Naslov
Molekularna dijagnostika melanoma
(Molecular diagnostics of melanoma)

Autori
Šamija, Ivan ; Lukač, Josip ; Kusić, Zvonko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
5. Hrvatski onkološki kongres / Šamija, Mirko - Zagreb : Hrvatsko onkološko društvo, 2010, 27-27

Skup
5. Hrvatski onkološki kongres

Mjesto i datum
Cavtat, Hrvatska, 24.03.2010. - 28.03.2010

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
melanom; molekulski biljezi; dijagnostika
(melanoma; molecular markers; diagnostics)

Sažetak
Molekularna dijagnostika, odnosno određivanje molekulskih biljega, primjenjuje se za procjenu rizika za nastanak bolesti, pri postavljanju dijagnoze, za određivanje prognoze te za predviđanje odgovora na terapiju. Među biljezima za procjenu rizika za razvoj melanoma najveću vrijednost ima određivanje nasljednih mutacija u genu CDKN2A. S obzirom na učestalost mutacija i s njima povezan rizik od nastanka melanoma preporuke su da se određivanje mutacija u genu CDKN2A razmotri kao mogućnost samo u obiteljima s nasljednim melanomom i u osoba s tri ili više primarna melanoma. Kao pomoć pri postavljanju dijagnoze melanoma najčešće se imunohistokemijski određuju biljeg S100 koji je pokazao visoku osjetljivost te biljezi gp100 (određuje se protutijelom HMB-45) i MART-1/Melan-A koji su pokazali visoku specifičnost. Među drugim biljezima koji se istražuju može se izdvojiti Ki-67 koji je pokazao vrijednost pri razlikovanju malignih od benignih lezija melanocita. Kao prognostički biljezi u bolesnika s melanomom istražuju se tkivni i serumski biljezi te određivanje melanomskih stanica u cirkulaciji metodom lančane reakcije polimerazom uz reverznu transkripciju (RT-PCR). Istraživan je velik broj tkivnih biljega od kojih su neki pokazali prognostičku vrijednost ali njihovu stvarnu kliničku vrijednost i primjenu treba potvrditi u većim studijama. Osim tkivnih biljega koji se određuju imunohistokemijski pokazalo se da i ekspresijski obrasci određeni analizom transkriptoma (cDNA čipovi) u uzorcima tkiva melanoma mogu imati prognostičku vrijednost. Od serumskih melanomskih biljega najčešće se određuju laktat-dehidrogenaza (LDH), S100 i MIA (engl. melanoma inhibitory activity). Istražuju se i drugi serumski biljezi među kojima se s obzirom na dosad pokazane rezultate mogu izdvojiti kompleks tumorskog antigena 90 i protutijela (TA90IC, engl. TA90 immune complex) i lektin YKL-40. Određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR pokazalo je visoku specifičnost i prognostičku vrijednost u većem broju istraživanja. Kao specifični biljeg melanomskih stanica u ovoj metodi najčešće se primjenjuje ekspresija gena za tirozinazu. Pokazalo se da ova metoda osim prognostičke vrijednosti može imati i vrijednost kao biljeg za predviđanje odgovora na terapiju. Metoda RT-PCR i imunohistokemijsko određivanje melanomskih biljega istražuju se i kao osjetljivi postupci za otkrivanje melanomskih stanica u limfnim čvorovima. Razvoj i primjena novih lijekova za melanom omogućiti će i primjenu novih postupaka molekularne dijagnostike. Tako se na primjer istražuju lijekovi koji inhibiraju aktivnost BRAF kinaze koja je mutirana u oko 70 % bolesnika s melanomom. Djelotvornost nekih od tih lijekova (npr. PLX4032) očekuje se samo u onih bolesnika koji imaju mutaciju u genu BRAF pa je nužno odrediti mutacije gena BRAF kako bi se za liječenje odabrali samo oni bolesnici koji imaju mutiran gen.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA