Naslov
Arhanđeo Mihovil s Poliptiha Krštenja Kristova, Bogorodice s Djetetom i svecima (1448.) Lovre Marinova Dobričevića
(Saint Michael the Archangel from the Polyptych of the Baptism of Christ and Madonna and Child with Saints (1448) by Lovro Marinov Dobričević)

Autori
Cvetnić, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Sic ars deprenditur arte: Zbornik u čast Vladimira Markovića

Urednik/ci
Cvetnić, Sanja ; Pelc, Milan ; Premerl, Daniel

Izdavač
Institut za povijest umjetnosti ; Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
121-130

ISBN
978-953-6106-81-3

Ključne riječi
Lovor Marinov Dobričević, Lorenzo da Cataro, Dubrovnik, dominikanci, Venecija, slikarstvo, XV. stoljeće, sv. Mihovil arkanđeo
(Lovro Marinov Dobričević, Lorenzo da Cataro, Dubrovnik, dominican friars, Venice, painting, 15th century, St Michael the Archangel)

Sažetak
Tema članka je Poliptih Krštenja Kristova, Bogorodice s Djetetom i svecima (1448.) nekoć na glavnome oltaru dominikanske crkve u Dubrovniku, a sada u zbirci dominikanskoga samostana. Prema sačuvanom ugovoru, Poliptih je djelo majstora Lovre Marinova Dobričevića (Kotor 1419. – Dubrovnik 1478.) i majstora Matka Junčića (djeluje u Kotoru i Dubrovniku 1441. – 1455.). Kao autor sačuvanih slika u središnjem i gornjem dijelu prihvaćen je Lovro Marinov Dobričević (u inozemnoj literaturi poznat kao Lorenzo di Marini da Cattaro), jer usporedba s drugim njegovim slikama uglavnom podržava tu atribuciju. Polje sa slikom Sv. Mihovila snažno vezuje Dobričevića uz venecijanski slikarski ambijent prve polovice XV. stoljeća. Predložak za arkanđela našao je u djelu Michele Giambona (Venecija, oko 1400. ? – oko 1462.), u njegovu poliptihu Madonna della Rosa za crkvu Santa Maria del Ponte Metauro (sada Pinacoteca Civica del Palazzo Malatestiano, Fano, Marche) iz dvadesetih godina XV. stoljeća. Usporedivoga sv. Mihovila ponavlja Antonio Vivarini (Murano ?, oko 1420. – Venecija 1484.) na središnjem polju Poliptiha sv. Mihovila arkanđela (Baltimore, Walters Art Gallery), nastao neposredno nakon 1440. godine i Francesco dei Franceschi (de' Franceschi ; djeluje od 1443. do 1468./73.) na desnom bočnom polju Poliptiha sv. Petra (Padova, Musei Civici, Museo d'Arte Medievale e Moderna) iz 1447. godine. Na lijevom polju Triptiha personifikacije Pravde između arkanđela Mihovila i Gabrijela (Venecija, Accademia) Jacobello del Fiore (djeluje u Veneciji od 1400. do 1439.) pružio je okvirno nadahnuće u ikonografskom opisu arkanđela (oklop, vaga, Sotona pod nogama, spušteni nazuvci), ali se bitno razlikuje u oblikovanju tijela od Giambona, Vivarinia, dei Franceschia i Dobričevića. Povezanost venecijanskih slikara, oslonac na stariji naraštaj uz opetovanje kasnogotičkih formula s promijenjenim osjećajem za tijelo i prostor kod mlađih, otkrivaju da su susreti tradicije s parcijalnim i postupnim dotocima ranorenesansnih načela bili puni opreza i otpora, a preuzeto rješenje za arkanđela Mihovila jedna je od likovnih potvrda da se u takvom se ozračju oblikovao Dobričević.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA