Naslov
Marija s. Agnezija Pantelić
(Marija s. Agnezija Pantelic)

Autori
Nazor, Anica

Izvornik
Slovo : časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu (0583-6255) 59 (2009); 325-332

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, nekrolog, stručni

Ključne riječi
Marija s. Agnezija Pantelić; Bartol iz Krbave; Hrvojev misal
(Marija s. Agnezija Pantelic; Bartol from Krbava; Hrvoje Missal)

Sažetak
Marija s. Agnezija Pantelić (1915.-2008.) usredotočila je svoja istraživanja na hrvatske liturgijske knjige ; na misale i brevijare. Otkrila je krasnopisca i minijaturista glagoljskih misala i brevijara – Bartola iz Krbave (XIV. st. – nakon 1421.), koji sam za sebe kaže da je pisac plemenšćinu Krbavac. Pokazala je da Bartolovu opusu pripadaju najmanje tri raskošno ukrašena glagoljska misala i jedan svečani (danas zagubljeni) brevijar, što ga je pisao 1414. godine u svojoj kući (side u mojoj polači), negdje u Hrvatskom primorju za kaptolsku Crkvu sv. Andrije u Bakru. Pokazala je da od danas poznatih glagoljskih rukopisa iz XIV. i XV. stoljeća barem sedamnaest potječe s krbavskoga područja: sedam potpunih misala, pet brevijara i pet zbornika. Smatra da je Krbava bila kulturno glagoljaško središte prije tragične Krbavske bitke (1493.). Marija s. Agnezija istražila je sadržaj iluminacije glagoljskoga Hrvojeva misala iz poč. XV. stoljeća, kojemu se 1891. god. zameo trag. Kad mu se 1963. godine ušlo u trag, M.P. je pokazala da je ukrašen s 96 minijatura i da minijature oslikavaju starozavjetne i novozavjetne biblijske scene, likove svetaca i kalendar, te minijature s Hrvojevim portretom na kraju i njegovim grbom „hercega grada Splita“. Raščlanila je inicijale (više od 380) i o iluminaciji objavila studiju, koja je poslužila kao osnova uz kritičko izdanje teksta Misala, objavljeno 1973. godine zajedno s faksimilom (u svemu vjernim originalu). Nakon objavljivanja misala Staroslavenski je institut objavio drugu temeljnu hrvatsku glagoljsku liturgijsku knjigu – brevijar (Drugi novljanski brevijar iz 1495. godine) u obliku fototipskoga izdanja s opširnim uvodom i analitičkom bibliografijom sadržaja. M. P. je pokazala da je u pisanju toga opsežnoga rukopisa (500 pergamentnih folija velikoga formata) sudjelovalo pet pisara i da je najveći dio upisala ruka popa Martinca. U literaturu je uvela rukopisni glagoljski brevijar iz 1460. godine, do tada nepoznat. Nazvala ga je Mavrov brevijar po popu Mavru iz Vrbnika na otoku Krku, za kojega je brevijar napisan. U njemu je otkrila treću varijantu vlastite službe u čast Svete braće – Ćirila i Metoda, u kojoj se njihovo rođenje smješta u Solin u Dalmaciji (umjesto Solun). U čitanjima je otkrila veći dio Pohvale Ćirilu, dotad poznate u hrvatskim glagoljskim rukopisima samo u tragovima. U pisaru Mavrova brevijara identificirala je kasnijega znamenitoga senjskoga kanonika i prvoga hrvatskoga tiskara glagoljskih knjiga – Blaža Baromića. Uvelike je pridonijela da Mavrov brevijar iz privatnih ruku obitelji Umberta Pezzolija u Rimu prijeđe 1981. godine u vlasništvo Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA