ࡱ>  bjbjss .P_____ssss$s!.CCCCCh j j j j j j $#% _ __CC!222_C_Ch 2h 222C`B!os2T !0!2A&xA&22&A&_X2 !A& %: Progoni vjeatica na zagreba kom podru ju Deniver Vukeli Po eci Ljudi openito misle kako su se naj~eai progoni vjeatica odvijali u srednjem ("mra nom") vijeku. No to nije to no. Progone su kao takve Crkva i njezine Inkvizicije postavile na svoje noge krajem kasnoga, razvijenoga srednjeg vijeka, no prava histerija zapo ela je tek po etkom ranoga novog vijeka kad su ovlasti prenesene u redovne zakonike svjetovnih suenja i kad se crkveni du~nosnici njima nisu viae trebali baviti. Nakon tiskanja zloudne knjige "Malleus maleficarum", koja je prihvaena kao neslu~beni ud~benik za progone protiv vjeatica, ludilo se po elo airiti Europom u 15. i 16. stoljeu, da bi svoj vrhunac doseglo u 17. i 18. stoljeu, dakle u ono doba kad se danas misli da je ovjek postao prosvjeeniji i nadiaao okvir tzv. brutalnosti srednjeg vijeka. U ovom tekstu razmotrit emo stanje u Hrvatskoj, ponajviae u Zagrebu i okolici. I u Hrvatskoj od najstarijih, plemenskih vremena i prvih zapisanih zakona, kao uostalom i u ostalim druatvima, postoje odredbe o ka~njavanju zle magije, one koja ateti ljudima. U samom Zagrebu bilo je slu ajeva izopivanja i osuivanja vjeatica joa u 14. stoljeu (suenje Alici i Margareti 1360. zbog arobnjaatva), no broj spaljenih i mu enih ~ena naglo ska e nakon naoko povijesno bezazlene odluke provincijalne crkvene sinode odr~ane u Trnavi 1. kolovoza 1611., o obaveznom propovijedanju protiv arobnjaatva. Na njoj je zaklju eno sljedee: " aranja, vra anja, gatanja, proricanja i supersticiozna vidanja bolesti i rana tajnim rije ima i znacima izvraenim u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu, imaju se opetovano ~igosati pred sabranim narodom. A ako se opazi da su neki upleteni u takva arobnjaatva, na njih neka ~upnik hitno upozori biskupa." U neka normalnija, bolja vremena takva crkvena naklapanja ne bi imala ozbiljnijih posljedica po svjetovni svakodnevni ~ivot, no tadaanji bogobojazni Hrvatski sabor po~urio se ve nekoliko mjeseci poslije, 25. listopada 1611., potvrditi tu odluku i proglasiti je podr~anom od strane svjetovnog prava. Postoji i zapis o lanku zakona, zapisanoga izmeu 1609. i 1625., (zvanoga i "artikulua") br. 10 koji ka~e sljedee: "Osim toga se odreuje da vjeatice, arobnice i trovateljice, gdje god one u ovom kraljevstvu ~ivjele i bile pronaene, stanovnici tih mjesta mogu i trebaju slobodno hvatati i dovoditi njihovom zemljianom gospodaru koji ih pod prijetnjom gubitka prava ma a, mora po zasluzi kazniti." Ovaj zakonski lanak pokazuje da je i dvije godine prije, a i u sljedeim godinama nakon sinode i potvrde odluke sinode u Trnavi, praksa lova na vjeatice bila ve uobi ajena. Svaki hrvatski zavi ajnik imao je pravo tra~iti i hvatati vjeatice te ih izru iti vlastelinu ili gospodaru kojemu pripada zemlja na kojem su naene. Pretpostavlja se da su ve sami biskupi Bratuli i Otav i, prisutni na sinodi, odmah poslije svoga povratka iz Trnave ubrzali i provedbu spomenute odluke Hrvatskoga sabora. U to vrijeme takoer je ve nekoliko godina zna ajna prisutnost isusova koga reda u Zagrebu, za koje se ispitivanjem njegovih vlastitih anala utvrdilo kako je imao velik utjecaj na opi odnos prema vjeaticama i magiji u Zagrebu  njegovi pripadnici esto su istupali javnim propovijedima protiv vjeatica, pozivanjem na njihovo tra~enje i pogubljivanje te navodnim obavljanjem iaenja od uroka i otrova. Mo~emo zaklju iti da su takvi javni istupi javnih propovjednika samo poja avali i potpirivali histeriju koja e uskoro buknuti i kulminirati krajem 17. stoljea. Sudovi U to su vrijeme na hrvatskim prostorima postojale tri vrste sudova koji su vodili kazneni postupak protiv vjeatica i arobnjaka. To su bili sudovi slobodnih kraljevskih gradova, ~upanijski sudovi i vlastelinski sudovi pojedinih feudalaca koji su imali pravo suditi za kaznena djela po injena na njihovom podru ju. Naime, plemii tog doba imali su tzv. "ius gladii", odnosno "pravo ma a"  da sude i presuuju onima koji ine ili su inili neko zlo na njihovom feudalnom posjedu. Pod pravom su se ma a, naravno, podrazumijevale i smrtne kazne. Ako vlastelin ne bi koristio to pravo (koje je dakle bilo i obveza) kad se smatralo da je trebao, po spomenutom lanku br. 10 mogao ga je i izgubiti. Prema tome, ako je duhovna vlast nekoga javno prokazala s propovjedaonice, ve izvan crkvenoga teritorija svatko je prokazanu osobu mogao privesti i predati je svom gospodaru na suenje. Gradski sud bio je istovjetan gradskom poglavarstvu u slobodnim kraljevskim gradovima, a sastojao se od gradskog suca (na elnika) i odreenog broja prise~nika. }upanijskim sudovima je obi no predsjedao pod~upan, a sudsko se vijee sastojalo od plemikih sudaca ~upanije (judices nobilium) zvanih i "velikim sucima", te plemikih podsudaca ~upanije (vicejudes nobilium) zvanih i "malim sucima". Sud je zapo injao svoj rad nakon ato bi ovlaateni tu~itelj podnio slu~benu optu~bu da je odreena osoba sagrijeaila zlo inom arobnjaatva protiv ovjeka, Boga, prirode ili blaga i da za to postoje svjedoci i dokazi . Tako prou avajui sudbene spise dolazimo do podataka (samo za Zagreb i okolicu) prema kojima je zbog vjeati arenja sueno (slu~beno pred sudom) viae od 250 osoba (skoro su sve spaljene, i to veinom ~ene, njih 248, a 12 je osloboeno), a joa 517 pritvoreno je na daljnje ispitivanje. No to su samo brojke sa slu~benih i zapisanih procesa. Koliko je joa bilo privatnih lin eva i loma a, koje je gospodar obavio svojim pravom ma a ili razjarena svjetina u zanosu, ne zna se i nikad se najvjerojatnije nee saznati zbog nedostatka pisanih dokaza. Od tih, malo viae od dvije i pol stotine optu~enih bilo je dvjestotinjak ~ena i manje od dvadeset muakaraca. Od svih njih bilo je osloboeno samo sedam ~ena i etiri muakarca. Veina ovih sudskih isprava danas nam je dostupna kroz rad i istra~ivanje starije generacije povjesni ara poput Johanna Weicharda Valvasora, Ivana Krstitelja Tkal ia, Ivana Bojni ia, Ljudevita Ivan ana i Emilija Laszowskoga. Kad se ka~e Zagreb i okolica, ponajprije se misli na utvrene gradove Gradec i Kaptol te njihove vlastelinske posjede kao ato su Vara~din, Vara~dinske Toplice, Stubica, Oroslavlje, Klenovnik, Samobor, Kerestinec, Ozalj, Turopolje, Kri~evci, epin, neka mjesta u Meimurju i na }umberku. Gradec je tada bio slobodni kraljevski grad, a Kaptol biskupsko sjediate. Iako ga esto ve od 16. stoljea nazivaju Zagrebom (kao glavnim gradom Hrvatske), tek su se 1850. Kaptol, Gradec i Nova Ves slu~beno ujedinili u jedan grad, Zagreb. Gradec je dotad svoje zakone provodio kroz gradski sud, a Kaptol je kao crkveni posjed imao vlastelinsko pravo suenja za svjetovne zlo ine po injene na svom posjedu. Tijek procesa Od ega se sastojao jedan takav proces u Zagrebu prije tristotinjak godina? Za pokretanje parnice, prije svega, bilo je dovoljno mialjenje, odnosno optu~ba susjeda ili stanovnika mjesta. Tako je esto bilo vrlo mogue zbog ljubomore, bra nih nesuglasica, poslovnih neuspjeha ili alkoholiziranih halucinacija optu~iti nekoga za aranje. Druga je mogunost bila da se osoba nae optu~enom kao suu esnik u aranju ako bi je tko ve optu~en za arobnjaatvo spomenuo pri ispitivanju na mukama, ato je bilo esto jer su se na mukama tra~ili drugi suu esnici, a optu~eni bi u bolovima naj eae izgovarao imena osoba koje bi im prve pale na um, susjeda, poznanika, ikoga samo da si ubla~i nesnosnu bol torture. To je, naravno, bio plodan izvor novih, daljnjih optu~bi i temelj za nove parnice i suenja. Parnicu bi pred gradskim ili ~upanijskim sudom zapo eo inovnik kojeg su zvali fiscus ili fiakua (javni tu~itelj). On bi iznosio optu~be, predlagao proces (ispitivanje, torturu, zapisnik o suu esnicima) i presudu (vjeaanje ili spaljivanje). Takoer bi se pozivao na starije crkvene (inkvizitorske i biblijske) autoritete te na pravne postupke, zakone i pravila toga doba. Svaki grad, ~upanija ili feudalni gospodar morali su imati svoga slu~benog fiakuaa.On bi, dakle, sastavio optu~nicu u kojoj bi dao maati na volju i koje bi se  koliko je bila maatovito oblikovana  postidjeli i mnogi pisci fantastike danaanjega vremena. Naravno, to su ve bili kanonizirani kliaeji preuzeti iz europske literature kao ato je "Malleus maleficarum" i drugi priru nici pisani za progone vjeatica. Vjeatica je u nas, kao i u ostatku Europe, letjela, pretvarala se u ~ivotinje ili ljude, opila s avlom i ~ivotinjama, ubijala pogledom, pretvarala se u vjetar, uniatavala ljetinu, ubijala stoku, uzimala plodnost ljudima i ~ivotinjama, orgijala na nedostupnim mjestima, radila mast i ostale ini od hostije i ubijene djece& Nakon sastavljanja i izricanja optu~be osumnji ena je zato ena u tamnicu koja je ve sama po sebi bila odvratno sku ena jama, puna atakora i vlage. Tamnice su se obi no nalazile u sjediatima vlasti gradske vlasti, a u Gradecu je to bio podrum gradske vijenice. Na sasluaavanju optu~enoj obi no nisu rekli za ato je optu~ena i tko ju je optu~io, ve bi torturom, psihi kom i fizi kom, izmamljivali odgovore. Naravno, ato je viae poricala, to bi bila viae kriva. Na mukama bi skoro uvijek, naravno, "odala" svoje pomaga e, naj eae ~ene i muakarce koji bi joj prvi pali na pamet, samo da se rijeai u~asa. A u~asa je bilo mnogo. Voditelji svakog procesa i istrage bili su naj eae jedan gradski senator, gradski kapetan i gradski bilje~nik. Provodili su istragu koja je skupljala dokaza prije podizanja optu~nice. Istraga je naj eae voena s torturom. Svaki grad sa svojom tamnicom imao bi i svog krvnika, tzv. henkara, koji je izvraavao presude kako protiv ostalih zlo ina, tako i protiv arobnjaatva. To su bili ljudi uvje~bani u mnogim postupcima torture, koji su poznavali rad mnogih sprava i ljudsku anatomiju te se brinuli da mu eni ne gube svijest ili ~ivot, ve da trpe najveu moguu bol pri ispitivanju.Optu~ene bi u tamnici uvao porkulab  klju ar, odnosno upravitelj gradske tamnice  osoba koja je uvala gradsku tamnicu i brinula se za prehranu zatvorenika.Na svakom ispitivanju obavezno bi bio prisutan i dijak (dyak, diak), odnosno akolovana i pismena osoba, koja bi naj eae bila zapisni ar na procesima  on je finim krasopisom vodio zapis itavog procesa, s podacima o optu~bi, izjavama svjedoka, voditeljima i tijeku procesa, dodatnim podacima (npr. o suu esnicima), o tijeku torture te izricanju i izvraenju presuda. Dijak je poznavao latinski jezik (koPRTrtvx 2 x |  ( * B D d ʼ||rh^hQ^hQhrhrhrhyyhiCJOJQJhCCJOJQJhiCJOJQJh(XCJOJQJhK=%CJOJQJhyyhCJOJQJ hCJhyyhOJQJhOJQJh6iOJQJhOJQJhC-hK=%5CJOJQJhC-hC-5CJOJQJhC-hK=%CJOJQJhyyhK=%CJOJQJaJhK=%CJOJQJaJRTtvx`b JL"$$$2$4$$a$gdigdkFdhgd $dha$gd$a$gd$a$gdK=%gd$a$gdC-$a$gdC-gdK=%d n b F H J 6PR\.XZ`lFZn|Z\^`靏hiCJOJQJ\hihCJOJQJ\hihCJOJQJh CJOJQJhyyhkFCJOJQJhCJOJQJhY*CJOJQJhCCJOJQJh(XCJOJQJhyyhCJOJQJhiCJOJQJ.`bn ,N\" Dj(02<P~ȾȾܾȾܴwhY*5CJ\hkF5CJ\hi5CJ\h(X5CJ\hyyh5CJ\hyyhkFCJOJQJhCJOJQJhiCJOJQJh(XCJOJQJhkFCJOJQJhyyhCJOJQJhY*CJOJQJhihkFCJOJQJ.HJLX 2X L N p 4!D!!8"v""""4#B# $"$$$0$2$4$@$`$x$$$$$ƼƐx h 5CJhY*hi5CJ hi5CJ h(X5CJhkF5CJ\hhkF5CJOJQJhh5CJOJQJhhY*CJ\hY*5CJ\hyyhg5CJ\ hkFhkFhg5CJ\hi5CJ\hyyh5CJ\.$H%N%X%& &f&&&&'p'''( (B)H)^)v)x)z))))))@*h*~****** +"+$+0+F+H+P+V+f+.ȼȼȼѼѪѼȚȐڐ|h=hY*5CJh=h=5CJh=h(X5CJ hkFhkFhrb5CJ\h=5CJ\h 5CJ\hyyhY*5CJ\hY*5CJ\h(X5CJ\ h=5CJhihi5CJhihY*5CJhY*hY*5CJ,4$"+$+//j7l7<<==LCNC L LQQHxJx $dha$gdpAI $dha$gdK=% $dha$gdaqdhgdgdkFdhgd.(.@....../:/z/////&060B0j0000D1p1111126222"45(555v66666666666666öhyyh=CJOJQJhkFCJOJQJhCJOJQJhH>>???H@J@@@@@@@AAABbBdBvB|BBBBBBBBBC2CFCJCZCpCCCCD:D@DDDE EF@FйƬƟƟƟh7ghCJOJQJh7gheqCJOJQJh7ghaqCJOJQJhyyh7gCJOJQJh7gh7gCJOJQJh7gCJOJQJhCJOJQJhyyhaqCJOJQJhaqCJOJQJhb"hb"5CJOJQJ4@FFFFFFFFGGGtGGGGGGGHH.H0HDH.IzI~IIIITKLLL L LL(LFLhLjLMM MDMTMjMMMȱ餱yyyyyyh5 CJOJQJheqCJOJQJhyyhJ'CJOJQJhJ'CJOJQJhyyhaqCJOJQJh{XCJOJQJhyyh7gCJOJQJh7gh{XCJOJQJh7ghaqCJOJQJ h7gheqh7gCJOJQJh7gheqCJOJQJ/MMMN"N$N&N(NhNOOOPPQQQ.S2STTTBUvUUUUU VVVvBvdvxvvv(wfww鮸¤||hb"hb"CJOJQJhpAIhb"CJOJQJhpAIhb"CJOJQJ\h[CJOJQJhb"CJOJQJhJ'CJOJQJhpAICJOJQJh}Uh7gCJOJQJh}h}CJOJQJh}CJOJQJh}h5 CJOJQJ0jim je pisan vei dio dokumenata), ali i hrvatski kojim je zapisivao izravne navode svjedoka i optu~enih kako se u prijevodu ne bi gubilo zna enje.Zahvaljujui upravo njegovoj ulozi i danas imamo tragove s tih procesa. Postojala je i neato rjea funkcija odvjetnika optu~ene/optu~enog, a koja se nazivala procurator (branitelj). Ponekad ga ne bi bilo, a ponekad je bio prisutan samo formalno i "mlako". On je o ito jedna od manje bitnih osoba u procesu, s obzirom na veinski postotak smrtnih presuda te je veinom bio prisutan samo "pro forma". Kao i u ostatku Europe, na samom po etku ispitivanja prvo bi se provodili pokusi kako je nalagala tradicija. U rano su se srednjovjekovno doba optu~eni ili optu~ena mogli ve na samom po etku osloboditi ako bi proali jednostavan pokus vezan uz bo~ansku intervenciju ili znak. Kasnije su pokusi postali brutalniji i namjeateni pa je oslobaajui rezultat bio skoro nemogu; atoviae, samo bi dodavali joa viae materijala u optu~eni in/optu~enikov dosje. Naj eai pokusi bili su onaj vagom (vjeatica mora biti lagana da bi letjela), pokus suzama (ako nije mogla plakati, vjeatica je), pokus "O enaaem" (ako bi 6-7 puta brzo izmolila molitvu i samo jednom pogrijeaila, vjeatica je), pokus s nosom (krvnik bi ~enu udario drvenom palicom u nos i po boji krvi ocijenio je li vjeatica), pokus s hladnom vodom (okrivljenu bi vezali u~etom i bacili u rijeku; ako pliva na povraini, kriva je, ako potone nedu~na je. To je jedan od starih "Bo~jih sudova"). Zatim bi uslijedila potraga za tzv. "vra~jim pe atom", made~om ili bradavicom koji su nepobitni dokaz ugovora s avlom. Ako ga je bilo, prvo bi ga boli jer tamo po pri i vjeatica ne osjea bol. Tu je postojao trik da su imali iglu na uvla enje pa ubod stvarno ne bi bolio. Ako bi ga naali, krvnik bi ga izrezao i podastro sudu. Ako pe ata ne bi bilo, to je bio znak da ona u potpunosti ve pripada vragu. Potom bi po elo mu enje raznim dovitljivim i straanim napravama. Te su bile razli itih oblika i namjena: pal enice, gvozdene plo ice s vijcima koji bi se stiskali i lomili pal eve; apanjolska izma koja se sastojala od dvije ~eljezne sare iznutra podstavljene avliima koje bi se stavljale oko koljena i potkoljenica mu enog, a potom pritiskale vijcima. Dodatno se moglo osim pritezanja i udarati ekiem po njoj. Zatim koloturi, kod ije su uporabe ruke bile vezane u kri~ iza lea konopcem, a konopac oko gle~njeva vezan za u~e kolotura na stropu. `to se viae konopac natezao, to je tijelo bivalo viae od poda. Ponekad bi se o noge vezivali i teaki utezi od kamena ili ~eljeza, a tijelo bi se lagano dizalo u zrak, pa zatim naglo puatalo na pod. Potom su postojale lojtre, duge ljestve prislonjene uza zid. Ruke bi bile vezane za najviau pre ku, a noge bi se vezale u~etom za vijak koji bi se namatao i tako izazivao napinjanje u tijelu mu enoga; greben, naprava sli na stolcu, prekrivena oatrim trokutastim avliima ili daska prekrivena avlima, na koje bi posjeli ili polegli mu enog ili mu enu;konji, koji je kao jedan od najte~ih oblika torture slu~io za rastezanje, a rastezalo se razli itim utezima;vjeati ja stolica koja je u stvari bila velik i vrst stolac, itav prekriven oatrim ailjcima: sjedalo, rukohvat, naslon i podno~je. }enu bi posjeli na nj i vrsto privezali ko~nim remenjem. Jedna od najgorih sprava bio je definitivnoapanjolski magarac  visoka klupa koja je umjesto sjedala imala trokutastu oatru napravu ato svojim gornjim oatrim rubom ulazi u meso i organe meuno~ja. Od ostalih, tu su se mogli nai i razli itimaljevi za lomljenje goljenica, kota  za rastezanje, svijee za paljenje... Postoje zapisi o mu enjima koja su trajala i po 22 sata bez prestanka. Bilo je slu ajeva i u kojima bi optu~ena (pogotovo ako bi bila mlada i lijepa) prijavila da joj se vrag ukazao u eliji kao gradski kaatelan ili sveenik te ju seksualno iskoristio. Odmah nam je jasno kako je i zaato do toga doalo i tko je iskoristio situaciju. Takav se slu aj primjerice dogodio 1733. za suenja Margareti Kuljanki iz Gradeca. Ako bi, u rijetkim slu ajevima, sud i oslobodio optu~enu, ~ivot joj je ionako bio u potpunosti uniaten  slomljena duha i tijela, bila bi pod vje nom sumnjom svojih sugraana. No mnogo eai slu aj bila je osuda na smrt loma om. U Gradecu se to odvijalo na danaanjem po etku Tuakanca koji se tada zvao Sredia e ili Zvezdia e, a na Kaptolu kod vrata vanjskog prednjeg zida (danas ne postoji, na tom je mjestu otprilike fontana s kipom Djevice Marije) }rtvu bi vezali i obrijali na "nulu" te je u kolima prevezli uz poruge svjetine do stratiata. Tamo bi joj ili odsjekli glavu pa spalili ili bi ju, pak, spalili ~ivu. Ponekad bi joj ukazali in milosti tako da bi namazali drvo uljem da gori br~e ili bi joj pak vezali vreicu baruta oko vrata koja bi, kad plamen stigne do nje, eksplodirala i ubila je na mjestu. Zanimljiviji slu ajevi Kao ato je ve re eno, slu ajeva je bilo mnogo i iz razli itih povoda. Tako slovenski putopisac Valvasor navodi zapis o jednom od ~eaih progona u zagreba koj okolici do kojega je 1685. doalo zbog velike suae i nerodice. Ljudi su doslovce podivljali od gladi i siromaatva i pokrenuli histeriju lova na vjeatice koje su, naravno, bile krive za tu elementarnu nepogodu. Nasumce lin ovane ili spaljene, stradalo je 14 ~ena, zajedno s mlinarom koji je navodno sjedio na jajima ekajui da se pilii izlegu. etiri godine kasnije (1689.) uslijedio je joa jedan selja ki lin  u Kri~evcima koji je zavraio spaljivanjem pet ~ena. A zatim je na samom kraju stoljea, 1698., otpo elo razdoblje velikog progona na Gradecu, koji su sljedeih sedam godina vodili gradski isljednici uro Porta, zamjenik bilje~nika i Ivan Khayll, gradski kapetan. Oni su vodili svako ispitivanje prije suenja i svojim metodama ispitivanja i mu enja izmamljivali najfantasti nija priznanja. Ukupno je bilo etrdesetak slu ajeva pod njihovim istra~iteljstvom, a uz njih je uklju eno joa viae od 200 moguih osumnji enika. Niti jedan nije zavraio osloboenjem od optu~be. Veini su presude bile spaljivanje na loma i, a za ostatak  budui da nemamo pouzdani podatak  to se isto pretpostavlja. Njihov rad trajao je do 1704. Potom se u sljedea dva desetljea procesi dosta vode u Vara~dinu i Vara~dinskoj ~upaniji te u Kerestincu. Jedan od veih procesa onaj je ve spomenutoj Margareti Kuljanki iz Gradeca koja je na mukama odala joa 32 imena ato su zatim takoer procesuirana u poznatom procesu u Turopolju te je  uz nju samu  joa 28 osoba bilo spaljeno, a samo su dvije osloboene. Iz toga se velikoga turopoljskoga procesa mo~e vidjeti koliko su isljednici bili temeljiti, pa ispada ak kako je ta skupina vjeatica bila podijeljena u unutarnju hijerarhiju sa svojom vojvotkinjom, generalicom, obrataricom (pukovnicom), kapetanicom, a ak se navodi i da su imale svoga zastavnika, koji je bio vrag i zvao se Mati. U godinama 1740. i 1741. i trinaest je Kri~ev anki osueno. Od toga ih je jedanaest spaljeno. Posebnost tih slu ajeva je ta ato su dvije od njih imale maloljetne keri, od pet i sedam godina  njima su razrezane ~ile jer su smatrane vjeaticama poput svojih majki. U sljedeim godinama opet ima dosta slu ajeva na Gradecu i Kaptolu, a jedan od zanimljivijih je onaj protiv Bare Cindekovice iz 1743., koji je dobar primjer za optu~bu zbog poslovne konkurencije. Bara je, naime, bila optu~ena da arolijom posti~e vei prodajni uspjeh od svoje konkurencije. Ipak, kona na sudbina ostala joj je nezabilje~ena te se pretpostavlja da je mogla biti i osloboena. Njezin slu aj iskoristila je za svoju prozu i slavna Marija Juri Zagorka. Takva je situacija s progonima potrajala sve do sredine 18. stoljea i do vladavine carice Marije Terezije. esto se susree mialjenje kako je ona dokinula progone. Nije  dapa e, osobno je vjerovala u magiju i arobnjaatvo! Ipak, u presedanskom slu aju Magdalene Logomer zvane Herucina, iz Kri~evaca, tu je ~enu 1758. oslobodila optu~bi zapovjedivai da je dopreme u Be  pred njezin lije ni ki konzilij koji se, dakako, uvjerio da nije vjeatica i da se ne pretvara u muhu kao ato je bila optu~ena. Nadalje je zapovjedila da se svaka daljnja optu~ba mora provesti pred njenim carskim sudom. To je bilo dovoljno da hrvatski sudovi odustanu od progona jer bi troaili vrijeme i novac na komunikaciju i transport do Be a, pri emu bi optu~ene vrlo vjerojatno naposljetku bile osloboene. Tako je ta praksa, slu~beno pred zakonom, prestala, iako je zasigurno joa neko vrijeme bilo seoskih lin eva i loma a na svoju ruku  o kojima nema zapisa  sve dok na razmeu s devetnaestim stoljeem toga fenomena nije nestalo u potpunosti. Kako to da su najvei progoni bili u sjevernoj Hrvatskoj? Jednostavno, Hrvatska je tada bila rascjepkana. Dalmacija i dio Istre pripadale su Veneciji (sjeverni dio Istre pripadao je Habsburgovcima) koja je imala svoju inkviziciju, neovisnu o Rimu i vrlo blagu prema aranjima i praznovjerju te se moglo iskupiti pokorom i molitvom. Dubrova ka Republika bila je odve prosvijeena da bi se uope bavila takvim pitanjima: njezini se inkvizitorski sudovi, kao i sud u Zadru viae bave tiskanim herezama ili sprje avanjem protestantske i ostale literature, dok ih manje zanimaju narodna vra anja. Turska je Hrvatska, pak, potpadala pod aerijatsko pravo Osmanskog Carstva koje pripada druga ijem kulturnom krugu pa ne poznaje takvih progona. Samo je teritorij pod habsburakim i ugarskim zakonima, na sjeveru Hrvatske i u dijelu Istre, dijelio isto zakonodavstvo sa svojim seniorskim dr~avama, koje su takoer imale svoje vlastite progone i procese protiv arobnjaka, vjeatica i heretika. Danas, u novom mileniju, ponovno se javlja zanimanje za taj iznimno va~ni dio kulturne povijesti Hrvatske, koju su tijekom zadnjih stotinu i pedeset godina prou avali tek malobrojni. No, bitno je da se te ~rtve nikada ne zaborave, ako niata drugo, onda kao opomenu koliko ljudi mogu biti  pa i oni koji bili naai najbli~i preci, odvojeni od nas tek nekoliko generacija  okrutni i surovi u svom neznanju, ne asnim namjerama ili krivim interpretacijama religijskih dogmi. wxx"x,xBxDxFxHxJxfxxxxx,y0y>yJyfyzzz z*zzz{{R{\{t{{{{{{|||<||||}0}4}}}}}ⷭ쭣||||hpAIhaqCJOJQJhpAIheqCJOJQJhpAIhb"CJOJQJhb"CJOJQJheqCJOJQJhyyhaqCJOJQJh}h6\CJOJQJhb"hb"hb"CJOJQJh[CJOJQJhJ'CJOJQJhpAICJOJQJ0}}},~l~~XҀԀVhnDȃރ"bd68DT`,~xننxنننhpAIhizCJOJQJ\hpAIhizCJOJQJhpAIhpAICJOJQJh[CJOJQJhpAIh[CJOJQJheqCJOJQJhpAICJOJQJhpAIhP'CJOJQJ\hpAIhP'CJOJQJhpAIheqCJOJQJhpAIhaqCJOJQJ/~҈Ԉ $@`bdfrv>T(0prŒFHnprŽƎ܎:ҏԏζΞhpAIhaqCJOJQJhpAICJOJQJ\hpAIhpAICJOJQJhpAICJOJQJhpAIhizCJOJQJ\hpAIhP'CJOJQJ\h[CJOJQJhpAIhizCJOJQJhpAIhP'CJOJQJ6`fjlrPr8HPVڔbfpĕҕ$JŸ髞z鑞mzh+<hU/CJOJQJh+<hHCJOJQJhaqCJOJQJhpAIhU/CJOJQJhpAIhHCJOJQJhpAIh6\CJOJQJhpAIh[CJOJQJh6\CJOJQJhpAIhizCJOJQJhpAIheqCJOJQJhpAIhaqCJOJQJh+<CJOJQJ* "$RT<>$( $dha$gd $dha$gd^tdhgdaq $dha$gdK=% $dha$gdaq $dha$gdP' $dha$gdpAIJTLTؙ "$RTfh TT>@ʝΝН؝0>Nz:õ}}}}pfph3}CJOJQJhHhHCJOJQJhyyhHCJOJQJhU/CJOJQJh+<CJOJQJhHCJOJQJh:lh:lCJOJQJh[h:l5CJOJQJhpAIh[5CJOJQJhH5CJOJQJhpAIhU/CJOJQJh[CJOJQJhpAIhaqCJOJQJ&:<>jƟ rzPT`ȣʣFR PRƥLRҦڦ.@fjpvxzմմմմ՝hyyhaqCJOJQJh;CJOJQJh HKh HKCJOJQJh HKCJOJQJh3}CJOJQJh+<CJOJQJh3}h3}CJOJQJhKCJOJQJheqCJOJQJ>z~§ħ46>NTvNpr$d@f"$(2:>Lԭ쪷}h^t5CJOJQJ\h^th^t5CJOJQJ\h^th5CJOJQJ\h^th^tCJOJQJh^tCJOJQJhKCJOJQJhaqCJOJQJh HKCJOJQJhyyhaqCJOJQJh;CJOJQJh+<CJOJQJ16H\ʮ40ذܰJL\hntƱ02Pdr(<JjԳPµصjŸ߸鸮鸤߮߸hKCJOJQJhmrCJOJQJhyyh^tCJOJQJhyyhCJOJQJh^thKCJOJQJh^tCJOJQJh;CJOJQJh^th^tCJOJQJ@jڶHJZ\l,@FºκԺƼȼʼԼڼ6>Ľ,06BDVx 龴h??CJOJQJhgDCJOJQJhmrCJOJQJhyyhCJOJQJhCJOJQJh^tCJOJQJh;CJOJQJhyyh^tCJOJQJhKCJOJQJ<xgd $dha$gdt2 (2\v hhE`h??CJOJQJhJCJOJQJhKCJOJQJhgDCJOJQJhyyhCJOJQJhyyhKCJOJQJ,1h. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmH nH sH tH H`H Normal CJOJQJ_HaJmHsHtHH@H  Heading 3$$@&a$5OJQJ\DA D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List 6>@6 Title$a$ 5CJ \<J@< Subtitle$a$ 5CJ\4B@4  Body Text$a$N^"N P' Normal (Web)dd[$\$ CJOJQJD2D K=% Comment TextCJOJQJaJB'AB 7gComment ReferenceCJaJHj12H 7gComment Subject5OJQJ\HbH 7g Balloon TextCJOJQJ^JaJ4Uq4 gD Hyperlink >*phPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] P d `$.6=@FMWw}~J:zj-/012456789bcdeghijkm4$.3fl8@0(  B S  ?*129"),ekZ ` ` g {~fsAHIRS\oweoqz mt{ ""%%%%&&''''''((((2*<*++//00}3388889999:::(:<<>>_?e???)@9@AAAAABCCCDPEWEEEFFGGH HHHLLP(*9<BJN] $ ,  qt""$$#+++..w0}0|7788<<(<0<>>BAJAD DEEFFJKNNPP*9""$#4##$$$&'m'q'''''''*!*++$+%+++++..//w0x0p3}344K6N6a6c666|7}788::;;<<>>=@@@BACADDEEFFQHQHHHIIEJNJLPMQMQMXM[McMdMeMjMtMtMMMMMMMMMMMNN!N"N+NhBhDhHhNhPhVhtUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial5. *aTahomaA BCambria Math"q"ֆaf D ) D )!r4dPP2qHP ?g02!xxProgoni vjeatica u Hrvatskoj Springer BMCDeniver VukeliOh+'0  $0 P \ ht| Progoni vjetica u HrvatskojSpringer BMCNormalDeniver Vukeli8Microsoft Office Word@b@@/o  D՜.+,0L hp  Springer BMC d.o.o.)P Progoni vjetica u HrvatskojProgoni vjetica u Hrvatskoj TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnpqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0P!o1TableoA&WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q