Naslov
Biokompatibilnost nitinola - legure sa svojstvom pamćenja oblika
(Biocompatibility of nitinol - shape memory alloy)

Autori
Katić, Jozefina ; Petrović, Željka ; Metikoš-Huković, Mirjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
VIII. susret mladih kemijskih inženjera : Knjiga sažetaka / Bolf, Nenad ; Šoljić Jerbić, Ivana - Zagreb : Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, 2010, 17-17

ISBN
978-953-6470-48-8

Skup
Susret mladih kemijskih inženjera (8 ; 2010)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.02.2010. - 19.02.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
nitinol; biokompatibilnost; Hankova otopina; fosfonske kiseline
(nitinol; biocompatibility; Hank solution; phosphonic acid)

Sažetak
Produljenjem čovjekove životne dobi, kako bi se održala kvaliteta života pojedinca, raste i potreba za ugradnjom nadomjestaka/implantata u ljudsko tijelo. Porast ukupne populacije u svijetu i povećana potreba za implantatima potiču razvoj biomedicinskih inženjerskih sustava i tehnologija. Za izradu implantata koristi se i materijal Nitinol, približno ekviatomska legura nikla i titana (NiTi). Nitinol posjeduje specifična mikrostrukturna svojstva (svojstvo “pamćenja” oblika i superelastičnosti) i stoga je izuzetno važan u biokemijskom inženjerstvu s primjenom u medicini za izradu krvožilnih i plućnih usadaka (stentova) i ortodontskih implantata. Osnovni uvjet za ugradnju materijala u agresivan biookoliš ljudskog tijela, uz izvrsna mehanička i kemijska svojstva, je i visok stupanj biokompatibilnosti. Relativno dobra biokompatibilnost nemodificirane površine Nitinola temelji se na spontanom formiranju površinskog oksidnog filma koji predstavlja barijeru prijelazu toksičnih iona nikla i korozijskih produkata u biookoliš implantata. Za daljnje povećanje korozijske otpornosti koriste se različite metode modifikacije površine Nitinola kako bi se spriječila degradacija implantata, produljio njegov vijek trajanja i izbjegle bolne korekcijske operacije. Površina Nitinola modificirana je samoorganizirajućim monoslojevima fosfonskih kiselina. Samoorganizirajući monoslojevi predstavljaju jednostavan i jeftin način modifikacije površine uz dodatnu mogućnost naknadne modifikacije završnih skupina formiranih monoslojeva s ciljem dobivanja sustava s novim fizikalno-kemijskim svojstvima. In vitro karakterizacija nemodificiranih i modificiranih površina Nitinola provedena je u simuliranoj tjelesnoj otopini (Hankova otopina) koristeći elektrokemijske metode (ciklička voltametrija i elektrokemijska impedancijska spektroskopija) i goniometriju. Ispitivan je utjecaj pripreme površine prije modifikacije samoorganizirajućim monoslojevima i utjecaj duljine lanca fosfonskih kiselina na barijerne karakteristike modificirane površine Nitinola.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA