ࡱ>  zbjbjss .s CCCCCWWW8\,W).,(.(.(.(.(.(.($*U-R(CR(CC?)&&& CC,(&,(&&&> \W"&(U)0)&.4%.&&.C0&&R(R(4%). : Na udaru malja Deniver Vukeli Po eci magije i kultova Meu najintrigantnije pojave u ljudskoj kulturnoj povijesti definitivno pripadaju one vezane uz magiju, misti no i onostrano. `to je magija? Ona ima mnogo definicija. Po nekima je znanost o tajnim stranama prirode, poznavanje skrivenih prirodnih procesa i vjeatina, ovladavanje njima ili utjecanje na njih. Po drugima je skup simbola, rituala i moi objedinjenih u nastojanje da se vlastitim misti nim snagama i znanjima promijeni prirodni poredak oko sebe. A po nekima je pak plod ugovorne veze izmeu demona i ovjeka, kojom demon ovjeku daje mo i bogatstvo, ispunjavajui mu materijalne ~elje, a zauzvrat dobiva njegovu duau. Magija se kroz cijelu povijest manifestirala preko mnogih odabranih ili priu enih posrednika izmeu ovozemaljske i onozemaljske, natprirodne stvarnosti. Ljudskih se posrednika od samih po etaka ovje anstva nalazilo u raznim oblicima u svakoj kulturi - to su bili vra evi, aamani, ~reci, proroci, sveci, magi, mistici, mudraci, arobnjaci, vjeaci i vjeatice. Postoje mnogi tragovi magijskih obreda po spiljama diljem Europe - primjerice prikaz obrednog ina u kojem skupine ~ena pleau oko muakarca lovca zamaskiranog u ~ivotinju. Takoer su poznati i mnogi kultovi Velike majke od kojih je ostalo dosta artefakata, u kojima se slavi ~enski aspekt prirode i stvaranja, a sami artefakti imaju naglaaena ~enska obilje~ja plodnosti. Ustvari, ini se da su mnogi prvotni kultovi nastali u matrijarhalnim druatvima ili njihovim ostacima, gdje je ~enski princip ~ene i prirode predstavljao stalnost i nu~nost kako bi se odr~ao poredak i ravnote~a. Pa je tako i danas, u modernim vjeati jim kultovima, taj aspekt ~enskog primaran u atovanju. U povijesti Starog istoka, takva vjerovanja mo~emo vidjeti u kultovima koji su bili vezani uz bo~ice Innanu (Sumer) ili Iatar (Fenikija). Naravno, to je stoga ato su to ~enske bo~ice koje u pravilu zahtijevaju sveenice, a ne sveenike. U gr koj je mitologiji taj dio ljudske potrebe za obo~avanjem plodnosti, lova i prirode bio vezan uz kultove Afrodite, bo~ice ljubavi i plodnosti, Artemide, bo~ice lova i mjeseca i Demetre, bo~ice poljodjelstva. Takoer, u Gr koj su bile poznate i mnoge proro ice, koje su se svojim ritualima, a koji su uklju ivali i udisanja sumpornih para, spajali sa svojim bo~anstvom prori ui budunost - sjetimo se samo Pitije iz Delfa i njezinih dvozna nih odgovora. U rimsku su mitologiju sve tri bo~ice (Afrodita, Artemida i Demetra) prenijele (kao i veina drugih gr kih bogova) svoje atribute na izvorne rimske bo~ice sli nih ili istih karaktera i podru ja bo~anske vlasti: Afrodita je postala Venus (Venera), Artemida Diana (Dijana), a Demetra Ceres (gdjegod i Cerera). Upravo e se Dijana pod tim imenom u simbiozi s keltskim elementima provla iti sve do danas, u wiccanskim i ostalim vjeati jim (tzv. starovjernim, druga ije i poganskim) kultovima (modernu wiccu utemeljio je po rekonstrukciji starih keltskih i drugih vjeati kih obi aja Gerald Gardner, poznati okultist iz 20. stoljea), kao bo~ica plodnosti koja leti nad poljima praena duhovima mrtvih ~ena i jam i plodnost polja za sljedee ljeto. Kasnije e mnoge Dijanine atribute Katoli ka crkva pretopiti u Marijanski kult, kult atovanja Djevice Marije, kao lunarne zaatitnice, poglavito kako bi odvojila narod od vjerovanja u stare obi aje. Rimljani su, osim toga, poznavali nekoliko razli itih vrsta magije i osoba koje su se njome bavile. Prvi od njih, bili su poznati kao auguri, a bavili su se auspikacijom, to jest tuma enjem znakova (auspicija) dobivenih prou avanjem na ina leta, broja i glasanja ptica. Potom slijede haruspici, koji su se bavili promatranjem utrobe ~rtvovanih ~ivotinja i izvla ili iz nje zaklju ke o bo~anskim znakovima. Razvitkom Rima i njegovim osvajanjem Orijenta, paralelno su u Rim po ele pristizati i magije Bliskog istoka. Divinacija isto nog tipa pomijeaana je s magijom u airem smislu rije i, odnosno postizanjem nekog u inka putem arolije. Takvi magovi nazivali su se kaldejcima, matemati arima, astrolozima, ariolima i vaticinatorima. Oni su prije svega izraivali horoskope i natalne karte. Zakonom su bili dozvoljeni, ali ih se po elo policijski goniti iz samog Rima kad je njihov broj narastao u tolikoj mjeri da su glasine proistekle iz njihovih proricanja po ele remetiti javni red i mir. Dioklecijan je, pak, u potpunosti zabranio "matematiku" (horoskop i nativitet). Svaka divinacija je u potpunosti zabranjena Konstancijevim proglasom iz 357. godine, koji je kasnije potvren i unesen u Justinijanov "Codex" 534. godine. U Rimu se ina e esto aralo i pomou basmi, arobnih rije i, znakova ili izreka upuenih bogovima ili viaim biima. Sve do kraanstva, zna i, rimski je zakon dopuatao aranje za dobrobit ljudi, a sve je suprotno tome strogo osuivao. Najstariji rimski zakon, onaj na XII plo a (peto stoljee prije naae ere) ka~e izmeu ostaloga kako je zabranjeno arobnjaatvom primamljivati plodove s tue njive i u slu aju kraenja predvia smrtnu kaznu. Takoer su se proganjali i trova i ili pripravitelji otrova. U slu ajevima zlog arobnjaatva, arobnjak bi se takoer ka~njavao smru. Kasnije su pooatrili tu kaznu na spaljivanje. Ostale u esnike u zlom djelu ka~njavali bi ovisno od njihova stale~a: viai bi stale~i bili pogubljeni ma em, a ni~i razapeti na kri~ ili ba eni zvijerima na igrama. U vrijeme cara Hadrijana kona no se usustavila pravna terminologija za zlo arobnjaatvo. Tako je takav arobnjak prozvan "magus", a svako atetno arobnjaatvo "magia". Narod ih je jednostavno zvao zlo incima ili zlo initeljima ("malefici") iz ega e se u kraanskom vijeku razviti latinski izraz za vjeatice i vjeace. Osim "magia", zlo se arobnjaatvo stoga nazivalo i maleficijem ("maleficium"). Neoplatonisti ki filozofi iz treeg stoljea naae ere koji su i pisali i bavili se arobnjaatvom, nazivali su dozvoljeno arobnjaatvo teurgija, a zlo, nedozvoljeno  goeteja. Kasnije e ti izrazi poprimiti svoja poopena zna enja kao bijela i crna magija. U rimskim se zakonima ne spominju mitska bia koja su opisivali rimski knji~evnici ili narodne predaje, a koja e kasnije preuzeti europski srednji vijek. To su bia poput strix (strige), lamia (lamije) ili empuze. Striga je sablasna ptica u obliku sove koja po noi isisava krv i ~dere utrobu maloj djeci a ponekad i odraslima. Ponekad je to i ujedno ~ena- arobnica. Lamije ili empuze bile su sli ne strigi. Nou leti u razli itim oblicima i pije krv i jede utrobu. Razlika izmeu strige i empuze (tj. lamije) jest ta, ato je striga imala jedan oblik (te ptice), dok je lamija mogla mijenjati oblik u vola, mulu, psa ili lijepu ~enu. A i to su po vjerovanju bile isklju ivo ~ene- arobnice. Ti knji~evni i narodni zapisi i vjerovanja nisu imali odjeka u rimskom zakonu, ali e se na njih pozivati kasniji crkveni autoriteti u oblikovanju progona vjeatica. `to je sa Slavenima? S obzirom da ne postoje mnogi pisani tragovi za slavensku religijsku povijest, teako je rei. ini se da je slavenski panteon bio bogat, ali danas ga je teako preko tolikog vremenskog razdoblja, u kojem je bio zamijenjen kraanstvom, a bez detaljnih opisa i nalaza, sagledati u cijelosti. Pogotovo nakon raznih romanti arskih interpretacija i reinterpretacija u 19. stoljeu gdje su se mnoga bo~anstva i njihovi atributi dodavali kako iz knji~evnih, tako i politi kih, nacionalnih i integracijskih razloga. Tako da se ponekad ini i bogatijim no ato jest. No, od onih bogova ili bia koji jesu potvreni, odnosno imaju dovoljnu povijest zapisa u pjesmama, bajkama i mitologiji postoji jedna odli na kandidatkinja za vjeati ju bo~icu. To je bila Baba Jaga (zvana joa i Baba Roga ili Baba Zima), mona arobnica koja je ~ivjela skrivena u aumi, u kui postavljenoj na kokoaju nogu, a ograenoj ljudskim kostima i lubanjama. Naj eae je u mitologiji prikazana kao ru~na, slijepa ili poluslijepa starica koja se hrani ljudskim mesom. No osim nje, postojale su i bo~ica Morena (Morana, Mara), bo~ica smrti i zime, te ernobog ( rnobog, Crnobog), bog smrti i nesree. Ovdje, u slavenskoj mitologiji, mo~emo ve nazrijeti i neato negativniji pristup magiji. Dok su se ~enski magi ni kultovi starog vijeka i antike veinom referirali na plodnost, lov i ljubav, iz slavenske mitologije po inju prodirati mra ni elementi smrti, bolesti, zime i zlih uroka. Srednji vijek Ono ato je najviae izmijenilo percepciju ~enskih i muakih vjeati jih kultova u srednjovjekovnoj Europi, bila je pojava i airenje kraanstva. Kraanstvo u samome startu, na temeljima judaisti kog monoteisti kog pogleda na mitologiju, odbacuje i magiju i panteizam. Svi kultovi i religije koji su postojali u Europi dotad, polako ve od etvrtog stoljea naae ere bivaju zatirani ili proganjani. Veina starovjernih bogova biva demonizirana, mijenjaju im se aspekti iz perspektive sve brojnijeg kraanstva i oni prelaze na razinu paklenih sila koje stoje naspram monoteisti kog kraanstva. Oni bogovi i obi aji, koji su pak uzeli previae maha i duboko se ukorijenili u svijesti naroda, "preobraeni" su na kraanstvo. Dobili su nova imena i uklopili se u kraanskom kalendaru kao sveci i mu enici koje se moli za milost, ostavljaju im se zavjetni darovi, stvaraju se novi rituali i obi aji temeljeni na starima. Takav je primjer sa svetim Jurjem iz kraanske mitologije, koji je nastao derivacijom iz slavenske od Zelenog Jure iliti Jurja, sina Perunovog, gdjegdje zvanog i Jarilo. Njegov cikli ki, simboli ki hod kroz godinu, tako dobro objaanjen u hrvatskoj etnoloakoj znanosti (Vitomir Belaj: "Hod kroz godinu", vrlo cijenjen pokuaaj rekonstrukcije jurjevskog mita i dijela slavenske i starohrvatske mitologije preko pjesama i narodnih obi aja Hrvata i drugih slavenskih naroda), u ruralnoj je kulturi bio prihvaen kao predo enje prolaznosti i kru~enja vremena, te ponavljanja kreacijskih bo~anskih inova, koje su pak ljudi oponaaali kako bi zadovoljili nemilosrdnu prirodu. itav taj mit, crkveni su u enjaci izvrsno uklopili u kraanstvo ostavivai istu namjeru predo enja prirode sjedila kom poljoprivrednom stanovniatvu, samo kroz kraansku prizmu. U zapadnoj Europi zabranjene su druidske, aamanisti ke vjere u prirodu, a ovo razdvajanje mo~emo zanimljivo vidjeti na primjeru ve spomenute Dijane i Rogatog Boga, koji su u staroj vjeri sadr~avali besmrtno-smrtno dvojstvo prirode (poglavito meu Keltima i sli nim tzv. "barbarskim" plemenima). Dijana se, kao ato je prije bilo re eno, sa svojim atributima ~enske prirodne sile stvaranja i stalnosti brzo uklopila u marijanske kultove (Djevice Marije, majke Isusa Krista), no Rogati je Bog sa svojim atributima karnalnog, smrtnog, aumskog, divljeg i faunskog postao glavno uprizorenje srednjovjekovne i ranonovovjekovne opsesije Vragom (Lucifer, Sotona), koji je od ~idovske i ranokraanske mitoloake slike najljepaeg palog i pobunjenog anela, upravo postao slikom Rogatog Boga, satirsko-faunovske kreature koja se joa od po etaka gr ke mitologije smatra jednim od osnovnih prirodnih energija plodnosti. Sama Dijana se joa od doba kasnog Rima spajala s atributima bo~ice Hekate, kraljice mrtvih koja je nosila obilje. No i nju je Crkva po ela demonizirati prozivajui je Domina Abundia. Tako polako dolazimo i do razvijenog srednjeg vijeka, u kojem crkveni oci zatvaraju u potpunosti pogled na znanost i prirodu u okvire svog skolasti kog nauka. Sve ato postoji i treba i mo~e postojati opisano je u Bibliji i knjigama crkvenih otaca. Sve ato, pak, dolazi iz prirode i starih obi aja, po eto je bivati promatrano sa skepsom i kao Vra~je djelo, devijacija od Boga i kraanskog poretka stvari. Naravno, glavni "konkurenti" crkvenim lije nicima, teozofima i teolozima te uvarima kraanskog morala bili su tradicijom "obrazovani" ljudi iz seoskog druatva koji su prenaaali s koljena na koljeno znanje o prirodnim procesima, ljudskoj i ~ivotinjskoj anatomiji, starim obi ajima i ritualima i na inima borbe s boleau i drugim problemima, a koje je bilo duboko ukorijenjeno u svijest i poatovanje aireg, neukog i nepismenog puka. Kako se rijeaiti te "konkurencije"? Tako ato ju se osudi da je sklopila pakt s ne istim silama u zamjenu za svoje znanje. A ako je kroz stoljea takvog nauka ve neobrazovanim masama raznim postupcima i propovijedima usaen strah od Boga i njegovog gnjeva, onda postalo prirodno i zastraaivati onima koji su potpisali ugovor s "drugom stranom". Naravno, tu se lako mo~e prepoznati i ono ato je uzrokovalo ogromne ~rtve u srednjem i ranom novom vijeku. Ljudska zloba i manipulacija drugima. Jer zaato se ne bi moglo maknuti svoje nepo~eljne protivnike i protivnice iz svakodnevnog svjetovnog ~ivota sa "scene", jednostavno ih optu~ivai za ne ista posla, ako postoji mogunost za to? Kako se to inilo kroz povijest, na koje sve na ine i s kakvim idejama, razlozima i primislima vidjet emo u nastavku. Inkvizicija Nakon uspostave kraanstva kao slu~bene religije Rimskog Carstva, neki od ovih zakona uvrije~eni su u dr~avno pravo, koje su nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, preuzele i nove, u po etku barbarske dr~ave, koje su se konsolidirale u mona kraljevstva i carstva u Europi, a koje su preuzele i kraanstvo kao slu~benu religiju. Po etkom 13. stoljea, kad je papinska mo na vrhuncu, Crkva osniva dva nova reda za borbu protiv hereza u Europi. To su dominikanski red (Ordo praedictorium) i franjeva ki red (Ordo fratrum minorum). S vremenom je Crkvi uspjelo i ostvariti svoj cilj da svjetovne vlasti u itavoj Europi svu herezu ka~njavaju smru (i to naj eae spaljivanjem). Du~nost biskupa je bila ka~njavanje heretika u svojim nadle~nim biskupijama (po crkvenom pravu). No kako je po mialjenju papa hereza odviae uzela maha, uspostavili su (Grgur IX. meu prvima) ve u 13. stoljeu posebne suce -inkvizitore (istra~itelje) za hereti ku opa inu (inquisitores haereticae pravitatis). Dakle, nakon uspostave Inkvizicije, crkvene istra~ne ustanove za istragu hereti ke zloe (krivovjerja), a koja je imala velik utjecaj kako na vjersku, tako i sudsku svijest na prostorima zapadne Europe u rasponu od trinaestog do kraja osamnaestog stoljea (iako su veinu progona vjeatica i heretika preuzeli u 15. i 16. stoljeu svjetovni sudovi, no inkvizicija je uvijek bila prisutna, poglavito u knji~evnosti, teoloakim i znanstvenim pitanjima), sve je poprimilo puno ozbiljnije, kako politi ke, tako i zakonske razmjere, ato je znatno utjecalo na svakodnevni ~ivot, kako obi nih ljudi iz puka tako i znanstvenika i ostalih ljudi ~eljnih znanja. U globalu se razlikuje nekoliko vrsta inkvizicije, no bilo ih je joa na lokalnim razinama (p "DFfhH J ` d r  " B D HTvpr~h h79Lh):hVhbhQhJ h79Lh1|'hh1|'h1|'h1|'5\ h1|'5\ hc@5\ h1|'5h1|'h1|'5hPI5CJaJh1|'5CJaJhE`5CJaJh5CJaJ7 "Ffh TV""&&,,2 $dha$gd( $dha$gd( $dha$gd| $dha$gd1|'$a$gd1|'$a$gd1|'d*Bnrt< &P  &^l"l&(6dfrvPRTVbɽŽѵѦh( h2=CJOJQJaJ h( h2=hDh5hDh2=5hDh 5h hDh1|'5h2=h1|' h79Lh1|'hQh( hDhL5hv|hhLhu7bFH0:>Pbl~0DNH ,!.!!ĵӥӥӥӆvj[[h( hLCJOJQJaJhnCJOJQJaJhnh( 5CJOJQJaJh( h( CJOJQJaJhDh 5CJOJQJaJhDh1|'5CJOJQJaJh( hQCJOJQJaJh( hCJOJQJaJh( h1|'CJOJQJaJh( h CJOJQJaJh( hCJOJQJaJ"!!8"""""""###$*$%"%'' ("(((())*)0))*n**++,,,,..//334(444557.7»hhq,h+4h|5hcht&hh hP5\hSh79Lh|5\ h79Lh|h| h( h|h( h|CJOJQJaJh( h@CJOJQJaJh( hLCJOJQJaJhDhL5CJOJQJaJ222568 899(;6;??JJJJXX"a$aZd\dggn $dha$gd1|'$ dha$gdtZ $dha$gd|.7^7l777778999999999:6;N;X;d;??R?C:CLCD(E:E>EREVEEEGGGHHHRRS:SFSSPTUUYYYYYnZZZZZZ[@[l[z[[[Z\f\n\t\\\]]]]]_:`F`aa aa(bvdxdgFhHhh4iDiiiiij,jjj8klkkkkkررh-Fh-h+4hL5 h+4h+4h+4h1|'hShPIh+4h1|'5hLhhu6hDh|5h| h79Lh1|'hDh1|'5Bkk3 5\ h1|'5\h79Lh1|'5\ h79Lh1|'h1|'Cnn4nBnvv.{<{*Ɠ&n̡ 2@2@ $dha$gd1|' $dha$gd1|' $dha$gd1|'dhgd1|'$a$gd1|'rimjerice mleta ka koja je bila neovisna od Rima i po svojim kaznama bla~a). To su, primarno, biskupska, papinska (rimska) i apanjolska inkvizicija. Pod biskupskom inkvizicijom podrazumijeva se organizirani progon krivovjeraca u sklopu dekreta "Ad abolendam" (od 4. studenog 1184.) godine, kojim car Fridrik I. Barbarossa i papa Lucije III. odreuju da svaki biskup imenuje po jednog sveenika koji e pokrenuti postupak protiv krivovjeraca u svom crkvenom djelokrugu. Papinska je inkvizicija posebni crkveni sud ustanovljen bulom "Ille humani generis" (od 8. velja e 1232. godine) od strane pape Grgura IX., s ciljem da se na podru ju Zapadne crkve iskorijene vjerovanja i obi aji koji se protive Rimskoj Crkvi. To je osim starovjernih obi aja i kultova (ostataka slavenskih, keltskih, germanskih i drugih) zna ilo i borbu protiv svih novih strujanja koja su nastala nasuprot katoli koj dogmi. `panjolska je pak inkvizicija utemeljena 1478. u obranu druatvenih, kulturnih i religioznih vrijednosti katolicizma u zemljama apanjolske krune. Papa Siksto IV. ovlastio je Ferdinanda Aragonskog da imenuje inkvizitore koji e uspostaviti mir u `panjolskoj, gdje su nakon Rekonkviste zajedno s kraanima ~ivjeli i ~idovi i muslimani. U `panjolskoj se odjednom rasplamsala inkvizitorska histerija mnogobrojnih procesa, nakon ato je papa Siksto IV., 11. velja e 1482., svojim vlastoru nim pismom odobrio imenovanje sedmorice inkvizitora. Ona se nije ograni avala samo na progon i suenje ~idovima i muslimanima, nego i na sve kraane optu~ene za krivovjerstvo (protestantizam) i moralno neprihvatljive obi aje. S vremenom je prerasla u orue dr~avnih vlasti i dobro uhodani sustav druatvene kontrole. Malleus maleficarum - presudna knjiga U takvo se, dakle, vrijeme pojavio, nakon mnogih prijaanjih pokuaaja "znanstvenog pristupa" progonima, a koji nisu imali nekog posebnog odjeka, savraeni instrument ljudske zloe i vrhunca netolerancije svoga doba  "Malleus maleficarum". U ukupnoj povijesti ovje anstva malo je koja knjiga izazvala toliko zla, nesree, smrti nedu~nih u periodu nekoliko stoljea koliko "Malleus maleficarum (hrv. Vjeati ji malj, Malj koji ubija vjeatice; njem. Hexenhammer)", priru nik za lov na vjeatice nastao u 15. stoljeu. Kako bismo shvatili kako je nastala takva knjiga treba neato rei o njenim autorima. U drugoj polovici petnaestog stoljea (1480. godine) u Njema koj svoj inkvizitorski rad zapo inje dominikanac i profesor teologije Henrik (Heinrich) Kramer Institoris. Ve sljedee (1481.) godine pridru~uje mu se i brat po redu Jakob Sprenger. Ve od samog po etka ruke su im bile pune posla. U razdoblju od prvih aest godina (1481.  1486.) u svojoj su konstanckoj biskupiji spalili 48 vjeatica. No naiali su na velik otpor kako klerika tako i laika i svjetovnih vlasti. Naime, oni su im osporavali da imaju dozvolu od pape da vrae takve progone i suenja. Stoga su se Institoris i Sprenger obratili za pomo papi Inocentiju (Innocentu) VIII. ("Innocent" zna i nevin, nedu~an; uzgred: bio je otac nekoliko nezakonite djece, op.a.) da im potvrdi ovlasti. Papinom pozitivnom odlukom nastala je 5. prosinca 1484. godine jedna od najpoznatijih i najomra~enijih papinskih bula u povijesti Katoli ke crkve, takozvana bula "}arko ~elei& (Summis desiderantes affectibus& )" tako nazvana po njenom po etku, odnosno prvim rije ima teksta. U petnaestom stoljeu takvih bula o progonima heretika i arobnjaka bilo je mnogo, no ova ima zna aj po tome ato je veina bula bila u rukama sveenika kao svojevrsna dozvola ili isprava inkvizitora, dok su Institoris i Sprenger tiskali ovu bulu unutar svoje knjige i to u veini od 29 izdanja tiskanih diljem Njema ke, Italije i Francuske. Naravno, injenica i jest da je bula "}arko ~elei" bila potvrda, odnosno dozvola, njihova inkvizitorskog rada, a ne i potvrda "Malleusa" (jer je nastala prije samog njegovog kreiranja i pisanja). Time je inom "Gutenberg" definitivno dobio i svoju tamnu stranu, postajui instrumentom ljudske manipulacije. U spomenutoj buli papa Inocentije VIII. ispreda o groznom stanju u Njema koj gdje sve vrvi vjeaticama i arobnjacima (sic!) i koji ine razna zla poput bluda s demonima, bacanja uroka na ljude, stoku i ljetinu. A onda se okomljuje na zle ljude koji njegovim sinovima Institorisu i Sprengeru nisu dali proganjati i suditi zlo initelje. Stoga daje inkvizitorima ogromnu mo koja je uklju ivala oslonac na svjetovnu za izvraavanje smrtne kazne. No, oni i dalje imaju poteakoa. Tako ih je biskup u Innsbrucku u srpnju 1485. sprije io da provedu proces protiv vjeatica. Potaknuti neuspjehom, odlu uju napisati kapitalno djelo kojim e dokazati opravdanost i potrebu progona vjeatica uz detaljne upute svojoj brai inkvizitorima o itavom postupku, od pronalaska vjeatice, testiranja, torture i osude. Pisali su ga dvije godine, izmeu 1485. i 1486. godine. Danas se, meutim, smatra kako je skoro veinu, ako ne i sve, napisao Institoris, a da je Sprenger sudjelovao samo kako bi dao vei autoritet djelu. "Malleus maleficarum" prvi je put tiskan 1487. godine. Samo ime bilo je pun pogodak i u duhu vremena. Sv. Jeronim, koji je ~ivio u V. stoljeu, nosio je nadimak "malleus haereticorum (malj koji ubija heretike)". Njema ki je pak inkvizitor Johann iz Frankfurta napisao 1240. godine djelo "Malleus Iudeorum (Malj koji ubija }idove)". Institoris i Sprenger podijelili su "Malleus" na tri dijela. Prvi, u kojem se govori o tri bitne potrepatine, esencije arobnjaatva i magije  demonu, vjeatici ( arobnjaku) i bo~jem dopuatenju. U njemu se mogu nai podnaslovi poglavlja (odnosno pitanja) kao ato su: mogu li inkubi i sukubi stvarati djecu, ato je uzrok poveanja arobnja kih djela, o vjeaticama koje se podaju demonima, mogu li vjeatice pretvoriti ljude u ~ivotinje, oslabiti reproduktivnu mo ovjeka i na koje sve na ine mogu ubiti dijete poba ajem. Sve, naravno, popraeno jakim teoloakim argumentima koji uautkuju svako racionalno propitkivanje tih teza. U drugom se dijelu govori o razli itim vrstama za aranosti i kako ih se mo~e odstraniti. Tu se govori o na inu sklapanja ugovora s avlom, o prijenosu vjeatica s mjesta na mjesto, o openju s inkubima (zavodni kim demonima koji se hrane po~udom), izazivanju bolesti, ateti stoci i dizanju oluje i tu e kojima vjeatice udaraju na ljude, ~ivotinje i ljetinu. Uglavnom, itavo prvo pitanje drugog dijela posveeno je vrstama arolija. Drugo pitanje drugog dijela obrauje temu kako se u inkovito boriti protiv vjeatica i kako uklanjati zle u inke tih arolija uz iscrpan popis lijekova protiv njih. Trei, pak, dio daje upute za crkvene i svjetovne sudove kako voditi sam postupak suenja vjeaticama i svim ostalim hereticima. U njemu se raspravlja tko je podesan sudac za takav proces, koliki je broj svjedoka, kako se ispituju svjedoci i optu~enici, kako uhititi osumnji enog, o obrani i radu branitelja. Najbrutalniji je dio treeg dijela onaj u kojem se govori o ispitivanju pod mu enjem te na koje se sve na ine mo~e otkriti je li optu~ena vjeatica. Zavraava se s viae kraih rasprava o presudi, kako se odreuje, kako se ima izvraiti i varijante presuda za razne zlo ine. U samoj teoloakoj osnovi, oni u svojoj knjizi ne donose neato novo ato ve nije prije re eno, teologija toga vremena bila je vrsto postavljena i poznata. No novitet koji e vrlo brzo uzeti maha jest da se maleficijima (zlo injenjima) uglavnom i prete~ito bave ~ene (ato se i vidi iz genitiva maleficarum u originalnom, latinskom naslovu knjige, koji dolazi od malefica ato je ~enski rod, a ne maleficus, kako bi odgovarao muaki rod u latinskom jeziku) ato je izazvalo okretanje progonima veinom ~ena i izazvalo ogromnu mizoginiju (~enomratvo) koje je uslijedilo, odnosno prikrivena i stoljeima talo~ena mizoginija kona no je isplivala i pokrenula lavinu progona. Od drugih zanimljivosti vezanih uz knjigu, interesantno je da su Institoris i Sprenger i dalje manipulirali njome. Naime, dali su je 1487. godine kolonjskom (kelnskom, u gradu Klnu u Njema koj) Sveu iliatu teologije na afirmaciju. No Sveu iliate ne samo da je nije odobrilo, ve ju je osudilo kao neeti nu i ilegalnu. No, Institorisa to nije sprije ilo da krivotvori kolonjsku afirmaciju i stavi je u sljedea izdanja "Malleusa". Crkva ju je osudila i stavila na popis zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum) 1490. godine. Svejedno, raairila se kao poaast i osnovni ud~benik inkvizitora diljem Europe. Izmeu 1487. kad je prvi put izdana i 1520. godine objavljena je trinaest puta i zatim opet izmeu 1574. i 1669. aesnaest puta (sveukupno 29 izdanja). Ta je knjiga doprla i do naaih krajeva. Naime, kad je inkvizicija ve prestala s velikim progonima, svjetovni su sudovi nastavili posao. Ludilo lova na vjeatice zahvatilo je itavu Europu pa tako i Hrvatsku. Svjetovni su sudovi procesuirali vjeatice po pravilima "Malleusa" kao da se radi o svakodnevnom zlo inu poput krae ili ubojstva. Veina tih sudaca i sudskih isljednika imalo je i svoj primjerak "Malleusa" na stolu ili polici. "Zlo ini" vjeatica Postoje mnoga opa mjesta u opisivanju sustava navodnog vjeati jeg zlo injenja. One su uvijek udru~ene u skupine, sastaju se na vrhovima planina ili raskri~jima cesta (na takozvanom sabatu), tamo putuju zrakom na metli, stolici ili nekoj zvijeri. Sabatu predsjedava demon ili Vrag u obliku jarca ili koje druge ~ivotinje. Njemu prisutni ljube stra~njicu i zatim se odaju orgijama (u hrani, piu, plesu, bludu...). Tamo im demon daje i upute kako e ljudima nanositi atetu: zazivati poplavu, suau, kugu, tu u, kako e uniatavati brakove i zdravlje ~ivotinja i ljudi. Naravno, svi takvi, a i mnogo maatovitiji zlo ini, priznavani su na ispitivanjima pod torturom, mu enjem na mnogim strojevima koji su izmialjeni samo kako bi ljudima nanijeli ato dugotrajniju i ja u bol. Inkvizicija i progoni, zna i podi~u se, kako smo ve rekli, sredinom 15. stoljea, airei se iz `vicarske na Njema ku, Francusku, Italiju i druge zemlje. Nakon "Malleusa" niknuo je niz novih knjiga i priru nika za borbu protiv vjeatica, spomenimo samo "Obo~avanje demona (Daemonolatria)" Nikole Remigija ili "Istra~ivanje arobnjaatva u aest knjiga" Martina del Rija, obje nastale i tiskane u 16. stoljeu. U Europi su u 16. i 17. stoljeu progoni na vrhuncu, u nekim gradovima i selima nestaje i po tri etvrtine stanovniatva u loma ama sudova protiv vjeatica. U `vedskoj i Hrvatskog vrhunac je progona ak i kasnije, od kraja 17. pa do kasnog 18. stoljea. No, postojao je i od 16. stoljea niz ljudi koji su ukazivali na suludost ovakvih progona. Po evai od Kornelija Agrippe von Nettesheima, njegovog u enika Johannesa Wierusa, pa do Fridrika Speea i Baltazara Bekkera.. No mnogi od njih su od strane velikih progonitelja i sami bili nazvani hereticima. Ipak, Spee je svojom knjigom "Oprez kod kaznenog suenja (Cautio criminalis)" iz 1631. polu io veliki uspjeh, argumentirajui zdravom logikom, kako bi svaki ovjek, i sveenik i biskup i kardinal i itko tko ina e vodi proces, i sam priznao atoata nemogue i ato god da se tra~i od njega, ako bi bio podvrgnut torturi, egzorcizmu i poni~enju. U Engleskoj i Francuskoj ve po etkom 18. stoljea jenjavaju suenja i progoni. No u Bavarskoj recimo joa krajem 18. stoljea postoje slu ajevi odsijecanja glava djevojkama zbog navodnog spolnog odnosa s avlom i aranja. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljee ipak prestaju svi procesi ili pogubljenja zbog magije u Europi. I u Novome svijetu su poznati neki incidenti s progonima vjeatica. Tako je jedan od najpoznatijih onaj u Salemu, u Massachusettsu, gdje je oko stotinu i pedeset ljudi bilo uhieno i zatvoreno u jednom velikom procesu protiv vjeatica 1692. i 1693. godine. Ispitivanje se vodilo u nekoliko gradova, Salemu, Ipswichu i Andoveru. Dvadeset i devetero ljudi bilo je osueno za arobnjaatvo i veina ih je pogubljena ili umrla u zatvoru. U Europi i Americi danas viae sreom nema ovakvih slu ajeva, oni su samo povijesni kuriozitet i predmet istra~ivanja znanstvenika ili izvor inspiracije piscima i scenaristima. No frapantna je injenica, da u Africi, preciznije Kongu, Gani i Keniji, i dan danas, u treem tisuljeu, na tisue ljudi, pa i djece, biva optu~eno da su vjeatice i vjeaci i biva kamenovano do smrti od divlje rulje ili pak zatvarano zakonski osueno na duge kazne zbog crne magije. Zadnjih desetljea raste interes za vjeaticama. Danas ih se mo~e vidjeti posvuda kao dio popularne kulture. U serijama, filmovima, knjigama... Na sajmovima se kupuju pribori za magiju - visci, kristali, tarot karte, kristali, priru nici za aranje. Preko interneta ljudi se udru~uju u vjeatije akole ili dru~be. Uspomena na progone u veini je civiliziranog svijeta samo zanimljivost, a mnogima viae ni ne pada na pamet da bi, zbog samo desetine onog ato nam je danas dostupno u vjeati joj pop kulturi prije samo tristo godina, gorjele beskrajne loma e diljem Europe. Literatura: BAYER, Vladimir (1982) Ugovor s avlom  procesi protiv arobnjaka u Evropi a napose u Hrvatskoj, Zagreb: Informator, tree neizmijenjeno izdanje BELAJ, Vitomir (1998) Hod kroz godinu: mitska pozadina hrvatskih narodnih obi aja i vjerovanja, Zagreb: Golden Marketing. BUCKLAND, Raymond (2007) Vjeati je umijee, Zagreb, Nova Arka GARDNER, Gerald (1954) Witchcraft Today, London: Rider HOLZER, Hans (2005) Witches  True encounters with wicca, wizards, covens, cults, and magick, New York: Black dog & Leventhal Publishers Inc. INSTITORIS Heinrich; SPRENGER Jacob (1487) Malleus maleficarum (Malj koji ubija vjeatice), Zagreb: Stari grad, 2006. LEDI, Franjo (1969) Mitologija Slavena : tragom kultova i vjerovanja starih Slavena, Zagreb: Vlastita naklada. LEVACK, Brian P. (1995) The witch-hunt in early modern Europe, New York: Longman. WAITE, Gary K. (2003) Heresy, magic and witchcraft in early modern Europe, New York: Basingstoke, Palgrave Macmillan.     t–n֝ܝޝvΣJfP0`~ܭޮBVl: 6$dF²h5CJOJQJ\ht;`5CJOJQJ\hh1|'5CJOJQJ\h79Lh1|'5CJOJQJ\h79Lh1|'5\h0@hhchh1|'5h79Lh1|'5h$.h1|'5 h1|'5h1|' h79Lh1|'4LNtvbdvx^bdhgdS $dha$gdd5 $dha$gd1|' $dha$gd1|'F~ Z|FJLtv 㾮~zzvrvnzjhh)^h+hC7h.7hd(hYkhd5 h1|'5hd5hd55h1|'hHhh}v h79Lh1|'h79Lh5CJOJQJ\h1|'5CJOJQJ\hS?05CJOJQJ\h5CJOJQJh79Lh1|'5CJOJQJ\h79Lh1|'CJOJQJ)^bT$T\60J4rv <<ĶīvhShS0J5CJaJhShS0JCJaJhShS6CJaJhShS6CJ]aJhShSCJaJhShS5CJ\aJhShS5CJaJhShS5hSh*hJuhI<h[Poh9>hh+hn+ghPS.f<r|8:jl~Fr~^`dfjlprxzɻhu?jhu?Uh,Oh,Oh,OCJaJh,Oh,O5CJ\aJh,OCJaJhShS5CJ\aJh7>NCJaJhShS6CJ]aJhShSCJaJ)bdhjnptvxzdhgdS ,1h. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmH nH sH tH @`@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List F@F 1|' Footnote TextCJOJQJaJ@&@ 1|'Footnote ReferenceH*DJ@D 1|'Subtitle$a$5CJOJQJ\B^@"B 1|' Normal (Web)dd[$\$B'1B [PComment ReferenceCJaJ<B< [P Comment TextCJaJ@jAB@ [PComment Subject5\HbH [P Balloon TextCJOJQJ^JaJ*W@q* SStrong5\4U4 S Hyperlink >*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] s b!.7RktFz>@ABDEF2nbz?CG8@0(  B S  ?#*+2W]_djoqyrz D N e h j v  3;{9ADR~.3uz/<~BPS["$&(.@Flr    r } " #%%t%y%&&O&Y&z((')/)Z)])P*Y***+$+]+e+f+o+,#,,,,,444 5 5$5%5,5-545666666:;3;:;>;H;P;V;(<,<4<;<<</>5>Q>[> ??L?R?@@@@AAAAXB_B`BkBmBpBBBCCCCCCCC+D3DDD{EEEEEEEEEEFFFFFFFGH H#H+HHII$IpIyIIIJJJJKKKKqM{MMMMMMMoNvNwNNNNNNNN&O0O3O;OKORO8P>PAPGPfRnR#W/W1W>WzWWWWWW^XhXjXtXXX7YAYDYLYYYYY9ZDZZZZZZZZZ\]]]^^lataaaaa1b4b5b9bccccccd d ddd#d$d)d6d=dddddddgggg`hfhhhphsh{hkkmn[nannoiooowooooooooooooopp p ppppp p"p'p-p3p?pDpEpHpKpTpUp_p`pcppppppppqrrrrrrrrrssss"s@sDsOsUsWs\sasksostsus{ssssssssssssssssssss#24KS?G d l AOao P!R!e!m!H(P(,,,.4.// 333'36 799::;;==@@@@BBL LMNO&OQQSTGVUVXX]]]]```chcee0g7ghhjjllmmssssssssssssssSXghnossssssssssssss tsD:t&7 ( +d5aB@V1'>3 t&1|'d(t#+-S?0+4u6.7):I<2=9>q7?u?c@6CPI+M7>NPS"KZtZ\t;`E`gbcd(enen+ghmpmn[PoJuv}vYw?rxu'yv|dCb?[P|Y9C7@54Ld#LSVuWJ,Oh*,-FPqJ mdZBp7"Yk\$B)^\.H 2cO0@7k*q,QQ.ess@8  &*-0157:s "$*68:HT\bhjrvUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial5. *aTahomaA BCambria Math"1آˆ/FDkb ;Dkb ;!4dtsts2qHP ?Bp2!xx(Povijest o~ivljene povijesti u Hrvatskoj Springer BMCDeniver VukeliOh+'0 0< \ h t,Povijest oivljene povijesti u HrvatskojSpringer BMCNormalDeniver Vukeli4Microsoft Office Word@ @J@MS Dkb՜.+,0d hp  .Springer BMC d.o.o.;ts )Povijest oivljene povijesti u Hrvatskoj)Povijest oivljene povijesti u Hrvatskoj TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP\1Table.WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q