Naslov
Primijenjena analiza ponašanja i intervencije za sprečavanje i smanjivanje nepoželjnih ponašanja
(Applied behavior analysis and challenging behavior interventions)

Autori
Stošić, Jasmina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Poremećaji autističnog spektra - značajke i edukacijsko - rehabilitacijska podrška

Urednik/ci
Bujas Petković, Zorana ; Frey Škrinjar, Jasmina

Izdavač
Školska knjiga

Grad
Zagreb

Godina
2010

Raspon stranica
269-276

ISBN
380-0438-10-6

Ključne riječi
primijenjena analiza ponašanja, poremećaji iz autističnog spektra, nepoželjna ponašanja, funkcionalna procjena ponašanja
(applied behavior analysis, challenging behavior, functional behavior assessment)

Sažetak
Suvremeni bihevioralni pristup nepoželjnim ponašanjima uključuje mijenjanje i prilagođavanje okoline, prilagođavanje jezika, stila interakcije, didaktičnog materijala, a ne samo isključivo modifikaciju ponašanja pojedinca. Uz programe vezane uz određena razvojna područja bitno je da svaka intervencija uključuje i postupke za funkcionalnu analizu ponašanja i intervenciju za nepoželjne oblike ponašanja (Leaf, Mc Eachin, Harsh, 1999). Posebnu rizičnu skupinu za pojavu nepoželjnih oblika ponašanja čine djeca sa slabije razvijenim komunikacijskim i socijalnim vještinama (Glasberg, 2005). Uz autoagresiju, agresiju i destrukciju nepoželjnim oblicima ponašanja smatraju se i samostimulacija, nepažnja, izoliranje jer ona smanjuju mogućnost primanja novih informacija odnosno učenja i razvoja i vrlo su ugodna te smanjuju motivaciju za druge aktivnosti (samostimulacija). Svi oblici nepoželjnog ponašanja povećavaju izolaciju djece s autizmom, isključuju ih iz redovnih oblika odgoja i obrazovanja, smanjuju mogućnost razvijanja socijalnih odnosa i uključivanja u aktivnosti zajednice. Nakon što postanu dio repertoara ponašanja osobe i u funkciji su onoga što dijete želi njima postići, nepoželjna ponašanja se neće smanjiti bez specifične intervencije (Horner i dr. 2002). U posljednjih 15 godina cilj intervencije je prilagođavanje okoline u kojoj dolazi do nepoželjnih ponašanja te podučavanje konkurentnog, zamjenskog ponašanja i adaptivnih rutina (funkcionalna komunikacija, vizualni rasporedi, self – management). Također je naglašena uloga obitelji, učitelja i zajednice u planiranju i implementaciji intervencija kako bi se omogućilo održavanje i generalizacija naučenih vještina u prirodnom kontekstu (Lucyshyn, 2007). Dakle, u planiranju intervencije treba uzeti u obzir kontekst obitelji i zajednice, dnevni raspored i obiteljske rutine, odgovornosti (domaćinstvo, posao), životne stilove, podršku okoline te obrasce obiteljske interakcije (Moes i Frea, 2002). Individualizirani pristup mora uključivati procjenu karakteristika obiteljske ekologije kako bi se povećala kompatibilnost strategije podučavanja s obiteljskim dnevnim rutinama i osigurala pouzdanost u implementaciji strategija. Procjena dnevnih rutina ima važnu ulogu u procesu procjene i planiranja intervencije zato što predstavljaju specifični kontekst u kojem se javljaju nepoželjna ponašanja i u kojem dijete uči (O'Donnel, Tharp i Wilson, 1993). Procjenom dnevnih rutina dobivamo uvid u karakteristike specifičnog konteksta (doba dana, aktivnost koja se provodi, obrasci interakcije, osobe koje su prisutne, prostor, podražaje i posljedice za ponašanje), ali isto tako i uvid u obiteljske kapacitete, vrijednosti, uvjerenja i ciljeve (Nihira, Weisner i Bernhiemer, 1994). Zahtjevi koje odgoj djeteta s teškoćama postavlja na obitelj, podrška okoline i obrasci obiteljske interakcije su značajne varijable za razumijevanje utjecaja nepoželjnih ponašanja na obiteljsku ekologiju (Moes i Frea, 2000). Zahtjevi koji se postavljaju na obitelj djeteta s teškoćama u razvoju su sveobuhvatni i imaju značajan utjecaj na način koji obitelji kreiraju i organiziraju svoj svakodnevni život (Rodrigue, Morgan i Geffken, 1990). Podrška okoline pokazala se jednom od ključnih čimbenika podrške obitelji da se nosi sa zahtjevima i stresom vezanim uz odgoj djeteta s autizmom (Dyson, 1997). S obzirom na to da je jedan od primarnih ciljeva podrške djetetu s autizmom i njenoj obitelji razvoj uspješne socijalne interakcije, pri procjeni i intervenciji nužno je uzeti u obzir trenutne obrasce interakcije djeteta s autizmom i značajnih drugih (roditelja, terapeuta, vršnjaka, braće i sestara). Intervencije temeljene na načinu kako obitelji žele uključiti svoje dijete s autizmom bolje će odgovarati postojećim obrascima obiteljske interakcije te biti prilagođene njihovim dnevnim rutinama (Moes i Frea, 2000).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA