Naslov
Pesticidi i okoliš - prisutnost i rizici
(Pesticides and the environment - presence and risks)

Autori
Kniewald, Jasna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
10. Ružičkini dani / Butula, Ivan - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2000, 15-17

Skup
10. Ružičkini dani

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 08.06.2000. - 09.06.2000

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
pesticidi; okoliš; hrana; rizici
(pesticides; environment; food; risks)

Sažetak
Primjena agronomskih mjera u proteklih je nekoliko desetljeća bilježila stalan porast proizvodnje, ali porast broja stanovništva čini stalan pritisak na daljnje povećanje. Povećanje proizvodnje hrane prati istovremena proizvodnja agrokemikalija na kojima počiva ekonomska stabilnost onih zemalja koje, ako same ne oskudijevaju hranom, zainteresirane su da se proizvodnja umjetnih gnojiva i potrošnja pesticida neprekidno povećavaju. Agrokemikalije, pored određenih korisnih efekata, izazivaju i ozbiljno oštećenje kvalitete okoline (npr. 1% insekticida dospijeva do štetnih kukaca, a sav preostali dio ima negativno djelovanje na okoliš). Zbog toga treba voditi zaštitu samo kada je potrebna, a kao jednu od alternativa stihijskoj primjeni pesticida koristiti IPM (integrated pest management) program. Zadaća IPM sustava je smanjenje gubitaka u proizvodnji te količini i kvaliteti životinja zbog štetočina. Metode koje se primjenjuju imaju zadaću da izazovu najmanji mogući utjecaj na okoliš te malen ili nikakav rizik za ljudsko zdravlje. IPM uključuje odabir, povezivanje i primjenu kontrole prisutnih štetnika na temelju predviđanja ekonomskih, ekoloških i socioloških posljedica. Za uspješnost IPM sustava potrebno je poznavanje slijedećih podataka: modela za uspješnu proizvodnju biljaka i životinja; biologije i ekologije svake vrste štetnika; temeljna znanja o genetici, ponašanju i fiziologiji pojedinih štetnika; odnosu i međudjelovanju štetnika s korisnim biljkama te drugim biološkim i fizikalnim komponentama ekosustava; potencijalnih ekonomskih šteta svakog štetnika i svih zajedno (1). U SAD je Food Safety Data Initiative izradilo kompleksan program koji omogućava primjenu pesticida u mjeri koja osigurava primjenu u neškodljivim količinama, ali na temelju današnjih saznanja znanosti o škodljivosti i potencijalnim opasnostima pesticida. Uspjeh primjene biološke kontrole umjesto kemijskih sredstava najbolje opisuje slučaj kada je u 11 država SAD korištena osa za uklanjanje žižaka koji su uništavali polja. Na taj način je smanjena uporaba insekticida za 73%. Ta ušteda smanjila je farmerima troškove za 8 milijuna $ godišnje, dok je Ministarstvo poljoprivrede SAD u isto vrijeme za ova istraživanja utrošilo svega 1 milijun $. Prema tome bez organiziranog ulaganja države u neposredna istraživanja u poljoprivredi, šumarstvu i zaštiti okoliša, ne dolazi niti do porasta standarda seljaka koji će uz manje troškove proizvoditi istu količinu hrane za tržište, niti do zdravijeg i čišćeg okoliša za čitavo pučanstvo. Primjena sintetskih pesticida mnogo je poboljšala uspješnost borbe poizvođača sa štetnicima, a posebice treba naglasiti primjenu herbicida. Primjena herbicida izazvala je nažalost i zagađenje vodenih površina te potencijalne opasnosti za živi svijet u vodi i na zemlji uključujući i čovjeka. Ipak primjena IPM sustava ne može ukloniti nagomilane količine pesticida u zemlji, podzemnim vodotokovima kao i u površinskim akumulacijama. Potrebno je pratiti njihovu prisutnost, poluvrijeme eliminacije u ovisnosti o različitim klimatskim uvjetima te toksičnost njihovih biorazgradnih proizvoda, a o rezultatima stalno obavještavati sve nadležne institucije (1). Razvijanje alternativnih metoda koje se temelje na biotehnologiji, a koje će omogućiti da biljke i životinje budu otporne na bolesti i štetočine, ubrzat će rješenje postojećih problema toksičnosti agrokemikalija, ali neminovno će nastati i novi problemi. Kao primjer, umjesto da govorimo samo o prevelikim količinama pesticida, herbicida i umjetnih gnojiva koji su se primijenili u prošlosti, treba spomenuti i mogućnosti koje nam daje primjena tehnologija rDNA, jer omogućuje prijenos genetskih informacija između dvije pottpuno različite vrste organizama. Dok se postojeći problemi ne riješe treba u najvećoj mogućoj mjeri obavještavati potrošače o svim prednostima, ali i o opasnostima koje agrokemikalije i njihova nekontrolirana primjena nose sa sobom. Potrošači su sve češće pripravni izdvojiti više sredstava za hranu bez pesticida, za proizvode bez dodatka kemikalija i slično. Međutim, s obzirom da je primjena nove tehnologije često puta povezana s određenim rizikom, troškove tog rizika treba preuzeti država dok se ne stvore dovoljna obrtna sredstva gdje će nova tehnologija biti podržavana sredstvima vlastite primjene. Široka primjena pesticida čiji ostaci se nalaze u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, žitaricama i drugoj hrani za ljude i životinje, značajno ugrožavaju zdravlje ljudi. Kada jednom uđe u krvotok, većina otrovnih supstancija, uključujući i pesticide, dolazi i do organa odgovornih za reprodukciju. Oni prolaze placentu, kao i barijeru mozga te na taj način posredno ili neposredno, povratno ili bespovratno ostavljaju i svoje negativne posljedice po zdravlje ljudi i životinja. s-Triazinski herbicid atrazin je jedan od najčešće korištenih herbicida, stoga je i prisutan u okolišu. Kao selektivni herbicid koristi se u velikim količinama za kontrolu korova u kukuruzištima i drugim usjevima. Atrazin spada u skupinu neznatno toksičnih spojeva, ali obzirom na postojanost i liposolubilnost ulazi u hranidbene lance gdje se biokoncentrira te je prisutan u hrani i vodi. Čovjek je stoga svakodnevno izložen pesticidima, pa tako i atrazinu, koji iako spada u slabo toksične spojeve, u subtoksičnim koncentracijama izaziva promjene u nizu fizioloških procesa. Atrazin izaziva promjene u procesu reprodukcije u kojem je hipotalamo-hipofizno-gonadni sustav nesumljivo najodgovorniji. Naša istraživanja provedena na štakoru, kao model životinji, pokazuju inhibicijsko djelovanje atrazina na hipotalamus, hipofizu i gonade, znači na mjesta gdje se vrši sinteza polipeptidnih i hormona proteinskig sastava koji reguliraju sintezu steroidnih hormona. Subtoksične doze atrazina bilo u in vitro ili in vivo pokusima izazivaju promjene: enzimskih aktivnosti odgovornih za metabolizam androgenih hormona u aktivni oblik na razini hipofize i prostate (2,3); u veličini sinteze LH i FSH u hipofizi; u nastajanju kompleksa između DHT i receptora u prostati (2) te estradiola i receptora u uterusu (3); u procesu spermatogeneze sa značajnim unutarstaničnim promjenama u testisima uz smanjenje broja i pokretljivosti spermija u epididimisu (4). Zaključak treba biti kratak: pesticidi niske toksičnosti mogu biti potencijalni toksikanti, stoga više pažnje treba obratiti na točnu prosudbu o toksičnosti svakog pojedinog spoja. Jesmo li bili zadovoljni s doprinosom znanstvenika u rješavanju neposrednih problema i jesmo li primijenili sve rezultate znanosti u svijetu koje je bilo moguće primijeniti za zajednički boljitak? 1. L.R.Brown, State of the World 1996, A Worldwatch Institute Reports on Progress Toward a Sustainable Society, Norton Company, New York (1996). 2. J.Kniewald et al, J.Appl.Toxicol. 15 (1995) 215. 3. B.Šimić et al, Bull.Environ.Contam.Toxicol. 46 (1991) 92. 4. J.Kniewald et al, J.Appl.Toxicol. 20 (2000) 61.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Strojarstvo, Prehrambena tehnologija

POVEZANOST RADA