Naslov
Učeničke emocije i njihovi prediktori u procesu samoregulacije učenja
(Predictors of students' emotions in the self-regulated learning process)

Autori
Petrešević, Đurđica ; Sorić, Izabela

Izvornik
Društvena istraživanja (1330-0288) 20 (2011), 1; 211-232

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Zimmermanov model samoregulacije učenja; emocije; strategije voljne kontrole; emocionalna kompetentnost; školsko postignuće
(Zimmerman’s three-phase self-regulation model; a performance phase; emotions; a volitional control strategy; an emotional competency; academic achievement)

Sažetak
Zimmerman (2001) u svom modelu određuje samoregulirano učenje kao ciklički proces koji se sastoji od triju faza organiziranih po principu povratne sprege. U fazi promišljanja se na temelju analize zadatka postavljaju ciljevi i odabiru određene strategije za postizanje tih ciljeva. U fazi kontrole izvedbe primjenjuju se različiti načini poboljšanja izvedbe (učenja) koji se temelje na procesima samoopažanja i samokontrole. Faza refleksije započinje učenikovom evaluacijom vlastite izvedbe, a ovisno o tome čemu učenik pripiše rezultat svoje izvedbe, mijenjati će se njegove emocionalne reakcije, ponašanje i očekivanje uspjeha u budućnosti. Emocionalne reakcije i atribucije povratno utječu na fazu promišljanja, te time čine jedan ciklus samoregulacije. Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila ispitivanjem uloge doživljenih emocija u fazi refleksije, a manje istraživanjem emocionalnog doživljavanja učenika tijekom druge dvije faze ciklusa samoregulacije učenja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kakve emocije (sreću, opuštenost, ponos, ljutnju, nesretnost, poniženost i strah/anksioznost) doživljavaju učenici za vrijeme faze izvedbe (za vrijeme učenja matematike), kao i za vrijeme faze refleksije (nakon povratne informacije o postignuću na testu iz matematike), te u kojoj su mjeri emocionalna kompetentnost učenika, vrednovanje matematike, korištene strategije voljne kontrole izvedbe, te prijašnje i trenutno (na testu) školsko postignuće prediktivni za doživljavanje različitih emocija u različitim fazama samoregulacije učenja.. Istraživanje je provedeno na 65 učenika tri sedma razreda osnovne škole, a sadržavalo je dva dijela s razmakom od sedam dana unutar kojeg su učenici pisali test iz matematike. Rezultati su pokazali različite složaje prediktora za doživljavanje različitih emocija. Pri tome su se vrednovanje matematike i korištenje različitih strategija voljne kontrole učenja pokazali značajnim prediktorima za nekoliko različitih emocija za vrijeme učenja matematike, dok su postignuta ocjena na testu iz matematike i emocionalna kompetentnost bili najčešći značajni prediktori emocija doživljenih nakon dobitka povratne informacije o ocjeni na testu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA