Pregled bibliografske jedinice broj: 45687
Realistička konstanta i socrealističke manifestacije u umjetnosti Antuna Augustinčića
Realistička konstanta i socrealističke manifestacije u umjetnosti Antuna Augustinčića // Annali Galerije Antuna Augustinčića, 12 (1992), 12; 49-73 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 45687 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Realistička konstanta i socrealističke manifestacije u umjetnosti Antuna Augustinčića
(Relation between reaalism and social realism within the Art of Antun Augustinčić)
Autori
Kolešnik, Ljiljana
Izvornik
Annali Galerije Antuna Augustinčića (0352-1826) 12
(1992), 12;
49-73
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
realizam; soc-realizam; umjetnost; ideologija
(realism; social realism; art; ideology)
Sažetak
Zahvaljujući većini poslijeratnih dijela, Antuna Augustinčića možemo smatrati jednim od najznačajnijih predstavnika socijalističkog realizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Unutar individualnog opusa koji je osnovne obrise dobio puno ranije, pojava oblikovnih metoda na tragu soc-reralističke doktrine rezultira radovima naglašeno ideološkog sadržaja, koji predstavljaju samo jednu od inačica Augustinčićeve izvorno realističke vokacije. Budući da estetika soc-realizma kontinuira u njegovu opusu i u kasnijem razdoblju, kad se više ne može opravdati političkim pritiscima na umjetnost, zaključujemo kako već nakon sredine 50ih godina dolazi do znatnog slabljenja Augustinčićeva kreativnog impulsa, a kvalitativna razina poznata iz njegovih predratnih realizacija održava se još samo u komornoj skulpturi. Potvrđuje to malena skupina ženskih aktova i niz portreta suvremnika koji nastaju između 1947 i 1973 godine. Kriterije prosudbe zasnivamo na komparativnoj analizi najuspjelijih radova predratnog razdoblja (Harelekin, Torzo, Spomenik palim Šumadincima, Spomenik šleskom ustanku) i dva velika projekta poratnog razdoblja Spomenika Crvenoj armiji i Spomenika Palim Krajišnicima. kako Augustinčićeva karijera ima čvrstu unutarnju logiku, morali smo joj se podrediti, te makar sumarno, dodirnuti sve njegove razvojne cikluse i identificirati prijelomne točke, kako bismo mogli objektivno sagledati značenje njegove poslijeratne produkcije. Ograničenost na probleme unutar jednog opusa koja bi mogla dovesti u pitanje objektivnost kritičke prosudbe, izbjegnuta je uklapanjem Augustinčića u cjelovitiju sliku hrvatske likovne umjetnosti poslije 1945 godine.
Izvorni jezik
Hrvatski
