ࡱ>    `0_bjbj.&*<<<  80!"D>##"&#&#&#$$$<<<<<<<$?hTBr< <&$$&&<<<&#&#>222&<&#<&#<2&<22:7,<<I8&#" p 2"= ,7 M<4>0>7RBY1TBI8B<I8$$|2+%d%T$$$<<2$$$>&&&&d  PT 8<<< MIRJANA MATIJEVI SOKOL Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, Zagreb e-mail: mmsokol@ffzg.hr POVLASTICA ANDRIJE II. VARA}DINU IZ 1209. GODINE Povijesno-diplomati ka analiza Na temelju literature (F. `iai, I. Szentptery, A. Pleidell, Z. Tanodi, M. Androi, M.Kostren i, N. Klai, N. Budak) iznose se dosadaanja mialjenja o vjerodostojnosti povelje Andrije II. izdane stanovnicima naselja Vara~dina 1209. godine. U zaklju nim razmatranjima autorica iznosi vlastita paleografsko-diplomati ka i povijesna zapa~anja koja ovu povelju odreuju kao imitativnu kopiju odnosno iskrivljeni (proaireni) original (acta interpolata) nastao po etkom XV. st. s vjerodostojnom povijesnom jezgrom. 800. obljetnica grada Vara~dina, najstarijeg povlaatenog grada u srednjovjekovnoj Slavoniji obilje~ava se na temelju povlastice Andrije II. datirane 1209. godinom. U njoj je zabilje~eno da su stanovnici (hospites, burgenses) koji borave u naselju (villa) Vara~dinu (Warasd) iskazivali vjernost kralju Andriji dok je bio zatvoren u Knegincu. Stoga im kralj Andrija dopuata da mogu dovesti vlastitog suca (rihtardus) otkuda ~ele i koji im sudi bez ~upana, sami bez ~upanova ovjeka skupljaju porez, ali ~upanu daju o blagdanu sv. Martina 12 denara i pri stupanju na du~nost 20 kablova vina, 100 hljebova kruha i jednog vola. Utvruju se pravne osnove raspolaganja imovinom i pravo seljenja, carine, te donose mee posjeda stanovnika Vara~dina. Andrijina povelja je najstarija takva isprava koja povlaauje jedno gradsko naselje na podru ju Ugarske i Slavonije. Ova se povelja uva u vara~dinskom (radikalnom) arhivu kao samostalna, pisana na pergameni pismom koje ima zna ajke rane gotice. Prvo nedvojbeno  ina e u praksi uobi ajeno - pozivanje na ste ene povlastice te time joa jedno neposredno svjedo anstvo o postojanju ovog privilegija nalazi se u Sigismundovom mandatu iz 1429. godine upuenom Po~eakom kaptolu da se utvrde granice izmeu posjeda grada Vara~dina i zagreba kog biskupa Ivana. Sigismund se u ovom nalogu poziva na svoju ispravu iz 1428. godine za koju ka~e da sadr~i u sebi transumpt Andrijine povelje iz 1209. godine. Samu, pak, integralnu Andrijinu ispravu tek kasnije su prepisali i potvrdili Ulrik Celjski 22. III. 1442. godine. Nakon toga svoje je mjesto naala i u potvrdnicama 1453. Ladislava V, pa 1464. Matije Korvina, 1505. Vladislava II. i 1521. Ludovika II. Svakako je va~no primijetiti da se Vara~dinci pozivaju na nju u uvanju svojih pravica tek od tree desetine XV. st. Starija historiografija koja se bavila vara~dinskom povijeau po etke statusa grada Vara~dina temeljila je na Andrijinoj povlastici dr~ei je pouzdanim povijesnim vrelom, ali bez zala~enja u dublju diplomati ko-povijesnu analizu. Nakon njezina objavljivanja u Diplomati kom zborniku `iai je zamijetio i upozorio na greake kod navoenja osoba u dignitariju te ju je proglasio sumnjivom. To nije, smatrao ju je falsifikatom u injenim prema originalnom prijepisu. Prihvativai `iaievo mialjenje maarski diplomati ar I. Szentptery joa je ja e izrazio sumnju u njezinu vjerodostojnost na osnovi cjelokupne paleografske analize, a osobito upravo pisma isprave i uvrstio ju je u o ite diplomati ke falsifikate, ali ne zalazi u vjerodostojnost njezina povijesnog sadr~aja. Pak, A. Pleidell je dr~i diplomati kim i povijesnim falsifikatom. Temeljem ovakvog zaklju ivanja uope je ne uzima u obzir kao povijesno vrelo. U istu kategoriju svrstava i ispravu mladog kralja Bele IV. iz 1220. godine kojom on potvruje Andrijinu povelju za koju se u tekstu isprave ka~e da je izgorjela, a istinitost peticije stanovnika Vara~dina posvjedo uju zagreba ki biskup Stjepan, ban Salamon, ~upan Petar i drugi. Ova Belina isprava sadr~i zapisane sve najva~nije povlastice kao i ona Andrijina iz 1209. godine. M. Kostren i, istaknuti pravni povjesni ar samo usput za Andrijinu povelju ka~e da je nedovoljno pouzdana isprava. No, svakako je zanimljivo da N. Klai, stroga kriti arka isprava iz hrvatskog ranog srednjeg vijeka, dr~i da je Andrijina povlastica izdana Vara~dinu kasnije sastavljena, ali da je njezin  historijski sadr~aj nesumnjivo u osnovi to an . Neke njezine dijelove smatra upitnim kao npr. pomo koju su Vara~dinci pru~ili hercegu Andriji zato enom u Knegincu, ali zaklju uje da je kralj Andrija imao dovoljno razloga da im izda privilegij. Pri tom N. Klai isti e povijesni kontekst i ulogu koju su u o~ivljavanju trgovine u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu imali njema ki trgovci, pa se stanovnike Vara~dina izmeu ostalog naziva i burgenses, a suca rihtardus. Istom se mialjenju priklonio i N. Budak. Budak smatra da  nemamo pravog razloga sumnjati u istinitost njegova (privilegija, op. a.) sadr~aja, ako ve ne prihvaamo formu u kojoj je sa uvan.  Dr~i da je otvaranje Andrijine dr~ave prema Njema koj na jednoj od klju nih to aka kraljevstva bilo povijesnim uzrokom privilegiranja Vara~dina, kao prvog povlaatenog grada u kraljevstvu. Ina e, osim dviju navedenih isprava, Andrijine i Beline, na kojima se temelji saznanje o uspostavi slobodnog kraljevskog grada Vara~dina, isto potvruju i isprave koje je Vara~dincima izdao herceg Koloman prije 1242. i kralj Bela IV. 1242. godine. Cjelovita Kolomanova isprava nije sa uvana, ali je njezin sadr~aj renoviran u Belinoj 1242. godine te ponovno potvren u ispravi kralja Stjepana V. izdanoj 1272. godine. No, u vjerodostojnost Kolomanove i Beline isprave nije se sumnjalo, jer su dio poznatog povijesnog konteksta stvaranja prvih kraljevskih gradova u Slavoniji. Openito kod procjenjivanja diplomati kih povijesnih vrela polazi se najprije od formalnih pokazatelja vjerodostojnosti. Analiziraju se vanjske i unutarnje zna ajke dokumenta. Ukoliko rezultat paleografsko-diplomati ke analize upuuje na sumnju u dokument slijedi istra~ivanje koje bi dovelo do povijesnih okolnosti koji su izazvali potrebu za njegovim nastankom/falsificiranjem. Sljedei korak jest otkrivanje na ina kako je sastavljen sam tekst doti nog dokumenta. Tek nakon provedenih svih stupnjeva analize isprave dolazi se do kona nog suda o njezinoj vjerodostojnosti odnosno podataka koje povjesni ar mo~e upotrijebiti u procesu zaklju ivanja. Pri tom je potrebno istaknuti da povjesni aru dokument ocijenjen kao formalni falsifikat mo~e biti i jest vrelo podataka do kojih se doalo u naprijed navedenom postupku. Va~no je utvrditi stupanj i oblik falsificiranja, ako falsifikatom smatramo svaki dokument koji nije do nas doaao u svom izvornom obliku ili vjerodostojnoj kopiji. Zbog tradicije Andrijine isprave kao i zbog zamijeenih diplomati ko-paleografskih nelogi nosti i anakronih injenica navedenih u tekstu te samog povijesnog konteksta nametala se nu~nost da joj se pristupi upravo na naprijed izlo~eni na in, odnosno da se tajna njezine (ne)vjerodostojnosti razotkriva korak po korak ovisno o znanstvenoj usmjerenosti i pozornosti znanstvenika, povjesni ara i diplomati ara koji su bili u situaciji da se njome bave. Svakako klju ni doprinos u otkrivanju tajne Andrijine povelje dala su dva povjesni ara koji su i ina e zaslu~ni za prou avanje proalosti grada Vara~dina i to svaki iz kuta gledanja vlastite specijalnosti. Naime, nakon zapa~anja i utemeljenih primjedbi F. `iaia sveobuhvatnu paleografsko-diplomati ku analizu Andrijine povlastice i potvrdnice mladog kralja Bele IV. iz 1220. u inio je istaknuti diplomati ar Z. Tanodi. S diplomati kog aspekta Andrijinu ispravu je svrstao u tzv. litterae privilegiales  kojima je glavna osobina visei pe at i dotjerani nutarnji sastav.  Analizirao je njezine unutarnje zna ajke, a pozornost je usmjerio na pojaanjenje greaaka koje je ve primijetio F. `iai. Naime, u eshatokolu isprave, bitnom dijelu za provjeru i utvrivanje datacije dokumenta uo ljive su antroponimijske i toponimijske pogreake kao i neke anakrone injenice. Tako je zamijeeno da piae bino umjesto bano, Capano umjesto Catapano, Bespremiensi umjesto Vesprimieni, Desidino umjesto Desiderio, Ochur umjesto Ochuz. Sli nih greaaka ima i u drugim dijelovima isprave. One su ina e uobi ajene kod transkripcije tekstova odnosno izrada kopija. Osobito je pojava pogreano prenesenih rije i u estala pri prepisivanju osobnih imena ili toponima koji nisu latinskog podrijetla. No, meu navedene pogreake koje mo~emo smatrati tipa lapsus calami potkrala se joa jedna koja ak najviae poti e sumnju u Andrijinu povlasticu. To je navoenje imenom zagreba kog biskupa Stjepana, a 1209. godine  kako je datirana Andrijina isprava  zagreba ki biskup bio je Gotard. Pokuaavajui ipak na temelju diplomati ke analize, a slu~ei se analogijom s drugim sve anim ispravama iz korpusa poznate grae kralja Andrije obraniti vjerodostojnost Tanodi ka~e da se i u drugim Andrijinim ispravama nalaze greake u istim situacijama, ali i dodaje  nigdje ih nije tako mnogo i tako upadnih te mu je kona ni zaklju ak izveden na ovom stupnju propitivanja bio da ova isprava ima u sebi sa uvanu zabilje~enu vjerodostojnu povijesnu jezgru. Tanodi veliku pozornost nadalje posveuje sveukupnoj paleografskoj analizi dokumenta. Povraan pogled na ispravu ne govori protiv njezina nastanka po etkom XIII. st. Tanodi je kao vrstan paleograf napravio detaljno ispitivanje svih vanjskih zna ajki isprave po evai od pergamene. Kako pismo predstavlja najja i imbenik za utvrivanje izvornosti Tanodi se njime posebno detaljno pozabavio i to pozivajui se na analogije s drugim Andrijinim poveljama. Rezultat takvog jedino ispravnog postupka bio je itav niz bitnih primjedbi koje govore protiv izvornosti Andrijine povelje Vara~dinu odnosno  da isprava nije napisana u dvorskoj kancelariji . Do sli nog zaklju ka Tanodija su dovele i ostale vanjske zna ajke dokumenta kao ato su pergamena, nedostatak plike, pa i vrpca na koju je bio pri vraen pe at, a koji je otpao. Tanodi je na kraju utvrdio da protiv izvornosti Andrijine povelje iz 1209. godine govore pogreana imena u eshatokolu, paleografske zna ajke primjerka kao i to da isprava Bele IV. iz 1220. ka~e da je Andrijina povlastica izgorjela. Dakako, Tanodi je analizirao i spomenutu povelju Bele IV. u iju je vjerodostojnost posumnjao samo A. Pleidell. Izrazio je mialjenje da je ona s obzirom na vanjske i unutarnje zna ajke vjerodostojna te da je ujedno najstarija sa uvana isprava mladoga kralja Bele IV. izdana odmah nakon krunjenja. Nakon usporeivanja s drugim Belinim ispravama iz istog razdoblja Tanodi je zaklju io da upravo ova isprava potvruje da je kralj Andrija II. dao slobode Vara~dincima. Tanodi se osvrnuo i na ispravu Bele IV. iz 1242. sa uvanu u prijepisu odnosno potvrdnici Stjepana V. od 1. lipnja 1272. Belina isprava pak potvruje povlastice koje je Vara~din dobio od hercega Kolomana. Potvrdnica Stjepanova po vanjskim i unutarnjim zna ajkama  zaklju uje Tanodi  je izvorna, a slijedom toga izvorna je i Belina povelja renovirana u Stjepanovoj 1272. godine. Nakon paleografsko-diplomati ke analize Andrijine povelje i onih koje su u sadr~ajnoj povezanosti sa stjecanjem povlastica Vara~dina od Arpadovia i izgraivanje njegova statusa Tanodi se opse~no osvrnuo na sadr~ajnu vjerodostojnost povelje iz 1209. godine. Na temelju isprave Bele IV. iz 1220. polazi od injenice da je Andrijina povlastica Vara~dincima izgorjela, ato zna i da je i postojala. U veem dijelu rasprave o sadr~ajnoj vjerodostojnosti Tanodi se pozabavio usporeivanjem povlastica Vara~dincima iz Andrijine isprave te onih zabilje~enih u Belinim ispravama iz 1220. i 1242. godine. Zaklju io je da veih razlika meu njima nema, posebno izmeu Andrijine i Beline iz 1220. godine. Razlika se o ituje u tome ato Andrijina povelja nema to ku 2., a u to ki 3. ne oslobaa Vara~dince od tridesetine niti ne odreuje neka druga podavanja. Smatra da su sve te razlike tako neznatne da Vara~dinci nisu imali razloga uniatiti Andrijinu povlasticu te tra~iti novu od Bele IV., pa onda zbog toga ni krivotvoriti Andrijinu. Neato su vee razlike uo ene izmeu Andrijina privilegija i Beline isprave izdane 1242. godine. Ova Belina isprava je potvrdnica sloboatina koje je Vara~dinu dao herceg Koloman, pa se u nekim elementima podudara s njegovim drugim povlasticama izdanim npr. Virovitici ili pak Vukovaru. Kao bitna razlika izmeu Kolomanove odnosno Beline isprave iz 1242. i one prethone Andrijine jest obveza Vara~dincima da im suca potvruje kralj kao i u darovnici Virovitici, a za krvne parnice odreen je isti postupak i globa kao u ispravi izdanoj Vukovaru. Andrijina povelja i njezina potvrdnica mladog kralja Bele iz 1220, imaju vee razlike u opisu mea, pa su one Andrijine opse~nije, dok ih Belina isprava iz 1242. uope nema. Kako smo ve naglasili, iako se tijekom XIV. st. esto poti u i vode parnice koje se odnose na mee Vara~dinaca i susjeda  nema poziva na Andrijine pravice sve do 1429. godine. Tanodi tako smatra da se zbog injenice ato se u XV. st., kada se vode mnogi sporovi o granicama posjeda, Vara~dinci pozivaju na Andrijinu povelju iako su lokaliteti koji su u njoj navedeni tada nepoznati mo~e Andrijinu povelju dr~ati vjerodostojnom te isti e da su Vara~dinci zbog va~nosti Andrijine povelje bili prisiljeni napraviti njezin formalni falsifikat. Dakako, sljedei korak jest pokuaati utvrditi vrijeme nastanka sada postojeeg primjerka Andrijine povelje tra~ei argumente za iznesenu tezu u povijesnom kontekstu. Namee se samo po sebi da je nastala svakako u vremenu prije 1428/29. godine kada se njezin sadr~aj spominje u ispravama kralja Sigismunda kao dokaz sa strane Vara~dinaca u sporu sa zagreba kim biskupom Ivanom, ija pak strana iznosi kao dokaz ispravu (littere privilegiales) s reambulacijom kralja Emerika iz 1201. godine. Tih dvadesetih godina XV. st. kada se rjeaavao spor sa zagreba kim biskupom Vara~dincima je postala va~na Andrijina povelja. No, Tanodi je, iako svjestan navedenih injenica, pokuaao vrijeme njezina nastanka datirati znatno ranije. Pogreake koje se javljaju pri pisanju pojedinih rije i kao ato su bino umjesto bano, effecto mjesto effectu itd. objaanjava raznim lingvisti kim zakonima ili  psihi kim pogreakama i smatra ih nenamjernim. One ga navode na zaklju ak da je Andrijina povelja kopija prepisana iz predloaka, ali ne s namjerom krivotvorenja. Kako se takvom zaklju ku suprotstavlja u dignitariju pogreano odnosno anakrono navoenje zagreba kog biskupa Stjepana umjesto Gotarda koji je 1209. godine obnaaao biskupsku du~nost na zagreba koj stolici, Tanodi je pak na ovoj injenici gradio argumentaciju za odreivanje to nijeg vremena nastanka  kopije Andrijine povelje. Razmatra mogunost da je njezin predlo~ak mogao biti prijepis same Andrijine povlastice, ali i sastavljen prema nekoj drugoj Andrijinoj ispravi s preuzimanjem sadr~aja iz Beline isprave iz 1220. godine. No, ovu injenicu odbacuje kao nepotrebnu dok postoji ona Belina isprava, te se kona no opredjeljuje ipak za kopiju napravljenu prema predloaku i to rukom drugorazrednog pisara koji je imitirao isprave nastale na dvoru. Pogreake namjerne ili nenamjerne, dakako, po Tanodiju treba tra~iti u predloaku koji su mogli na razne na ine  pa i po sjeanju  sastaviti sami Vara~dinci, ali ve u XIII. stoljeu. Upravo u ovim iznesenim pretpostavkama Tanodijeva argumentacija je najtanja, ali ne i nemogua. Tu se ini kao najvjerojatnija hipoteza da su sami Vara~dinci napravili kopiju po dobivanju izvornika od Andrije, ali dokaza nema. Na kraju se Tanodijeva ocjena mo~e iznijeti u tri to ke: 1) Andrijina povelja Vara~dinu nije izvornik; 2) formalni je falsifikat i 3) nastala je najvjerojatnije po etkom XIII. st. u vrijeme zagreba kih biskupa Stjepana I. ili II. ali za ~ivota Andrije II. i to po prilici oko 1220. godine kada su Vara~dinci tra~ili potvrdu dvojih sloboatina i od mladog kralja Bele. Z. Tanodi je svu svoju paleografsko-diplomati ku vjeatinu i znanje upotrijebio da obrani barem sadr~ajnu vjerodostojnost Andrijine povelje, kad je ve morao priznati da je u formalnom obliku falsifikat odnosno kopija iz pretpostavljenog predloaka. No, dalje u tra~enju povijesnog konteksta koji bi mogao biti razlogom nastanka njezinog sadaanjeg oblika bavio se znameniti arhivist i povjesni ar Vara~dina Mirko Androi.. Dokument je - ato je o ekivano - promatrao viae o ima povjesni ara i pravnika nego paleografa i diplomati ara. Androi se ukratko osvrnuo na mialjenja prethodnih istra~iva a koja su donijela isti ili sli an rezultat glede paleografsko-diplomati ke analize. Kako su mialjenja o formalnoj nevjerodostojnosti jednoglasna, - a Androi to izri e jednostavnom kvalifikacijom falsifikat - podru je svoga bavljenja Andrijinim privilegijem usmjerio je na njezinu sadr~ajnu vjerodostojnost polazei da je dotadaanja takva analiza koju je iznio Tanodi  povrana . To ato se Androi usredoto io na ispitivanje vjerodostojnosti pravnog ina Andrijine povelje nakon provedene paleografsko-diplomati ke analize o ekivani je korak u postupku propitivanja vjerodostojnosti svakog privilegija, pa tako i Andrijina. Sam je sebi postavio istra~iva ki zadatak formuliran u tri pitanja: 1) je li Andrijina povelja samo formalni, a ne i materijalni fasifikat, 2) je li to na Tanodijeva tvrdnja da je nastala prije Beline isprave iz 1220. godine i 3) kada je i tko dao Vara~dinu povlasticu slobodnog kraljevskog grada. Polazna metodoloaka osnova za utvrivanje je li Andrijina povelja grubi materijalni falsifikat bila je airoko postavljena sadr~ajna analiza isprave uz njezino usporeivanje s onom mladog kralja Bele IV. iz 1220. godine. Da bi doaao do rezultata Androi je istra~ivao sadr~aj i pravnu podlogu niza istovremenih isprava izdanih drugim slobodnim kraljevskim gradovima osobito usporeujui njih s Andrijinom i Belinom povlasticom. Rezultati tako primijenjene metode i znanstvenog pristupa naveli su Androia da Belinu ispravu stavi ispred Andrijine koju ocjenjuje ne samo formalnim nego i materijalnim falsifikatom. Naime, ograni enje prava vara~dinskog rihtara i manji izvoz odobreni u Belinoj ispravi odgovaraju vremenski starijem sloju povlastica koje su dobivali gradovi od onih koje su zapisane u Andrijinoj povelji. Kada je doaao do prethodnog zaklju ka te~iate propitivanja Androi je usmjerio na utvrivanje i usporeivanje mea Vara~dina zabilje~enih u obje isprave za koje je Tanodi utvrdio da meu njima postoje velike razlike. Najprije je utvrdio prostor omeen u Andrijinoj povelji, slu~ei se pri rekonstrukciji toponima i granica dokumentima XV. st. od kojih se neki pozivaju na Andrijinu povelju te registriraju trenutno stanje omeujui teritorij strana u sporu od kojih je jedna ona grada Vara~dina. Razlika utvrena u prostoru omeenom po Andrijinoj povelji i onoj Belinoj iz 1220. joa je pridonijela sumnji u materijalnu vjerodostojnost Andrijine povelje. Kako se navedeni dokumenti iz XV. st. pozivaju i na neke druge isprave o reambulacijama, to Androi i njih razmatra te utvruje posjede kraj Vara~dina tijekom XIII/XIV. st. Tra~io je odgovor na pitanje jesu li zemlje posjeda koji se nalaze unutar varoakih mea iz Andrijine povelje varoake ili ne ije tue. Upravo rjeaavanje  zemljiane problematike Androiu je bila glavna zadaa. Smatrao je da treba prou iti i iskoristiti svu izvornu grau koja ima dodirnih to aka sa sadr~ajem Andrijine povelje te da e se tek tada moi dati kona na ocjena o kakvom stupnju krivotvorenja u Andrijinoj povlastici se radi. .0 2 4 R T V @ ^ | ιzqfTEThP6CJ]aJmHsH"hjXh6CJ]aJmHsHhkNjhkNjmHsHhkNj5mHsHhkNjh5K5mHsHh5K5mHsHhkNjhkNj5mHsHhh5mHsHhvI45mHsHh5mHsHhkNjh5mHsHhb5mHsHhkNjhvI45mHsHhZhZ6]mHsHhmHsHhkNjmHsHhZmHsH0V X.$dh`a$gd;+ $dha$gdqt$dh`a$gdqt$dh`a$gdc7$dh`a$gd $`a$gd}7 $dha$gd }$a$gdvI4$a$gdb$a$gdgd9__| B J L  L 6F\ͬ|n|`U|`|`h6]mHsHhc7heoc6]mHsHjh>0JUmHsHheocmHsHh;IbmHsHhPmHsHhmHsHh }mHsHhvI4mHsH"hhvI46CJ]aJmHsHh5K6CJ]aJmHsH"hjXh6CJ]aJmHsHh}76CJ]aJmHsH"hjXhjX6CJ]aJmHsH!(68z|~jlRTVXZ NXZ\^j,LǣǃumhmHsHjh0JUmHsHhmHsHhB%+mHsHhQmHsHhla+mHsHh/umHsHheochkNj;mHsHhPmHsHhc7mHsHhqtmHsHhsU.6]mHsHhc7hsU.6]mHsHhsU.mHsHhZmHsHheocmHsH*LNn&6>VXBT^nznpºº𲢲~vhsmHsHhrx!hrx!6]mHsHjh 0JUmHsHhTYmHsHhmHsHhLmHsHh mHsHhW]mHsHhmHsHhqtmHsHhmHsHhB%+mHsHjh0JUmHsHhPmHsHhmHsH.prtf | ,!F!\!z!!!!`"b"####$0$0%2%:%H%%%%%%&ȲȤȤ|tltdhmHsHhrRmHsHhqtmHsHhc7mHsHhCmHsHhW]mHsHh,%mHsHhRmHsHjh^0JUmHsHjhTY0JUmHsHhrx!mHsHh^mHsHhDYmHsHhPmHsHhTYmHsHhsmHsHh#BmHsHh mHsH%&&&'.'>'|''''''''''' ((()6)z))))*++++,X,Z,h,,,x-z--.//Z@Nv]kz bxi$dh`a$gd$dh`a$gd P$dh`a$gdW3$dh`a$gd`$dh`a$gdS>$dh`a$gd2o$dh`a$gdj$dh`a$gdO$dh`a$gdP$dh`a$gd;+ 77 8j888$9694;6;8;:;=>x>>>>>Z@j@l@v@@@@vAxAAA B B>BRBBB>C@CnCpCCCC D DʺªʢʚʌxpªhT6mHsHh mHsHhh6mHsHjh0JUmHsHhmHsHhzmHsHh4mHsHhkNjmHsHhM=mHsHhjmHsHhOmHsHhCmHsHjhP0JUmHsHhWmHsHh8mHsHhJgmHsH, D"D\D^DnDDDEEEEEEEEEEEEEFFF(F4F6F8FFFHF\FrFFFFFFFVGGGGGGH(H蝫҉yqh2omHsHh(mHsHhzmHsHhvmmHsHhDm7]mHsHhDm7hDm7]mHsHh2o6mHsHhDm7hDm76]mHsHhDm76mHsHhzh6mHsHhDm7mHsHhjmHsHjhj0JUmHsHhmHsHh$mHsH,(H*H2HJHLHHHHHHH"I,IFIHIIIIIIIJJJJJJJJ^KdKfKK LLLL(LLLZLdMMMNNNNNOغغªªªª„|h mHsHhg+mHsHjhz0JUmHsHhDYmHsHh umHsHh~mHsHh2omHsHhvQmHsHhzmHsHhDm7hDm76]mHsHh(mHsHhmHsHhvmmHsHhDm7mHsHhjmHsH0O&O(OjOOOTPVPPPPPPPQ$QRQXQdQQQQQR8RXRRRSSS`TTTT$U:UVVVW"WWWXટЪzЪЪjh/60JUmHsHh/6h/6mHsHh/6B*mHphsHhS>h/6mHsHh/6mHsHjhla+0JUmHsHhS>mHsHh2omHsHh%#umHsHh~mHsHhla+mHsHhfLmHsHh umHsHh mHsH,XX YpZZZZf[h[\\^\\\\r]t]l^^^^_|_~_`````\brb~bcJddde e0eze|eʴʬʬ~~vvhjh? 0JUmHsHhomHsHhmHsHhS>mHsHh? mHsHh _BmHsHjh~0JUmHsHh%JmHsHjh0JUmHsHh.%mHsHhmHsHjh.%0JUmHsHhDYmHsHhlmHsHh/6mHsHhL51mHsH'|e~eeeeffZfmHsHjh%#u0JUmHsHh%#umHsHhB1mHsHhmHsHh? h? mHsH6^qxq0rprrrrrss*sss$twZw\wyyyyDzz6{{||`}}}}}}~ȀހҼҼҼҼҤʤʜʜhYmHsHh]GmHsHh.%mHsHh mHsHh hI6]mHsHhS>mHsHhImHsHhnUh6]mHsHhmHsHhmHsHhomHsH;ހ6bfhnʁ́$dڂ02vxz,8JPfhȅ&†Ɔކ ($ȈʈFºº¢²”ººŒhthtmHsHhtmHsHjhW0JUmHsHhTZ\`b>T8L2rzѻѣѣѣы}uh PmHsHjhUR0JUmHsHhURmHsHh`mHsHh$mHsHhoAmHsHhOmHsHhW3mHsHhWmHsHjh`0JUmHsHhtmHsH!jh00J6U]mHsHh0h06]mHsHh0mHsH.ВҒޒ\:BRdhpږޖ8\jz|.R|ęZ&<Z.HJLкȬȤȤȤखjhle0JUmHsHhlemHsHjhA10JUmHsHjh}0JUmHsHhA1mHsHh}mHsHh`mHsHh PmHsHhoAmHsHhhpmHsHh0mHsH;XLZ\fhjڞ>Ff0H\r&DFhrVf02Zθ୸ลθh mHsHhQmHsHhGy4hGy4mHsHhGy4mHsHhW3hvc6]mHsHhmHsHUh7`mHsHhvcmHsHh PmHsHhlemHsHhoAmHsH;Nakon ato je utvreno da sloj suda kih ovlasti u Andrijinoj povelji pripada XV. st. Androi je krenuo analizirati zemljoposjedni ku strukturu oko naselja vara~dinskih stanovnika (hospites, burgrenses). Ovisno o rezultatu analize unaprijed je iznio svoju kona nu procjenu o materijalnoj vjerodostojnosti povlastice. Naime, ustvrdio je da, ako se poka~e da je zemlja unutar mea po Andrijinoj povelji bila uvijek varoaka, onda otpada sumnja u sadr~ajni falsifikat isprave. Meutim, ako rezultat istra~ivanja bude druk iji ocjena Andrijine povelje kao grubog i materijalnog falsifikata bit e kona na. M. Androi se pozabavio itavim nizom isprava nastalih kroz XIII, XIV. i po etak XV. st. u koje su zapisane mee prostora i koje su mu bile polaziate za utvrivanje vlasni ke strukture posjeda u okolici Vara~dina. To su isprave bana Stjepana iz 1258. godine, navodi isprava Zagreba kog kaptola od 1231. godine i bana Leustahija Ratolda iz 1360. godine u ispravi dvorskog suca Stjepana Batora iz 1479. godine, i joa viae drugih. Na prostoru koje Andrijina povelja iskazuje kao posjed stanovnika (hospites, burgenses) Vara~dina Androi je temeljem istra~ivanja sadr~aja odnosno posjedovnih granica navedenih u prethodnim ispravama utvrdio itav niz posjeda viae razli itih vlasnika, bilo pojedinaca, bilo ustanova (samostana i sl.), koje su tijekom vremena sticali na razne na ine. Tako tijekom XIII. i XIV. st. nalazimo  unutar mea posjeda stanovnika Vara~dina iz 1209. godine zemlje jobagiona kastruma, kastrenza, Selkovih sinova, pa kasnije njihovih sljednika i sli no, kojima je Androi utvrdio pribli~ne  ato je i razumljivo - lokacije. Slijedei dokumente malo pomalo po inje se  popunjavati teritorij grada Vara~dina. Pojedini dokumenti posvjedo uju u viae navrata donacije posjeda Vara~dinu od posjednika koji su umrli bez potomaka, pa zamjene zemalja za prikladnije i sli no. Nakon ovakvih rezultata nije bilo teako zaklju iti da je predo en nepobitan dokaz da je Andrijina povelja grubi materijalni falsifikat. Slijedilo je istra~ivanje koje bi donijelo odgovor na pitanje kada je Andrijina povelja nastala ili to nije  kad je Vara~dinu bio potreban takav dokument, ko ato je ova takozvana Andrijina isprava. Dakle vrijeme nastanka povezati sa svrhom.  Androi je izlu io niz dokumenata iz druge polovine XIV. i po etka XV. st. o razmiricama stanovnika Vara~dina s osporavateljima njegovih ranije ste enih posjeda. Rije  je o ispravama od 1373. do 1437. godine. Sljednici vlasnika zemalja koje su za prethodnika dobili Vara~dinci pokuaavaju ih vratiti te se meusobno pokreu parnice. No, predstavnici manjih posjeda izgubili su bitku s monim zaatitnicima grada Vara~dina grofovima Celjskim te su Vara~dinci ostali u posjedu onoga ato su tijekom vremena stekli. Androi je nakon vrlo mukotrpne, zahtjevne i minuciozne analize zaklju io da su polovinom XV. st. sve te~nje Vara~dinaca realizirane i da je sav teritorij objedinjen pod jednim vlasniatvom, upravo onako kako je navedeno u Andrijinoj povelji. Ova je povelja Vara~dincima trebala upravo u tom trenutku i kasnije je  kako smo vidjeli na po etku  bila potvrivana od niza zemaljskih gospodara najprije integralno u potvrdnici Ulrika Celjskog, pa onda i kraljeva Ladislava V, Matije Korvina, Vladislava II. i Ludovika II. Njihovim potvrdnicama Andrijina povelja je renovirana i time osna~ena. Dakle, vrijeme njezina nastanka je potpuno jasno, a svrha opravdana i shvatljiva. Posjedi koje je Vara~din objedinio za Ulrika Celjskog 1443. godine poduprti su snagom autoriteta Andrijine spaljene isprave koju navodi Belina povlastica iz 1220. godine. Androi smatra da je tekst Andrijine povelje nastao u jeku vlasni kih raspri izmeu 1407. i 1428. godine, ali i da je Andrijin vara~dinski privilegij postojao, te da su prava slobodnog kraljevskog grada Vara~dinu bila garantirana u okvirima povlastice mladog kralja Bele iz 1220. godine. Radovi Z. Tanodija i M. Androia  ali i primjedbe prethodnika koji su naslutili problem - paradigmatski su i komplementarni uzor za metodu utvrivanja vjerodostojnosti svake isprave. Dakako, potrebo je imati i sree da postoji dostupna dokumentacija - kao u slu aju Vara~dina - koja mo~e rasvijetliti povijesni kontekst. Z. Tanodi je utvrdio na temelju vanjskih i unutarnjih zna ajki formalnu stranu Andrijine povelje i odlu io se da je okvalificira kopijom izraenom prema predloaku u XIII. st. Dakako, kao vrstan znanstvenik, paleograf i diplomati ar ukazao je na sve njezine zna ajke koje je odreuju kao sumnjivu, ali je pokuaao obraniti njezinu povijesnu vjerodostojnost oslanjajui se na navod u ispravi mladog kralja Bele da je Andrijina povlastica izgorjela. S Tanodijevom paleografsko-diplomati kom analizom u na elu se sla~em, no njegov kona an stav o vremenu nastanka ne prihvaam. Vrlo su manjkavi i nedokazljivi pokuaaji da se njezino sastavljanje i izvedba smjesti u XIII. st. Sve iznesene hipoteze nemaju podraku ni najmanjeg indicija u vrelima kao ni opravdanja u povijesnom kontekstu, iako su mogui. S druge strane M. Androi je u logi noj sljedeoj etapi pokuaao odgovoriti na pitanje kada je mogla nastati takva isprava i koliko je ona vjerodostojna u sadr~aju, a koliko ima mogunosti da je grubi materijalni falsifikat. Nakon opse~nog istra~iva kog postupka Androi je odgovorio na klju na pitanja, a to je kada i zaato je nastala Andrijina povelja u obliku koji danas poznajemo. Istan anom analizom objavljenih i neobjavljenih dokumenata koji se odnose na razne poslove u vezi sa zemljianim posjedima na vara~dinskom podru ju Androi je doaao do vremena prve polovine XV. st. kada se posjed grada Vara~dina proairio upravo do mea navedenih i rekonstrukcijom utvrenih prema Andrijinoj povelji. Openito kada se otkriju i objasne povijesne okolnosti koje mogu uvjetovati nastanak neke isprave kao falsifikata dolazi se i do mogunosti da procijenimo njezin stupanj krivotvorenja. Uzevai u obzir rezultate jedne i druge rasprave dr~im da mo~emo pokuaati dati odgovor na pitanje kako je nastala Andrijina povelja. Pri tom u se osvrnuti na neke ve iznesene teze koje se odnose na paleografsko-diplomati ku analizu. Bacivai povraan pogled na Andrijinu ispravu zamijeujemo da je pisana pismom koje ima zna ajke prelaza s karoline na goticu, odnosno doista se radi o pismu po etaka XIII. st. No, pri detaljnijem uvidu u duktus i izvedbu grafema osjeaju se nesigurni potezi pisara koji upuuju ne toliko na nevjeata pisara iz XIII. st., kao ato smatra Tanodi, nego se apsolutno stje e dojam da je netko naprosto preslikavao ispravu, i to netko kome pismo predloaka nije bilo suvremeno i poznato te je viae slikao nego pisao. Potvrdu za ovakav stav nalazimo upravo u tipi nim pogreakama koje proizlaze iz nepoznavanja situacije i osoba. Svakome tko se bavi transkripcijom srednjovjekovnih dokumenata znano je da naj eae pogreake nastaju kod prijepisa antroponima i toponima i to onih narodnih, a ne poznatih iz biblijskog antroponimijskog ili opepoznatog toponimijskog korpusa, jer ih nije bilo lako preto iti u latinsku ortografiju. Zato i u Andrijinoj povelji ime ~upana Ochuza, koje se ina e nalazi u mnogim Andrijim ili drugim suvremenim ispravama, osobi koja je pisala tekst nije bilo poznato te ga pogreano preslikava kao Ochur. To je prili no sna~an argument da se odbaci Tanodijev prijedlog o nastanku kopije Andrijine povelje iz predloaka u XIII. st. Na isti na in se mogu objasniti i druge greake. Tako naslov banus postaje besmislena rije  binus, ali je prepisiva  s obzirom na mjesto u ispravi gdje se pojavljuje mo~e dr~ati osobnim imenom, ato opet dokazuje da se radi o preslikavanju iz neke isprave koja je nastala puno prije sastavljanja Andrijine povelje, a ne o smislenom prepisivanju pisara XIII. st. Takoer pojavljivanje zagreba kog biskupa Stjepana na mjestu gdje se o ekuje u dignitariju uz godinu 1209. ime biskupa Gotarda mo~e voditi do predloaka iz kojega se preslikavao osnovni tekst pri tom ne vodei ra una o svim parametrima. Naime, namee se zaklju ak da je osnovni predlo~ak za sastavljanje primjerka Andrijine povelje bila isprava u ijem se dignitariju spominje zagreba ki biskup Stjepan I. ili II. No, ova pogreaka mo~e odra~avati i vlastitu malu intervenciju sastavlja a isprave kojemu je u pamenju va~no mjesto imao obnovitelj zagreba ke biskupije Stjepan II. kojega vrela nazivaju velikim, slavnim. Po svemu se ini da je osnova za sastavljanje vara~dinske povlastice bila neka Andrijina povelja iz razdoblja oko 1209. godine, jer se sve druge ugledne osobe navedene u dignitariju nalaze upravo u istovremenim dokumentaima. Takva je isprava poslu~ila kao osnovni predlo~ak iz kojega su se uzele ope formule i onda dodale granice koje je Vara~din postigao u XV. st. i koje je snaga Andrijine povlastice trebala poduprijeti. Ako prihvatimo razloge za izradu krivotvorine u danas poznatom obliku koje je iznio M. Androi onda smo na temelju prethodnog doali i do na ina izrade. Dobar oslonac za sastavljanje ovakvog sadr~aja bila je Andrijina isprava, ali anakroni slojevi i nelogi nosti povezani kontekstualno signaliziraju i upuuju na dublje promatranje i analiziranje svakog pa i Andrijinog dokumenta. Ovakav postupak pri sastavljanju niza vrlo va~nih dokumenata nije neuobi ajen. Krivotvorina pak nastala manirom oponaaanja vanjskih zna ajki naziva se imitativna kopija. Dakako, sljedee ato nas zanima jest koliko je ovakav dokument vjerodostojan kao povijesno vrelo. Mo~emo zaklju iti da ato se ti e same povijesne jezgre o privilegiranju hospita Vara~dina smatramo je upotrebljivom. S druge strane budui da je Androieva analiza pokazala slojevitost njezine sadr~ajne strane koja najvema upuuje na XV. st. onda je Andrijina povelja velikim svojim dijelom odraz situacije i zbivanja toga vremena. Povjesni aru je ona viae s te strane relevantno vrelo za situaciju XV. st., pogotovo ato se sadr~ajno uklapa u kontekst zbivanja. Dakle, mi danas mo~emo rei da je Andrijina povelja datirana s 1209. godinom primjerak koji je po vanjskim zna ajkama nastao u obliku imitativne kopije, a sadr~ajno jest falsifikat iz XV. st. koji se naslanja na vjerodostojnu povijesnu jezgru osna~enu navodom u ispravi mladog kralja Bele iz 1220. godine. Budui da je njezin sadr~aj proairen u odnosu na pretpostavljenu dobivenu povlasticu onda je diplomati ki mo~emo okvalificirati kao iskrivljeni (proaireni) original odnosno acta interpolata, te s diplomati kog aspekta Andrijina povlastica hospitima Vara~dina nije potpuni nego djelomi ni falsifikat. Takva je veina javnih vladarskih isprava iz ranog srednjeg vijeka, pa i sama Trpimirova darovnica. LITERATURA Androi, Mirko. Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, Arhivski vjesnik, god. I, sv. 1, Zagreb 1958, 447-482. Budak, Neven.  Budui da smo htjeli na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad ... , u: Zlatna bula 1942-1992, Katalog izlo~be (urednik Zlatko Stubli), Zagreb 1992, 21-32. Budak, Neven. Gradovi Vara~dinske ~upanije u srednjem vijeku, 1994, Zagreb-Koprivnica : Nakladna kua  Dr. Feletar . Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomati ki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. I-XVIII., ur. T. Smi iklas (II-XII), E. Laszowski i M. Kostren i (XIII), M. Kostren i (I, XIV-XVI), S. Gunja a (XVII), D. Rendi-Mio evi (XVIII), Zagreb, 1904-1990. Engel, Pal. The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 875-1526, 2001, London - New York : I. B. Tauris Publishers. Historija naroda Jugoslavije, sv. I (red. B. Grafenauer, D. Perovi, J. `idak), 1953, Zagreb : `kolska knjiga. Klai, Nada. Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 1976, Zagreb: `kolska knjiga. Klai, Vjekoslav. Povijest Hrvata, knj. I, 1972, Zagreb: Matica hrvatska. Monumenta historica liberae regiae civitatis Varasdini (edidit Z. Tanodi), sv. I, 1942, Vara~din : Svobodina  Narodna tiskara . Raukar, Tomislav. Hrvatsko srednjovjekovlje, 1997, Zagreb : `kolska knjiga. Statut grada Vara~dina (preveli i priredili J. Kolanovi i M. Kri~man), 2001, Vara~din : Dr~avni arhiv Vara~din. Stipiai, Jakov. Pomone povijesne znanosti znanosti u teoriji i praksi, 19913, Zagreb : `kolska knjiga. Szentptery, Imre. Az Arpd-hzi kirlyok okleveleinek kritikai jegyzke (Regesta regum stirpis Arpadianae critico-diplomatica), sv. I, Budimpeata 1923. `iai, Ferdo. Priru nik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914. Tanodi, Zlatko. Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., asopis za hrvatsku povijest, knj. I, sv. 4, Zagreb 1943, 289-315. POVLASTICA ANDRIJE II. VARA}DINU IZ 1209. GODINE Povijesno-diplomati ka analiza (THE PRIVILEGE OF KING ANDREW TO TOWN VARA}DIN FROM 1209 Historical-diplomatics Analysis) Sa~etak U lanku se analizira povelja kralja Andrije izdana stanovnicima (hospites, burgenses) naselja (villa) Vara~dina (Warasd) 1209. godine kao prvom povlaatenom gradu na podru ju srednjovjekovne Slavonije. Vara~dinci njome dobivaju od kralja Andrije pravo na svog suca kojega nazivaju rihtardus, sami bez ~upanova ovjeka skupljaju porez, utvruju se pravne osnove raspolaganja imovinom i pravo seljenja, carine, izvoz te donose mee posjeda stanovnika Vara~dina. S obzirom da su povjesni ari i diplomati ari izrazili sumnju u njezinu formalnu i sadr~ajnu vjerodostojnost, na temelju provedenih paleografsko-diplomati kih analiza koje je napravio Z. Tanodi i ispitivanja vjerodostojnosti sadr~aja na temelju bogate dokumentacije M. Androia te zapa~anja autorice zaklju uje se da je Andrijina povelja datirana 1209. godinom izdana Vara~dincima po vanjskim zna ajkama imitativna kopija, a sadr~ajno jest falsifikat sastavljen u povijesnim okolnostima prve polovine XV. st. koji se oslanja na vjerodostojnu povijesnu jezgru osna~enu navodom u ispravi mladog kralja Bele iz 1220. godine. Budui da je sadr~aj Andrijine povelje proairen u odnosu na pretpostavljenu dobivenu povlasticu, onda je diplomati ki mo~emo okvalificirati kao iskrivljeni original odnosno acta interpolata, pa s diplomati kog aspekta ova isprava nije potpuni nego djelomi ni falsifikat. Klju ne rije i: grad Vara~din, povlastica, kralj Andrija II, vjerodostojnost, falsifikat Key Words: town Vara~din, privilege, king Andrew II, authenticity, falsification  Ova isprava objavljivana je u viae edicija.Vidi: V. Klai, Povijest Hrvata, knj. I, 1972, Zagreb: Matica hrvatska, 349-350; Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomati ki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. I-XVIII. (dalje: CD), ur. T. Smi iklas (II-XII), E. Laszowski i M. Kostren i (XIII), M. Kostren i (I, XIV-XVI), S. Gunja a (XVII), D. Rendi-Mio evi (XVIII), Zagreb, 1904-1990, ovdje: CD III, 89-91; Monumenta historica liberae regiae civitatis Varasdini (edidit Z. Tanodi), (dalje: MCV), sv. I, Vara~din 1942, 1-3; Statut grada Vara~dina (preveli i priredili J. Kolanovi i M. Kri~man), 2001, Vara~din : Dr~avni arhiv Vara~din, 51-55.  Signatura R. a. fasc. 1. br. 1. Veli ina je 283x170.  MCV I, 67.  MCV I, 160-163.  MCV I, 166-167.  MCV I, 198-200.  MCV I, 263-264.  MCV I, 289-290.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., asopis za hrvatsku povijest, knj. I, sv. 4, Zagreb 1943, 290,  CD III, 91; F. `iai, Priru nik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914, 631. I. Szentptery, Az Arpd-hzi kirlyok okleveleinek kritikai jegyzke (Regesta regum stirpis Arpadianae critico-diplomatica), sv. I, Budimpeata 1923, 1-3.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 290, bilj.12.  CD III, 186-187; MCV I, 3-4.  Historija naroda Jugoslavije, sv. I (red. B. Grafenauer, D. Perovi, J. `idak), 1953, Zagreb : `kolska knjiga, 687.  N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 1976, Zagreb: `kolska knjiga, 298.  N. Budak, Gradovi Vara~dinske ~upanije u srednjem vijeku, 1994, Zagreb-Koprivnica : Nakladna kua  Dr. Feletar , 45.  CD IV, 166-167; MCV I, 4, 13-14.  Literatura o slobodnim kraljevskim gradovima je opse~na. Vidi: N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 286-306, 531-542; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 1997, Zagreb : `kolska knjiga, 190-192, et passim; N. Budak, Gradovi Vara~dinske ~upanije u srednjem vijeku, 37-45; Isti,  Budui da smo htjeli na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad ... , u: Zlatna bula 1942-1992, Katalog izlo~be (urednik Zlatko Stubli), Zagreb 1992, 21-32; P. Engel, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 875-1526, 2001, London - New York : I. B. Tauris Publishers, 111-113.  J. Stipiai, Pomone povijesne znanosti znanosti, 19913, Zagreb : `kolska knjiga, 150-157.  Vidi: J. Stipiai, Pomone povijesne znanosti znanosti, 166-170.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 289-315.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 291.  J. Stipiai, Pomone povijesne znanosti znanosti, 153.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 293.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 294.  CD III, 186-187; MCV I, 3-4.  CD IV, 166-167; MCV I, 4.  CD V, 630; MCV I, 13-14.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 303.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 303-306.  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 306.  CD III, 422-423.  CD IV, 172-176.  O parnicama za mee Vara~dinaca sa susjedima svjedo e isprave iz druge polovine XIV. st. Tako kralj Ludovik izdaje nalog Zagreba kom kaptolu 7. svibnja 1371. godine da ispita mee posjeda susjednih plemia i Vara~dinaca, ato ovaj u ini te 1. lipnja iste godine aalje izvjeae kralju. (CD XIV, 334, 351-353; MCV I, 17, 18-20). Godine 1373. 16. rujna Ludovik javlja Vara~dincima da e rijeaiti spor oko posjeda Kneginca koji im pripada vigore efficacium instrumentorum. (CD XIV, 540; MCV I, 23)  Z. Tanodi, Izpravnost vara~dinske darovnice iz god. 1209., 313.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, Arhivski vjesnik, god. I, sv. 1, Zagreb 447-482.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 448.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 448.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 448.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 479.  MCV I, 225-231, 241-258)  MCVC I, 481.  MCV I, 6; CD V, 112-117.  MCV I, 241-258.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 463-467.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 465.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 468.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 469-470.  M. Androi, Pitanje autenti nosti takozvanog Andrijinog vara~dinskog privilegija iz 1209. godine, 476-478.     PAGE  PAGE 16 t *,  :JvѻyyyyynyhhmHsHhh'-mHsHhhmHsHhmHsHhh mHsHh 6]mHsHh h 6]mHsHh mHsHjhh0JUmHsHhhmHsHhvcmHsHhumHsHhQmHsHjhvc0JUmHsH(*>:BRZ: bH (*f:غغغدد؞łwwowwhi{mHsHhh=@8mHsHhhmHsH!jhh`0JUmHsH!jhh0 0JUmHsHhh`mHsHhhhmHsHhhmHsHhmHsHhh0 mHsHhh'-mHsH!jhh'-0JUmHsH':N\Xz~$&,|~RTPV,4DNPRøÏøø|â×âqqq××hh^mHsHhhL51mHsHhmHsHhi{mHsHhh CmHsHhhymHsHhhI&amHsHhh?mHsHhhv]mHsHhhYmHsH!jhh=0JUmHsHhh=@8mHsHhh=mHsH,T0ln  # #| & Fgdwh^hgd & Fgdh^hgd#/ & Fgd#/h^hgdL[ & FgdL[ dh`gd$dh`a$gd$dh`a$gdc$dh`a$gd C$dh`a$gdR\^ :<bdN24,.l.@BP 4PRTp@T\^`רhhmHsHhmHsH hhv]56\]mHsHhhV;mHsHhi{mHsHhh^mHsHhhv]mHsHhh CmHsHB`b.<0BXhj"8<VH&Z`ϫhh,emHsHhchc6]mHsHhh`mHsHhhY3mHsHhcmHsHhmHsHhhv]mHsHhhmHsHhh CmHsH;`jfZX*hl        h   J N r  :>N\hj$bvxxѶѶѶѶѶѶѶѶɶhh]hmHsHhhmHsHhh<`mHsHhhFmHsHhcmHsHhi{mHsHhh,emHsHhhY3mHsHhhmHsHhh6]mHsH8X`BDF2r ":<r$.Ppxz|L.0Dԫ{hhWCJaJmHsHhh/6mHsHhhsmHsHhh]jmHsHhh%#umHsHhh`6]mHsHhi{mHsHhcmHsHhhmHsHhhFmHsHhh]hmHsHhh`mHsH.DLJLNZj|$&.FTV^`dhvxhhL[6CJaJmHsHhhL[6CJaJmHsHhhL[CJaJmHsHhh#/CJaJmHsHhhL[CJaJmHsH"hhW6CJ]aJmHsHhhWCJaJmHsHhhCJaJmHsH3      0 2 > N Z \ p v          ӵssssssdhhCJaJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsHhhCJaJmHsHhhFQCJaJmHsHhhFQCJaJmHsHhh "CJaJmHsHhh#/CJaJmHsHhhL[CJaJmHsHhhL[CJaJmHsH&            ! !!!$!(!:!&>'@'''(())**P+ & Fgdh^hgd & FgdgdFQ $ & Fa$gdQYUgdw & Fgdwgd>gd^t & FgdQYUh^hgdw & FgdwL$P$T$V$Z$`$d$f$j$~$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%% % %%% %,%.%0%2%F%⸩ygygygy"hhFQ6CJ]aJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsHhhCJaJmHsHhhCJaJmHsHhhFQCJaJmHsHhhFQCJaJmHsHhwh CJaJmHsHhwCJaJmHsHhwhwCJaJmHsHhwhwCJaJmHsH(F%H%X%Z%f%v%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%>&&'&';;;ͯm^mOhh]jCJaJmHsHhh^tCJaJmHsH"hh^t6CJ]aJmHsH"hh^t6CJ]aJmHsHhhCJaJmHsHhh^tCJaJmHsHhh^tCJaJmHsHhhFQCJaJmHsHhhFQCJaJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsH&'('<'>'@'L'd''''(((((((((()N)\)Ġyyj^jL:^"hh6CJ]aJmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsHhCJaJmHsHhFQhFQCJaJmHsHhCJaJmHsHhsCJaJmHsHhhCJaJmHsH"hh6CJ]aJmHsH"hh6CJ]aJmHsHhhwCJaJmHsHhh "CJaJmHsHhh]jCJaJmHsHhhCJaJmHsH\)^))))))))))****************+ +++ +2+6+B+׿׳׫˿wiWiWiWiWi"hQYUhFQ6CJ]aJmHsHhQYUhFQ6CJ]aJhsCJaJhFQhFQCJaJhhCJaJmHsH"hh6CJ]aJmHsHhmHsHhsCJaJmHsHhCJaJmHsHh "CJaJmHsHhFQhFQCJaJmHsHhCJaJmHsHhCJH*aJmHsH"B+P+R+d+n+r+t++ ,Z,\,`,p,,,,,,,,--p-r-t--------񳧞~s~sh~]~s~s~h5\mHsHhNw5\mHsHh85\mHsHh?5\mHsHhhNw5mHsHhNw5mHsHhb5mHsHhkNjhNw5mHsHhjXmHsH"hhFQ6CJ]aJmHsHhCJaJmHsHhsCJaJmHsHh "CJaJmHsHhFQhFQCJaJmHsHP+R+Z,,,-t----\8^8999$??gd^t$a$gdgdjXgd$dh`a$gdjX$dh`a$gdqt dh`gdjXgd?dhgd?$a$gdNw$a$gdb & FgdQYUgdFQ--L.r......t/////00"0$0|1:22363v333Z4\405p5h666677777^8z88ꑆxjh}7hjX5\mHsHhhjX6]mHsHhhjXmHsHh]jhjXB*mHphsHhL51mHsHh}7mHsHhjX6]mHsHhNwmHsHh5ThjXmHsHhc7hjX6]mHsHh5ThjX6]mHsHhjXmHsHh5ThjX5\mHsH)88888999&9Z9p9t9z9~999999990:N::x;|;;;;<<Ǽ༛~p~dYdYMYMh[hFT;mHsHh[hFTmHsHh[hFT6mHsHh^thFT6]mHsHhFTmHsHhhFTmHsHjhFT0JUh}7hFQmHsHh?hmHsHh?hjXmHsHh?h8mHsHh8h85\h85B*\mHphsHhmHsHh]cmHsHhjXmHsHh8mHsH<0<4<=*=,=<=J==4>`>"?$?&?(?:??B?D?J?R?\?`?d?j????????????????????@ٲΨttthhFTmHsHhnUhFTmHsHhFTmHsHh^thFTmHsHh^thFTmHsHjhFT0JUhhFT6]mHsHh]jhFT6]mHsHhYhFTmHsHhFTmHsHhFTmHsHh[hFT;mHsHh[hFTmHsH-????@>@b@ZAA4CCDDEFFK>L@LLRMMHN$a$gd.Jgd.J$a$gdwgdgdwgd>gdgd.%gdgdnU@@@@@@@ @$@&@(@<@>@@@B@H@J@L@`@b@d@f@@AXAZA\A^AbAdAjAvAxA~AAAAAAAAAAAAAAAAAAABջջѻѻѻѻճhhFT6] hhFTh hFTmHsHhhFT6]mHsHhFTmHsHhhFTmHsHhL51hFTmHsHhFTjhFT0JUhhFTmHsHh^thFTmHsHh^thFTmHsH4BB2C4C6C8CCCCCCD D DDDDDDDEEEE E,E.E0E2EFEHEXEZEfEjEմ՞zrzrzdVdVdVdVdVdzh,%hFT6]mHsHh,%hFT6]mHsHhFTmHsHh,%hFTmHsHhwhFTmHsHhwhFT6]mHsHhhFTmHsHh.%hFTmHsHhW]hFTmHsHh^hFTmHsHhhFTmHsHjhFT0JUhTYhFTmHsHhFTmHsHhwhFT6]mHsH!jEvEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFFFFFF$F4F@FBFVF\FlFnFrFtFvFzF~FFFFFFFFFFfGhGlGtGzGG´´´´´´۩۞h,%hFT6]mHsHh,%hFTmHsHh;+hFTmHsHhu?hFT6]mHsHhu?hFT6]mHsHhwhFTmHsHjhFT0JUh,%hFTmHsHhFTmHsHhFTmHsH5GGGGGGGGGGGGHBHHHHHHHHHHHHIIII8I>IFIHIJILIPIRIXIZIfIhIlInIvIxIIIIIIIIIѵёh[hFTmHsHhL[hFTmHsHhwhFTmHsHhu?hFT6]mHsHhu?hFT6]mHsHhhFT6]mHsHhFTmHsHh,%hFTmHsHh,%hFT6]mHsHh,%hFT6]mHsH4IIIIIIIJJJJJJ(J*J6J8JDJLJXJdJrJtJvJzJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ KK$K*K0K2K:KrKKK¶¶¶¶¶ҪҪҪҪhhFTmHsHhwhFTmH sH hwhFT6mH sH hwhFT6mHsHh#whFT6hFTmHsHhL[hFT6mHsHh[hFT6mHsHhL[hFTmHsHh[hFTmHsH7KKKKKKKKK(L,L>L@LBLDLjLLLLLLPMRMTMVMMMMMM:NFNHNJNNNNNźvkkv`hzhFTmHsHhjhFTmHsHhhFTmHsHhhFTmHsHhPhFTmHsHh>hFTmHsHhFTCJaJmHsHh.JhFTH*mHsHh.JhFTmHsHh.JhFTCJaJmHsHh.JhFT6]mHsHhFTmHsHh8hFTmHsHjhFT0JU%HNNROOOOPQQQQU@VjWV@VBVDVW(WhWjWlWƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƾƶѝђhWhFT6]mHsHhWhFTmHsHhYhFTmHsHhhFT6]mHsHhFTmHsHhFTmHsHhB1hFTmHsHjhFT0JUh%#uhFTB*mHphsHh[hFTmHsHh~phFTmHsH4lWnW:XX@X YYYYYYYYZZZZZZZZ[[[ [:[<[>[@[^[`[b[d[8\:\<\>\ ] ]]]]]]]^uh`hFTmHsHh0 hFTmHsHh'-hFTmHsHhhhFTmHsHhvchFTmHsHhlehFTmHsHhA1hFTmHsHh}hFTmHsHhURhFTmHsHh`hFTmHsHjhFT0JUhFTmHsHh0hFTmHsH.^^^^_________________________ȾȾԢh}7hFQmHsHhFT0JmHnHu hFT0JjhFT0JUhFTjhFTUhEhFTmHsHh=hFTmHsHjhFT0JUh`hFTmHsH__________________gdh]hgdsU. &`#$gdq,1h/ =!"#$% D@D NormalCJ_HaJmH nHsH tH>A@> Zadani font odlomkaVi@V Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa>@> > Tekst fusnoteCJaJ>&@> >Referenca fusnoteH*8 @8 sU.Podno~je  p#2)@!2 sU. Broj straniceqq+ E [ q 0 n\so.E#%f'k))*+.// 2=`?@ACGH$J6OOOMRTaU)[̖  !"#$%&'()*+,-./01 2DV! )tE  I $ f   EC~B   )D I   ̖ z z z z z z z z z z z z z z z zLy(1:FC/LU^hh1rgu }̖ /.    { s 2A_wxy, {`-H#*1=ACHS,[cnrsuvvvv3w4w_x`xxxTyUyyyyyzz{zzz:{;{{{B|C|||;}Z}[}}}}} deȖ͖!!!!!!!!!!v:!W!!E(!!0!Qt!!!0!!{ !1>X!A\!];T!h!!0!!;-@!I]!A\!C`!e!!0!q$!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!0D!!!!!v:!A_wxy, {`-H#*1=ACHS,[cnrfusuvvvv3w4w_x`xxxTyUyyyyyzz{zzz:{;{{{B|C|||};}Z}[}}}}} demĆֆ ׇu߈V*M>ƍBڎbɏb˓4O^yaʕ7Ȗɖ͖000000000000000000000000000000000 00 00 00 00 00 00 00 00 00 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0000y000y000y000y00@0y0 0y0 00@00|X yz{}͖{00{00(@0%{000@0%0|X  %%%(| Lp&07 D(HOX|e^qހF:R``D "R#L$F%&'\)B+-8<@BjEGIKNQlW^_PSTUVWXZ[\]^_`abcd. #P+?HN__QY_R !(!!8@0(  B S  ? 5d5Lw5TQ"5Ԩ5H"ԪR"J"TK"L"ԫV"xxxxv|v|ŇŇNgp{͖   xxxx||||ˇˇUmx}͖ 9 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsStateB *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region9 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8 *urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity |.d BBBBoEpEIIALML MM+M,M}M~MMM"N"N%N(NNNNNPPDQEQHQIQbQcQkQkQRReYfY'\)\A\C\ddddddeeeeeeeeeeUf[fFhPhkkm mqqkrlrqssty~lmņՆ׆ Çҡևۇtvˆňވ߈MNO{njόЌЌьь>CIKUxy{{ƍ 9:@ABBCDGMOY|}ڎێ܎ߎbcdgmoyǖʖ͖@A^_vy+. z{_`,.G#H#**11==AACCHHSS+[,[ccnnrreuhurusuvvvv2w4w^xxxxSyUyyyyyyz{zzz9{;{{{A|C|Q||} }:};}Y}[}}}}}}} cloÆƆՆ؆և؇twˆވUX),LO8tz=@ōȍADَ܎adȏˏadʓ͓36NQ]`x{`cɕ̕69͖:::y 2 :)m)hurusuuuvvv4wowUybyyyIzzz{zz{{.|Q|||} }}}m߈*Mڎɏv͖͖waTӨ-;pb&^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`o(hH)h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.;pwaTpjpjJq0  0o3F N (Y&>Q8RA1u?brx! """S>@?Y?l?&?@oA#BB _B'CgNDEEgEHI.J5NaN PrRZBRURQYUnU,VDYTYL[p[{]W]^k^7`<`b aI&a;Ibeocvc,eJg[`gh]hGqh fikNj]jzl0"lmvmn2o~pq~qsqt u%#uuv8 vwNwhAz} }~p,]G`v]p>^= Wbc?%Ji{eCOB1/b/ul:FT@`C,%uJ`O8Y/t F (O:W]c? K}WwU7"> lO` 5T4+O5KjoPV;vm0Hcyw?W3Llezhpc7fL J:Q C4jX uA*5vQ% FQk*2,Z^tR$VtT6y {a\͖ 1V01V0@FC "$%(*./01246;=>?ABDEFHIK̖pppppppp$p,p0p2p4p6p8p:p>p@pBpFpLpPpRpXp\pdpfphpjplppptp~pppppppppppUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;SimSun[SO"1h&&op3d!24dY 3qHX)?kNj2Mirjana matijevi Sokolkorisniksokol  Oh+'0  < H T`hpxMirjana matijevi Sokol korisnikNormalsokol2Microsoft Office Word@^в@ =@ =op՜.+,0 hp  FFZG3 Mirjana matijevi Sokol Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry Fp"= 1TableBWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q