Naslov
Karakteristike naseljenosti otoka Korčule u antičko doba
(Settlements caracteristics of the island of Korčula during antique times)

Autori
Borzić, Igor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu / - Split : Arheološki muzej u Splitu, Hrvatsko arheološko društvo, 2010, 27-42

ISBN
978-953-7633-02-8

Skup
Znanstveni skup Hrvatskog arheološkog društva Arheološka istraživanja na srednjem Jadranu

Mjesto i datum
Vis, Hrvatska, 13.10.2009. - 16.10.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Antika ; otok Korčula
(Antiqua ; island of Korčula)

Sažetak
Antička povijest otoka Korčule može se podijeliti na domorodačko-grčku (VI. - dr. pol. I. st. pr. Kr.), rimsku (dr. pol. I. st. pr. Kr. – VI. st.) i ranobizantsku (VI. – VIII. st.) fazu sa zasebnim karakteristikama naseljenosti. Specifičnost korčulanskog slučaja je što na otoku nije postojalo ni jedno trajno naselje koje bi kroz duže vrijeme, ako hoćemo i čitavu antiku kontinuirano predstavljalo središte društvenog razvoja iako povijesni izvori (oppidum Cnidorum - VI. st. pr. Kr. ; Corcyra - II. st. pr. Kr. ; kastron - kasna antika) i arheološki nalazi (Lumbardska naseobina - III. st. pr. Kr.) sugeriraju da je do začetaka takvih naselja u nekoliko slučajeva i dolazilo. No problem pravog valoriziranja navedenih podataka jest slaba arheološka istraženost i neubiciranost naselja koje spominju izvori. Prvu fazu karakterizira dvojnost tipova naselja, gdje s jedne strane imamo brojna gradinska naselja lokalnog stanovništva, a s druge dva vjerojatno kratkotrajna grčka naselja (oppidum Cnidiorum i lumbardska naseobina). Razlozi njihovog kratkog trajanja mogu se gledati u konktekstu snage lokalnog stanovništva, koje je samostalno ili u savezu s drugim interesnim stranama (u slučaju knidske kolonije Liburnima, a Lumbardske naseobine Ilirske države) odigrali značajnu ulogu u njihovu prekidu. Drugu fazu odlikuje ruralizacija korčulanskog pejzaža nastala nakon Oktavijanovog osvajanja Korčule u ratovima 35 - 33. g. pr. Kr. Od tada otokom dominiraju brojne vile rustice (40), bez postojanja centra, koji bi predstavljao eventualno administrativno središte otoka. Stoga se Korčula promatra u vidu pagusa kolonijalnog i to vjerojatno onog naronitanskog agera. Treća faza je slična s tim što dolazi do revitalizacije strateških pozicija, od kojih se posebno vodi računa o tzv. kastronu kojeg spominje Konstatin Porfirogenet. Zanimljivo je da se on navodi kao napušteni grad, što još jednom govori o prekidu u razvoju naselja koji se u kasnoantičkom vremenu nametao da postane središte događanja kroz duže vrijeme. Na temelju kratko opisanih karakteristika naseljenosti antike otoka Korčule i pojedinih povijesnih okolnosti u kojima se ona stvarala, sa priličnom sigurnošću se može zaključiti kako se, unatoč iznimnim prirodno- geografskim i strateškim kvalitetama na otoku ne prati logičan slijed u kojem je došlo do kontinuiranog razvoja jednog od naselja kroz protourbanu i urbanu fazu, a koji bi predstavljao osnovu za razvoj antičkog administrativnog središta otoka, kako to npr. bilježimo na Visu, Hvaru ili nekim kvarnerskih otocima. Takva situacija je svojevrsni paradoks u kojem se Korčula u jadranskim okvirima pojavljuje kao iznimno rijedak slučaj u kojem pogodnost položaja nije uvijek značila i kontinuirani napredak. Štoviše, čini se da je izniman geostrateški položaj otoka isključivi „krivac“ takvom stanju. Koliko je god položaj na sutoku duž i prekojadranskih plovnih putova svojevremenim „uživaocima“ pružao pogodnosti, toliko je predstavljao i prijetnju, koja se osjećala u želji drugih za njegovim korištenjem. Čini se da upravo u ovome leži jedan od osnovnih razloga i objašnjenja za diskontinuitet u razvoju antičke civilizacije otoka Korčule.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA