Naslov
Drugo lice drugosti: književnoantropološke studije
(Other Face of Otherness: Literary-Anthropological Studies)

Autori
Rafolt, Leo

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Disput

Grad
Zagreb

Godina
2009

Stranica
389

ISBN
978-953-260-094-0

Ključne riječi
identitet; stereotipi; drugost; groteska; ideologija; nasilje; kanon; interkulturalna dramaturgija; transkulturalna dramaturgija; farsa
(identity; stereotypes; otherness; grotesque; ideology; violence; canon; intercultural dramaturgy; transcultural dramaturgy; farce)

Sažetak
Knjiga Drugo lice drugosti: književnoantropološke studije okuplja tekstove u kojima se testiraju neke postavke književne antropologije kao transdisciplinarne smjese metoda i hermeneutičkih modela. Uvodnom se studijom najavljuje problematičan status književnoantropološke egzegeze, i to ne samo u kontekstu humanističkih nego i društvenih znanosti. Nadalje, najavljuju se i neka njezina problematična čvorišta, koja će se oprimjeriti u sljedećim, interpretativnim poglavljima knjige, kao što se i uspostavljaju neke paralele s imagološkim strategijama analize u znanosti o književnosti, a osobito u književnoj historiografiji. Najveći se broj studija u knjizi bavi problemom alteriteta, dakle drugosti, i to u najširem smislu riječi: od rodne i etničke drugosti do uspostave seksualnih alteriteta, zatim od problematike oblikovanja nacionalne drugosti do stereotipije, fenomena koji se neminovno uz predodžbe o drugome uvijek veže. Korpusne ili žanrovske granice uspostavljene u devetnaestostoljetnome historiografskom i književnohistoriografskome diskurzu u knjizi namjerno se brišu, što će reći da predmetom autorova interesa postaju raznorodni fenomeni ili različite stilske formacije, zatim raznorodni generički obrasci, autori i djela iz različitih razdoblja itd. Na primjer, u knjizi se interpretiraju djela Nikole Nalješkovića, Marina Držića i Mavra Vetranovića, zatim Josipa Kosora, Ive Vojnovića, Ivice Ivanca, Radovana Ivšića, Stanka Lasića, sve do novijih autora, primjerice Stanka Andrića. Metodološka polazišta uvijek su književnoantropološka, iako se i ona posvema razlikuju, od teksta do teksta, od predloška do predloška, od autora do autora. U središtu pozornosti nije uvijek samo književni tekst, dramski, epski ili prozni, nego i periferne književne pojavnosti, na rubu pamfleta, eseja, studije, memoara ili autobiografije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA