ÐÏà¡±á>þÿ )UWþÿÿÿ,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿì¥Á'`ø¿bjbjëÈëÈ.L"‰¢‰¢ÌÈ ¦&ÿÿÿÿÿÿ¤ööö:0',\9\9\9p9xxx8°ü¬¬p9á~&d°"6”ÊÊ¥ ~×#ø”=·5Ì(_*_*_*_*_*_*_$hoƒLN_M\9àj¥ ¥ àjàjN_\9\9ÊÊÛ›~¸¸¸àj06\9Ê\9Ê(_¸àj(_¸¸j˜H¼\9\9ŒLÊX`Ò1°'HÊx¡2kTJ2(_±~0á~†J»ƒB »ƒdŒLŒL„»ƒ\9MƒTpóYâ¸Õ]ñ`ï ƒTƒTƒTN_N_NjƒTƒTƒTá~àjàjàjàjp9p9p9„7ôp„p9p9p9ôpp9p9p9\9\9\9\9\9\9ÿÿÿÿI. Uvod Jedan od rezultata vojne i politi ke suradnje Saveznika, Sjedinjenih Dr~ava, Velike Britanije i Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu bio je osloboenje Europe i kapitulacija Njema ke u svibnju 1945. Bio je to kraj i za sve satelitske tvorevine Osovine u Europi, pa i Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku (NDH). Na prostoru Hrvatske, ali i ostalih dijelova prijeratne Jugoslavije klju nu ulogu u borbi protiv ustaakog re~ima i sila Osovine imat e Narodno oslobodila ki pokret (NOP) pod vodstvom Josipa Broza Tita i Komunisti ke partije Jugoslavije (KPJ), koji je od Teheranske konferencije u prosincu 1943. bio priznat od Saveznika, te vojno i logisti ki potpomognut. Savezniatvo NOP-a s Velikom Britanijom, Sjedinjenim Dr~avama i Sovjetskim Savezom pridonijelo je porazu njema kih snaga i njihovih saveznika na prostoru bivae Jugoslavije u svibnju 1945., te stvaranju nove Jugoslavije kao federacije jugoslavenskih naroda. Nezavisna Dr~ava Hrvatska stvorena je u travanjskom ratu 1941. na prostoru dijela moderne Hrvatske i BiH kao dio vojnog i politi kog plana Njema ke i Italije na jugoistoku Europe. Obveze koje je preuzeo poglavnik Ante Paveli prema talijanskoj i njema koj strani odredit e slab polo~aj NDH i upitan suverenitet, imajui u vidu prisutnost njema kih snaga od 1941. do 1945. i talijanskih od 1941. do rujna 1943. u NDH. Dodamo li tome da se od 1941. do 1945. u NDH vodio graanski rat izmeu ustaaa, etnika i NOP-a, jasno je u kakvim je uvjetima funkcionirala marionetska ustaaka vlast. Ustaaa - Hrvatski oslobodila ki pokret, jedina politi ka organizacija koja je imala pravo djelovati u NDH, vlast je formirala po uzoru na Njema ku i Italiju. U Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj ustaaka organizacija bila je istovjetna dr~avnoj vlasti. Poglavnik je u NDH koncentrirao mo u svojim rukama, poput Führera u Njema koj i Ducea u Italiji. On je bio na elu dr~ave i ustaake organizacije koja je kontrolirala upravu, sudstvo i zakonodavstvo. Osobno je izdavao zakonske propise, pa i u vrijeme djelovanja Hrvatskog dr~avnog sabora od 23. velja e do 28. prosinca 1942., donosio presude i odluke o namjeatenjima. Prvi cilj istra~ivanja u doktorskom radu Politika i novine: Saveznici i tisak NDH od Staljingradske bitke do pada Berlina, koje se dijelom tematski nastavlja na magistarski rad Tisak NDH o svjetskim ratnim zbivanjima 1941. 1945. i lanak Saveznici u tisku NDH 1943.-1945. bio je utvrditi koliki je bio utjecaj politike na novine u NDH. Takoer sam nastojao istra~iti na koji je na in ustaaka vlast organizirala institucije zadu~ene za upravljanje i kontrolu novinskih redakcija i utvrditi u kojoj je mjeri sadr~aj novina NDH korespondirao s naputcima ustaakog re~ima i njegovih saveznika, Njema ke i Italije. Drugi va~an cilj bio je pokazati kako su u novinama NDH prikazani Saveznici od Staljingradske bitke 1942./1943. do pada Berlina po etkom svibnja 1945. Takoer, utvrditi je li bilo odstupanja i razlika meu novinama, druga ijih pogleda u odnosu na njema ke i talijanske vojne i politi ke izvjeataje, te koje su novine i u kojoj mjeri posveivale prostor vanjskopoli kim temama s posebnim osvrtom na odluke Saveznika i njihove posljedice na sile Osovine i NDH. Ne slu ajno izabrao sam kao temu istra~ivanja Saveznike u novinama NDH, neprijatelje Osovine, i to u razdoblju od jeseni 1942. do 1945., kada Saveznici preuzimaju inicijativu na svim bojiatima, ne bih li prije svega utvrdio jesu li i u kojoj mjeri novine u NDH falsificirale ratnu zbilju. Analizom sadr~aja novina nastojao sam utvrditi kakav je bio pogled ustaakih vlasti na vojno-politi ku suradnju SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, te Saveznika i NOP-a, kao i na ratne uspjehe Saveznika i njihove posljedice na NDH. U radu sam koristio dokumentarnu grau iz Hrvatskog dr~avnog arhiva. Ciljano sam odabrao Fond Predsjedniatva vlade NDH, Dr~avnog izvjeatajnog i promi benog ureda (DIPU-a), odnosno od po etka 1943. Glavnog ravnateljstva za promi bu (GRP-a), Izvjeatajnog ureda Ministarstva vanjskih poslova, Hrvatske izvjeatajne slu~be (HIS-a), Hrvatskog dojavnog ureda (HDU) Croatia, te Fond Republi kog sekretarijata unutraanjih poslova Socijalisti ke Republike Hrvatske, Slu~be dr~avne sigurnosti (RSUP SRH SDS), jer sam pretpostavio da u u dokumentima institucija Nezavisne Dr~ave Hrvatske zadu~enih za informiranje i uope promid~bu, te poslijeratnim istragama Uprave dr~avne bezbjednosti (UDB-e) Demokratske Federativne Jugoslavije pronai dovoljno izvorne grae koja e potkrijepiti tezu o novinskima redakcijama NDH kontroliranim od ustaakih vlasti i presudnom utjecaju politike na novinski sadr~aj. Od novina sam izabrao neke od zna ajnijih dnevnika i periodi nih listova koji su izlazili u NDH, respektirajui vrstu novina, mjesto izla~enja i visinu naklade. Istra~ivanje sam proveo analizirajui sadr~aj glavnog politi kog dnevnika s najveom nakladom u NDH Hrvatskog naroda, najutjecajnijih dnevnika, zagreba kog Novog lista/Nove Hrvatske, osje kog Hrvatskog lista i sarajevskog Novog lista, zagreba kog tjednika Spremnost kojega su bitno obilje~ile kolumne ustaakih intelektualaca, zagreba kog tjednika Nedjeljne viesti/Novine u nakladi Hrvatskog novinarskog druatva (HND-a), te zagreba kih humoristi kih asopisa Vrabac i `ilo. Kako bih utvrdio je li bilo prikrivanja informacija i neistinitog prikazivanja rata u novinama NDH, analizirao sam u navedenim novinama prijelomnice Drugog svjetskog rata: Staljingradsku bitku, angloameri ko iskrcavanje na Siciliji, te iskrcavanje zapadnih Saveznika u Normandiji. Staljingradsku bitku kao po etak sovjetske ofenzive i zaokreta na Isto nom bojiatu, operacije Torch i Eskimos (Husky) kao po etak uspjeanog ratovanja zapadnih Saveznika u Sjevernoj Africi i Ju~noj Europi i Overlord kao finalizaciju savezni kog dogovora iz Teherana i svraetak njema ke dominacije u Europi. Uz to istra~io sam na stranicama tiska NDH i veoma va~ne vanjskopoliti ke teme poput poljskog i finskog pitanja, odluke savezni kih konferencija u Casablanci, Quebecu, Moskvi, Teheranu, Dumbarton Oaksu, Jalti, San Franciscu, kako bih dao cjelovit prikaz Saveznika u tisku NDH. Pritom sam napise iz novina NDH podvrgnuo kriti koj analizi na temelju izvornih dokumenata sa savezni kih konferencija i nekih drugih dokumenata koji svjedo e o na inu na koji su Saveznici suraivali, kako bih utvrdio jesu li javnosti NDH bile istinito i u cjelosti predo ene odluke Saveznika i njihove posljedice po NDH. Rije je o etiri dokumenata s konferencije u Teheranu, zapisnicima iz Dumbarton Oaksa, slu~benom priopenju odluka iz Jalte, jednom pismu iz kolovoza 1943. J. H. Burnsa, Rooseveltova pomonika za odnose sa Sovjetima, specijalnom savjetniku ameri kog predsjednika H. Hopkinsu, te govoru W. Churchilla u Donjem domu engleskog parlamenta 6. lipnja 1944. na dan iskrcavanja savezni kih snaga u Normandiji. Rad sam podijelio u dva osnovna poglavlja. U poglavlju Politika i novine nastojao sam prvo utvrditi kakav je sustav kontrole i cenzure medija u NDH postojao, objasniti na koji je na in ustrojen, te kako je i koliko uspjeano djelovao od 1941-1945., odnosno na koji je na in politika utjecala na formiranje i rad novinskih redakcija u NDH. Stoga sam poseban osvrt dao na formiranje Odsjeka za novinstvo Dr~avnog izvjeatajnog i promi benog ureda (DIPU-a) u proljee 1941., Odjela za tisak i slikopis Glavnog ravnateljstva za promi bu (GRP-a) potkraj 1942., zatim Izvjeatajnog ureda pri Novinskom odsjeku MVP-a i Unutraanje nadzorne slu~be (UNS-a) kojim je politi ki vrh NDH mogao kontrolirati novinske redakcije, a u kona nici i utjecati na formiranje novinskog sadr~aja. Takoer sam na temelju dokumentarne grae i znanstvene literature proveo analizu izabranih novina koje su mi kasnije poslu~ile kao referentni okvir za utvrivanje sprege politike i novina u okviru poglavlja Saveznici u tisku NDH. Novine sam analizirao respektirajui vrstu lista (dnevnik, tjednik& ), sadr~ajnu koncepciju, koli inu i oblik zastupljenih vanjskopoliti kih sadr~aja, te ne manje va~no sastav uredniatva. U poglavlju Saveznici u tisku NDH, u sadr~ajima novina Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista, Novog lista-Nove Hrvatske, sarajevskog Novog lista, Spremnosti, Nedjeljnih viesti-Novina, `ila, Vrapca, analizirao sam ratnu i politi ku suradnju Saveznika, te na in na koji su njihovi odnosi problematizirani, posebno zapadnih Saveznika i Sovjeta. Nastojao sam utvrditi je li odnos prema Saveznicima bio jednak u svim novinama, je li se mijenjao u razdoblju od jeseni 1942. pa do proljea 1945., te ako se mijenjao je li na promjenu utjecalo uspjeano ratovanje Saveznika, odnosno sve te~i vojni polo~aj Osovine. U tu svrhu osim vijesti iz osovinskog, neutralnog (avicarskog, avedskog, apanjolskog, portugalskog i turskog) i protivni kog tiska (britanskog, ameri kog i sovjetskog) objavljenih u novinama NDH, analizirao sam politi ke uvodnike Spremnosti, Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista i Nove Hrvatske iji su autori uglavnom bili ustaaki ideolozi Ivo Bogdan, Vilko Rieger, Milivoj Magdi, Tias Mortigjija, Dragutin Kamber, Petar Bareza, Stanko Vitkovi, Marko ovi i Franjo Nevisti. 1.1 Dosadaanja historiografija o problematici ustaake propagande u NDH i neka recentna istra~ivanja o propagandi u Italiji i Njema koj prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata Saveznici, njihova ratna suradnja, politi ke odluke i posljedice po Hrvatsku, kao i odnos ustaakih vlasti prema Saveznicima u tisku NDH, va~ni su aspekti hrvatske povijesti iz vremena Drugog svjetskog rata. Hrvatska historiografija imala je zna ajnih rezultata u istra~ivanju razdoblja 1941.-1945., na ato upuuju opse~na istra~ivanja Fikrete Jeli-Buti, Bogdana Krizmana, Nade Kisi Kolanovi i Hrvoja Matkovia, te autora koji su se bavili nekim aspektima povijesti ustaakog pokreta i NDH. Svoj doprinos prou avanju vojne i politi ke povijesti NDH takoer je dala historiografija u Srbiji radovima Vase Kazimirovia, Gojka Miljania, Veselina uretia i Vojmira Kljakovia, te u Bosni i Hercegovini istra~ivanjima Envera Red~ia. U radovima Davidson Basila, Williama Deakina i Elisabeth Barker britanska je historiografija istra~ujui rat na prostoru Jugoslavije 1941.-1945., odnos Saveznika prema NOP-u i etnicima, te britansku politiku na Balkanu u vrijeme Drugog svjetskog rata, djelomi no obuhvatila i povijest NDH, kao i neki njema ki povjesni ari poput Kurta W. Böhmea. Meutim, fenomen ustaake propagande u NDH do danas nije u cjelosti istra~en. U poslijeratnoj Jugoslaviji bilo je historiografiji va~no i politi ki oportuno istra~ivati aspekte NOB-a, ali ne i fenomene iz povijesti NDH. Pogled hrvatske historiografije u Jugoslaviji na NDH, kako ka~e Nada Kisi Kolanovi, bio je redukcionisti ki i jednodimenzionalan. Svi aspekti ~ivota NDH definirani su kao rezultat politi kog diktata Njema ke i Italije ili preslika re~ima uzora, pa nije bilo potrebe posebno prou avati fenomen propagande, medija, novina i novinarskog rada u NDH. U prilog tome govori i injenica da arhivsko gradivo NDH od posebne va~nosti za razumijevanje odnosa politike i novina, GRP-a, HIS-a, HDU Croatia i Izvjeatajnog ureda MVP-a nije sreeno i razvrstano po fondovima u etrdeset i pet godina postojanja Jugoslavije. Tek je uspostavom Republike Hrvatske tijekom 1995. i 1996. arhivska graa NDH organizirana i po fondovima poslo~ena. Usporedi li se broj radova posveenih NOB-u s onima NDH u asopisu za suvremenu povijest od prvog godiata 1969. pa do dvadeset i drugog 1990. godine, vrlo je lako uo iti nesrazmjer. Naime, svega je aest radova posveeno NDH. Tri lanka Fikrete Jeli-Buti: Prilog pru avanju djelatnosti ustaaa do 1941., (SP 1, br. 1-2/1969. 55.-92.) O okolnostima proglaaenja NDH 10. travnja 1941., (SP 3, br. 2-3/1971., 87.-96.) Novi prilozi o ustaaama i NDH, (SP 6, br. 2/1974., 115. 124.), rad Rafaela Br ia, O knjizi Mladena Colia: Takozvana Nezavisna Dr~ava Hrvatska 1941., (SP 6, br. 3/1974., 121.-134.), lanak Bogdan Krizmana, Njema ki emisar W. Malletke kod Ma eka uo i napada na Jugoslaviju 1941., (SP 7, br. 2./1975., 152.-164.) i lanak Narcise Lengel-Krizman, Prilog prou avanju terora u tzv. NDH: sudbina Roma 1941-1945, SP 18, br. 1, 29.-42., ato je primjerice istovjetno broju radova objavljenih o NOB-u u jednom broju asopisa za suvremenu povijest povodom etrdesete godianjice oslobodila ke borbe i socijalisti ke revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije. Niti jedan od spomenutih radova o NDH nije posveen ustaakoj propagandi. Najsustavnije djelo o NDH u razdoblju 1945.-1990. u Jugoslaviji monografija je Fikrete Jeli-Buti Ustaae i NDH 1941.-1945. izdana 1977. u Zagrebu. U treem dijelu monografije na ukupno devet stranica govori se o kulturnoj politici u NDH, a u okviru tog poglavlja na dvije i pol stranice o ustroju propagandnog aparata i ustaakom tisku. Autorica daje kratak presjek ustaakog preuzimanja tiskarskih poduzea Tipografije i Jugoatampe i formiranja novinskih redakcija po uspostavi NDH. Kao posebno zna ajne novine apostrofira: Hrvatski narod, Hrvatski list i sarajevski Novi list. F. Jeli-Buti zaklju uje kako je ustaako vodstvo politi ki kontroliralo i usmjeravalo djelatnost atampe, dokazujui to primjerima iz novina NDH, koje su nekriti ki veli ale Poglavnika i njegov rad, kao i savezniatvo sa silama Osovine, zbog ega su novine u NDH bile nevjerodostojne. Monografija F. Jeli-Buti nazna ila je va~nost propagande kao va~ne poluge javne rije i za ustaaki re~im, detektirala smjernice ustaake propagandne politike, ali nije objasnila organizaciju politi ke kontrole medija u NDH, ni na in na koji je ustaaki vrh nastojao iskoristiti novine u pokuaaju formiranja javnog mnijenja. Joa jedan rad hrvatske historiografije Jugoslavije predstavlja va~an doprinos prou avanju novinstva NDH. Rije je o knjizi Zlo in je bje~ao na zapad (Zagreb 1987.) novinara Aleksandra Vojinovia. Autor u istra~ivanju koristi novinske lanke iz Hrvatskog naroda, analizira neke aspekte odnosa ustaakog re~ima prema Nijemcima, Saveznicima i NOP-u, te na in na koji je vlast propagandno djelovala na javnost u NDH. Druk ije u njegovu radu je analiza novinskog sadr~aja, tj. pokuaaj da se poka~e na koji je na in ustaaki re~im nastojao utjecati na formiranje javnog mnijenja. Autor kao o it primjer falsifikacije ratne zbilje u novinama NDH navodi iskrcavanje Saveznika u Normandiji, te seriju lanaka o Titu u kontekstu stvaranja atmosfere straha od komunista. Ipak, Vojinovi posebno ne analizira na in rada novinskih redakcija, DIPU-a/GRP-a, Izvjeatajnog ureda MVP-a, pa njegov rad predstavlja tek povranu analizu novinskog sadr~aja u posljednjim mjesecima NDH. Emigrantski pogled na povijest NDH kreiran je u Hrvatskoj reviji, asopisu koji je od 1951. izlazio u Buenos Airesu, kasnije Münchenu i Barceloni, a od 1990. u Zagrebu. Nada Kisi Kolanovi ga uvjetno naziva nostalgi no apologetskim, jer NDH definira kao modernu dr~avu-naciju, tj. kao povijesnu realizaciju samostalne hrvatske dr~ave, ato svakako nije bila. Takoer, ustaaku organizaciju interepretira kao revolucionarnu i osobodila ku u romanti arskom smislu stvaranja hrvatske dr~ave. U razdoblju od 1951. do 1971. u Hrvatskoj reviji su objavljeni brojni lanci posveeni povijesti NDH, meutim ni jedan nije posveen propagandi u NDH. Ipak, iz njih je mogue razabrati atmosferu koja je vladala u ustaakim redovima, na in politi kog odlu ivanja, te odnose u ustaakom vrhu. U asopisu su suraivali politi ki emigranti, a meu njima i brojni ustaaki prvaci iz razdoblja 1941.-1945.: Ivo Bogdan, ravnatelj glavnog politi kog dnevnika NDH Hrvatskog naroda 1941.-1944., te glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promi bu (GRP) od 1944., Franjo Nevisti, tajnik u kabinetu ministra pravosua i suradnik Spremnosti, Matija Kova i glavni ravnatelj GRP-a 1942.-1944., Danijel Crljen od 1943. ravnatelj Dr~avnog ravnateljstva za promi bu, Dragutin Kamber, pro elnik duhovnika oru~anih snaga i povremeni suradnik Spremnosti. Iako se nije osobito osvrnuo na propagandu i novine u NDH, od svih autora u iseljeniatvu jedino Dragutin Kamber u knjizi Slom NDH (Kako sam ga ja do~ivio) svjedo i na koji je na in novinarski milje u NDH percipirao ratnu situaciju Osovine, ato je od velike va~nosti za razumijevanje ustaakog pogleda na Saveznike i stanje na svjetskim bojiatima. Autor donosi dvije va~ne konstatacije, da ni on ni mnogi njegovi kolege po etkom 1943. viae nisu vjerovali u opstanak NDH, ato se poklapa sa Staljingradskom bitkom i prvim velikim porazom Osovine na Isto nom bojiatu, ato sam i ja u svojem radu nazna io kao prijelomnu to ku za ustaaku propagandu i njenu vjerodostojnost u javnosti NDH. I drugo da je od uspjeanog iskrcavanja zapadnih Saveznika u Normandiji u ljeto 1944. zavladalo uvjerenje kako je rat za Njema ku izgubljen. Svjedo anstvo istaknutog ustaakog aktivista Kambera dokaz je da su mnogi novinari, jedno mislili, a zapravo drugo pisali. Kamber u svojoj knjizi opisuje bijeg iz Zagreba s glavnim urednikom Nove Hrvatske Vilimom Peroaem, mete~ u Zagrebu, nefunkcioniranje institucija vlasti i pritom daje jednu vrijednu informaciju. Dana 6. svibnja 1945., on svjedo i kako je Vilim Peroa prije napuatanja Zagreba napisao lanak za sutraanje izdanje Nove Hrvatske, iako je znao da nee biti objavljen. Dokaz je to da je u posvemaanjem kaosu svibnja 1945. propaganda NDH joa uvijek dobro funkcionirala. Rijetki su radovi u hrvatskoj historiografiji posveeni novinstvu NDH. Sa sustavnijim istra~ivanjima otpo elo se nakon 1990. U okviru sinteze Hrvatsko novinarstvo 20. st. (Zagreb, 2005.) Bo~idar Novak do sada je dao najzna ajniji znanstveni doprinos istra~ivanju organizacije tiska u NDH, rada novinskih redakcija, na ina na koji je provoena cenzura i uvjeta u kojima su radili novinari u NDH. U treem etvrtom i petom poglavlju na 39 stranica Novak daje opis dnevnika i periodi nih listova koji su izlazili u NDH prema mjestu izla~enja i vrsti novina. Objaanjava na in formiranja i rada novinskih agencija HIS-a, HDU Croatia, te promid~benih ustanova DIPU-a/GRP-a. Novak daje osvrt i na polo~aj novinara u NDH, Zakon o novinarima i novinarskom radu, te strukovno organiziranje pod politi kim patronatom u okviru HND-a. U njegovoj knjizi posebno dobro istra~eni su problemi polo~aja novinara u NDH, njihova druatvenog statusa i uloge HND-a. U okviru petog poglavlja autor obrauje i fenomen politi ke represije nad novinarima u NDH, objaanjava sistem dnevnih uputa DIPU-a/GRP-a glavnim urednicima novina koji je bitno odreivao sadr~aj novina u NDH, prijetnje i upozorenja UNS-a, te druge va~ne instance kontrole i cenzure. Rasvjetljavajui aspekte represije ustaakog re~ima prema novinskim redakcijama i novinarima, otkriva i sudbine nekih novinara koji su otpuateni ili zavraili na stratiatima. Novak je dao va~an doprinos u pojaanjavanju rada novinskih kua u NDH, te utjecaju politike na medije, kao i analizi dnevnih i periodi nih novinskih izdanja koja su izlazila u NDH od 1941.-1945., ato njegov rad svrstava u osnovnu literaturu za prou avanje propagande u NDH. Ipak, Novak nije proveo detaljnu analizu novina u NDH, nije se osvrnuo na novinski sadr~aj i na njemu analizirao utjecaj politike. Takoer nije istra~io vanjskopoliti ke i ratne teme, niti je analizirao fenomen Saveznika u tisku NDH. Va~an doprinos razumijevanju uloge novina u NDH, ali i na ina njihova funkcioniranja, isljedni ki je dokument T. Mortigjije Moj ~ivotopis. Rije je o ~ivotopisu napisanom krajem 1946. u zatvoru i to na zahtjev istra~itelja UDB-e. Zapis je sa uvan u originalnom obliku kao dio elaborata Slu~be dr~avne sigurnosti o NDH, a objavljen je u knjizi Moj ~ivotopis tek 1996. Mortigjija uglavnom opisuje svoj novinarski i uredni ki anga~man u Hrvatskom narodu, te uredni ki i ravnateljski u Spremnosti od travnja 1941. do kraja 1944. i daje zna ajne informacije o radu novinskih redakcija, te odnosu ustaakih vlasti prema urednicima i novinarima. Kao glavni urednik i ravnatelj Spremnosti, Mortigjija tvrdi da je odbijao objavljivati snishodljive lanke o Nijemcima, a pogotovo o Talijanima zbog provedbe Rimskih ugovora, te da je esto bio prisiljen amortizirati napade ustaakog vrha na redakciju Spremnosti zbog benevolentnijeg dr~anja prema Saveznicima. Mortigjija navodi da je Spremnost nastojao profilirati u nacionalisti ko glasilo na airoj osnovi, zbog ega je kako objaanjava smijenjen na Bo~i 1944. S obzirom na okolnosti u kojima je pisao ~ivotopis razumljiva je Mortigjijina konstatacija kako je Spremnost oponirala ustaakom re~imu i s rezervom pisala o silama Osovine, meutim dokumenti GRP-a, UNS-a, HDU Croatia ili Izvjeatajnog ureda MVP-a i ispovjesti nekih drugih novinara iz NDH to ne potvruju. Mortigjijin ~ivotopis va~no je svjedo anstvo o stanju novinstva NDH, voenju kulturne politike, ali ne manje va~no i o sastavu i na inu funkcioniranja uredniatva Hrvatskog naroda i Spremnosti. Monografija Trpimira Macana Spremnost 1942.-1945. (Zagreb 1998.) posveena najzna ajnijem tjedniku u NDH, sustavna je analiza novinskih rubrika Spremnosti i njene redakcije. Autor vidi Spremnost kao tjednik superiorne grafi ke opreme kojeg karakteriziraju eseji, kritike, politi ke i historiografske studije itd, a iji je propagandni zadatak bio formirati mialjenje u vlastitim ustaakim redovima i meu intelektualnom elitom pokreta, te privla iti one koji su bili neutralni ili pak kolebljivi. Macan je u svom radu posebno analizirao rubrike Odjeci iz svijeta i Dokumenti, u kojima je objavljen vei broj lanaka iz protivni kog britanskog i ameri kog tiska, te iz neutralnih zemalja, po emu je Spremnost bila druk ija od ostalih novina u NDH, ato svakako predstavlja va~nu smjernicu u istra~ivanju novinstva NDH, posebno odnosa ustaakih vlasti prema Saveznicima. Knjiga Josipa Grbelje, Uniateni naraataji, (Zagreb 2000.) predstavlja najiscrpniju znanstvenu analizu sudbina novinara u razdoblju 1941.-1945. i nakon rata. U manjoj mjeri autor je analizirao na in rada novinskih redakcija u NDH, te utjecaj politike na formiranje istih po uspostavi NDH, ali jednim dijelom nedostaju vrijedni podaci o izvornoj grai kojom se autor slu~io. Autor daje i krai presjek zna ajnijih novina koje su izlazile u NDH i djelomi no objaanjava na in na koji je politika utjecala na rad novinara, meutim ne analizira sadr~aj novina, ato je nedostatak njegovog rada. Od arhivske grae koristi Udbina izvjeaa iz 1951. i 1952., Fond MUP-a RH, elaborat Propaganda i atampa u bivaoj Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj, a od referentene grae ponajviae Spomen-knjigu prve obljetnice Nezavisne Dr~ave Hrvatske i knjigu Moj ~ivotopis Tiasa Mortigjije. Boako Zuckerman Itkovi u svojem radu Funkcija protu~idovske propagande zagreba kih novina u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, istra~uje prvu jasno osmialjenu programsku inicijativu ustaake propagadne uperenu protiv }idova po uspostavi NDH. Autor pojaanjava na in na koji su ustaae preuzeli novinske redakcije i zaveli kontrolu nad novinama, apostrofira Hrvatski dr~avni novinski ured i HIS-a kao klju ne institucije preko kojih je novouspostavljena vlast upuivala direktive novinskim redakcijama, provodila cenzuru, tj. bitno utjecala na sadr~aj novina. Kroz analizu antisemitske propagande Hrvatskog naroda i Novog lista Zuckerman Itkovi dokazuje ovisnost ustaakog re~ima o Njema koj i ustaako naslanjanje na ideologiju nacizma, kao ato sam i ja u svojem radu nastojao pokazati da je sadr~aj o Saveznicima u novinama NDH bio podreen vojnim i politi kim interesima Osovine. Od knjiga koje se izri ito ne bave istra~ivanjem propagande u NDH, ali dijelom zahvaaju tu problematiku, valja izdvojiti rad Ivana Koautia Raanje, ~ivot i umiranje jedne dr~ave. 49 mjeseci NDH, (Zagreb 1997.) Autor na 543 stranice opisuje dogaaje u Hrvatskoj od kraja o~ujka 1941. i kapitulacije Jugoslavije do travnja 1943. Rad je pisan bez znanstvene aparature, kronoloaki po mjesecima ni~u se politi ki, kulturni, pa i sportski dogaaji koji su obilje~ili prve dvije godine postojanja NDH. Poseban osvrt autor daje na proces formiranja institucija vlasti i sluganski polo~aj ustaakog re~ima prema predstavnicima sila Osovine esto rabei kao izvornu grau novine NDH. Opisujui vrijeme ruaenja Kraljevine Jugoslavije i osnivanja NDH i osovinske okupacije 10. travnja 1941., Koauti od 97. pa do 121. stranice mjestimi no objaanjava i osnivanje propagadnog aparata. Kao ustanovu koja je po uspostavi NDH organizirala preuzimanje novinskih redakcija iz Kraljevine Jugoslavije i organizaciju novih, te provodila politi ku kontrolu novinara, Koauti isti e Hrvatsku dr~avnu novinsku agenciju (op. a. Hrvatski dr~avni novinski ured i agenciju Velebit, a od 15. svibnja 1941. Hrvatsku izvjeatajnu slu~bu) i DIPU. U okviru prikaza dogaaja tijekom proljea i ljeta 1941. autor ukratko opisuje i proces osnivanja dopisni ke mre~e Hrvatske izvjeatajne slu~be koja e imati zadatak prikupljati informacije i pripremati biltene za vladu, ministarstva, dr~avne urede, ali i novinske redakcije. Ve u prvim mjesecima NDH autor prepoznaje u na inu na koji je organizirana politi ka kontrola tiska i kako su formirane novinske redakcije propagandne elemente iz dr~ava uzora Njema ke i Italije. Posebno apostrofira istke u novinskim redakcijama, cenzuru informacija i postojanje nekoliko razina informiranja. Objaanjavajui kako postoje dvije vrste biltena koje je pripremala Hrvatska izvjeatajna slu~ba, Koauti dokazuje slo~enost komuniciranja i viae razina filtriranja informacija, tj. da je cjelovita informacija bila dostupna samo pojedincima s najviaih politi kih funkcija. Za Koautia je ponajbolji primjer falsifikacije ratne zbilje u novinama NDH, razlika u interpretaciji Staljingradske bitke u Hrvatskom narodu i dnevniku pri uvnog poru nika Rudolfa Bari evia iz 369. pjeaa ke pukovnije. Novine u NDH su prema Koautiu bile va~an medij i za provoenje antisemitske politike ustaakog re~ima, ato potvruje objava velikog broja zakonskih akata i uredbi, te izjava dr~avnih du~nosnika uperenih protiv }idova na stranicama ustaakog tiska. Slu~ile su za promicanje domobranstva, ustaake vojnice i rata uope, te popunjavanje borbenih redova, pa su shodno tome esto objavljivani natje aji za prijem asnika i do asnika. Koautieva knjiga vrijedan je izvor podataka za istra~ivanje propagandne djelatnosti ustaakog re~ima i povijesti novinstva NDH, jer osim dokumentarne grae DIPU-a, Spomen knjige prve obljetnice NDH, biltena HDU Croatia i DNB-a (Deutsche Nachrichten Büro, Berlin), autor djelomi no analizira i sadr~aj devet listova iz NDH: Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske, Narodnih novina, Spremnosti, Hrvatske revije, Hrvatskog lista, Novog lista, Hrvatske grude i Samoborskog lista. U lanku `ibenik pod upravom Nezavisne Dr~ave Hrvatske Nikica Bari opisuje ~ivot `iben ana pod njema kom i ustaakom upravom nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. Autor daje vrijedne informacije o ulozi `ibenskog glasnika u njema kom propagadnom radu meu `iben anima, kao i ustaakog lista Hrvatskog glasnika koji od kolovoza 1944. mijenja naziv u Hrvatski Jadran. U svom istra~ivanju Bari je pokazao da ustaaka propaganda u razdoblju od rujna 1943. pa do listopada 1944. nije imala uspjeha u `ibeniku, unato estim bombardiranjima `ibenika od zapadnih Saveznika, jer je bila vezana za interese njema kog saveznika ija je politika prisilnog iseljavanja stanovniatva, odmazde nad civilnim stanovniatvom, te otvorene suradnje s etnicima, zna ajno utjecala na pridru~ivanje velikog broja aibenskih Hrvata NOP-u. Bariev rad zna ajan je za razumijevanje ustroja i rada ustaake propagande u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije, kao i za poimanje odnosa graana `ibenika prema Saveznicima i NOP-u. U historiografiji Bosne i Hercegovine tisak i propaganda u NDH, koliko je meni poznato, u svega je nekoliko radova predmet istra~ivanja. Knjiga novinara Fadila Ademovia Novinstvo i ustaaka propaganda u Nezavisnoj dr~avi Hrvatskoj. `tampa i radio u Bosni i Hercegovini. 1941-1945., (Sarajevo 2000.) sinteza je povijesti novinstva 1941.-1945. NDH na gotovo pet stotina stranica, s posebnim osvrtom na propagandu i novinstvo u BiH. Ademovi analizira novinski sadr~aj i ulogu radija u propagandnom radu ustaakog re~ima. U uvodnim poglavljima Prve mjere nove vlasti prema novinstvu i Sistem i organizacija ustaake propagande autor daje prikaz formiranja propagandnog aparata NDH i novinskih redakcija. Zatim prema mjestu izla~enja analizira dnevna i periodi na izdanja novina u Hrvatskoj i BiH. Poseban osvrt daje propagandnoj djelatnosti dr~avnih radijskih stanica u BiH. Zasebna poglavlja autor je posvetio karakteristikama ustaakog tiska, cenzuri, te polo~aju i sudbini novinara u BiH. U posljednjem poglavlju Ademovi analizira sadr~aj ustaake propagande. Ondje tematski donosi dijelove lanaka iz tiska NDH o ustaakom pokretu s posebnim osvrtom na BiH, o hrvatstvu muslimana, holokaustu, teroru nad Srbima, Crkvi i sveenstvu, ustaaama i etnicima, izbjegli koj vladi u Londonu i dr. Ipak, sadr~aj novina tematski izlo~en u posljednjem poglavlju nije kriti ki obraen, ve je samo podastrijet itateljima, ato mo~e biti tek faktografska osnova za detaljniju znanstvenu analizu i dokazivanje razmjera utjecaja ustaake vlasti na novinski sadr~aj. Rad Muhidina Pelestia sa sarajevskog Instituta za istoriju, Prilog istra~ivanjima propagandne i kulturne politike NDH u BiH, predstavlja do sada najsustavniji prikaz rada sarajevske filijale DIPU-a, a time i va~an doprinos razumijevanju ustaake propagande u BiH. Autor analizira ustroj propagande u NDH, polo~aj novinara, ulogu HND-a i sarajevsku podru~nicu DIPU-a. Kroz osobu nadstojnika DIPU-a u Sarajevu, Munira `ahinovia Ekremova, detaljno objaanjava na in na koji je ured funkcionirao u Sarajevu, kako je kontrolirao i cenzurirao tisak, te ato se tra~ilo od novinara u Sarajevu. Pelesti tek povrano analizira povezanost ja anja NOP-a u BiH tijekom 1942. i 1943. i slabljenja utjecaja ustaake propagande, te upozorava na uvjetovanost i reciprocitet pojava. S posebnom pa~njom autor istra~uje ustaaku ideologiju na stranicama sarajevskog Novog lista, donosi dijelove lanaka iz novina i pokazuje aspekte kulturne i jezi ne politike. Recentniji radovi Milana Koljanina i Koste Nikolia u Srbiji istra~uju neke aspekte njema ke propagande u razdoblju 1941. 1945. na prostoru bivae Jugoslavije ili pak propagande nastale pod utjecajem njema ke okupacije. Milan Koljanin u svojem radu Filmska propaganda uvod u holokaust analizira ulogu filma kao va~nog promid~benog sredstva u provedbi kona nog rjeaenja ~idovskog pitanja u Njema koj, ali i na prostoru bivae Jugoslavije. Pritom ukazuje na razli ite efekte njema ke antisemitske filmske propagadne u okupiranoj Srbiji i na podru ju Nezavisne Dr~ave Hrvatske. Zaklju uje kako je nacisti ka filmska propaganda imala znatno viae uspjeha u NDH, te da je prihvaena od ustaakih vlasti direktno utjecala na nasilje prema }idovima i njihovoj imovini. Pritom M. Koljanin posebno analizira ulogu filmskih ~urnala, koji su izlazili iz radionice Dr~avnog izvjeatajnog i promid~benog ureda pri Predsjedniatvu vlade NDH, kao sredstva u kreiranju stavova javnog mnijenja. Kosta Nikoli u svojem radu Njema ki ratni plakat u Srbiji 1941. 1944., analizira jedan od oblika njema kog propagandnog djelovanja, tj. ulogu promid~bene poruke s plakata u njema koj ratnoj strategiji. U knjizi su sistemati no i tematski obraeni tipovi plakata upereni protiv Saveznika i neprirodne sprege plutokrata i komunista, NOP-a predvoenog Josipom Brozom Titom, te velik broj plakata koji veli aju superiornost njema ke vojske nad tzv. domaim pobunjenicima, ali i njema kim neprijateljima u Europi i svijetu. Posebno je apostrofirana uloga plakata potkraj rata u formiranju javnog mnijenja, kada je javnost u Srbiji svakodnevno zastraaivana navodnim komunisti kim zlodjelima. Plakat je uz radio i novine ocijenjen kao mono sredstvo njema ke ratne promid~be u Srbiji. Talijanska recentna historiografija posvetila je zna ajnu pa~nju faaisti kom tisku u meuratnom razdoblju i za vrijeme Drugog svjetskog rata. U prilog tome govori raznolikost prou avanih fenomena, poput utjecaja politike na medije, organizacije i na ina rada propagandnog aparata, faaizacije tiska, utjecaja novina na javno mnijenje i stvaranje ratne klime, uloge novina u diskriminacijskoj politici faaista, ato se u mnogim aspektima podudara s istra~ivanjem o utjecaju ustaakih vlasti na novine koje sam proveo u vlastitom radu. U ovom kratkom prikazu pokuaao sam predstaviti nekoliko radova u okviru teme «faaizam i propaganda u Italiji», koji su mi bili od zna ajne pomoi u metodologiji znanstvenog istra~ivanja, posebno aspekata ustaake propagandne strategije u tisku NDH. Doktorski rad Paola Santonia s Firentinskog sveu iliata iz 2005., Genesi ed affermazione del movimento fascista nelle pagine de La nazione (1919-1922) (Razvoj i afirmacija faaisti kog pokreta na stranicama La nazione 1919.-1922.). predstavlja analizu politi kih dogaaja u Italiji od svraetka Prvog svjetskog rata do Mussolinijevog maraa na Rim preko stranica najzna ajnijeg lista u Toskani, firentinskog La Nazione. Izbor lista bio je zna ajem Toskane za faaisti ki pokret, te ugledom i velikom tira~om lista, koji je do pojave faaizma bio glasilo graanske konzervativne provenijencije i umjerenih politi kih stavova. Autor na 235 stranica obrauje dogaaje od nacionalnog i internacionalnog zna aja, npr. pitanje Rijeke po etkom dvadesetih, socijalne nemire, manifestacije i atrajkove, sukobe socijalista i faaista, te analizira genezu faaizma iz pokreta u stranku. Rad Santonia obiluje vijestima, politi kim diskusijama, te komentarima u formi citata iz lista La Nazione. Pogled kroz La Nazione na razdoblje 1919.-1922., predstavlja perspektivu ekonomsko-politi kih vlastodr~aca Firence i Toskane na postanak i afirmaciju faaizma u Italiji, ato bi se po analogiji moglo rei i za Hrvatski narod koji kao glavni politi ki dnevnik NDH otkriva percepciju ustaakog vrha na Saveznike i NOP. Govanni Mirenna s Rimskog sveu iliata La Sapienza u svojem doktorskom radu iz 2005., Veline e moscheto. Analisi della stampa fascista in Sicilia. (Tisak i puaka. Analiza faaisti kog novinstva na Siciliji.) na 229 stranica analizira proces faaizacije talijanskog tiska, te stil i formu propagandnog djelovanja u tisku, na filmu i radiju. Sredianji dio rada posveen je faaisti koj atampi, najzna ajnijim talijanskim listovima Corriere della Sera, Stampa, Popolo d Italia, Osservatore Romano, te ulozi agencije Stefani u kontroli i cenzuri tiska, ato je istovjetno ulozi Odsjeka za novinstvo DIPU-a/GRP-a u NDH. Autor poseban osvrt daje na sicilijanski tisak, osobito novine i broaure koje su izlazile u gradu Enna, te na proces faaizacije tiska u razdoblju od 1911. do 1925., kada je faaisti ka stranka kupila vei broj novinskih kua. Kao najutjecajniji list faaisti ke propagadne autor ozna ava milanski Popolo d Italia koji je ve 1914. imao nakladu od 30 tisua primjeraka u sjevernoj Italiji, a zna ajnu ulogu pripisuje i lokalnim listovima L Intrepido (Neustraaiv), Lo Scure (Sjekira) L Idea fascista. Autor navodi kako su posebno tridesetih godina novine u Italiji imale vrlo va~nu propagandnu ulogu u formiranju javnog mialjenja naklonog faaizmu i Duceu. Stoga po njemu nije slu ajno da su se govori Mussolinija posveeni talijanskim vojnim uspjesima, osvajanju Etiopije i Libije naali na naslovnicama gotovo svih talijanskih novina. Ne bi li osigurala potpunu kontrolu novinskih redakcija, a sadr~aj novina podredila vojnim i politi kim potrebama faaisti kog re~ima, talijanska vlada je, konstatira Mirenna tijekom Drugog svjetskog rata uvela dvostruku cenzuru, Ministarstva rata i Ministarstva narodne kulture, ato je bilo vrlo sli no ustaakom modelu trostruke kontrole tiska DIPU-a/GRP-a, UNS-a i MVP-a. Usporedi li se faaisti ki model kontrole novinskih redakcija s onim u NDH, lako je prepoznati ne slu ajne podudarnosti u sadr~aju novina, kao ato je nekriti an stav prema ratovanju Osovine, Saveznicima, Poglavniku u tisku NDH, odnosno Duceu u talijanskim novinama. Doktorska disertacija Alessia Garofolia iz 2004. s Rimskog sveu iliata La Sapienza La propaganda fascista durante la seconda guerra mondiale (Faaisti ka propaganda u Drugom svjetskom ratu) na 140 stranica obrauje model faaisti ke propagande, te metode koje su koriatene ne bi li se tijekom 1939. i 1940. Talijane uvjerilo u potrebu i isplativost osvaja kog rata na Sredozemlju. U prvim poglavljima autor analizira jezik faaizma i ratnu propagandu u medijima, posebno u novinama, a potom ulogu i zna aj filma, radija, stripa, pjesama u propagandnom ratu koji se vodio pod vodstvom faaista. Garofolio navodi da je faaisti ko novinstvo vjeato iskoristilo negativno raspolo~enje talijanskog naroda nakon Prvog svjetskog rata kao motivaciju za pokretanje novog rata. Ratne poruke i ~elja za mobilizacijom druatva u pravcu novih osvaja kih pohoda bile su prisutne u novinama, grafitima, filmovima, na radiju itd. Faaisti su politiku rata, zaklju uje Garofolio, prodavali kao komercijalnu robu, koristei pritom sva raspolo~iva sredstva, ato im nije bilo posebno teako u dr~avi koja je upravljala medijima. Na isti na in je ustaaka propaganda preko DIPU-a/GRP-a, Izvjeatajnog ureda MVP-a i UNS-a provodila kontrolu i cenzuru tiska, te presudno utjecala na sadr~aj novina, odnosno koristila novine za ideoloaku borbu i ratnu kampanju protiv Sovjeta, zapadnih Saveznika i NOP-a. lanak Allesandre Minerbi Il veleno delle parole. La propaganda antisemita del fascismo nel 1938 (Otrov rije i. Antisemitska propaganda faaizma 1938.) iz 2002. (Milano), obrauje aspekte diskriminacijske politike faaizma izra~ene u talijanskim novinama 1938., kada je Mussolinijev re~im objavio prve antisemitske zakone. Autorica ozna ava Ministarstvo narodne kulture kao instituciju koja je organizirala i provodila faaisti ku propagandu dnevnim uputama urednicima talijanskog tiska, kao ato je DIPU/GRP preko ravnatelja i glavnih urednika novina u NDH ustaaki vrh davao smjernice novinarima ato e i kako pisati o bitci za Staljingrad, El Alamein, Kursk ili pak o Titu. Jedan dopis Ministarstva narodne kulture od 13. rujna 1938. autorica posebno apostrofira u kontekstu va~nosti novina za antisemitsku politiku u Italiji: ...novine nastavljaju graditi sliku rasnih problema. Mogu osim toga dati statisti ke podatke o prebivaliatu }idova u raznim gradovima, ali neka se za sada suzdr~avaju objavljivanja popisa imena... Neka novine odbijaju ~idovske promid~bene oglase za vjen anja, izra~avanje suuti, trgova ke poslove, razne oglase itd. ato je vrlo sli no na inu komuniciranja Odsjeka za novinstvo DIPU-a/GRP-a s uredniatvima novina u NDH. U lanku je posebno analizirana uloga u antisemitskoj propagandi milanskih dnevnika Corriere della Sera s nakladom od preko pet stotina tisua primjeraka i Popolo d Italia s tira~om preko dvije stotine tisua primjeraka, te lista koji je izlazio u Cremoni, Regime fascista. Autorica apostrofira zna aj faaisti kih novina u airenju izmialjotina, npr. o posebnoj talijanskoj rasi, te o }idovima koji dr~e monopol nad talijanskom industrijom, kao ato sam i ja u svojem radu nastojao pokazati u kojoj mjeri je tisak NDH la~no interpretirao stanje na bojiatima u razdoblju 1943.-1945., odnose Saveznika i polo~aj Osovine. Ratna izvjeaa u tisku NDH velikim dijelom bile su vijesti preuzete od agencije Deutsche Nachrichten Beraua (DNB-a). Na primjeru lanka Daniela Uziela Wercmacht Propaganda Troops and the Jews koji na tridesetak stranica pojaanjava rad njema kog ratnog izvjestiteljstva, njegovu organizaciju, te cenzuru informacija s bojiata, analizirao sam sli nosti njema ke propagande s ustaakom. Autor objaanjava ulogu PK s, (Propaganda-Kompanien) propagadnih postrojbi u Wermachtu od njema kog zauzimanja Sudeta pa do kraja rata, s posebnim osvrtom na djelovanje u SSSR-u, Poljskoj, Francuskoj, Jugoslaviji, balti kim zemljama te na Bliskom istoku. Propagandna djelatnost u njema koj vojsci bila je formalno odvojena od Ministarstva propagande Goebbelsa, ali su u redove PK s u pravilu zapoaljavani provjereni lanovi NSDAP-a, tj. oni koji su proali filter kadrovske slu~be Ministarstva propagande. Na sli an su na in postavljani urednici novina u NDH, cenzori Odjela za novinstvo DIPU-a, te agenti tajne ustaake policije UNS-a koji su onda provodili ustaaku propagandu u NDH. Osim u ostvarenje ratnih ciljeva, Njema ka je tijekom Drugom svjetskog rata, kako Uziel navodi, ulagala ogromna materijalna sredstva, ljudstvo i tehniku u specijalni propagadni rat u kojem su koriatene novine, filmovi, pamfleti i plakati, ato je bilo vrlo sli no naporima ustaakog re~ima u NDH. Sredinom 1942. 15 tisua ljudi anga~irano je na izvjeatavanju s terena, fotografiranju za njema ki tisak, te snimanju i pripremanju filmova za tzv. filmske ~urnale u kinima. Ministarstvo propagande je imalo na raspolaganju i dva aviona uvijek spremna da s bojiata preuzmu dokumentarne materijale i hitno ih prevezu u Berlin. Ratni izvjeataji s terena upuivani su na cenzuru i obradu Vrhovnom zapovjedniatvu Wermachta, Odjelu za propagandu, a potom Ministarstvu propagande III. Reicha, gdje su selektirani i pripremani za javnost u formi agencijskih vijesti, koje su bile okosnica ratnog izvjeatavanja i u tisku NDH. Autor navodi kako je njema ka ratna propaganda od Staljingradske bitke i promjene ravnote~e snage na Isto nom bojiatu svoju djelatnost, viae ili manje uspjeano, usmjerila na antisemitsku i protuboljaevi ku kampanju. Sli na promjena dogodila se i u tisku NDH, kako sam pokazao u svom radu. Od velikih osovinskih poraza kod El Alameina i Staljingrada ustaake novine koje su do tada opairno izvjeatavale sa Sjevernoafri kog i Isto nog bojiata, u velikoj mjeri su ratne vijesti zamijenile propagandnim tekstovima, uperenim protiv Sovjeta i NOP-a. Knjiga Franka Vosslera Propaganda in die eigene Truppe: Die Truppenbetruung in der Wermacht, 1939 1945 (Propaganda u vlastitoj vojsci: Logitiska u Wermachtu, 1939 1945) na 430 stranica obrauje sve oblike logitistike Wermachta tijekom Drugog svjetskog rata, pa i propagadno djelovanje koje imalo za cilj podizanje morala i nacisti ku indoktrinaciju. Autor koristi slu~bene dokumente, vojne novine, ali i pisma vojnika ne bi li izmjerio u inke propagandnog rada unutar Wermachta. Iako je rije o knjizi koja prou ava propagandno djelovanje u njema koj vojsci, metode rada i sadr~aj podudaraju se i isprepliu s djelovanjem Ministarstva propagande prema njema kom puku. Povjerenici NSDAP-a koji su provodili cenzuru i nadzor u njema kim novinskim redakcijama, organizirali su propagadni rad i u redovima Wermachta. Glavni cilj propagande i ostale logistike unutar Wermachta bio je, kako autor objaanjava, promovirati nacisti ku ideologiju, kao ato je propaganda u NDH imala zadau promicati ustaaku ideologiju. Najzna ajniji dio knjige predstavlja osmo poglavlje u kojem autor zaklju uje kako je od po etka 1943. i Staljingradske bitke u vojnoj logististici prisutna sve sna~nija nacisti ka indoktrinacija, ato korespondira s poja anim propagandnim djelovanjem u tisku NDH. Taj je proces bio prije svega uvjetovan sve nepovoljnijom ratnom situacijom za Nijemce, a provodili su ga pripadnici NSDAP-a, ija je uloga bila sli na cenzorima DIPU/GRP-a, MVP-a i agentima UNS-a u NDH. Povjerenici NSDAP-a djelovali su airokim spektrom aktivnosti, preko novina, knjiga, radija, filmskih ~urnala i pamfleta. Vossler je dokazao da je ta propaganda bila tim uspjeanija ato je imala zabavniju i relaksirajuu notu u sebi. Sli nim metodama bavila se i ustaaka propaganda u tisku NDH, nastojei preko karikatura u humoristi kim asopisima `ilu i Vrapcu, te povremeno Spremnosti, Novoj Hrvatskoj i Hrvatskom narodu, javnost NDH uvjeriti u sovjetski poraz kod Staljingrada, u raspad alijanse zapadnih Saveznika i SSSR-a u Teherenu, te poraz SAD-a i Velike Britanije u Sjevernoj Africi. II. Politika i novine 2.1 Model ustaake kontrole medija 2.1.1 NDH rezultat travanjskog rata Pu generala Duaana Simovia 27. o~ujka 1941. u Jugoslaviji i smjena vlade Dragiae Cvetkovia koja je potpisala Trojni sporazum, za Njema ku je doaao u najnezgodniji as. U Gr koj su ve trajale njema ke i talijanske vojne operacije i planiran je napad na Sovjetski Savez kada se Hitler odlu io za vojno zauzimanje Jugoslavije. Hilter je pu u Jugoslaviji protuma io kao otklon od proosovinske politike u Jugoslaviji. Meutim, niti novouspostavljena vlada generala Duaana Simovia nije otkazala Trojni sporazum, iako je Churchill polagao velike nade u ishod dr~avnog udara. Trebala je to biti, kako je planirao Churchill, podloga za stvaranje aire protunjema ke koalicije na jugoistoku Europe, bloka sastavljenog od Jugoslavije, Gr ke i Turske. Churchill je predlagao da se te tri zemlje udru~e i ak upute notu Hitleru u kojoj bi ga upozorile da napad na jednu od zemalja balkanskog bloka zna i ujedno rat za sve tri dr~ave. No to nije bilo mogue jer niti jedan od zemalja nije htjela izazvati njema ku vojnu intervenciju. Ratni plan ruaenja Jugoslavije zvao se Pothvat 25. Uspjeanost tog plana prema predvianjima Hitlera bazirala se na separatisti kim te~njama Hrvata, teritorijalnim aspiracijama Italije prema Dalmaciji i maarskim prema Ba koj i Baranji, odnosno Bugarske prema Makedoniji. U likvidaciji Jugoslavije ra unalo se prije svega na Hrvate. Korespondencija Hitlera i Mussolinija 28. o~ujka 1941. potvruje da su obojica ra unali na Antu Pavelia eksponenta hrvatskih separatisti kih tendencija i talijanske ekspanzionisti ke politike na Balkanu. Ipak, Nijemci su nastojali osigurati zna ajniji utjecaj, upravo zbog geostrateake va~nosti hrvatskog teritorija. Njema ki plan bio je pridobiti politi ke snage u zemlji, poput domovinskog ustaakog pokreta okupljenog oko Mile Budaka u Banovini Hrvatskoj, ali prije svega najmoniju stranku, jedinog pravog oponenta beogradskom re~imu u meuratnom razdoblju, HSS predvoen Vladkom Ma ekom, i time umanjiti zna aj ustaake emigracije pod talijanskim utjecajem. Njihov logi an prvi izbor bio je V. Ma ek, jer prema izvjeatajima specijalnog njema kog opunomoenika Edmunda Weesenmayera, od 3. travnja 1941. radikalno-nacionalisti ki krugovi nisu imali dovoljno snage za preuzimanje vlasti. Ipak, njema ka pozornost na ustaaku emigraciju i domovinsku ustaaku organizaciju bit e iznova aktualizirana od 3. travnja 1941., kada je Vladko Ma ek kategori ki odbacio svaku diskusiju o nezavisnoj Velikoj Hrvatskoj. Nijemci su ini se od tada ra unali na doprinos ustaake emigracije potpoma~ui propagandni rat protiv Jugoslavije koji su vodili iz Berlina preko agencije Velebit. No posebno su polagali nade u nacionalisti ke snage u zemlji koje su po njihovim spoznajama bile nedostatno jake. Zbog toga su u suradnji s najistaknutijim predstavnicima ustaakog pokreta u zemlji: S. Kvaternikom, M. Lorkoviem, J. Tortiem i M. Lameaiem 31. o~ujka 1941. ini se falsificirali rezoluciju o proglaaenju slobodne i nezavisne hrvatske dr~ave, ruaenju Jugoslavije i pozivu vladi Reicha za zaatitu i pomo, ne bi li stvorili privid koncentracije nacionalisti kih snaga i opeg raspolo~enja u narodu prema osloboditeljskom Reichu. Dana 6. travnja 1941. otpo inje njema ki napad na Jugoslaviju i Gr ku. Kraljevina Jugoslavija u svega 11 dana borbi podijeljena je demarkacijskom crtom izmeu Njema ke i Italije, a dijelovi jugoslavenskog teritorija prepuateni su Bugarskoj i Maarskoj. Na teritoriju Hrvatske i BiH formirana je voljom Njema ke i Italije, Nezavisna Dr~ava Hrvatska. Njema ke trupe ulaze u Zagreb ve 10. travnja, a E. Wessenmayer imao je zadatak ustaaama osigurati vlast u samostalnoj Hrvatskoj uz potporu V. Ma eka. in osnivanja NDH kako su Nijemci i planirali, dogodio se 10. travnja 1941. radijskim proglasom Slavka Kvaternika, voe nacionalisti kog pokreta u zemlji i pozivom Vladka Ma eka na lojalnost novoj vlasti. 2.1.2 Kulturna revolucija pod vodstvom ustaake organizacije Tako je u travanjskom ratu 1941. voljom prije svega Njema ke i Italije na prostoru Hrvatske i BiH stvorena NDH. Dr~ava je poput nekih drugih osovinskih europskih satelita, Slova ke ili Norveake, slu~ila ratnim interesima sila Osovine, pa je ustaaka vlast i zakonodavstvo uspostavljeno po uzoru na faaisti ku Italiju i nacisti ku Njema ku. Na isti su na in i mediji u NDH morali biti propagandna potpora ratnim naporima sila Osovine. Ustaaki re~im nastojao je putem stroge politi ke kontrole medija utjecati na sadr~aj novina, odnosno formiranje javnog mnijenja. Retorika kojom se mahom neimenovani novinari, agencije, dr~avni uredi, obraaju itateljstvu i sluaateljstvu, bilo da je rije o dnevnicima, periodi nim izdanjima ili radijskim proglasima, bila je u funkciji politi kih probitaka re~ima. Po uzoru na tjednik Ustaaa, tisak NDH, mo~da najva~nija sastavnica kulturne revolucije pod vodstvom ustaake organizacije, trebao je izgraditi novog ovjeka. To je morao biti: najpodpuniji prevrat na podru ju duhovnog, moralnog i intelektualnog ~ivota hrvatskog naroda. Duboka kulturna revolucija ili druga revolucija poslije uspostave vlasti, trebala je jam iti istu i zdravu Hrvatsku, osloboenu uvezenih vrijednosti, obi aja, jezika. Drugom revolucijom, objaanjava Stanko Vitkovi, koju tek valja provesti: }eljelo bi se vidjeti jednu drugu obnovu. Nove ljude bi se htjelo vidjeti. Obnovljene ili nanovo stvorene u duhu ustaakih na ela. Ne prestaju nam ponavljati, da je ovo ustaaka Dr~ava. I s pravom, - ustaae su je stvorili...Oni koji su je stvorili prvom revolucijom, treba da je sada srede, oja aju i osposobe za plodan ~ivot putem druge revolucije. Ima to biti revolucija u punom smislu rije i: «najpodpuniji prevrat na podru ju duhovnog, moralnog i intelektualnog ~ivota hrvatskog naroda. Na ela hrvatskog ustaakog pokreta trebalo je u initi nacionalnim svjetonazorom, a novinari u NDH dobili su klju nu ulogu u tom propagandnom radu. Posebna pozornost polagala se na kulturnu revoluciju u svim njenim aspektima o emu govori i podatak da je u NDH tiskano preko tri tisue knjiga, aezdeset kalendara i godianjaka, a da je povremeno ili trajno izlazilo tri stotine listova i asopisa. Joa od emigrantskih dana A. Paveliu posebno je va~na bila promid~ba o emu svjedo e i njegovi brojni spisi upueni hrvatskom narodu. Isti je zna aj pridavao svim aspektima promid~benog djelovanja i u dr~avi kojom je upravljao, a jednom je prilikom ovako definirao promid~bu: Promi ba mi smo joj dali tu liepu rie , prije se upotrebljavala jedna ru~nija propaganda jest uviek, napose u vrieme rata, oru~je baa takovo kao i topovi i kao puake. I mi znamo da se neprijatelj tim oru~jem baa u zadnje vrieme i najja e slu~i. Jedan od bitnih elemenata kulturne revolucije, po mialjenju Pavelia trebao je biti jezik i njegova prepoznatljivost kako u pisanom tako i govornom obliku, pa nije slu ajno da je njegov traktat pod nazivom Strahote zabluda iz 1942., izdan na korienskom pravopisu. Ve krajem travnja 1941. Poglavnik donosi odredbu o osnivaju Hrvatskog dr~avnog ureda za jezik, koji je imao zadatak rjeaavati sva jezi na pitanja u zemlji, a to se konkretno odnosilo na jezi nu kontrolu tiskovina, knjiga, ud~benika, filmova i radijskih emisija. Temelj Pavelieve odredbe bilo je dokidanje fonetskog pravopisa i uvoenje korijenskog ijekavskog, odnosno etimoloakog, koji je bio na snazi do 1892., ime se prije svega nastojalo iz politi kih razloga rijeaiti srbizama u jeziku, ali i drugih tuica. esto je to rezultiralo nespretnim izmialjanjem novih rije i, prevoenjem stranih, te uporabom arhai nih izraza. Naravno da takvo nasilje nad jezikom nije moglo za~ivjeti u jezi noj praksi, izuzev u ustaakim listovima, pod strogom kontrolom re~ima, iako se Poglavnik trudio da u svakoj prilici posebno istakne va~nost istoe hrvatskog jezika u hrvatskom tisku. Jezik je trebao biti diferentia specifica u odnosu na sve ono ato je prethodilo uspostavi NDH i ato je vrlo va~no, trebao je jam iti prekid sa starim. Jedan anonimni novinar otkriva kako je to izgledalo u prvim danima NDH novinarima zagreba kih redakcija koji su do tada radili u Jutarnjem listu, Novostima ili Obzoru: ...a ato se ti e ustaakoga kursa, taj nije bio nikome na podru ju novinstva jasan, a valjda ni samim ustaaama. Oni nisu htjeli niata staro, nego sve «novo», «novo», a o emu se to «novo» sastoji, nitko nije znao. Osjealo se da ni Paveli ni ostalo vrhovno rukovodstvo nisu zadovoljni s novinstvom. Pritisak na urednike u novinama bio je neizdr~iv, ka~e Tias Mortigjija. Trebalo je osobito paziti na to nost i potpunost novih imena i naziva, jer su danomice stizale pritu~be i upozorenja, ne bi li se dotadaanje novinarske fraze i navike, izopile, opravdano ili bez razloga. Rezultat je bio artificijelan nefunkcionalan i mrtav jezik, te novine loae kvalitete mahom pretvorene u ustaake biltene. Za M. Pelestia, tipi an primjer sprege novinara s organima ustaake vlasti, bila je audijencija predstavnika novinara kod Pavelia u srpnju 1941. Paveli je insistirao na tome da su kroz dvadeset godina novine bile rasadiate nemorala, airenja nemorala u hrvatskom narodu& .da je hrvatski jezik kroz dvadeset godina upropaaten, nagren. Zato je Paveli upozorio prisutne novinare, da dobro promisle prije uporabe pojedinih rije i aludirajui na njeno porijeklo. Mislei na ulogu koja je namijenjena novinarima u NDH, uzviknuo je: «Budite apostoli istoe hrvatskog jezika!» 2.1.3 Ustaaka propaganda do uspostave NDH Ustaako novinstvo datira iz razdoblja ustaake politi ke emigracije, od 1929. i uvoenja aestojanuarske diktature kralja Aleksandra. Glasilo Ustaae Hrvatske revolucionarne organizacije utemeljene u Italiji, bio je strana ki list Ustaaa. Autor, a esto i urednik i izdava bio je Ante Paveli. Glavni ustaaki stan nalazio se u Torinu, a informativno-propagandne agencije postojale su ve po etkom tridesetih u Be u (Gri ) i Berlinu (Croatia press), gdje su se tiskali bilteni i asopisi. Ustaaku ideologiju podr~avali su i neki listovi u Kraljevini Jugoslaviji npr: glasilo zagreba kog Kaptola Hrvatska stra~a, koja izlazi od 1929., Hrvatska smotra, te vei broj listova koji su izlazili krae vrijeme. Tjednik ustaake organizacije Hrvatski narod izlazio je 1939./1940. u Zagrebu, a pokrenuo ga je Mile Budak nakon povratka ustaake emigracije u Kraljevinu Jugoslaviju. Njegov rad zabranjen je radi negativnog stava prema sporazumu Cvetkovi-Ma ek i osnivanju Banovine Hrvatske. Zna ajnije pokretanje proustaakog tiska u razdoblju 1936.-1940. bilo je vezano i za osnivanje i aktivnost proustaakih centara na Zagreba kom sveu iliatu (Eugen Kvaternik i KAD August `enoa) i izvan njega (Uzdanica, Hrvatska kulturno-prosvjetna i pripomona zadruga Ante Star evi), te u Sarajevu (Druatvo Kranj evi) i Osijeku (oko Hrvatskog lista). Sadr~ajno gledajui to su listovi, posebice kada je rije o inozemnim edicijama imali sna~an revanaisti ki naboj prema beogradskom re~imu, a i izra~avali su borbeni duh poluvojni ke organizacije, kakav je bio Ustaaa Hrvatska revolucionarna organizacija. List organizacije Ustaaa za vrijeme dok je atampan u Italiji gotovo u svakom broju donosio je parole uperene protiv velikosrpskog re~ima u Kraljevini Jugoslaviji. U velja i 1932. list Ustaaa piae da su no~, revolver, bomba i pakleni stroj idoli koji imaju povratiti seljaku plodove njegove zemlje, radniku kruh, a Hrvatskoj slobodu. U srpnju iste godine, navedeni list donosi lanak pod naslovom Treba klati i piae: Ono ato pije krv hrvatskog naroda, treba poklati, da se više nikada to zlo u hrvatskoj sredini ne pojavi. Nakon poraza Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. i osovinske okupacije, 10. travnja proglašena je NDH. Od ukupno 14 dnevnika koji su izlazili na prostoru Hrvatske i BiH daljnji rad dopušten je samo za tri dnevnika: Narodne novine, Hrvatski list i Hrvatski glas. Umjesto zabranjenih listova, ve 10. travnja u Zagrebu ponovo po inje izlaziti Hrvatski narod, Gospodarstvo, Novi list, Danas, te Sarajevski novi list. Nadzorni organ za cjelokupni tisak bit e Hrvatski dr~avni novinski ured (HDNU), na ije je elo imenovan Ivo Bogdan. Sva vea tiskarska poduzea poput Tipografije, Jugoatampe i Hrvatskog nakladnog zavoda su preuzeta, kao i novinske ustanove Pressbureau i Avala (od 10. travnja Velebit). Poglavnikov opunomoenik za unutarnje poslove dr. Milovan }ani imenovao je u dnevnicima i tiskarskim poduzeima povjerenike, koji su trebali jam iti kvalitetno informiranje u duhu ustaake ideologije. Ve 25. travnja Ivo Bogdan je odlukom Poglavnika imenovan za ravnatelja Odsjeka za tisak u Dr~avnom tajniatvu za prosvjeivanje, a njegove su se ingerencije doticale svih tiskovina u zemlji, ato zna i da je u nadle~nosti imao organizaciju i nadzor HDNU-a, agencije Velebit, te organizaciju, nadzor i cenzuru cjelokupnog tiska i ostalih publikacija u NDH. HDNU u prvim danima, osim ato je pregledavao novine, te provodio cenzuru u suradnji s cenzorima Dr~avnog tu~iteljstva, izdavao je i dozvole bez kojih tiskovine nisu mogle izlaziti. Od 15. svibnja 1941., HDNU mijenja ime u Hrvatska izvjeatajna slu~ba (HIS) i gubi pravo izdavanja dozvola za izla~enje tiska. 2.1.4 Uloga i zna aj HIS-a i HDU Croatia u formiranju ustaakog novinstva Hrvatska izvjeatajna slu~ba je prvobitno bila u sastavu Ministarstva udru~be, zajedno s agencijom Velebit, da bi Zakonskom odredbom o dr~avnoj vladi NDH od 24. lipnja 1941. zajedno s Dr~avnim tajniatvom za promid~bu potpala u nadle~nost Predsjedniatva vlade. HIS je djelovao do 24. sije nja 1942. kada njegovu ulogu preuzima Odsjek za novinstvo Dr~avnog izvjeatajnog i promi benog ureda (DIPU-a), a tada se gasi i Povjereniatvo za novinstvo pri Predsjedniatvu vlade i poslove preuzima takoer DIPU. U prvim mjesecima NDH, HIS je imao vrlo kompleksnu zadau. Imao je zadau ugasiti sve novine koje nisu bile proustaake, postaviti vlastite cenzore u tiskovinama, osiguravati ispravno obavjeatavanje stranih novinara o situaciji u zemlji, pratiti strani tisak i radio s naglaskom na vijesti o NDH, voditi brigu da ustaae preuzmu uredni ka mjesta u novinama, ali najva~nije od svega, osigurati da ~eljena informacija dospije do krajnjeg itatelja. Tako kompleksne zadae uvjetovale su i prili no divergentnu organiziranost slu~bi HIS-a. Uz ured upravitelja, postojao je Odsjek za domai tisak sastavljen od Obavjeatajnog ureda, Pododsjeka za nadzor i organizaciju, Svjetlopisni odsjek, te Odsjek za inozemni tisak sastavljen od Krugovalne prisluane slu~be i Pododsjeka za strane novinare. HIS je preko agencije Velebit, odnosno Croatie preuzeo i ulogu informativnog punkta koji prati radio-vijesti te tisak i informacije stranih agencija, prvenstveno njema kog (DNB-a) i talijanskog (Stefania), ali i tisak i agencijske vijesti Bugarske, Maarske, Rumunjske, Slova ke, te neutralnih zemalja `vicarske, `vedske i Turske. Meutim, diplomatski va~nu materiju, meunarodne odnose, pregovore NDH s inozemstvom, te vijesti o narodnim manjinama na prostoru NDH, Hrvatska izvjeatajna slu~ba i njene ispostave nisu mogle samostalno propustiti u novinska uredniatva bez prethodne privole Politi kog odjela Ministarstva vanjskih poslova. Na temelju zaprimljenih brzojava stranih agencija HIS je izraivao bilten koji se u tijeku dana dostavljao uredniatvima. Bilteni su bili tajnog informativnog karaktera i dostavljali su se ravnateljima, glavnim urednicima i politi kim urednicima te viaim politi kim du~nosnicima. Glavni ravnatelj za promi bu odlu ivao je, hoe li se ato iz pojedinog biltena objaviti u dnevnoj atampi. Hrvatsku izvjeatajnu slu~bu u inicijalnoj fazi vodili su Ivo Bogdan i Stipe Tomi i, a poslije pukovnik Josip Mrmi. Zakonskom odredbom od 29. listopada 1941. osnovan je Hrvatski dojavni ured (HDU) Croatia, izvanredakcijska novinska izvjeatajna agencija direktno podreen DIPU-u, a ugaaena agencija Velebit. Zadatak agencije bio je dojava svih kulturnih, politi kih, gospodarskih, burzovnih i aportskih vijesti iz tuzemstva i inozemstva. Uglavnom je primala vijesti od njema ke agencije DNB, talijanske Stefani, francuske agencije Havas, engleskog Reutera i ruskog Tassa i na temelju informacija izraivala je bilten. Agencija je bila povezana sa svim hrvatskim ispostavama DIPU-a te izvjestiteljima u inozemstvu be~i nim Hell- pisa ima, takoer je postojala i stalna veza ostalim dojavnim uredima, te dr~avnim organima. HDU Croatia je izdavala vijesti za zagreba ki i pokrajinski tisak, te dr~avne radijske postaje, posebno je pripremala vijesti na stranim jezicima za njema ke i talijanske novinare. Za ograni eni broj korisnika izdavale su se tajne vijesti, a uredniatvima naputci o na inu kako i na kojem mjestu vijest valja objaviti. Tajne vijesti bile su probrane informacije iz savezni kih agencija i neutralnih zemalja, a dnevno su se sastavljale u tri biltena. U prvom su bile politi ke vijesti, drugom vojni izvjeataji o savezni kim ratnim operacijama, a trei naslovljen Posebna slu~ba sadr~avao je veim dijelom cijele emisije agencije TANJUG, kao i vijesti drugih savezni kih agencija ukoliko su se one odnosile na NDH. HDU Croatia je organizacijski bila podijeljena na Novinsku slu~bu, koja se dalje dijelila na Domau, Inozemnu i Povjerljivu slu~bu. Prvi ravnatelj HDU Croatie bio je knji~evnik Antun Nizeteo, a potom je imenovan Daniel Uvanovi, koji e tu funkciju obnaaati sve do kraja rata. 2.1.5 DIPU (GRP) centar upravljanja i kontrole medija u NDH Dr~avni izvjeatajni i promid~beni ured (DIPU) kod Predsjedniatva vlade, a od listopada 1942. Glavno ravnateljstvo za promi bu (GRP), imat e klju nu zadau u formiranju javnog mnijenja u NDH. Ve od kolovoza 1941. zakonskom odredbom o podjeli ministarstava na odjele i o djelokrugu odjela, DIPU je dobio u zadatak voditi opu dr~avnu i promid~benu slu~bu, nadzor svih tiskopisa, slikopisa, krugovala u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova i Ustaakom nadzornom slu~bom. Neke od airoko postavljenih zadaa DIPU-a bile su izdavanje dozvola za izla~enje svih vrsta tiskopisa na podru ju NDH, ali i za raspar avanje inozemnih novina. DIPU je takoer propisivao mjere za spre avanje airenja zabranjenih tiskopisa, te izdavao dozvole za obavljanje poslova urednika. U njegovoj ingerenciji bila je kontrola, nabava i prikazivanja slikopisa, gramofonskih plo a, odobravanje izlo~enih postava, organizacija meunarodnih kongresa u suradnji s raznim ministarstvima, te organizacija kulturne suradnje. Jedna od va~nijih zadaa bila je ustroj i nadzor dr~avnih zavoda: Hrvatskog krugovala, Hrvatskog slikopisa - (Croatia film) i HDU Croatia. Ured je na raspolaganju imao airok spektar zakonskih sankcija, kazne zatvora do tri mjeseca, nov ane kazne do najviae 100 tisua kuna, kaznu oduzimanja dozvole za rad, te kaznu zatvaranja poduzea. DIPU je takoer imao i svoje ispostave u NDH, a zadatak je bio da izvjestitelji s terena, iz ~upa i kotara, odaailju povjerljive informacije u centralu, a time i do Predsjedniatva vlade. Filijale koje su fakti no predstavljali izvjestitelji u pojedinim gradovima i opinama, imale su zadau informirati s terena, te upozoravati centralu na mogui pozitivni ili negativni utjecaj pojedinih novinskih lanaka na terenu. Njihov zadatak bio je informirati sredianjicu o tehni kim pojedinostima, dostupnosti i redovitosti pristizanja tiskovina u ratnim okolnostima. Sarajevska ispostava DIPU-a osnovana je 13. prosinca 1941. na elu s nadstojnikom Munirom `ahinoviem Ekremom, a kvaliteta njezina rada ocijenjena je vrlo va~nom za vlasti NDH u Zagrebu, jer u ovim krajevima nije bilo nikakvog sustavnog rada na promi benom i izvjeatajnom pogledu. Nove mjere kontrole nad cjelokupnim tiskom nisu bile usmjerene na ograni avanje novinarske slobode, nego im je prema rije ima nadstojnika bila svrha da u novinstvo unesu duh novog vremena i reda, na kojem se izgrauje Nova Europa, a da ga uz to u ine i va~nim instrumentom u izgradnji dr~ave i naroda. Poja ana propagandna djelatnost sarajevskog DIPU-a, koja se o itovala sna~nom izdava kom djelatnoau, ali i uniatavanjem kulturnog blaga, knji~nih fondova nepodobnih autora ili neprihvatljiva jezika, imala je za cilj suzbiti djelovanje neprijateljske promid~be. Sastavni dijelovi DIPU-a bili su: Odsjek za promi bu, Odsjek za vanjsku promi bu, Odsjek za novinstvo, Odsjek za slikopis, Izlo~beno grafi ki ured, Ured za svjetlopis, te ispostave u Sarajevu, Karlovcu i Zemunu koje su pokrivale vei broj ~upa. Od sije nja 1942. kada preuzima funkciju HIS-a, DIPU, posebna dr~avna slu~ba pri Predsjedniatvu vlade, novom zakonskom odredbom ima zadau u okviru izvjeatajnog i promid~benog djelokruga: unaprijediti probitke NDH u domovini i izvan nje, slu~ei se pritom novinstvom, tiskom, tiskopisom, filmom, govorom, radijem i drugim prikladnim promid~benim sredstvima. Odsjek za unutarnju promi bu imao je zadatak onemoguavati promid~benu djelatnost tzv. dr~avnih neprijatelja: }idova, komunista, masona, te krugova bliskih demokratsko-liberalnom svijetu, zbog ega je izdavao lanke, broaure, letke, plakate, knjige i zidne novine na tragu ustaake ideologije. Odsjek za vanjsku promi bu imao je zadatak preko akreditiranih novinara i agencija plasirati u inozemnom tisku informacije prihvatljive ustaakom re~imu o Hrvatskoj i Hrvatima, organizirati izlo~be i kulturne priredbe druatava ili pojedinaca u inozemstvu, odr~avati vezu s radnicima i iseljenicima, te pripremati posjete i boravke uglednih pojedinaca iz inozemstva u Hrvatskoj. Odsjek za slikopis nadzirao je proizvodnju domaeg filma, ali i dobavljanje stranih, provodio pregled filmova i odobravao njihovo prikazivanje. Izlo~beno grafi ki ured provodio je nadzor nad izlo~benim postavima, te ocjenjivao i odabirao predmete za promid~benu svrhu: letke, zidne novine, opremu knjiga i sl. Ured za svjetlopis imao je zadatak prikupljati i uvati fotografsku grau o ~ivotu hrvatskog naroda i politi kog establiamenta. Na mjese noj razini taj je ured slao fotografije ispostavama DIPU-a po ~upama, te stranim poslanstvima. Odsjek za novinstvo je izdavao dozvole za izdavanje tiskopisa, nadzirao rad svih tiskopisa u zemlji, redovno je izvjeatavao o radu Poglavnika i Predsjedniatva vlade i ato je posebno va~no upozoravao novinare na najva~nije dogaaje u dr~avnom ~ivotu, kao i urednike na smjernice i na in pisanja. Takoer je imao zadatak pratiti vijesti svih zna ajnijih radijskih postaja u svijetu, bilo prijateljskih ili neprijateljskih i o istome izvjeatavati nadreene, te izraivati dnevna izvjeaa, po uzoru na njema ki sistem dnevnih uputa. Taj ured je odlu ivao o namjeatenju i premjeatanju novinara, o karakteru i opsegu pojedinih novina i asopisa, blokirao i odobravao kontingente papira, vraio predcenzuru atampe. Sve promjene u uredniatvima morale su biti odobrene od strane Odsjeka za novinstvo. O svakom novinaru, odnosno osobi koja radi i surauje na izdavanju novina i asopisa u NDH, ovaj je ured imao karton s osobnim podacima. Osim uobi ajenih generalija, ondje se nalazio vrlo detaljan opis vanjskog izgleda, i nezaobilazna pitanja o lanstvu u Hrvatskom novinarskom druatvu (HND), ato je bio uvjet za uredni ku poziciju, te o lanstvu u ustaakoj organizaciji, kao generalnom kriteriju za ozbiljnije napredovanje na hijerarhijskoj ljestvici medija u NDH. Ravnatelj DIPU-a imao je obvezu svakog dana od Predsjedniatva vlade preuzeti naputke o na inu i tonu pisanja o temama od dr~avnog zna aja, a osobno je informacije diseminirao voditeljima odsjeka. Vrlo esto je ravnatelj osobno pisao va~ne uvodnike za novinstvo, ime je izvraavao ulogu vladina glasnogovornika na pojedini politi ki problem ili na trenutan vojno politi ki polo~aj. Navodilo se emu valja posvetiti uvodnik, gdje pozicionirati va~nu i aktualnu vijest, ato s komentarom, a ato bez njega objaviti i sl. Novinski je ured DIPU-a u pravilu svakoga dana odr~avao konferencije za novinare. Ondje su se glavnim, politi kim i drugim urednicima davale upute o pisanju lanaka i uvodnika, te razjaanjavale mo~ebitne nejasnoe. Te su se upute morale slijepo slijediti, a za provedbu su bili odgovorni: ravnatelj, glavni urednik i odgovorni urednik. Ustanova odgovornog urednika - koju je 1941. obnaaao i sam Mortigjija u Hrvatskom narodu u sklopu je tzv. supsidijarne odgovornosti, po kojoj na tu~bu prelazno odgovaraju, odnosno mogu biti pozvani na odgovornost: pisac, urednik, izdava , tiskar, pa i rastura , da se ne mo~e izmai odgovornosti; odgovorni urednik jamac je, ako se nitko drugi ne proka~e ili ne mo~e ustanoviti. Osim dostavljanja zapljena na njegovo ime, prakti ki odgovorni urednik sudski odgovara po Zakonu o atampi na privatne tu~be radi uvrede i klevete. Na sasluaanju 6. kolovoza 1947. Vilim Peroa navodi kako je prije stupanja na mjesto ravnatelja Nove Hrvatske, u funkciji politi kog reportera redovno odlazio na sastanke koje je odr~avao aef novinstva Mijo Tolj, a kasnije Stanko Vitkovi, a zatim aefovima propagande (DIPU-a) V. Riegeru i I. Bogdanu. Na tim sastancima su prisustvovali urednici i ravnatelji listova. Na tim konferencijama su davane direktive po tome kako svaku va~niju politi ku stvar treba postaviti, ato treba naglasiti i kako se ona mora prikazati. Ovako je izgledao na in komuniciranja na liniji Novinski ured GRP-a - novinska redakcija: OKRU}NICA 1. Svi tjednici koji imaju barem osam stranica du~ni su u cjelini objaviti govor ministra vanjskih poslova o «sivoj knjizi». Ostale novine du~ne su donieti opairniji izvadak. Polumjese nici i mjese nici u koliko nisu isto stru nog zna aja takodjer imaju objaviti govor ili u cjelini ili u izvadtku. Treba se suzdr~ati od bilo kakvog komentara...To vriedi i za naslove. Poseban oprez Odsjeka za novinstvo bio je usmjeren na novinarski rad. Sloboda kreiranja novinskog prostora nije bila prepuatena redakcijama, kako je to uobi ajeno u demokratskim dr~avama liberalnog odnosa prema slobodi pisanja, govora i uope javnog izri aja, ve se za svaku eventualnu izjavu i odabir sugovornika moralo tra~iti odobrenje mjerodavnog tijela, Odsjeka za novinstvo. To se posebno odnosi na komunikaciju sa stranim diplomatima i predstavnicima inozemnog politi kog establiamenta. Da je tome tako svjedo i i cirkular upuen Hrvatskom narodu, Novoj Hrvatskoj, Gospodarstvu, Hrvatskom listu, Sarajevskom Novom Listu i Poldanu od 27. prosinca 1941., kojim se strogo zabranjuje posjeivanje i uzimanje izjava od inozemnih diplomatskih predstavnika, bez prethodnog znanja i odobrenja Odsjeka za novinstvo. Dalje se u priopenju pojaanjava mogua sankcija protiv prekraitelja: Mo~ebitna odobrenja davat e se za svaki pojedini slu aj napose, svako kraenje ove odredbe bit e ka~njeno. Posebna pa~nja bila je usmjerena na prijateljsko i benevolentno pisanje prema saveznicima, a napose na medijsko praenje politi kih, kulturnih i dr. dogaanja u organizaciji diplomatskih predstavniatva zemalja sila Osovine. Odsjek za novinstvo 27. prosinca 1941. upozorava ina e uzorne ustaake novine Hrvatski list iz Osijeka, da u okviru rubrike Hrvatski spomendani ne vrijea predstavnike savezni kih prijateljskih zemalja, ato se prije svega odnosi na talijanski diplomatski kor osjetljiv na hrvatske toponime pod talijanskom okupacijom i s njima povezane povijesne reminiscencije. Isti ured dvije godine kasnije oatro proziva ravnateljstvo Nove Hrvatske, zaato nije temeljem njihova zahtjeva poslalo jednog izvjestitelja i popratilo novogodianju estitku ministra dr. M. Lorkovia njema kom veleposlaniku Siegfriedu Kasche-u. Odnos prema Njema koj, Italiji, ali u neato manjoj mjeri i ostalim zemljama potpisnicama Trojnog sporazuma, bio je i viae nego snishodljiv, ato samo potvruje tezu o vrlo fragilnom polo~aju ustaake vlasti. Sli no konstatira i dopisnik iz Berlina obra ajui se DIPU-u u sije nju 1942. sa zahtjevom da se o meunarodno va~nim pitanjima koriste prioritetno vijesti hrvatskih dopisnika, a ne isklju ivo talijanskog Stefanija ili njema kog DNB-a. Berlinski dopisnik Ive Vu ievi konstatira s nevjericom: Odgovornim njema kim krugovima, koji prate pisanje naaeg novinstva je takodjer neugodno, kad u vanjskopoliti kom dijelu novine vide samo DNB ili Stefani. Nijemci se ne mogu pozvati na hrvatsko mialjenje, jer se radi o stvarima njema ke agencije, pa zato ~ele vidjeti izvjeataje i lanke iz hrvatskih izvora i od hrvatskih dopisnika, i ako je jasno da nam je pravac vanjske politike isti. Nova organizacijska struktura propagandnog sistema bit e uspostavljena u velja i 1943., kada ulogu DIPU-a preuzima GRP. Glavna zadaa Glavnog ravnateljstva za promi bu bila je promicanje NDH u inozemstvu, pa je uska suradnja s Ministarstvom vanjskih poslova bila posve razumljiva. Posao se sastojao u objaanjavanju zasada i propisa re~ima, pobijanju ste enog loaeg mialjenja i nepovjerenja prema NDH i neutralizaciji neprijateljske propagande. Taj zahtjevan propagandni posao GRP e realizirati koristei raznovrsne metode i sredstva: knjige, broaure, lanke, vijesti, predavanja, slikopis, svijetlopis. GRP je organizacijski bio podijeljen na Odjel za promi bu i Odjela za tisak i slikopis. Odjel za promi bu sa injavali su Upravni odsjek, Gospodarsko-ra unarski odsjek i Odsjek za politi ki odgoj. Posebno je utjecajan bio Odsjek za politi ki odgoj koji je davao upute za promid~beno djelovanje u svim segmentima informiranja javnih i dr~avnih ustanova. Takoer je nadzirao rad krugovala i razglasnih postaja. Odjel za tisak i slikopis podijeljen je na tri odsjeka: Odsjek za novinstvo, Slikopisni odsjek i Snima ki odsjek. U globalu ti su odsjeci imali ingerencije kakve su imali i istoimeni uredi ili odsjeci u DIPU-u. Uloga Odsjeka za novinstvo bio je opi nadzor nad svim novinama i tiskopisima, te pregled, odnosno cenzura istih. U novinskom odsjeku posebnu zadau imao je referent za domai tisak, koji je vraio vanjsko politi ku cenzuru domaeg novinstva i tiska, te inozemnih izdanja HDU Croatia. Prvi ravnatelj DIPU-a/GRP-a bio je Ante Oraani, do rata gimnazijski profesor i urednik asopisa Hrvatska smotra. Potom je to mjesto preuzeo Josip Milkovi koji se zadr~ao svega nekoliko mjeseci, a zamijenit e ga dr. Vilko Rieger, profesor Visoke ekonomske akole u Zagrebu. Dr. Rieger bio je intelektualac svestrano obrazovan, posebno stru an u podru ju ekonomije i zadrugarstva o emu je podosta i pisao. Prije rata redovito je suraivao u asopisima Hrvatska revija, Hrvatska smotra i Omladina. `kolovao se u Njema koj. U vrijeme njegova ravnateljstva zaposlen je velik broj intelektualaca u DIPU, koji ni po emu nisu bili ustaaki orijentirani. Primljen je uva~eni bariton svjetskog glasa Vladimir Ru~ak, te slavni tenisa i Dragutin Miti i Josip Palada i dr. Do kraja NDH to e vrlo utjecajno mjesto dr~ati kronoloakim redom Daniel Uvanovi, Matija Kova i i na kraju Ivo Bogdan. 2.1.6 Izvjeatajni ured MVP -a - politi ki urednik inozemnih vijesti Krajem 1942. kada je ukidan DIPU i uspostavljan GRP pod okriljem Ministarstva prosvjete, osnovan je i Izvjeatajni ured Ministarstva vanjskih poslova. Zadaa novoosnovanog ureda bila je praenje, itanje i prilagoavanje inozemnog tiska i radijskih vijesti politi kim potrebama ustaakog re~ima. Upravo tu ulogu preuzeo je od DIPU-a, dok e sve ostale zadae preuzeti GRP. Na temelju dnevnog praenja inozemnih vijesti Ured je izdavao bilten, koji je odaailjao na razli ite dr~avne institucije i novinske redakcije. Uz to izraivao je i sumarne polumjese ne i mjese ne prikaze inozemnog tiska, te je povremeno odraivao i novinarski posao pripremajui za tisak propagandne lanke. Dakle, Izvjeatajni ured pri Ministarstvu vanjskih poslova imao je dvije vrlo va~ne zadae: primarno obavijesni rad, koji se svodio na prikupljanje stranih radijskih i novinskih vijesti, praenje medijskog odnosa pojedinih zemalja prema NDH i bivaoj Kraljevini Jugoslaviji, odnosno izbjegli koj vladi u Londonu, i u manjoj mjeri promid~beni rad koji se svodio na odabir povoljnih radijskih i novinskih vijesti za domae medije, te pisanje lanaka i napisa za novine. Nadzor nad radom Ureda provodio je Novinski odsjek Ministarstva vanjskih poslova. Izvjeatajni ured dijelio se na tri slu~be: Prisluana radio slu~ba, itanje stranog novinstva i Cenzura stranog novinstva. Vijesti su itane iz njema kog, talijanskog, maarskog, rumunjskog, slovenskog, slova kog, srpskog, francuskog, finskog, danskog, avicarskog, apanjolskog, avedskog, portugalskog i turskog, a preko neutralnih izvora engleskog i ruskog tiska. Lektori su bili podijeljeni po zemljama iji se tisak pratio i svaki od njih je imao zadak izraditi bilten kao izbor najzna ajnijih vijesti. Prevladavale su teme koje se odnose na NDH, ope europska pitanja, odnose saveznika Engleske, Amerike i Sovjetskog Saveza, te poziciju sila Osovine na bojiatima. Uvoz inozemnog tiska u cijelosti se provodio preko Press Importa, a njegova kontrola i selektiranje, te cenzura u Izvjeatajnom uredu. HDU Croatia preostala je cenzura telegrafskih vijesti, GRP-u radijskih vijesti i filma. `iroj su javnosti preko Izvjeatajnog ureda bile dostupne vijesti iz savezni kih zemalja, dok su prethodno selektirane vijesti neutralnih i neprijateljskih zemalja bile upuivane GRP-u, Spremnosti, Novinskom odsjeku MVP-a i povjerljivim osobama iz vrha vlasti. Svako objavljivanje nepovoljnih vijesti o NDH ili njenim saveznicama u tisku, sankcionirano je u suradnji s GRP-om zapljenom novina. Isti je ured provodio i cenzuru knjiga, te pripremao novinske lanke iz inozemnog tiska za tisak. U jednoj obavijesti upuenoj Odjelu za novinstvo i kulturne veze MVP-a, od strane pro elnika Odjela za tisak i slikopis GRP-a Mije Tolja, otkriveno je kako je zapravo sustav funkcionirao. Sve inozemne vijesti bile su pod zajedni kom kontrolom GRP-a i MVP-a, pa HDU Croatia nije mogla po vlastitu izboru direktno, bez prethodno provedene predcenzure viaih instanci uputiti vijesti u novinske redakcije. esto su se, ato potvruju prepiske izmeu ureda, Novinski odsjek GRP-a i Odjel za novinstvo i kulturne veze MVP-a konzultirali oko objave pojedinih lanaka u tisku. 2.2 Zna ajnije novine i asopisi u NDH 2.2.1 Zagreba ki dnevnici: Hrvatski narod i Nova Hrvatska Prvi list koji je ustaaki re~im pokrenuo po uspostavi NDH bio je Hrvatski narod, glavni politi ki dnevnik u zemlji. Po tipu njegovog ustrojstva provedena je organizacija drugih listova u zemlji. U podnaslovu Hrvatskog naroda stajalo je glasilo hrvatskog ustaakog pokreta. Ustaaki pokret je imao svoj strana ki organ, asopis Ustaaa, tako da e se Hrvatski narod razvijati u pravcu informativnog dnevnika i s vremenom itateljstvu postati prepoznatljiv kao organ vlade i njezine politike. Svrha lista od samoga po etka bila je informirati airoke slojeve o dogaanjima u zemlji i svijetu prema dnevnim uputama DIPU-a/GRP-a i na taj na in odr~avati u airoj javnosti simpatije za vladinu, odnosno dr~avnu politiku. Zbog toga je Hrvatski narod obilato koristio ~urnalisti ku tehniku i grafi ku stilizaciju, senzacionalisti ke naslove, boju, razli ita tiskarska slova, ne bi li ato upe atljivije djelovao na itatelje. Redakcija lista nalazila se na Preradovievom trgu u Zagrebu, na istom mjestu gdje su prije bile redakcije Obzora, Jutarnjeg lista i Ve eri, a raspolagala je s dobrim tehni kim mogunostima, kao i kvalitetnim arhivom fotografija i biografija politi kih li nosti, ato je bilo vrlo va~no za list takve provenijencije. Hrvatski narod je naslijedio i tiskaru Tipografije d. d. koja se nalazila u dvoriatu zgrade. Ravnatelj, glavni urednik i politi ki urednik vodili su list, a na ta i druga odgovorna mjesta dijelom su postavljani i tada pristigli ustaaki emigranti. Ravnatelj je bio glavni rukovodilac u komercijalnim, financijskim, personalnim i politi kim pitanjima. Na njega je vlada prenosila svoje direktive. Mjesto ravnatelja u razdoblju 1941.-1945. obnaaali su Matija Kova i, Danijel Uvanovi, Ivo Bogdan i Marko ovi. Politi ki kurs odreivao je glavni urednik. On se brinuo za uvodnike, koje je sam pisao temeljem dnevnih naputaka. Glavni urednici u listu od 1941.-1945. bili su Dragutin Bumber, Tijas Mortigjija, Danijel Uvanovi i Antun `enda. Politi ki urednik ureivao je vanjskopoliti ke i unutraanjopoliti ke vijesti, brinuo za politi ke lanke i komentare, koje je i sam pisao. U sporazumu s glavnim urednikom odreivao je sve va~nije poslove. Na tome polo~aju u razdoblju 1941.-1945. izmijenili su se Danijel Uvanovi, Antun `enda i Ante Rojni. U politi koj rubrici suraivali su Stjepan Hrastovec i Dragan Bubli. Potonji je prije rata bio urednik Narodnog vala, a u Hrvatski narod ga je doveo osobno Ivo Bogdan. Za njega je, potvrujui da nisu svi novinari i privatno mislili ato su pisali, anonimni novinar agentima UDBA-e izjavio: Za vrijeme rata nije vjerovao u uspjeh ustaaa. Bio je anglofilski raspolo~en, dakako samo u privatnim prijateljskim razgovorima, jer je javno isticanje u tom smislu bilo vrlo opasno. Hrvatski narod je imao dopisniatva u Budimpeati, Be u, Berlinu, Sofiji i Madridu. Najprije je s radom otpo elo dopisniatvo u Be u, a neato kasnije i sva ostala. Dopisnik u Berlinu bio je Stjepan Tomi i, koji je svoja izvjeaa temeljio na aktualnostima iz Njema ke, dopisnik u Rimu bio je Ivo Lendi, u Budimpeati Stjepan Hrastovec, u Sofiji Ivo Balentovi, u Be u dr. Dragutin Homan a u Madridu Branko Kadi. Cilj je bio s po etka 1943. u Madridu stvoriti obavjeatajno srediate za angloameri ke zemlje, kako to imaju neki od velikih njema kih i talijanskih listova. Prema pogreanoj procjeni nadstojnika Novinskog odsjeka MVP-a `panjolska je trebala imati neato liberalniji odnos prema atampi nego li NDH, pa se pretpostavljalo da bi se ondje vrlo lako moglo doi u posjed engleskih listova Daily Mail, Times, Daily Herald, te ameri kih revija Life, Economist, Time and Tide, New Political Review i sl. Dopisnik Kadi iz Madrida ve krajem o~ujka 1943. javlja kako je apanjolsko novinstvo dirigirano prema istim principima kao u Hrvatskoj, te da se vijesti iz savezni kog tabora mogu u tragovima ia itavati tek kroz dopisni ka izvjeaa u apanjolskoj atampi iz Parisa, Londona i Washingtona. Poato je portugalsko novinstvo zabranjeno u `panjolskoj, navodi Kadi, preostaje jedino da se preko njema kog poklisarstva u Lisabonu pribave savezni ke novine, nu to je skop ano s velikim izdatcima. Iz jednog dopisa s kraja 1943. ia itava se da tra~ena sredstva nikada nisu dospjela na adresu madridskog dopisnika, jer je unato opetovanim zahtjevima Hrvatskog naroda i GRP-a Dr~avna riznica - Odsjeka za banke i valute Kadiu uskraivala sredstva, ime je njegov dopisni ki posao znatno ote~an. U svom radu uredniatvo Hrvatskog naroda koristilo je atampu neutralnih zemalja, kao i neki drugi listovi na podru ju NDH, ponajviae avicarsku, a snabdijevalo se preko tvrtke Press-Import. Uredniatvo je redovno dobavljalo Journal de Geneve, Gassete de Lausanne, La Suisse, Neuer Züricher Zeitung, Basler Nacrichten i National Zeitung. Poteakoe su nastale u proljee 1944. kada je obustavljen uvoz nekih listova iz inozemstva ili su pak umanjene koli ine zbog financijskih poteakoa u kojima se Press-Import naaao. Prema platnom popisu u 1942. lanovi uredniatva Hrvatskog naroda bili su ravnatelj Matija Kova i, urednici: Danijel Uvanovi, Antun `enda, Ante Rojni, }arko Harambaai, Milan Lavicki, Drago Jura i, Miroslav Werle, Slavko Pavi i, Vladimir Ciprin, Stjepan Ivan i, Vilim Peroa, Zvonimir Mirosavljevi i Boris Berkovi. Spominje se i Sava Markovi `tedimlija koji je kao dopisnik obraivao balkanska pitanja, a posjedovao je veliku biblioteku Balcanica. Vanjskopoliti ke teme Hrvatskog naroda uglavnom posveene Saveznicima, njihovim konferencijama, ratnim zbivanjima na Isto nom bojiatu, u Sjevernoj Africi ili na zapadu Europe, objavljivane su na prvoj i posljednjoj stranici, a djelomi no i na drugoj, treoj i etvrtoj. Tijekom 1942. i 1943. i prve polovice 1944. list je imao osam, iznimno u vrijeme blagdana deset, dvanaest, etrnaest ili ak aesnaest stranica. Od srpnja 1944. Hrvatski narod ima aest stranica, da bi tijekom proljea 1945. varirao do osam. Kod vanjskopoliti kih tema uglavnom su bile zastupljene agencijske vijesti DNB-a, Stefania, preuzeti lanci iz njema kih, talijanskih novina, vicyjevske Francuske, Finske, Norveake, Nizozemske ili pak neutralnog tiska `vedske, `vicarske, Turske, Portugala. Povremeno su koriateni i neprijateljski izvori, agencije Reuters i TASS, odnosno lanci iz britanskog, sovjetskog ili ameri kog tiska kojima je trebalo dokazati sukobe Saveznika, ratne poteakoe ili pak sna~an otpor prema slu~benom Washingtonu, Moskvi i Londonu u vlastitim zemljama. Agencijske vijesti i analize s ratiata, pratili su komentari domaih ili inozemnih vojnih stru njaka, kao i komentari glavnih urednika na pojedine vanjskopoliti ke teme. esto se na prvoj stranici kao lajtmotiv cijelog izdanja isticala misao Poglavnika odabrana iz njegovih govora. Fotografije su povremeno koriatene na prvim i posljednjim stranicama ne bi li se do arala snaga i nepobjedivost osovinske vojske. Tako je 23. srpnja 1944. objavljena fotografija zarobljenih ameri kih zrakoplovaca u Parizu, potpisana s ironi nim tekstom: «Oslobodioci» prolaze ulicama Pariza. Na drugoj, treoj ili etvrtoj stranici Hrvatskog naroda, povremeno su, uglavnom vezane uz neke zna ajnije politi ke dogaaje, objavljivane karikature. Primjer za to je satiri an osvrt na zasjedanje u Teheranu i karikatura objavljena 1. sije nja 1944. na kojoj se Churchill i Roosevelt klanjaju Staljinu ili pak karikatura pod naslovom Bo~ino iznenaenje u Ateni, posveena graanskom ratu u Gr koj i britanskoj intervenciji s kraja 1944. i po etka 1945., na kojoj Staljin pod imenom Elasa vodi borbu protiv Churchilla. U Zagrebu, osim Hrvatskog naroda, izlazio je i drugi po va~nosti dnevnik Nova Hrvatska (do broja 196, god. 1941., Novi list), koji je imao posebno kvalitetnu gradsku rubriku. Prvi broj izaaao je 19. studenog 1941. i bio je slijednik Novog lista. Drugi zagreba ki dnevnik izlazio je u pogonu bivae Jugoatampe d.d. Po formatu je bio manji od Hrvatskog naroda, a imao je i neato loaiju grafi ku opremljenost. Redakcija lista profilirala je list prema tzv. neopredijeljenim itateljima, pa je Nova Hrvatska naizgled bila manje ustaaki obojena. No kao i drugi listovi Nova Hrvatska je podlijegala strogim kriterijima cenzure Novinskog odsjeka, pa suatinski nije odudarala od Hrvatskoga naroda. Na mjestu ravnatelja izmijenili su se Franjo Dujmovi, Marko ovi, Ante Oraani i Vilim Peroaa. Glavni su urednici bili Franjo Dujmovi, koji je obnaaao kao i neki drugi nakon njega obje du~nosti, zatim Matija Kova i, Marko ovi, Ante Oraani i Vilim Peroa. Na mjestu odgovornog urednika bili su Ivan Mrakov i, Ivan Degrel, Ante Oraani, Ivan Ambrozi i Ivan Peroa, a meu dopisnicima se navode Zdenko Babi, prvi promid~beni referent u Rimu, a u Milanu dr. Petar Guberina kao prigodni dopisnik. Iz Sofije se javljao attache za tisak Stipe Mosner, a neko vrijeme Eduard ali i potkraj rata kulturni attache Zlatko Milkovi iz Berlina. Vanjskopoliti ke teme uglavnom su objavljivane na prvoj i posljednjoj stranici, a povremeno i na drugoj i treoj, ato je zna ilo da su imale, kao i u Hrvatskom narodu, prioritet u odnosu na tuzemne. Unato injenici da je broj stranica varirao od dvadeset u 1941. do osam ili deset u 1944. i 1945., prostor posveen vanjskopoliti kim temama svodio se minimalno na dvije do tri stranice. Bile su to veinom agencijske vijesti DNB-a, izvjeaa Glavnog stana Reicha, lanci iz njema kog, talijanskog tiska, Vichyjevske Francuske, Nizozemske, te povremeno vijesti iz neutralnog avedskog, avicarskog, portugalskog, apanjolskog i turskog tiska. Preko neutralnog tiska uglavnom su izabirane vijesti iz britanskog, ameri kog ili sovjetskog tiska o teakoama u neprijateljskom taboru, sukobima Saveznika i ratnim gubitcima. Povremeno su na prvim stranicama objavljivane fotografije kojima se dokazivala vojna premo Osovine, kao npr. u vrijeme po etka invazije na Normandiju, kada je objavljena fotografija obaranja savezni kih aviona nad Atlantikom. 2.2.2 Novine u Osijeku i Sarajevu: Hrvatski list, Novi list Najzna ajniji dnevnici koji su izlazili izvan Zagreba bili su Hrvatski list i Sarajevski novi list. Ustaaki vrh viae je cijenio osje ki Hrvatski list. Bio je to list u privatnom vlasniatvu Kamila Krvaria, koji je bio urednik i ravnatelj kroz cijelo vrijeme rata. Novine su tiskane u Graanskoj tiskari Kamilo Krvari i Josip Paviai d. d., a dnevna je naklada iznosila 19 000 primjeraka, nedjeljom i do 35 000. Bila je to mala redakcija u kojoj je potkraj 1941. radilo 9 novinara urednika i 2 dopisnika u Zagrebu, no koja je uzorno radila po mialjenju ustaake vlasti. Taj list je vrlo opairno izvjeatavao o ratnim zbivanjima na Isto nom bojiatu, Afri kom bojiatu, a potkraj rata i u Zapadnoj Europi. Kao i Hrvatski narod i Nova Hrvatska, glavne vanjskopoliti ke vijesti objavljivane su na prvoj stranici, meutim vanjskopoliti ka i ratna tematika osim posljednje stranice esto je bila zastupljena na drugoj, treoj i etvrtoj stranici. Na aestoj stranicu u rubrici Odjeci objavljivane su vijesti iz sovjetskog, ameri kog i britanskog tiska kojima se dokazivala fragilnost savezniatva SSSR-a i zapadnih Saveznika, ratne poteakoe u savezni kom taboru, opskrbne slabosti i sl. U jednoj od rubrika Odjeci 19. kolovoza 1943. objavljeno je navodno englesko priznanje kako Nijemci imaju najbolju vojsku, a u drugoj novogodianjoj 1943. prikaz jednog britanskog knji~evnog djela koje navodno dokazuje ispravnost njema kog napada na SSSR. Fotografije osovinskih snaga, brodova, artiljerije, vojnika vrlo su esto objavljivane kao dokaz vojne snage Osovine kojoj je pripadala i NDH. Tako je tijekom sije nja 1943. objavljeno rekordnih 5 fotografija posveenih osovinskom naoru~anju: Topovi u marseilleskoj luci, Talijanska podmornica na pu ini Sredozemlja, Talijanske ete na Isto nom bojiatu, Talijanske snage negdje u Libijskoj Sahari, Njema ke utvrde na sjevernoj obali Norveake, Talijanska oklopljena bojna kola s ratiata u Sjevernoj Africi. Cilj je bio stvoriti u hrvatskoj javnosti dojam kako je osovinska vojska nepobjediva, odnosno da su sva ratna nastojanja zapadnih Saveznika i SSSR-a uzaludna. Jedno od va~nijih glasila za BiH bio je dnevnik sarajevski Novi list koji je izlazio od 11. svibnja 1941. do tri dana prije osloboenja Sarajeva, 3. travnja 1945. Vlasnik lista bilo je prvo Povjereniatvo za atampu BiH, pa Novinski odsjek Ministarstva hrvatskog domobranstva i nakon toga Ustaaki nakladni zavod, a predstavnik i glavni urednik Emil Lasi, dok je odgovorni urednik bio Ante Degali. Uloga lista bila je airiti utjecaj ustaake ideologije meu katoli kim i muslimanskim ~ivljem. Bio je to glavni informativni list u BiH, pod direktnom kontrolom sarajevske podru~nice DIPU-a, na elu koje je bio nadstojnik Munir `ahinovi Ekremov. Od godine 1944. Nijemci sve zna ajnije utje u na formiranje sadr~aja sarajevskog Novog lista. Ono ato su mogle objavljivati novine u Zagrebu, u kontekstu protusrpske politike, u Novom listu nije bilo mogue. Njema ka propaganda u Sarajevu po nalogu vojnog zapovjedniatva u Beogradu vrlo je esto uklanjala ustaake lanke o etnicima, kralju Petru Karaoreviu i sl., jer su ih s vojno politi kog aspekta procjenjivali kontraproduktivnima. Sarajevska ispostava Glavnog ravnateljstva za promi bu, prema jednom dopisu uredniatva Novog lista GRP-u Zagreba, nije bila blagonaklona prema Novom listu i podr~avala je mjere njema ke cenzure, te onemoguavala rad na, kako se navodi, hrvatskim probitcima. Ipak, uredniatvo Novog lista znalo je sporadi no i pojedine cenzurirane lanke propustiti u javnost, uglavnom posveene etnicima u NDH. Jedan dopis od Mije Tolja od 1. srpnja 1944. otkriva da je uredniatvo objavilo lanke s vidljivim tragovima cenzuriranog teksta. Posebno su interesantne optu~be na ra un sarajevskog Novoga lista tijekom 1943. godine od strane GRP-a. U dopisu od 7. srpnja, a na temelju prethodno obavljenih konzultacija s njema kom cenzurom u Sarajevu, zaklju uje se da sarajevski Novi list daleko zaostaje po kvaliteti kako grafi ke oblikovanosti, tako i sadr~aja od drugih dnevnika u NDH, te da treba hitno dovesti sposobnog politi kog urednika. Takoer se napominje da nedjeljna rubrika satire podsjea na politi ki humor iz bivae Kraljevine Jugoslavije. U jednom drugom dopisu od 11. listopada pisanje sarajevskog Novog lista okarakterizirano je sadr~ajno i stilski svojstveno neutralnoj atampi, bazirano na pukoj informativnosti i liaeno potrebne ideoloake uokvirenosti. ini se da je Novi list ak koristio i neke nepoznate izvore informiranja, zanemarujui zakonsku odredbu o obvezi koriatenja vijesti HDU Croatie, zbog ega zagreba ka centrala GRP-a upozorava sarajevsku filijalu na potreban oprez: Ovaj ured viae je puta skrenuo pa~nju uredni tvu Novog lista na izbor viesti, tako da se izbjegne samo puka informativnost, te da se one dovedu u sklad sa naaom narodnom i politi kom borbom. Medjutim kako se iz pismenog o itovanja uredni tva Novog lista vidi, oni uporno brane svoju praksu, da po svojoj volji primaju viesti iz raznih izvora. Skrenuta je pa~nja i naaem cenzoru, pa ipak se izmakne i njemu po neka strana viest, koja nikako ne spada u naa tisak. Uredniatvo sarajevskog Novog lista odgovor na optu~be iz Zagreba iskoristilo je pak za napad na HDU Croatia i upitnu tehni ku i sadr~ajnu kvalitetu njenog izvjeaivanja: Poato je obavjeatajna slu~ba «Croatie» nepouzdana, to bismo mi u slu aju, kada se zaista ne bismo smjeli slu~iti nikakvim drugim izvorom viesti, estom ostali obe bez viesti, ato bi za naa list zna ilo pravu katastrofu. Osim toga materijal, koji nam daje «Croatia», nije ni izdaleka dovoljan da bi mogao biti isklju ivo vrelo obavjeatenja jednog dnevnog lista. Sarajevski Novi list kroz itavo vrijeme rata odstupao je kvalitetom za vodeim dnevnicima NDH, ali je djelomi no odudarao i sadr~ajem. Razlog tome nije bila ~elja da se oponira ustaakom re~imu, jer to na kraju krajeva niti nije bilo mogue, ve u pravilu nestru nost uredni kog tima, udaljenost od sredianje vlasti i neato slobodnije interpretiranje zakonskih obveza. Optu~ba da list koristi neke druge izvore, svakako se ne odnosi na neprijateljsku atampu ili agencije, ve na izigravanje obveze objave isklju ivo vijesti od HDU Croatie, prema diktatu iz Zagreba. U pravilu je uredniatvo svoj neposluh pravdalo tehni kim poteakoama s Hell aparatima, odnosno s primanjem Croatijinih vijesti putem telegrafa. Vanjskopoliti ka tematika posveena Saveznicima, te ratna dogaanja na Isto nom bojiatu, u Sjevernoj Africi, a potkraj rata i u Zapadnoj Europi obuhvaala je naj eae prvu i posljednju stranicu Novog lista, te vrlo esto drugu i treu stranicu. Tako je Novi list koji je od 1943. 1945. imao naj eae osam stranica u prosjeku tri stranice posveivao vanjskopoliti kim temama. Kao i u slu aju Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista i Nove Hrvatske, prema naputcima GRP-a uredniatvo je preuzimalo agencijske vijesti sila Osovine, neutralnih zemlja, te pomno izabrane iz neprijateljskog tabora. Povremeno su objavljivane karikature kojima se u pravilu ismijavalo savezniatvo SAD-a, Velike Brtianije i SSSR-a. Tako je 9. sije nja 1944. karikaturom pod naslovom USA kao plja kaa ljeaina ameri ka politika koju personificira Roosevelt, prikazana kao lopov koji plja ka i zauzima kolonijalne posjede Velike Britanije. Fotografije bojiata, ratnog arsenala sila Osovine, a posebno obrambenih priprema Nijemaca za savezni ko iskrcavanje na zapadnoj obali Francuske u proljee 1944., esto su objavljivane na prvoj ili treoj stranici lista. Ponajbolji primjer bila je fotografija njema kog teakog naoru~anja na Kanalu Lamanche uz lanak pod indikativnim naslovom: Kako mo~e svraiti anglo-ameri ki pokuaaj izkrcavanja. 2.2.3 Spremnost Misao i volja ustaake Hrvatske Spremnost, najva~niji u grupi tjednih listova za cijelo podru je Nezavisne Dr~ave Hrvatske u izdanju Ustaakog nakladnog zavoda izlazio je od o~ujka 1942. do svibnja 1945. godine. Pokrenut je nakon ostalih listova, kada je re~im bio ve svladao metodologiju totalne kontrole tiska. Ivo Bogdan bio je njegov pokreta i organizator, odgovorni urednik Zlatko Petrak, od broja trideset i devet do Bo~ia 1944. glavni urednik i ravnatelj bio je Tias Mortigjija, a od sije nja 1945. Franjo Nevisti. Po izboru tema i na inu pisanja reklo bi se da je Spremnost preuzela zadatak da viae formira ovjeka ustaake dr~ave nego da ga informira. Dnevno informiranje taj je tjednik prepustio dnevnicima, a publicirao je eseje, kritike, politi ke i historiografske studije, dokumente itd. Cilj je bio dvostruk, formirati mialjenje u vlastitim ustaakim redovima i meu intelektualnom elitom pokreta, te privla iti one koji su bili neutralni ili pak kolebljivi. Spremnost-Misao i volja ustaake Hrvatske od svojeg prvoga broja postavlja temeljne vrijednosne postulate kojih e se njegovo uredniatvo dr~ati sve do pred kraj rata. Svete vrijednosti su hrvatska dr~ava i ustaaki pokret, duhovna revolucija nikla iz duae hrvatskog naroda i sastavnica europskih totalitarnih pokreta za novu Europu pod vodstvom Poglavnika. U politi ki i vojno vrlo slo~enoj situaciji za ustaako vodstvo tijekom Drugog svjetskog rata, Spremnost je dobila zadatak opravdati ustaaku politiku, glorificirajui prije svega pojam hrvatske dr~avnosti, kao jedine iste i nepatvorene vrijednosti. injenicu da je za Spremnost va~io jedan drugi model cenzure nego li za dnevne listove, odnosno da je glavni urednik imao mogunost objaviti i ono ato druge redakcije nisu smjele, iskoristit e potkraj rata Tias Mortigjija oslobodivai se tutorstva Ive Bogdana. Taj daaak ograni ene slobode novinarskog rada u posljednjoj godini NDH jedan je neimenovani novinar opisao na sljedei na in: Spremnost je ak pomalo mirisala anglofilski. Nadovezujui se na potonju konstataciju, Mortigjija u svojem }ivotopisu proglaaava tjednik Spremnost svijetlom to kom hrvatskog novinstva u vrijeme njegova ravnateljstva. On posebno isti e va~nost dvije vanjskopoliti ke rubrike, Odjeci iz svijeta i Dokumenti, koja je pru~ala hrvatskim graanima uvid u pisanje neutralnog tiska, a time i posredno uvid u stvarno stanje na svjetskim bojiatima i u diplomatske aktivnosti Saveznika. itatelji su tako u pravilu na etvrtoj i petoj stranici lista u apostrofiranim rubrikama imali prigodu itati u vjernom prijevodu govore W. Churchilla, zaklju ke sa savezni kih konferencija, tekstove primirja s Finskom, Rumunjskom Bugarskom, zaklju ke iz San Franciska i sl. Fotografije s ratnom ili politi kom porukom vrlo su rijetko objavljivane u vanjskopoliti kim rubrikama, tek pokoja posveena va~nim meunarodnim sastanacima ili dr~avnicima, poput sastanka ameri kog veleposlanika Joseph E. Daviesa i Staljina u Moskvi u svibnju 1943. ili pak fotografije Stanislawa Mikolajczyka. Tijekom 1943. esto su objavljivane karikature u Spremnosti kojima su s ironijom komentirani navodni prijepori Saveznika ili ideoloake nedosljednosti. Naj eae su portretirani Staljin, Roosevelt i Churchill, a najbolji primjer je karikatura objavljena 14. velja e 1943. Staljina koji prelazi golemi zid na kojemu piae Europa, a poma~u mu Churchill, Roosevelt te gomila svijeta. U potpisanom tekstu s podsmjehom na vojno i politi ko savezniatvo SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a konstatira se: Ne popuatajte, on mora preko, u ime kulture, uljudbe, ovje nosti i demokracije. Iako je bilo prepreka, a esto se najzanimljiviji dijelovi grae niti nisu mogli objaviti, vanjskopoliti ki sadr~aj objavljen u Spremnosti ipak je to bio zna ajan odmak od stereotipa o NDH novinarstvu, misli Mortigjija. Spremnost se, dalje tvrdi Mortigjija, po duhu pisanja razlikovala od drugog novinstva, u suzdr~anom stavu prema Talijanima, Nijemcima i ustaakom pokretu. U vrijeme njegovog urednikovanja, on dalje navodi, tekstovi talijanskih autora nisu objavljivani u Spremnosti, unato intervencijama, a on je, kad god je mogao kao glavni urednik, podsjeao itateljstvo na Dalmaciju okupiranu od prijateljske savezni ke vojske. Navodno dezavuiranje njema ke ratne propagande na stranicama Spremnosti i kritika Südost politike posebno je smetala Nijemcima, tvrdi Mortigjija. U svojem }ivotopisu Mortigjija konstatira da je za vrijeme njegova ravnateljstva u injen zna ajan odmak i od ustaake propagande: Spremnost po na inu i duhu pisanja bjeae neato extra. Do toga nije doalo slu ajno, ve je to bio plod svjesnog nastojanja, da list postane i bude nacionalisti kim glasilom na airokoj osnovi, a ne uskim strana kim i «ideoloakim», kako se htjelo. Zbog toga je ka~e Mortigjija uz ustaake «ideoloake» prigovore, bilo i zamjerki radi «dr~anja prema saveznicima»& Jedna od zamjerki, koje su popratile moje uklanjanje iz lista, bjeae, da je novina «ustaaka samo po imenu», a ne po sadr~aju i duhu. No taj zaokret u Spremnosti, na koji aludira Mortigjija, ipak nije predstavljao suatinsko odstupanje od tvrdih na ela ustaakog novinarstva, ve otklon od posve neuvjerljive retorike prosje nom itatelju, kakvu je dosljedno slijedio Hrvatski narod ili Hrvatski list. Od kraja 1944. Spremnost u drugi plan stavlja do tada neupitne vrijednosti, nepogreaivost ustaakog vodstva na elu s Poglavnikom i nepobjedivost njema ke vojske i zagovara opstojnost hrvatske dr~ave. Zamjetno je da u posljednjim mjesecima dolazi i do promjene u na inu izvjeatavanja s europskih ratiata pa izabrani lanci u rubrici Odjeci iz svijeta esto poprimaju karakter neutralnog promatra a, bez uobi ajenog navija kog pristupa. Meutim, u razdoblju od Teheranske do Krimske konferencije, uvodnici Spremnosti oatro e se razra unavati sa savezni kom politikom prema NOP-u, utjecaju SSSR-a na formiranje nove jugoslavenske vlasti u Beogradu od listopada 1944. i pozivati hrvatski narod na obranu NDH. Posebno je bila izra~ena protuboljaevi ka, odnosno antikomunisti ka propaganda koju su promicali re~imski novinari: Vilko Rieger, Tijas Mortigjija, Petar Bareza, Stanko Vitkovi i Franjo Nevisti. Nije posve jasno ato je ustaaka vlast htjela od Spremnosti potkraj rata, no sigurno je da otpora i novinarskog neposluha nije bilo, kako je to T. Mortigjija u svojoj biografiji predstavio, jer o tome nema nikakvih dokumenata, ni svjedo anstava. ini se da je sadr~aj na stranicama Spremnosti tijekom 1944. i 1945. bio ipak politi ki dirigiran odmak od uobi ajene ustaake retorike u ostalim listovima. }urnalisti ki dobro opremljena, novinarski i suradni ki ekipirana, te s mnogo truda ureivana i grafi ki stilizirana, Spremnost je vjerojatno trebala pomoi spaaavanju pozicija ustaakog vodstva. No to je bilo unaprijed osueno na propast, jer naprosto nije bilo mogue o ekivati da e njema ki satelit NDH i nakon rata opstati, imajui prije svega u vidu odluke Saveznika iz Moskve, Teherana i Jalte, kao ato nije bilo mogue pripadnike ustaake organizacije, njema ke i talijanske saveznike, u posljednjoj fazi rata interpretirati kao poatene borce za hrvatsku dr~avu. Kakav je realno utjecaj mogla imati Spremnost na formiranje javnog mnijenja govori prili no niska naklada kroz cijelo vrijeme izla~enja zagreba kog tjednika. Spremnost nije imala glomazan redakcijski personal i pogon. Okupljala je stalne vanjske suradnike poput dr. Milivoj Magdia koji je pisao uvodnike pod pseudonimom Versus, sveu ilianog profesora dr. Stjepana Zimmermanna koji je pisao kolumne iz podru ja filozofije, dr. Mirka Kusa-Nikolajeva koji je pisao lanke s podru ja etno-sociologije, dr. Ante Ciligu koji je pisao lanke politoloake naravi i mnoge druge. Ti e suradnici Spremnosti biti od velike koristi ustaakom re~imu, jer je preko njih artikultirana ustaaka ideologija, kao antikomunisti ka, antidemokratska, protusrpska i protusavezni ka retorika. Spremnost je imala i redovne dopisnike Ivu Vu i evia i Milana Fiatera iz Berlina koji su bili zadu~eni za proosovinske lanke, te stalnog vojno-pomorskog komentatora Vilima Gredelja. 2.2.4 Humoristi ki tjednici Osim analiziranih dnevnika i tjednika, koji su se tek povremeno koristili politi kom satirom i humorom u svojim izdanjima, tjednici `ilo (1942.-44.) i Vrabac (1944.-45.) bili su specijalizirani asopisi te vrste. Za te je listove karakteristi no da su u pravilu na prvim stranicama objavljivali karikature posveene odnosima Saveznika ili njihovom ratnom polo~aju. Glavni akteri bili su Churchill, Staljin i Roosevelt, a njima je tijekom 1944. posveeno u `ilu i Vrapcu preko dvadeset karikatura. U njima su slikom i popratnim tekstom aktualizirana pitanja druge fronte, uspjeanog njema kog podmorni kog rata na Atlantiku, poraza Britanaca kod Tobruka, navodnog ameri kog preuzimanje britanskih i francuskih kolonija u Sjevernoj Africi, sovjetskih opskrbnih poteakoa na Isto nom ratiatu, posljedica savezni ke zra ne ofenzive u Italiji u proljee 1943., kapitulacije Italije, rezultata Teheranske konferencije i dr. Slika kao va~an segment propagandnog rata koji se vodio u pozadini svjetskih ratnih zbivanja, a posebice karikatura prete~ito zastupljena u `ilu i Vrapcu zorno e prikazati, pogotovo tijekom 1943. i 1944., stav ustaakih vlasti prema savezniatvu zapadnih demokracija, SAD-a i Velike Britanije i komunisti kog Sovjetskog Saveza. Zanemari li se karikatura kao humoristi na forma, sadr~aj `ila i Vrapca bila je ustvari ozbiljna politi ka poruka graanima NDH, kako alternative savezniatvu NDH s Njema kom zapravo nema. *** Od svih nabrojenih dnevnih listova, tjednika u NDH samo je mali broj bio rentabilan, odnosno vlastitom tira~om uspijevao pokrivati teret izrade, tiska i distribucije. Hrvatski narod bio je najtira~niji list u NDH s prosje no 75-85 tisua primjeraka dnevno tijekom tjedna i do 115 tisua nedjeljom. Taj list naslijedivai kontingente novinskog papira ugaaenih Tipografijinih izdanja i redovno nabavljajui nove koli ine, uspio je vei dio rata ostati rentabilan. Nova Hrvatska je samo na po etku poslovala aktivno, da bi ve od 1943. gomilala gubitke, dijelom zbog svoje neugledne grafike i dizajna, ali i slabije komercijale. Spremnost nikada nije bila rentabilna, bila je skupa u izradi i nije imala brojno itateljstvo, pa naklada nije prelazila 15 tisua primjeraka. Problem kod Spremnosti bio je i taj ato je uredniatvo iz estetskih razloga vrlo esto izbjegavalo objave oglasa, ime se gubio zna ajan prihod. Zbog velikih gubitaka i slabe itanosti, a napose zbog recesije na tr~iatu papira odlukom Odsjeka za novinstvo pri DIPU-u od 9. srpnja 1942. zabranjeno je izla~enje za 72 periodi na lista u NDH. Uglavnom su to bili mjese nici i dvomjese nici strukovnih i vjerskih sadr~aja. Po formiranju vlasti i preuzimanju novinskih kua, ustaaka dr~ava kao vlasnik bila je prili no fleksibilna prema novinskim redakcijama, zanemarujui komercijalni neuspjeh. No stvar se dramati no promijenila formiranjem Ustaakog nakladnog zavoda u proljee 1943., novinskog koncerna u iji sastav su uali glavni hrvatski dnevnici i tjednici poput Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske, Spremnosti, sarajevskog Novog lista, Selja kog doma i dr. Cilj je bio osna~iti ustaaki utjecaj u novinskim redakcijama, te osigurati da profit jednih novina pokriva gubitke drugih. Za prvog direktora Zavoda izabran je dr. Edo Bulat, koji je pokrenuo reformu u poslovanju novinskih kua, a svim novinarima je uru io otkaze, ne bi li osigurao sklapanje novih ugovora, ali ne viae s novinskim kuama ve s Ustaakim nakladnim zavodom. Njega e na tom mjestu naslijediti Ante Oraani, a potom dr. Mirko Puk koji e tek zapo ete mjere nastojati do kraja provesti u djelo. Prvi njegov cilj bio je koncentrirati novac u rukama Zavoda. Drugi cilj bio je provesti ustaaizaciju u novinarskim redovima i vezati sve novinare uz strana ku ideologiju. Stoga je M. Puk preko Poglavnika ishodio stavljanje Novinarskog zakona van snage potkraj 1944., te izdao naredbu o obveznom u lanjenju svih novinara u ustaaki pokret. Bilo je to, navodi jedan anonimni suvremenik, vrlo teako razdoblje za novinare. Mnogi su izgubili posao, neki politi ki proganjani, a dijelu je novinara i ~ivot je bio u pitanju zbog sna~ne represije Luburievaca i vojnog oru~niatva Jose Rukavine. Unato velikom pritisku neznatan broj novinara podlegao je pritisku. 2.3 Novinari na udaru politike 2.3.1 istke u novinskim redakcijama Po uspostavi NDH ustaaka vlast bila je svjesna da svi novinari nisu na liniji ustaakih nazora. Mnogima je bila strana netrpeljivost prema drugim etni kim skupinama, vjerskim zajednicama, a napose uvoenje rasnih zakona. Vlast je prvo opim dr~avnim aktima i zakonskim odredbama stvorila pretpostavke, a potom i konkretnim represivnim mjerama provela istke, pa zavela vrstu kontrolu nad cjelokupnim medijskim sektorom. U pozadini takvih mjera bila je odluka ustaakih vlasti da se ve: & u prvim satima ~ivota nove dr~ave onemogui da }idovi i jugomasoni koji su poradi svojih posebni kih probitaka ne samo vjerno slu~ili tiranima i mu iteljima hrvatskog naroda, nego su s u~itkom napadali i blatili sve hrvatske narodne svetinje da oni i dalje imaju bilo kakav utjecaj na naae novinstvo, na naa tisak. Time se viae nije moglo dopustiti, da ti isti izrodi i nametnici pune svoje d~epove plodovima ustaake borbe, tj. da se obogauju na ra un toga, ato je naae tr~iate o iaeno srbskih novina i tiskovina. Ve tijekom proljea 1941. kada se formiraju novinske redakcije u NDH, bilo je jasno da postoji viae dijametralno suprotstavljenih tabora koji se bore za kontrolu tiskovnih medija. Novinari okupljeni oko Ive Bogdana, Tiasa Mortigjije, Daniela Uvanovia, Stjepana Hrastoveca, Stipe Tomi ia, inili su jedan krug. Druga grupa se formirala oko Ante Oraania iz reda studentskog druatva August `enoa, trea oko prvog glavnog urednika Hrvatskog naroda, D. Bumbera i ministra M. Budaka. etvrta grupa koja se mo~e definirati kao strana ki lobi ustaakih asnika emigranata poduprtih Poglavnikom formirana je pod vodstvom pukovnika Josipa Mrmia i na nju se oslanjala novinarska grupa predvoena Matijom Kova iem i Mijom Toljom. Potonja e se pokazati najutjecajnijom, a J. Grbelja posebno apostrofira pukovnika Josipa Mrmia, kao eksponenta agresivne ustaake politike prema urednicima i novinarima. Da je ustaako vodstvo imalo cilj usmjeravati novinarski izri aj i uope rad novinara govori i okru~nica pukovnika Mije Bzika, posebnog povjerenika za novinstvo. Ondje se tra~i da ton listova mora biti sto posto ustaaki, da listova veli aju lik i djelo Poglavnika, te da o vanjskopoliti kim temama koriste prijevode iz talijanskih i njema kih listova. To ipak u praksi nije bilo do kraja provedivo, no represija prema novinarima nije slabila sve do kraja rata. Ipak, i najmanja pogreaka, npr. skraivanje teksta ili pak naznake neprijateljstva prema saveznicima mogle su biti kobne po urednike i novinare. Novinari koji su do ekali novu vlast u redakcijama ugaaenih listova, neko najzna ajnijih informativnih dnevnika Jutarnjeg lista, Novosti i sl. bili su maknuti u stranu. Doali su neki novi mladi ljudi koji se u poslu nisu snalazili. Sa isto ~urnalisti kog aspekta osjeala se stagnacija i dekadencija u novinstvu, a nova je politika tra~ila kao na svim ~ivotnim poljima, posebno u podru ju informiranja ustaaki predznak. Isti izvor dalje prepri ava kako je Tias Mortigjija postavljen povjerenikom za HSS-ov list Hrvatski dnevnik, u kojem je izvor radio, te da je list promptno obustavljen. Novinarima je re eno prilikom zatvaranja lista, navodi anonimni svjedok, da se do daljnjega moraju svi pojavljivati u redakciji. Potom je sazvan sastanak od strane Matije Kova ia u prostorijama bivaeg Jutarnjeg lista, na koji su se morali javiti svi novinari rasformiranih redakcija. Ondje je Matija Kova i kao vladin povjerenik novinarima objasnio kako ih nova dr~ava treba, ali da je prethodno pod njegovim vodstvom potrebno izvraiti reorganizaciju novina i uredniatava. Tom je prigodom provedena selekcija novinara za glavni politi ki dnevnik Hrvatski narod i Nova Hrvatska. Ve na prvoj Skupatini novinara u NDH, 16. srpnja 1941. od ukupno 141 novinara na popisu, koji su do tada u Banovini Hrvatskoj radili novinarski posao, odabran je osamdeset i jedan podoban. Oko 40 % novinara bilo je nepo~eljno, a neki od njih e uskoro dobiti otkaz i nai se na ulici, prije svega oni koji su dr~ali odgovorne uredni ke funkcije novinskih koncerna Jugoslavenska atampa i Tipografija. Da su novinari i njihove egzistencije bili ugro~eni svjedo i i dopis od 7. lipnja 1941. upuen tada joa Novinarskom druatvu Banovine Hrvatske. Njih dvadesetpetorica usrdno mole da se intervenira u njihovu slu aju, jer da nisu primljeni u nove listove, te da im prema va~eem zakonu nisu isplaene plae za pet mjeseci. Dalje u obrani svoje profesije navode: Mi kao profesionalni novinari nipoato ne mo~emo snositi odgovornost za smjer listova, kod kojih smo radili i o kojem smjeru nismo odlu ivali mi, nego njihovi vlasnici i izdava i. Taj dokument, zaklju uje Bo~idar Novak jasno govori o odnosima vladajuih politi ara i novinstva: novinari su promjenom re~ima prvi plaali pripadnost svojoj profesiji gubitkom materijalne egzistencije, a neki slobodom i ~ivotima. Prisje ajui se posljednjih travanjskih dana Jugoslavije ondaanji direktor zagreba kih Novosti Ive Mihovilovi, rekao je: Znate kako mi je izgledao naa posao tih dana? Kao da svi zajedno piaemo neku svoju kolektivnu oporuku. Imao sam ve tada osjeaj da nam je to posljednji zajedni ki posao. Ipak, dio je novinara prigrlio novu mogunost i stavio se novom re~imu na raspolaganje. No ini se da je tek mali broj njih bio ideoloaki vezan za ustaaki pokret, a vei dio u suradnji s vladajuom politikom nastojao sebi osigurati povoljniji materijalni i druatveni polo~aj. Daniel Uvanovi na obavijesnim razgovorima tijekom o~ujka 1947. po izru enju iz Rima vlastima Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), sli nim tipiziranim formulacijama argumentira svoj na in pisanja i propagandnog djelovanja u prilog njema kih ratnih uspjeha, nacisti ke doktrine, ustaake ideologije i protuboljaevi ke borbe. Na upit o veli anju Hitlera i njegovih ratnih uspjeha on odgovara: Iz ovakvog moga na ina pisanja slijedi sve ono kako je nazna eno u upitu, ali nije bilo moje osobno uvjerenje ni namjera da takve Hitlerove planove i akcije opravdavam, a joa manje veli am. Do toga lanka kao i do niza drugih sli nih lanaka u istome broju novina doalo je po prethodnoj uputi Glavnog ravnateljstva za promi bu, koje je tra~ilo da se posebnim novinskim prilogom dade izra~aja zna enju dolaska nacional-socijalizma na vlast u Njema koj. Na drugom mjestu odgovarajui na pitanje zaato je veli ao ustaaki pokret Uvanovi ka~e: Ovakav na in pisanja zna i odobravanje itave ustaake aktivnosti, pa i borbene i on je napisan u duhu ustaake propagande, no nije bilo ni u mojoj namjeri, nit je moje uvjerenje da ima bilo kakovih argumenata kojima bi se mogla opravdati, pa makar i u najmanjoj mjeri meni ina e poznata ustaaka zlodjela... 2.3.2 Cenzura i posljedice politi ke kontrole Po uspostavi NDH 10. travnja 1941. slobodu ustaake atampe proklamirali su Ivo Bogdan i Tijas Mortigjija, novinari koji su bili u domovinskom ustaakom pokretu i prije rata. Oni su promptno ukinuli predcenzuru dr~avnog tu~itelja Kraljevine Jugoslavije, da bi nakon dva tri dana bilo odlu eno da e stanoviti vidovi cenzure morati i dalje biti na snazi, radi postojanja neiskusnih novinara, koji su u stanju svaata nadrobiti. Jedan sastanak organiziran od DIPU-a u svibnju 1941. s novinskim i radijskim urednicima otkriva koje e zadae novinari imati u novom hrvatskom druatvu i zaato je potrebna cenzura: Ono ato neprekidno moramo imati pred o ima to je nova uloga novinara i njihove pisane rije i u hrvatskoj dr~avi, oslobodjenje diktata takozvane demokracije, koja u biti u svako druatvo unosi anarhiju. To vrlo uvjerljivo potvruje propast onih dr~ava i ljudskih zajednica, koje su na demokraciji zasnivali svoje druatveno ureenje. ... Ali svako vrijeme svoje nosi. Pa ak i kada bi se mi slo~ili da je demokracija neato vriedno, ato bi se dogadjalo da u sadaanjem vremenu nastojanja prve hrvatske slobodne i samostalne dr~ave svatko trabunja ato mu padne napamet. U NDH predcenzura se provodila u DIPU-u, odnosno u GRP-u i njegovim odjecima prema vrstama medija, a cenzura prema Zakonskoj odredbi od 24. sije nja 1942. paralelno i koordinirano na tri instance u GRP-u, MUP-u i UNS-u. Ministarstvo unutraanjih poslova zadr~ati e pravo uvida u rad cjelokupnog propagandnog djelovanja. Ukoliko bi dr~avna cenzura neato propustila ili nije pregledala, povjerenici MUP-a mogli su obustaviti tisak i provesti zapljenu. Ulogu supervizora do kraja 1943. obavljao je ing. Franc Perae, a naslijedio ga je dr. Leopold Bjelobrajdi, koji je bio do kraja rata na toj du~nosti. Jedan zaposlenik Odsjeka za novinstvo i tiskopis GRP-a na sljedei na in progovara o cenzorima MUP-a: O tim ljudima niata pobli~e ne znam, nego da smo ih se pribojavali, ne e li oni poslije izlaska koje knjige staviti kakav prigovor, a specijalno Bjelobrajdi je bio revan, pa je mene optu~io da proguravam demokratsku literaturu, specijalno Nobelovce.. Kada je iziala knjiga, mislim pod konac 1944. godine «Uvod u sociologiju», gdje sam mimo pro elnika dozvolio tisak slika svih sociologa svijeta, pa i Marksa i Engelsa, onda sam ba en sa svog rada iz cenzure na razdiobu poate i razvrstavanje akata po odsjecima i tu sam ostao do kraja, a dr. Bjelobrajdi je imenovan komesarom, jer smo svi mi mlai kulturu shvaali u airim razmjerima. Da to nije bio tek usamljeni slu aj, svjedo i i dogaaj od 26. lipnja 1943. kada Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost MUP-a zahtjeva oatre sankcije za cenzora i urednika tjednika Hrvatska gruda, u ijem je broju 147. od 12. lipnja objavljen lanak Majka Bo~ja vinogorska-zavjetno proatenje Hrvatskog zagorja naglaaenog pacifisti kog prizvuka: I k majci Bo~joj pouzdano se i skruaeno uzdizahu molitve u ovim naj~alostnijim asovima ljudske poviesti, molei Ju da svrati svoj utjealjivi pogled na itavi u krvi ogrzli sviet, raztrgan divljom neslogom, i razpaljen po~arom mr~nje, da ve jednom meu zaraenim dodje do mira za kojim narodi i pojedinci ginu... Monolitnost medijske kontrole bit e posebno izra~ena od Staljingradske bitke, prekretnice u Drugom svjetskom ratu, pa sve do posljednjih mjeseci rata kada je u injen tek djelomi an otklon od njema kog saveznika. Glavno ravnateljstvo za promi bu strogo e nadzirati novinske objave ratnih izvjeaa, ali i agencijske objave Hrvatskog dojavnog ureda Croatie. I najmanja pogreaka morat e se pismeno obrazlagati. Tako je HDU Croatia 8. sije nja 1943. morao izvijestiti Glavno ravnateljstvo za promi bu kako se u prijevodu novogodianje zapovjedi Führera mogla potkrasti greaka od jedne rije i, koja je mogla bitno promijeniti cijeli kontekst. Jedna sli na opomena po etkom sije nja 1943. upuena je Hrvatskom narodu, gdje se glavnog urednika upozorava na pogreake od 8. prosinca 1942. List je tada prenosei izjave generala Eisenhowera, pogreano informirao o gubitcima osovinskih eta, umjesto savezni kih. U dopisu Glavnog ravnateljstva za promi bu navodi se da je istragom ustanovljeno kako je HDU Croatia odgovorna za krivi prijevod, ali se uredniatvo Hrvatskog naroda upozorava na nu~nu mjeru opreza i potrebu kontrole i korekcija pogreaaka. Strah urednika od pogreake (autocenzura) esto je sam dovodio do propusta, o emu svjedo i i jedan dopis Nedjeljnih viesti od 20. sije nja 1943. Novinskom odsjeku GRP-a. Ondje se potkrala greaka u jednom talijanskom ratnom izvjeau gdje se umjesto al~irska luka, citiralo tuniska luka, pa je glavni urednik Josip Bla~ina u ime redakcije Nedjeljnih viesti bio du~an obrazlo~iti kako se to moglo dogoditi. Bla~ina u dopisu ka~e: Pogrjeano talijansko ratno izvjeae dne 17 o. m. emitirao je HDU «Croatia» jer je u njegovom izvjeau stajalo «tuniaka luka». On (urednik) je to izvjeae uistinu i redigirao, ali baa uslijed njegove pretjerane pa~ljivosti, koju bismo mogli nazvati strahom, da ne bi napravio pogrjeaku, on se interesirao da li se u talijanskom ratnom izvjeau radi o datumu «izmedju 12. i 13. prosinca» ili se to mo~da odnosi na sije anj.. Bila je to svakako pometnja, te se ta nemila zabuna dogodila viae od straha /kompleks/ urednika da ne bi pogrieaio, nego od premalo pa~nje. Istoga dana i HDU Croatia bila je du~na dati objaanjenje Novinskom odsjeku GRP-a, kako se takva krupna pogreaka mogla potkrasti. Uslijedilo je obrazlo~enje jednog od djelatnika HDU Croatie koji je bio zadu~en za emitiranje izvjeaa. Ondje se podrobnije objaanjava kako je doalo do pogreake i zaato ona nije pravodobno ispravljena, a odgovornost za propust preba ena je na uredniatvo Nedjeljnih viesti. Ispostave GRP-a u Sarajevu, Banja Luci, Zemunu i Karlovcu esto su u neznanju, konfuziji, ali i strahu da ne pogrijeae pretjerivale u revnosti, pa su ak i vijesti HDU Croatie cenzurirale. Dokaz da zagreba ki GRP nije imao povjerenja u stru nu osposobljenost njihova kadra, ali i sposobnost kvalitetnog prosuivanja jest i dopis od 4. o~ujka 1944. upuen filijali u Banja Luci u kojem se izmeu ostalog ka~e: Kod cenzure treba biti oprezan s obzirom na promjenjivost prilika. Za vas je najbolje u svemu se rukovoditi viestima Croatie i zagreba kih novina kako u pogledu unutarnje tako i u pogledu vanjske politike. Vi uostalom i ne ete biti u prilici u tim pitanjima zauzimati drugo stajaliate, niti to mo~ete. Jedan drugi dopis od 30. travnja 1944. takoer potvruje poprili nu konfuziju koja je vladala oko ingerencija nad cenzurom, ali i straha koji je bio rezultat dnevnog utjecaja politike na sektor informiranja. To je kao i uvijek bilo posebno izra~eno u provinciji, gdje su politi ki postavljeni neuki ustaaki povjerenici onemoguavali rad uredniatvima listova. GRP u Zagrebu tako savjetuje sarajevsku ispostavu da se obrati njima za pomo kada ne zna kakav stav zauzeti prema pojedinom lanku. Iznova se napominje da nije potrebno provjeravati vijesti HDU Croatije koje su ve cenzurirane. Iz gore spomenutog dopisa je vidljivo da se sarajevski Novi list ~alio centrali u Zagrebu na postupak sarajevske filijale GRP-a i pokuaaj promjene lanka pod nazivom Novi uspjeh. Pravi se pak incident u strogo kontroliranom medijskom prostoru NDH dogodio po etkom 1943. takoer na periferiji, kada je sarajevski Katoli ki tjednik u svojem 4. broju otvoreno istupio protiv dirigiranog novinskog sustava NDH, veli ajui slobodno novinstvo. Odjel za novinstvo GRP-a upozorio je sarajevski ured na veliki propust cenzure i nu~nost zapljene 4. broja Katoli kog tjednika, u kojem se s omalova~avanjem piae o novinstvu u NDH: Tako se moglo dogoditi da taj list s omalova~avanjem piae o «dirigiranom novinstvu» i kao protute~u suprotstavlja «slobodno» novinstvo, u koje svrstava i sebe i tako ustaako novinstvo ozna uje manje vriednim. Novinstvo u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj mo~e biti samo jedno, jer za sve ato se piae u pitanjima politike, t. j. obeg dobra hrvatskog naroda i dr~ave, snosi odgovornost dr~avna vlast. Isti ured daje i slijed mjera koje valja poduzeti protiv Katoli kog tjednika: Na uljudan, ali odlu an na in upozoriti uredni tvo Katoli kog tjednika, da e listu biti zabranjeno izla~enje, ako i u budue svojim pisanjem bude dovelo do toga, da nam naai saveznici, koji baa danas krvlju svojih najboljih sinova i to upravo u borbi protiv zakletih neprijatelja vjere, uzmognu prigovoriti. Ne znamo, ato o tome misle u uredni tvu Katoli kog tjednika, ali to ato su oni uz nepa~nju naae cenzure u inili jest te~ko djelo protiv dr~ave i naroda. Iz dopisa se dalje is itava kako sarajevska ispostava GRP-a nije na visini zadatka i nedovoljno revno provodi zacrtanu dr~avnu politiku u vrlo va~nom podru ju, kao ato su mediji. Pove~e li se ta konstatacija s propustima uredniatva sarajevskog Novoga lista i Katoli kog tjednika, namee se zaklju ak da je ustaaki re~im u Zagrebu imao limitirane kadrovske, tehni ke i materijalne mogunosti za efikasnu kontrolu cjelokupnog medijskog prostora NDH, pogotovo periferije. Na kraju dopisa kojeg potpisuje nadstojnik Novinskog ureda Ivo Bogdan sarajevska ispostava GRP-a umoljava se: da u Sarajevu ne provodi u novinstvu sustav druga iji od onoga u Zagrebu. U odgovoru od 11. velja e 1943., sarajevski ured GRP-a pojaanjava kako poteakoe u cenzorskom radu proizlaze iz slabe informiranosti slu~benika ureda, kao i specifi no teakih politi kih i vjerskih prilika u BiH koje uvijek ne dozvoljavaju odlu nu intervenciju na pisanje ovdaanjeg tiska. Naro ito se to odnosi na listove vjerske provenijencije koji dobro koriste taj slobodni prostor, navodi se u izvjeataju sarajevske ispostave GRP-a. Posljedica viaeslojne cenzure i represije prema novinarima u NDH, bila je u najmanju ruku nekriti ki i pristran novinski sadr~aj, zbog ega je novinstvo od samoga po etka bilo u krizi. To zorno potvruje izvjeataj o ustaakom novinstvu za Hrvatski dr~avni sabor, iz srpnja 1942., kojeg je izradio Marko ovi, prvi ravnatelj Hrvatskog naroda. On konstatira kako: Suvremeno hrvatsko novinstvo pro~ivljuje teaku krizu, ato se najbolje osjea po kakvoi samih novina, a i po raspolo~enju koje vlada meu novinarima. O kakvoi naaih novina nije potrebno govoriti, jer to znade i opa~a svaki Hrvat, koji ita te naae novine. Ta loaa kvaliteta hrvatskih novina, zapravo zna i neuvjerljivost, pa je konstatacija da je malo tko od hrvatskih graana slijepo vjerovao hrvatskim novinama u NDH, pogotovo u posljednjoj fazi rata, vjerojatno to na. U jednom dopisu upuenom GRP-u 24. velja e 1943., nakon obavljenog razgovora s ravnateljem Matijom Kova iem, istaknuti HSS-ovac Mirko Glojnari predla~e osnivanje dopisniatva u `vicarskoj koje bi osiguralo kvalitetnije informiranje hrvatskih graana, ali i bolje plasiranje NDH u neutralnom svijetu. Glojnari na jednom mjestu ka~e: & ondje (u `vicarskoj) se mijeaaju utjecaji prijateljske i neprijateljske promi be, a i glas avicarske neutralne atampe svakako mnogo vriedi...mo~da se i previae uzdam u svoju spretnost, ali ipak mislim, da bi meni uspjelo nai prijatelja Hrvatske meu `vicarcima. O (ne)uspjehu ustaake propagande u NDH, a posebno na podru ju BiH slikovito govori i M. Pelesti: Ustaaki re~im u NDH, ta balkanska satrapija, bio je u dosta elemenata kopija njema kih i italijanskih faaisti kih uzora. Njegova propaganda bila je, takoer, tek odbljesak Goebbelsove i Mussolinijeve propagande, ali bez jednog va~nog svojstva bila je liaena hipnoti ne moi. Joa jedan razlog viae zaato su hrvatske novine bile loae daje i T. Mortigjija obrazla~ui ato je sve morao kao urednik i novinar trpjeti i kakvim pritiscima su bili izlo~eni novinari: trebalo (je) voditi dnevnu borbu s poplavom nekriti kih slavopojki pojedincima ili odbijati samohvale, koji put i intervencijama poduprte; veoma esto natezati se s njema kom vojni kom cenzurom; odbijati navaljivanja nepismenih ili sumljivih suradnika.. Na in na koji je provoena cenzura, ali i autocenzura unutar samih redakcija dovodila je do ozbiljnih poteakoa u distribuciji listova i pravovremenosti njihova izla~enja. Listovi zakaanjavaju i u zagreba koj kolporta~i, a vrlo esto ne sti~u na vlakove i mnoga pokrajinska mjesta ostaju bez listova kroz cijeli dan, navodi se u izvjeau HND-a iz srpnja 1942. Dogadja se, da su kadkada pojedini listovi zavraeni ve i u pet sati poslije podne, a cenzura bude dovraena tek u sedam sati. Uslijed zadr~avanja na cenzuri listovi zakasne na vlakove prvenstveno na pruge Sarajevo-Dubrovnik i Brod-Zemun. Takvo pak zakaanjenje ima kao posljedicu veliku materijalnu atetu, jer u te krajeve sti~u tek sutradan primjerci zakaanjelog broja, kad sti~e i redovno izdanje drugog izdanja. Dakako da itatelji ne e u takvim prilikama kupovati stare brojeve, kad ve imaju novine s najnovijim vijestima. Nu kud i kamo je vea ateta politi ka i moralna. Zbog toga je Hrvatsko novinarsko druatvo (HND) kao strukovna udruga u politi ki dirigiranom novinskom sustavu u navedenom dopisu tra~ila viae cenzora, odreenije i stalnije upute za pisanje, izbjegavanje nenadanog, ak u jednom danu mijenjanja uputa, suradnju nadle~nih ustanova koje po prirodi posla paze na pisanje novinstva: Dr~avnog izvjeatajnog i promi benog ureda, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrta, veleobrta i trgovine, Dr~avne riznice, UNS-a itd. Ti zahtjevi komercijalne i organizacijske prirode trebali su prije svega osigurati redovno izla~enje i distribuciju novina, a re~imskim novinarima siguran i lakai svakodnevni posao, ali u zadanim okvirima dr~avne politike prema medijima 2.3.3 Uloga Hrvatskog novinarskog druatva Hrvatsko novinarsko druatvo (HND) otpo inje sa svojim radom od 16. srpnja 1941. kada je izabrano i prvo vodstvo Druatva na elu s predsjednikom Matijom Kova iem, te osvjedo enim ustaakim prvacima dr. Ivom Mrakov iem, Antunom `endom, Franjom Dujmoviem, Ante Jedvajem, Josipom Bla~inom. Za po asnog predsjednika izabran je Mile Budak. Pavelievom odredbom od 2. studenog 1941. HND postaje staleaka postrojba u sklopu Glavnog saveza staleakih i drugih postrojbi Ustaae - Hrvatskog oslobodila kog pokreta. Pravilnik HND-a stupio je snagu 23. rujna 1942. kao statut Hrvatskog novinarskog druatva, staliake postrojbe svih novinara. Njime je regulirano novinarsko zvanje i postavljeni su uvjeti po kojima netko mo~e postati lanom HND, koji su kasnije implementirani u Zakon o novinarima i novinarskom radu. Da je uloga novinara, lana HND-a, staleake organizacije pri ustaakom pokretu, bila raditi na ustaakim probicima svjedo i i izvod iz propisnika Ustaae uz lanak 29 pravilnika HND-a: Ustaaa vojni ar je pozvan da svaki neprijateljski pokuaaj protiv domovine, dr~ave i tekovine ustanka najodlu nije, ako je potrebno i u krvi, nemilosrdno uguai. Hrvatsko novinarsko druatvo odigrat e klju nu ulogu i u donoaenju Zakona o novinarima, pregovarajui s prakti ki jedinim vlasnikom novinskih kua u zemlji, Dr~avom. Kao strukovna udruga Hrvatsko novinarsko druatvo na temelju politi kog diktata sudjelovala je u radu Unije nacionalnih novinarskih druatava, meunarodne udruge novinara iz kruga zemalja Osovine, i to kao ravnopravni lan. Na taj je na in HND participirao u kreiranju jednoobraznog medijskog sustava kakav je zaveden pod njema kim vojnim i politi kim diktatom u Europi. Zakonska odredba o novinarima i novinskom radu donijeta je tek 22. svibnja 1943. i njom e biti odreen staliaki polo~aj ili status novinara u NDH. Taj zakon koji se sastoji od sedamdeset i devet lanaka, definira ato je to novinarsko zvanje, kako se sti e i gubi novinarski status, donosi odredbe o pravnoj zaatiti, socijalnom polo~aju novinara, te mirovinskom osiguranju. Novinarsko zvanje definirano je kao javno zvanje koje se sti e upisom u Imenik novinara i novinskih pripravnika. Poput godinu dana ranije formuliranog Pravilnika HND-a i Zakon o novinarima i novinarskom radu u svojem prvom lanku postavlja neke uvjete i ograni enja za obavljanje novinarskog posla. Uvjet da bi netko bio novinar bila je prije svega punoljetnost i polo~ena matura. Osoba je takoer trebala imati status dr~avljanina arijevskog porijekla neo~enjenog za osobu nearijskog porijekla na temelju zakonske odredbe o zaatiti krvi i asti hrvatskog naroda, ato je veim dijelom preuzeto iz njema kog Zakona o urednicima iz 1933. Osim formalnog obrazovanja Zakon je predviao i mogunost napredovanja kroz sta~ u slu~bi, te polaganje stru nih ispita i sl., ato su bile strukovne odrednice. U lanku 17 Zakona posebno se isti e kako (ni)je dozvoljeno pisati. Svako pisanje koje vrijea ast ili dostojanstvo Hrvata i NDH, navodi se u Zakonu, kao i pisanje koje je u stanju oslabiti hrvatske narodne redove ili volju hrvatskog naroda za radom u korist i obranu svoje dr~ave nije prihvatljivo. Po uzoru na formiranje medija u Njema koj i Italiji promid~bi se u obrazlo~enju Zakona daje velik zna aj, jednak zna aju vojnih uspjeha na bojiatima. Takoer se navodi kako je Zakon o novinarima i novinarskom radu utemeljen na njema kom, bugarskom i talijanskom zakonu o novinama i na pravilniku HND-a. Zakonom je uloga brige nad oblikovanjem i edukacijom hrvatskog novinarskog stale~a prepuatena HND-u. Koncesije koje je ustaaki re~im dao novinarima, Zakonom o novinarima i novinarskom radu, imale su za cilj vezati novinarsku struku uz ustaaki propagandni aparat i probitke NDH. Hrvatsko novinarsko druatvo odigrat e klju nu ulogu u osiguravanju egzistencijalnih uvjeta i socijalne sigurnosti novinara u NDH. Jer, kako ka~e jedan suvremenik novinar, ratne prilike u inile su ~ivot u Zagrebu vrlo teakim za sve one ljude koji su ~ivjeli od svoje mjese ne plae, a nisu se bavili avercom i sli nim unosnim, ali nepoatenim poslovima. Preko Novinarskog druatva novinari su se snabdijevali ogrjevom, a esto su dobivali od druatva pozajmice i pripomo. Prihodi Druatva kumulirani su lanarinama, ali i prirezom na oglaaavanje u dnevnim novinama. Prirez je uveden na zahtjev Novinarskog druatva kao bi se osigurala financijska baza za autonomno mirovinsko osiguranje novinara. Ipak to nije bilo dovoljno da se osigura povoljniji materijalni polo~aj novinara. Kada je krajem 1941. postignut dogovor velikih dnevnika Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske i Hrvatskog lista da obustave svoja nedjeljna izdanja, stvoren je medijski prostor za Nedjeljne viesti koje je pokrenulo Hrvatsko novinarsko društvo (HND). Pojavom zagreba kog tjednika, Nedjeljne viesti, novinari dnevnih tiskovina dobili su jedan dan odmora, a HND znatan prihod. Osim informativnog karaktera, te su novine bile i sindikalno glasilo novinara. Novinari razli itih listova ispo etka su za Nedjeljne viesti bez naknade radili, a novac od prodaje uplaivali u mirovinski fond, no list se do 1943. profesionalizirao i promijenio naziv u Novine. Taj je informativni tjednik izlazio je prvo na tri stranice po etkom 1942., potom na osam tijekom 1943., te deset i dvanaest tijekom 1944. Glavni urednik do kraja 1942. bio je Antun `enda, a potom Josip Bla~ina. Prema odluci GRP-a od 1943. po inju izdavati osim zagreba kog, osje ko i sarajevsko izdanje u skraenom obliku. Ovaj tjednik posebno je zna ajan za razumijevanje polo~aja novinara u NDH, ato je i razumljivo, jer je osniva lista bio HND. Velik broj lanaka posveen je novinarima i njihovu radu, kao i druatvenom i materijalnom polo~aju. Kao i kod Hrvatskog naroda ili Hrvatskog lista vanjskopoliti ke teme, te analize bojiata nalazile su se prema politi kom naputku u pravilu na prvoj i posljednjoj stranici, a nerijetko i na drugoj i etvrtoj stranici. Uglavnom su to bile kroz tjedan sabrane agencijske vijesti DNB-a, Stefania, ali i vijesti iz neutralnih zemalja `vicarske, `vedske, Turske, Portugala, Turske. Na drugoj stranici esto se nalazio pregled stanja na bojiatima, a najviae pa~nje posveivano je Isto nom bojiatu, te od ljeta 1944. Zapadnoeuropskom, dok je Sjevernoafri ko slabije zastupljeno. Meunarodne konferencije u Casablanci, Teheranu, Moskvi, Jalti i San Franciscu imale su zna aj prostor u ovom tjedniku, a informacije su u pravilu objavljivane na prvoj stranici. Fotografije vanjskopoliti ke i ratne tematike, vrlo su rijetko objavljivane, dok su karikature izostale. 2.3.4 Progoni i zatvaranja novinara Bez obzira na sve mjere predostro~nosti ustaakog re~ima, novinari nisu slijepo vjerovali u vijesti koje su bili primorani plasirati hrvatskim graanima. Od po etka 1942. mnogim novinarima koji su potajice sluaali neprijateljske radio stanice, a preko biltena Izvjeatajnog ureda MVP-a imali pristup i neutralnom novinstvu, bilo je jasno da je ratna pobjeda Njema ke na Isto nom bojiatu upitna. O tome svjedo i i sastanak urednika, komentatora i suradnika vanjskopoliti kih rubrika novina i radija na poziv HND-a po etkom 1942., kojemu e prisustvovati predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, na elu s ministrom Mladenom Lorkoviem. Neki od novinara posve otvoreno su upitali ministra o stanju na Isto nom ratiatu, ruskoj ofenzivi i teakom polo~aju njema kih snaga, a neki su ga upitali i ato misli o pisanju neutralnog novinstva `vedske i `vicarske u kontekstu ratnih uspjeha Sovjeta. To potvruje tezu da su mnogi novinari u strahu za vlastiti ~ivot i egzistenciju bili primorani jedno misliti, drugo govoriti, a posve tree pisati. Pritisak na urednike novinare bio je neizdr~iv. ak je UNS 5. rujna 1942. bio primoran intervenirati prema DIPU-u, jer je meu odgovornim novinarima u redakciji vladao pani an strah od politi kih greaaka i radikalnog ka~njavanja novinara. Iz dopisa upuenog Odsjeku za novinstvo razabire se da su neki novinari otpuateni bez pravog razloga, dok su odgovorni proali bez sankcija. U dopisu UNS-a Novinskom odsjeku DIPU-a izmeu ostalog se navodi: Time je u injena ka~njenima moralna i materijalna nepravda, a napose novinaru Ambroziu, koji je hranitelj obitelji od deset lanova. Time se joa viae omrazuje ustaaka vladavina, a na to bi posebno uredi promi be morali paziti. Sve to upuuje na injenicu da je novinarski rad bio pod povealom slu~bi DIPU-a, MVP-a i UNS-a, te da se u strahu od sankcija u novinarskim redakcijama nije prezalo niti od la~nog prokazivanja. Uloga novinara prema mialjenju najmonije ustaake, odnosno dr~avne slu~be bila je rad za usko strana ki interes, promociju ustaake vlasti, iji je kredibilitet, kako se razabire iz pomenutog dopisa, ve u 1942. bio ozbiljno poljuljan. Politika ustaakog vodstva u teoriji i praksi negirala je graanska prava i slobode, posebice slobodu izra~avanja, a time onemoguavala novinarski rad temeljen na istini. Da su novinari i urednici uistinu uhiivani zbog napisane rije i, svjedo i i primjer T. Mortigjije koji je u ranu jesen 1941. pritvoren po nalogu A. Pavelia, radi jedne notice o HSS-ovim prvacima Janku Tortiu i dr. Josipu Berkoviu. T. Mortigjija dalje svjedo i kako je urednik gospodarske rubrike Hrvatskoga naroda Milan Lavicki takoer uhien, a mnogi strogo opominjani. Teror nad novinarima i njihovu radu poja an je u 1943. godini. Mnogi su novinari zavraili na stratiatima i u logorima, a posebno su bili na udaru oni koji nisu podr~avali re~im. Meu 16 objeaenih redarstveno utvrenih komunista, kako je pisala Nova Hrvatska 21. prosinca 1943., bili su i neki novinari agencije Croatia, dr. Branimir Ivaki, Petar Miho evi, pa zatim novinari Ljubomir Sokolovi, Radovan Reicherzer, te poznati knji~evnik Bogdan Ogrizovi. Kontrola novinara bila je posebno rigorozna kada bi posao izvjestitelja nalagao putovanje izvan granica zemlje. U slu aju uglednog re~imskog novinara i lana uredniatva Hrvatskog naroda, Borisa Berkovia, procedura izdavanja putnice trajala preko mjesec dana, a obuhvatila je nekoliko razina odlu ivanja. Nakon preliminarne potvrde zagreba kog sto~era Ustaae - Hrvatskog oslobodila kog pokreta, u ime Berkovia, Hrvatski narod podnosi zamolbu Glavnom ravnateljstvu za promi bu i Odjelu za tisak i slikopis MVP-a, ne bi li ishodio pozitivno o itovanje, odnosno mogunost izdavanja putnice kod Redarstvene oblasti, Odjela za putnice, Zagreb. Sve te mjere imale su za cilj osigurati unificirani model izvjeatavanja, na tragu hrvatskih dr~avnih probitaka, ustaakih na ela i viaih vanjskopoliti kih interesa koji su bili jasni isklju ivo kreatorima politike. U posljednjim mjesecima rata potkraj 1944. i po etkom 1945., kada Nezavisna Dr~ava Hrvatska prema izvjeatajima avicarskih dopisnika viae nije upravljala svojim teritorijem i dr~avnim institucijama, Poglavnik je pokuaao provesti ustaaizaciju svih segmenata hrvatskog druatva i osigurati do kraja rata monolitnost savezniatva s Njema kom ma kakav zajedni ki usud bio. Na udar su doali i novinari. Svaki novinar koji nije htio pristupiti u ustaake redove dobio je jednomjese ni otkaz, bez prava na odpravninu. Tako je trideset do etrdeset novinara otpuateno, od kojih osam iz Hrvatskog naroda i petnaest iz Nove Hrvatske. Novinari ne samo da su otpuatani nego su automatski pozivani na vojni ku du~nost. Zadatak da pro isti sve ato nije ustaako dobio je ministar dr. Mirko Puk, pa su na udaru bili svi oni novinari koji nisu pristali polo~iti ustaaku zakletvu. Zakon o novinarima i novinarskom radu stavljen je van snage, a povjereniku M. Puku povjerena zadaa da provede katarzu. Ravnatelj Nove Hrvatske Vilim Peroa izru en iz Rima 1947. vlastima FNRJ na pitanje zaato je prisiljavao osoblje redakcije na upis u ustaaku organizaciju, izjavio je: U prosincu 1944. godine Dr. Puk koji je tada bio glavni ravnatelj Ustaakog nakladnog zavoda, tra~io je od mene, da mu se dostavi izjava svakog pojedinog lana redakcije, da li je lan ustaake redakcije ili nije. Ja sam svakome predo io dopis dr. Puka, kojim se to tra~ilo, te su svi lanovi odgovorili da li su pripadnici ustaake organizacije. Ja sam sve te izjave slu~benim putem dostavio Puku. Tada je Puk htio da na osnovu ove ankete otpustim skoro sve lanove redakcije, pa smo mi urednici listova predlo~ili da se otpuatanje izvrai prema stru noj sposobnosti i marljivosti u poslu. Tada sam ja naredio lanovima redakcije da svaki o sebi sastavi kratki prikaz ato radi u listu i ato je u poslijednja dva mjeseca napisao. Te elaborate svih lanova redakcije, ja sam sa svojim mialjenjem dostavio Puku. Na osnovu toga na elno su otpuateni svi oni koji su slu~ili kadrovski rok u vojsci. Osim njih poimeni no otpuateni su Kati i, gradski reporter, Svoboda, Betanik, koji je ipak zadr~an, zatim je otpuaten Maruaevski, Mlinari, Djunio, O~egovi, Ivan Ambrozi i Salih Ali. Mislim da nije nitko viae otpuaten. III. Saveznici u tisku NDH 3.1 Staljingrad prekretnica na Isto nom bojiatu 3.1.1 Barbarossa Do njema kog napada na Sovjetski Savez u ljeto 1941. Nijemci su ve zagospodarili kontinentalnom Europom. Tek nekoliko neutralnih zemalja, `vicarska, `panjolska, Portugal i `vedska poateene su Wermachtovog bliztkriega. Hitlerovo osvajanje Europe otpo elo je 1938. aneksijom Austrije. Iste je godine za zelenim stolom u Münchenu sporazumno s Velikom Britanijom, Francuskom i Italijom pripojena Sudetska oblast ehoslova ke. Bila je to uvertira u njema ko vojno zauzimanje eake i Moravske u proljee 1939., formiranje Slova ke dr~ave, satelita III. Reicha, te pripajanje 1940. dijela rumunjskog teritorija, sjeverne Transilvanije, savezniku Njema ke u centralnoj Europi, Maarskoj. Tajnim sporazumom Hitler-Staljin iz kolovoza 1939. Hitler je sebi osigurao zalee na istoku za ratne operacije na sjeveru i zapadu Europe, ali i dogovorio podjelu Poljske, prepustivai Sovjetima rumunjsku pokrajinu Besarabiju, te otvorene ruke prema balti kim zemljama Litvi, Latviji i Estoniji. Nakon napada na Poljsku 1. rujna 1939., koju je do 6. listopada podijelio sa Staljinom, tijekom zime i proljea 1940. okupirao je Norveaku, Dansku, Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku, a dijelom i Francusku, stavivai je pod njema ku upravu. U dijelu ju~ne Francuske maraalu Philippe Petainu omoguio je organiziranje tzv. Vichyjevske Francuske, zavisne o Njema koj, kojoj su pripali i francuski kolonijali posjedi u Sjevernoj Africi: Al~ir, Maroko, Tunis, Francuska Somalija, te Sirija i Libanon na Bliskom istoku. Velika Britanija se uspjela oduprijeti zra nom udaru Lufwafe do mjeseca studenog 1940., no bila je izolirana i bez zna ajnijeg utjecaja na ratna zbivanja na europskom kontinentu. U studenom 1940. Rumunjska, Maarska i Slova ka pristupaju Trojnom paktu, a po etkom 1941. i Bugarska. U travnju 1941. uslijedilo je njema ko osvajanje dvaju balkanskih kraljevina, Jugoslavije i Gr ke, ne bi li se pred planirani napad na SSSR osiguralo sigurno zalee na jugoistoku Europe. Kraljevina Jugoslavija podijeljena je demarkacijskom crtom izmeu njema ke i talijanske zone vojnog upravljanja, a dijelovi jugoslavenskog teritorija prepuateni su Bugarskoj i Maarskoj. Na teritoriju Hrvatske i BiH formirana je voljom Njema ke i Italije, Nezavisna Dr~ava Hrvatska. Zbog njema kih vojnih akcija na jugoistoku Europe, koje e na prostoru Jugoslavije zavraiti ve 17. travnja 1941. kapitulacijom jugoslavenske kraljevske vojske, ali ukupno tek po etkom lipnja 1941. zauzimanjem Krete, Hitler je bio prinuen odgoditi napad na Sovjetski Savez s proljea na ljeto 1941. Operacija Barbarossa otpo ela je 22. lipnja 1941. blitzkriegom na Sovjetski Savez. Zagreba ki dnevnik Novi list 22. lipnja 1941. u lanku Reich brani ~ivotne interese Europe, objavio je vijest o njema kom napadu na Sovjetski Savez, nazna ivai itateljima u podnaslovu i zaato: Njema ka predusrela pripremni napadaj Sovjetskog Saveza. Na prve tri stranice objavljen je proglas Führera koji nudi sva potrebna objaanjenja graanima Nove Europe. Kao razlozi napada istaknute su sovjetske teritorijalne aspiracije prema malim balti kim narodima Lite, Latvije i Estonije, te prema Bugarskoj i Rumunjskoj i gomilanje sovjetskih snaga od proljea 1940. na isto noj granici Njema kog Reicha. Staljin je dalje optu~en da je u dogovoru s Britancima pripremao napad na III. Reich, zbog ega je propao njema ki plan osvajanja Britanije. Nekoliko dana kasnije Novi list je iz njema kih novina Völkischer Beobachter izvijestio o detaljima krvavog plana ~idovsko boljaevi ke klike u Kremlju, pritom objasnivai kako je Staljin 1939. sklopio pakt s Njema kom o nenapadanju kako bi se dokopao izgubljenih grani nih podru ja Carske Rusije i balti kih zemalja te u inio neizbje~nim rat izmeu, Njema ke, Italije i zapadnih sila. Tom se obrazlo~enju u tjedniku Hrvatska gruda, pridodalo i joa jedno, kud i kamo bizarnije, po kojemu se Sovjetski Savez okoristio njema kim napredovanjem na Zapadu, postepeno poveavajui svoj i onako glomazan teritorij, na dijelove Poljske, Besarabiju i balti ke zemlje. Posljednji zahtjev sovjetskog dr~avnog vrha bio je uperen na vje itu teritorijalnu aspiraciju Rusije, pa i Sovjetskog Saveza, tjesnac Dardanele. Meutim, kako navodi Hrvatska gruda, Njema ka je tvrdo odbila taj zahtjev, ato je uvjetovalo otvaranje Isto ne fronte. Po uzoru na njema ki, tisak NDH imao je zadatak uvjeriti hrvatsko itateljstvo u opravdanost njema kog pohoda na SSSR, zbog kako se navodilo prijetee boljaevi ke opasnosti s Istoka, tj. Staljinovih imperijalnih ciljeva. S obzirom da su interesne sfere SSSR-a i III. Reicha tajnim ugovorom Staljina i Hitlera iz 1939. bile usuglaaene, a teritorij na istoku i sjeveru Europe prema dogovoru podijeljen, ratne prijetnje sa sovjetske strane nije bilo. Hilter nije bio ni im isprovociran. Staljin nije, kako se to htjelo la~no prikazati u tisku NDH provodio pripreme za napad, niti je na bilo koji na in iskazivao ambicije za osvajanje nekih novih teritorija ili ugro~avanje III. Reich. Dapa e, Staljin je u proljee 1941., u viae navrata alarmiran od diplomatske slu~be na opasnost od njema kog napada sve inio ne bi li izbjegao rat s Njema kom. Zabranio je antinjema ku propagandu u sovjetskom tisku, povukao priznanje izbjegli ke vlade Norveake i Belgije, otjerao jugoslavenskog ambasadora iz Moskve i odbio je priznati gr ku izbjegli ku vladu. Program ostvarenja ~ivotnog prostora na Istoku bio je klju an dio Hitlerova politi kog programa sadr~an joa u Mein Kampfu. Nije bilo alternative ili kompenzacije na Zapadu koja bi mogla zadovoljiti Hitlera. Osvojiti Sovjetski Savez, uniatiti Slavene i provesti naseljavanje, bio je imperativ nacisti kog programa. Po svojem opsegu i broju uklju enih vojnika Barbarossa je bila najvei pothvat Drugog svjetskog rata. U prva tri mjeseca Nijemci su velikom brzinom (i po 80 km dnevno) napredovali u tri pravca, prema Lenjigradu, Moskvi i Kijevu. Ve krajem lipnja Nijemci zauzimaju Minsk, a sredinom srpnja 1941. Smolensk u Bjelorusiji. Potom je uslijedila bitka za Kijev, koju je Hitler nazvao najveom bitkom u povijesti ovje anstva. Nijemci su uspjeli sredinom rujna zauzeti grad, a prema izvjeatajima iz Berlina ondje su zarobili 4 sovjetske armije s oko 665 tisua sovjetskih vojnika. Potkraj rujna njema ka napredovanja dosegla su na ju~nom dijelu bojiata vrlo va~no uporiate Rostov, kroz koji prolazi petrolejski cjevovod s Kavkaza, ime je bila ugro~ena redovna sovjetska opskrba naftom. Ve sredinom srpnja 1941. Sovjeti su imali znatne gubitke u ljudstvu i tehnici: 3,5 tisua tenkova, 6 tisua zrakoplova i oko 2 milijuna ljudi, a do kraja rujna ta e brojka porasti na 3 milijuna ljudi i 18 tisua tenkova. Unato ogromnim gubicima ljudskim i materijalnim gubicima i prepolovljenoj ratnoj proizvodnji krajem 1941., Staljin je uspio prebaciti 1360 velikih vojnih tvornica isto no od Moskve, prete~ito na Ural i ve krajem 1941. zaustaviti njema ko napredovanje. Dok je njema ki ratni stroj u prosincu 1941. posustajao pred Moskvom, isto no od Moskve Sovjeti su gomilali svoje sibirske snage, dopremili nove tenkove uglavnom modela T-34 koji su se pokazali boljima od njema kih za zimsko ratovanje, a po prvi puta e Sovjeti uspostaviti ravnote~u i u zra nom ratu. Pokuaaj da zauzmu Moskvu Nijemcima nije uspio, zbog ote~anih vremenskih uvjeta, vojne taktike, ali i sovjetskih poja anja iz azijskih sovjetskih republika. Nisu uspjeli zauzeti ni drugu klju nu to ku na Isto nom bojiatu, Lenjingrad, koji e ostati u njema koj opsadi sve do sije nja 1944. Staljin je tada procijenio da je vrijeme za pokretanje prve sovjetske ofenzive. 3.1.2 Posustala njema ka ofenziva na Istoku i sovjetski apel zapadnim Saveznicima za otvaranjem druge fronte Uslijed teakih vremenskih uvjeta njema ke snage na Isto nom bojiatu tijekom sije nja i velja e 1942. po prvi puta su bile primorane na defenzivu, o emu svjedo e rijetki novinski natpisi u Hrvatskom listu: Odbijeni napadi sovjetskih eta-uniatavanje iskrcanih sovjetskih snaga kod Fedosije, Nijemci u utvrenim zimovaliatima odbijaju od reda sve boljaevi ke napadaje, Nijemci ponovno zauzeli Fedosiju, Uzaludni boljaevi ki napadaji Sjeveroisto no od Kurska i na Valdaiskoj visoravni suzbijeni boljaevi ki napadi, Borba protiv studeni, Ogor ene borbe pri 42 C. Ipak nije bilo niti rije i o gotovo 100 tisua njema kih vojnika koji su zbog vrlo niskih temperature izba eni iz stroja, kao niti o poteakoama s pokretanjem aviona, tenkova, te blokadi opskrbnih putova. Nigdje nije posebno apostrofiran problem neadekvatne odjee i nepripremljenosti na specifi ne zimske uvjete ratovanja njema kih, rumunjskih, maarskih, finskih i talijanskih vojnika. Pa ipak, bio je to ozbiljan problem koji je njema ku navalu zakratko zaustavio potkraj 1941. i po etkom 1942. te omoguio Sovjetima intermezzo za dopremu novih vojnih snaga i tehnike iz isto nih sovjetskih republika. Naj~eai sukobi tijekom sije nja i velja e 1942. vodili su se na ju~nom odsjeku Isto nog ratiata, to nije na Krimu kod Fedosije, te na podru ju Ker a, a potkraj velja e otpo ele su velike njema ke operacije u pravcu zauzimanja Sevastopolja, klju ne sovjetske utvrde na Krimu, te na Donjecu. Do kraja o~ujka prema informacijama iz Fuhrerovog glavnog stana objavljenim u Hrvatskom listu sovjetska ofenziva na Donjecu i Ker u bila je posve slomljena: Suzbijene sovjetske navale na Donjecu, Krvavi gubici Sovjeta na Ker u-velika sovjetska ofenziva uz topni ku potporu-borba prsa o prsa- neprijatelj odba en, a po etkom travnja u Hrvatskom listu pojavio se indikativan naslov: Nijemci su spremni za ofenzivu - Sovjeti su izgubili zimsku ofenzivu, ato je bio signal za pokretanje velikih njema kih ratnih operacija na Isto nom bojiatu u proljee i ljeto 1942.. Zimsku ofenzivu Sovjeta, Führer je kao direktni zapovjednik njema kih kopnenih snaga na Isto nom bojiatu u svom obraanju naciji potkraj travnja ocijenio kao pogreanu ratnu strategiju. Kako prenosi Hrvatski narod, Hitler je sovjetsku ratnu strategiju ocijenio kao idiotski na in ~rtvovanja ljudi: Vidjet e se ija je strategija bila uspjeanija.... napada a koji je svoje mase ljudstva na idiotski na in ~rtvovao ili branitelja koji je naprosto dr~ao svoje polo~aje. Svraetak zime 1942. olakaati e opskrbu i omoguiti popunjavanje njema kih vojnih formacija. Prvi veliki njema ki uspjeh u 1942. bilo je osvajanje grada i luke Ker a gdje su Sovjeti prema izvjeau njema ke agencije DNB objavljenom u Nedjeljnim viestima, izgubili oko 150 000 vojnika i velike koli ine ratnog materijala. Paralelno s velikim operacijama na Krimu, koje su po padu Ker a u potpunosti bile koncentrirane na grad Sevastopolj, Nijemci su vraili napade na Harkov, grad na sredianjem odsjeku Isto nog bojiata. Krajem svibnja 1942. u Hrvatskom narodu pojavio se tekst pod naslovom: Velika bitka kod Harkova zavraena prema kojemu su u nepunih mjesec dana njema ke ofenzive bile uniatene tri sovjetske vojske sa 20 strelja kih divizija, 7 sedam konjani kih i 14 motoriziranih brigada te zarobljeno 240 tisua ljudi. Na svojstveno ironi an na in Nova Hrvatska je karikaturom na naslovnici proslavila veliki njema ki uzlet nakon zimske stanke i teakoe u kojima se Staljin naaao. Na slici je Staljin ispred jednog stabla, a u potpisu stoji: «Staljin: Glupo drvo! Zar me i ti moraa sjeati da je doalo proljee!» Sovjetski gubici bili su uistinu veliki. U euforiji zbog uspjeha pred Moskvom krajem 1941., te prvim znacima slabosti njema ke vojske Staljin je u proljee 1942. precijenio svoje mogunosti. Njegov nerealni plan pokretanja ope ofenzive na svim ratiatima, stajat e snage maraala Timoaenka velikih gubitaka na ju~nom sektoru Isto nog bojiata. `esta armija generala von Paulusa i Prva oklopna armija generala Kleiste-a uspjele su zarobiti 240 tisua ljudi, dvije tisue topova i glavninu Timoaenkovih tenkova, dok ukupni njema ki gubici nisu prelazili dvadeset tisua ljudi. Uzme li se u obzir injenica da je general Timoaenko raspolagao sa 640 tisua ljudi, 1,2 tisue tenkova i s tisuu zrakoplova, gubici su bili ogromni. Rat na Isto nom bojiatu sredinom ljeta 1942. dosegao je kriti nu fazu po Sovjete, ato potvruju dramati ni lanci u Hrvatskom narodu, Hrvatskom listu i Nedjeljnim viestima. Po etkom srpnja Hrvatski narod informira o uspjesima njema ko-rumunjskih snaga na Krimu, gdje je zarobljeno preko 50 tisua boljaevika. Isti list dalje navodi kako je neprijatelj posve razbijen na odsjecima Kurska i Harkova, te da njema ke snage i savezni ki odredi naglo napreduju k Donu. Hrvatski narod 7. srpnja objavio je kako su njema ke i savezni ke snage preale rijeku Don na nekoliko mjesta, a potom da je uslijedilo njema ko osvajanje va~nih industrijskih i prometnih uporiata grada Voronje~a i Voroailovgrada, najveeg i najva~nijeg grada donjeckog podru ja. Ukupni gubici Sovjeta na Donu prema Hrvatskom narodu, preali su brojku od milijun vojnika, a od toga je zarobljeno viae od 700 tisua boljaevika. Bila je to uvertira u velike njema ke ratne operacije u smjeru Staljingrada, no prije toga, do kraja srpnja, u njema ke ruke pao je Rostov, posljednja sovjetska brana na ju~nom dijelu Isto nog bojiata u pravcu rijeke Volge i Staljingrada. Od po etka 1942. u tisku NDH otvorena je tema i o sovjetskoj kampanji kod anglosaksonskih saveznika za otvaranjem drugoga bojiata u Europi, tzv. fronte rastereenja za Sovjete. Problem otvaranja drugog bojiata bit e u kontekstu navodne nesloge saveznika esto tematiziran sve do ljeta 1944. i savezni kog iskrcavanja u Normandiji. Jedan od prvih slu~benih poziva za otvaranjem drugog bojiata u Europi, koji prenosi Hrvatski list uputio je Sovjetski poslanik u Londonu, Ivan Majski, nakon razgovora s Churchillom potkraj o~ujka 1942. otkrivajui pritom glavni problem angloameri ke diplomacije, inertnost. Tom je prigodom Majski izjavio, aludirajui na nu~nost brze i efikasne pomoi Sovjetima: Valja djelovati joa ove godine, a planirati sljedee. Godina 1942. bit e kriti na za sovjetski obrambeni rat. Staljin nije imao vremena ekati povremene poailjke ratnog naoru~anja, aviona i hrane iz SAD-a i Velike Britanije, ve je tra~io ato hitnije otvaranje druge fronte. Prvi sovjetski pozivi za otvaranjem drugog bojiata na zapadu Europe datiraju joa od srpnja 1941., a od 1942. Sovjeti uz dogovorenu logisti ku potporu postavljaju to kao imperativ vojno-politi ke suradnje. Dana 18. srpnja 1941. Staljin je u pismu Churchillu predlo~io uspostavljanje druge fronte na Zapadu, u sjevernoj Francuskoj ili sjeverno na Arktiku, a 3. rujna 1941. Staljin tra~i uspostavu druge fronte u Francuskoj ili na Balkanu, te 400-500 aviona mjese ne pomoi i 30 tisua tona aluminija. Za vrijeme posjeta Molotova Washingtonu u svibnju 1942. sovjetska strana dobila je obeanje da e ve do kraja 1942. otvoriti druga fronta i to u Francuskoj. Isto e biti potvreno anglosovjetskim sporazumom u Londonu koji su potpisali ministri vanjskih poslova Vja eslav Molotov i Anthony Eden. Meutim, Churchill nije vjerovao u izvedivost pothvata u 1942., ve najranije u 1943. On je zagovarao operaciju Torch, iskrcavanje angloameri kih snaga u Sjevernoj Africi, ato Staljina nee zadovoljiti. Ratna situacija za Sovjete u tri mjeseca od travnja do srpnja 1942. rapidno se pogoraala, a planiranu Staljinovu sovjetsku zimsku ofenzivu zamijenila je uspjeana njema ka. Staljin je tada iznova zatra~io, prema navodima Hrvatskog naroda, hitno otvaranje druge fronte u Europi, jer dogovorena gospodarska suradnja i bespovratni krediti nisu bili adekvatna pomo za ~rtve koje je Sovjetski Savez bio prisiljen istrpjeti. On je, navodi se, upozoravao zapadne Saveznike da su vojni potencijali Sovjetskog Saveza bitno oslabljeni u drugoj godini rata: Boljaevici daju Londonu na znanje razabrati da njihovom ljudstvu ima granica, a istovremeno je moskovski radio pozivao graane na borbu do posljednjeg ovjeka: Moskva priznaje da se Sovjetska unija nalazi u opasnosti, te poziva njezine graane da svojim tjelesima stvore bedem protiv Nijemaca. Prepiska Staljina i Churchilla tijekom lipnja i srpnja 1942. otkriva probleme zapadnih Saveznika u izvraavanju ugovornih obveza prema sovjetskom savezniku. Churchill je Staljina 18. srpnja 1942. izvijestio o mogunosti prekida opskrbe sovjetske vojske preko luke Murmansk, zbog velikih gubitaka brodova. Bio je to rezultat podmorni kog rata koji su Nijemci provodili iz Norveake, te njema kih zra nih udara iz sjeverne Norveake. Za alternativni opskrbni put Churchill je predlo~io isporuku ratnog materijala preko iranskih luka, ato Staljina nije zadovoljilo. Uslijedio je sastanak Churchill-Staljin u Moskvi 12. kolovoza 1942., na kojemu je Churchill Staljinu priopio nemogunost otvaranja druge fronte u Europi 1942. i objasnio prednosti pripremane akcije Torch. Nedjeljne viesti su konstatirale kako Englezi uz poteakoe u opskrbi Sovjeta, ne mogu rasteretiti sovjetsko bojiate, jer nemaju dovoljno zra nih snaga za napade na srediata ratne industrije Reicha i otvaranje drugog bojiata u Sjevernoj Africi. 3.1.3 Staljingradski poraz Sredinom kolovoza 1942. uslijedili su veliki njema ki ratni uspjesi na Kavkazu, zbog ega se sovjetska vojska od Voronje~a do uaa Dona naala u okru~enju. Bio je to uvod u bitku za Staljingrad. Ve krajem mjeseca njema ka izvjeaa s ju~nog odsjeka Isto nog bojiata objavljena u Hrvatskom listu i Nedeljnim viestima svjedo ila su o sna~nom njema kom napredovanju sve do ulaza u Staljingrad i pripremama za njegovo osvajanje: Staljingrad je pretvoren u tvravu-Nijemci o ekuju dugu i teaku bitku koja e zavraiti slomom ju~nog krila sovjetske vojske, ime bi se airom otvorila mogunost blokade i ugro~avanja Moskve. Prema londonskom Times-u, kako je prenosio Hrvatski list, bitka za Staljingrad bila je od krucijalnog zna aja, jer je Staljingrad predstavljao zna ajno industrijsko, vodno i geostrateako srediate, a sovjetski poraz, ocijenjeno je, zna io bi odsje enost od opskrbih izvora i prometnu izolaciju. Do Staljingradske bitke Nijemci nisu znali za poraz u Europi, njihove vojne snage nisu imale zna ajnijih gubitaka izuzmu li se logisti ke teakoe u zimi 1941./1942., pobjedni ki duh ni im nije bio doveden u iskuaenje. Isto no bojiate se prostiralo tri tisue kilometara od Ladoakog jezera do Crnog mora, a tri najisturenije to ke potkraj ljeta 1942. bile su Kalinjin, Orel i Staljingrad. Iz njema ke perspektive trebalo je u initi joa jedan va~an korak ne bi li se slomila sovjetska obrana. Hitler je prema Hrvatskom narodu odlu io baciti sve snage na ju~ni odsjek Isto ne fronte, Krim, Kavkaz i Staljingrad i tako doi u posjed naftonosnih polja, rudnog bogatstva, ali i va~nog rije nog prometnog voriata Staljingrada. Meutim napredovanje njema ke vojske u srpnju 1942. bilo je usporeno. Staljin je od neuspjeane obrane Voronje~a primijenio taktiku sustavnog povla enja, branivai gradove u uli nim borbama do posljednjeg ovjeka, ne dozvoljavajui ponavljanje katastrofe kod Harkova. Da je ustaaki propagandni aparat visoko vrednovao va~nost ljetne njema ke ofenzive na Isto nom bojiatu, a posebice doprinos hrvatskih legionara pod njema kim zapovjedniatvom svjedo i dokument Odsjeka za unutraanju promi bu GRP-a namijenjen podizanju morala u zagreba koj vojarni Pre ko. Pismo legionara Antuna Blagojevia s Isto nog bojiata u ljeto 1942. polaznicima vojne akole razvodnika u Pre kom, ocijenjeno je u kontekstu promid~benih aktivnosti vrlo zna ajnim, posebno za podizanje borbenog morala u hrvatskoj vojsci. Rat na Isto nom bojiatu trebalo je prikazati kao rat u kojem se vodi borba i za NDH, pa je izabrano legionarovo pismo u kojem se interesi Njema ke, NDH i njihovih saveznica prikazuju kao zajedni ki, jednako kao i neprijatelji: Nepoznati prijatelju, radosnim srcem uze olovku i papir u ruku da ti se javim sa par re i u kojima ti se najljepae zahvaljujem za dopis iz naae nam drage domovine veseli nas ato vidimo da ima u naaoj nam miloj domovini ko se sjea na nas, koji smo se uputili u daleki svet da damo svoje ~ivote na oltar u prvom redu za naau dragu nam dr~avu Hrvatsku i za naaeg Poglavnika i za osnutak nove Europe koja e u kratko vreme biti ureena, jer e toj bezbo~ni koj gamadi (~idovskom boljaevizmu) biti kraj... Poglavnik je osobno posjetio Isto no bojiate krajem rujna i po etkom listopada 1942., a Spremnost je prenijela njegove dojmove. Za turobno stanje u SSSR-u, Paveli optu~uje boljaevi ke vlasti, a borbu hrvatskih legionara zajedno s njema kim saveznikom ocjenjuje opravdanom i oslobodila kom: Tako smo mogli vidjeti stepu i oranice, napuatena bojna polja i naae vojnike na bojiatu, ruski narod u kolibama, selima, gradovima, ruske zarobljenike, koji rade na obnovi zemlje. Oni su joa ravnoduani i bezvoljni, ne zbog toga ato su ratni zarobljenici nego kao i svi njihovi siromaani i sa~aljenja vriedni zemljaci iz stoljetne navike. U kojoj je mjeri boljaevizam u stanju to u initi, to sam svakako tek sada vidio. Nisam dr~ao to za mogue, u takav ponor je boljaevizam povukao ljude i tako ih je moralno i materijalno uniatio. I naai vojnici su to vidjeli. Dobrovoljci su doista znali, kada su poali u borbu, o emu se je radilo. Nevjerojatno je da Paveli pritom optu~uje Sovjete za teako ekonomsko i socijalno stanje SSSR-u kada je na Isto nom bojiatu do rujna mjeseca 1942. poginulo gotovo pet milijuna sovjetskih vojnika, a zemlja ratom uniatena. Da apsurd bude vei Hitler je do lipnja 1941. bio u prijateljskim odnosima sa SSSR-om i dogovorno dijelio Isto nu Europu, na ato se dakako novine u NDH nisu referirale. Bila je to samo potvrda da propaganda u NDH slijedi potrebe ustaake politike vrsto vezane uz interese njema kog saveznika, te da je ratnom trenutku trebalo prilagoditi djelovanje na javno mnijenje. Meutim, entuzijasti ka atmosfera ljeta 1942. u NDH, ipak e se ve za nekoliko mjeseci bitno promijeniti. Uspjeanost ratnih operacija Njema ke i njenih saveznica potkraj 1942. i po etkom 1943., napose na ju~nom odsjeku Isto nog fronta bila je pod znakom upitnika, ato potvruju i brojni novinski lanci uglavnom na naslovnicama Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista, Nove Hrvatske i zagreba kih tjednika Spremnost i Nedjeljne viesti. Najavu ratnih teakoa za Nijemce i njihove saveznike otkriva Spremnost u svojoj rubrici Odjeci iz svijeta joa 18 listopada 1942. U jednom ratnom izvjeau navodi se kako sovjetski general Timoaenko vrai o ajni ke napade na Staljingrad ne bi li ga oslobodio, no u daljnjem opisu stanja na ratiatu spominju se samo sovjetske ~rtve. Ve u drugoj polovici listopada bilo je iz novinskih lanaka tiska NDH jasno da se Nijemcima neato mono i veliko isprije ilo u Staljingradu. Unato bombasti nim natpisima kako njema ke snage nezaustavljivo prodiru, kao npr. u lanku od 23. listopada u Novoj Hrvatskoj, ipak se moglo naslutiti kakve se teake borbe vode za svaku zgradu u gradu: }estoke borbe na podru ju ljevaonice Crveni listopad. Redakcija Hrvatskog naroda na naslovnici je 20. listopada objavila i veliku kartu grada ne bi li hrvatskoj javnosti dokazala kako je gotovo cijeli Staljingrad u njema kim rukama, tj pred padom. Vjeru u poljuljanu njema ku superiornost na Isto nom ratiatu valjalo je nekako u vrstiti u hrvatskoj javnosti. Teakoe Saveznika, poglavito Staljina, trebalo je akcentirati, a posebno pogodna forma bile su karikature. Jedna takva koja zorno pokazuje zluradost esto prisutnu u tisku NDH objavljena je u Novoj Hrvatskoj 7. listopada. U potpisu karikature Churchilova pomo na kojoj Staljin i Churchill razgovaraju stajalo je: Staljin: Pomozi, vidia da su oblaci tu e nad Staljingradom. Churchill: }alim, ali ja ne mogu opravdati uz Dieppe i Tobruk joa i tvoju nevolju. U posljednjim danima 1942. vojno strateake analize stanja u Staljingradu na stranicama Hrvatskog naroda davale su tek naznaku poteakoa u kojima su se Nijemci naali. Zamjetno je da su njema ke akcije u izvjeatajima poprimile obrambeni karakter, te da su itatelji imali mogunost ia itati iz njih novu uspostavljenu ravnote~u snaga na ju~nom odsjeku Isto nog bojiata. Taj je na in izvjeatavanja uglavnom nastavljen bez promjena i po etkom 1943., pa Nova Hrvatska 24. sije nja donosi vijest o sna~nim borbama u podru ju Staljingrada, boljaevi koj ofenzivi i naravno velikim sovjetskim gubicima. Ipak, povremeno su se pojavljivali i lanci koji su predskazivali crni scenarij za njema ke ratne napore na Isto nom ratiatu. Jedan takav u prosincu 1942. otvoreno je nagovijestio ne samo poraz pod Staljingradom, ve o it njema ki neuspjeh na Isto nom ratiatu i ubrzo kona an obra un sa savezni kim silama. Bila je to analiza francuskog generala Davala o izgledima sila Osovine u ratu, prenijeta iz talijanskog asopisa, Relazioni Internazionali. On na jednom mjestu gotovo proro anski ka~e: Najva~niji dogaaj bio je ulazak SAD-a i Japana u rat. Time je borba sa Sovjetima, iako ~estoka, postala za Njema ku pitanjem drugog reda. Njema ka nije viae na ruskom bojiatu mogla iznuditi odluku ni postii pobjedu...Velika kuanja, odlu na i kona na doi e na drugom mjestu, u roku od dvie ili tri godine najkasnije, u obliku borbe s itavim anglosaskim svietom. Po etkom sije nja 1943. sovjetske snage na itavom prostoru Isto nog ratiata prelaze u totalnu ofenzivu, od Petrograda, Iljmenskog jezera do meurije ja Dona i Donjeca na jugu. Ratne teakoe na ju~nom odsjeku Isto nog bojiata nije bilo mogue prikriti. Poraz staljingradskih boraca bio je blizu, ato su potkraj sije nja navijestili brojni novinski tekstovi u tisku NDH. Nedjeljne viesti koje ina e na drugoj stranici objavljuju pregled situacije na ratiatima, ato je vrlo indikativno, 18. sije nja na naslovnici donose dramati ne vijesti iz Staljingrada, opisujui sovjetske napade sa sjevera i juga. Hrvatski list takoer daje do znanja da bitka samo ato nije izgubljena. U lanku Staljingrad Nijemci joa uvijek brane 20. sije nja pozicija njema kih snaga u Staljingradu definirana je kao neodr~iva. Samo tri dana kasnije isti list je objavio informaciju o prinudnom povla enju njema kih snaga za nekoliko kilometara i o proboju sovjetskih snaga sa zapadne strane u grad. S ponosom je istaknuta zna ajna uloga hrvatskih snaga, male, ali hrabre skupine vojnika u okviru osovinskih snaga, koja se borila u ju~nom i sredianjem dijelu Staljingrada. Nedjeljne viesti 1. velja e donose vijest kako su njema ke i savezni ke snage u Staljingradu u okru~enju i bezizlaznom polo~aju: U Staljingradu se neprijatelj najprije sa svih strana pribli~io naaim obranbenim postavima, a zatim je preaao u usredoto eni napadaj. Ju~na borbena skupina, koja se juna ki bori pod osobnim vodstvom general-feldmaraala Paulusa, stisnuta je u na naju~i prostor, te pru~a posljednji otpor u zgradi GPU-a. U slu aju Staljingrada ustaaka je propaganda imala ozbiljnih poteakoa. Njema ke, rumunjske i hrvatske snage bile su suo ene s porazom, unato injenici da su Sovjeti do tada izgubili pet milijuna vojnika. Hrvatskoj javnosti je trebalo objasniti zaato se Sovjeti tako fanati no bore, ali istovremeno politi ki nije bilo oportuno sovjetski otpor prikazati kao legitimnu borbu za obranu vlastite domovine. U nemoi da se ponudi suvisao odgovor, najoriginalnije, ali posve iracionalno objaanjenje ponudila je Spremnost u lanku Uzroci odpora sovjetske vojske, ustvrdivai kako Staljin uspjeano ratuje zahvaljujui ropskom mentalitetu ruskog naroda koji slijepo slijedi vou, te sna~noj propagandi u Sovjetskom Savezu, kao da su NDH ili III. Reich demokratske ste evine i druatva slobodnih medija. Njema koj borbi na Istoku po ustaljenu obrascu nastojao se dati pravedni ki image. Posebno je bila interesantna teza o Nijemcima braniteljima Staljingrada stupu obrane Europe od boljaevizacije, apostrofirana u Hrvatskom listu i Hrvatskom narodu: Boljaevike mogu odbaciti i uniatiti samo ujedinjena Europa pod vodstvom velesila osovine, Njema ka u borbi za Europu-Anglosasi ne bi mogli sa uvati Europu od boljaevizacije. Dok je inicijalno njema ki pohod na SSSR pravdan sovjetskim kraenjem sporazuma Staljin-Hitler, a potom i ostvarenjem ~ivotnog prostora na Istoku, od Staljingradske bitke i prelaska u defenzivu, njema ki rat na Istoku tretiran je u sredstvima javnog informiranja kao posljednja linija obrane od boljaevizacije Europe. I tisak NDH se uklju io u sna~nu antisovjetsku propagandu, pa tako osje ki dnevnik Hrvatski list, 27. sije nja 1943. prenosi iz Courier de Geneve lanak koji problematizira scenarij sovjetske pobjede na Isto nom ratiatu i mogue posljedice: Pobjeda boljaevi ke revolucije na iztoka bila bi isto ato i potop. Po evai od Lisabona, pa sve do ruske granice, sve bi crkve bile u plamenu, a sveenike, graanstvo i sve ustanove snaala bi ista sudbina...Rie bi imala Moskva, a ne London. Meu dosadaanjim saveznicima doalo bi do divlja kog razra unavanja. Englezi i Ameri ani morali bi se izkrcati na kontinent, a to baa nije laka zadaa. Da se Evropa u takvoj situaciji smiri potrebno je viae milijuna ljudi. Posredstvom vijesti Izvjeatajnog ureda MVP-a Hrvatski list po etkom velja e donosi lanak o potencijalnim reperkusijama sovjetskog trijumfa, pritom upozoravajui itateljstvo: Crvena lava mo~e preplaviti cieli sviet, kako je prije kratkog vremena preplavila i opustoaila Litvu, Letonsku, Estonsku, Kareliju, Besarabiju i Bukovinu. Na drugom pak mjestu osje ki dnevnik upuuje na problem rada pete kolone u mnogim zemljama pod okriljem Staljinove Kominterne, pa tako i u NDH: Djelatnost agenata kominterne u evropskim zemljama, uklju ivo naau, dokazuje dosta jasno, da ~ivimo na vulkanu. Zato se predla~e beskompromisna borba i odlu an rat na koji se pozivaju i zapadni Saveznici, jer se komunizam airi kao poaast i sutra e doi glave plutokratskim saveznicima. Taj i sli ni tekstovi koji e se pojavljivati sve do kraja rata, imali su cilj stvoriti strah i paniku od komunista i njihove ideologije u hrvatskih graana. Ako je, kako ka~e Muhidin Pelesti, ustaaka propaganda u pravilu bila liaena hipnoti ke moi Goebbelsove propagande, onda je ustaaka antikomunisti ka ili protuboljaevi ka propaganda ipak imala odreenih u inaka na formiranje javnog mnijenja, o emu svjedo e i podaci o broju civila koji e se u svibnju 1945. nai u zbjegu pred snagama NOVJ-a. Dana 4. velja e, Hrvatski list je objavio vijest Glavnog stana voe Reicha: Dovraena je borba za Staljingrad - VI vojska pod uzornim vodstvom general-feldmaraala von Paulusa podlegla je bitno sna~nijem neprijatelju. Takoer 4. velja e i Nova Hrvatska na naslovnici slavi junaatvo branitelja Staljingrada te zna ajan udio Poglavnikove Hrvatske u staljingradskom porazu, podsje ajui na juna ku borbu jedne hrvatske pukovnije. No da se i porazu mo~e dati pozitivan, gotovo pobjedni ki ton pokazali su dnevnici Hrvatski list i Hrvatski narod u komentaru svraetka Staljingradske bitke: Vojni ko zna enje Staljingradske bitke-...branitelji Staljingrada na sebe su vezali 60 boljaevi kih divizija. Pirova pobjeda u Staljingradu-staljingradska obrana razbila preko 40 boljaevi kih divizija. Poruka ustaake propagande je glasila, pad Staljingrada viae nije va~an, ve ono ato se herojskom borbom branitelja postiglo, pa Nova Hrvatska otkriva suatinu vojno strateake pobjede Osovine: O Staljingradu kao o vojni kom pitanju i uporiatu njema ke i savezni ke fronte na Iztoku, danas u Njema koj viae i ne govore& Vojni ki krugovi njema ke vlade jedino ustanovljuju, da je Staljingrad mjesto, koje sovjetske oru~ane snage ne e tako lako preboljeti jer je ve do sada postignuto dvoje: Nedvojbeno je odtereen silni pritisak navale na ju~nom odsjeku ratiata i u silnoj je mjeri smanjena navalna vojni ka snaga Sovjetskog Saveza. Na istom tragu je i zagreba ka Spremnost, citirajui izvjeae jednog avicarskog izvjestitelja u stalnoj rubrici Odjeci iz svijeta, dala presjek dogaanja na Isto nom bojiatu. Staljingradska posada, navodi se, posve je planski i razumno ~rtvovana kako bi na sebe vezala ato veu koncentraciju sovjetske vojske i nanijela im ato vee gubitke, zato Nijemci nisu niti slali nova poja anja. Sukus iracionalne glorifikacije osovinskog poraza kod Staljingrada ponajbolje se vidi u lanku Svjedo anstvo Staljingrada, zagreba kog politi kog tjednika Nedjeljne viesti, objavljenom po etkom velja e 1943.: Faaisti ka i nacionalsocijalisti ka revolucija, kojima se pridru~ila i naaa ustaaka revolucija, probudile su kod svojih naroda onaj prijaanji duh starog rimskog imperija. Duh ~rtve, samozataje, pregaranja, domovinske ljubavi i junaatva. Taj duh pro~ima danas skoro sve europske narode. Taj duh se pokazao u svojoj kulminaciji ovih dana u Staljingradu, gdje su njema ki, hrvatski i rumunjski borci, svojom krvlju i junaatvom napisali, ne novu stranicu u njema koj, rumunjskoj i hrvatskoj povijesti, ve predgovor novoj povijesnoj dobi...Stalingrad je preko herojskih boraca postao prvi i najja i akord one harmonije, u kojoj e biti skladana Nova Europa. Pjesma Ernesta Baurea Stalingrad pjesma naaeg stoljea objavljena u Spremnosti 14. velja e 1943., u kojoj se njema ki, rumunjski i hrvatski staljingradski borci slave kao domoljubi, branitelji, mu~evi koji su izgubili ~ivot, ali ato je bitno va~nije koji su pritom izvraili svoju svetu du~nost, mo~da je najbolji primjer kakva se klima u javnosti proizvodila. Uz pjesmu je objavljena i fotografija s diplomatskog prijema ministra Mladena Lorkovia na kojoj je odata po ast, kako se navodi onima koji su svjestno ~rtvovali sve kao prvoborci poviestnog hoda Europe u borbi protiv najveeg neprijatelja svih tekovina i vrednota uljudbenog ovje anstva. Posebno u vrijeme staljingradskog poraza propagandno djelovanje u medijima trebalo je osigurati prije svega ja anje borbenog duha u osovinskim redovima i mogunost daljnjeg nova enja u svrhu popunjavanja vojske novim snagama. Bilo je to na tragu Hitlerove izjave po padu Staljingrada: Njema ki narod ne bi smio znati da je jedan njema ki feldmaraal (von Paulus) zavraio u ruskom zarobljeniatvu. Borbu i poraz armije treba narodu predstaviti na druga iji na in. Treba objaviti da su generali s oru~jem u rukama borili rame uz rame s vojnicima u rovovima i da su poginuli u borbi. Potreban mi je milijun novih vojnika. Politi ka direktiva kako Staljingradsku bitku prikazati u tisku NDH bila je jasna, poraz je trebalo pretvoriti u pobjedu i vojno-strateaki ga obezvrijediti. Posve je jasno zaato onda informacije, koje su tijekom sije nja 1943. prispjele u GRP preko Izvjeatajnog ureda MVP-a iz neutralne `vicarske i `vedske, a kojima je pad Staljingrada apostrofiran kao te~ak udarac za Wermacht, nisu objavljene. Nijemci su prema najavama neutralnih izvora trebali izgubiti 20 divizija, ato je za njih, kako se navodilo, nenadoknadiv gubitak, jer je zna ajna prednost u ljudskim i materijalnim resursima na strani Saveznika. Nadalje, pregled inozemnog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a iz velja e 1943. donosi stavove neutralnog tiska o ishodu Staljingradske bitke i potencijalnim reperkusijama. U turskim izvjeaima krajem sije nja 1943. glorificiralo se junaatvo njema ke i sovjetske vojske, ali i predskazivao apokalipti ki svraetak po Nijemce na Isto nom bojiatu. `vicarska izvjeaa po prvi puta donose kalkulacije i o moguoj promjeni ratne sree na europskom ratiatu: Je li u Rusiji nastupila prekretnica rata? s aluzijom na te~ak poraz kod Staljingrada i gubitak strateaki va~nog uporiata. Niti jedan od izvjeataja nije objavljen u tisku NDH, jer politi ki nije bio prihvatljiv. Hrvatskoj javnosti nastojala se prikriti va~nost i te~ina njema kog poraza u Staljingradu. Pokuaaji ustaakog tiska da barem na papiru staljingradski poraz u ine manje va~nim, bio je o it, a propagandne direktive su stizale iz GRP-a. One novinske redakcije koje do kraja nisu slijedile upute, morale su opravdati vlastite postupke, a esto su slijedile oatre sankcije, smjene, pa i krivi ni progoni. Tako je nadstojnik Novinskog odsjeka GRP-a Ivo Bogdan, na inzistiranje Odjela za novinstvo i kulturne veze MVP-a, u dopisu od 16. velja e analizirajui pojedine lanke o staljingradskim zbivanjima prozvao uredniatvo Nove Hrvatske radi navodnog podcjenjivanja njema ke vojske. U lanku pod nazivom Zabrinutost u Moskvi i Kjubiaevu od 30. sije nja on pronalazi spornim odlomak koji govori o teakoama njema kih boraca: Te se ete bore na mjestu, gdje poviestni lovor-vienac jedino mo~e predstavljati nagradu za njihovo juna tvo i na drugom mjestu: Lakim protuzrakoplovnim topni tvom zapadno od Staljingrada barataju samo joa boljaevi ke ~ene i branitelji prostim okom vide ~ene u odorama u topni kim postavima i u sovjetskoj obskrbnoj slu~bi. Ivo Bogdan uredniatvu zamjera neprimjereno vrednovanje borbene snage savezni ke njema ke vojske i promid~beno opasne formulacije iz kojih bi itatelji mogli shvatiti da su ruske ~ene porazile njema kog vojnika u velikoj staljingradskoj bitci. No, bez obzira na komentare vojnih analiti ara i direktive Glavnog ravnateljstva za promi bu, negativne posljedice po njema ki ratni stroj na Istoku bit e viae no vidljive u mjesecima koji su nadolazili ak i u dirigiranom informacijskom sustavu NDH. 3.1.4 Vojna i politi ka situacija u NDH Vrijeme Staljingradske bitke u NDH, takoer je bilo prijelomno razdoblje. Unato injenici da je ustaaka vojnica brojala 42 000 vojnika, a zajedno s domobranstvom 162 tisue do kraja 1942., bilo je izvjesno da ustaaka vojnica i domobranstvo nisu u stanju na teritoriju NDH slomiti antifaaisti ki pokret otpora pod vodstvom Komunisti ke partije Jugoslavije. To e primorati Nijemce i Talijane na anga~iranje zna ajnijih snaga na jugoistoku Europe, a poglavnika Antu Pavelia na reorganizaciju dr~avne vlasti. Od toga e vremena NDH sve manje biti nezavisna i ekskluzivno ustaaka dr~avna tvorevina, a sve viae vojno okupirana zona. Prvi njema ki potez bio je imenovanje posebnog zapovjednika njema kih snaga na jugoistoku Europe, Rudolfa Lüthersa s ciljem slamanja pokreta otpora na podru ju bivae Jugoslavije, osiguravanja stabilne vojno-politi ke situacije i onemoguavanja eventualnog savezni kog iskrcavanja na Balkanu. Nijemci su u nekim kalkulacijama na podru ju sjeverno od demarkacijske crte imali u planu, ako ne i formalno dokinuti postojanje NDH, onda sve njene organe vlasti staviti pod njema ku vojnu upravu, ato samo po sebi govori o fragilnosti NDH i njenoj uvjetovanoj egzistenciji. Paveli se nakon sastanka s Hitlerom u listopadu 1942. na inzistiranje njema ke strane, a zbog neefikasnosti domobranstva rijeaio usluga Slavka Kvaternika, a potom i Eugena Dide Kvaternika, elnika UNS-a i drugog najmonijeg ovjeka u dr~avi, jer su Nijemci nastojali preuzeti zna ajniji utjecaj u policiji. Potom je uslijedila i rekonstrukcija vlade. Poglavnik je bio primoran intervenirati prema ~elji saveznika i u legislativu NDH, pa je 18. sije nja 1943. donio zakonsku odredbu po kojoj sva izvrana vlast na podru jima vojnog djelovanja prelazi na vojnog zapovjednika, a to su bili njema ki i talijanski asnici. Takoer je po porazu kod Staljingrada Hrvatsku legiju vratio u zemlju ne bi li osna~io borbeno djelovanje ustaake vojnice i uz pomo saveznika, Njema ke i Italije, te slomio gerilski otpor. Nakon dvije velike, ali neuspjeane ofenzive u zimu i proljee 1943. protiv NOP-a u kojima su ustaake snage sudjelovale sa svega deset tisua vojnika od ukupno devedeset tisua, njema ki vojni du~nosnici sve viae preuzimaju utjecaj na politi ka zbivanja u NDH. `vicarski dopisnici potkraj 1942. izvjeatavali su o sve te~em polo~aju ustaake vlasti i njenih saveznica u NDH: Sve to dopuata zaklju ak, da se je «partizanski pokret» znatno proairio i da sredstva, koja su do sada stajala na raspolaganju re~imu Pavelia, zajedno s njema kim i talijanskim etama, koje su mo~da potrebne za druge zadatke, nisu dovoljna za dokon anje gerilskog rata u unutraanjosti Hrvatske koji traje ve godinu i pol dana. Pitanje, da li e «Hrvatska legija» poslie teakih borba u Rusiji biti dorasla ovoj. U tajnom cirkularu Ministarstva udru~be od 24. velja e 1943. opa vojna i politi ka situacija za sile Osovine ocijenjena je loaom. Navodi se kako su njema ki gubici na Isto nom ratiatu od po etka godine ne manji od pola milijuna vojnika, te da postoji problem opskrbe na Isto nom ratiatu. Iz neutralnog tiska pristi~u vijesti o sve sna~nijoj anglosaskoj propagandi, koja isti e velike ratne uspjehe Saveznika, budue ureenje Europe po savezni kom diktatu i mogunost pregovora o miru s Italijom, a mo~da i Njema kom. U dopisu ministru M. Lorkoviu od 27. velja e 1943. Stjepo Peri veleposlanik NDH u Vatikanu na temelju razgovora s pouzdanikom, javlja kako je pozicija njema kih snaga na Istoku neizvjesna, te da je stav Saveznika o poslijeratnom rjeaavanju tzv. jugoslavenskog pitanja nedefiniran, odnosno da postoje zna ajne razlike u sovjetskim i angloameri kim planovima. Pozicioniranje ustaakih vlasti u ratnoj 1943. prema Periu nikako nije bilo dobro, dapa e po njegovu sudu u injene su neke nepopravljive pogreake: Hrvatska predstavlja najplodnije tlo za komunisti ku propagandu na Balkanu jer je gospodar hrvatskih masa V. Ma ek i njegovi naju~i suradnici, a srpske mase bezobzirnim pokoljem ljeta 1941. ne samo da su silom otuile od dr~ave, nego su postale njegov najvei neprijatelj. Hrvatske pak mase, koje su u po etku bile priklonile Ustaatvu i poglavniku, ostavile su ih zbog velikih politi kih greaaka koje su po inile, a jedna od glavnih je uniatavanje Srba uope, a ponapose prije nego je odluka o ratu pala. Hrvatska nije dorasla borbi koja joj je unutar zemlje nametnuta, jer je seljaatvo uz Ma eka, ustaaka vlada mora u initi sve da pridobije seljake& zaato se Ma eka i njegove ne bi uvuklo u vladu, ako su pripravni na suradnju. Nema sumnje da su ustaaki krugovi s po etka 1943. bili svjesni u kojoj se vojnoj i politi koj situaciji nalaze njihovi saveznici, Njema ka i Italija, te da postoji realna mogunost da zapadne sile u suradnji sa Sovjetskim Savezom pobjede u ratu. Takoer su bili svjesni prili no slabe pozicije ustaake vlasti u vlastitoj domovini, te nu~nosti osiguravanja aire politi ke potpore. 3.1.5 Posljedice Staljingradske bitke i odgovor ustaake propagande Po svraetku Staljingradske bitke na Isto nom bojiatu uslijedila je velika sovjetska ofenziva na airokom prostoru od Azovskog mora do Orela, i u vrlo kratko vrijeme Sovjeti su oslobodili strateaki va~na uporiata Kursk, Harkov i R~ev. Odsjek za novinstvo GRP-a u dopisu od 27. velja e 1943. nala~e novinskim kuama da u cijelosti objave lanak pod naslovom Tri zimska rata bojnika finske vojske prof. Arvi Korhonena i da kao dokaz poaalju po primjerak izdanja s objavljenim tekstom. U lanku se konstatira da je unato jalovoj boljaevi koj ofenzivi i neuspjelu pokuaaju kopiranja finske ratne taktike, polo~aj Sovjetskog Saveza nije sjajan. Takoer se napominje kako su podru ja koja su Sovjeti ponovno osvojili u usporedbi s ogromnim podru jem, ato su ga izgubili, upravo smijeana. Sredinom svibnja 1943. nakon velike sovjetske ofenzive tijekom zime 1942./43. Hrvatski list objavio je kartu koja je prikazivala stanje na Isto nom bojiatu. U lanku je navedeno kako se bojianica protezala od Tangaroga na obali Azovskoga mora, preko zapadne obale Donjeca, sjeveroisto no od Harkova odakle je pravila veliki luk prema zapadu, kojemu je srediate bio izgubljeni Kursk. Dalje na sjever, kako navodi isti list fronta se pomicala do najisturenije to ke Orela, a odande je tekla uglavnom u pravcu sjeverozapada, zbog velikog njema kog povla enja iz zone R~ev-Vjazma, tako da su grani ne to ke bile Brjansk i Smolensk. Krajnja sjeverna zona fronte bila je paralelna s izbo inom na srednjem odsjeku, gradom Orelom i zadr~ala je oblik ravne crte, sve do Lenjingrada, koji je i dalje bio u opsadi. No da bi se njema ki teritorijalni gubici umanjili i stvorila slika permanentne dominacije na Isto nom bojiatu, Hrvatski list iznio je navodno egzaktan podatak, temeljen na njema kim izvjeaima s ratiata, o nevjerojatnih 30 milijuna poginulih sovjetskih vojnika do sredine 1943. Kako bi se od nepovoljnih ratnih vijesti skrenula pozornost itateljstva, ustaake novine su od staljingradskog poraza prili no prostora posveivale ekonomskoj situaciji u Sovjetskom Savezu. U jednom od brojnih lanaka objavljenih u Hrvatskom listu tematiziraju se kriti ne socijalne prilike u SSSR-u: Neodr~ive ~ivotne prilike u Sovjetskom Savezu - bez hrane i lijekova u najte~im stambenim okolnostima. Radni ke obitelji, svjedo i ameri ki dopisnik Time iz S. Saveza, za najte~i i najdu~i radni dan dobivaju 500 grama krumpira i kruha, braana, masti i mesa, ali samo u vidu obveznica, jer robe nema. Na istom je tragu redakcija Spremnosti nakon Staljingradske bitke objavila seriju lanaka Ante Cilige pod nazivom Deset godina meu boljaevicima, ne bi li hrvatskoj javnosti vjerno predo ila u kakvim uvjetima stanovniatvo pre~ivljava u SSSR-u i kakva je to Staljinova strahovlada protiv koje se bori Njema ka i njene saveznice. itateljstvo se takoer nastojalo uvjeriti da sovjetski patriotizam ne postoji, kao ato boljaevi ka ideologija ne poznaje nacionalne granice i promi e borbu za otad~binu meunarodnog proletarijata. Dotadaanji tijek sna~nih obrambenih operacija Crvene armije, pojaanjava se u jednom dokumentu DIPU-a, rezultat je dobro osmialjene propagandne aktivnosti Moskve, koja je pod prijetnjom sloma Sovjetskog Saveza koristei se dvadeset godina zatiranim bur~oaskim vrijednostima, emancipirala veliki ruski narod i evocirala slavnu proalost majke Rusije. Boljaevici danas na tradicionalnim graanskim vrijednostima odr~avaju borbeni duh vojske, zaklju uje se, a sutra e se u ostvarivanju imperijalnih ciljeva u Europi oslanjati na komunisti ku revolucionarnu ideologiju. Usporedo s pogoraanjem prilika na Isto nom bojiatu i sna~no uzdrmanom polo~aju Njema ke na afri kom ratiatu, propagandni je aparat NDH joa sna~nije prionuo izgradnji umjetne pobjedni ke klime. Novinski odsjek Glavnog ravnateljstva za promi bu dana 11. o~ujka 1943. izdaje oatru naredbu svim listovima koji redovito donose politi ke lanke da su du~ni objaviti najkasnije do 21. o~ujka lanak pod nazivom Versailes i god. 1918. ne mogu se ponoviti! lanak je trebao biti odgovor ohrabrenja na momentalni zastoj u njema kom ratnom pohodu i sve glasniju anglosaksonsku propagandu, ali i znak vrste odluke ustaakog re~ima da e nastaviti u borbi uz III Reich. Taj propagandni tekst donosi sljedee zaklju ke: No ako je 1943. opasnost vea, jer su neprijateljske osnove nepravednije i ne ovje nije, daleko su vea i podpuno sigurna sredstva Europe najprije za uspjeanu obranu, a onda i za pobjedu. Njema ka koja u ovom ratu snosi najvei teret, nije sada osamljena kao 1918. Tu je osovina Rim-Berlin-Tokio, najja i vojni ki savez. Na Iztoku se baa razbija i posljednja boljaevi ka navala..Nema sada, kao ato je 1918. bilo, ni fronte na zapadu, ni fronte na Balkanu. Englezi i Ameri ani lutaju po afri kom pustinjskom piesku, a i tamo ih suzbijaju ili tuku osovinske snage. Hrvatsku javnost nastojalo se uvjeriti i u aspurdnu tezu kako pravedan njema ki rat na Istoku preautno podr~avaju i zapadni Saveznici, iako je u Casablanci potvreno, unato izostanku Staljina, da e ratovanje Saveznika biti usklaeno, zajedni ki koordinirano i usmjereno ka jednom cilju, porazu Njema ke i njenih saveznika. Spremnost u lanku Anglosasi i sovjetski ratni ciljevi donosi opairnu politi ku analizu berlinskog dopisnika Ive Vu ievia o njema kom polo~aju na Isto nom bojiatu po svraetku Staljingradske bitke. On zaklju uje kako su njema ki interesi u ratu na Istoku ustvari bli~i britanskim i ameri kim, nego li sovjetski. Zapadni Saveznici, misli on, vrlo vjerojatno ne ~ele vidjeti sutra neku sovjetsku Bugarsku ili sovjetsku Hrvatsku u Europi, ato po analogiji zna i da Njema ka kao glavni borac protiv boljaevizma ne smije izgubiti rat na Istoku. Dokaz za to prema Vu i eviu bio je i sukob izmeu Saveznika oko toga kome treba pru~iti podraku na prostoru bivae Jugoslavije, etnicima, eksponentima jugoslavenske kraljevske vlade, ato podr~ava slu~beni London ili komunistima partizanima, ato zagovara Moskva. Da je direktiva politi kog vrha bila usmjerena na sve sna~nije propagandno djelovanje uslijed neuspjeha na svjetskim ratiatima svjedo i i pritisak na novinske redakcije. Tako pro elnik Odjela za tisak GRP-a Ivo Bogdan 22. travnja 1943. aalje okru~nicu svim dnevnim i tjednim listovima u NDH sljedeeg sadr~aja: Ovaj ured e redovito dostavljati tjednu slu~bu s izvadcima iz neprijateljskog novinstva, s podacima i poteakoama protivnika i uobe prikladno gradivo za lanke, uvodnike, glose i sl. Isto tako e ta slu~ba sadr~avati i parole, koje treba donijeti na iztaknutom mjestu, najbolje na prvoj stranici, ve prema tehni kim mogunostima svakog pojedinoga lista. Te parole bit e u skladu s promi benom djelatnoau, kakve su bile proalih mjeseci (polo~aj na Sredozemnom moru, polo~aj na izto nom ratiatu i sl.). Tako e se u narednom mjesecu vraiti promi ba u vezi s podmorni kim ratom, a isto pod parolom proizvodi viae, da bi prije zavraio rat. Iz prilo~enog je jasno da je cilj ustaake propagande u proljee 1943. bio, kada je ratna inicijativa preala u ruke Saveznika, skrenuti pozornost javnoga mnijenja s osjetljivih ratnih tema na analize vlastitih gospodarskih, ljudskih i ratnih potencijala, ali i nedostatke neprijateljskih vojnih i logisti kih mogunosti. Odjednom kratke i jezgrovite vijesti s bojiata viae nisu bile prihvatljiv na in izvjeatavanja, ve slo~ene analize, kojima se itateljstvo nastojalo uvjeriti u dugoro nu nepobjedivost III. Reicha. Ponekad je revnost u propagandnom djelovanju dovedena do apsurda. Novinski su lanci na posve neuvjerljiv na in pobijali informacije s bojiata, ato je kod itatelja izazivalo podsmjeh i nevjericu. O tome govori i pismo od 20. sije nja 1943. upueno glavnom uredniku Nedjeljnih viesti u kojem anonimni itatelj upozorava urednika: `aljem Vam izrezak iz posljednjeg broja Nedjeljnih viesti iz kojega se vidi kako bezglavo rade vojni ki stru njak i uredniatvo ovog asopisa. Na istoj stranici gdje stru njak ka~e da Niemci « vrsto dr~e u svojim rukama Velikije Luke» uredniatvo publicira izvjeae glavnog stana voe Reicha i tome da su Velikije Luke napuatene...Ovakav na in pisanja demoralizira javnost, jer nitko nee viae vjerovati tom stru njaku, a pored toga time se ini vrlo loaa uslugu Niemcima. Vjerojatno je zato Novinski odsjek DIPU-a u Uputama za tisak s kraja 1942. esto tra~io da se ne pretjeruje s podcjenjivanjem protivnika. Na jedan napis iz novina Timoaenko vodi rat na slijepo, Novinski odsjek na sljedei na in reagira: ...po n-ti put se napominje da je strogo zabranjeno podcjenjivanje pa i u slu aju da neprijatelj nije jak, a tim vema, kad jest. *** Izrazito naglaaeno propagandno djelovanje u tisku NDH u slu aju Staljingrada bit e zasnovano na direktivama politi kog vrha, a operacionalizirano preko Odsjeka za novinstvo GRP-a. Novinske redakcije nisu smjele objaviti vijesti o zna aju poraza kod Staljingrada i reperkusijama po daljnji tijek rata na Isto nom bojiatu, pa je novinski sadr~aj o Staljingradskoj bitci predstavljao iskrivljenu sliku o stanju na Isto nom bojiatu. Hrvatski list, Nova Hrvatska, Hrvatski narod, Nedjeljne viesti, Spremnost unisono su stvarali neku drugu zbilju, pretvarali poraz u pobjedu ili ga proglaaavali strateakim manevrom. Razlike u pristupu nije bilo. Bila je to pomno konstruirana propaganda prilagoena potrebama ustaakog vrha i njema kog saveznika, a va~nost Staljingradske bitke potvruje i broj posveenih naslovnica u dnevnicima NDH. Tijekom sije nja i velja e 1943. Hrvatski list je posvetio Staljingradskoj bitci od ukupno 33 broja 23 naslovnice, Nova Hrvatska 21 naslovnicu Hrvatski narod 19 naslovnica, dok je tjednik Spremnost u svojoj rubrici Odjeci iz svijeta, te izvjeatajima berlinskog dopisnika Ive Vu ievia redovno analizirao situaciju na Isto nom bojiatu, a redakcija Nedjeljnih viesti u svakom od izdanja posvetila je prvu ili posljednju stranicu staljingradskim dogaajima. Posljednji napisi u tisku NDH o Staljingradskoj bitci i posljedicama poraza objavljeni su 9. velja e 1943. u Hrvatskom listu i Novoj Hrvatskoj. Tisak NDH posebno je od Staljingradske bitke nastojao njema ke poraze relativizirati i skrenuti pa~nju hrvatskog itateljstva na druge teme. Naglaaavali su se iracionalno veliki gubici sovjetske strane, opisivala pora~avajua ekonomska situaciju u SSSR-u, te su isticani sukobi zapadnih Saveznika i Sovjeta oko druge fronte. S ciljem ope mobilizacije u ustaakim redovima, ali i stvaranja atmosfere straha meu civilnim stanovniatvom, isticana je opasnost od boljaevizacije Europe, a Njema ka i njene saveznice prikazivane su kao stup obrane malih naroda i njihovih prava. Iako je njema ka osvaja ka politika od bila u apsolutnom proturje ju s na elima Atlantske povelje, od Staljingradske bitke i po etka defenzivnog rata, njema ka propaganda, koju je slijedila i ona NDH, esto e prozivati Saveznike za navodno prikrivene imperijalne ciljeve i poslijeratne planove. Cilj je bio u ustaakim redovima o uvati borbeni duh i vjeru u njema kog saveznika, a veinu graana koja nije sudjelovala u ratu uvjeriti kako proosovinska orijentacija nema alternativu. Bila je to propagandna politika dr~avnog vrha NDH, ija se volja bezuvjetno provodila u novinama preko naputaka GRP-a. Do Staljingradske bitke Hitler je imao neospornu vojnu dominaciju u Europi, a Wermacht nije znao za poraz. Od Staljingrada se mijenja ravnote~a snaga na Isto nom bojiatu u korist Sovjeta, ali i zapadni Saveznici operacijom Torch otvaraju novo bojiate u Sjevernoj Africi, ime je Njema ka s osovinskim blokom odjednom primorana na povla enje. Savezniatvo SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije uz sve poteakoe i nesuglasice je u vraeno, ato e pokazati konferencija u Teheranu. Ishod Staljingradske bitke imao je utjecaja na vojnu i politi ku situaciju u NDH. Zbog sve sna~nije antifaaisti kog pokreta otpora u zemlji Paveli je bio primoran vratiti hrvatske legionare s obuke za Isto no bojiate u NDH, ali i zatra~iti veu vojnu podraku talijanskog i njema kog saveznika, ato e rezultirati slabljenjem ustaake vlasti. NOVJ je do te mjere oja ala da je u drugoj polovici 1942. na podru ju NDH formirala tzv. Bihaku republiku, prvi osloboeni teritorij izvan dosega ustaakih vlasti, ato e od proljea 1943. biti znak Saveznicima za postepeno prihvaanje Josipa Broza Tita i NOVJ za saveznika. 3.2 Poljsko i finsko pitanje: mali narodi ~rtve velikih sila 3.2.1 Poljsko pitanje i savezni ki prijepori Poljsko pitanje dominantna vanjskopoliti ka tema ustaakog tiska Nakon njema ko-sovjetske agresije na Poljsku u rujnu 1939. u Londonu je formirana poljska izbjegli ka vlada iji je prioritet bila poslijeratna restitucija poljske dr~ave. Poljaci su do proljea 1940. postali dio zapadne alijanse sudjelujui u obrani Francuske, a od 1941. bit e u savezniatvu s SAD-om i SSSR-om. injenica da su Francuska i Velika Britanija bile suzdr~ane prema njema koj agresiji 1939. na Poljsku, upozoravala je da Saveznici nee za Poljsku poduzimati niata izvan zone vlastitih interesa. Zabrinjavajua nije bila samo potpuna vojna pasivnost ili nemar pri stvaranju uvjeta za formiranje poljske vojske - novi vojni ugovori su potpisani s Velikom Britanijom 18. studenog 1939., a s Francuskom tek 4. sije nja 1940. ve i zaboravljanje na isto ni dio poljskog teritorija koji je pripojio Sovjetski Savez. Nakon francuske kapitulacije Poljska je bila jedini saveznik Velikoj Britaniji s oko 27 tisua vojnika koji su se uspjeli evakuirati na Otok. Karpatska brigada je u proljee 1940. s oko 4,4 tisue vojnika preala iz francuske Sirije u Palestinu pod britansko zapovjedniatvo, a poljski su piloti inili 10 % svih pilota koji su se u vrijeme zra ne bitke za V. Britaniju posebno istaknuli. No niti to nije bilo dovoljno zna ajno da bi Poljska stekla status ravnopravnog lana savezni kog tabora. Poljska vlada u emigraciji na elu s generalom Wladyslavom Sikorskim od poljske kapitulacije u rujnu 1939. nastojala je odr~ati veze s pokretom otpora u zemlji, senzibilizirati poljsku dijasporu u SAD-u i Kanadi za materijalnu pomo, te po njema kom napadu na SSSR i lipnju 1941. sklopiti sporazum sa Sovjetima koji bi osigurao Poljskoj prijeratne granice i osloboenje preko 200 000 Poljaka u ruskom zarobljeniatvu. No i kada je SSSR bio u najte~oj situaciji, po etkom srpnja 1941. u jeku njema ke ofenzive, ruski veleposlanik u Londonu, Ivan Majski, nije prihvatio poljski zahtjev za priznavanjem sporazuma iz Rige (1919.), odnosno prijeratne granice Poljske. Ipak poljsko-sovjetski sporazum o vojnoj suradnji potpisan je 14. kolovoza 1941., ime je ispunjen barem jedan poljski zahtjev, oslobaanje poljskih zarobljenika iz sovjetskih logora. Britanci su ra unajui na sovjetsko savezniatvo ve tada inzistirali na potpisivanju ugovora koji nee jam iti prijeratne granice Poljske. Va~na injenica za razumijevanje sovjetsko-poljskih odnosa je i ta da su Sovjeti ve u fazi okupacije Isto ne Poljske 1939./1940., radili na sna~enju Komunisti ke partije Poljske, a mogunost formiranja poljskog nacionalnog odbora u Moskvi (pandanu izbjegli koj vladi u Londonu) Ivan Majski je najavio ve na pregovorima u srpnju 1941. Poslijeratna uspostava Poljske dr~ave nee biti upitna, jer su Saveznici od ljeta 1941. bili suglasni po porazu Njema ke obnoviti poljsku dr~avnost. Ipak, to nije zna ilo da poljska emigrantska vlada mo~e ra unati s povratkom u zemlju i prijeratnim granicama. Sovjetski stav od njema kog napada pa do kraja rata bio je nepromijenjen, vratiti granice iz 1939., ato e i ostvariti uspjeanim ratovanjem, te obnova Poljske, ali pod sovjetskim utjecajem. Zapadnim Saveznicima, ato je bilo o ito na konferenciji u Teheranu i na Jalti, poljska neovisnost nije mogla biti va~nija od njema kog poraza, niti je mogla ugroziti savezništvo sa Sovjetima, što ustaška propaganda nije akceptirala. Na sastanku velike trojice u Teheranu Roosevelt je jednom prilikom rekao kada se rasprava povela o Poljskoj: Ja ne marim ni mrve za Poljsku. Probudite me kada budete govorili o Njema koj. U jednom osvrtu na lanak Basler Nachrichtena, Budua Europa, Izvjeatajni ured MVP-a s kraja 1942. po prvi puta je ozbiljnije elaborirao problem europskog Istoka i Jugoistoka u kontekstu savezni kih suprotstavljenih interesa. Pod pretpostavkom da Saveznici pobjede, navodi se u izvjeau, nije za vjerovat da e se doslovce primijeniti na ela Atlantske povelje i na taj na in restituirati prijeratne dr~ave. Sa Zapadnom i Sjevernom Europom je najmanji problem, ondje e bez sumnje iznova biti uspostavljene dr~ave poput Francuske, Nizozemske, Belgije, Danske i Finske, no na istoku i jugoistoku bi situacija mogla biti vrlo komplicirana. U tom je kontekstu posebno apostrofirano poljsko pitanje, ije e rjeaenje navodi se, biti vrlo vjerojatno uvjetovano sovjetskim zahtjevima za promjenom poljskih granica na istoku i zapadu, a isti bi scenarij mogao biti primijenjen u slu aju Bugarske, Gr ke i negdaanjeg prostora Austro-Ugarske. Bila je to uvertira u cijeli jedan propagandni rat, koji e ustaako novinstvo voditi protiv boljaevi ke politike na istoku Europe, s posebnim akcentom na Poljsku, simbol sovjetskih teritorijalnih presizanja i savezni kog izigravanja na ela Atlantske povelje. Za ustaaku propagandu Poljska nee biti tek tema nametnuta od njema kih vlasti, nego i va~no promid~beno sredstvo formiranja javnog mnijenja u strateaki va~noj borbi protiv domaih komunista. Poljski slu aj bit e sredstvo uvjeravanja hrvatskog itateljstva ato donosi eventualna pobjeda boljaevika i kakav je omjer snaga u savezni kom taboru, pa nije udno ato je kao inozemna novinska tema bila favorizirana od strane GRP-a, odnosno Izvjeatajnog ureda MVP-a. Ipak, gotovo je nevjerojatno da je borba poljske izbjegli ke vlade u Londonu, ratnog neprijatelja NDH, za oslobaanje Poljske i potvrdu prijeratnih granica, u tisku NDH bila tretirana kao pravedna i herojska. Njema ko osvajanje Poljske kao da je zaboravljeno, a njema ki protektorat nad Poljskom od vojne defenzive sila Osovine 1943. na Istoku, u tisku NDH simbolizirao je posljednju crtu obrane Europe od nadirue boljaevi ke poaasti. Poljsko pitanje u tri je faze praeno u tisku NDH. Prvo razdoblje proljee-ljeto 1943. obilje~it e slu aj Katyn, ato e ustaaka propaganda iskoristiti kao dokaz Staljinovih namjera prema Poljskoj, te pogibja predsjednika poljske izbjegli ke vlade u Londonu, Wladislava Sikorskog, koja e na stranicama novina NDH biti predstavljena kao britanski tajni pothvat. Za tu je fazu karakteristi an ujedna eno negativan tretman Saveznika u tisku NDH u gotovo svim novinama. O Poljskoj se raspravljalo kao da su Saveznici ve pobijedili i dobili rat, odnosno kao da su Saveznici, a ne Nijemci okupirali poljski teritorij, ato je bio smialjeni scenariji zastraaivanja javnosti posljedicama eventualnog njema kog poraza. Saveznici su tako posve neutemeljeno optu~ivani za bezobzirnu politiku prema tzv. malim narodima u Europi kojom je vladala Njema ka, a u veini novina NDH zagovarana je teza o podijeljenoj odgovornosti SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije za te~ak polo~aj Poljske. Naime, nezavidan polo~aj poljske emigrantska vlade u savezni kom taboru bio je za tisak NDH krucijalni dokaz kakav bi tretman mogla imati Poljska pobijede li Sovjeti na Isto nom bojiatu. Dok su zagreba ki i osje ki dnevnik Hrvatski narod i Hrvatski list nastojali hrvatskoj javnosti dokazati kako je rije o bezobzirnoj sprezi zapadnih Saveznika i Sovjeta, ije savezniatvo ne mogu poljuljati sovjetski imperijalni ciljevi prema Poljskoj, odnosno mala i neva~na Poljska, Spremnost je imala neato umjereniji stav prema zapadnim Saveznicima. To dokazuje vei broj lanaka iz rubrike Odjeci iz svijeta ili od Ive Vu i evia berlinskog dopisnika, od 7. o~ujka Poljsko-ruska izmjena note i Poljaci kamen smutnje, od 21. o~ujka Edenov put u Ameriku, od 28. u~ujka Klupko oko Wahingtonskih sjeanja, od 2. svibnja Poljska pitanja sovjetski odgovori, od 9. svibnja Poljska oporba i u Londonu. Svima njima zajedni ko je anatemiziranje boljaevika i njihove politike prema Poljacima i ato je posve apsurdno, pozivanje zapadnih Saveznika na primjenu na ela Atlanske povelje, kao da NDH pripada slobodnom demokratskom svijetu. Drugu fazu obilje~it e negativan stav u tisku NDH prema odlukama Saveznika u Teheranu i formiranju Lublinskog odbora. Dnevnici Hrvatski narod, Hrvatski list, sarajevski Novi list, kao i tjednik Novine odluke iz Teherana interpretirali su kao veliki trijumf Staljina, odnosno kao britanski poraz i prepuatanje Poljske pa analogno tome i cijele Isto ne Europe Sovjetima. Curzonova linija, odnosno prihvaena isto na granica Poljske, bila je u tisku NDH apostrofirana kao dokaz kako se trguje teritorijima malih naroda. Formiranje Lublinskog odbora i Staljinov zahtjev da se tom predstavni kom tijelu sastavljenom od poljskih komunista prizna status privremene vlade, na ato su zapadni Saveznici uz kozmeti ke promjene bili spremni, novine NDH proglasit e prodajom i izdajom Poljske prije svega od Velike Britanije. Spremnost je za razliku od ostalih novina i dalje zadr~ala neato benevolentniji stav prema zapadnim Saveznicima, posebno naglaaavajui nespojivost sovjetskih imeprijalnih ciljeva u Isto noj Europi i na ela slobodnog demokratskog svijeta sadr~anih u Atlanskoj povelji. To dokazuju lanci: Polo~aj i izgledi Poljske, Peta sloboda, i Dovle dalje ne. Treu fazu obilje~it e ustaaka propaganda u slu aju Varaavskog ustanka, te odluka iz Jalte i San Francisca vezanih za Poljsku. Od jeseni 1944. do proljea 1945. poljsko pitanje postaje najva~nija vanjskopoliti ka tema u tisku NDH, ato potvruje dominantan broj naslovnica u najva~nijim dnevnicima NDH, Hrvatskom narodu i Hrvatskom listu. Od broja 1072, 1. srpnja 1944., pa do posljednjeg broja 1326, 6. svibnja 1945., u Hrvatskom narodu objavljeno je 67 naslovnica posveenih poljskom pitanju, a gotovo da nema broja u kojemu nije posveen barem jedan lanak Poljskoj. Isti je slu aj s Hrvatskim listom od 1. srpnja 1944. do 7. travnja 1945. objavljeno je gotovo 40 naslovnica posveenih Poljskoj, no i kada nije poljski slu aj bio u prvom planu, u gotovo svakom broju na drugoj, treoj ili etvrtoj stranici osje kog dnevnika, ta je tema prisutna. lanci posveeni Poljskoj imali su zadatak dokazati, kada je ve bilo posve izvjesno da je Njema ka izgubila rat, da Sovjeti predstavljaju veliku opasnost po cijelu Europu. Takoer da zapadni Saveznici nisu u stanju zaatiti male narode, te da slu aj Poljske, koja se morala odrei prijeratnih granica i prava na vlastitu vladu predstavlja scenarij za sve one zemlje u koje ve je ili e tek stupiti Crvena armija. Pritom je posve namjerno izostavljena injenica da se poljska vojska u isto vrijeme borila na strani Saveznika u Italiji i Francuskoj, te da je crni usud Poljske otpo eo njema kim napadom 1. rujna 1939. Isto tako je zaboravljeno da su upravo Nijemci uniatili devet desetina Varaave tijekom kolovoza i rujna 1944. i poubijali ne manje od 200 tisua ljudi. Slu aj Katyn i prekid sovjetsko-poljskih odnosa Umjesto opairnih izvjeataja s Isto nog bojiata, tijekom travnja, svibnja i lipnja 1943. novine u NDH uglavnom su se bavile sovjetsko poljskim odnosima. Nakon Staljingradske bitke vojni izvjeataji padaju u drugi plan, a politi ke i diplomatske teme preuzimaju naslovnice ustaakih novina. Dokaz za to je podatak da su u tom razdoblju objavljena samo dva opairnija izvjeataja s Isto nog fronta. frontova. U Hrvatskom listu 9. svibnja na etvrtoj stranici potkrijepljena kartografskim prikazom i u Spremnosti u lanku Ive Vu ievia Nakon sovjetske ofenzive. Po etkom o~ujka 1943. na temelju vijesti iz berlinskog tiska novine NDH po prvi puta su ozbiljnije otvorile temu sovjetsko-poljskih odnosa i pitanje granica nakon rata. Sovjeti su optu~eni za teritorijalne aspiracije prema poljskom nacionalnom teritoriju, a engleski politi ki vrh je prozvan za preautno odobravanje sovjetskog imperijalizma i la~ni neutralni stav u sporu predsjednika poljske izbjegli ke vlade W. Sikorskog i J. V. Staljina. Engleska izdaja prema Poljskoj nije bila skrivana od britanske javnosti, dokaz za to prema Hrvatskom listu bio je citat iz presti~nog njema kog lista Deutsche Allgemeine Zeitung, koji je pak objavio poruku engleskog News Chronicle-a poljskim izbjeglicama u Velikoj Britaniji: Neka poljske izbjeglice izvole jednom zaautjeti i neka prestanu Engleze optereivati s takvim stvarima. Izbjegli ka poljska vlada u Londonu, prema engleskim novinskim napisima postala je teako breme, pa i opasna prijetnja nepovratnom kvarenju savezni kih odnosa sa SAD-om i Sovjetskim Savezom. Prema Hrvatskom narodu kamen spoticanja izmeu Kremlja i Sikorskog bila je izjava predsjednika poljske vlade u izbjegliatvu, da e se poljska strana u pregovorima vrsto dr~ati teritorijalnog statusa quo, odnosno granica iz 1939. godine. Velika Britanija umjesto da brani poljske interese i granicu koja je uspostavljena Versaileskim mirom, odnosno da i na diplomatskom planu potvrdi zaato je na kraju uala u rat, prepuata Poljake Sovjetima. I na kraju Hrvatski narod zaklju uje: Za britansku je naime politiku sadaanji trenutak sigurno pogibeljni, kada joa neato mogu u initi za Poljake, ako to ~ele. Ustaaka propaganda esto je prozivala W. Churchilla za politi ki diletantizam, mijenjanje stavova, te politi kih i vojnih saveznika, a na istom tragu komentirana je joa jedna u nizu britanskih izdaja. Potonji lanak u glavnom politi kom dnevniku NDH osim toga otkriva i kakav je ratni ishod o ekivan po etkom 1943. u novinarskom miljeu, poato je bez ograda Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu pripisana odgovornost za vrlo vjerojatnu poslijeratnu sudbinu Poljske. Njema ka pobjeda u pravilu se nije spominjala kada se raspravljalo o poslijeratnim osnovama Saveznika, kao da je ishod predodreen i neminovan. Na istim novinskim stranicama, ato je posve kontradiktorno, pojavljivali su se tekstovi koji su nedvosmisleno zagovarali njema ki uspjeh. Tako je, ve u proljee 1943. i prosje an itatelj na stranicama ustaakog tiska na poljskom slu aju imao mogunost razabrati kakav bi mogao biti kona an ishod rata, kao i konfuziju u osovinskim redovima. Aludirajui na poljski slu aj, ali i male balti ke zemlje, `ilo- tjednik za aalu i zabavu pod geslom Engleska jam i slobodu malim narodima, donosi karikaturu koja prikazuje tor ovaca i vuka s kapom sovjetskog vojnika koji se sprema presko iti ogradu. U potpisu autor ironi no komentira: Bez straha, djeco; nama su dali garancije. S istih polaziata prenosei iz londonskog Times-a kritike na ra un Velike Britanije i njezine prijetvorne politike prema Poljskoj, Hrvatski narod podsjea itateljstvo na obveze koje je Engleska preuzela 1939. i tzv. francusko-britansko jamstvo. Engleskom popustljivoau prema boljaevicima, tvrdi zagreba ki dnevnik, nisu bili samo pogoeni mali narodi, ve i emigrantske vlade u Londonu, a pogotovo poljska vlada kojoj su Saveznici donedavno jam ili nepovredivost granica i zbog koje su na kraju i stupili u rat. Spremnost u lancima Poljsko-ruska izmjena nota, te Poljaci opet kamen smutnje konstatira kako su sovjetski pogledi na ureenje poslijeratne Europe posve razli iti od onih zapadnih Saveznika. Upravo na primjeru Poljske, odnosno statusa emigrantske vlade lome se koplja u savezni kom taboru: Radi u stvari o novom dokazu, da sovjetska vlada ima svoje posebne poglede na uredjenje Europe, unato plaaivog i neodlu nog odpora dvije velike demokracije. Na drugom mjestu berlinski dopisnik Spremnosti Ive Vu ievi pojaanjava kako bi slu aj Poljske, odnosno otpor W. Sikorskog Staljinovim planovima u pogledu poslijeratnih granica, mogao biti posljednja brana sovjetizaciji Isto ne Europe. Zapadni Saveznici su skloni popuatanju Sovjetima, ka~e Vu i evi, pa im pitanje Poljske stvara neugodnosti sa Sovjetima. Tako su Poljaci, ato je dakako posve apsurdno odjednom u Spremnosti svrstani na stranu Nijemaca, tzv. branitelja Europe od boljaevika. No bio je to dio smialjenog scenarija. Ustaaka propaganda tuma ei problem poljsko-sovjetskih odnosa iznova polazi od pretpostavke da e Saveznici pobijediti i upozorava zapadne Saveznike da se ugledaju na Poljake i prestanu popuatati Sovjetima. Ta nevjerojatna inverzija, o ita zamjena teza imala je cilj u hrvatskoj javnosti izazvati zbunjenost i relativizirati pojam savezniatva, ne samo unutar alijanse SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a, ve i u odnosu na Njema ku, a posredno i NDH. Htjelo se dokazati da je sutra mogue o ekivati nekakav obrat, pa mo~da i zajedni ku protuboljaevi ku borbu zapadnih sila s Njema kom protiv Sovjeta, ato dakako nije imalo realnu podlogu, a ega su itekako bili svjesni kreatori ustaake propagande. Za takav na in izvjeatavanja poseban zadatak imala je Spremnost, ato e biti sve izra~enije kako se rat primicao kraju. U osnovi, ustaaka propaganda imala je zadatak Staljinovu politiku prema poljskoj emigrantskoj vladi prikazati neprijateljskom, agresivnom i invazivnom, a zapadne Saveznike kao pasivne promatra e. Ve 6. travnja Hrvatski list objavio je vijesti DNB-a, kako boljaevici osnivaju novu poljsku vladu, pandan izbjegli koj vladi Wladyslawa Sikorskog u Londonu, na elu s poljskim komunistima. Pritom se naglaaavalo kako meu Saveznicima postoji preautni dogovor, bez obzira na u povelju, temeljem kojeg e Poljaci biti prinueni podvrgnuti se volji Moskve. U ~elji da to i doka~e, Hrvatski list je objavio navodno autenti ni transkript govora bivaeg ameri kog dr~avnog podtajnika Sumnera Wellesa, povodom sveameri kog tjedna od 16. travnja 1943.: Koliko god nam je Poljska draga, ona e ipak morati po mogunosti stvoriti najbolji mir s Moskvom. esi su ve upoznali pravo stanje, pa su s Moskvom uspostavili dobre odnose. U isto vrijeme uslijedio je i prekid diplomatskih odnosa izmeu izbjegli ke poljske vlade u Londonu i Sovjeta. Boljaevike se optu~ivalo za straaan zlo in nad poljskim asnicima 1939.: Boljaevici poubijali 10 000 poljskih astnika u prvoj odkopanoj grobnici kod Smolenska pronaeno 3 000 strieljanih poljskih asnika. Kao krucijalni razlog raskida poljsko-sovjetskih diplomatskih veza slu~beni Berlin nazna io je zahtjev poljske emigrantske vlade da Crveni kri~ istra~i sovjetske zlo ine nad poljskim asnicima u Katynskoj aumi 1939. godine. Odluka Kremlja da prekine diplomatske odnose s poljskom emigrantskom vladom izazvala je konsternaciju u anglosaskom taboru, a jedina pogrjeaka poljske vlade jest ta, da se brinula za sudbinu 10 000 poljskih astnika, kojih ljeaine odkopavaju u aumi u blizini Smolenska, novodi Hrvatski narod. Odluka Moskve da prekine odnose, prema Spremnosti, svakako e imati utjecaja na odnose Saveznika, a pogotovo na njihovu politiku prema «malim» narodima. Bila je to, kao ato sam ranije ustvrdio, posve neutemeljena nada da bi se odnosi SSSR-a i zapadnih demokracija mogli pokvariti do te mjere, da bi SAD i Velika Britanija razvrgnule savezniatvo sa Sovjetima. Kriza u sovjetsko poljskim odnosima eskalirala je sredinom travnja 1943. po zahtjevu poljske emigrantske vlade da Meunarodni crveni kri~ ispita na okupiranom poljskom prostoru kod Smolenska zlo ine Sovjeta nad poljskim asnicima 1939. Taj zahtjev medijski je iskoristila za stvaranje protusovjetskog raspolo~enja Njema ka, koja je takoer od Crvenog kri~a zatra~ila neutralnu arbitra~u i ispitivanje prema Goebbelsovim informacijama sovjetskih zlo ina. Sovjetska strana optu~ila je za zlo ine Nijemce, a s poljskom emigrantskom vladom prekinula odnose. Staljin je ponaaanje poljske vlade ocijenio prohitlerovskim i neprijateljskim prema Sovjetima. Iako su Englezi inzistirali na obustavi zahtjeva poljske emigrantske vlade za istragom Crvenog kri~a kod Smolenska, premijer W. Sikorski nije mogao odustati. Bilo je to va~no politi ko pitanje koje je optereivalo sovjetsko-poljske odnose. Nakon sporazuma o vojnoj suradnji u kolovozu 1941., tijekom 1942. godine iz Sovjetskog Saveza je preko Iraka preba eno 110 000 poljskih vojnika i civila koji su se trebali priklju iti britanskim snagama u Sjevernoj Africi, meutim nije se znalo ato je s tisuama poljskih asnika koji su tijekom 1940. deportirani u unutrašnjost SSSR-a. Sovjetska strana izbjegavala je dati odgovor, a na poljski zahtjev za istragom na lokaciji Katyna (prema informacijama koje je objavio radio Berlin 13. travnja 1943.), Staljin je prekinuo diplomatske odnose 5. svibnja 1943. U lanku Poljska oporba i u Londonu, Zagreba ka Spremnost oslanjajui se na vijesti iz avicarskog anglofilskog Basler Nachtrichtena, upozoravala je na nedemokratske ciljeve moskovske politike, kao da je NDH ustavna i parlamentarna demokracija. Moskva ~eli poljsku emigrantsku vladu torpedirati optu~ivai je za kolaboraciju s neprijateljem. Umjesto izbjegli ke vlade u Londonu, Sovjeti ~ele u Moskvi ili negdje drugdje u Sovjetskom Savezu osnovati sovjetsku boljaevi ku vladu, ato potvruju i napisi ruskog lista Izvjestija, zaklju uje se u Spremnosti. Kona ni ruski imperijalni cilj je domoi se onih teritorija na istoku Poljske kojih se Lenjin morao odrei 1921. i ondje osnovati nekoliko sovjetskih republika u sastavu Sovjetskog Saveza. Sve bi se to izvelo na temelju narodne volje isto onako kao ato je bilo s balti kim dr~avama. Sad pak ostaje pitanje kako se Anglosasi odnose prema ovakvom tuma enju Atlantske povelje sa strane Sovjeta? Da li e ostati pri uvanju njenog duha, smisla i slova ili e kapitulirati pred bojazni odvajanja i otpadanja Sovjetske Unije ili e opet pokuaati postii jedno po Poljsku koliko toliko kompromisno rjeaenje. Minimalni poljski zahtjevi svodili su se na to da Sovjetski Savez pusti svojim kuama 1,5 milijuna nasilno odvedenih poljskih graana i tretira poljsku emigrantsku vladu kao legalnog i jedinog slu~benog predstavnika poljske dr~ave. Pitanje granica, tvrdi se u Spremnosti, bilo je posebno teako pitanje, jer je teritorijalan ustupak na koji su ra unali Sovjeti ujedno zna io i pad vlade predsjednika W. Sikorskog. Spremnost takoer podsjea na ugovor od 26. svibnja 1942. koji su potpisale Engleska i SSSR, a u ijem petom lanku stoji da niti jedna od potpisnica nee te~iti za teritorijalnim proairenjem svojem zemlje, te da se nee mijeaati u unutarnja pitanja drugih dr~ava. lanak pod nazivom Prijedlog za stvaranje poljske komunisti ke vojske u stalnoj rubrici Odjeci iz svijeta, tjednika Spremnost, ve u svibnju 1943. daje naznake kakav bi mogao biti sovjetski model rjeaavanja poljskog pitanja. Wanda Wasilewska lider poljskih komunista, u moskovskoj Izvjestiji predlo~ila je formiranje poljske vojske u Sovjetskom Savezu koja bi se zajedni ki borila s Crvenom armijom za osloboenje SSSR-a, ali i Poljske. Poljski komunisti ne priznaju W. Sikorskog i njegovu vladu Londonu, a rjeaenje poljskog pitanja vide u suradnji sa Sovjetima. To je za Spremnost bio Staljinov koncept boljaevizacije Isto ne Europe koja nikako ne odgovara zapadnim Saveznicima. Od Staljingradske bitke sovjetske teritorijalne pretenzije prema Isto noj Poljskoj bile su sve o itije. Dana 19. sije nja 1943. sovjetske su vlasti objavile da sovjetskim dr~avljanima smatraju sve stanovnike krajeva pripojenih 1939., takoer i Poljake. To je zna ilo da Moskva smatra granice iz Sovjetsko-njema kog sporazuma o prijateljstvu potpisanog 1939. nenaruaivim. Sukladno tome u Moskvi je 1. o~ujka 1943. osnovan je organizacijski odbor Saveza poljskih rodoljuba na elu s Wandom Wasilevskom, pokrenute su poljske novine, Slobodna Poljska, u ijem 1. broju se priznavala pripadnost Isto ne Poljske SSSR-u, a otpo elo je formiranje i prve poljske pjeaa ke divizije u okviru Crvene armije. Sve je to upuivalo na poslijeratni scenarij sovjetizacije Poljske. Vlada u izbjegliatvu pod vodstvom W. Sikorskog nije mogla to prihvatiti, pa je nastojala kod zapadnih Saveznika osigurati potporu za poljske nacionalne interese. Atmosfera mr~nje prema komunistima u ustaakom tisku sustavno je graena joa od 1941., a od ljeta 1943. velik broj lanaka posveen je opasnostima koje prijete s Istoka. Kako je rat odmicao i bio sve izvjesnije pobjedni ki za neprijateljsku stranu, na stranicama NDH, posebice u Spremnosti, nastojala se dokazati neprirodnost savezniatva zapadnih Saveznika i Sovjeta, a njema ki otpor na Istoku prikazati kao borba za spas Europe. U posebno istaknutom i uokvirenom lanku od 20 lipnja 1943., u svojevrsnom komentaru na vijesti rubrike Odjeci iz svijeta, hrvatsko itateljstvo je upoznato s navodnom opeeuropskom pojavom straha od Sovjeta i boljaevi ke revolucije koja bi mogla, bude li tijek rata to omoguio, zahvatiti Stari kontinent. Unato nastojanju anglosaksonskih medija, te slu~benih diplomatskih krugova V. Britanije i SAD-a da Sovjete predstave u pozitivnom svjetlu, kao konstruktivne vojne i politi ke partnere koji su odustali od svjetske revolucije, pogotovo nakon Staljinova gaaenja Tree internacionale, strah je sveprisutan, ustvrdila je Spremnost. Nitko u Europi ne vjeruje da bi zapadni Saveznici u slu aju pobjede bili sposobni dr~ati Sovjete na uzdama. Smrt generala Wladyslawa Sikorskog, voe poljskih emigranata u Londonu, za ato je hrvatski tisak na temelju njema kih izvora optu~io englesku tajnu slu~bu Secret service, dovela je do krize u odnosima poljske vlade i zapadnih Saveznika. Razlog tome, prema Hrvatskom narodu, bila je ~elja zapadnih Saveznika, da mimo prethodnih obeanja i Atlantske povelje, svojim saveznicima Sovjetima osiguraju kontrolu nad Poljacima i zadovoljenje odreenih aspiracija prema poljskom teritoriju. S tim u svezi, dalje zaklju uje zagreba ki dnevnik, neki su listovi poljske emigrantske vlade u Londonu zabranjeni i izvraen je pritisak na emigrantsku vladu kako bi se orijentirala na lijevo, a time osiguralo pribli~avanje Moskvi. Osje ki dnevnik Hrvatski list donosi naslov Sikorski-posljednja ~rtva Katyna Sikorski je postao neugodan Anglosasima, jer se odlu no opirao sovjetskim namjerama prema Poljskoj, pa je zato morao biti uklonjen. U lanku se dalje objaanjava kako su zapadni Saveznici ve odlu ili prepustiti Sovjetima provoenje europskog plana boljaevizacije Isto ne i dijela Srednje Europe, a smetnja je bio general W. Sikorski. Engleska je nekako morala opravdati svoj ulazak u rat, no poziciju zaatitnika poljskih interesa sve je te~e branila respektirajui sovjetski ratni doprinos. Kao i uvijek Roosevelta je vodila pragma, pa je njegov politi ki cilj bio zadr~ati potporu poljskih Amerikanaca, ato mu je posebno ote~avao odnos generala Sikorskog i Sovjeta. Shodno tome umorstvo W. Sikorskog bilo je svima prihvatljivo rjeaenje, zaklju uje se u Hrvatskom listu. Pogibija poljskog premijera W. Sikorskog 4. srpnja 1943. pri polijetanju iz Gibraltara, do danas je ostala enigma, kvar na avionu ili diverzija. No bez obzira na uzroke nesree, pozicija poljske izbjegli ke vlade smru W. Sikorskog bila je bitno oslabljena. U okolnostima velikih ratnih uspjeha Crvene armije (koja je do kraja srpnja 1943. zaustavila njema ku ofenzivu na Istoku, te preala u protunapad kod Kurska) bilo je izvjesno da e Sovjeti ui na poljski teritorij prije zapadnih Saveznika. Takav scenarij uklapao se u viziju poslijeratnog svijeta ameri kog predsjednika Roosevelta, koji je klju nu ulogu namijenio velikim silama SAD-u, SSSR-u, Velikoj Britaniji i Kini. U velikim ratnim sukobima na Isto nom bojiatu, Sjevernoafri kom, Azijskom ili Pacifi kom, prava malih dr~ava, posebno onih koje su se nalazili u zoni izravnih interesa velikih sila, nisu bila od va~nosti za Saveznike. Tako je iz ameri ke, a veim dijelom i britanske perspektive poljsko pitanje bilo minorno u odnosu na savezniatvo s SSSR-om i povoljan ishod rata, o emu ustaaka propaganda nije informirala u tisku NDH. Nakon nesretne pogibije poljskog premijera Wladyslava Sikorskog, koji je posjedovao stanoviti autoritet i kod samog Staljina, u avionskoj nesrei kod Gibraltara u rujnu 1943., Poljska je na diplomatskom planu bila izgubljena. Velika Britanija je odustala od borbe za poljske interese sa Sovjetima, a nova vlada Stanislawa Mikolajczyka, u kojoj je mjesto ministra rata dr~ao Kazimierz Sosnkowski, a general Tadeusz Bor-Komorowski (izrazito antisovjetski raspolo~en) bio na elu Poljske domovinske armije (AK), nije imala izgleda za dogovor sa Staljinom, pogotovo nakon velikih sovjetskih vojnih uspjeha u ljeto 1943. Ipak to ne zna i da je uspostava poslijeratne Poljske bila upitna, ma kako granice na istoku i zapadu bile regulirane, ili da bi zbog Poljske zapadni Saveznici raskinuli savezništvo sa Sovjetskim Savezom u jeku rata, kako je to tisak NDH krivo interpretirao. Sastanak velike trojice u Teheranu i sudbina Poljske Prema napisima iz ustaškog tiska pozicija Poljske po svršetku teheranskog sastanka velike trojice bila je joa nepovoljnija. Razlog tome bilo je prema tisku NDH, savezni ko odstupanje od na ela Atlantske povelje i britanskih jamstava Poljskoj iz 1939., te priznavanje argumenta sile, odnosno sovjetskih imperijalnih planova. Sredinom prosinca 1943. sarajevski Novi list donosi vijest iz Stocholma: pred poljskom izbjegli kom vladom je rekonstrukcija, koja je samo potvrdila tezu o sve sna~nijem britanskom pritisku na Poljake u Engleskoj i ~elji da poljska izbjegli ka vlada prihvati nove vojno-politi ke okolnosti. Sve to dokazuje, navodi se u sarajevskom dnevniku, da je Velika Britanija prepustila Srednju i Isto nu Europu Sovjetima, te da je Poljska dovedena pred svraen in, jer se ve stvara airoka granica izmedju Sovjetske Unije i ehoslova ke na temelju Beneaeva pakta sa Sovjetima. Zajedni ka odluka Saveznika u Teheranu, predviala je reviziju granice izmeu Sovjetske Unije i Poljske nakon rata, odnosno uspostavu nove granice na tzv. Curzonovoj liniji, i to na etni kim principima. Churchill u poruci Staljinu od 1. velja e 1944. obrazla~e zaato Poljaci moraju popustiti pred teritorijalnim zahtjevima Sovjeta, naglaaavajui prije svega ukupni doprinos Crvene armije u borbi protiv Njema ke i u nastupajuem oslobaanju Poljske. Velika Britanija je uala u rat zbog Poljske i Staljin podr~ava poslijeratnu slobodnu i nezavisnu Poljsku, ka~e Churchill, ali Saveznici nemaju nikakve obveze kada su u pitanju poljske granice. Za poljske gubitke na Istoku, Churchill je ve imao kompenzacijsko rjeaenje na zapadu pomicanjem granice do rijeke Odre i na sjeveru ustupanjem dijela Isto ne Prusije. Odluka velike trojice iz Teherana o prihvaanju Curzonove linije, kao poslijeratne isto ne granice Poljske, te sporazum o teritorijalnim kompenzacijama na ra un Njema ke na zapadu i sjeveru, izbjegli koj poljskoj vladi u Londonu otkrivena je tek godinu dana kasnije. Poljska emigrantska vlada naravno nije prihvaala sovjetsku trgovinu poljskim teritorijem, no u okolnostima Drugog svjetskog rata i ratnih dogaanja presudnih za budunost cijele Europe, u kojima je SSSR igrao glavnu ulogu, poljsko pitanje nije bilo od presudnog zna aja za odnose SSSR-a i zapadnih Saveznika, kako je to tisak NDH tendenciozno predstavljao hrvatskoj javnosti. Po etkom 1944. prema napisima iz tiska NDH, poljsko pitanje postalo je kamen spoticanja i u onako zamraenim odnosima Saveznika. Klju an problem u odnosima sovjetske vlade i poljske emigrantske vlade u Londonu, bio je vezan uz Isto nu Poljsku. Hrvatski narod, temeljem izvjeataja sovjetskog lista Pravda, objavio je, kako Sovjeti nee odustati od teritorija zauzetih 1939. Angloamerikanci su spremni ~rtvovati poljskog saveznika za prosperitet savezniatva triju velikih sila. Tome u prilog citirana je vijest neutralnog avicarskog lista Die Tat, kako Velika Britanija vjerojatno nema namjeru obnoviti svoj ugovor o jamstvu Poljskoj, koji isti e u proljee, te navodno slu~beni stav Washingtona koji je glasio: Niti Engleska, niti SAD nee povesti borbu sa Sovjetskom Rusijom, da bi se Poljacima osigurala Isto na Poljska. Rasvjetljavajui uzroke poljsko-sovjetske diplomatske krize berlinski dopisnik Spremnosti Ive Vu ievi naglasio je dvije klju ne prepreke. Prvi problem po njemu predstavljalo je sovjetsko inzistiranje na teritorijalnim ustupcima kao preduvjetu uspostave diplomatskih odnosa, a drugi ato niti meu saveznicima nema konsenzusa oko klju nog pitanja, tko zapravo predstavlja okupiranu Poljsku. ak niti pitanje poljske popustljivosti viae nije bilo bitno, smatra Vu i evi, jer poljska izbjegli ka vlada na elu sa S. Mikolajczykom ve je ponudila Sovjetima mogunost rjeaavanja pograni nih problema naklon rata, a poljski je premijer u izgnanstvu osobno pozvao svoje sunarodnjake u zemlji da surauju s Crvenom armijom, ime je jasno pokazao da Sovjete smatra saveznicima. Problem je u tome, navodi Vu ievi, ato Sovjeti ne ~ele odustati od granica koje su zaposjeli u poljsko-njema kom ratu, a svoju imperijalnu politiku prikrivaju na elima Atlantske povelje i demokratskim principima, tvrdei kako je referendum na tim podru jima ve proveden u korist Sovjetskog Saveza. Takoer je mo~da i vei problem, ato Moskva osporava poljskoj izbjegli koj vladi u Londonu svako pravo i sposobnost da govori u ime poljskog naroda, favorizirajui pritom poljske komuniste predvoene V. Wasilevskom. Kona ni cilj Sovjeta, zaklju uje Vu ievi, vidljiv je iz poziva poljskoj vladi, da se priklju i eako-sovjetskom ugovoru i uspostavi federacije pod sovjetskim vodstvom. Poljski primjer nadalje poslu~io je ustaakoj propagandi ne bi li se iznova aktualizirao savezni ki odnos prema malim narodima. Ironizirajui Atlantsku povelju, zagreba ka Spremnost pozivajui se na züriaki Der Bund, otkriva da su Saveznici osim etiri temeljne slobode upisane u Povelju: ...sloboda pred strahom, sloboda pred glau, sloboda govora i sloboda vjere, impostirali i petu, slobodu zapovijedanja drugima. Nju neprestano veliki i jaki primjenjuju prema malima i slabima. Ta e tema postati lajtmotiv ustaakog tiska posebno pred veliku savezni ku konferenciju u Jalti potkraj rata. Ipak nisu svi jednako gledali na poljski problem u savezni kom taboru. Povremeno su se u javljale i ideje o prevladavanju poljsko-sovjetskih antagonizama multilateralnim pregovorima, o kojima je tisak NDH tek sporadi no izvjeatavao. Tako je poljska izbjegli ka vlada ve sredinom sije nja odgovorila na sovjetske teritorijalne aspiracije i prekid diplomatskih odnosa molbom Velikoj Britaniji i SAD-u da posreduje u obnovi pregovora sa Sovjetima. Zamisao o arbitra~i i angloameri kom posredovanju u sovjetsko-poljske odnose koju je po etkom 1944. podr~ao ameri ki dr~avni tajnik C. Hull. Odgovor Moskve na stranicama ustaakih novina bio je medijski i diplomatski napad na Veliku Britaniju. Tako se pojavio vei broj lanaka koji su na dramati an na in prikazivali raskol u savezni kom taboru: Pravda optu~ila Veliku Britaniju da priprema tajno separatni mir s Njema kom, Napetost izmeu Moskve i Londona - negativna reakcija saveznika na optu~be moskovskog lista Pravde, da Britanci separatno pregovaraju o miru s Nijemcima. Staljin izpalio prvi top na saveznike. Osje ki dnevnik Hrvatski list u lanku Staljin je otvorio rat ~ivaca... prenosi alarmantno izvjeae dopisnika stocholmskog lista Svenska Dangbladet iz Londona, u kojemu se opisuje atmosfera ope konsterniranosti u britanskim diplomatskim krugovima. Izgleda da je Staljin otpo eo rat ~ivaca protiv Roosevelta i Churchilla konstatira se u izvjeau, jer je vijest objavljena u Pravdi navodno ozbiljno primljena u Washingtonu. itatelji Hrvatskog lista mogli su iz londonskog izvjeaa ia itati da bi sovjetski propagandi rat mogao imati negativne reperkusije na odnose i zapadnih Saveznika tj. da bi dugoro no vezivanje SAD-a i Velike Britanije za Sovjete moglo biti pogubno i za njih same, kao i cijelu Europu. Rije je o lanku sovjetskog dopisnika Pravde iz Kaira od 17. sije nja 1944. u kojem je Velika Britanija optu~ena da su njene rukovodee osobe pregovarale s ministrom vanjskih poslova Njema ke Ribbentropom. U poslanici Staljinu 24. sije nja 1944., Churchill se sa ~aljenjem osvrnuo na lanak Pravde, ocijenivai ga kontraproduktivnim za odnose Velike Britanije i Sovjetskog Saveza. Ustvrdio je da Velika Britanija niti u najgore vrijeme kada je bila posve sama (1940./1941., prije ulaska SSSR-a i SAD-a u rat) nije pomialjala na separatni mir, iako je za to imala prilike bez ozbiljnih poteakoa, a ato bi svakako imalo kobne posljedice po Sovjete. Staljin mu je istoga dana odgovorio kako ne treba davati pretjerano zna enje lanku, jer novinari ionako piau na temelju povjerljivih informacija, aludirajui na slobode novinskih kua u zapadnim demokracijama i nerijetko negativne napise o Sovjetskom Savezu. Bio je to Staljinov revana koji nije imao dugoro no negativnih reperkusija na savezni ke odnose. Nesmiljena negativna kampanja iji cilj je bio dokazati razdor u savezni kom taboru je nastavljena. Prozivajui Sovjete za psiholoaki rat, ali i grubu politi ku igru prema Poljacima, zagreba ka Spremnost u lanku Dovle dalje ne? sredinom velja e 1944. u rubrici Odjeci iz svijeta, itateljima je ponudila sljedei komentar: Moskva je putem Pravde pustila u svietsku javnost viest o tobo~njim njema ko-englezkim pregovorima s namjerom da diskreditira Anglosase kod malih naroda, te da time ove pokuaa predobiti za sebe. Takovo stanje smatrala je Sovjetska Rusija po~eljnim, da za sebe postigne ato povoljnije rjeaenje poznatog rusko-poljskog spora o granici. To je pak izazvalo buru nezadovoljstva posebice u SAD-u, navodi se u Spremnosti, gdje se izri ito tra~ilo posredovanje u poljskom slu aju. Curzonova linija na kojoj su inzistirali Sovjeti, dalje se navodi, nije se podudarala s etni kim granicama. Za Amerikance je, bio prihvatljiv jedan nepristran i pravedan pravorijek u sporu, a ne argument sile, koji nameu Sovjeti. Navodno su se i Britanci pridru~ili ameri koj kritici sovjetske agresivne politike prema Poljacima, pa je A. Eden u Donjem domu izjavio da Velika Britanija ne priznaje jednostrane promjene i izmjene u Poljskoj, a na ela Atlantske povelje da ostaju u punoj snazi. Sovjetski pak komentar na kritike saveznika, navodi se u Spremnosti, u gotovo podcjenjiva kom tonu izrekao je ovlaateni sovjetski govornik u Londonu: Ne e li Anglosasi priznati teritorijalna promjene, to je tada njihova stvar, a s vremenom e se oni morati u injenicama snai. Takoer su prolazile godine dok su nas oni priznali kao vladu, ato prije vriedi za Ameri ane, ali kona no su nas ipak morali priznati. Nakon Teherana Staljin je inzistirao na poljskom priznanju Curzonove linije, kao ato je podr~avao kompenzaciju Poljacima na zapadu i sjeveru, (na atetu Njema ke) izuzev sjeveroisto nog dijela Isto ne Pruske, uklju ivai i Köningsberg (luka Kalinjingrad ne smrzava se cijele godine), koji je trebao po njemu pripasti Sovjetima. Churchill je u pismu Staljinu 27. velja e 1944. obrazlo~io kako je takva poljska deklaracija o priznanju Curzonove linije u ovom trenutku nemogua. Bilo bi to, tuma io je Churchill, pravo samoubojstvo, jer nije vrijeme da se u javnosti iznesu planirani teritorijalni ustupci prema Poljskoj na zapadu. Poljska emigrantska vlada je, ka~e Churchill, spremna na reviziju svoje isto ne granice, odnosno na ukidanje odluka iz Rige 1919., ali o tome ne mo~e pregovarati prije povratka u zemlju. Zato Churchill predla~e Staljinu da se ato prije osiguraju preduvjeti za povratak poljske emigrantske vlade u zemlju. Po etkom o~ujka 1944. Churchill je poru io Staljinu kako je objasnio Poljacima da nee dobiti Lavov i Vilnu, za ato su se zalagali pojedini lanovi poljske vlade, te da je Curzonova linija budua granica. U toj je poruci Churchill eksplicitno priznao argument vojne sile za rjeaenje spora, navodei kako e Poljaci biti primorani priznati stanje stvari na istoku kada Crvena armija dosegne Curzonovu liniju. Iz korepondencije Churchilla i Staljina jasno je da su Saveznici usuglaaavali stavove u slu aju Poljske, te da alarmantnog sukoba izmeu Sovjeta i zapadnih Saveznika, kako je to naglaaavano u tisku NDH, ustvari nije bilo. Navodno zamraenu diplomatsku situaciju u slu aju Poljske meu Saveznicima, dodatno je, prema napisima iz tiska NDH opteretila odluka Vrhovnog sovjeta o decentralizaciji Sovjetskog Saveza. Time su formalno, prema pojaanjenju Hrvatskog naroda, sovjetske republike dobile airoke ovlasti sklapanja ugovora sa stranim dr~avama, a ato de facto nije umanjilo snagu sredianje vlasti, ve osiguralo Staljinu mogunost da male isto noeuropske narode uvu e u veliki savez. Zagreba ki tjednik Novine prenosei navodne stavove Poljaka iz Krakova, donosi sredinom velja e 1944. alarmantne vijesti, kako Staljinov projekt decentralizacije u drugi plan stavlja regulaciju granice izmeu Poljske i Sovjetskog Saveza, te posve otvoreno aktualizira pitanje opstojnosti Poljske: itav se sviet odmah uvjerio, kako je to zapravo samo nova Stalinova promi bena igra, kojom se ~eli otupiti strah, koji vlada medju drugim narodima pred boljaevizmom i pred Sovjetskom Rusijom, te kako bi se mali narodi, na koje vrebaju Sovjeti, lakae odlu ili za pristup svojih dr~ava u Sovjetski Savez. Prema Associated Press u, kako navodi Hrvatski narod, Angloamerikanci su bili prili no uznemireni decentralizacijom Sovjetskog Saveza, jer je 16 sovjetskih republika u buduem savezu (Druatvu naroda) zna ilo 16 glasova, odnosno diplomatsku premo, po uzoru na Veliku Britaniju i britanske dominione Kanadu, Australiju. Lublinski odbor - poljska vlada po sovjetskom izboru Polo~aj poljske emigrantske vlada prema tisku NDH bio je bitno nepovoljniji kada su sovjetske snage potkraj svibnja 1944. doprle do grada Lavova na sovjetsko-poljskoj granici. Staljin je odlu io posve prekinuti diplomatske odnose i pregovore s emigrantskom vladom, tvrdio je Hrvatski narod, a kao preduvjet daljnje suradnje zatra~io je da se iz nje izbace svi nepoudni ministri. To su navodno potvrdile i vijesti iz Times-a objavljene u Hrvatskom narodu, prema kojima je Staljin uistinu odlu io izvraiti promjene u poljskoj emigrantskoj vladi i novom kadrovskom politikom osigurati sovjetske probitke. Slabljenje poljske emigrantske vlade trebalo je poslu~iti Staljinu prema tisku NDH lakae i bezbolnije ostvarenje imperijalnih ciljeva u Poljskoj. Zagreba ki tjednik Spremnost pozivajui se na avicarski Basler Nachtrichen, sredinom svibnja itateljima je ponudio odgovor na pitanje ato hoe Rusija? Drang nach Westen prvi je cilj ruske i sovjetske imperijalne politike, odnosno prodor u srce Europe, a drugi osiguravanje puta k otvorenom moru, preko Dardanela, Indije i Perzijskog zaljeva. Nije udo ato Staljin odbija u ovome momentu sudjelovati na savezni koj konferenciji, on ~eli osna~iti politi ke pregovore pozicijom na bojnom polju, pa zato hita ka zapadu, navodi Spremnost. Pitanje isto ne granice SSSR-a Staljin je u proljee 1944. rijeaavao na bojnom polju. Kako je Crvena armija prodirala na poljski teritorij, sovjetski stav oko poljskih granica, Curzonova linija, viae nije mogao biti predmet pregovora. Zapadni Saveznici nisu bili spremni poduprijeti stavove poljske izbjegli ke vlade u Londonu, Roosevelt je odgaao susret s premijerom S. Mikolajczykom, a Churchill je 24. velja e 1944. izjavio u parlamentu, da Staljinove pograni ne zahtjeve prema Poljskoj smatra utemeljenima. Sovjeti su na bojnom polju ishodili pravo odlu ivanja u Isto noj Europi, ato su Churchill i Roosevelt respektirali, pa pitanje Poljske nije bitno remetilo kvalitetnu politi ku i vojnu suradnju. Poljska emigrantska vlada u Londonu, iako su sovjetske snage napredovale u pravcu Varaave, bila je odlu na ustrajati u borbi za poljske granice, meutim Moskva je ve potkraj srpnja utemeljila tzv. Poljski narodni odbor, koji je dobio ovlasti vraenja upravne vlasti na poljskom prostoru pod kontrolom Crvene armije. Poljski narodni odbor iz Chelma, prema vijestima iz Stocholma u Hrvatskom narodu, odbacio je svaku mogunost suradnje s poljskim odborom u Londonu, ato je bio znakovit pokuaaj da se poljska emigrantska vlada razvlasti. Kamo smjera Staljin i kakvu to jaku i neovisnu Poljsku ~eli pomoi izgraditi, prema Hrvatskom listu svjedo i podatak o lanovima poljskog sovjeta. Mahom su to bili }idovi lijeve provenijencije koji su, kako navodi osje ki dnevnik, trebali Staljinu izru iti Poljsku, pa je zato bilo potrebno na svaki na in Poljski narodni odbor umjesto samozvanog poljskog predstavniatva u Londonu, postaviti za legalnu poljsku vladu. Poljski komitet nacionalnog spasa utemeljen je u Moskvi 21. lipnja 1944. kao privremena poljska vlada. Na elu Komiteta bio je E. B. Osobka-Morawski, zamjenik predsjednika i na elnik ministarstva za poljoprivredu i agrarnu reformu Andrzej Witos, drugi zamjenik predsjednika bila je Wanda Wasilewska, a na elnik ministarstva narodne obrane: general-pukovnik M. Rola-Zymierski. Prvi akt privremene vlade bio je Manifest poljskom narodu, obznanjen u Chelmu 22. srpnja 1944., kojim je preuzeta vlast na osloboenom poljskom teritoriju i iznesen program vlade. U Manifestu je stajalo da ga je imenovala Krajowa Rada Narodowa, tijelo koje obuhvaa predstavnike selja ke stranke i drugih demokratskih elemenata u samoj Poljskoj i da ga priznaju Poljaci u inozemstvu, prije svega Savez poljskih rodoljuba u SSSR-u i poljska armija formirana u SSSR-u. Izbjegli ka vlada u Londonu Manifestom nije priznata. Teritorijalne aspiracije Sovjeta prema Isto noj Poljskoj prihvaene su kao pravedno rjeaenje, temeljeno na etni kom razgrani enju, uz uvjet da se Poljskoj dodjele teritoriji u `leskoj, du~ Odre i u Pomorju, te Isto na Pruska. Lublinska vlada bila je Staljinov proizvod, a njezinim osnivanjem utjecaj izbjegli ke vlade u Londonu na budunost poslijeratne Poljske bit e minoriziran. Unato nastojanjima W. Churchilla tijekom 1944. da Poljacima u emigraciji, a posebno nakon konferencije u Jalti osigura kakav takav utjecaj u obnovi Poljske, Staljin, pobjednik na bojiatu, ve je pisao stranice poslijeratne povijesti Poljske. Poljski komitet nacionalnog osloboenja poznatiji pod imenom Lublinski odbor, Staljin u poruci Churchillu od 22. srpnja 1944. ozna ava kao jedinu snaga u zemlji koja bi mogla oformiti administraciju u zemlji. Staljin je naravno favorizirao poljske komuniste, navodei pritom kako Sovjetski Savez nema nakanu graditi vlastitu administraciju u Poljskoj, ve to prepuata Poljacima. Poljski komitet, ka~e Staljin, ne mogu smatrati vladom Poljske, ali mogue je da e u budunosti taj komitet poslu~iti kao jezgra za stvaranje privremene poljske vlade iz demokratskih snaga. Dovede li se potonje Staljinovo mialjenje u vezu s nedvojbenim sovjetskim odlaganjem pomoi Varaavskim ustanicima u kolovozu i rujnu 1944., moglo bi se zaklju iti kako je sovjetska politika u Poljskoj uvod u hladnoratovsku podjelu Europe. Ipak ne treba zaboraviti da razvrgavanje savezniatva zapadnih Saveznika i SSSR-a nije bilo realno o ekivati prije kapitulacije Njema ke, kako je to ustaaki tisak zlurado pri~eljkivao. Krajem srpnja 1944. Hrvatski narod, optu~io je zapadne Saveznike, posebice Veliku Britaniju za polo~aj Poljaka, navodei kako je Drugi svjetski rat i otpo eo zbog la~nih britanskih garancija Poljskoj radi nekoliko etvornih kilometara i da su besramni Britanci ponovno spremni izdati poljsku stvar za volju Sovjeta. Emigrantska vlada na elu s Mikolajczykom bila je u sve te~em polo~aju. Zapadni Saveznici nisu pomialjali na ozbiljnije zaoatravanje diplomatskih odnosa sa Moskvom u o ekivanju invazije na zapadu Europe, odnosno u jeku uspjeanih ratnih operacija Crvene armije na Istoku, pa je poljska vlada u Londonu bila primorana na popuštanje sovjetskim zahtjevima. Prema vijestima iz Lisabona Mikolajczyk je prigodom poziva u Moskvu i osnivanja Lublinskog odbora izjavio: Pozdravio bih svaku priliku, da se porazgovorim i sa samim gospodinom Staljinom o svim priepornim pitanjima. Pripravan sam u initi to svakog asa i na svakom mjestu, bez ikakvih preduvjeta. Ova izjava predsjednika poljske vlade prema pisanju Hrvatskog lista bila je dokaz da je Poljska ostala usamljena u obrani nacionalnih interesa nasuprot monog Sovjetskog Saveza i da su Saveznici zbog «mira u kui» odstupili od temeljnih na ela Atlantske povelje. Bio je to pokuaaj, prije svega zapadnih Saveznika, da se provedu zaklju ci iz Teherana, odnosno Poljskoj osigura slobodan razvitak u okolnostima oslobaanja poljskog teritorija od Crvene armije. U Londonu je postojala bojazan da bi Poljski komitet nacionalnog osloboenja, kao privremena poljska vlada, mogao preuzeti vlast u zemlji, odnosno poslijeratnu Poljsku pretvoriti u komunisti ku zemlju po uzoru na Sovjetski Savez. S. Mikolajczyk je za svog posjeta Moskvi trebao dogovoriti na in formiranja nove poljske vlade od emigrantske i komunisti ke, po uzoru na Jugoslaviju. Navodna prodaja Poljske od zapadnih Saveznika potkraj srpnja 1944. posebno je naglaaavana u ustaakom tisku: London ponovno kapitulira pred Moskvom, Sudbina Poljske u sovjetskim rukama, Izdana Poljska. Tijekom prve polovice kolovoza Hrvatski narod opse~no je izvjeatavao o ishodima pregovora u Moskvi, kojima je uz predstavnike novoosnovanog Poljskog narodnog odbora prisustvovala na britanski zahtjev i delegacija ministara emigrantske vlade iz Londona predvoena S. Mikolajczykom. Moskovski sastanak do kraja je razotkrio vrlo slabu pregovara ku poziciju Poljaka, koji su uz to bili podijeljeni u dva tabora, te otvoreni sovjetski imperijalizam preautno podr~avan od zapadnih Saveznika. Poljska emigrantska vlada koju su sovjetske novine nazivale tako zvana, bila je primorana prihvatiti koncept budue poljske vlade sastavljene od lanova Lublinskog odbora i Sovjetima prihvatljivih lanova izbjegli ke vlade iz Londona, a ini se i sve teritorijalne ustupke. Komentirajui poljsku poziciju u moskovskim pregovorima Hrvatski narod donosi zaklju ak kako su balti kim zemljama i Poljskoj odbrojeni dani. Jedan lanak iz Daily Mail-a otkriva, tvrdi Hrvatski narod, da su balti ke zemlje ve predane na milost i nemilost Sovjetima, jer su Velika Britanija i SAD suglasne s rezultatima slobodnih izbora, tj. navodno provedenim referendumima. Na isti na in, navodi se, pristupit e se rjeaavanju poljskih spornih teritorija. Pred povratak u London, vidno razo aran rezultatima pregovora Mikolajczyk je prema vijestima iz Stocholma novinarima izjavio: Ne ~elim govoriti o politici, ali vam mogu rei, da sam protivno od onoga ato se o meni tvrdilo, uvijek bio za izkreni i lojalni sporazum izmedju Poljske i Rusije, naravski na temelju podpunog poatovanja medjusobnih prava. Jasno je, da Moskva upravo takav sporazum ne e i ne ~eli, ve tra~i kapitulaciju. Prekid sastanka u Moskvi prema Hrvatskom listu bio je potaknut krajnje neprihvatljivim sovjetskim zahtjevima prema Mikolajczyku. Zahtijevano je raskidanje englesko-poljskog ugovora o savezu i jamstvu iz 1939., kako bi Moskva sebi osigurala poziciju dominantne sile na istoku Europe. Sastanak u Moskvi odr~an krajem srpnja 1944. izmeu Staljina i Mikolajczyka, te predstavnika Poljskog komiteta nacionalnog spasa, predstavlja poraz za Poljake. Staljin je ve tada uspio poljski pokret otpora koji je borio za Vilno i Lavov (AK) neutralizirati i razoru~ati, a dopustit e Nijemcima da slome ustanak u Varaavi ne bi li sprije io zna ajniji utjecaj poljskog pokreta otpora i vlade u izbjegliatvu na formiranje poslijeratne Poljske. Samo nekoliko dana prije sastanka u Moskvi, Poljski komitet nacionalnog spasa, koji e po etkom 1945. biti proglaaen privremenom vladom, 23. srpnja 1944. potpisao je s Vijeem narodnih komesara ugovor o isto nim poljskim granicama na Curzonovoj liniji. S. Mikolajczyk je u Moskvi bio primoran prihvatiti realnost i pregovarati s predstavnicima Poljskog komiteta nacionalnog spasa o formiranju budue poljske vlade s prete~itim brojem komunista, ato je ustvari bila velika pobjeda Staljina. Varaavski ustanak - pobjeda Nijemaca i Sovjeta Izvjeaa i analize vojnih stru njaka s Isto nog ratiata u Hrvatskom narodu i Novinama tijekom srpnja i kolovoza 1944. otkrivala su njema ku bespomonost i totalnu defenzivu. Crta njema kog povla enja sezala je duboko u poljski teritorij, Rumunjsku, Isto nu Prusku i Finsku. Pod izlikom da se Nijemci bore na tuoj zemlji i da moraju atedjeti snage, zagreba ki tjednik Novine itateljstvu je zorno prikazao globalnu tendenciju povla enja na svim odsjecima Isto nog bojiata. Isti list tako navodi kako je linija Minsk-Polock napuatena po etkom srpnja, te da su samo nekoliko dana kasnije borbe premjeatene zapadno od Baranovia. Istovremeno na sjevernoj fronti, Novine navode kako su Nijemci nakon duge i teake opsade bili prinueni napustiti grad Vilnius, a borbe su preba ene na novu liniju Kaunas-Dvinsk, ime je otpo ela bitka za Rigu, dok je na srednjem odsjeku sovjetski navalni klin zaustavljen kod Kovela. Najvea bitka vodila se izmeu grada Grodna i rijeke Njemena, na posljednjoj njema koj obrambenoj crti Isto ne Pruske. Sovjetske snage u to su vrijeme ve doprle do rijeke Visle jugoisto no od Varaave, ime je otpo ela velika bitka za glavni grad Poljske. Dana 17. kolovoza Hrvatski narod objavio je vijest, koja je direktno optu~ila Sovjete za teritorijalne aspiracije prema Poljskoj i neodlu an stav zapadnih Saveznika: Uguaen pobunjeni ki pokret u Varaavi London i Moskva natjerali su poljske rodoljube na pobunu, a zatim ih napustili. Britanski Daily Mail prema Hrvatskom narodu takoer je potvrdio da su Englezi i Sovjeti natjerali poljske rodoljube na pobunu, a potom ih napustili, a njema ki diplomatski krugovi, nesretni slu aj Varaave pripisali su sovjetskim interesima za likvidiranje jedne skupine Poljaka. Sovjetski list Pravda, prema informacijama Hrvatskog naroda, okrivio je pak Poljake za neuspjeli ustanak u Varaavi, tvrdei kako Crvena armija i nije bila upuena u dogaanja u gradu kao niti Britanci. Iz Varaave su njema ki izvjeataji prenosili jezive slike iz predgraa, a }idovi su bili optu~eni za plja ku i ubojstva poatenih graana, koji su bili prinueni braniti svoju imovinu. Apsurdna je teza da bi }idovi mogli biti odgovorni za plja ke i ubojstva u kolovozu 1944 u Varaavi. Varaavski geto, dio grada koji je do listopada 1940. ograen i u koji su Nijemci }idove iz cijele Europe naseljavali do listopada 1942. u sklopu nacisti kog plana Kona no rjeaenje, uniaten je do svibnja 1943., a }idovi pobijeni ili odvedeni u koncentracijske logore, Auschwitz, Treblinka, Sobibor, Chelmno. U travnju 1943. preostalih 14.000, od 500.000 koliko je u Varaavskom getu bilo }idova krajem 1941., podiglo je ustanak, koji je u mjesec dana uguaen. Poato je cjelokupna populacija varaavskih }idova, ali i velik broj pripadnika ~idovske zajednice iz drugih dijelova Europe ubijen u Varaavi ili u jednom od nacisti kih logora smrti smjeatenih u Poljskoj, u Varaavi 1944. nije moglo biti }idova. Neato detaljnije objaanjenje hrvatskim itateljima o tome ato se dogaa u Varaavi tijekom kolovoza i rujna otkrila je zagreba ka Spremnost obilato koristei neutralni tisak kao izvor informacija. U lanku Oko kompleksa Varaava navodi se kako su britanska i ameri ka vlada proglasile varaavske pobunjenike sastavnim dijelom savezni ke vojske, kao i u slu aju francuskih maqisa, kako bi opravdale pru~enu pomo u naoru~anju i hrani. I dok su se zapadni Saveznici dovijali kako pomoi pobunjenicima, navodi se u Spremnosti, Sovjeti su zabranili koriatenje vlastitih uzletiata za pomo varaavskom ustanku. Prema predloaku za tisak Izvjeatajnog ureda MVP-a, londonski dopisnik Neue Zürcher Zeitunga na sljedei je na in prokomentirao slu aj Varaave: Ciela stvar malo obeaje ne samo za poljsko-rusko pomirenje, nego i za cielu meunarodnu suradnju. Ni u Londonu, ni u Washingtonu nitko nije sklon ovaj lokalni sukob pretvoriti u ozbiljnu smetnju meusobnoj suradnji velikih saveznika. Ali se ne mo~e porei, da je sklad saveznika izlo~en moralnom obtereenju. Sve ako bismo i uzeli, da Sovjeti imaju razloga za nepovjerenje prema ustanku u Varaavi, to bi ipak prema svojim anglosaskim saveznicima dugovali toliko obzirnosti i meusobnog shvaanja, pa da njihovim zrakoplovima dopuste obi no pristajanje na nedaleka ruska uzletiata. Reakcije iz Londona, navodi Spremnost, svjedo e nevjericu i razo aranje, zbog sovjetskog postupanja prema Poljacima. Sovjetski postupak ocijenjen je kao demonstracija sile prema poljskoj emigrantskoj vladi, a posebno uenje u britanskim politi kim krugovima izazvalo je dr~anje Lublinskog odbora, prosovjetske poljske vlade, koja je pristala na ovakav postupak prema Poljacima. Posebno zanimanje britanske javnosti izazvao je lanak Vernona Bartleta politi kog urednika News Chronicle-a, navodi Spremnost, u kojemu se daju objaanjenja zaato vojska pobunjenika generala Bora u Varaavi ne prima pomo. Sovjeti su, navodi se, zapadnim Saveznicima odbili pru~iti potporu u transportu oru~ja, kao i mogunost uzlijetanja sa svojih aerodroma koji su kud i kamo bli~e pozicionirani od savezni kih u Italiji. Takoer nisu izvraili obeanje da e pomoi u dobavi oru~ja generalu Boru, pa je nakon pet tjedana borbe, prema vijestima United press-a, general Bor je javio poljskoj emigrantskoj vladi da prekida otpor jer je ostao bez oru~ja. U izvjeau se takoer navodi da su Nijemci onemoguili daljnji gerilski otpor u potpunosti sruaivai srediate grada. Staljin je namjerno ~rtvovao Varaavu, da se na taj na in rieai desetaka tisua nacionalnih Poljaka, glasio je naslov u Hrvatskom listu 8. listopada. On je dao znak za pobunu, ali je namjerno izostavio obeanu pomo i time se rijeaio potencijalne prijetnje vezano na ostvarenje imperijalnih ciljeva. Citirajui Berlinski Nachtausgabe, Hrvatski list prokomentirao je reakcije na varaavsku tragediju u Londonu: Kada Churchill danas u Donjem domu prolieva krokodilske suze nad padom Varaave, to nee pobuditi nikakav dojam, jer on je bio taj koji je zajedno sa Staljinom tisue nacionalnih Poljaka natjerao u krvavi ustanak. Pobuna u Varaavi izbila je 1. kolovoza 1944. i trajala puna aezdeset i tri dana. Vodile su je snage Narodne armije, Poljske narodne armije, Korpusa sigurnosti (ukupno 5 500) i 40 tisua vojnika Nacionalne armije. Dolazak Crvene armije do Visle i varaavskog predgraa Prage bio je signal varaavskom AK (Armija Krajowa), najveoj skupini poljske ilegalne vojske od oko 30 tisua vojnika da podigne ustanak. Staljin je zaustavio vojsku na Visli i aest tjedana nije pokuaao stvoriti mostobran na zapadnoj obali Visle, a pokuaaj od 10. rujna 1944. propao je, pa je Varaavski ustanak zavraen kapitulacijom 2. listopada 1944. Crvena armija e osloboditi Varaavu tek 17. sije nja 1945. u velikoj zimskoj ofenzivi kojom su sovjetske snage dosegle Odru. Ustanak je propao zbog neslaganja Sovjeta, ije su snage bile nadomak grada (28. srpnja Crvena armija dosegla je Vislu) i poljske emigrantske vlade, te samih Poljaka izmeu sebe, londonske vlade i Poljskog komiteta nacionalnog osloboenja osnovanog u Moskvi. Dvojbeno je, je li to Staljin u inio namjerno ili pak stvarno nije imao mogunosti, no svakako je indikativno da su veu materijalnu pomo pru~ali zapadni Saveznici iz Italije nego li Sovjeti koji su se nalazili pred samim gradom. U poslanici Churchillu 5. kolovoza 1944., Staljin je ocijenio da su informacije kojima Saveznici raspola~u po pitanju ustanka u Varaavi neutemeljene. Unaprijed je osudio ustanak na propast, jer su se prema njemu ondje navodno goloruki Poljaci sukobili s njema kim tenkovima, avionima i artiljerijom. Nepobitno je da Sovjeti nisu pomogli ustanicima u Varaavi, kao i to da je Staljinu poljski poraz u Varaavi mogla biti dobra prilika da eliminira nepodobne Poljake i osigura dominantan sovjetski utjecaj u kreiranju poslijeratne Poljske. Poslanica Churchilla otkriva Staljinov plan: Upoznao sam se s tu~nim telegramom iz Varaave od Poljaka koji se ve deset dana bore protiv velikih njema kih snaga koje su presjekle grad na tri dijela. Oni nas mole da im uputimo mitraljeze i vojnu opremu. No mo~ete li im Vi ukazati neku pomo; budui da je udaljenost od Italije veoma velika. Odgovor Staljina od 16. kolovoza glasio je: Nakon razgovora s S. Mykolayczykom izdao sam uputstva da komanda Crvene armije intenzivno upuuje naoru~anje u podru je Varaave. Bio je takoer ba en i padobranac-vezist, koji, kako javlja komanda, nije stigao na cilj jer su ga ubili Nijemci. Kad sam se kasnije bli~e upoznao s varaavskim pothvatom, uvjerio sam se da varaavska akcija zna i bezumnu straanu avanturu koju e stanovniatvo platiti ogromnim ~rtvama. Toga ne bi bilo da je sovjetska komanda bila informirana prije po etka varaavske akcije i da su Poljaci odr~avali kontakte. Paradoksalna je injenica da je tisak NDH s posebnim senzibilitetom prenosio vijesti o juna koj borbi varaavskih ustanika, poljskih rodoljuba, premda je ustanak bio podignut protiv njema ke okupacije. U ~elji da se naglasi opasnost od nadirue Crvene armije i boljaevizacije Europe, ustaaka propaganda je veli ala napore Poljaka u Varaavi, iako su u zdru~enim savezni kim vojskama njihovi sunarodnjaci u isto vrijeme probijali Gotsku liniju u Italiji. Da stvar bude apsurdnija, ustanak protiv Nijemaca u Varaavi podigao je poljski pokret otpora pod vodstvom emigrantske vlade koja se na diplomatskom planu borila za obnovu Poljske u granicama iz 1939., (koju je Hitler izbrisao s karte Europe) dok je ustaaki tisak veli ao diplomatsku borbu Poljaka kao pravednu i oslobodila ku. Ironi no, po etkom listopada kada je ustanak uguaen, 200 tisua pobijenih Poljaka u Varaavskom ustanku nee biti ni spomenuto u tisku NDH, ato samo dokazuje prijetvornost ustaake propagande koja se poslu~ila pitanjem Poljske kao s politi ki oportunim sredstvom u kreiranju javnog mnijenja. Na drugom pak mjestu u Hrvatskom listu od 8. listopada general Tadeusz-Komarowski-Bor, zapovjednik Armija Krajowe, koji je predvodio poljske rodoljube naziva se pobunjenikom. Iako se na prvi pogled ini da su stvari u tisku NDH stavljene na svoje mjesto, odnosno da se zna tko je neprijatelj, na temelju pomnije analize jasno je da se pobunjeni ki status generala Bora odnosi osim na Nijemce i na Sovjete, tj. njihove planove u Poljskoj. Ustaaka propaganda htjela je pod svaku cijenu dokazati da je ustanak podignut protiv njema ke uprave u Varaavi, bio i ustanak protiv sovjetskih teritorijalnih pretenzija. Stavi li se to u opeuropski kontekst, projekt Neue Europa obilje~en njema kom vladavinom trebalo je prikazati kao bolji od onoga ato bi tek moglo uslijediti, boljaevizacija Europe. Taj oblik smialjene relativizacije bit e u tisku NDH posebno prisutan u posljednjoj godini rata, kada se hrvatsku javnost ~eljelo uvjeriti kako alternative savezniatvu NDH s Njema kom nema, pa zna ilo to i poraz. Na odreeni na in to je i bilo to no, jer alternativno rjeaenje s ustaaama na vlasti nije postojalo. Restitucija Jugoslavije bila je ve dogovorena u Teheranu, a temelj budue jugoslavenske vlade postavljen sporazumima Tito-`ubaai u lipnju i studenom 1944. U situaciji kada je sovjetska vojska prodirala duboko u unutraanjost Isto ne i primicala se Srednjoj Europi, slu aj Varaave ustaaki tisak nastojao je do kraja iskoristiti u propagandne svrhe: Slu aj Varaave predstavlja opomenu za eaki narod, nastojei dokazati kako e svi oni koji sklope pakt sa Sovjetima, biti izigrani i pokoreni. U vrijeme Varaavskog ustanka poljska vlada u Londonu, uputila je u Moskvu memorandum o formiranju nove poljske vlade koja bi proporcionalno uklju ila lanove Poljskog odbora u Lublinu i Izbjegli ke vlade. Poljsko-sovjetskom sporazumu Hrvatski narod davao je minimalne aanse, a to je navodno bio stav i savezni kog tiska. Sovjetska pobjeda u Isto noj Europi i sudbina Poljske U jesen 1944. spor poljske emigrantske vlade i Lublinskog odbora bio je prema napisima u tisku NDH nepremostiv. Polo~aj Poljske izbjegli ke vlade u Londonu nakon propasti varaavskog ustanka ocijenjen je vrlo teakim, jer su zapadni Saveznici odlu ili dati otvorene ruke Staljinu po pitanju Poljske. Ministar vanjskih poslova Engleske Anthony Eden nakon pregovora Saveznika u Quebecu, iznio je stav Washingtona i Londona da viae nee vraiti posredni ku ulogu za londonsku izbjegli ku vladu radi sklopljenog dogovora sa Staljinom u Teheranu. Staljin je potom, prema vijestima i }eneve objavljenim u Hrvatskom narodu, otvoreno zatra~io od Mikolajczyka da se odrekne Isto ne Poljske i prizna Curzonovu liniju kao kona nu granicu, te da buduu poljsku vladu ine polovica lanova poljskog odbora i polovica oslobodila kog odbora. Sovjeti su se u dokazivanju prava na isto ne poljske teritorije pozivali na referendum iz 1939. godine, odnosno na narodnu volju kao conditio sine qua non. injenica je, navodi se u jednom lanku sredinom studenog iz Pregleda avicarskog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a, da su Bjelorusi i Ukrajinci veinska populacija na spornom teritoriju, no mo~e li se vjerovati prisilno provedenom referendumu na po etku rata. Poljska e se htjela ili ne, morati pokoriti sovjetskim teritorijalnim zahtjevima, a za Poljake predstoji vrijeme neizvjesne borbe ne bi li izbjegli priklju enje obru u vazalnih dr~ava koji Sovjetski savez gradi, odnosno Savezu Sovjetskih Socijalisti kih Republika. Ustaaki tisak, po uzoru na njema ki, Poljsku je u propagandne svrhe koristio simbolom borbe malih naroda za slobodu i nezavisnost, esto koristivai izjave poznatih zapadnoeuropskih diplomata koji se nisu slagali s politikom autnje Engleza i Amerikanaca. S tim motivima objavljena je i izjava Sumnera Wellesa o poljskom pitanju: Ako Poljska nema drugog izbora nego li popustiti, tada se moramo upitati ato je sa svim nadama malih dr~ava u pogledu meunarodnog sudiata, u asu dok u itavom svijetu ljudi umiru da bi to na elo vrijedilo. Izmeu 12. i 20. listopada 1944. u Moskvi se vodio drugi krug pregovora izmeu Staljina i Mikolajczyka, no do sporazuma nije doalo. Mikolajczyk je tada primio informaciju da su se ve u Teheranu zapadni Saveznici usuglasili s Curzonovom linijom kao isto nom granicom Poljske, a bio je svjestan da su poljska podru ja pod kontrolom Crvene armije izlo~ena politi koj, vojnoj represiji, progonima i deportacijama poljskih vojnika i civila. Stoga se odlu io za povratak u Poljsku i uklju enje u prete~ito komunisti ku vladu, jer su mogunosti djelovanja iz inozemstva bile iscrpljene. Poato nije dobio podraku u vlastitoj vladi za povratak u Poljsku, daje ostavku, a vladu preuzima socijalist Tomasz Arciszevski. Sovjetski pokuaaj da se na meunarodnoj razini Lublinski odbor etablira u poljsku vladu, Britanci su tada bili spremni prihvatiti u modificiranom obliku, kao integraciju lanova emigrantske vlade u Londonu i prosovjetske grupe poljskih politi ara. Bio je to Staljinu jasan signal da e zapadni Saveznici na kraju ipak prihvatiti sovjetsko rjeaenje u Poljskoj. Ipak, ustaaka je propaganda nastojala dokazati kako antagonizam meu Saveznicima ja a, pa je tako jedan lanak Neue Züricher Zeitung-a uvraten u tjedni Pregled inozemnog tiska Izvjeatajnog ureda u kojem se navodi, da su Sjedinjene Dr~ave otklonile mogunost priznati Lublinski odbor i prisilnu fuziju s Rusima prihvatljivim lanovima emigrantske vlade, te da i dalje podr~avaju londonsku vladu Poljaka. Izvjeatajni ured MVP-a po etkom studenog 1944. izabrao je lanak Basler Nachtrichtena pod naslovom Sudbina malih naroda, koji e u cijelosti ili djelomi no objaviti i novine u NDH. Ondje je navodno razotkrivena beskrupulozna savezni ka politika prema malim narodima koju je ustaaki tisak imao zadatak elaborirati: Sigurno je jedno, da su male dr~ave danas odlu no ugro~ene u svojoj nezavisnosti, u svom obstanku. Stvarno na elo «osiguranja mira» izgleda sastoji u tome, u initi «male» daleko viae nego li prije objektima politike velesila i «velikima» da na podru ju malih dr~ava tra~e «osiguranja», «uporiata», «obranbene pojase», kako im se prohtije. Ova politika uplitanja u obstanak malih dr~ava izgleda prei e i na unutarnju politiku i suverena prava ovih dr~ava, kako se to mo~e vidjeti iz primjera Poljske, Finske, Balti kih dr~ava i balkanskih dr~ava. Na tragu ustaake propagande o savezni koj politici kraenja prava malih naroda objavljen je u Hrvatskom listu lanak Pobuda u rukama Moskve, u kojem se slu~beni London i Washington optu~uju za podani ko dr~anje kada su u pitanju sovjetski politi ki potezi na Istoku: U balti kim zemljama koje su sovjetske ete nanovo zaposjele, ve su ponovno ustoli ene sovjetske uprave, a da Englezka i Amerika nisu niti pokuaale prigovarati tom postupku, isto tako, kako anglosaske vlasti ve odavno autke moraju prelaziti preko svih presizanja Moskve u pitanju boljševiziranja Poljske.. Spremnost pak navodi kako je sredinom prosinca 1944., S. Mikolajczyk, predsjednik emigrantske vlade u Londonu, bio prisiljen podnijeti ostavku, jer su Saveznici prema vijestima ustaškog tiska pristali na sve ustupke prema Staljinu. Zbog teakog stanja graanskog rata u Gr koj i pobune Elasa koju podr~ava Moskva, protiv vlade Papandreua i engleskih vojnih snaga, Churchill je, kako se interpretiralo u Hrvatskom narodu, bio sve skloniji ideji promjene poljskih granica na istoku prema sovjetskim ~eljama i kompenzaciji na zapadu na ra un Njema ke. Po nalogu GRP-a iz pregleda avedskog novinstva Izvjeatajnog ureda Ministarstva vanjskih poslova, Hrvatski narod 17. prosinca donosi sadr~aj Churchillova govora u Donjem domu, komentirajui ga kao izdaju temeljnih principa Atlantske povelje: & slu~bujui predsjednik britanske vlade po prvi put slu~beno objavio, da postoji namjera, da se veliki dielovi njema kog podru ja sve do rijeke Odre prepuste Poljacima ukoliko bi oni podpisali ve davno izmedju Moskve i Londona utana en sporazum u pogledu isto ne Poljske. Taj odavna utana en sporazum, navodi se, zapravo je ve ranije prihvatio i predsjednik emigrantske vlade S. Mikolajczyk, no nije mogao otvoreno nastupati pred poljskom javnoau, jer bi se i ono malo kohezije u poljskim redovima rasplinulo. Ipak, dalje se navodi u izvjeataju, ubrzo je mogue o ekivati da e Lublinski odbor sve viae dobivati na zna aju, a time i provedba teritorijalnih kompenzacija biti realnija, ato bi po svraetku rata moglo izazvati krizu meu samim Poljacima, a mo~da i graanski rat u zemlji. Trebalo je ostaviti dojam u javnosti kako ameri ki, britanski, pa ak i poljski politi ari rade o glavi poslijeratne Poljske, omoguavajui Sovjetima prekrajanje poljskih granica, preseljavanje stanovniatva, postavljanje prosovjetske vlade, dok se Njema ka jedina bori protiv boljaevika. Ta o ita relativizacija savezni kih pozicija, suradnje zapadnih Saveznika i SSSR-a i njihovih meusobnih odnosa, trebala je u drugoj polovici 1944., kada su Nijemci vodili unaprijed izgubljen rat na istoku i zapadu Europe, u javnosti proizvesti dojam da su Sovjeti ustvari oni protiv kojih treba voditi rat u Europi, a ne Nijemci. U nestvarnoj zbilji koja je kreirana na stranicama ustaakih novina, stje e se dojam da bi Poljska emigrantska vlada prije naala zajedni ki jezik s Nijemcima koji su nedvojbeno antiboljaevi ki orijentirani, nego li sa Sovjetima, ato je dakako bila neistina. U listopadu 1944. Crvena armija je osvajala Estoniju i Letoniju, a jedinice Crvene armije po prvi puta su stupile i na njema ko tlo na isto nom dijelu Isto ne Pruske. Churchilla je osim Poljske zabrinjavalo prodiranje sovjetske vojske na Balkana i u Srednju Europu. Zbog toga je svoj drugi posjet Moskvi ostvario u listopadu 1944. Ondje je postigao dogovor o podjeli utjecaja na istoku i jugoistoku Europe tzv. percentages deal. Churchill je dobio otvorene ruke i ostvarenje 90 % britanskog interesa u Gr koj, dok je interes u Jugoslaviji podijeljen, 50 % Britancima i 50 % Sovjetima. Staljin je s druge strane osigurao 90 % realizacije interesa u Rumunjskoj, 80 % u Bugarskoj i Maarskoj. Bile su to zemlje u koje je Crvena armija oslobodila pa je Staljin 1945. komentirao podjelu Europe na sljedei na in: Svoj vlastiti sistem (re~im) mogue je nametnuti samo uz pomo vojne sile. Crvena armija je slomila njema ku vojsku i oslobodila Isto nu Europu na bojnom polju, time je, smatrao je Staljin, stekla pravo odlu ivati o sudbini malih naroda. U brojkama se vidi razlika sovjetskog ratnog doprinosa u odnosu na britanski i ameri ki. Na Isto nom frontu je poginulo 4,5 milijuna Nijemaca ili 93% svih poginulih, dok je u Sjevernoj Africi i Italiji poginulo ukupno 329 tisua vojnika Osovine. O Poljskoj nije bilo nekih novih dogovora. Budue granice su na elno ve bile dore ene, a preostalo je dogovoriti se o formiranju budue poljske vlade. Churchill je respektirao injenicu da su Sovjeti oslobodili Poljsku i to je posebno naglasio obraajui se novinarima 18. listopada 1944. u Moskvi, ato govori da je bio svjestan dominantne pozicije Sovjeta. Poato je poslijeratna budunost Poljske bila u rukama Staljina, ustaaka je propaganda dobila zadatak hrvatskoj javnosti objasniti kakva je to teaka i neizvjesna sudbina zadesila Poljake. Prema predloaku Izvjeatajnog ureda MVP-a, pod naslovom Lublinski odbor, Hrvatski narod konstatira kako su Sovjeti vrlo brzo iskoristili poziciju pobjednika na teritoriju Poljske i odbor u Lublinu preimenovali u privremenu vladu. Iako je to izazvalo prili no nezadovoljstvo u Americi, navodi se u Hrvatskom narodu, a dr~avni tajnik Edward Stettinius otvoreno podr~ao poljsku emigrantsku vladu u Londonu za legalnog predstavnika poljskog naroda, poljski komunisti preuzeli su vlast. Londonska vlada, javlja Reuter, optu~ila je Sovjete za dokidanje slobode govora, okupljanja, novinstva na zauzetom prostoru Poljske, za uvoenje jednostrana kog politi kog modela i za nametanje Lublinskog odbora kao privremene vlade, iako je rije o politi kim marginalcima bez narodne potpore. Nadalje se Sovjeti optu~uju za raspuatanje graanske vlasti, podzemne poljske republike i poljske podzemne vojske. Hrvatski narod novo stanje u Poljskoj nazvao je tragedija Poljske, apostrofirajui ustupke prosovjetske vlade: Lublinski odbor na elu s Moravskim ve je prije priznao sve sovjetske zahtjeve na poljsko dr~avno podru je: priznao je u prvom redu «Curzonovu liniju» kao buduu poljsko-sovjetsku granicu na Iztoku; pristao je i na zapadnu granicu Poljske, kako je ~eli Moskva, tj. da te e riekom Odrom. Kona no, zaklju uje se u Hrvatskom narodu, poljsko pitanje dovelo je do razdora meu Saveznicima, a na ela Atlantske povelje i preuzete obveze prema Poljskoj, ve su poga~ene. Sve bezizgledniju situaciju za Poljsku i neodlu nost zapadnih Saveznika da zaatite poljski narod od sovjetskih presizanja, objasnio je bivai predsjednik emigrantske vlade S. Mikolajczyk, za kojega se spekuliralo da e pristupiti Lublinskom odboru: Ako bi Velika Britanija, Sjedinjene Dr~ave i Francuzka takodjer priznale ovu vladu, to bi zna ilo, da one pristaju na osnivanje komunisti ke Poljske, te da se Poljska time u predve erju ukop avanja u Sovjetsku Savez. Tim pristankom ugasnula bi nezavisnost, sloboda i jakost Poljske. Na savezni koj konferenciji u Jalti u velja i 1945. pitanje ureenja poslijeratne Poljske i njenih zapadnih granica rijeaeno je na Staljinovo zadovoljstvo. Sovjetski maksimalisti ki pristup proairenja poljskih granica na zapadu do Odre i Nysse na atetu Njema ke, na istoku im je osigurao poljski Lavov i naftonosna polja Galicije. Konferencija je zavraila uopenim zaklju kom kako e privremena poljska vlada (Lublinski odbor) biti priznata na airoj demokratskoj osnovi, ato je posebno odgovaralo Staljinu. Churchill je inzistirao na suatinskoj reorganizaciji Lublinskog odbora, koja e osigurati uklju enje nekomunisti kih politi ara, prije svega lanove emigrantske vlade (zbog ega je tijekom o~ujka i travnja poduzeo zna ajnu diplomatsku akciju), dok je Staljin ra unao tek na kozmeti ke zahvate, kupujui vrijeme nakon Jalte za politi ke istke u Poljskoj. Staljin je u Jalti po pitanju Poljske bio vrlo odlu an jer je Crvena armija imala vlast na terenu, i jer je nekoliko mjeseci ranije dijelio interesne sfere u Isto noj Europi s Churchillom. Churchill pak nije bio toliko iznenaen postupcima Staljina, kao ato bi se dalo zaklju iti iz njegovih javnih nastupa u proljee 1945. i korespondenciji sa Staljinom, (ato potvruje i njegova interna korespondencija u kabinetu vlade s kraja sije nja 1945., kada je konstatirao da e cijeli Balkan biti boljaeviziran izuzev Gr ke) nego je nastojao osigurati neko poboljaanje, slobodne i demokratske izbore u Poljskoj, ako ne radi Poljaka, onda svakako zbog izbora koji su ga o ekivali u Velikoj Britaniji. Sjedinjene Dr~ave joa od Teherana vodile su konzistentnu politiku prema istoku u jugoistoku Europe, smatrajui kako poljsko pitanje nije do te mjere va~no da bi savezniatvo sa Sovjetima ugrozili. Poljsko pitanje bilo je jedno od kompleksnijih problema za Saveznike na Krimskoj konferenciji. Imajui u vidu sovjetsku vojnu prisutnost u Poljskoj, zapadni Saveznici su shvatili da ne mogu niata napraviti za Poljsku osim priznanja minimalnih jamstava unutarnjeg suvereniteta. Prihvaena je uopena formulacija o teritorijalnim kompenzacijama na sjeveru i zapadu iako su Sovjeti inzistirali na jednozna nijem odreenju (~elei osigurati svoj utjecaj ato dalje na zapad) kao i formula formiranja nove poljske vlade na osnovi Lublinskog odbora. Poljska vlada u izbjegliatvu protestirala je na odluke iz Jalte, ali je bila prinuena na suradnju. Ve u o~ujku 1945. otpo eli su pregovori predstavnika izbjegli ke vlade i prosovjetske privremene vlade o formiranju poljske poslijeratne vlade, ato je bilo popraeno Staljinovim istkama u poljskim redovima, odnosno uhienjima istaknutih lanova poljskog pokreta otpora u Poljskoj. S. Mikolajczyk je kao glavni pregovara ispred poljske emigracije 15. travnja 1945. prihvatio odluke iz Jalte, ato je (Staljinov uvjet) trebala biti polazna osnova za pregovore. Nakon savezni ke konferencije u Jalti, Saveznici su pitanje budue poljske vlade nastojali rijeaiti po jugoslavenskom modelu. Prema dogovoru s Krima u Moskvi je osnovana Komisija sastavljena od veleposlanika SAD-a Velike Britanije i SSSR-a (Harriman-Molotov-Clark Kerr) koja je imala zadatak stvoriti preduvjete za poljsko pomirenje, emigrantske vlade i Lublinskog komiteta, te formiranje zajedni ke vlade, pretpostavke slobodnog i demokratskog razvoja Poljske. Meutim, Staljin je opstruirao odluke iz Jalte, na ato se Churchill ~alio u dopisu upuenom Staljinu od 1. travnja 1945. Churchill je u istom dopisu takoer sa ~aljenjem konstatirao kako predstavnicima zapadnih savezni kih zemalja, SAD-a i Velike Britanije nije dozvoljena promatra ka uloga na teritorijima pod sovjetskom vojnom upravom. U svom odgovoru Staljin je 7. travnja 1945. priznao da je poljsko pitanje postalo problem meu Saveznicima, ali za to je optu~io zapadne Saveznike i njihove izaslanike u Moskvi, koji u okviru Komisije rade na ruaenju privremene vlade, Poljskog komiteta. Staljin je u tom dopisu razotkrio svoje politi ke ciljeve u Poljskoj, zagovarajui isklju ivo Poljski komitet kao demokratski izabranu poljsku vladu. Tijekom travnja i po etka svibnja 1945. tisak NDH opse~no je izvjeatavao o sukobima savezni kih poklisara u San Franciscu. Klju ni problem zasjedanja velikih sila, kako se interpretiralo, bio je posve razli ito tuma enje zaklju aka s Jalte u slu aju Poljske. Dok su ministri vanjskih poslova SAD-a i Velike Britanije Edward Stettinius i Anthony Eden zagovarali striktno provoenje odluka s Krima, a to je u slu aju Poljske zna ilo formiranje privremene vlade od politi kih snaga u zemlji i emigraciji s ciljem izgradnje sna~ne, neovisne i demokratske Poljske, Sovjeti su isklju ivo inzistirali na Lublinskom odboru atitei svoj ratom ste eni vladajui polo~aj. Slu~beno pojaanjenje poljskog slu aja i spora koji se vodio meu Saveznicima u San Franciscu javnosti NDH objavio je Hrvatski narod potkraj travnja, selektivno iskoristivai napise iz ruske Izvjestije. Sovjeti, navodi se, inzistiraju na varaavskoj vladi koju su postavili, s kojom su sklopili ugovor o prijateljstvu, uzajamnoj pomoi i suradnji nakon rata, a legitimitet temelje na narodnoj volji. U jednoj re enici kako prenosi Hrvatski narod, Izvjestija objaanjava na in na koji Sovjeti manipuliraju s pojmovima narodno samoodreenje i volja naroda, odnosno zaato ne poatuju zaklju ke s Jalte u slu aju Poljske: Neutralni promatra i u Poljskoj dolaze sve viae do zaklju ka, da poljski narod jednoduano podpoma~e svoju varaavsku vladu (Lublinski odbor op. a.) i da zbog toga nije potrebno sijati neslogu. Koristei poziciju osloboditelja Poljske, Staljin je posve otvoreno zagovarao koncept komunisti ke vlade Lublinskog odbora kao jedinog legalnog predstavnika poljskog naroda. On je, kako navode Novine, preko sovjetskog poslanika Molotova otvoreno zatra~io sudjelovanje Lublinskog odbora na konferenciji u San Franciscu, na ato zapadni Saveznici nisu pristali, tra~ei dosljednu provedbu dogovora s Jalte. Humoristi ni list Vrabac, 31. o~ujka karikaturom je prokomentirao Staljinovu boljaevizaciju Poljske. Staljin je, kako slika prikazuje, ugostio lanove Lublinskog odbora na krvavoj gozbi, koja simbolizira pad slobodne i neovisne Poljske, a u potpisu se navodi: U zdravlje drugovi! Poslije krvi prija joa malo... U posljednjem broju Hrvatskog naroda, od 6. svibnja 1945. objavljena je vijest o vjerojatnom dolasku bivaeg poljskog premijera Stanislava Mikolajczyka u Varaavu. Njegov dolazak najavljen je kao po etak pregovora emigrantske vlade i prosovjetske u Varaavi, s ciljem formiranja vlade poljske nacionalne sloge. Ipak, mogunost rjeaenja poljskog pitanja sporazumnim putem otklonjena je kao nemogua misija. Zagreba ka Spremnost takoer se kriti ki osvrnula na stav Moskve u slu aju isto noeuropskih naroda koje su oslobodili, naglaaavajui pritom problem dvostrukih kriterija prema zaklju cima u Jalti: Tako je Kremlj nastavio politiku samovolje u zemljama, koje je Crvena vojska zaposjela, ali u zemljama, u kojima se nalaze anglosaske ete, ~eli, da se to no odr~avaju zaklju ci u Jalti, t. j. nema odjeljenih podru ja probitaka, nego se u svima ima vraiti mjeaoviti utjecaj. Poljska je najvei problem u savezni kim odnosima konstatira se u Spremnosti. Ne bude li poljsko pitanje rijeaeno u korist Sovjeta mogue je o ekivati blokovsku podjelu Europe i vraanje na teheranske zaklju ke: To bi, nastavlja spomenuti dopisnik (Reutera, op. a.) bio povratak na politiku podieljenih podru ja probitaka u izto noj Europi. Jedna zapadnim saveznicima, a druga Rusiji. Za vrijeme konferencije u San Franciscu vodila se ~u na prepiska izmeu Churchilla i Staljina o tome kako rijeaiti poljsko pitanje. Staljin je u svojoj poruci od 7. travnja konstatirao kako je slu aj Poljske za Saveznike nerjeaivo pitanje, jer razli ito interpretiraju zaklju ke s Krima. Za Staljina je privremena poljska vlada sastavljena od poljskih komunista na elu s Boleslawom Berutom, predstavljala temelj budue Poljske vlade nacionalnog ujedinjenja, pa je zagovarao model kojim bi se tek kozmeti ke promjene izvraile u komunisti koj vladi i time stvorile i formalne pretpostavke za formiranje vlade nacionalnog jedinstva. Staljinu nije odgovaralo da se na ravnopravnim osnovama organizira vlada nacionalnog jedinstva sastavljena od lanova emigrantske poljske vlade, demokratskih snaga u zemlji i Lublinske vlade, pa je opstruirao rad Komisije u Moskvi. Svi prijedlozi zapadnih Saveznika o moguim lanovima budue poljske vlade su odba eni (u pravilu su karakterizirani kao neprijatelji Sovjetskog Saveza), ato je pravdano sigurnosnim razlozima, a esto se kao kontrargument koristilo i sovjetsko nemjeaanje u slu aju Gr ke ili Belgije. U poruci od 28. travnja Churchill razo aran nepopustljivoau Staljina, (bez obzira na injenicu da su zapadni Saveznici pristali na Curzonovu liniju i da Lavov pripadne Sovjetima) ali i svjestan da su odluke s trojnih konferencija u Teheranu i Jalti otvorile put polarizaciji Europe, konstatira (u toj je poruci posebno apostrofirao informacije o sovjetskom zatvaranju poljskih politi kih pravaka i oponenata komunisti kom re~imu): Nije naro ito utjeano gledati u budunost, kad se Vi i zemlje u kojima Vi gospodarite, plus komunisti ke partije u mnogim drugim dr~avama postrojavate svi na jednu stranu, a oni koji su ujedinjeni oko naroda koji govore engleskim jezikom i njihovi saveznici ili dominioni - na drugu stranu. Potpuno je evidentno da bi svaa meu njima podijelila svijet i da bismo mi koji rukovodimo svakom od zemalja koje imaju prema tome neki odnos bili posramljeni pred historijom. Staljin u dogovoru od 4. svibnja poru uje da od Poljske nee odstupiti: Vi niste sporazumni da privremenu poljsku vladu smatrate za osnovu budue vlade nacionalnog jedinstva i da privremenoj vladi odredite u buduoj vladi ono mjesto koje njoj po pravu pripada. Moram otvoreno izjaviti da takvo stanoviate isklju uje mogunost sporazumnog rjeaenja poljskog pitanja. Tada je ve Staljin jednostrano sklopio dvanaestogodianji sporazum s poljskom komunisti kom vladom, priznavai je za slu~benog reprezentanta Poljske. Po svršetku rata na pregovorima od 17. do 24. lipnja 1945. u Moskvi, Komisija u sastavu Molotov-Harriman-Clark Kerr postigla je dogovor o formiranju vlade nacionalnog jedinstva. U tu vladu, prema Staljinovom scenariju, nije ušao nitko iz poljske izbjegli ke vlade, izuzev negdaanjeg predsjednika S. Mikolajczyka i nekoliko londonskih Poljaka i to na Churchillovo inzistiranje. Odluka o vladi ironijom se poklopila sa suenjem poljskim voama pokreta otpora, Armije Krajowe, generalu Leopoldu Okulickom i petnaestorici drugih. Staljin je time ispunio svoj plan. Optu~ivai Armiju Krajowa i njene zapovjednike za oru~ani otpor i neprijateljsko dr~anje prema Crvenoj armiji, istkama, progonima i zatvaranjima obra unao se s, kako je to sovjetska propaganda nazivala, antiruskim pokretom otpora. Uz to, uspio je nametnuti prete~ito komunisti ku vladu u Poljskoj, u kojoj su svi zna ajniji resori pripali prosovjetskim politi arima, a koju e priznati i zapadne sile. *** Odluka ustaakog vrha da ostane uz njema kog saveznika sve do kraja rata odrazila se i na gotovo nepromijenjeni ton novinskog izri aja u NDH. Po ustaljenom obrascu u deskripciji savezni kih odnosa inzistiralo se na sukobima, prijeporima, teritorijalnim aspiracijama, te na utilitarnom odnosu prema malim neetabliranim narodima. Poljski slu aj, za ustaaki je tisak bio idealan primjer nedosljednosti zapadnih Saveznika, prije svega Velike Britanije. Churchill, kako se to interpretiralo, nije ispunio ugovorne obveze prema Poljskoj 1939., a do 1945. Sovjetima je prepustio teritorij isto ne Poljske i formiranje komunisti ke vlasti u Poljskoj, ostavivai bez zna ajnijeg utjecaja izbjegli ku vladu u Londonu. No pritom je izostavljeno, da su upravo Nijemci tajnim ugovorom sa Sovjetima dijelili Isto nu Europu 1939.-1940., a Poljsku podijelili, ato e biti po etak svih nesrea poljskog naroda u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Teza o prodaji Poljske Sovjetima, dokazivana je na primjerima novinskih lanaka iz savezni kog i neutralnog tiska, a koristila se metoda selektivnog pristupa. Iz konteksta neprijateljskih novinskih izvjeaa izvla ile su se one konstatacije koje su iale u prilog propagandnom tonu tiska NDH. Tako je u jednom od Pregleda avedskog novinstva Izvjeatajnog ureda MVP-a od kraja srpnja 1944., koji je tek trebao poslu~iti novinskim redakcijama, posebno podcrtana re enica koja je dokazivala da sovjetsko vojno oslobaanje predstavlja zapravo osvajanje Poljske, ato svakako nije bilo to no, odnosno da Sovjeti uz potporu zapadnih Saveznika favoriziraju Savez poljskih rodoljuba poljskih komunista na ra un poljskih nacionalnih interesa: U Londonu su sigurno svjestni toga, da e taj autoritet (Lublinski odbor, op. a.) biti odr~avan od pobjedonosne Crvene armije bez obzira na to da li e (ga) poljski narod pozdraviti kao okupatora ili kao osloboditelja. Poato su pregledi stranog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a, kao i agencijske vijesti HDU Croatia nakon detaljne cenzure i ranije spomenutog selektiranja bili sadr~ajna podloga novinskih lanaka o Lublinskom odboru, pitanju sovjetskog zauzimanja Lavova, diplomatskim krizama u poljskom pitanju, odnosima zapadnih Saveznika prema Poljacima, tragediji Varaavskog ustanka itd., a posredno i sredstvo formiranja javnog mnijenja, nije teako zaklju iti da je u tisku NDH slu aj Poljske i njene poslijeratne budunosti izrazito pesimisti no komentiran u propagandne svrhe. Paradoksalno je da je ustaaki tisak u propagandnom ratu, prije svega usmjerenom prema Sovjetskom Savezu, borbu poljske izbjegli ke vlade u Londonu za osloboenje i teritorijalnu cjelovitost poslijeratne Poljske prikazivao u pozitivnom svjetlu. Poljska je nedvojbeno bila neprijatelj NDH, a njezina vlada u izbjegliatvu legitimni dio savezni ke alijanse. Ipak, ustaaka propaganda iskoristila je poljsko pitanje ne bi li dokazala da su Saveznici gori od Nijemaca prema malim narodima, odnosno neprirodnost savezniatva Sovjetskog Saveza s SAD-om i Velikom Britanijom. U tome dakako nije mogla biti uspjeana, jer su Nijemci u osvaja kom ratu dokinuli poljsku dr~avnost, ratom poharali Poljsku, a protivnike nacisti kog re~ima ubijali ili slali u koncentracijske logore. Ustaaki tisak u posljednjoj godini rata viae nije skrivao ratne teakoe u kojima se Njema ka nalazila, ne zato ato to nije bila intencija propagandnog aparata, ve zato ato to viae nije bilo mogue. Koliko god bile obraene i pripremljene za itateljstvo, vijesti posveene meunarodnim ratnim i diplomatskim zbivanjima otkrivale su gubitni ku poziciju, pa se otvoreno po elo pisati o poslijeratnim osnovama u re~iji Saveznika. Slu aj Poljske, balti kih zemalja, Bugarske, Rumunjske, Gr ke i Jugoslavije bit e koriaten u novom propagandom ratu dokazivanja neprirodnosti savezniatva s jedne strane Velike Britanije i Sjedinjenih Dr~ava i komunisti kog Sovjetskog Saveza. U ~elji da se Sovjeti ato je mogue viae ocrne i doka~e navodna ispravnost njema kog protuboljaevi kog rata na Istoku, odnos prema zapadnim Saveznicima tijekom ratne 1944. i 1945. bio je sve neutralniji, posebno na stranicama Spremnosti, za koju su vrijedili neato slobodniji kriteriji cenzure. Koliko god bilo apsurdno, tisak NDH, a posebno Spremnost, raspravljajui o poljskom pitanju esto je komentare zasnivao na scenariju savezni ke pobjede, odnosno njema kog poraza. Kad se u novinama raspravljalo o kraenju prava malih naroda, prekrajanju granica, za ato je slu aj Poljske bio naj eae apostrofiran, Saveznici su sve viae prikazivani kao pobjednici u ratu, tj. kao oni koji odlu uju o sudbini Europe. Posebno je to izra~eno u Spremnosti od savezni ke konferencije u Teheranu, koja je u svojim rubrikama Odjeci iz svijeta i Dokumenti, donosila vijesti iz savezni kog i neutralnog tiska, pritom komentirajui prijepore u savezni kom taboru, teritorijalne aspiracije na ra un malih naroda, odnosno kraenja odredbi Atlantske povelje. lanci u kojima je to posebno izra~eno su: Polo~aj i izgledi Poljske,Peta sloboda i Dovle dalje ne? Posebno negativan stav u tisku NDH bio je izra~en prema Sovjetima i njihovim teritorijalnim aspiracijama u Isto noj Europi, dok je stav prema zapadnim Saveznicima bio ambivalentan. Njih se esto prikazivalo nemonima u odnosu na sovjetske planove u Isto noj Europi, posebno potkraj rata u fazi sovjetskog oslobaanja Isto ne Europe. Sovjeti su prema tisku NDH bili zlo protiv kojega se treba boriti za spas Europe, a zapadni Saveznici neprijatelji koji ne razumiju njema ki rat na Istoku, plutokracija koja se bori za ekonomske i politi ke interese u Europi u neprincipijelnom savezu s komunistima. Apsurdno je takoer da se u brojnim novinskim lancima Spremnosti, Hrvatskog lista, Hrvatskog naroda i sarajevskog Novog lista na ela Atlantske povelje uzimaju kao temelj ispravne politike prema malim narodima, iako su dijametralno suprotna politi kim planovima sila Osovine, te predstavljaju temeljne vrijednosne odrednice formiranja poslijeratnog svijeta u slu aju pobjede zapadnih Saveznika. U pravilu su to bili lanci u kojima su se problematizirali odnosi Saveznika, a kao kamen spoticanja isticale ideoloake i koncepcijske razlike, koje su u javnosti trebale ostaviti dojam da je savezniatvo SSSR-a i zapadnih Saveznika osueno na propast, odnosno da je njema ka borba na Istoku od samoga po etka bila pravedna. Atlantska povelja za tisak NDH bila je simbol nedosljedne politike zapadnih Saveznika. 3.2.2 Mir za Finsku na sovjetski na in paradigma sudbine malih naroda Primirje ili rat do kapitulacije Odnos snaga na Isto nom bojiatu tijekom 1943. mijenjao se u korist Sovjeta, pa je mogunost kapitulacije Finske i sklapanja separatnog mira sa Sovjetskim Savezom bila sve izvjesnija. Ve u o~ujku 1943. ameri ka je diplomacija radila na separatnom miru Sovjetskog Saveza i Finske, o emu Staljin izvjeatava Churchilla. On pritom podsjea Churchilla na sporazum Britanaca i Sovjeta od 26. svibnja 1942. koji sprje ava sklapanje separatnog mira s Njema kom ili njenim saveznicima osim u slu aju zajedni ke suglasnosti, ne bi li otklonio mogunost izlaska Finske iz rata bez prethodnog usaglaaavanja u savezni kom taboru. Churchill 20. o~ujka 1943. odgovora Staljinu kako on ima informacije o politi kim promjenama u Finskoj koje su naznaka za mogui izlazak Finske iz rata, te da bi bilo uputno zajedni ki raditi na stvaranju uvjeta za mirovne pregovore. Ipak situacija se nee promijeniti do po etka 1944. i prvih tajnih finskih inicijativa za sklapanje primirja, prije svega jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Prva va~na pretpostavka za izlazak Finske iz rata realizirana je konferencijom u Teheranu u studenom 1943. Ondje je potvrena snaga savezniatva SSSR-a i zapadnih Saveznika, a to je zna ilo da e se Finska morati nagoditi prije svega s SSSR-om bude li htjela primirje. Separatni mir sa zapadnim Saveznicima na koji su Finci ra unali nije bio mogu. Drugi uvjet za izlazak Finske iz rata bit e poraz njema kih snaga na Baltiku. Unato velikim sovjetskim pobjedama kod Staljingrada i Kurska 1943. i oslobaanju dvije treine teritorija kojeg su Nijemci okupirali u Sovjetskom Savezu, podru je Baltika, Zapadne Ukrajine i Bjelorusije bilo je joa uvijek pod njema kog vlaau do kraja 1943., a Lenjingrad i dalje pod opsadom. Velike pobjeda Crvene armije na sjevernom odsjeku Isto nog bojiata i kraj njema ke opsade Lenjigrada u sije nju 1944. bit e znak skorog poraza Njema ke, pa je drugi uvjet za izlazak Finske iz rata ispunjen tek u lipnju 1944. U sije nju 1944. otpo ela je velika sovjetska ofenziva na Baltiku, a Izvjeatajni ured MVP-a nagovjestio je kakav e ton imati ustaake tisak u slu aju Finske. Prema vijestima iz Norveake Finska nema izbora, nego ato dulje izdr~ati uz njema kog saveznika, jer bi joj Sovjeti mogli nametnuti uvjete mira sli ne onima iz 1940. Primjer Finske bit e nova propagandna tema ustaakog re~ima, na kojoj se gradila konstrukcija o savezni koj uroti protiv malih naroda. Finski slu aj bit e tim viae pogodan za propagandno djelovanje, ato je bilo joa uvijek prisutno svje~e iskustvo sovjetskih teritorijalnih presizanja u rusko-finskim ratovima 1920. i 1939./40. Hrvatski narod 10. velja e 1944. u lanku Finska nee popustiti otkriva vrlo teaku poziciju u kojoj se Finska naala. Sovjetske zra ne snage bombardirale su Helsinki, a Crvena armija se pripremala na napad s mora i kopna. Sovjeti su, prema Novinama od po etka 1944. pokrenuli i sna~nu medijsku kampanju u moskovskoj Pravdi i Izvjestiji protiv Finaca, a opomenama finskoj vladi pridru~ili su se i Amerikanci, tra~ei od Finaca da po hitnom postupku sklope primirje s SSSR-om i napuste njema kog saveznika. Komentirajui odnos zapadnih Saveznika prema Finskoj u 1944., Hrvatski narod s ironijom podsjea: Isti oni Angloamerikanci, koji su prigodom prvog finskog rata nazivali Fince «~rtvama najbrutalnijeg napadaja» podpoma~u ovaj put sovjetske zahtjeve. Ipak predvianja vezano na finski otpor i savezniatvo s Nijemcima bila su prili no optimisti na u tisku NDH jer je navodi se, Finska legitimno branila svoj teritorij i pravo na nezavisnost. Komentar u Hrvatskom narodu glasio je: I doista ne mo~e se o ekivati da e Finska popustiti. Stoljetna borba za slobodu i nezavisnost u vrstila je uvjerenje finskog naroda, da svako i najmanje popuatanje ruskom susjedu zna i uniatavanje vlastitog ~ivota, sree, blagostanja. Ovdje se aludira na finsko-sovjetski rat s po etka 1940., kada su Sovjeti izvraili agresiju na Finsku i zauzeli cijelu Karelijsku prevlaku uklju ujui i Viborg, te brojne otoke, dio Ribarskog poluotoka na Arktiku i teritorij sjeverno od jezera Ladoga. Zapadne sile, SAD Francuska i Velika Britanija osim ograni ene isporuke oru~ja i osude sovjetskog napada tada nisu pru~ile adekvatnu pomo Finskoj. Niti susjedna `vedska nije se htjela umijeaati u rat, te osigurati prolaz preko vlastitog teritorija britanskim i francuskim trupama. Finskoj je, kako je to isticano u tisku NDH, tek savezniatvo s Njema kom od 1941. osiguralo povratak izgubljenih teritorija i sigurnost od sovjetske imperijalne politike na Baltiku. Finski rat protiv Sovjeta u tisku NDH bio je interpretiran kao obrambeni, ato ipak nije bilo to no, jer su Finci sudjelovali u ratnim operacijama na Lenjingrad. Osim toga finske trupe prodrle su duboko u sovjetski teritorij zauzevai sovjetski grad Petrozavodsk joa krajem 1941., a nekoliko je odabranih finskih jedinica sudjelovalo i u ratnim operacijama kod Smolenska i Tule. U velja i 1944. otpo eli su tajni finsko-ruski pregovori oko uvjeta finske kapitulacije i izlaska iz rata. Sarajevski Novi list otkriva da je izaslanik finske vlade Paasikivi za posjeta Stocholmu dobio sovjetsku mirovnu ponudu. Navodi se kako je sovjetska vlada tra~ila prekid odnosa s Nijemcima i interniranje njema kih eta i brodova iz zemlje, ako treba uz sovjetsku pomo, ponovno aktiviranje sovjetsko finskog ugovora iz 1940. i povla enje finskih eta na ondaanje granice, puatanje kui sovjetskih i savezni kih ratnih zarobljenika i graanskih osoba, djelomi nu ili potpunu demobilizaciju finske vojske, te regulaciju ratne odatete. Zahtjev da se Nijemce internira iz Finske posebno je apostrofiran, jer kako se ironi no komentiralo u Hrvatskom listu krajem velja e, Moskva prikriva prave namjere i tra~i izliku da vojno intervenira na finskom teritoriju ne bi li «pomogla» Fincima. Ulazak Crvene armije na finski teritorij zna io bi, konstatira se, veliku opasnost po suverenitet Finske i ispunjenje sovjetskih imperijalnih ciljeva. Komentirajui finski slu aj u rubrici Dokumenti, zagreba ka Spremnost iznova je aktualizirala odnos velikih sila i malih naroda, naglasivai posebice sovjetske imperijalne te~nje: Dok sada Finska, iscrpljena nejednakom borbom ima donieti odluku, da li e potpisati mirovni ugovor, kojim bi se odrekla svojih podru ja, zavladala je civiliziranim svietom duboka ~alost, a u prvom redu malim zemljama. Ipak pod pritiskom Saveznika, krajem o~ujka su najavljene prve promjene u finskom politi kom vrhu navodi se u Spremnosti, pa se predvialo da bi glavni vojni zapovjednik maraal Carl Gustav Mannerheim mogao preuzeti vlast, kao bivai ruski asnik vjerojatno prihvatljiv sovjetima za sklapanje mira. Finska vlada na elu s HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Risto_Ryti" \o "Risto Ryti" Ristom Rytijem, kako je to pojaanjeno u Novom listu, ipak nije pristala na teake uvjete kapitulacije, jer je parlament tijekom proljea 1944. u dva navrata odbijao moskovske ponude mira, ne bi li dobio na vremenu i osigurao potporu zapadnih Saveznika. Ipak kontakti su zadr~ani, a koplja su se lomila na zahtjevima sovjetske strane da vojno intervenira na finskom teritoriju protiv njema ke vojske. Analizirajui te~ak polo~aj finskog naroda, Spremnost je 25. travnja objavila navodno vjerodostojan komentar ameri kog asopisa Neews Week-a: Ne smije se uzeti za zlo Finskoj, ato se nije pokorila mirovnim uvjetima Sovjetskog Saveza. Ne smije se zaboraviti ato je nekad zna ila navala Sovjeta na malenu Finsku god. 1939.-1940. Sovjetski Savez ima doduae pravo tra~iti, da Finska podr~ava s njom odnose dobrog susjedstva, ali Moskva ide predaleko, kad tra~i da joj se Finska skroz pokori. To no je da su se tijekom proljea 1944. vodili preliminarni pregovori o primirju Finske i SSSR-a u Moskvi, ali bez rezultata. Tada joa jedan od uvjeta nije bio ispunjen, a to je njema ki, odnosno finski poraz na Baltiku, pa su mnogima u Finskoj teaki uvjeti primirja koje je postavljala sovjetska strana bili neprihvatljivi. Sovjetski pregovara , zamjenik ministra vanjskih poslova Andrej Viainski, prekid pregovora objavio je 22. travnja 1944. napomenuvai kako e Crvena armija urazumiti Fince. Situacija e se promijeniti ve u lipnju 1944. kada e se Crvena armija pribli~iti sovjetsko-finskoj granici iz 1940. i zauzeti Viborg, odnosno kada je otpo elo sovjetsko oslobaanje Estonije. U lipnju je otpo ela velika sovjetska ofenziva na sjeveru, mala Finska sa svega etiri milijuna stanovnika naala se nasuprot velesile od 170 milijuna, komentiralo se u tisku NDH, odlu na braniti svoju nezavisnost. U Odjecima iz svijeta Spremnosti sredinom lipnja otkriveni su neki detalji teakih uvjeta koje su Sovjeti nametali Fincima. Prema britanskom asopisu Nineteenth Century and After Finska se morala odrei jedinog izlaza na i ocean i odstupiti Petsamo, te platiti 150 milijuna funti sterlinga ratne odatete: Ruski zahtjevi za finskom obalom i otocima u Balti kom moru zna e uniatenje finske prekomorske trgovine, a utoliko viae ato bi Finska imala biti liaena izlaza na more na sjeveru. Nadalje, Finska ne bi imala prava graditi nikakve obrambene uredjaje, niti po volji sklapati vojno politi ke-saveze, drugim rije ima Finska bi, navodi se, sklapanjem nametnutog mira bila primorana odrei se dijela svojeg suvereniteta. Potkraj lipnja Hrvatski narod javlja kako je postignut sporazum izmeu njema kog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa i predsjednika finske vlade Riste Rytija kojim je Finska do daljnjeg osigurala njema ku vojnu pomo, a Njema ka zadr~ala vojnog saveznika na sjeveru Europe. Neslomiva Finska glasio je naslov 11. srpnja u Hrvatskom narodu, a tekst je otkrivao svu te~inu vojne situacije po Fince uslijed sna~ne sovjetske ofenzive na Karelijskoj prevlaci. Izvjeataj iz avedskog tiska u tjeednom pregledu inozmenog tiska MVP-a sredinom lipnja glasio je: Sada, kada je Sovjetska Unija usredoto ila cielu svoju vojni ku snagu protiv male Finske, ukazuje se budunost mra na, ma koliko se juna ki finski narod hrabro borio protiv nadmonog neprijatelja. Finska brani svoju slobodu i nezavisnost, ali ona ujedno ne ~eli niata drugo nego mogunost miroljubivog utana enja s velikim susjedom na iztoku. Bila je to uvertira u mirovne pregovore. Finska izlazi iz rata - NDH unato politi kim previranjima i dalje vrsto uz III. Reich Pod naslovom udnovata odluka, joa udnovatije obrazlo~enje: Finska tra~i primirje sarajevski Novi list 4. rujna 1944. prvi donosi vijesti o finskom zahtjevu za primirje. Finska vlada je, navodi se, odlu ila prekinuti odnose s Njema kom i prihvatiti mirovne uvjete Sovjetskog Saveza, pod pritiskom Velike Britanije i SAD-a. Tako je finski parlament, pobli~e se upoznaje hrvatsko itateljstvo, 25. kolovoza 1944. donio odluku o uspostavi mirnih odnosa sa Sovjetskim Savezom i zatra~io od Sovjeta prijem visoke dr~avne delegacije. etiri dana kasnije pristigao je odgovor iz Moskve, kao usuglaaeni stav Saveznika, po kojemu je Finska u dva tjedna morala osigurati povla enje njema kih eta iz Finske, kako bi njena mirovna delegacija mogla otputovati u Moskvu. Finska vlada je prihvatila uvjete, proglasivai njema ko-finsko savezniatvo neva~eim, kao i preuzetu ugovornu obvezu koja je onemoguavala sklapanje separatnog mira. Zagreba ki tjednik Spremnost u stalnoj rubrici Dokumenti prvi je najavio ato ustvari Finci mogu o ekivati od mirovnih pregovora. Pod naslovom Finska udoviata bit e pozvana na red, Spremnost prenosi lanak moskovske Pravde, u kojem su Finci izjedna eni s njema kim nacistima, prozvani osvaja ima i ortacima Hitlerovih krvnika. U tekstu se navodi kako su Finci imali imperijalne ciljeve prema teritoriju Sovjetskog Saveza, Isto noj Kareliji, ato samo po sebi negira da su vodili obrambeni rat. Pravda, navodi se, dalje konstatira: Finski faaizam prema uzoru hitlerovske Njema ke, duboko je pokvario i otrovao nacionalnim otrovom stanoviti dio finskog pu anstva. Pismo prijaanjeg studenta helsinakog sveu iliata, finskog vojnika, a koje je palo u naae ruke svjedo i, kako je duboko pao moral finskih faaista. Ovaj finsko-hitlerovski degenerik piae: Ju er su ubijena dva Rusa koji nas nisu htjeli pozdraviti. Mi emo ve pokazati ovim Rusima. Pouke ovih finskih krvnika bile su primijenjene u logorima smrti. Meu krvnicima nalaze se finski generali i pukovnici. Svi e odgovarati za svoje zlo ine. Ovaj je lanak imao zadatak pokazati hrvatskom itateljstvu kakva bi mogla biti odmazda nad Fincima, budu li prepuateni Sovjetima, odnosno ato bi za Hrvate zna ila sovjetska pobjeda, odnosno ratni uspjeh domaih komunista. Jedan drugi lanak pod naslovom Finska na bezpuu - Finski se narod odri e te~nje za samoodr~anjem objavljen u Hrvatskom listu, upozorava da predaja komunistima zna i i gubitak dr~ave, nacionalnog indentiteta i slobode. Usporedi li se to s lankom Balti ki apel Anglosasima objavljen u Spremnosti 22. listopada 1944., u kojem se itateljstvo podsjea na represalije sovjetskog re~ima tijekom 1940./41. u Estoniji, Letoniji, Litvi i dijelu Finske, kada su navodi se, deseci tisua bili ubijeni, a stotine tisua deportirano u Sibir ili sredianju Aziju, a da zapadni Saveznici nisu reagirali, jasno je koja je bila intencija propagande NDH. Nijemci su pak prikazani kao osloboditelji, oni koji su 1941. omoguili slobodan i nesputan razvoj malim europskim narodima na krajnjem sjeveru Europe, ne bi li ih zaatitili od boljaevi kog terora. Finski slu aj je za ustaaku propagandu predstavljao va~an dokaz opravdanosti njema kog napada na SSSR, kao i njema ke politike prema malim narodima, pritom se dakako zaboravljalo na sudbinu ehoslova ke, Poljske, Danske, Nizozemske itd. Na sli an na in definiran je polo~aj NDH u odnosu na zapadne Saveznike i Sovjete, odnosno Nijemce. Tako Ivo Bogdan u jednom od uvodnika u srpnju 1944. ka~e: Hrvatski narod, dakle nije u neprilici, ako treba stvoriti mialjenje o tome, tko mu je prijatelj i saveznik, a tko nije. Dok su Veliki Njema ki Reich i ostali naai saveznici pomogli uspostavi hrvatske dr~ave i dok danas krvare skupa s hrvatskim narodom, podupiru naau pravednu borbu, dotle London, Moskva i Washington niti na papiru nee da priznaju pravo hrvatskog naroda na vlastitu dr~avu. Dakle hrvatski narod s te strane ne mo~e o ekivati niata dobra. U vrijeme kada su Finci otpo eli s mirovnim inicijativama prema Sovjetima po etkom 1944, unutar ustaakih redova pod vodstvom ministara M. Lorkovia i A. Vokia ja ala je struja koja je pozitivan ishod rata vidjela na strani Saveznika. Ta je struja na propagandnom planu nastojala postaviti kao conditio sine qua non isklju ivo opstojnost hrvatske dr~avnosti, ne inzistirajui na pobjedi Njema ke. Uloga namijenjena domobranskim snagama trebala je biti klju na u ruaenju ustaakog re~ima 2. rujna 1944. Mnogi pojedinci u ustaakoj vojnici bili spremni na pu , te da su bili spremni pristupiti Saveznicima u borbi protiv Nijemaca. Pu je planiran za 2. rujna 1944., a trebao je biti koordiniran s o ekivanim savezni kim iskrcavanjem na isto noj jadranskoj obali. Bio je to bezuspjeaan pokuaaj da se NDH spasi preko HSS-a. Plan je predviao demisiju Pavelia, uspostavu koalicijske vlade s HSS-om i poziv Saveznicima za iskrcavanje na jadranskoj obali. Prijelomni trenutak dogodio se 23. kolovoza 1944. padom Antonescuova re~ima i kapitulaciji Rumunjske, kada su se ministri u vladi NDH Lorkovi i Voki s dijelom HSS-a odlu ili na konkretnije korake u nastupu prema Saveznicima, ali i Paveli prema urotnicima. Poglavnik je cijelu aferu rijeaio u svega nekoliko dana od 30. kolovoza 1944., smijenivai na sjednici vlade Vokia i Lorkovia bez posebnih pojaanjenja, a potom provevai vei broj uhienja istaknutih lanova HSS-a, te naravno Vokia, Lorkovia i njihovih pristaaa. Poglavnik A. Paveli do kraja je odlu io ostati vjeran njema kom savezniku, iako sjednica vlade NDH od 30. kolovoza 1944. jasno govori da veina ministara nije do~ivljavala aktivnosti dvaju optu~enih ministara kao izdaju Hrvatske, niti Nijemce, kao neupitno po~eljnog saveznika. Pred slom Bugarske u proljee 1944. generalni konzul u Bugarskoj dr. Nikola Ruainovi osobno je Paveliu prenio informacije o stanju u toj zemlji, te savjet bugarskog princa Kirila da tra~i rjeaenje za opstojnost hrvatske dr~ave u savezni kom taboru, jer su Nijemci ve pora~eni. Poglavnik je bio svjestan situacije, ali nije poduzeo niata. Na sastanku s Hilterom 18. i 19. rujna 1944. Paveli je zatra~io da vei dio njema kih snaga iz Gr ke i Albanije po povla enju stacionira u Hrvatskoj, jer ustaaka vojnica prema Poglavnikovu priznanju viae nije mogla pru~ati ozbiljniji otpor NOVJ. Zbog sve veih ratnih uspjeha NOVJ-a raala se spoznaja o moguem scenariju svraetka rata na prostoru bivae Jugoslavije. Poslanik Branko Benzon u proljee 1944. u Berlinu otvoreno je rekao Ruainoviu da viae ne vjeruje u njema ki uspjeh i da mu nije jasno zaato Poglavnik niata ne poduzima. Nadalje, da e Hrvatska stradati zajedno s Njema kom, a da e Josip Broz Tito slavodobitno ui u Beograd i uspostaviti komunisti ku Jugoslaviju. Tako je i bilo u proljee 1945., porazom Njema ke prestala je postojati i NDH. Iako je rat ve bio izgubljen, a ishod unaprijed poznat iz Rumunjske i Bugarske, ustaaki vrh vrsto je dr~ao savezniatvo s Njema kom. Istina, dio ustaakog vrha, nastojao je u sprezi s HSS-om, Hrvatskoj osigurati prijelaz u savezni ki tabor, meutim Saveznici su zagovarali obnovu Jugoslavije i podr~avali NOVJ i Tita, ato je ve u Teheranu potvreno. Tijekom 1944. sporazumima Tita i `ubaaia na Visu, a na temelju dogovora Sovjeta i zapadnih Saveznika, priznat je maraal Tito, AVNOJ kao zakonodavno tijelo, donijeta je odluka o formiranju zajedni ke vlade sastavljene od lanova NKOJ-a i izbjegli ke vlade u Londonu. Nekoliko mjeseci kasnije u Jalti, Saveznici e inzistirati na provedbi Sporazuma, ato je bila i meunarodna potvrda osnivanju Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ). injenica da su Saveznici, Tito i kraljevska vlada u Londonu htjeli Jugoslaviju, predodredit e sudbinu Hrvatske od 1945. Prve naznake mogue kapitulacije Finske pojavile su se u Hrvatskom listu 5. rujna 1944., u vrijeme bezuspjeanog pu a Vokia i Lorkovi u NDH. U lanku Finski narod na bezpuu Finska vlada odri e te~nje za samoodr~anjem i nalazi se pred brojnim pogibeljima, otkriva se da je finska vlada pritisnuta stanjem na bojiatu, ali teakom ekonomskom situacijom u zemlji, odlu ila pristupiti pregovorima, te da putuje u Moskvu. Stanje u Finskoj, prema napisima iz tiska NDH bilo je alarmantno. Preko sto tisua finskih izbjeglica bje~ei pred ratom i neimaatinom sklonilo se u `vedsku, a finska delegacija u Moskvi, bila je potpuno odsje ena od zemlje. Vijest o kapitulaciji Finske osvanula je 22. rujna 1944. na prvoj stranici Hrvatskog naroda: Najte~i dan u povijesti Finske. Bila je to politi ki dirigirana opomena hrvatskoj javnosti ato mo~e o ekivati od sklapanja pogodbe sa Saveznicima, a posebno Sovjetskim Savezom. Uvjeti su prema reakcijama objavljenim u tisku NDH zaista bili teaki. Finska je morala vratiti pristati na granice iz 1940., prepustiti Kareliju, Petsamo, te iznajmiti poluotok Porrkalu Sovjetima na pedeset godina. Zatim je morala pristati na odatetu od 300 milijuna ameri kih dolara, finsku trgova ku mornaricu te uzletiata na jugu i jugozapadu staviti na raspolaganje Saveznicima. Reuter je, prema Hrvatskom narodu, zbacujui odgovornost Velike Britanije i Sjedinjenih Dr~ava, mirovne uvjete Finskoj proglasio isklju ivo sovjetskim scenarijem proglasivai 19. rujan najte~im danom u povijesti Finske. Finska je 19. rujna 1944. potpisavai primirje uistinu izgubila znatna aumska i hidroenergetska bogatstva i vraene su joj granice iz 1940. Oko 400 tisua ljudi koji nisu htjeli ~ivjeti pod Sovjetima moralo je napustiti svoje domove i vratiti se u Finsku. Sovjeti su se odrekli prava na Hanko, ali im je pripao Petsamo, s rudnicima nikla i izlazom na Arktik. Prema uvjetima primirja vojnu bazu Porkkala Udd udaljenu svega nekoliko kilometara od Helsinkija, Sovjeti su trebali koristiti 50 godina, ali e vratit Fincima nekoliko godina nakon rata. Unato teakim uvjetima primirja Finska nije bila vojno okupirana od Sovjeta, ato je bio dogovor Saveznika. Sklapanjem primirja njema ka vojska se svojevoljno povukla s veeg dijela sjeverne Finske. *** Tisak NDH na svaki je na in nastojao prikazati finsku kapitulaciju novim boljaevi kim uspjehom i proairenjem sovjetske zone utjecaja u Europi. Zapadni Saveznici prikazivani su kao pasivni promatra i koji zbog viaih interesa podilaze Sovjetima i prepuataju Isto nu, te dio Sjeverne i Srednje Europe Sovjetskom Savezu. Uvodnik Hrvatskog lista od 26. rujna 1944. primjer je na koji je na in tisak NDH prikazivao sudbinu Finske: Veoma te~ki uvjeti primirja, koje je Moskva nametnula Finskoj, joa jednom odkrivaju tendencije sovjetske imperijalisti ke politike, ato te~i za boljaevizacijom ciele Evrope. Finska se prepuatanjem na milost i nemilost Sovjetskom Savezu sama odrekla svoje slobode i dr~avne nezavisnosti pa e dijeliti sudbinu Bugarske i Rumunjske, gdje su preko noi postali gospodari vojnici crvene armije i agenti NKVD-a. Finska izdaja Njema ke na stranicama tiska NDH trebala je poslu~iti kao upozorenje, ato bi se moglo dogoditi po analogiji s NDH u slu aju separatnog mira, ali i kao va~na poruka kako je vezati sudbinu NDH uz Njema ku, jedino ispravno postupanje. Na primjeru Finske ustaaki tisak je neuvjerljivo dokazivao kako od zapadnih Saveznika nije mogue o ekivati potporu i pomo u borbi protiv boljaevizma, te da su Churchill i Roosevelt odustali od na ela Atlantske povelje i zaatite prava malih naroda. Parola sa stranica ustaakog tiska glasila je: Prepustiti se bez ispaljena metka boljaevizaciji, predstavlja izdaju nacionalnih interesa! Finski primjer trebao je poslu~iti ustaakom re~imu kao jedan od klju nih dokaza u strategiji propagandnog rata i stvaranju protuboljaevi ke i protusavezni ke klime, a u cilju ope mobilizacije, tj. ustaaizacije zemlje. Samo dan prije Poglavnikove objave promjena u vladi NDH 30. rujna 1944., ime je definitivno onemoguen pokuaaj prelaska NDH u savezni ki tabor, uvodnik Hrvatskog naroda donosi lanak ravnatelja Marka ovia pod naslovom A ato sada. oviev uradak bila je propagandna poruka ustaakog vrha, in ufanja za pobornike Pavelieva re~ima, ali i odrjeaita poruka neprijatelju: Mi Hrvati gledamo i procjenjujemo sve ono ato se su svietu zbiva, opravdano i razumljivo, kroz o ale naaih vlastitih hrvatskih probitaka...Poslie podpisivanja nepovratnih rimskih ugovora bilo ih je, koji su pitali: a ato sada? Odgovoreno je: izdr~ati! Nakon po etka njema ko-sovjetskog sukoba jedni su pitali: a ato sada? Drugi su odgovarali: izdr~ati! M. ovi dalje razvija istu sintagmu na raznim primjerima iz povijesti NDH, gdje je ustrajnost hrvatskog naroda na zacrtanom putu bila presudna za odr~anje. Bila je to poruka hrvatskim graanima, kako e ustaaki vrh na elu s Poglavnikom ustrajati uz njema kog saveznika protiv partizanske gerile i etnika na domaem planu, kao i u nastojanjima da u meunarodnim okvirima osigura kontinuitet dr~avnosti. Unato tada ve lako predvidljivom loaem svraetku III. Reicha, kada su Saveznici na Zapadu ve oslobodili Pariz, a Sovjeti stigli na granice III. Reicha u Isto noj Pruskoj, te oslobodili Rumunjsku i prodirali u Bugarsku, tisak NDH ostao je dosljedan u na inu informiranja i interpretiranja ratnih i diplomatskih sadr~aja. Na in na koji je predo ena kapitulacija Finske, odnosi Finske sa Saveznicima, posebice sa Sovjetima, te na in na koji je interpretirana sudbina finskog naroda po raskidu veza s Nijemcima u novim okolnostima, unaprijed je bio zadan. Cenzurirani materijali Izvjeatajnog ureda MVP-a: Zna aj nove ruske ofenzive protiv Finske, Finska je dobila dragocjenu odgodu roka, Finski problem, Finska i mirovna nastojanja bili su predloaci na temelju kojih su u redakcijama dnevnog i periodi nog tiska NDH interpretirane politi ke promjene u Finskoj tijekom 1944. i kapitulacija Finske. Sadr~aj ustaakih novina bio je rezultat dr~avne propagande, odnosno volje politi kog vrha, ato nedvojbeno potvruje i slu aj Finske. Utjecaj ovieva lanka A ato sada na formiranje javnog mnijenja, koji poput mnogih drugih u tisku NDH uporiate zasniva na nesretnim sudbinama malih naroda Europe potkraj rata, nije mogue procijeniti. Ipak, u segmentu protuboljaevi ke propagande promid~bena aktivnost NDH re~ima imala je ograni enog uspjeha, ato je nedvojbeno potvrdila sudbina zasada to no neutvrenog broja civila koji se uputio u zbjeg prvih dana mjeseca svibnja 1945. Primjer Finske uz sudbinu Poljske novinarima NDH poslu~io je kao klju ni dokaz u virtualnom suenju zapadnim Saveznicima za njihovu pasivnu politiku prema sovjetskoj boljaevizaciji Europe, odnosno kao potvrda ispravnosti njema ke i ustaake borbe protiv boljaevizma, demokracije i plutokratskih imperijalnih ciljeva. 3.3 Sjedinjene Dr~ave - savezni ka prevaga na Mediteranskom bojiatu 3.3.1 Ofenziva Osovine U samo dva mjeseca, prosincu 1940. i sije nju 1941. Wavelova VIII. armija sastavljena od britanskih, novozelandskih, indijskih, poljskih, australskih i francuskih snaga preala je 800 kilometara od Sidi Barania Egiptu do Benghazija u Libiji i uniatila aest puta veu talijansku vojsku. Talijanski neuspjesi na Sjevernoafri kom bojiatu, primorat e u velja i 1941. Hitlera na slanje tzv. Afri kog korpusa u Libiju. Tada se odnos snaga promijenio u korist Osovine. Do travnja 1941. Rommel e zauzeti Benghazi i cijelu Cirenaiku, a potom e uslijediti napad na Egipat. U proljee 1941. tisak NDH posebnu pozornost usmjerio je na velike osovinske pobjede. Tako je u Hrvatskom narodu 12. travnja 1941. nakon njema ke i talijanske pobjede kod Derne i zauzimanja najveeg dijela Cirenaike slavodobitno najavljen engleski slom u Sjevernoj Africi. Napredovanje njema ko-talijanskih snaga tijekom travnja 1941. na Sjevernoafri kom bojiatu bit e okrunjeno novim velikim uspjehom, osvajanjem Solumma u Egiptu. Zagreba ki dnevnik Hrvatski narod ovako je prenio vijest o vojnom uspjehu na prostoru kojim je neko apsolutno dominirala vojska Gordog Albiona: Veliki preokret u Africi, Spaaavanje ostataka Engleske vojske iz Cirenaike, Njema ko prodiranje u Libiji nadmaailo najgora o ekivanja u Engleskoj. No ve tijekom ljeta 1941., a posebno od jeseni, razvoj situacija u Sjevernoj Africi za sile Osovine nije viae bio povoljan. Jedan od razloga bila je i Hitlerova odluka da veinu snaga prvo usmjeri na jugoistok Europe, a potom na Isto no bojiate. U studenom 1941. uslijedila je velika britanska ofenziva u Africi pod vodstvom novog zapovjednika generala Claudea Auchinlecka, koja e rezultirati povla enjem sila osovine iz Cirenaike i Benghazija prema Tripolitaniji. Britanska ofenziva poznatija pod nazivom Crusader nanijela je znatne gubitke Rommelovom Afri kom korpusu i talijanskim snagama. HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Sile_Osovine" \o "Sile Osovine" Sile Osovine izgubile su 38 tisua ljudi, dok su britanski gubitci procijenjeni na 18 tisua. U posljednja dva mjeseca 1941. zagreba ki dnevnici Novi list, Hrvatski narod te tjednici Novine i Hrvatska gruda Sjevernoafri ko bojiate su pozicionirali, ne slu ajno, u drugi plan. Dakako, razlog je bila uspjeana britanska ofenziva u Libiji, koja se nije uklapala u kontekst osovinskog uspjeanog ratovanja na Isto nom bojiatu, te japanskih uspjeha na Dalekom istoku i Pacifiku. Najava uspjeane britanske ofenzive prvi puta se u tisku razabire 18. studenog, kada je Novi list u lanku pod naslovom: Junaatvo branitelja Gondara, prenio informacije o teakom polo~aju Talijana koji se nalaze u potpunom okru~enju na podru ju Gondara. Bezizglednost njihova polo~aja otkrivala je tek jedna re enica: ... ma kako stvar zavraila, Gondar e ostati jedna od najljepaih stranica u ovom ratu. Britansku ofenzivu u Libiji zagreba ki tjednik Hrvatska gruda, nastojala je uz to i ismijati: Da bi podigli bilo na koji na in maloduanost svojih moskovskih saveznika Englezi su po eli trubiti o nekakvoj grandioznoj engleskoj ofenzivi u Libiji. Potkraj studenog 1941. u jednom opse~nijem izvjeataju sa Sjevernoafri kog bojiata, hrvatska javnost informirana je o velikim vojnim operacijama britanskih i talijanskih snaga na prostoru etverokuta koji omeuju Tobruk, Bir El Gobbi, Sidi Omar i Sollum, te o velikim britanskim gubicima u ljudstvu i tehnici, a 29. studenog zagreba ki Novi list javlja o potpunom fijasku britanske ofenzive u Libiji: Zbog neuspjeha blitz kriega, engleska ofenziva od 750 000 vojnika gubi na snazi. Ipak tijekom prosinca pojavile su se informacije o teškim obrambenim borbama talijanskih snaga kod Gin El Gazala, Tobruka, Bardije, Derne, te o padu grada Benghazi-a, što je ipak predstavljalo potvrdu britanskog prodiranja u Libiju. Po etak 1942. ipak e donijeti novi preokret u ratu na Sjevernoafri kom ratiatu, Rommel je poznavajui sve teakoe branjenja Cirenaike iskoristio pregrupiranje britanskih snaga, te je 21. sije nja izvraio munjeviti napad iz Tripolitanije i odbacio britansku VIII. armiju sve do Gazala, vrativai pod svoju vlast Cirenaiku. Tijekom svibnja i lipnja 1942. Rommel e ostvariti svoje najvee pobjede na Sjevernoafri kom ratiatu, osvajanjem Gazala 26. svibnja i Tobruka 21. lipnja 1942., zbog ega su se Britanci morali povui sve do El Alameina. Ondje e se tijekom ljeta 1942. odigrati klju na bitka za Kairo i deltu Nila, odnosno bitka za Egipat. Tisak NDH s posebnom je pa~njom pratio uspjehe Rommela u prvoj polovici 1942. Uspjesima Osovine uglavnom su posveivane udarne vijesti na prvoj ili drugoj stranici novina. Dnevnici Hrvatski narod, Hrvatski list, Nova Hrvatska, od kraja sije nja 1942. do kraja srpnja 1942. vrlo e opse~no izvjeatavati o ratnim uspjesima Osovine. Hrvatski narod je u 161 izdanju, od broja 329 (18. sije nja 1942.) pa do broja 490 (31. srpnja 1942.) posvetio ak 81 naslovnicu Sjevernoafri kom ratu, ato zna i da je hrvatska javnost u prosjeku svaki drugi dan izvjeatavana o uspjesima Rommelove ofenzive. Pridodamo li tome sedam kartografskih prikaza i pet fotografija samo na naslovnicama, jasno je koliko je ustaakoj propagadni bilo va~no ukazati na zna aj osovinskih pothvata u Sjevernoj Africi. Va~no je napomenuti da su u Hrvatskom narodu svi izvjeataji sa Sjevernoafri kog bojiata pristizali iz Rima, te da su sve fotografije bile posveene talijanskoj armati, iako je od Rommelova dolaska u velja i 1942. glavnu ulogu imao njema ki Afri ki korpus. Time se nastojala u tisku NDH postii svojevrsna ravnote~a i dati, ato je s politi kog aspekta bilo oportuno, jednak zna aj talijanskoj i njema koj vojsci u ratnim naporima Osovine, unato nesrazmjernom doprinosu. Hrvatski list u istom je razdoblju od sije nja do kraja srpnja 1942. posvetio 71 naslovnicu Sjevernoafri kom ratiatu, meutim zbog neato manjeg formata lista od Hrvatskog naroda, esto su se vijesti nalazile i na drugoj stranici. Uz to je objavljeno i pet geografskih karata Libije i Egipta, ali i velik broj fotografija, ukupno 20, uglavnom u seriji pod nazivom Sa ratiata u afri koj pustinji. Neke od njih dobile su mjesto i na naslovnicama. Za razliku od Hrvatskog naroda vijesti o zbivanjima sa Sjevernoafri kog ratiata nisu preuzimane isklju ivo od agencije Stefani, ve i DNB-a, te iz Glavnog stana voe Reicha, zbog ega je dat neato vei akcent njema kim zaslugama. ato potvruje i izbor fotografija. Nova Hrvatska u prvoj polovici 1942. najvei je prostor posvetila Sjevernoafri kom ratiatu, na prvoj ili drugoj stranici, a objavljeno je rekordnih 89 lanaka, fotografija sa sjevernoafri kog bilo je ukupno devet, uglavnom posveenih britanskim gubitcima ili pak zarobljenicima iz britanskih redova, naj eae u rubrici Ratni dogaaji u slikama koja je izlazila utorkom na jedanaestoj stranici. Za razliku od ostalih dnevnika Nova Hrvatska je redovito objavljivala i karte sa Sjevernoafri kog bojiata, ukupno deset od sije nja do srpnja 1942. Uglavnom su to bile jednostavne geografske karte Libije i Egipta. Uz to Nova Hrvatska je esto koristila i karikaturu ne bi li ukazala na ratne poteakoe Saveznika. Dobar primjer je karikatura Churchilla koji tra~i savjet vra are kako anticipirati sljedei Rommelov vojni pothvat, objavljena 16. srpnja 1942. na naslovnici zagreba kog dnevnika. Tjednik Nedjeljne viesti povremeno je na prvoj i posljednjoj stranici izvjeatavao o stanju na Sjevernoafri kom bojiatu, dok je Spremnost neato rijee posveivala prostor toj temi u rubrici Odjeci iz svijet, obi no na etvrtoj i petoj stranici. Cilj velikog broja lanaka, fortografija, karata, sporadi no i karikatura u tisku NDH bio je naglasiti va~nost osovinskog napredovanja prema Egiptu tijekom prve polovice 1942. i ratne teakoe Britanaca, odnosno dati poseban zna aj Sjevernoafri kom bojiatu u vrijeme dok je Osovina nizala pobjede. Veliki preokret na Sjevernoafri kom bojiatu i po etak uspjeane njema ko-talijanske ofenzive u Libiji ozna io je lanak objavljen u Hrvatskom narodu 23. sije nja 1942. pod naslovom Uzmak Engleza u Africi, te istoga dana u Hrvatskom listu, Poraz Engleza u Africi-njema ke i talijanske snage protjerale britanske ete iz Cirenaike-Englezi bje~e prema Agedabiji. Prema informacijama sa Sjevernoafri kog bojiata, Britanci su se uz velike gubitke do kraja sije nja povukli prema istoku, napustivai Agedabijui Bengazi koji je ponovno doaao u njema ke ruke. Ta je uspjeana ofenziva nastavljena i tijekom velja e, kada su Britanci potu eni prema vijestima Hrvatskog naroda i fotografijama iz Nove Hrvatske u Gebelu, a povla e se sve do Derne koju napuataju prema Hrvatskom listu po etkom velja e 1942. Popriate glavnih ratnih operacija u proljee 1942. bio je prostor Marmarice, a epicentar tvrava Tobruk. Osovinskom osvajanju va~ne luke Tobruka glavni politi ki dnevnik NDH, Hrvatski narod, naslovom na prvoj stranici dao je posebnu te~inu: Pad tvrave Tobruk te~ak strateaki i politi ki poraz Britanaca-otvorena vrata prema granici Libije i Egipta, a Nova Hrvatska potkrijepila je na naslovnici kartografskim prikazom i opairnom analizom vojnog stru njaka. Prvo ratno izvjeae Führerovog glavnog stana nakon zauzea Tobruka objavljeno u Nedjeljnim viestima ovako je glasilo: Njema ke i talijanske ete na juria su ju er osvojile pod zapovjedniatvom generala pukovnika Rommela najvei dio jako izgraene tvrave Tobruk. Jutros je jedan engleski pregovara ponudio predaju tvrave jednom talijanskom zbornom sto~eru. Grad i luka zaposjednuti su. Do sada je zarobljeno viae od 25 000 neprijatelja, meu njima viae generala, dok je zaplijenjena nepregledna koli ina oru~ja, ratnog tvoriva i zaliha. U tvrdokornom progonu potu enih Britanaca u pravcu istoka zauzeti su Bardija i Bir el Gobi. Poraz kod Tobruka mo~da je najslikovitije do arala Nova Hrvatska, kao i atmosferu koja se gradila u tisku NDH u vrijeme velikih Rommelovih pobjeda. U jednoj karikaturi objavljenoj naslovnici koja prikazuje dva britanska vojnika u pustinji kako razgovaraju, a u pozadini trei sumanuto tr i, ismijan je karakter britanskih vojnika, a hrvatskoj javnosti slikovito je prikazan polo~aj britanske vojske u Sjevernoj Africi. U potpisu je stajalo: 1. vojnik: Naa Tommy je uvijek bio lijen i trom, a sada je odli an aprinter.. 2. vojnik: Da, ali on se je borio kod Tobruka!» Rommelova ofenziva u Egiptu nazvana Bitka progona, bit e unaprijed proglaaena britanskim porazom u Sjevernoj Africi. Po osovinskom zauzimanju Solluma, Halfaye, Sidi Barranija, te duboko u egipatskom teritoriju strateaki va~ne utvrde Marsa Matruha Britancima je previan skori poraz: ... padom Marsa Matruha, slomljena je posljednja britanska utvrda i otvoren put za Aleksandriju. ...osovinske snage prodrle su oko 300km duboko u egipatski teritorij. Komentar zagreba kog dnevnika Hrvatskog naroda na poraz kod Marsa Matruha glasio je: U Londonu ve ra unaju s gubitkom Egipta. Nova Hrvatska posvetila je cijelu naslovnicu sjajnim uspjesima Rommelove vojske, veliku kartu Egipta koja je trebala potkrijepiti koliko su napredovale sile Osovine u prostor Egipta, te fotografiju talijanske ratne mornarice u Sredozemlju. I londonski Times, prema vijestima iz Lisabona što su ih prenosile Nedjeljne viesti, sa skepsom je gledao na razvoj dogaanja u Sjevernoj Africi: Vojske generala Auchinlecka su pretrpjele vanredno teake gubitke u ljudima i ratnom tvorivu. Osim toga je ratna pobuda preala potpuno u talijanske i njema ke ruke..., engleski list ka~e na kraju da je poraz u Marmarici ve dosad imao teakih posljedica, ali da bi mogao imati i joa mnogo te~e posljedice. Britanska mornarica, kako navodi Hrvatski narod prema njema kom ratnom izvjeau Glavnog stana Voe Reicha, bila je primorana isploviti iz Aleksandrije u pravcu Crvenog mora, poato su se zdru~ene njema ko-talijanske snage pribli~ile na svega 70-ak kilometara od Aleksandrije. Nova velika ratna zona premjeatena je na prostor El Alameina. Prema Hrvatskom narodu Britanci nisu bili u stanju izdr~ati osovinsku navalu do dolaska o ekivanih poja anja. Ratne uspjehe sila Osovine pratilo je i ciljano propagandno djelovanje Njema ke i Italije prema Egipatskom kraljevstvu, klju u Sjeverne Afrike, ato potvruje i glavni dnevnik u NDH, Hrvatski narod: vrsta namjera osovinskih sila, poativati i zajam iti nezavisnost i vrhovniatvo Egipta-zajedni ka izjava vlade Reicha i vlade Kraljevine Italije u asu kada njihove snage pobjedonosno napreduju na egipatskom teritoriju. No ubrzo je uslijedilo zatiaje u informiranju s Afri kog bojišta, a tijekom kolovoza i rujna 1942. pojavljivale su se tek šture vjestice u Hrvatskom listu o teškim borbama kod El Alameina, iz kojih se moglo razabrati kako su Britanci preuzeli inicijativu. Jedna konstatacija Hrvatskog lista ponajbolje otkriva promjenu na Sjevernoafri kom bojiatu: Osvojeno valja u prvom redu dr~at.. Poseban zna aj s vojno takti kog aspekta za uspjeanost britanskog rata u Sjevernoj Africi imati e promjena zapovjednika VIII. britanske vojske. U kolovozu 1942. Claudea Auchinlecka zamijenio je Bernard Montgomery. Pod njegovim vodstvom napad VIII. britanske armije kod El Alameina otpo eo je 23. listopada 1942. i trajao tjedan dana. Britanci su odnijeli pobjedu i nanijeli znatne gubitke Rommelu. Procjenjuje se da su talijansko-njema ke snage imale zarobljenih i gubitaka oko 37 tisua vojnika dok su britanski gubici bili trostruko manji. Britanske snage stacionirane u Egiptu imale su zadatak do angloameri kog iskrcavanja u Maroku i Al~iru njema ko-talijanske snage pod vodstvom generala Rommela natjerati na povla enje prema Libiji i u tome su uspjele. Razlog tome bili su problemi u opskrbi gorivom i ratnim materijalom Nijemaca i Talijana na du~ini od preko tisuu kilometara koliko su napredovale sile Osovine preko Cirenaike u Egipat do kraja lipnja 1942. Ipak, brojnost i snaga, te omjer tenkova i ljudstva bio je 2:1 za britanske snage, ato e im ubrzo donijeti premo. Rommel nije dobio o ekivana poja anja na jesen 1942., a niti u zimu 1943. nakon staljingradskog poraza ato e imati presudan zna aj za na kona an ishod rata u Sjevernoj Africi. Nakon ameri kog iskrcavanja 8. studenog 1942. u Maroku i Al~iru njema ko talijanske snage naale su se stijeanjene izmeu britanskih snaga koje su preko Cirenaike i Tripolitanije napredovale k Tunisu i ameri kih snaga koje su iz Al~ira i Maroka napredovale u pravcu Tunisa. Prva konkretnija informacija o ratnim operacijama na prostoru El Alameina u Egiptu objavljena je na stranicama Hrvatskog naroda 23. listopada 1942., a da je to bila britanska ofenziva, itatelji Hrvatskog lista saznali su etiri dana kasnije: Skraena britanska navala u Egiptu. Te~ak poraz Osovine kod El Alameina nigdje se eksplicitno nije spominjao u tisku NDH. Prikriven je navodno velikim britanskim gubitcima i pretvoren u vojno-takti ku pobjedu. Dan nakon Rommelova poraza 1. studenog 1942. Hrvatski narod govori o iscrpljenosti Engleza u Africi i pritom zaklju uje kako je prva faza britanske ofenzive u Sjevernoj Africi svraila povoljno po sile Osovine, a 5. studenog konstatira kako su to ustvari bili bezuspjeani neprijateljski napadi kod El Alameina. Ipak 7. studenog na posljednjoj stranici Hrvatskog naroda u aturom lanku pod nazivom Prelaz u pomi nu bitku, data je tek naznaka ato se dogodilo kod El Alameina: Britanci su naime o ito namjeravali svojim premonim snagama pod svaku cijenu, pa i uz najte~e gubitke, izvraiti prodor na sjevernom dielu osovinski postava kod Alameina, te tako zai za ledja ostalim osovinski snagama na ovom bojiatu i obkoliti ih. Predvidjevai to maraal Rommel je tiekom obih noi od 2. na 3. i od 3. na 4. studenog izvraio premjeatanje svojih borbenih snaga.. Tada u tisku NDH postaju aktualni lanci i karikature koje su imale zadatak omalova~iti uspjehe Britanaca ili ismijavati ameri kog predsjednika. Zabavni tjednik `ilo karikaturom pod imenom Tu~aljka, na kojoj Roosevelt i Churchill odaju posljednju po ast preminuloj drugoj fronti savezni kim neuspjesima kod Dieppea i Tobruka, simboli no je podsjetio itateljstvo na neke ratne neuspjehe zapadnih Saveznika. U potpisanom tekstu je stajalo: Tako mlado, pa nestalo... Na stranicama Spremnosti 25. listopada objavljena je karikatura predsjednika Roosevelta i njegove supruge ispod koje je stajao tekst: Na pola padavi av, Kongres je protiv njega, ovo mu je ~ena: «zaato se uvijek smije, Bog bi znao...» No koliko god se njema ki izvjestitelji trudili prikriti i umanjiti britanske uspjehe: Teaki engleski gubitci u velikoj bitci kod El Alameina, Teaki gubitci Britanaca u Egiptu general Rommel u svom elementu, Times priznaje da Englezi nisu postigli nikakav zna aj uspjeh, Tek mali uspjesi Englezima neprijatelj je joa uvijek veoma daleko od operativnog cilja svoje navale, tijekom mjeseca studenog i prosinca, itatelji Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista i Nedjeljnih viesti mogli su zamijetiti njema ko ubrzano uzmicanje ka zapadu. Kronologiju dogaanja ponajbolje su otkrivale ature vijesti: Britanske ete krvare u Egiptu-niateno daljnjih 111 oklopnih kola kod El Alameina, Englezima u Africi nije uspjelo probiti osovinske postave, Neprijatelj je u Marmarici potisnuo naae ete do Tobruka-Tobruk su napustile njema ke i talijanske ete, Njema ke i talijanske snage napustile Dernu. Usporedi li se na in izvjeatavanja iz prve polovice 1942. s onim u kolovozu, rujnu i listopadu iste godine, kada se ratna srea okrenula u korist Britanaca u Egiptu, mo~e se zaklju iti da Sjevernoafri ko ratiate u tisku NDH potkraj ljeta i u jesen 1942. postaje tema sekundarnog zna aja. U Novoj Hrvatskoj je tako u potonja tri mjeseca posveeno svega 24 vjestice na naslovnicama iz koji nije bilo mogue is itati ato se u stvari dogaalo na terenu, karte su objavljivane vrlo rijetko, svega dvije u tri mjeseca, dok su fotografije i dalje objavljivane, ali ne viae na udarnim mjestima, uglavnom posveivane gubitcima Saveznika. Sli na je situacija bila i u Hrvatskom listu i Hrvatskom narodu. Osovinskim ratnim naporima u Egiptu propaganda je trebala dati, kao i slu aju Staljingrada, neki pravedni ki karakter, pa su Nijemci i Talijani proglaaeni osloboditeljima Egipta od britanskog jarma. Na tragu potonje propagandne poruke Nova Hrvatska je objavila karikaturu Churchilla na devi koja simbolizira Egipat, a u potpisanom tekstu Churchill ka~e ironi no: Ja doduae tebe jaaim, ali to je samo radi toga, da te lakae branim& 3.3.2 Savezni ko iskrcavanje i poraz Osovine u Sjevernoj Africi Iskrcavanje ameri kih snaga na obali Maroka 8. studenog 1942. Hrvatski list je na sljedei na in objavio: Rooseveltova podla igra u Africi-ameri ke snage se iskrcale na atlantskoj obali Maroka. No istovremeno su hrvatskoj javnosti upuene umirujue vijesti o tome kako je maraal Petain obeao obranu Francuske Sjeverne Afrike: mi emo se braniti, to je zapovijed koju dajem. Nedjeljne viesti su objavile u cijelosti slu~beno izvjeae vlade u Vichyu, tj. izjavu Petaina: Sa zaprepaatenjem i tugom saznao sam ove noi za napadaj Vaaih eta na Sjevernu Afriku. Pro itao sam Vaau poslanicu. Spominjete izgovore, koji niata ne opravdavaju..... Ja sam uviek izjavljivao, da emo braniti svoje carstvo, ako bude napadnuto. Znajte: Mi emo ga braniti protiv svakog napada a, bio on tko mu drago, Znajte ja u odr~ati rie ... Operacija Torch, iskrcavanje zapadnih Saveznika pod vodstvom generala Dwighta Eisenhowera u Maroko, dugo je planirana u savezni kom taboru. Churchill je Rooseveltu predlo~io iskrcavanje angloameri kih snaga u Sjevernoj Africi joa u kolovozu 1941. ne bi li se Mediteran oslobodio prisutnosti sila Osovine i tako stvorile pretpostavke za napad na Siciliju, ato bi Italiju primoralo na kapitulaciju. Posebno va~an vojno strateaki zadatak bio je francuske kolonijalne snage pod upravom Vichy-a, koje su brojale 120 tisua vojnika, pridobiti na suradnju ili pak osigurati njihovu neutralnost. Sporazum sklopljen s generalom Francois Darlanom, zapovjednikom francuskih vojnih snaga u Sjevernoj Africi 8. studenog 1942., na dan iskrcavanja zapadnih Saveznika na obalama Maroka i Al~ira, upravo e to jam iti. Potom e Nijemci zauzeti Tunis i okupirati ju~nu Francusku, ne bi li monu francusku mediteransku flotu iskoristili protiv Saveznika, no Francuzi su sami potopili flotu i time onemoguili intervenciju s mora. Angloameri ki pokuaaj zauzimanja Tunisa u studenom 1942. nije uspio, no kada se u velja i 1943. Montgomeryjeva VIII. armija utvrdila na Marethovoj crti u ju~nom Tunisu, bilo je pitanje dana kada e se spojiti s angloameri kim snagama iz Al~ira. Od angloameri kog iskrcavanja, te ameri ke pomoi u naoru~anju VIII. armiji koja s istoka prodirala u Libiju, sile Osovine viae se nisu mogle suprotstaviti nadmonijem neprijatelju, izdr~ale su svega aest mjeseci. Oko 250 tisua njema kih i talijanskih vojnika je zarobljeno padom Tunisa 13. svibnja 1943. Nakon angloameri kog iskrcavanja u Maroku i Al~iru, tisak NDH je donosio ature informacije o napredovanje Saveznika. Hrvatski itatelji primali su vijesti o savezni kom zauzimanju Al~ira, Saffia, Orana i Casablance. Hrvatski narod 10. studenog izvjeatava hrvatsku javnost kako francuske ete pru~aju odlu an otpor u Maroku i Al~iru, te da je vlada u Vichyju prekinula diplomatske odnose s SAD-om. Pritom se navodi kako napad Engleza i Amerikanaca na Francusku Sjevernu Afriku predstavlja do sada najte~u povredu navodne francuske neutralnosti, te dokaz da zapadne plutokracije ne prezaju ni pred napadom na starog saveznika Francusku, ne bi li se domogle francuskih kolonija. Najava skore francuske predaje u Al~iru i Maroku uslijedila samo tri dana kasnije. U jednom kratkom izvjeataju na posljednjoj stranici Hrvatskog naroda konstatira se kako francuski otpor u Al~iru i Maroku joa uvijek traje. Dana 19. studenog objavljena je informacija kako je glavni zapovjednik francuskih snaga u Sjevernoj Africi, vichyjevski general Franscois Darlan, preaao na stranu Saveznika, ato je Petain osudio: Maraal Petain osuuje izdaju Darlana, koji je pozvao Francuze na otpadniatvo umjesto da je ispunio naredbu Petaina i branio francuske kolonije. Jedna karikatura objavljena u `ilu dva mjeseca kasnije pod naslovom Francuzka kolonialna politika, bila je dokaz nemoi, ali i spoznaje da su Saveznici u Sjevernoj Africi osigurali naklonost Francuza i Arapa, a time i zna ajnu prednost. U potpisu je stajalo: Primijetia li kakvog Amerikanca ili Engleza, a ti oatro povi i: «Stoj, tko tamo?» U ini li on ma i samo jedan korak napried, izru i mu svoje oru~je. Korakne li ponovno napried, predaj mu i tvrdjavu. A bude li i dalje prema tebi nasrtljiv, pozovi ga na ve eru i predstavi ga svojoj ~eni. Te~iate rata od sredine studenog 1942. prebacilo na tunisko ratiate, o emu svjedo e brojni naslovi u Hrvatskom listu: Teaki gubici Anglosasa u Tunisu, Bitka za Tunis biti e klju na za sjeverno-afri ko ratiate, a uz pritisak britanske 8. armije u Cirenaici, savezni ku sinkroniziranu akciju na Sjevernoafri kom ratiatu pratilo je i sna~nije zra no djelovanje nad njema kim prostorom: Englezi gaze meunarodno pravo-bezobzirno koriste avicarski zra ni prostor za zra ne napade na Njema ku. Dok je prikaz osovinskog osvajanja Tobruka iz lipnja 1942. obilje~en na naslovnicama svih dnevnika NDH uz karte i fotografije kao najzna ajnija Rommelova pobjeda, britansko zauzimanje Tobruka 11. studenog 1942. objavljeno je tek nakon etiri dana 15. studenog 1942. na 16. stranici Hrvatskog naroda, pod aifriranim naslovom Britanci se ne mogu koristiti Tobrukom. Iz aturog teksta se razaznaje da su Britanci zauzeli Tobruk navodno bez zna ajnijih gubitaka za Rommelovu vojsku. Napuatanje polo~aja, koji je navodi se pritom posve uniaten, opravdano je nedefiniranim vojno takti kim razlozima, a pritom je konstatirano kako Tobruk ionako viae nije zna ajan za Osovinu, ato naravno nije bilo to no, jer je to zna ilo da je Osovina izgubila Cireaniku. Sredinom sije nja 1943., prema informacijama iz njema kih i talijanskih ratnih izvjeaa na Sjevernoafri kom bojiatu objavljenim u Hrvatskom listu, osovinske snage u vrstile su svoje pozicije. U Tunisu je navodno postojao vrsti europski mostobran koji je sezao od Korzike i Sardinije preko Male Sirte do Tripolitanije i pustinjske Libije do ju~nog Tunisa, neprobojna linija koja je navodno jam ila duge i teake borbe na Sjevernoafri kom bojiatu. Bilo je to dakako prikrivanje istine i stvarnog stanja stvari, jer je ve 24. sije nja Hrvatski list objavio vijest o povla enju sila Osovine iz Tripolisa, odnosno njema kih i talijanskih snaga iz Libije: Jake borbe ju~no od Tripolisa - ispra~njen grad od osovinskih snaga. Libija je napuatena, jer je te~iate afri kog rata preba eno u Tunis, zaklju io je zagreba ki tjednik Spremnost, ustvrdivai pritom kako je Libija time postala beskorisna i nije mogla slu~iti kao baza za napade na Egipat. Bio je to uobi ajen na in izvjeatavanja u tisku NDH kada su osovinske snage bile u defenzivi, primorane na povla enje i pred porazom. Javnost u NDH koja je do tada uvjeravana u nepobjedivost njema kog ratnog stroja, trebalo je nekako pripremiti na povla enje sila Osovine iz Sjeverne Afrike. Najjednostavniji na in bio je minorizirati zna aj bojiata, te ga prikazati tek kao neva~nu ratnu epizodu. Stanje stvari na Sjevernoafri kom bojiatu bilo je meutim posve druk ije. Rommelove snage ustvari se nisu mogle nositi s daleko nadmonijim britanskim snagama na prostoru Cirenaike, kao i s prodorom angloameri kih i de gaullisti kih snaga iz Al~ira u Tunis, ato e rezultirati defenzivom i povla enjem Osovine. U svom dnevniku general Montgomery navodi kako su tijekom studenog 1942. u svega trinaest dana njegove snage uspjele napredovati 560km, od Alameina do Msusa u Libiji. Ve sredinom prosinca VIII. je armija dosegla Agheilu, tisuu milja udaljenu od El Alameina. Ondje se odigrala klju na bitka koja e omoguiti britansko osvajanje Tripolitanije. Dana 23. sije nja 1943. ulaskom VIII. armije u Tripoli osovinske snage u Libiji su pora~ene. Zna aj poraza i povla enja osovinskih sila iz Libije bio je posve minoriziran. To potvruje lanak Hrvatskog lista: Neuspjeh anglosaksonskog podhvata u Africi-napuatanje Cirenaike i Tripolisa bila je isto strategijska stvar, u kojem se uzmicanje sila Osovine opravdavalo nejasnim vojno takti kim razlozima. Unato gubitku Libije tisak NDH pru~ao je i dalje la~nu nadu, slu~ei se talijanskom propagadnom. Vratit emo se u Tripolis, glasio je naslov lanka objavljenog 25. sije nja u Nedjeljnim viestima, u kojem je objavljena poruka ohrabrenja ministra narodnog prosvjeivanja Kraljevine Italije, Pavolinia. Vojni ki stru njak Spremnosti u analizi Sjevernoafri kog bojiata 14. velja e 1943. konstatira kako su se snage Osovine povukle iz Libije u Tunis, ali da je kona na pobjeda zapadnih Saveznika nemogua misija. Saveznici bi prema njegovu mialjenju morali raspolagati s milijunima vojnika i daleko boljom opskrbom da ostvare svoj cilj, a raspola~u sa svega 800 000 vojnika, te su suo eni s poteakoama u prijevozu oru~ja, hrane i goriva. On dalje isti e sporost napredovanja savezni kih snaga, a povla enje Rommela iz Egipta i Libije ne spominje. Hrvatski list otiaao je korak dalje, te la~no informirao o velikim uspjesima osovinskih snaga u Tunisu: Poraz Britanaca u Tunisu-osvojeno strateaki va~no gorje sjeverno od Bou Arade, Veliki neprijateljski gubici u Tunisu. Cilj saveznika, kako je komentirao Hrvatski list bio je spajanje britanske VIII. vojske na elu s generalom Montgomeryem koja je napredovala iz Libije prema tuniskoj granici, s ameri kim, de gaullisti kim i Giraudovim snagama koje su se nalazile na tuniskom ratištu. No, sile Osovine u Tunisu, ustvrdio je Hrvatski list do tada su navodno izvršile kompletnu konsolidaciju i bile spremne na dugotrajan rat. Bila je to konstatacija koja dakako nije imala realno utemeljenje. Stiješnjene u Tunisu i napadnute s istoka i zapada u proljee 1943. sile Osovine bile su pred porazom u Sjevernoj Africi. Rommel je 20. o~ujka odr~ao govor svojim trupama tra~ei od njih da zauzmu Medeninu i prisile britansku VIII. vojsku na povla enje, naglasivai da e u protivnom dani osovinskih snaga u Sjevernoj Africi biti odbrojeni. Joa jednom je Rommel pokuaao na liniji Mareth u ju~nom Tunisu poraziti generala Montgomerija i odbaciti VIII. britansku vojsku preko Cirenaike, no taj njegov pokuaaj s kraja o~ujka 1943. propao. Poraz na Marethovoj crti zna it e ubrzo i kona an poraz sila Osovine u Sjevernoj Africi i otvaranje novog mediteranskog bojiata na Siciliji. Unato nastojanjima ustaake propagande da prikrije teakoe Osovine u Sjevernoj Africi, a posljedi no i sve veu opasnost po Italiju, pojedini lanci u tisku NDH otkrivali su stvarno stanje stvari. Hrvatski list je tako po etkom velja e najavio Duceovim govora: Ne emo popustiti nikada, dokle god smo sposobni upotrijebiti oru~je, da se borimo, najavu teakih dana po eli ni pakt ato je potvrdila i Führerova poslanica objavljena pod geslom: Italija ostaje uz Njema ku do kraja. Isti list tijekom o~ujka povremeno donosi vijesti iz kojih se moglo naslutiti tko ima inicijativu na Sjevernoafri kom ratiatu: }iva djelatnost u Tunisu - prvi pokuaaji Montgomeryjeve vojske naiali na ~estok otpor osovinskih eta-odbijeni britanski napadi kod Maretha. Meutim, tek potkraj o~ujka Hrvatski narod i Hrvatski list donose vijesti koje su nedvojbeno ukazivale kako je ofenziva zapadnih Saveznika otpo ela: Po ela bitka na tri bojiata- nakon 5 mjeseci pripreme Anglosasi su u Tunisu zapo eli s ofenzivom, Na svim odsjecima neprijatelj odbijen. Prema vijestima njema kih i talijanskih agencija s ratiata borbe su se vodile na tri fronta, a osovinske snage bile su pod najte~im pritiskom na tzv. Marethovoj liniji, koja je bila ugro~ena od Montgomeryjevih egipatskih snaga. Da je pozicija osovinskih snaga u svega nekoliko dana velike savezni ke ofenzive poprimila dramati an karakter svjedo ile su i kontroverzne vijesti s Tuniskog ratiata, jedna takva objavljena je u Hrvatskom narodu 28. o~ujka, pod naslovom: }estoke borbe na Marethovoj liniji sile Osovine bile su prinuene izvraiti povla enje, a dalje u tekstu navodilo se kako su njema ko talijanske snage istovremeno izvraile protuudar. Tijekom travnja 1943. na itavom bojiatu isto ne obale Tunisa od El Guettara i Malenassia zdru~ene osovinske snage bile su na udaru, prije svega ameri kih snaga koje je predvodio general George Patton, a iji je cilj bio spajanje s VIII. vojskom britanskog generala Montgomerya. Zbog sve sna~nijeg i odlu nijeg pritiska bitno brojnijih i kvalitetnije opremljenih savezni kih snaga, njema ko-talijanske snage, kako navodi Hrvatski narod, bile su prinuene uzmicati na cijeloj ju~noj fronti sjevernoafri kog bojiata. Ozbiljnost situacije u kojoj su se nalazile osovinske snage u travnju 1943. potvrdio je i sastanak Führera i Ducea. Prema Hrvatskom listu dogovoreno je uzajamno bezrezervno savezniatvo i rat do kona ne pobjede, te je donijeta odluka o uklanjanju opasnosti koja prijeti preko sjevernoafri kog prostora, bez konkretnog na ina na koji e se to i provesti. Bilo je to od osnutka NDH i pokretanja ustaakog tiska, uz neistinito izvjeatavanje o Staljingradskoj bitci, mo~da i najgrublje falsificiranje ratne stvarnosti, kreacija neke druge zbilje u kojoj je poraz pobjeda i obrnuto. Dakako, najava konsolidacije sila Osovine u Sjevernoj Africi sredinom travnja 1943. u NDH novinama bio je pothvat koji ne samo da se nije mogao dogoditi, ve ga nitko u vojnim sto~erima Italije i Njema ke nije niti razmatrao. Stoga je mogue zaklju iti kako se u slu aju Sjeverne Afrike tisak NDH u proljee 1943. poslu~io posve iracionalnom propagandom. Vijest o nepovoljnom svraetku rata za sile Osovine na Sjevernoafri kom bojiatu, gdje se veli alo junaatvo i dugotrajnost otpora osovinskih snaga pred bitno monijim neprijateljskim snagama, pojavila se 14. svibnja u Hrvatskom listu: Junaatvo osovinskih eta njema ko talijanske snage u Africi izborile su dobitak od 6 mjeseci za organiziranje europske obrane. Istoga dana u lanku Hrvatskog naroda naslova Obustavljen otpor u Africi, konstatirana se bezizlaznost situacije za talijansko njema ke snage pod vodstvom generala Messe, jer su se osovinske snage nalazile u potpunom okru~enju neprijatelja, a odstupnicu im je predstavljalo Sredozemno more. Zavranu vijest iz Sjeverne Afrike glasila je: Najviae priznanje borcima u Tunisu zavraena borba u Sjevernoj Africi. No, dalje u lanku poraz je pretvoren u pobjedu, zbog injenice da su viaestruko slabije njema ko talijanske snage uspjele nekoliko mjeseci odu~iti borbe u Africi i time osigurati zadr~avanje savezni kih snaga i pripremu europske obrane. Tu je tezu pokuaao dodatno osna~iti i vojni analiti ar Nedjeljnih viesti: Ispra~njenjem Tunisa po osovini dovraeno je jedno razdoblje rata, koje mo~emo nazvati razdobljem borbe za Afriku, borbe za predprostor Ju~ne Europe. To dovraenje je samo privremeno, ono nije doalo neo ekivano. Mo~emo naglasiti, da je zadnja borba za sredianji odsjek Sjeverne Afrike trajala du~e no ato je to predvieno. Preko pola godine proalo je od razvoja anglo-ameri kih snaga, koje su se izkrcale u Al~iru, prema sjevernom tuniskom mostobranu. To vrijeme nije ostalo neizkoriateno po osnovi. U meuvremenu dovraen je uz veliki i obrambeni sustav i ju~ni i jugoisto ni europski obrambeni sustav. Na isti na in, posvetivai vrlo malo novinskog prostora, Hrvatski narod, donosi vijest o prekidu osovinskog otpora n Sjevernoj Africi: Talijanska 1. vojska kojoj je pala u dio ast, da vodi posljednji odpor Osi na tlu Afrike, obustavila je jutros na Duceov nalog borbu. Podvrgnuta usredoto enim i neprekidnim pothvatima svih englezko-ameri kih kopnenih i zra nih snaga izcrpivai svoje strjelivo i liaena svake obskrbe.. Tako je dovraena bitka u Africi, koja je trajala 35 mjeseci s toliko promjenjivih zgoda. 3.3.3 Ameri ki imperijalizam na ra un Francuske i Velike Britanije Uspjeano iskrcavanje angloameri kih snaga u Sjevernoj Africi, kao i brza predaja francuskih kolonijalnih snaga, imat e presudan zna aj za ishod rata na Sredozemlju. Politi ki vrh NDH bio je toga svjestan, o emu svjedo i poja ano propagandno djelovanje upereno protiv zapadnih Saveznika u novinama od kraja 1942. Pomorsko-vojni ki stru njak Spremnosti krajem studenog 1942. pita se koji su ciljevi ameri kog pothvata u Africi. Je li to operativna suradnja s engleskom VIII. vojskom koja vodi ofenzivnu djelatnost u Libiji, je li uspostavljanje uporiata za pomo Sovjetima, stvaranje strategijskog uporiata za napad na Italiju ili neato posve drugo? I na kraju zaklju uje: Po svojoj prilici, ovo zaista i odgovara namjerama anglosaskog vrhovnog vojnog vodstva, jer se ne mogu zamisliti nikakvi drugi ciljevi ovog izkrcavanja, osim mo~da zaposjedanja francuzkih kolonija u Africi, t.j. jednostavna plja ka. Ne bi li se javnosti NDH skrenula pa~nja s nepovoljnih ratnih prilika, od savezni kog iskrcavanja u Al~iru i Maroku u studenom 1942. pa do poraza Osovine u Tunisu sredinom svibnja 1943., Sjevernoafri ko bojiate je zanemareno u ustaakim novinama. DIPU je izri ito tra~io od novinskih redakcija da oprezno i suzdr~ano piau o dogaajima u Sjevernoj Africi, te da se pridr~avaju izvjeaa njema kog DNB-a i talijanskog Stefania, ato je ustvari bio izravan politi ki naputak kako je oportuno pisati. Krajem studenog 1942. u Uputama za tisak DIPU-a takoer se navodi da o iskrcavanju Saveznika u Maroku i Al~iru treba vrlo kratko iznijeti priznanje o promjeni situacije u Sjevernoj Africi, bez davanja suvislog zna enja i va~nosti. Ne bi li se popunila umjetno stvorena informativna praznina u tisku NDH, esto su se u propagadne svrhe izmialjali savezni ki osvaja ki pothvati i navodno porobljavanje malih naroda. Jedan takav primjer bizarnih optu~bi iz novina NDH bio je slu aj navodnog ameri kog zauzimanja Liberije: Zauzee Liberije ne e utjecati na bojiate u Egiptu, niti na plovidbu u zapadno-afri kim vodama, kao i neki prethodni uspjesi Anglosasa: zauzee Iraka, Irana, Islanda i Madagaskara. Tjednik Nedjeljne viesti ponudio je odgovor na pitanje, koji su to motivi naveli Amerikance na osvajanje Liberije: Sjedinjene Dr~ave zaposjele su Liberiju da ondje i ostanu na atetu Britanije. Stvarno zauzimanje Liberije predstavlja odavno namjeravano prodiranje Amerike u francuzku i englezku utjecajnu sferu, jer Ameri ani nisu ovdje doali s namjerom da odavdje odu, nego da zauviek ostanu i da ondje izgrade ona uporiata, koja su potrebna za dobivanje nadzora nad morskim putem izmeu Afrike i Ju~ne Amerike. Zaposjedanje Liberije stavlja cielokupnu plovidbu s Ju~nom Amerikom pod ameri ki nadzor. `aljivi i zabavni tjednik - `ilo, na svojoj prvoj stranici 26. velja e 1943. donosi karikaturu s ameri kim vojnicima i crna kim stanovniatvom Liberije, a u potpisanom tekstu je navedeno: Godine 1862. poklonili smo vam slobodu, a sad e te nam je vratiti. Sjedinjene Dr~ave dakako nisu osvojile Liberiju, ve je prisustvo ameri kih vojnika od ljeta 1942. bio dio meudr~avnog sporazuma vezanog na pripremu operacije Torch, a kasnije dijelom i na transport i logisti ku potporu savezni kim snagama u Sjevernoj Africi. Bio je to rezultat plodne ekonomske suradnje SAD-a i Liberije joa iz meuratnog razdoblja kada je velika ameri ka kompanija Firestone otvorila svoju proizvodnju gume u Liberiji. Tijekom Drugog svjetskog rata Amerikanci su Liberiju koristili kao jednu od logisti kih baza, no nikada je nisu vojno zauzeli, jer za to nije bilo potrebe. Liberija je potpisala 1942. s SAD-om sporazum o obrani zemlje, koji je podrazumijevao izgradnju strateaki va~nih aerodroma za potrebe Saveznika, ali i vojnu zaatitu zemlje. Liberija je posebno va~na bila SAD-u, jer su se ondje nalazile planta~e kau uka, jedinog izvora sirove gume pod kontrolom Saveznika, ato je bilo od velikog zna aja za ameri ku ratnu industriju. Redakcije ustaakih novina po diktatu MVP-a i GRP-a koristit e njema ku i talijansku propagandu ne bi li ameri ku prisutnost u Sjevernoj Africi interpretirale kao imperijalnu strategiju Roosevelta na ra un Francuske i Velike Britanije. Cijeloj operaciji Torch pripisan je karakter ameri kog kolonijalnog rata. Posebno zna ajnu ulogu u stvaranju takve klime u javnosti imao je tjednik Spremnost, te humoristi ki tjednik `ilo. Spremnost je redovito ili na naslovnici ili u rubrici Odjeci iz Svijeta od broja 31 s kraja rujna 1942. pa do broja 49 s kraja sije nja 1943. od kada e sukobi Sovjeta i zapadnih Saveznika postati sredianja tema, objavljivala lanke u kojima je apostrofiran sukob meu zapadnim Saveznicima. Mahom su to bili lanci koji su ukazivali na uzajamno nepovjerenje Roosevelta i Churchilla ili prijepore oko imenovanja francuskog vodstva u Sjevernoj Africi. `ilo je u razdoblju od 18. rujna 1942. i broja 38, pa do po etka o~ujka 1943. i broja 11, objavilo 17 karikatura posveenih sukobima zapadnih Saveznika. Najvei broj posveen je razdoru u francuskim redovima izmeu De Gaullea i Girauda, te navodno ameri kom preuzimanju britanskog kolonijalnog imperija. Od dnevnika e Hrvatski narod, a posebice Hrvatski list neato zna ajniji prostor posvetiti toj temi. Hrvatski list je tako samo tijekom sije nja u 26 brojeva objavio 17 lanaka posveenih odnosima zapadnih Saveznika. Pritom je posebno apostrofirana britanska umjeaanost u atentat na generala Darlana, kao i ameri ko zauzimanje francuskih kolonija. I tijekom proljea i ljeta 1943. velik broj lanaka bit e posveen angloameri kom sukobu, podreenom polo~aju Engleske i prijeporima u francuskom taboru. Od tjednika dominantnu ulogu e preuzeti Nedjeljne viesti (Novine), koje su od kraja o~ujka do 2. kolovoza 1943. u svega 18 brojeva objavile 10 lanaka uglavnom na naslovnicama. Poseban akcent u Nedjeljnim viestima bio je usmjeren na sukob u francuskom taboru: De Gaulle prieti ostavkom novi te~ki sukobi meu francuzkim generalima u Al~iru, Giraud zarobljenik Sjednjenih dr~ava, U istom razdoblju od dnevnika, Hrvatski narod objavio je ponajviae lanaka posveenih sukobima u taboru zapadnih Saveznika, preko 20 i to kao udarne vijesti na prvim stranicama. Neki od napisa s naslovnica otkrivaju kakav se propagadni rat vodio protiv zapadnih Saveznika: Smrtni udarac Atlanskoj povelji, Atlanska povelja i arapski narodi, Prosjak pred vratima Biele kue Povodom Churchillova govora pred Kogresom SAD-a, Churchill u slu~bi Roosevelta U opairnoj analizi stvarnih motiva savezni kog iskrcavanja u Maroku i Al~iru sa stranica Nedjeljnih viesti itateljima je upuena poruka: Sve se viae pokazuje, da je Sjeverna Amerika pri zaposjedanju francuske Sjeverne Afrike iala u prvom redu za svojim imperijalisti kim ciljevima. Nema dvojbe da Roosevelt ~eli ta podru ja stalno zadr~ati pod ameri kim nadzorom. Amerikanci nastoje svom pothvatu iskrcavanja u Sjevernoj Africi prema vanjskom svijetu dati izgled stvaranja nove fronte, stvaranja preduvjeta i operacionih baza, sa kojih bi se upalo na jugo-europejska bojiata, bilo u ju~nu Francusku, bilo u Italiju, ili prema Balkanu. Blizina sjeverno-afri kog bojiata bojiatima ju~ne Europe olakaava im to sakrivanje njihovih pravih nakana. Posve je neto no da su Amerikanci u okviru daljnjih ratnih akcija planirali napad na ju~nu Francusku ili prema Balkanu, a i napad prema Italiji prvotno je bio planiran kao invazija ograni enog karaktera, i to na Siciliju. U Casablanci po etkom sije nja 1943. gdje su se sastali Roosevelt i Churchill, dogovoreno je da e po svraetku operacije Torch uslijediti invazija na Siciliju. Britanci su zagovarali otvaranje Balkanskog ratiata, prije svega preko ustani kih pokreta Jugoslavije i Albanije, iako se tada joa uvijek nije ra unalo s Titom i partizanskim pokretom na podru ju Jugoslavije, ve s Dra~om Mihailoviem i etnicima, slu~beno predstavnikom jugoslavenske izbjegli ke vlade u Londonu. U travnju i svibnju 1943. ve se planiralo kako iskoristiti o ekivani pad Italije i ostvariti uporiata na isto nojadranskoj obali ili na Isto nom Mediteranu. Razmialjalo se o zauzimanju Dra a ili pak Dedeokaneza, ne bi li se odande ugrozila njema ka pozicija u Gr koj i Turska uvukla u rat na strani Saveznika, na ato je Churchill ra unao joa od travnja 1941. Svi ti planovi nisu realizirani jer ih je Washington odbacio. Intervencija na Sredozemlju za SAD imala je samo jedan cilj, osigurati slom Italije, a sve ostale snage trebale su biti usmjerene prema Velikoj Britaniji i pripremi operacije Overlord, savezni kog iskrcavanja u sjevernoj Francuskoj, planiranoj za travanj 1944. Sve zna ajniji ameri ki utjecaj na tijek rata i planove Saveznika aaljivi i zabavni tjednik `ilo popratio je prigodnom karikaturom lava, simbola britanske krune, koji s udom gleda u kartu svijeta na kojoj su britanske kolonije Kanada, Bermuda, Bahama, Liberija pretvorene u ameri ke, a u potpisanom tekstu je navedeno: Da sam ptica, ostao bih bez perja, ovako u samo ostati bez dlaka. Na istom je tragu i sarajevski Novi list objavio na naslovnici karikaturu pod naslovom USA kao plja kaa ljeaina. Na slici Roosevelt krade odjeu s odra preminulog Churchilla, a u potpisu je stajalo: Kada se neato radi, onda to treba uraditi potpuno, a ne djelomi nno! Pa kada sam vea zadavio Britanski imperij...ato e onda ljeaini cipele i odielo? Ameri ku prisutnost u Sjevernoj Africi, te uklju enje u zra nu bitku nad Njema kom i Italiju, a time na airem planu u europska ratna zbivanja, novine NDH nastojale su prikazati kao barbarizam i kulturocid. Tako je u Spremnosti 29. studenog 1942. ispod jedne karikature Roosevelta objavljen tekst sljedeeg sadr~aja: U ime uljudbe, Amerika se nije mogla sustegnuti od proslave Kristofa Kolumba..... Radostan sam ato vam mogu objaviti da su ameri ki etveromotorni zrakoplovi sudjelovali u bombardiranju Genove, domovine velikog moreplovca... Krajem 1942. u taboru zapadnih Saveznika izbio je spor oko izbora prvoga ovjeka osloboenog francuskog kolonijalnog teritorija. Ameri ki izbor bio je Fransçois Darlan, dok je britanska strana zajedno sa Sovjetima favorizirala De Gaullea. Ustaaka propaganda iskoristila je nesuglasice, pa je u novinama stvaran dojam raskola meu zapadnim Saveznicima, ato je dakako bilo znatno preuveli ano od stvarnog stanja. O tome zorno svjedo e napisi u Hrvatskom listu krajem 1942.: Svaa zbog Darlana i de Gaullea-dvoli na igra Roosevelta-gura Darlana za prvog ovjeka kolonijalnog vijea, kako bi Americi osigurao primat u Sjevernoj Africi. Nesuglasice u Angloameri kom taboru-Amerikanci svojevoljno postavili Darlana za zapovjednika francuskih snaga, a on si je temeljem toga prisvojio ime dr~avnog poglavara o emu u Engleskoj ne znaju niata, Englezi i boljaevici protiv Darlana- nisu ga priznali za poglavara u francuskoj Sjevernoj Africi. Najutjecajniji dr~avni dnevnik Hrvatski narod u jednom opairnom lanku 20. studenog 1942. otkriva kako iza Darlanova imenovanja Visokim upraviteljem za Francusku Sjevernu Afriku zapravo stoji Roosevelt. Darlanov proglas, objaanjava Hrvatski narod, u vrijeme savezni kog iskrcavanja, neutralizirao je vojni otpor Vichy-a u Maroku, gdje je ionako bilo ozbiljnih poteakoa, a Saveznici su poateeni te~ih ljudskih ~rtava i materijalnih gubitaka. Ameri ki je predsjednik, navodi se, visoko vrednovao ugovor generala D. Eisenhower i F. Darlana, te je francuskog admirala odlu io nagraditi, bez obzira na njegovu kolaboraciju s Nijemcima. Hrvatski narod ocijenio je to kao jednostrani ameri ki potez nadjenuvai mu ime Rooseveltov imperijalizam. Za Edena je, dalje se elaborira u Hrvatskom narodu, Darlanovo proglaaenje francuskim dr~avnim poglavarom bio samoinicijativni akt, a priznanje od ameri kog generala D. Eisenhower nije bilo obvezujue i za Veliku Britaniju. Englezi su ostali suzdr~ani, a cilj im je bio dugoro no preko De Gaullea osigurati zna ajniji utjecaj u novim okolnostima. No ubrzo e prema jednoj vijesti Daily Maila i Englezi prihvatiti Darlana za francuskog suverena u Sjevernoj Africi, respektirajui ~elju ameri kog saveznika i vojni potencijal koji je stajao iza vichyjevskog admirala. Darlan, iako ne suviae omiljen u Francuskoj Sjevernoj Africi, bio je zna ajan Saveznicima zbog mone francuske flote kojom je zapovijedao, te ugleda koji je imao meu vojnicima. Nakon spretne diplomatske akcije, koja je bez veih ~rtava Francuzima osigurala savezni ki polo~aj u Sjevernoj Africi, a Saveznicima respektabilnog partnera u daljnjim vojnim operacijama na afri kom bojiatu, pragmati nim Amerikancima F. Darlan, bio je prvi izbor, a Englezi e to, kako je komentirano u Hrvatskom narodu, biti prisiljeni prihvatiti. Na pitanje jednog ameri kog novinara sredinom prosinca 1942. priznaje li De Gaulleov nacionalni odbor za predstavnika bilo kojeg dijela Francuske, F. Darlan je dao oprezan diplomatski odgovor: O tome zasad ne mogu dati nikakvu izjavu. Darlanov polo~aj potkraj 1942. prema analizi Hrvatskog naroda bio je vrednovan kao dr~avni ki, ato je navodno potvrdila i najava o moguoj uspostavi redovitih diplomatskih odnosa francuske uprave u Sjevernoj Africi s Velikom Britanijom i Sjedinjenim Dr~avama. Nedjeljne viesti ishod savezni kog sukoba za prevlast u Sjevernoj Africi opisale su na sljedei na in: Darlan e ostati na svom mjestu u Sjevernoj Africi, a general Catroux iz Londona je otputovao da preuzme kao zapovjednik francuske oru~ane snage na Levantu (u Siriji i Libanonu). De Gaulle je ostao kratkih rukava. Sukob izmeu Saveznika oko izbora prvog ovjeka francuskih kolonija u Sjevernoj Africi, prema novodima iz tiska NDH zavraen je ubojstvom Darlana 24. prosinca 1942. U preuzetom izvjeau od njema ke izvjeatajne agencije DNB slu aj je protuma en na sljedei na in: General Darlan ubijen-prema vijestima iz Al~ira. Darlan je u trenutku smrti izjavio Meni se ne mo~e pomoi, Engleska je postigla svoj cilj. Prema Nedjeljnim viestima diplomatski urednik Reutera izjavio je povodom Darlanova ubojstva: Sudba Darlanova je opomena za sve izdajice, koji su pokuaali suraivati s Njema kom. Dana 28. prosinca isti list, zaklju io je: Umorstvo Darlana- djelo Intelligence serrvicea-niz tajanstvenih injenica i okolnosti koje otkrivaju besramnu igru Sjedinjenih Dr~ava i odgovornost Engleske. U jednom izvjeau Hrvatskoga naroda iz obavijesnih izvora neutralnog Portugala, potvruje se da je ubojstvo dobro pripremljeno djelo engleske tajne slu~be, te da su po initelji poznati suradnici Intelligence serrvicea. Osvrnuvai se opairnije na Darlanovo ubojstvo Spremnost u svojoj stalnoj rubrici Odjeci iz svijeta navodi kako je atentat bio rezultat pomno planiranog scenarija gaullisti ko-britanske sprege. U nastojanju da ubojstvo prika~e u svjetlu pomuenih ameri ko-britanskih odnosa i savezni kog sukoba za francuske kolonije, zagreba ki tjednik s ironijom do arava hrvatskim itateljima kobni britanski plan: Joa nije bila zaniemila propovied debelog biskupa Temple-a, a joa je odjekivao zvuk zvona sa Big Bena, uz svietlo plamena sa Plum-puddinga, dobroudna stara Engleska po ela je pri ati svome rodjaku u Americi uzbudljivu bo~inu pri u: Pri u o sveobuhvatnoj, vje itoj sili Velike Britanije, koja munjevito ka~njava. Prema Hrvatskom listu, odlukom Vijea francuskog carstva, mjesto Darlana, povjerenika za Sjevernu Afriku, preuzeo je general H. Giraud, ato je u stvari ponovno bio ameri ki izbor, a De Gaulleu je, koji u to vrijeme nije bio dobrodoaao u Bijeloj kui, preostalo i dalje voditi diplomatsku borbu za preuzimanjem vlasti. Engleski neuspjeh da postave svojeg eksponenta na elno mjesto u Sjevernoj Africi, Hrvatski narod predstavlja 31. prosinca lankom pod nazivom Propale nade Engleza da se preko De Gaullea domognu prevlasti u Africi. Pozicija Francuza u Sjevernoj Africi nastojala se prikazati gubitni kom, a savezni ka intervencija kao osvaja ki rat motiviran kolonijalnim interesima. Anglosasi nee vratiti fracuzke kolonije glasila je poruka Hrvatskog lista 6. sije nja, koja je jasno upozoravala kako zavraava kolaboracija sa Saveznicima. Na to se nadovezala iracionalna teza o navodnom savezni kom otpuatanju gomile boljaevi kih zatvorenika u Sjevernoj Africi, koji bi naknadno trebali poslu~iti kao priprema za boljaevizaciju Europe. Nesloga u francuskim redovima bit e posebno va~na tema u tisku NDH posebno tijekom proljea i ranog ljeta 1943., ne bi li se u drugi plan stavila uspjeana savezni ka ofenziva na Sjevernoafri kom i Isto nom ratiatu, koja je uslijedila nakon sastanka u Casablanci. Od angloameri kog zaposjedanja Al~ira i Maroka i ugovora s generalom Darlanom, iji je proglas osigurao neutralizaciju vojnih snaga Vichya, nastao je prema Hrvatskom listu problem u odnosima s De Gaulleom. Trojica generala, Giraud, De Gaulle i Catroux vodili su borbu za mjesto francuskog dr~avnog poglavara, a savezni ke diplomacije, navodi Hrvatski list, preko njih interesni sukob, nastojei sebi osigurati ato bolje politi ke i gospodarske pozicije u sjevernoj Africi. Bitna razlika u De Gaullovim i Giraudovim stavovima, prema pisanju zagreba ke Spremnosti, bila je duboko povezana s angloameri kim neslaganjima oko toga tko bi trebao preuzeti ulogu novog nositelja i ujedinitelja francuskih nacionalnih interesa, Kolonijalno vijee u Al~iru, ato je bila aspiracija ameri kog kandidata Girauda ili Nacionalni komitet u Londonu, ato je zagovarao De Gaulle, eksponent engleskih interesa. Hrvatski narod 8. travnja iznova podsjea itateljstvo tko zapravo vlada u Sjevernoj Africi: U Francuzkoj Africi gospodare Ameri ani, nadovezujui se na vijest da je ameri ki general D. Eisenhower onemoguio De Gaulleu posjet Africi. Ameri ki je stav, navodi Hrvatski narod na temelju vijesti iz }eneve, da general Giraud treba voditi jedinstveni francuski pokret otpora, a ne De Gaulle. To potvruje, zaklju uje zagreba ki dnevnik, da je stisak ruke De Gaulle-a i Girauda u Casablanci bio ista farsa. U lipnju je taj sukob na liniji De Gaulle Giraud dodatno eskalirao, a Nedjeljne viesti donose lanak o sastanku Francuskog odbora za narodno osloboenje, na kojem je trebala pasti odluka tko e biti vrhovni zapovjednik ujedinjenih francuskih snaga. Pozivajui se na Reuterova izvjeaa, Nedjeljne viesti su tvrdile da je De Gaulle navodno odlu io podnijeti ostavku radi otvorenog sukoba dviju struja, tzv. vichyjevske i emigrantske. Problematika oko Francuske Sjeverne Afrike i borbe za prevlast francuskih generala, bit e aktualna u tisku NDH do savezni kog iskrcavanja na Siciliji, kada zbivanja s Apenina preuzimaju primat. Joa e jednom u kolovozu Nedjeljne viesti podsjetiti itateljstvo, tko u stvari upravlja francuskim posjedom, odnosno iji je Giraud posluanik, te kakav je polo~aj De Gaullea, a onda i Velike Britanije u savezniatvu s SAD-om: Giraud zarobljenik Sjedinjenih Dr~ava. Roosevelt htio uhititi generala de Gaullea. Trebalo je naime ponavljanjem istih ili sli nih teza o sukobima i prijeporima meu zapadnim demokracijama dokazati da savezniatvo Velike Britanije i SAD-a nema perspektivu, te da su ameri ki imperijalni interesi prema francuskim i britanskim kolonijama u Sjevernoj Africi, razlog ulaska SAD-a u rat na Mediteranu. Ako je savezniatvo zapadnih Saveznika osueno na propast, javnost NDH trebala je vjerojatno zaklju iti da je savezniatvo Velike Britanije i SAD-a s jedne strane i Sovjeta s druge, nemogua misija. Zapadni saveznici su uistinu imali problem s rivalstvom Girauda i De Gaullea, ali ne na na in kako je to prikazivao ustaaki tisak. O tome svjedo i i poruka Churchilla 23. srpnja 1943. Staljinu. Prijedlog Staljina da se Francuski Nacionalni Komitet Osloboenja (FNKO) prizna za slu~benog reprezentanta Francuske, Churchill u koordinaciji s Rooseveltom nije prihvatio. Churchill je na sljedei na in odgovorio na Staljinov prijedlog: Nije vjerojatno da bi britanska vlada, a joa manje vlada Sjedinjenih Dr~ava priznala taj Komitet u dogledno vrijeme i one bi to u inile tek kad bi postigle dovoljno dokaza da e njegov karakter i aktivnost odgovarati interesima savezni ke stvari. Dalje Churchill navodi kako je Komitet nepouzdano tijelo, te da je shodno tome general D. Eisenhower u ime britanske i ameri ke strane generala H. Girauda do daljnjeg ostavio za glavnog komandanta francuskih snaga: Nama je mnogo stalo do toga da naemo francuski organ vlasti oko kojega bi se sakupili svi Francuzi, i mi se kao i ranije nadamo da taj organ vlasti mo~e niknuti kao rezultat pregovora koji se sada odvijaju u Al~iru. Staljin je u svom odgovoru bio za uen promjenom odnosa Velike Britanije prema De Gaulleu, odnosno nepovjerenju prema Komitetu, ali je bez tra~enja posebnih pojaanjenja prihvatio odgodu priznanja Komiteta, ato je joa jedan dokaz da su Saveznici koordinirano vodili rat i vukli politi ke poteze. Ono ato je ustaaka propaganda isticala kao bitno za odnose Saveznika, pridajui tome predimenzionirani zna aj, predstavljalo je ustvari za meusobne odnose Rooevelta, Churchilla i Staljina marginalne poteakoe. Spor francuskih generala nije mogao bitno utjecati na odnose Saveznika, a ponajmanje rezultirati razvrgavanjem savezniatva. Pobjeda nad Njema kom bila je spona koja e bezuvjetno vezati Saveznike do kraja rata. Od uspjeane savezni ke invazije na Siciliju intenzivirat e se propagandni tekstovi o ameri kim aspiracijama prema britanskim kolonijama, pa i uklju enju Velike Britanije u ameri ku federaciju. Bila je to tek jedna u nizu propagandnih poruka, bez osnove, koja je trebala hrvatskim itateljima dokazati koliko su SAD mone, te ato bi tek moglo snai male narode u svijetu kojim bude vladao Roosevelt, kada je i Engleska opstojnost upitna. Ta naravno neargumentirana teza zasnovana na lanku objavljenom u Hrvatskom listu 18. srpnja, pod naslovom Fraza o ujedinjenim narodima koji se meusobno plja kaju otkriva hrvatskim itateljima koji je u stvari razlog ameri kog ulaska u rat. Tako se na jednom mjestu ka~e: Suprotnosti izmeu glavnih savezni kih sila imaju svoj korijen u injenici, da jedna od njih, Englezka ~eli svoju svjetsku mo zadr~ati, a druge dvije Amerika i Sovjetski Savez svoju svjetsku mo istom stvoriti... Ameri ani ne bi bili neskloni jednom savezu izmeu USA, Kine i Sovjetskog Saveza, koji bi imao svrhu likvidirati britanski imperij. Na drugom mjestu u uvodniku Hrvatskog lista sredinom kolovoza nepotpisani novinar pita se retori ki: Tko e koga izigrati i navodi kako su ameri ke novine po ele otvoreno debatirati o ustavnim osnovama za priklju enje Velike Britanije i dijelova Zapadne Europe SAD-u. Prema Hrvatskom listu, veliki ameri ki asopis Chicago Daily Tribune iznio je suatinu ameri kog prijedloga: Ako dakle britansko carstvo i narodi zapadne Europe ~ele tijesniju suradnju s nama, onda je jasan put kojim treba poi. Ne treba initi drugo, nego prihvatiti ve napisani ustav i potpisati pristupnicu. 3.3.4 Operacija Eskimos (Husky) i pad Mussolinija U posljednjim danima rata u Sjevernoj Africi savezni ko napredovanje u Tunisu pratili su i stalni zra ni udari na gradove talijanskog juga, Sirakuzu, Cagliari, Palermo, ato je, kako se kasnije pokazalo, predstavljalo pripremu invazije na Siciliju. ini se, prema napisima u Hrvatskom listu, da su i osovinske snage anticipirale mogui scenarij nepovoljnog svraetka rata na Sjevernoafri kom bojiatu i nastavak borbi na talijanskom teritoriju, pritom naglaaavajui strateaku va~nost Sicilije: Tvrava Sicilija predstra~a Europe .... kako god zavraila afri ka bitka, nikako nije opravdana britansko-ameri ka tvrdnja, da bitka u Tunisu ide za osvajanjem sicilskih vrata. Sicilija vrai ulogu predstra~e Italije i Kontinenta. No ono ato je uslijedilo po etkom svibnja na Sjevernoafri kom bojiatu, bila je velika savezni ka ofenziva na svim ratnim odsjecima, o emu 9. svibnja izvjeatava i Hrvatski list: Po elo je najte~e krvarenje na ~ariatima u Tunisu, posve je predodredilo tijek rata na Sredozemlju. Svakodnevno napredovanje savezni kih snaga na Sjevernoafri kom bojiatu pribli~it e rat Italiji: Talijansko njema ke snage nisu izdr~ale udare saveznika jugoisto no od Bizerte. Nastavljeno bombardiranje Palerma, Messine, Reggio Calabrie. Vei broj novinskih lanaka tijekom lipnja 1943. u Hrvatskom listu, Spremnosti i Novinama, bio je posveen analizi potencijalne opasnosti od savezni ke invazije, a pritom je dana i precizna analiza udaljenosti najugro~enijih zona od savezni kih uporiata: Dover-Calais 30km, sjeverna Afrika Sicilija 140km, sjeverna Afrika Sardinija 200km, sjeverna Afrika Kreta 350km. Osim toga precizno je proanalizirana i brojnost savezni kih snaga na Sredozemlju. Prema vojno obavjeatajnim informacijama njema kih vojnih analiti ara objavljenim u tjedniku Spremnost, zaklju eno je da su tri skupine anglosaksonskih vojnih snaga u sjeverozapadnoj Africi, Egiptu i na Bliskom istoku brojale oko 70-75 divizija s preko milijun ljudi te s 10 do 12 oklopljenih divizija i s oko 5-6 tisua oklopljenih kola. Iz toga se jasno ia itava da su sile Osovine bile dobro informirane i o ekivale napad iz Sjeverne Afrike. Najava savezni ke invazije na Siciliju bilo je savezni ko osvajanje otoka Pantellerije, posljednje zapreke u sicilijanskom klancu i sve sna~nije bombardiranje talijanskih gradova na Siciliji. Da su to Talijani o ekivali, svjedo i i jedan lanak objavljen 21. lipnja 1943. u Novinama: Njema ki su zrakoplovi vraili ju er velike izvidni ke letove na podru ju zapadnog dijela Sredozemnog mora i nad sicilijanskim kanalom, koji su omoguili dragocjene zaklju ke o stanju i namjerama amerikanskih i britanskih priprema za napadaj. Brzi njema ki bojni zrakoplovi napali su zajedno s talijanskim bombaaima lu ke ureaje na Pantelleriji i u Bizerti, te su unato jakoj obrani lovaca i protuzrakoplovnog topniatva uspjeano pogodili uredjaje za pretovar, kao i uredjaje za smjeataj brodova. Nijemci ipak nisu bili sigurni hoe li napad uslijediti na Sardiniju ili na Balkan, ato je bilo suprotno od dojma koji je stvoren u tisku NDH. Istina je da su Saveznici razmatrali mogunost iskrcavanja i na nekim drugim dijelovima Ju~ne i Jugoisto ne Europe, poput Gr ke ili isto ne jadranske obale, no od odluke u Casablanci, iskrcavanje na Siciliju nije imalo alternativu. Staljin invaziju na Italiju doista nije prihvatio kao otvaranje drugog europskog bojiata, kao ato je i rat u Sjevernoj Africi smatrao ratom ograni enog zna aja za kona an ishod rata u Europi. Njemu je bila neprihvatljiva odluka zapadnih Saveznika da odgode operaciju Kanal, iskrcavanje angloameri kih snaga na atlantsku obalu Francuske za proljee 1944. Zato je u pismu upuenom britanskom premijeru od 11. lipnja 1943. upozorio na Churchillov memorandum od 10. srpnja 1942. u kojem je operacija Kanal bila predviena do kraja 1942., te na Churchillovu poslanicu od 26. sije nja 1943., u kojoj je invazija na Francusku planirana do kraja 1943. Staljin je nasuano trebao otvaranje novog ratiata u Europi. Pritom naravno nije mislio na Italiju, ve Francusku. U poruci Rooseveltu i Churchillu 11. lipnja 1943. on je izrazio nezadovoljstvo ato se po drugi puta pomi e rok invazije na Europu tzv. operacije napada na Kanal (La Manche). Dogovori zapadnih Saveznika od 26. sije nja i 12. velja e 1943. garantirali su Staljinu operacije rastereenja Isto nog bojiata u 1943., meutim, Staljin konstatira sa ~aljenjem kako je taj rok pomaknut na proljee 1944. Churchill u svom odgovoru opravdava odluku o pomicanju datuma invazije, monim njema kim snagama u Francuskoj i vjerojatno bespotrebnim krvoproliem 100 tisua britanskih i ameri kih vojnika, ato po njegovu sudu ne bi bilo od pomoi Sovjetima. Staljin je tada cini no primijetio da sovjetski ~ivot manje zna i od britanskog ili ameri kog, aludirajui pritom na teret koji nosi Crvena armija na Isto nom bojiatu, odnosno ato bi za Sovjete zna ilo rastereenje na Zapadu: Ne treba zaboraviti ni to da se radi o milijunima ~ivota u okupiranim predjelima zapadne Europe i Rusije i o smanjenju ogromnih ~rtava sovjetskih armija, u usporedbi s kojima broj ~rtava anglo-ameri kih jedinica nije velik. Broj sovjetskih ~rtava bit e od vitalnog zna aja za dominantan polo~aj Staljina na prvoj konferenciji «velike trojice» u Teheranu. Potkraj lipnja lanak objavljen u Hrvatskom listu na temelju informacija iz rimskog lista Popolo di Roma takoer najavljuje savezni ki udar: Tvrava Europa postala je neosvojivom. Italija je viae no ikada spremna da se brani na svom moru kao predstra~a europske tvrave. U tekstu se dalje navodilo kako treba o ekivati pokuaaj invazije na Italiju, te da za to postoje svima lako uo ljive indikacije: sustavno bombardiranje talijanskih gradova na jugu, usredoto enje sredstava za iskrcavanje u lukama Afrike i prisutnost na Sredozemnom moru velikih jedinica engleske ratne mornarice. Permanentni napadi savezni kih zra nih snaga na Siciliju, Sardiniju i gradove ju~ne Italije, po etkom srpnja 1943. posve su jasno najavili invaziju iz Sjeverne Afrike na europsko kopno, a Italija je bila meta. Po prvi puta se pojavio pojam Italije predstra~e Europe, va~ne barijere daljnjem prodiranju Saveznika u Europu, ato e se prema ve ustaljenom obrascu na stranicama tiska NDH promijeniti u vrijeme velikih savezni kih uspjeha u Italiji, kada Apeninski poluotok kao i Sjevernoafri ko ratiate postane drugorazrednog zna aja: slijepo crijevo Europe ili ak periferija. Dana 11. srpnja u Hrvatskom narodu pojavila se prva vijest o savezni kom iskrcavanju na Siciliju: Amerikanci su prigodom iskrcavanja na Siciliji i tokom pothvata na otoku pretrpjeli najte~e gubitke, iako je joa krajem 1942. hrvatska javnost uvjeravana od vojni kog stru njaka Spremnosti Vilima Gredelja, kako je invazija na Italiju nemogua misija. U lanku je navedeno kako su se angloameri ke pomorske, zra ne i desantne snage iskrcale na Siciliji, iako lokacija nije precizirana, a pritom je napomenuto kako napad na Siciliju ne odgovara sovjetskim te~njama za stvaranjem drugog bojiata u Europi, jer put od Sicilije preko Apenina do Alpa predstavlja najdu~i put do srediata Europe. Vilim Gredelj je u svojoj analizi zna aja savezni kog iskrcavanja na Siciliju zaklju io: Invazione djelatnosti ne mogu imati operativnog utjecaja na glavno isto no bojiate, odnosno: invazija nije pozitivan odgovor Sovjetima za stvaranje drugog bojiata. Zagreba ki tjednik Spremnost sicilskom bojiatu uope nije pridavao zna aj. Da bi se dokazala neprimjerenost Italije, savezni kog izbora za prodor u Europu, u jednoj od rubrika Spremnosti, Odjeci iz svijeta, apostrofirana je tvrdnja avicarskog pisca i povjesni ara Edmodna Rossiera: Ukoliko je Sicilija put prema srediatu Europe, predstoji velik put - This is a long way jer bi sile osovine mogle koncentrirati ogromne snage u Italiji. Savezni ko iskrcavanje na Siciliji bio je sastavni dio druge faze rata na Sredozemlju. Operacija pod kodnim imenom Eskimos izvraena je 10. srpnja 1943. U prvom naletu zapadni Saveznici iskrcali su 160 tisua vojnika i 14 tisua vozila, a podr~avala ih je flota od 750 brodova te zra ni atiti od 4 tisue aviona. Britanska i ameri ka iskrcavanja izvraena su gotovo bez otpora, unato tome da su sile Osovine ondje imale stacioniranih 230 tisua talijanskih i 40 000 njema kih vojnika. Iako je Kesserling upozoravao Hitlera na talijansko sabotiranje obrambenih priprema, zadr~avanju flote u lukama i zatra~io vrhovno zapovjedniatvo nad Italijom, ne bi li se sprije io pokuaaj invazije, Hilter je bio ravnoduaan. Smatrao je savezni ko iskrcavanje Italiji manje opasnim od invazije na Francusku. Prvi podaci o polo~aju savezni kih snaga na Siciliji pojavili su se u Hrvatskom listu i Hrvatskom narodu 13. i 14. srpnja 1943. Prema informacijama s bojiata, angloameri ke snage upotpunjene kanadskim postrojbama, pokuaavale su proairiti svoje mostobrane kod Licate, Gele, Pachina, Siracuse i Auguste i osigurati proboj u srediate Sicilije, zbog ega su vraeni stalni zra ni udari na mnogobrojne talijanske gradove. Napredovanje zapadnih Saveznika bilo je mogue ia itati tek izmeu redaka. Tako je 25. srpnja objavljena vijest o povla enju sila Osovine iz Palerma, nakon ega je redovno izvjeatavano o velikim borbama za Cataniju i Messinu, klju ne to ke sicilskog otoka. Dana 27. srpnja u Hrvatskom narodu objavljen je lanak pod naslovom Proglas kralja i cara talijanskom narodu, u kojem se navodi kako je Mussolini podnio ostavku zbog zdravstvenih razloga, a da je za novog predsjednika talijanske vlade, po volji kralja Viktora Emanuela III., postao Pietro Badoglio. Pritom je prenijeta i izjava kralja i cara Viktora Emanuela, koji je preuzeo zapovjedništvo nad talijanskom vojskom, kao i novog premijera, iz ega se nije razabiralo, hoe li Italija nastaviti starim putem, niti eventualna potvrda ili promjena stava prema dotadaanjem savezniku Njema koj, tek je ponuena atura i nejasna konstatacija kako je Italija teako pogoena u svojim napadnutim pokrajinama. Dva dana kasnije na prvoj stranici Hrvatskog naroda, ponueno je objaanjenje: Italija nastavlja zapo etim putem promjena na vlasti nije revolucija ni dr~avni udar, ve ustavna kriza. Na zahtjev Velikog faaisti kog vijea glavar vlade Mussolini odstupio je pred kraljem, a kralj je proveo ustavotvorne mjere i preuzeo zapovjedniatvo nad vojskom i vrhovnom vlasti. Podrobnije o istom izvjeatava i zagreba ka Spremnost u lanku Posljednja sjednica Velikog faaisti kog vijea, navodei kako je glavni protagonist ustavnih promjena u zemlji zapravo bio predsjednik Velikog faaisti kog vijea Dino Grandi. On je navodi se, nakon opairnog izlaganja Mussolinija, podnio na glasanje Vijeu rezoluciju, tra~ei da se ovlasti nad vojskom vrate kralju. Rezolucija je izglasana devetnaest naprama sedam u korist prijedloga, ato je de facto pretpostavljalo povla enje Mussolinija. Taj dogaaj, navodi se, ni na koji na in nije utjecao na vanjsku politiku Italije, ato je navodno potvrdila i prva sjednica Badogliove vlade, na kojoj je zaklju eno da se vanjska politika Italije nee mijenjati, te da imperativ i dalje predstavlja nastavak rata i odr~anje reda. No zbivanja u Italiji imala su posve suprotan tijek od scenarija koji je predo en hrvatskoj javnosti tijekom srpnja i kolovoza 1943. u tisku NDH. Smjenom Mussolinija 25. srpnja 1943. unutarnja i vanjska politika Italije promijenit e se iz osnove. Kralj Viktor Emanuel III. preuzima zapovjedniatvo nad talijanskom vojskom, a za novog premijera izabran je Pietro Badoglio, proslavljeni vojskovoa, osvaja Adis Abebe 1936. i uvjereni pristalica faaizma koji nije s odobravanjem prihvaao savez s Njema kom i posljedice rata po Italiju. U dogovoru s talijanskim dvorom, on je odlu io raskinuti savezniatvo s Njema kom, koje je Italiju vodilo u sigurni poraz, pa je zatra~io pomo zapadnih Saveznika. Pregovori sa Saveznicima vodili su se tijekom kolovoza 1943. i dovraeni su kapitulacijom Italije 3. rujna, nakon ega e kralj i vlada izbjei u Brindisi. Vijest o predaji je objavljena 8. rujna 1943., kada je ve zapo elo savezni ko iskrcavanje kod Napulja. Badoglio je tra~io odgodu objave kapitulacije od joa nekoliko dana, meutim general D. Eisenhower, glavni zapovjednik savezni kih snaga sumnjajui u nakane novog talijanskog premijera zahtijevao je neodgodivu predaju, zbog ega su talijanske snage nespremne do ekale njema ku vojnu intervenciju i bile lako razoru~ane. General Albert von Kesserling njema ki zapovjednik za Italiju iskoristio je situaciju, okupirao Rim i nanio teake gubitke talijanskoj mornarici u pokuaaju bijega na Maltu. Prijedlog P. Badoglia da se Saveznici prebace na sjever Italije desantom na Rim ili iskrcavanjem u Genovi nije prihvaen, jer Amerikanci i Englezi nisu kanili anga~irati vee snage u Italiji od osam divizija koliko je sudjelovalo. Cilj je bio vezati ato je mogue vei broj njema kih divizija u Italiji ne bi li se oslabili njema ki polo~aji u Zapadnoj Europi i ostvarili uvjeti za lakau provedbu akcije Kanal. Prihvaen je manje riskantan prijedlog iskrcavanja na jugu Kalabrije, u blizini Napulja, na poziciji Salerna. Informacije SD-a iz Rima tijekom ljeta 1943. ukazivale su na mogui prevrat u Italiji i napuatanje njema kog saveznika. Hitler je ve 19. srpnja 1943. znao da talijanska kraljevska obitelj potajno pregovara s Engleskom. Kada je Mussolini smijenjen i zarobljen, Hitler je zatra~io da se s Isto nog bojiata anga~ira SS postrojba Adolf Hitler za razoru~anje talijanske vojske i taj e posao odraditi bez otpora s talijanske strane u Lombardiji i Venetu tijekom kolovoza 1943. U zarobljeni ke logore u Trei Reich odvedeno je oko 600.000 talijanskih vojnika, a Nijemci su doali u posjed 1 255 000 puaaka, 33 383 puakostrojnica, 9986 topova, 970 tenkova i samohodnih topova, 4 553 zrakoplova, 15 500 motornih vozila, 28 600 tona streljiva i 123 114 kubnih metara goriva. Bit e to strategijski va~no, jer e se Nijemci tako na lak na in domoi velikog ratnog plijena va~nog za rat na Talijanskom bojiatu. Potkraj srpnja 1943. u Hrvatskom narodu objavljen je lanak o uzaludnim naporima Montgomeryjeve vojske u osvajanju Katanije, da bi nakon tri i pol tjedna savezni ke ofenzive prema Hrvatskom listu, osovinske snage bile prinuene isprazniti Kataniju. Ubrzo nakon ato su uslijedile borbe oko gorja Etne, po prvi puta u Hrvatskom narodu izmeu redaka najavljen je i mogui poraz sila Osovine na Siciliji: ...~estoki otpor branitelja Sicilije koji ne mogu o ekivati poja anja Angloamerikanci raspola~u na Siciliji s 14 divizija i mnogostruko ja om vojskom. Uz sve te~u situaciju na ju~no talijanskom bojiatu tijekom kolovoza u Italiji, Hrvatski narod pratio je i unutraanje politi ke promjene koje su ukazivale na tektonske poremeaje u vrhu talijanske dr~ave i mogui politi ki obrat s dalekose~nim vojno-politi kim implikacijama po Trojni pakt: Vlada talijanska odredila ukidanje faaisti kog znaka s talijanskih nov anica dokinuta i akolska uredba faaisti kog vijea. Posredovanjem Svete stolice, talijanska vlada je 14. kolovoza proglasila Rim otvorenim gradom, a talijanske i njema ke snage do sredine kolovoza povukle su svoje posljednje snage sa Sicilije na talijansko kopno, bez da je tisak NDH objasnio ato se zapravo dogaalo na Siciliji od iskrcavanja Saveznika. Medijsku blokadu potvrdio je i Hrvatski narod koji je po svraetku borbi na Siciliji i povla enju osovinskih snaga, objavio tek vijest o velikim gubicima savezni kih snaga (gotovo 1/3 iskrcanih vojnika) u operacijama na Siciliji, te o razo aranosti angloameri ke javnosti s operacijama na Siciliji: Izjavlovljene nade Angloameri ani razo arani sa Sicilijom. Tjednik Novine nadovezao se sa aturim izvjeaem o povla enju sila Osovine sa Sicilije uz konstataciju kako su njema ke ete uspjeano zadr~avale neprijatelja na Siciliji gotovo mjesec i pol dana. Bio je to uobi ajen na in posve nekonzistentnog izvjeatavanja s talijanskog bojiata. Ponovno su porazi pretvarani u neke nedefinirane strateake pobjede. Ono ato je do ju er bilo neosvojivo, kao u slu aju Katanije, sutra je ve napuateno bez objaanjenja. Na isti su na in u tisku NDH prikazivane i politi ke posljedice uspjeanog savezni kog ratovanja u Italiji, pa se na osnovi novinskog sadr~aja mogao stei dojam kako je smjena Mussolinija perifernog zna aja za stabilnost Osovine. Bila je to obmana ustaake propagande, a ve je po etak mjeseca rujna 1943. otkrio i kolikih razmjera. 3.3.5 Savezni ko iskrcavanje u Kalabriji i kapitulacija Italije Nakon osvajanja Sicilije uslijedilo je svakodnevno bombardiranje ju~ne Italije. Posebice su prema navodima talijanskih i njema kih dojavnih agencija bili na udaru, Napulj, Foggia i Salerno. Potom je prema Novinama uslijedilo o ekivano iskrcavanje Saveznika na jugozapadu Reggio Calabrije, te je nastavljeno sna~no zra no bombardiranje talijanskih gradova. Najviae su stradali Bolzano, Trento i Bologna. Kada je 5. rujna 1943. objavljena vijest da su zapadni Saveznici uz velike gubitke uspostavili mostobrane na krajnjem jugu Kalabrije,u ustaakom tisku pojavile su se prve otvorene kalkulacije o moguoj kapitulaciji Italije. U Hrvatskom narodu pojavila se informacija kako razlog savezni kog napada na Kalabriju nije bio samo vojno strategijske osnove, ve prije svega politi ke i da bi svaki novi udar na Italiju mogao vrlo brzo izazvati kapitulaciju njema ke saveznice. No talijanski list La gazzeta del popolo, iji lanak je objavio Hrvatski narod, odgovorio je, kako su te i sli ne kalkulacije neutemeljene, te da Saveznici ne smiju ra unati na lake uspjehe. Na bojiatu se pak situacija brzo mijenjala. Prema vijestima iz Berlina njema ke i talijanske snage po etkom rujna uspjeano su se povla ile iz ju~ne Kalabrije, a zapadni Saveznici su im iskrcavanjem kod Salerna nastojali presjei odstupnicu i stvaranje nove obrambene linije, no bio je to, kako je objaanjeno, neuspjeaan pothvat. U lanku Salerno novi Dunkerque, objavljenom u Hrvatskom narodu 16. rujna 1943., navodi se kako je ameri ka vojska pod vodstvom gen. Clarka najveim dijelom bila uniatena - 10 000 mrtvih i isto toliki broj zarobljenih, te da su njema ke snage opkolile Salerno, doprle do obale i ondje slomile posljednji otpor, a tjednik Novine 20. rujna donosi informacije o velikoj zabrinutosti u ameri kom taboru. Ve u iduem broju Hrvatskog naroda izaaao je indikativan lanak: Angloamerikanci napustili Salerno?, gdje je konstatirano kako je prekinuta veza izmeu Amerikanaca i Britanaca, te da je grad pred padom ili da je ve pao u njema ke ruke, o emu opairnije izvjeatava i Spremnost. Na temelju vijesti s talijanskog bojiata obrana feldmaraala Alberta Kesserlinga nastojala se predstaviti izuzetno u inkovitom, a itatelji su bombardirani statisti kim podacima o ogromnim gubicima savezni ke vojske koja je bila stjerana u krajnje dijelove Ebolia i Salerna. Dana 19. rujna Hrvatski narod objavio je kako se njema ke snage povla e iz Calabrije, a da se kod Salerna vode i dalje teake borbe, nakon ato su iskrcane nove pomone savezni ke snage. Samo dva dana kasnije objavljeno je kako je nesmetano ispra~njena Sardinija, a uspjeh generala Kesserlinga i dalje je glorificiran, jer je navodi se, omoguio pravodobno spajanje njema kih snaga iz Apulije i Kalabrije sa etama kod Salerna i onemoguio presijecanje odstupnice njema kim snagama. Savezni ke snage iskrcane u apulijskim lukama i Salernskom zaljevu, kako navodi Hrvatski narod, bile su sastavljene od aest britanskih i tri ameri ke pjeaa ke divizije, jedne ameri ke i jedne britanske padobranske divizije, dvije britanske, jedne ameri ke oklopne divizije i tri ameri ka oklopna odjela, no taj ih je pothvat prema procjenama iz Berlina koatao gotovo 5 tisua ~ivota, od toga je poginuo 121 asnik i izgubljeno 171 oklopno vozilo. Ne bi li se dokazalo s kakvim se poteakoama susreu zapadni Saveznici na Talijanskom bojiatu tjednik Novine 20. rujna donosi navodno autenti an osvrt Roosevelta u ameri kom kongresu. Roosevelt je navodno priznao veliki neuspjeh savezni ke ekspedicije ju~no od Napulja i ogromne gubitke u ljudstvu i naoru~anju. Posve je neto no da je savezni ko iskrcavanje kod Salerna i Tarenta bio veliki vojni neuspjeh Saveznika. Upravo suprotno, bila je to iznimno va~na pobjeda. Postignut je cilj i savezni ke snage, od kojih su se ameri ke naale po prvi puta nakon 1918. u Europi, zadr~ale su i u vrstile pozicije na jugu Apeninskog poluotoka, ato je bila pretpostavka za daljnje napredovanje prema sjeveru Italije. Iskrcavanje u Kalabriji provela je ameri ka V. vojska (Salerno) i I. britanska padobranska divizija (Tarent). Pod vodstvom generala Marca W. Clarca na obali Salerna 9. rujna iskrcala se V. ameri ka vojska, a kod Tarenta I. britanska padobranska divizija. Ondje im je sna~an otpor pru~ila talijanska vojska, koja je bila u fazi preuzimanja od strane Nijemaca, nakon talijanske kapitulacije. Gen. Clarc se unato teakoama odr~ao na obali Salerna do 14. rujna i nakon ato se priklju ila VIII. britanska vojska iz Messine, primorao je neprijatelja na povla enje. Iskrcavanje u Kalabriji bio je najte~i pothvat zapadnih Saveznika na Talijanskom bojiatu. Savezni ki gubici bili su uistinu veliki. Amerikanci su imali 727 poginulih, 2720 ranjenih i 1424 nestala, ukupno 4 870 vojnika stradala, dok su Britanci pretrpjeli joa vee gubitke s ukupno 6 687 ubijenih, ranjenih i nestalih. Ipak cilj je postignut i otvoreno je savezni ko napredovanje k Rimu. Velike ratne operacije na Talijanskom bojiatu, uspjeano savezni ko oslobaanje Sicilije i iskrcavanje u Kalabriji, pratila je i burna politi ka situacija u Italiji, iji je krajnji rezultat bio izlazak Italije iz rata, tj. njena kapitulacija na ope iznenaenje saveznika. Izlazak Italije iz rata slikovito je do aran 16. rujna na prvoj stranici `ila. Talijanski vojnik zabija no~ u Europu na slici, a u potpisanom tekstu dat je komentar: Po svom starom obi aju pokuaao je vojnik maraala Badoglia, «vjerni i juna ki saveznik» i ovaj put zabiti no~ u ledja svom ratnom drugu. Bio je to samo joa jedan dokaz na koji se na in manipuliralo informacijama putem novina i kako su vijesti prikrivane ili la~no interpretirane. Talijansko izdajstvo Njema ke i lanica Trojnog sporazuma bila je omiljena tema u tisku NDH. Posebno se isticao list `ilo. Taj je tjednik od 16. rujna 1943. i broja 38, pa sve do 25. velja e 1944. i broja 8 vrlo esto objavljivao na naslovnicama karikature kritizirajui talijansku izdaju, ismijavajui Badogliovce i talijanskog kralja Viktora Emanuela III. Tako je u jednoj karikaturi od 8. listopada 1943. talijanski kralj dobio zbog malog rasta nadimak ze ja aapica, na drugoj objavljenoj 26. studenog prikazan je kao prosjak s engleskom krunom, na treoj od 21. sije nja 1944. kao dijete koje britanski asnik ka~njava, a na etvrtoj objavljenoj 25. velja e kao uli ni svira pred Buckighamskom pala om. ak je skovana i pjesmica koju talijanski kralj pjeva: Sudba mi pod lea grunu, Ciklon mi odnese krunu. Priestol mi prevali bura. Doala je zadnja ura& Sad sam niata - bijah car& Udiel te mi malen dar. Darujte me, dobri ljudi, Od Boga vam plaa budi. Kako je Italija izdala svoje saveznike u prvom svjetskom ratu izdajstva koja nikad ne mogu biti zaboravljena, podsjetio je itatelje zagreba ki tjednik Novine 11. rujna, isti ui kako je nova izdaja talijanskog saveznika i gora od prethodne: Ipak postupak Maraala Badoglia, markiza od Monte Sabotina i Duke od Adis Abebbe joa je gori. Taj je postupak okvalificiran kao izdaja i nevjera izravno na bojnom polju, protiv saveznika koji je branio talijansko tlo od najezde zajedni kog neprijatelja. Prijetvornost talijanskih vlasti, navodi Hrvatski narod, ponajbolje se o itovala u dobro smialjenom planu, koji je razotkrila jedna izjava generala Eisenhowera za Reuter, a gdje je eksplicite navedeno, kako je primirje potpisao joa 3. rujna, ali se s njegovom primjenom ekalo do asa kada je to odgovaralo Saveznicima. U lanku Sramotna izdaja Badoglia, Hrvatski narod je razotkrio kako je Italija potajno na neutralnom terenu pregovarala sa Saveznicima i obvezala se na bezuvjetnu kapitulaciju. Njema ki izvori su pak tvrdili kako su imali spoznaje o mogunosti talijanske kapitulacije, no da su joa 8. rujna primili vrsta uvjerenja od kralja i predsjednika vlade kako o kapitulaciji Italije nema ni govora, & zbog ega se njema ki saveznik, zaklju io je zagreba ki list Novine, s pravom upitao: & koliko vrijedi rije talijanskog kraljevskog Maraala? Nakon kapitulacije, Italija je u tisku NDH preko osobe kralja prikazivana kao marioneta u rukama Saveznika. Javnosti NDH htjelo se dokazati preko `ila, Novina, Hrvatskog naroda, pa i Vrapca povremeno, da je izdajom Njema ke Italija izgubila kolonije, zna aj mediteranske sile i dignitet kao nacija, iako je to bio rezultat poraza od Saveznika na bojnom polju, odnosno ratne suradnje s Njema kom. Ustaaka propaganda kao i u slu aju prelaska francuskih kolonijalnih snaga u Sjevernoj Africi na stranu Saveznika, koristila se apsurdnim objaanjenjima, koja nisu mogla imati zna ajnijeg utjecaja na javnoi mnijenje. Tisak NDH posvetio je i velik prostor razjaanjenju provedenih ustavnih promjena u Italiji, koje su nakon ina kapitulacije proglaaene dr~avnim udarom. Prema Spremnosti i Hrvatskom narodu Mussolini je nakon sjednice Velikog faaisti kog vijea primljen u audijenciju kod kralja Viktora Emanuela III., gdje je zatra~io od kralja provoenje stro~ih mjera u vojsci. Rezultat dvosatnog razgovora bio je takav, da je kralj mjesto predsjednika vlade povjerio Badogliu, a Mussolinija dao uhititi. Plan je bio navodi se predati Mussolinija SAD-u, ato je trebao biti prvoklasni medijski dogaaj i simboli na pobjeda SAD-a nad faaizmom, no savezni ke planove onemoguila je njema ka ofenziva u Italiji. Samo nekoliko dana kasnije, Hrvatski narod slavodobitno je objavio vijest kako je Mussolini osloboen iz zato eniatva, zahvaljujui brzoj i efikasnoj akciji njema kih padobranaca i lanova sigurnosne slu~be, a potom je nagovjeateno stvaranje nove Italije, na elu s novom republikanskom partijom Mussolinija. Ve 15 rujna je formirana i vlada, te je najavljeno sazivanje konstituante, koja je imala zadatak donijeti ustav nove faaisti ko-republikanske dr~ave. Proglaaenje nove dr~avne tvorevine na prostoru Italije, iji teritorij je sezao od sjevernih granica Italije do Gustavove linije, njema kog obrambenog zida na rijeci Sangro. Hrvatski narod tek je kraim tekstom popratio, obznanivai 1. listopada da je Mussolini preuzeo du~nost glavara nove republikanske faaisti ke dr~ave, Talijanske Socijalne Republike. Talijanska Socijalna Republika po mnogo emu mo~e se usporediti s NDH. Bila je posve ovisna o III. Reichu, imala je poput ustaake vojnice strana ke odrede Brigate Nere, a bila je poput NDH i popriate graanskog rata, kao posljedice antifaaisti kog pokreta otpora. Talijanska Socijalna Republika prestala je postojati savezni kim zauzimanjem Italije krajem travnja 1945. Jesen 1943. bila je prili no uspjeana za zapadne Saveznike u Italiji. Angloameri ke snage prema Hrvatskom narodu i Hrvatskom listu, svakodnevno napredujui po 2km od iskrcavanja u Salernu, osvojile su Napulj: Odbijeni angloameri ki sastavi teaki gubici neprijateljskog pjeaaatva i bojnih kola Nijemci napustili posve razruaeni Napulj, Napulj na teret Angloamerikancima i Pompeje: Angloamerikanci uniatili starine i muzej u Pompejimate Korziku: Dovraeni pokreti na Korzici, Fronta u Italiji poja ana njema kim snagama sa Sardinije i Korzike, emu je po ustaljenoj praksi iznova dat izrazito pozitivan ton u kontekstu njema kih vojnotakti kih poteza. Sve nepovoljniju situaciju za Nijemce na Talijanskom bojiatu, dodatno je opteretila i vijest o prelasku Badogliove vlade na stranu Saveznika sredinom listopada 1943. i razmjerno velika zra na ofenziva zapadnih Saveznika na njema ke gradove, koja je kako navodi Hrvatski list bila u funkciji uniatenja njema ke vojne industrije i ruaenja morala: Crni dan leteih tvrava nad ju~nim i jugozapadnim podru jem Reicha oboreno 58 ameri kih etveromotornih tvrava, Zra ni napadaji nisu mogli smanjiti njema ku industriju naoru~anja najte~i gubici angloamerikanaca nad ju~nom Njema kom ju er oboreno 40 leteih tvrava, Zra ne borbe nad Njema kom iznova sna~ni zra ni udari na ju~nu Njema ku, zapadnu Njema ku, te prostor Danzinga i veliku luku Gotenhafen ili Gdinju. Anglo-ameri ke snage teako bombardirale Kassel, Straana zlo instva anglo-amerikanskih bombardiranja cilj je ~ivotinjski uniatavati mirno pu anstvo. U napadu na Kassel 22./23. listopada, savezni ko zrakoplovstvo optu~eno je da napada nevojni ke ciljeve, kulturne ustanove, bolnice i crkve. Tada se u medijima pojavila informacija o njema kom odgovoru na savezni ka zra na razaranja. «Oru~je protiv zra nog terora», glasio je naslov teksta objavljen potkraj rujna 1943. u Hrvatskom narodu, kojim je upuena poruka Saveznicima da e Nijemci ubrzo ponuditi odgovor na u estalo bombardiranje njema kog teritorija, novim ubojitim zra nim oru~jem. Bila je to u tisku NDH prva najava novog naoru~anja, rakete zemlja-zrak, poznatije pod nazivom V1, a cilj je bio itateljstvo uvjeriti kako Njema ka u svakom trenutku mo~e promijeniti tijek rata. 3.3.6 Poraz Italije i stanje u NDH Pod naslovom Za cjelokupnost Hrvatske, 10. rujna 1943. Hrvatski narod objavio je lanak kojim je izvijestio hrvatsku javnost o kapitulaciji i izdaji Badogliove vlade, pritom navodei kako na Poglavnikovu zapovijed hrvatske oru~ane snage u suradnji s njema kom vojskom ve preuzimaju hrvatska podru ja pod talijanskom kontrolom. Istoga dana Hrvatski narod objavio je vijest kako razoru~anje talijanske vojske na prostoru Primorja i Dalmacije te e bez poteakoa i da je Poglavnik na temelju dogovora s njema kim saveznikom proglasio cjelokupnost hrvatskih zemalja. Postupak Badogliove vlade i kralja Viktora Emanuela III. za ustaaki tisak prema jasnom naputku HDU Croatie bila je izdaja saveznika i vlastitog naroda, a prikazan je kao veliko iznenaenje, iako su informacije o moguoj talijanskoj kapitulaciji od kraja srpnja 1943. postojale u dokumentima GRP-a. U izjavi dr. Ede Bulata, ministra u Vladi NDH, Italija je optu~ena za okupaciju Dalmacije i Primorja, te za izdaju, jer se od po etka rata prijetvorno prikazivala kao saveznik, a Rimski sporazumi faaisti ke Italije i NDH u novonastalim okolnostima procijenjeni su kao prisila. U lanku Razrjeaenje rimskih ugovora, Spremnost je 10. rujna, Rimske ugovore proglasila neva~eima budui da od talijanskog kralja nisu bili do kraja ispoatovani, po pitanju granica i jamstava za politi ku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost NDH. Na istom tragu Spremnost 12. rujna u lanku Slom Rimskog carstva Italiju proglaaava neprijateljem: zavraeno zadnje razdoblje tisugodianje borbe romanskog i hrvatskog elementa na Jadranu, ato nikako ne mo~e biti presudno za ishod rata. Politi ki vrh NDH iskoristio je trenutak talijanske kapitulacije i njema ke konsternacije izlaskom Italije iz rata, ne bi li u hrvatskoj javnosti ocrnio Italiju i njene imperijalne ciljeve na isto noj jadranskoj obali. Nakon dvije i pol godine veli anja Italije u rujnu 1943. na stranicama novina NDH dogodio se kopernikanski obrat. Usporedi li se spomenuta izjava ministra Ede Bulata od 9. rujna 1943. s lankom Ive Bogdana Hrvati i pohod na Rim, objavljenim u Spremnosti 8. studenog 1942. uo i devetnaeste godianjice faaisti ke vlasti u Italiji, u kojem je Mussolini nazvan velikanom svjetske povijesti, a talijanskim faaistima pripisana jedna od klju nih uloga u stvaranju NDH, jasno je u kojoj je mjeri ustaaka propaganda bila podreena vojnim i politi kim interesima saveznika, Njema ke i Italije. Poraz Italije bio je popraen oduaevljenjem u tisku NDH, ato je paradoksalno, jer je Osovina, kojoj je pripadala i NDH, izlaskom Italije iz rata do~ivjela te~ak vojni i politi ki udarac i bila korak bli~e porazu. Uzme li se u obzir savezni ki odnos NDH i Italije do njene kapitulacije, sa stranica ustaakih novina nakon jeseni 1943. upuivane su krajnje zbunjujue poruke. Mo~da je najzorniji primjer bio onaj iz Hrvatskog naroda od 5. sije nja 1944. kada je iznijeta tvrdnja o dokazanoj kolaboraciji Titovih partizana i talijanske vojske na Jadranu: Komunisti ko vodstvo partizana, koje se do ove formalne izdaje izprsavalo kao nekakav tobo~nji protivnik talijanske okupacije, pokazalo je poslije spomenute kapitulacije i izdaje svoje pravo lice, pa je u mnogo navrata komunisti ka krugovalna postaja «Slobodna Jugoslavija» priznavala, da su se partizani i Badogliovci grlili i bratimili, da su zajedni ki pjevali pjesme& Bila je to velika obmana, o igledna zamjena teza kojom se nastojalo Talijane, donedavne okupatore Dalmacije i Istre poistovjetiti s antifaaisti kim pokretom otpora, ne bi li se ustaaku vlast oslobodilo odgovornosti suradnje s izdajnikom Italijom. Tako su, ato je naravno posve apsurdno, Titovi partizani bili optu~eni za kolaboraciju s talijanskim snagama i prije kapitulacije Italije, kad je Italija bila glavni protivnik antifaaisti kog pokreta na jugu Hrvatske. Pritom kao da je zaboravljeno da su Talijani sve do rujna 1943. suraivali s etni kim pokretom, ustaakom vojnicom i domobranima u guaenju narodnooslobodila kog pokreta pod vodstvom Tita i KPJ. Poato je Italija u dogovoru s Njema kom kreirala vojnu politiku Osovine na jugoistoku Europe od 1941.-1943., jasno je u kojoj je mjeri ustaaka propaganda ovakvim i sli nim lancima falsificirala informiranje o vojnim i politi kim pitanjima u NDH. Iako je kapitulacijom Italije Osovina znatno oslabljena, ustaakom je vrhu na unutraanjem politi kom planu dobro poslu~ila, jer je A. Paveli imao mogunost nepopularne Rimske ugovore u NDH proglasiti neva~eima, te pristupiti sjedinjenju s ju~nom Hrvatskom. Ve 8. rujna 1943. Paveli je preko S. Kaschea, njema kog poslanika u NDH, dobio Führerovo odobrenje da proglasi ponovno ujedinjenje hrvatskih krajeva prisvojenih od Italije. No Hitler je mislio na poniatenje Rimskih sporazuma iz 1941., ali ne i Rapallskog, ato je zna ilo da se njema ko odobrenje nije odnosilo na Rijeku i Istru. Svi kasniji pokuaaji ustaakih vlasti da preuzmu upravu nad Isto nom Istrom i Rijekom bit e neuspjeani. Nijemci su s vojno-strateakog aspekta, imajui u vidu savezni ku prisutnost na Apeninskom poluotoku, visoko vrednovali teritorij Istre i nisu imali povjerenja u vojsku NDH da bi Paveliu ondje prepustili upravu. Hitler je na podru ju Istre i Primorja osnovao operativnu zonu Jadransko primorje pod upravom njema kog poglavara Friedricha Aloisa Rainera. Time je san o potpunom ujedinjenju hrvatskih povijesnih pokrajina iznova propao. Razlog njema ke vojne okupacije Istre i Primorja, kako ka~e Vasa Kazimirovi bila je Hitlerova opsjednutost mogunoau savezni kog iskrcavanja na isto noj jadranskoj obali sve do ljeta 1944. Strah od invazije, ini se bio je opravdan, jer su i zapadni Saveznici ozbiljno razmialjali o planu iskrcavanja na Balkanu, ato potvruje u svojim zapisima i ameri ki gen. M. W. Clarc. Ponaaanje domobranstva koje je mahom dezertiralo i predavalo se u ruke NOVJ-a oslikavalo je i raspolo~enje u hrvatskom narodu, prije svega prema ustaaama i njema kim zapovjednicima. General Glaise Horstenau krajem 1943. predlagao je uspostavu njema kog protektorata, no Hitler je to odbacio. Kapitulacija Italije s vojno-strateakog aspekta imala je vrlo negativne reperkusije po stabilnost NDH, jer ustaaka vojnica s ionako nepouzdanim domobranstvom nije bila spremna za samostalno vojno zauzimanje Dalmacije, Primorja i Istre. Povla enje Italije iz rata nasuprot ustaakim o ekivanjima, osna~ilo je NOP na prostorima koji su bili pod talijanskom okupacijom i partizanski odredi su nakratko oslobodili gotovo cijeli obalni pojas. Ipak, Nijemci su vojnom ofenzivom koja je uslijedila u rujnu 1943. zauzeli sve gradove ju~no od Save, dok su snage NOP-a zadr~ale zalee dalmatinskih i istarskih gradova, te neke otoke. Ustaaki vojni doprinos njema kom zauzimanju dalmatinskih gradova bio je minoran, a pokuaaj NDH re~ima da novu situaciju predstavi hrvatskoj javnosti kao «win-win» poziciju, propao je u za etku. Nisu uspjeli preuzeti vojnu i politi ku kontrolu nad Dalmacijom, a iz operativnih razloga Nijemci nisu dopustili formiranje ustaake vlasti u Rijeci i Istri. Takoer se izjalovio i pokuaaj airenja ustaakog utjecaja u Dalmaciji, Istri, Primorju i Gorskom kotaru proglasom o amnestiji hrvatskim partizanima, postanu li lojalni graani NDH. U vrijeme talijanske kapitulacije u rujnu 1943. na inicijativu A. Pavelia i M. Lorkovia otpo eli su pregovori Vlade NDH predsjednika Nikole Mandia s predstavnicima HSS-a. Ipak pokrenuti pregovori su propali jer HSS predvoen Augustom Koautiem nije htio sebe kompromitirati otvorenom kolaboracijom s ustaaama i Nijemcima i staviti se na stranu sila Osovine, te je inzistirao na formiranju tehni ke vlade, odnosno detronizaciji Pavelia i ustaake vlasti. Slu~bena ustaaka politika pokuaala je HSS pridobiti za partnera koji e oja ati pozicije ustaakoj vlasti, te dati novi legitimitet i kredibilitet, no vodstvo HSS nije imalo razlog da se kompromitira suradnjom s ustaakim vrhom. To ipak nee biti kraj kontakata HSS-ovih politi ara s prvacima ustaakog pokreta i domobranske vojske, ato e godinu dana kasnije kulminirati pokuaajem politi kog prevrata pod vodstvom ministra M. Lorkovia i A. Voki. Taj pomak u politici dijela ustaakog vrha, pa i svojevrsno inkliniranje prema HSS-u i zapadnim Saveznicima, bio je rezultat realno nepovoljnog stanja na svjetskim bojiatima po sile Osovine, a na promjenu je posebno utjecala i neizvjesna budunost Italije. *** Od kraja srpnja 1943. i najave sloma faaisti kog re~ima u kontekstu talijanskih ratnih zbivanja, propagandno djelovanje bit e sve izra~enije u tisku NDH. Kroz prizmu ustaakog tiska, posebice Hrvatskog naroda, koji je od svih novina u NDH posvetio najvei prostor Talijanskom bojiatu i politi kim previranjima u Italiji, bila je interesantna i znakovita promjena talijanske slu~bene politike. Zbog uspjeanog iskrcavanja angloameri kih snaga na Siciliji kojom je ugro~en faaisti ki re~im, odba ena je na unutraanjem planu do tada uobi ajena totalitarna podjela na faaiste domoljube i politi ke oponente, smrtne neprijatelje re~ima, a kao jedini istinski prikazan je onaj koji ugro~ava teritorijalni integritet Italije, talijanske ideale i kulturu: Danas nema u Italiji viae razlike izmeu faaista i protivnika faaizma, jer su svi Talijani slo~ni u tome, da se treba suprotstaviti neprijatelju i braniti domovinu, ideale i kulturu...O i svijeta, nastavio je senator Gentille, danas su uprte u Italiju. Neprijatelj se na najbarbarskiji na in bacio protiv gradova i graanskog stanovniatva pretpostavljajui da e slomiti Talijane terorom i tako stvoriti pukotinu u europskoj fronti, na koju bi morao juriaati, ako bi ~elio dobiti rat. Teror, smrt, glad i ~e, samo su osna~ili mr~nju protiv neprijatelja i nadu u spas domovine. Do tada jasan stav o krivcima za rat, Britancima i Amerikancima, personificiranim u vodeim ljudima istih dr~ava, poprimao je posve nejasne konotacije i pretvorio se u bezli ne konstatacije o podjeli odgovornosti na sve u esnike svjetske drame, ato potvruje i jedan lanak iz Novina od 25 lipnja: Ni jedan Talijan nema pravo rei: Ja nisam ~elio taj rat. Takav rat kao ato je sadaanji, u koji su ovaj ili na onaj na in upletene sve zemlje i koji predstavlja jednu od najte~ih kriza svjetske povijesti, ne mo~e predstavljati plod odluke, jednog ili nekoliko individua. Osim pokuaaja da se njema ki rat u Italiji okarakterizira kao obrambeni, pravedni ki i zaatitni ki prema kulturnim i civilizacijskim vrednotama, dio propagandnog rata bile su tijekom ljeta i rane jeseni 1943. prili no zakaanjele, neprecizne i konfuzne informacije s Talijanskog bojiata. Na in izvjeatavanja ustaakih novina s Talijanskog bojiata, temeljen na agencijskim vijestima DNB-a ili Stefania, esto je bio nejasno koncipiran, tako da se iz njega nije dalo jednostavno ia itati tko gubi, a tko pobjeuje. Na primjer 15. srpnja 1943. u Hrvatskom narodu je objavljena vijest sljedeeg sadr~aja: Veliki uspjesi talijanskih zrakoplova i podmornica na Siciliji Saveznici uspjeli proairiti koridor Licata Augusta u pravcu Catanije. Stranice teksta posveivane su velikim zlo inima Saveznika, poput slu aja navodno teakog angloameri kog bombardiranja Rima: Najvei zlo in u ovome ratu, ameri ki bombarderi 3 sata bombardirali Rim i zra nim bombardiranjima Foggie, Genove i Napulja. Informacije s bojiata tako su prezentirane da su najuo ljivije bile one koje su svjedo ile o materijalnim gubicima i globalnim neuspjesima Saveznika, ato potvruju i naslovi iz Hrvatskog naroda: Pred Sicilijom potopljena 52 broda, Odbijene angloameri ke navale na Siciliju, Obrana Sicilije zadala je u pokretnim borbama teake udarce neprijatelju. Navodno ruaila ki karakter savezni kog rata u Italiji, posebno je slikovito ilustriran u `ilu. Zapadni Saveznici o ijim se zra nima napadima svakodnevno pisalo u tisku NDH ironi no su prozvani velikim graditeljima, a u potpisu ilustracije koja prikazuje ruaevine jedne crkve pisalo je: Posljednju su restauraciju izveli Englezi godine 1943. I nakon savezni kog osvajanja Sicilije kamen spoticanja u odnosima zapadnih Saveznika i Sovjeta bio je problem otvaranja drugog bojiata u Zapadnoj Europi. Sicilija za Staljina nije predstavljala frontu rastereenja koja bi vezala vei broj njema kih vojnih snaga, pa su ustaake novine problem druge fronte iskoristile kao jedan aspekt propagandnog rata, apostrofirajui ga u odnosima Saveznika kao nerjeaiv. Ne bi li se dogovori u savezni kom taboru prikazali kao latentan sukob zapadnih Saveznika i Sovjeta i postigao dojam objektivnosti i autenti nosti, u novinama NDH selektivno su, prema naputcima Izvjeatajnog ureda MVP-a, koriateni novinski lanci iz neprijateljskih novina. Tako su Nedjeljne viesti 8. kolovoza 1943. prenijevai dijelove lanka sovjetskog vojnog lista Crvena Zviezda, s ironijom komentirale savezni ke vojne pothvate na Siciliji, ato je, navodi se, bio dokaz teakog polo~aja Sovjeta na Isto nom ratiatu. Hrvatski narod 1. rujna 1943. na temelju vijesti londonskog Reutera donosi lanak u kojem su posve minorizirana ratna nastojanja zapadnih Saveznika iz perspektive Sovjeta Novi sovjetski zahtjev - Tra~i se druga fronta na kopnu, a ne na otocima. Nezadovoljstvo ratnim anga~manom i uspjesima navodno nije bilo jednostrano od Sovjeta, ve obostrano. Hrvatski narod 3. rujna donosi vijest: Angloamerikanci nisu zadovoljni dosadaanjim tijekom ljetne navale Sovjeta, objavivai pritom informacije prema kojima se britanska javnost navodno kriti ki osvrnula na velike gubitke Sovjeta u ljudstvu i materijalu, te na male teritorijalne pomake. Izlazak Italije iz rata 3. rujna 1943., a potom objava rata Njema koj 13. listopada, odnosno priklju enje zapadnoj alijansi, bit e te~ak udarac Njema koj i njenim saveznicama. Od tada Nijemci vode dva neuspjeana rata u Europi, na Istoku sa Sovjetskim Savezom i na Talijanskom bojiatu sa zapadnim Saveznicima. Bit e to od velikog zna aja za slabljenje njema kih obrambenih mogunosti na Zapadu u vrijeme opse~nih savezni kih priprema za operaciju Kanal. Naravno, do takvog zaklju ka nije bilo mogue doi na osnovi informacija i iz tiska NDH, jer se nakon poraza u Sjevernoj Africi, po istom obrascu Talijanskom bojiatu pripisivao marginalan karakter, bezna ajan za kona an ishod rata. Do talijanske kapitulacije tisak NDH, uva~avajui va~an status Italije u osovinskom savezu, talijanske ratne neuspjehe u Sjevernoj Africi i na jugu Italije u kontekstu zdru~enih njema ko talijanskih napora na Mediteranskom bojiatu, prikazivao je kao strategiju rata, osmialjeni plan. Kada je ve bilo jasno da e se njema ke i talijanske snage morati povui sa Sicilije i kada su se dogodile krupne politi ke promjene u Italiji, a Mussolini izgubio vlast, tisak NDH i dalje je veli ao juna ku talijansku i njema ku borbu protiv zajedni kog neprijatelja, zapadnih Saveznika. Ipak, s jednom malom razlikom, Mussolinijev faaisti ki pokret viae nije bio va~an, ve ujedinjena Italija u obrani njenih gradova, kulturnih spomenika i nedu~nih graana. Promjenu stava mo~da ponajbolje oslikava misao talijanskog filozofa Giovannia Gentilea objavljena u Novinama 25. lipnja 1943.: Danas nema u Italiji viae razlike izmeu faaista i protivnika faaizma, jer su svi Talijani slo~ni u tome, da se treba suprotstaviti neprijatelju i braniti domovinu. 3.4 Meunarodne konferencije u 1943.: Casablanca, Moskva, Teheran 3.4.1 Casablanca ugro~eno savezniatvo Crne slutnje koje su se nadvile nad osovinskim taborom zbog sve ozbiljnijih poteakoa na Isto nom i Sjevernoafri kom ratiatu krajem 1942 i po etkom 1943. bit e sve o itije u tisku NDH pred konferenciju u Casablanci. Tako je Spremnost 29. studenog 1942. uvodnikom Vilka Riegera pod naslovom `to bi htjeli saveznici?, po prvi puta otvorila polemiku o moguem svraetku rata i novom ureenju svijeta, ali u savezni koj re~iji. Bio je to osvrt na sve prisutnije vijesti iz savezni kog tabora o na inu na koji e se rjeaavati poslijeratni problemi granica, dr~avnih ureenja i podjele utjecajnih sfera. Iako autor upozorava da je prerano postavljati temelje budueg poretka jer je preduvjet za to dobiti mir, a prethodno pobijediti u ratu, uvjeravaju i pritom itateljstvo da su ..anglosaski saveznici od dobivena rata udaljeni kao zemlja od sunca, ipak cijeli lanak problematizira budunost Europe pretpostavljajui savezni ku pobjedu. Za Riegera bi to bio crni scenarij, jer kako ka~e Saveznici su imali jednu povijesnu priliku i izgradili takav poredak u Versailesu, koji je ve u za etku bio osuen na propast. Njihovi planovi, nikada nisu respektirali male narode, pa niti sada ne nude slobodu za one kojima su donedavno vladali. Tako se ...jedan engleski gospodin nedavno zaletio i predlo~io, ka~e Rieger, da bi u buduoj Europi ak i Poljska bila u sastavu britanskog imperija. Jedan drugi lanak objavljen u sarajevskom Novom listu takoer pojaanjava kakvu to politiku vode Saveznici, odnosno ato je mogue o ekivati pobijede li zapadne sile i Sovjeti. Osvrui se na Edenov govor u parlamentu iz prosinca 1942., sarajevski Novi list itateljima senzacionalno otkriva kakvi su ustvari planovi velike trojke. Bio je to joa jedan u nizu propagandnih tekstova koji e se s vremena na vrijeme pojavljivati u ustaakom tisku, kojim je odaslana poruka hrvatskoj javnosti da od provedbe na ela Atlantske povelje nee biti niata, te da e od nezavisnosti malih naroda poslije rata ostati tek slovo na papiru: Churchill i njegovo anglosaski blok u suradnji s boljaevicima planira podijeliti svijet. U podnaslovu lanka zaklju eno je kakva e to tragi na sudbina zadesiti svijet: Raja od 1700 milijuna pod nadzorom 300 milijuna boljaevi ko-anglosaskih uvara. Ustaaki tisak nastojao je prikazati Casablancu kao sastanak bez dnevnog reda u alarmantnim okolnostima po Saveznike. Izuzee Staljina nastojalo se prikazati kao o iti dokaz nespojivih veza boljaevika i plutokrata. ak je i neutralni tisak, prema vijestima Izvjeatajnog ureda MVP-a, doveo u pitanje odnose Saveznika, kada je postalo izvjesno da Staljin nije prisustvovao sastanku, stavljajui akcent na mogue razli ite poslijeratne planove u Isto noj i Jugoisto noj Europi, te pitanje drugog bojiata. O savezniatvu zapadnih Saveznika i Sovjeta u spomenutom izvjeau se ka~e: ..da saveznici doduae vode rat protiv zajedni kog neprijatelja i da su slo~ni u cilju, da te neprijatelje poraze, ali svaka od etiri glavne sile nastoji na ovaj ili onaj na in da kod podjele ratnih tereta o provodjenja vojni kih podhvata sebi pridr~i ato je mogue veu mjeru slobode u vlastitim odlukama. Nije ostalo neprimijeeno niti da su zapadni Saveznici meusobno otiali puno dalje u operacionalizaciji savezniatva na bojnom polju i u poslijeratnim osnovama, nego li je to bio slu aju sa Sovjetima. Na temelju ovog i sli nih radnih materijala koje je Izvjeatajni ured MVP-a pripremao za tisak NDH tijekom sije nja i velja e 1943., novinske redakcije e iskonstruirati pri u o vojno i politi ki promaaenom sastanku u Casablanci, a sukus propagandnih intencija bit e sa~et u retori kom pitanju:Koji su razlozi ponukali Staljina da ne prihvati «srda an poziv» Roosevelta i Churchilla. Meutim, sastanak u Casablanci, upravo suprotno, bio je dokaz dobre suradnje zapadnih Saveznika i zajedni ke ratne strategije. Konferencija je trajala od 14. do 24. sije nja 1943., a ondje su se sastali Churchill i Roosevelt, kojima e se pridru~iti francuski generali De Gaulle i Giraud, ne bi li dogovorili nekoliko klju nih pitanja za daljnji tijek rata. Strateaki va~na pitanja bila su: Kako i u kojoj mjeri rasporediti britanske i ameri ke vojne snage izmeu Sjevernoafri kog bojiata. Pacifi kog bojiata i Dalekoisto nog? Treba li izvraiti invaziju na Sjeveroisto nu Europu? Koje daljnje ratne operacije poduzeti na Mediteranu, i kona no, treba li u 1943. realizirati u punom smislu rije i drugo europsko bojiate? Osim toga trebalo je iznai rjeaenje za uspjeaan njema ki podmorni ki rat na Atlantiku i ato je bilo vrlo va~no, zadati udarac njema koj vojnoj industriji. U Casablanci je prihvaena Churchillova koncepcija, dogovoreno je da e po provedbi operacije Torch, a procjena je bila u lipnju 1943., uslijediti invazija na Siciliju, koja je trebala uvjeriti Staljina da su zapadni Saveznici spremni za velike ratne pothvate, iako to nee zamijeniti obeano otvaranje druge fronte ili fronte rastereenja na zapadu Europe. Da bi udobrovoljili Staljina, zapadni Saveznici su se obvezali da e initi sve, bez obzira na ratne operacije u Sjevernoj Africi, ne bi li osigurali logisti ku potporu preko sovjetskog sjevera. Osim toga, da e u Velikoj Britaniji organizirati dovoljno jaku ameri ku vojsku za provedbu operacije Kanal u kolovozu 1943. Jedna od vrlo va~nih odluka bila je vezana i na problem podmorni kog rata koji je Njema ka krajem 1942. posebno uspjeano provodila na Atlantiku. Podatak od 860 tisua tona brodskog prostora izgubljenog samo u mjesecu studenom 1942., bio je za zapadne Saveznike alarmantan. Zato je donijeta odluka o uniatavanju njema kih tvornica namijenjenih izradi podmornica, odnosno danonono bombardiranje Njema ke, s ciljem uniatenja njema kog vojnog, industrijskog i ekonomskog sustava te demoralizacije njema kog naroda. Prva vijest u tisku NDH o sastanku pojavila se 28. sije nja u Hrvatskom listu: Sastanak Churchilla i Roosevelta u Casablanci - tajni sastanak u Maroku, a kao glavni razlog sastanka navedeno je nesuglasje Amerikanaca i Britanaca oko vrhovniatva u Sjevernoj Africi. Sastanku nisu prisustvovali predstavnici Kremlja, a ameri kom predsjedniku Rooseveltu i britanskom premijeru Churchillu pridru~ili su se francuski predstavnici Giraud i De Gaulle. Ondje je, kako Spremnost navodi, raspravljano o pomoi Sovjetima te o izmirenju Gaullista i Giraudista, ato je prema navodima zagreba kog tjednika ovjekovje eno uz stisak ruke pred fotoreporterima. Rooseveltov govor u Casablanci, dalje navodi Spremnost, otvorio je dileme gdje e Saveznici otvoriti drugu frontu u Europi, a kao najvjerojatnije odrediate savezni ke ofenzive apostrofiran je Solun, po uzoru na Prvi svjetski rat. Sarajevski Novi list 29. sije nja 1943. na prvoj stranici u lanku pod naslovom Mraavi rezultati savezni kih vieanja u Casablanci donosi izvjeae iz Berna, u kojem se aturo navodi kako su se Churchill i Roosevelt dogovorili oko vojni kih pothvata u 1943. i obvezali na rastereenje ruskog saveznika na Isto nom bojiatu otvaranjem druge europske fronte. Uz kratku vijest, ponueno je opairno pojaanjenje iz Berlina u kojemu se sastanak proglaaava potpunim promaaajem, jer Staljin nije prisustvovao, te zato ato se Roosevelt i Churchill navodno nisu dogovorili oko prevlasti u Sjevernoj Africi. Posljedi no je, objaanjava se, to bitno kompliciralo odnose i u francuskom taboru izmeu generala Girauda i De Gaullea. Komentirajui ishod pregovora u Casablanci Hrvatski list 29. sije nja, ne bi li stvorio privid objektivnosti, donosi svje~e reakcije iz protivni kog tabora. Prema Reuteru osje ki dnevnik donosi ope razo aranje ishodima sastanka u V. Britaniji, jer se nisu mogli svladati veliki problemi savezni kog ratnog vodstva. Spominje se i izvjeae Daily Heralda prema kojem sastanak nije ispunio nade, jer nije realizirana ideja zajedni kog vojnog tabora, niti su prevladane opreke u Francuskoj Sjevernoj Africi, a ato se s posebnim nestrpljenjem o ekivalo, nije postavljen temelj ureenja poslijeratne Europe. Zagreba ki tjednik Nedjeljne viesti 8. velja e prenosei vijesti iz Casablance navodi kako su Sjedinjene Dr~ave vodile glavnu rije , te da je nakon sastanka o ito, koji je to strateaki cilj vojnog anga~mana SAD-a. Zauzimanje Francuske Sjeverne Afrike, kao i britanskih posjeda. lanak koji mo~da ponajbolje govori na koje se sve na ine dovijala ustaaka propaganda, ne bi li dokazala nespojivost savezniatva Velike Britanije i SAD- a s jedne strane i Sovjetskog Saveza s druge i to uklopila u vijest o sastanku u Casablanci, bez treeg, izaaao je u Nedjeljnim viestima pod nazivom W. Churchill: Moja borba protiv boljaevizma. U lanku se vjeato koriste izjave W. Churchilla iz godine 1939., ne bi li se dokazao ideoloaki antagonizam zapadnih Saveznika i Sovjeta: U posljednjih dvadeset pet godina nitko nije bio tvrdokorniji protivnik boljaevizma od mene& Pravi je nesmisao govoriti da ona (sovjetska vlast) nije daleko gora od njema kog militarizma& Od svih tiranija u povijesti naroda boljaevi ka je najgora i ona je ljude najviae ponizila. To no je da su konferenciju u Casablanci optereivala dva politi ka pitanja, odsustvo Staljina i sukob u francuskom taboru. Do konferencije u Casablanci izmeu Velike Britanije i SAD-a, te Sovjeta s druge strane joa uvijek je bilo nepovjerenja. Slu aj s Darlanom bio je upozorenje Staljinu da zapadni Saveznici kada to nala~e situacija mogu suraivati s vichyjevskim generalom, odnosno da separatni mir zapadnih Saveznika s nekom od lanica sila Osovine ne bi bio nemogu. S druge pak strane zapadni Saveznici su se bojali mogunosti separatnog mira izmeu Staljina i Hitlera, obzirom na svje~e sjeanje i tajni pakt Staljina i Hitlera iz 1939. Staljin nije sudjelovao na sastanku u Casablanci, iako je to bila izri ita ~elja Roosevelta, jer nije htio napustiti zemlju u vrijeme velikih ratnih operacija na ju~nom odsjeku Isto nog bojiata, posebno zbog Staljingrada. Ipak, zapadni Saveznici e iskoristiti sastanak u Casablanci ne bi li uvjerili Staljina da je njihovo savezniatvo neupitno. Dokaz za to, osim ve ranije spomenutih zaklju aka bit e i odluka o zajedni kom ratu do bezuvjetne kapitulacije Njema ke, Italije i Japana. Casablanca e u vrstiti savezniatvo SAD-a i Velike Britanije, ali i SSSR-a, unato nesudjelovanju Staljina, ato je bilo dijametralno suprotno prikazima iz novina NDH koji su Casablancu koristili kao dokaz raspada alijanse. Ipak problema za zapadne Saveznike je bilo. Vojno opravdana suradnja SAD-a s generalom Darlanom, stvorit e ozbiljan politi ki problem u francuskom taboru. Bio je to ustvari loa politi ki potez spram snaga Slobodne Francuske i De Gaullea. Smru Darlana u prosincu 1942. taj problem bit e manje izra~en, no i dalje nee biti rijeaen. Churchill i Roosevelt imali su problem kako pomiriti francuske kolonijalne snage koje su donedavno bile sastavni dio Vichyjevske Francuske i Francuski Nacionalni Komitet Osloboenja pod vodstvom De Gaulle-a ije su se snage pridru~ile oslobaanju Francuske Sjeverne Afrike. U Casablanci je trebalo pomiriti ta dva tabora, ali i razli ite koncepcije Churchilla i Roosevelta. Britanski premijer branio je politiku statusa quo prema francuskim kolonijama, izjavivai nekoliko tjedana prije konferencije kako nije izabran za premijera da likvidira britanski imperij. S druge strane, Roosevelt je branio na ela Atlantske povelje i pravo samoodreenja naroda, ato je bilo suprotno Churchillovim planovima. Pridoda li se tome i spor na osobnoj razini, Roosevelt je favorizirao generala H. Girauda, a Churchill generala C. de Gaullea, nije udo da je kona na odluka iz Casablance po pitanju francuske uprave na osloboenim teritorijima bila prili no nedore ena. Uz medijsku najavu, fotografiranje i meusobno rukovanje, obojica, De Gaulle i Giraud bili su priznati, ili bolje re eno nitko, jer nije definirano tko e upravljati osloboenim francuskim kolonijama. Jedino na ato su se Giraud i De Gaulle obvezali, bila je suradnja. Ipak bila je to pobjeda De Gaullea, jer e do kraja 1943. koristei dominantan polo~aj u snagama Slobodne Francuske preuzeti vlast u Sjevernoj Africi. Pred pripremne sastanke konferencije u Teheranu Saveznika u ljeto i jesen 1943. sve e se eae na stranicama ustaakih listova razglabati o mogunostima invazije na Europu. Kako Sovjeti nisu bili zadovoljni sicilskom ekspedicijom, ni efektima zra nih udara na Njema ku i Italiju prema napisima novina NDH, preostalo je planirati veliki desant na Zapadnu Europu. Spremnost ve 13. lipnja na svojoj prvoj stranici donosi opse~nu vojno-takti ku analizu prethodnih invazijskih pokuaaja, poput, Dardanelske ekspedicije u Prvom svjetskom ratu ili savezni ke katastrofe kod Dieppea i zaklju uje kako su izgledi za uspjeh vrlo mali. Isti list 4. i 11. srpnja u lanku Invazija i izto no bojiate donosi vijesti o pomutnji u savezni kim redovima, neslozi oko valorizacije ratnih uspjeha i dosadaanjih doprinosa u borbi. Vojno-pomorski stru njak Spremnosti dalje objaanjava kako bi Sovjeti bez djelatne pomoi saveznika mogli zapasti u ozbiljne poteakoe ve na zimu 1943./44., jer su zapadni Saveznici zakasnili s iskrcavanjem na talijansku izmu i pritom omoguili Nijemcima postaviti vrsti obrambeni bedem. Zapadni Saveznici se nalaze u za aranom krugu, pa im preostaje planirati neki drugi veliki, ali rizi an vojni pothvat na europski kontinent. Taj pak pothvat iziskuje goleme logisti ke pripreme, a pretpostavka je uspjeanosti, prethodna vojna aktivnost koja e to pospjeaiti, kao ato je u slu aju Italije prethodnica bila Sjevernoafri ko bojiate. Zato, zaklju uje se u Spremnosti: Moraju ekati. 3.4.2 Quebec i Moskva - priprema za Teheran Pred konferenciju u Teheranu u ljeto i jesen 1943., uslijedili su pripremni sastanci u Quebecu i Moskvi. Prema komentarima iz novina NDH susret Churchilla i Roosevelta u Quebecu imao je prije politi ki nego vojni karakter. Ipak, neizbje~na je bila tema o savezni kom otvaranju «drugog bojiata» na zapadu Europe, kao i problem navodno sporog sovjetskog napredovanja na ju~nom odsjeku Isto nog bojiata. Spremnost tako donosi prve ozbiljnije kalkulacije oko mjesta invazijskog pothvata na zapadu Europe. Obale Normandije, Pikardije, Bretanje, Artoisa i Flandrije, te nizozemskog Seelanda, ozna ene su kao najizglednija destinacija za mogui desant. Sredinom kolovoza novinske redakcije su prema naputku GRP-a, a na temelju vijesti HDU Croatia dobile zadatak pojasniti pozadinu problemati nih odnosa meu Saveznicima, te razloge sovjetskog nesudjelovanja u Casablanci i Quebecu. Na tragu politi kih smjernica Spremnost je iz sovjetskog asopisa Krasnaja Zviezda hrvatskoj javnosti prenijela pomno izabrani komentar sastanka u Quebecu. Ondje se navodi kako bi Sovjeti mogli pristati samo na one zaklju ke u Kanadi, koji vode k otvaranju druge fronte. Anglosasi, prema sovjetskim planovima imaju zadatak ne samo aktivirati novu ratnu zonu na zapadu Europe, ve ondje zaokupiti 50-60 njema kih divizija i time kona no olakaati sovjetski polo~aj. Moskva je, komentira se u uvodniku Spremnosti, uvijek smatrala angloameri ka iskrcavanja na Siciliju previae slabom diverzijom, da bi na Isto nom bojiatu doalo to zna ajnijeg rastereenja, odnosno umanjenja broja njema kih divizija, a Sovjeti tra~e baa to. Dalje se navodi kako taj cilj ne mogu postii zra ni napadi na nekoliko talijanskih, njema kih i francuskih gradova, ato svakako predstavlja kamen spoticanja u odnosima Londona, Washingtona i Moskve. Nadovezujui se na njema ka izvjeaa o rezultatima sastanka, Hrvatski list 22. kolovoza 1943. donosi senzacionalnu vijest iz Kanade: Urota u Quebecu protiv Europe. Osje ki dnevnik i ovoga je puta doslovno iznio njema ke stavove o anglosaksonskoj barbarskoj zra noj bitci iznad Njema ke i Italije, nejasnim savezni kim planovima sastavljanja zajedni kog zapovjednog centra, te jalovu pokuaaju da se aktiviraju protunjema ke snage u Europi i na kraju uputio va~nu poruku ohrabrenja hrvatskim itateljima: Sve to ne e uniatiti volju Njema ke i njezinih saveznika za odporom. Izvan ratnih zbivanja od operacije Eskimos u srpnju 1943., sovjetski primat u savezu sa zapadnim Saveznicima, kao i teritorijalne aspiracije u Europi, bile su glavna vanjskopoliti ka tema tiska NDH. Ustaake novine na svaki su na in nastojale dokazati da zapadni Saveznici nisu dorasli Sovjetima, te da je jedini pravi oponent boljaevicima na starom kontinentu Njema ka. Tako `ilo, zagreba ki tjednik za zabavu i aalu krajem rujna 1943. donosi karikaturu pod naslovom Sastanak u troje, koja zorno prikazuje kako su percipirani odnosi Saveznika ili pak kako ih se ~eljelo prikazati hrvatskoj javnosti. Na slici Staljin bi em prijeti posluanim psiima, Rooseveltu i Churchillu, i poru uje im: Da drugovi, vi mo~ete govoriti i pisati ato vas volja, no raditi ete ipak onako, kako u vam ja nalo~iti. Posve je neto no da je meu Saveznicima vladao antagonizam ili da je na bilo koji na in tijekom rata savezniatvo bilo ugro~eno. Dana 10. rujna 1943. Churchill je uputio poruku Staljinu, u kojoj, iako je htio predlo~iti Kartum ili Cipar, prihvaa Teheran kao destinaciju budueg trojnog sastanka. U toj poruci Churchill podr~ava formiranje zajedni ke savezni ke komisije (u koju bi uaao i predstavnik Francuskog Komiteta Nacionalnog Osloboenja) na Siciliji, koja bi rjeaavala odnose s talijanskom vladom, ato samo govori kakva je kohezija vladala u savezni kim redovima. Nikada prije ni poslije Saveznici nisu bili toliko slo~ni kao ato su bili pred zasjedanje i na samom zasjedanju u Teheranu. Bit e to demonstracija savezniatva. Tijekom 1943. izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta bilo je stanovitog nepovjerenja, meutim zapadni Saveznici su shvaali va~nost SSSR-a za kona nu pobjedu nad Njema kom i Japanom i to je bio klju uspjeane suradnje. Jedno pismo s po etka kolovoza 1943. J. H. Burnsa, Rooseveltova pomonika za odnose sa Sovjetima, specijalnom savjetniku ameri kog predsjednika Harryju Hopkinsu, potvruje koliko je ameri ka diplomacija cijenila sovjetske napore s vojnog aspekta, ali i kako je politi ki procjenjivala, ato bi sovjetska pobjeda bez pomoi zapadnih Saveznika u Europi mogla zna iti. Burns na jednom mjestu ka~e: Bez Rusije u ratu, sile Osovine ne mogu biti pora~ene u Europi, a pozicija Saveznika postaje neizvjesna. Na drugom mjestu ka~e razmialjajui o sovjetskoj pobjedi: Poslijeratna pozicija SSSR-a u Europi bit e dominantna. Bude li Njema ka pora~ena, nema sile u Europi koja bi se suprotstavila toj monoj vojsci (Crvena armija). Bez obzira na savezni ke napore u Italiji, gdje su angloameri ke divizije bile u poteakoama zbog otpora dvije njema ke divizije, te predstojee otvaranje drugog bojiata na zapadu Europe, ka~e Burns, to e bojiate uvijek biti drugo po va~nosti. Na Isto nom bojiatu se rjeaava pitanje pobjednika rata, a ne treba zaboraviti da Sovjeti vode borbu s dvije stotine njema kih divizija. Burns takoer upozorava kako bi bilo vrlo va~no imati Sovjete za saveznika na Pacifiku i rat ato prije okon ati. Zato je va~no pod svaku cijenu odr~ati prijateljske odnose sa Sovjetima. No tisak NDH i dalje je inzistirao na podjelama i sukobima Saveznika, posebice Sovjeta i zapadnih Saveznika, iako je bilo posve jasno da se ratne operacije Saveznika u Europi vode zdru~enim snagama i osmialjeno. Pred zasjedanje ministara savezni kih vlada u Moskvi u listopadu 1943., ato je bila priprema prvog sastanka velike trojice u Teheranu u savezni kom taboru doalo je prema navodima iz uvodnika Spremnosti do potpunog razila~enja. Roosevelt je, navodi se, povodom prve obljetnice Atlantske povelje izjavio, pritom aludirajui na Sovjete, da Anglosasi smatraju svojim neprijateljima ne samo Njema ku, Italiju i Japan, ve i sve one narode, koji remete mir, tla e druge, oduzimaju ljudima slobodu i sprje avaju napredak kulture. U ve spomenutom uvodniku Spremnosti od 5. rujna 1943., koji nosi naslov Hazardna igra Sovjetske poslijeratne osnove i mogunosti Anglosasa, a potpisuje ga neimenovani novinar, dolazi do zna ajne promjene u odnosu prema zapadnim Saveznicima. Tako se u jednom odlomku ka~e: ..a povelja (Atlantska op. a.) temelji se, kako je poznato, na te~nji Anglosasa, da ovje anstvu osiguraju poslije rata trajan mir dakako, mir po njihovu shvaanju, ali svakako mir. Meutim, Sovjeti samo ato nisu tu povelju prihvatili, ve se sovjetska javnost s tom poveljom ak i ruga... Od jeseni 1943. kapitulacije Italije i sovjetskog velikog ljetnog podviga kod Kurska, kada se ratna srea po ela iz osnove mijenjati u korist Saveznika, ustaaka je propaganda usmjerila svoj napad na Sovjetski Savez i boljaevizam, odnosivai se ponegdje ak neutralno prema zapadnim Saveznicima. Indikativno je da e se od tada kalkulacije o poslijeratnom ureenju Europe uvijek graditi na premisi savezni ke pobjede. Bila je to ujedno poruka hrvatskim graanima na ijoj strani treba tra~iti rjeaenje hrvatskog pitanja bude li se ratna srea okrenula. Pravac takvom na inu pisanja dat e izvjeataji HDU Croatia, u kojima se posebno isticao dualizam savezni kog tabora i teritorijalne aspiracije Sovjeta, a od novina Spremnost, ije su vanjskopoliti ke rubrike, Odjeci iz svijeta i Dokumenti, unato cenzuri, donosile vei broj lanaka iz neutralnog i savezni kog tiska, te neato slobodnije interpretacije ratne i politi ke situacije u svijetu. To potvruju brojni lanci u jesen 1943.: lanak Obrambeni pojas Ive Bogdana, iz rubrike Dokumenti lanak Staljinovi razlozi, Briga trojnog sastanka, lanak iz rubrike Odjeci iz svieta Moskovski program i mnogi drugi. Svim tim novinskim uradcima je zajedni ka antisovjetska propaganda i prili no neutralan stav prema zapadnim Saveznicima koji nisu kadri udovoljiti Sovjetima po pitanju drugog bojiata, niti ozbiljnije zaatiti interesa malih naroda, odnosno obraniti na ela Atlantske povelje. Apsurdno je da su se ustaake novine pozivale na Atlantsku povelju, program politi kih na ela za poslijeratnog ureenja svijeta, koji su neprijatelji NDH, Churchill i Roosevelt usuglasili 1941. Jer ondje se poziva na pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, slobodnu, svjetsku trgovinu i ekonomsku suradnju, suzdr~avanje od upotrebe sile i osnivanje opeg sistema sigurnosti, ato svakako nisu bile karakteristike osovinskog bloka pod njema kom dominacijom. Posve suprotno, Njema ka je silom porobila Europu ne poativajui pravo na samoopredjeljenje naroda, niti osnovne ljudske slobode, a takav e tip vlasti biti uspostavljen u svim pod injenim dr~avama, ato podrazumijeva i NDH. Kritizirati zapadne Saveznike za nepridr~avanje na ela Povelje, a pritom ratovati za interese Njema ke u SSSR-u, vlastite graane zatvarati zbog vjerske, nacionalne pripadnosti ili politi kog uvjerenja, iracionalno je. Obzirom da se tisak NDH u kontekstu Atlantske povelje uvijek pozivao na prava malih naroda, lanak Ive Vu ievia Njema ka i mali narodi u Spremnosti ponajbolje otkriva ato je ustaaka propaganda podrazumijevala pod tim. Berlinski dopisnik Spremnosti Ive Vu i evi objaanjava usud malih naroda u Europi od 1939., optu~ujui Veliku Britaniju i SAD za sudbinu Finske 1940., rumunjski gubitak Besarabije, sovjetsko zauzimanje balti kih zemalja, te nestanak ehoslova ke, Jugoslavije i Poljske. Autor dalje navodi kako Njema ka ni jedan mali europski narod nije tjerala u rat, pa apostrofira primjere Finske i Slova ke, malih naroda kojima je Njema ka pomogla u borbi za o uvanjem ili stjecanjem dr~ave. Vu ievi misli da bi eaka i Poljska takoer bolje proale, samo da nisu vodile izrazito protunjema ku politiku, pod utjecajem Francuske i Velike Britanije. Njema ka je svim narodima, zaklju uje Vu ievi, u projektu Neue Europa ponudila kontinentalnu zajednicu u kojoj se ne primjenjuje na elo samoodreenja naroda, ve skladne kohabitacije malih i velikih naroda, ali u kojoj klju nu rije imaju ipak veliki narodi. Pa dalje navodi da je Berlin spreman sklopiti sporazum s Francuskom, ukoliko dobije jamstvo za suradnju. Nevjerojatno je da posljedice tajnog sporazuma Hitler-Staljin, kojim su Njema ka i Sovjetski Savez podijeli Isto nu Europu 1939.-1940., Vu i evi pripisuje zapadnim Saveznicima. Joa apsurdnije je da Njema ke osvaja ke pohode u Jugoslaviji i ehoslova koj definira kao slabosti francuske i britanske sigurnosne politike u Europi. Njemu je njema ko zauzimanje ehoslova ke opravdano, jer je stvorena nakon Prvog svjetskog rata na njema kom ~ivotnom prostoru. Poljska je sama izazvala rat vodei protunjema ku politiku, a Francuska kao veliki europski narod joa uvijek ima mogunost nagodbe, iako, zaboravio je, Francuske viae nema. Vu ieviev osvrt na uzroke i posljedice njema kog osvaja kog rata u Europi govori u kojoj je mjeri ustaaka propaganda bila fantasti na i iracionalna, te kako je hrvatsku javnost nastojala uvjeriti u ispravnost projekta Neue Europa. I druge e se novine NDH u propagandnom ratu prema Sovjetima pred konferenciju u Teheranu priklju iti Spremnosti. Tako je prema Hrvatskom narodu Engleska bila u teakoj neprilici, jer je Moskva zahtijevala da joj se izru e eaka, Poljska, balti ke dr~ave, ono radi ega je Engleska navodno i uala u rat. Moskva ima gotova rjeaenja, zaklju io je Hrvatski narod, citirajui moskovsku Pravdu, zbog toga na konferenciji u Moskvi nee biti govora o granicama SSSR-a, kao ato se nee raspravljati o granicama SAD-a ili statutu Kalifornije, takoer se nee raspravljati o statutu balti kih zemalja. O sastanku u Moskvi Hrvatski narod objavio je niz vijesti iz razli itih izvora, a dvije su svakako najzna ajnije i predstavljaju svojevrsni rezime. Prvo da su velike zapadne sile zajedno sa Sovjetskim Savezom spremne ~rtvovati interese malih naroda, ime je Atlantska povelja svedena na zaboravljeni ideal te da e o eventualnoj uspjeanosti sastanka u Moskvi svjedo iti dugo o ekivani sastanak trojice savezni kih predsjednika. Pritom se posebno naglaaavala izjava Cordella Hulla pred ameri kim kongresom, koji u svojem izvjeau iz Moskve obznanio kako je dogovoreno da e se o granicama raspravljati nakon rata, ato je Hrvatski narod protuma io kao direktno popuatanje interesima Sovjeta kada su u pitanju sovjetske zapadne granice. Na tragu sovjetskih teritorijalnih aspiracija, prema Hrvatskom narodu, bila je i izjava sovjetskog veleposlanika Umanskog. u Mexicu. On je navodno pred lanovima meksi ke vlade na konstataciju da su sovjetske ete prema stanovitim prora unima prodrle preko Kijeva, te se od sovjetsko-poljske granice nalaze na udaljenosti od okruglo 145 km., odgovorio: }elio bih da je tomu tako, ali im na~alost moram rei da moramo u tom smjeru prodirati joa okruglo 450 km, da bismo dostigli naau granicu s Poljskom. Time je, zaklju io je Hrvatski narod, Moskva pokazala, da ~eli zauvijek zadr~ati onaj dio poljskog podru ja, koji je Sovjetski Savez zaposjeo u rujnu 1939. Rezultati Moskovske konferencije prema vijestima iz Spremnosti, bili su viae na elnog nego konkretnog karaktera, pripremljena je podloga za konferenciju velike trojke, te je iznova aktualizirano pitanje druge fronte. Takoer su otvorena pitanja poslijeratnih zapadnih granica Sovjetskog Saveza i ugro~enost Poljske i balti kih zemalja. Sarajevski Novi list sastanku u Moskvi takoer pripisuje politi ki karakter, pritom naglaaavajui slab i popustljiv polo~aj zapadnih Saveznika: Boljaevici e sami odrediti granice Sovjetske unije. Moskovska konferencija ministara, kako je joa zovu, na kojoj su sudjelovali ministar vanjskih poslova SAD-a Cordell Hull, Velike Britanije Anthony Eden i Sovjetskog Saveza Vja eslav Molotov, okarakterizirana je u Novom listu kao «moralni pad plutokrata» koji su izdali na ela Atlantske povelje i Europu izvrgnuli opasnosti boljaevizacije. Tako se 14. studenog pojavila i karikatura u sarajevskom Novom listu, koja je oatro kritizirala rezultate moskovske konferencije i savezni ko snishodljivo ponaaanje prema sovjetskim teritorijalnim zahtjevima. Uz slogan Uzalud Britanija prodaje Balkan boljaevicima, prikazan je njema ki vojnik koji stoji na braniku uvajui slobode malih naroda i to pod geslom: Balkan balkanskim narodima! Europa Europljanima! Moskovska konferencija je prema Spremnosti pokazala, da su Sovjeti nezahvalni dosadaanjom pomoi Saveznika, te da njihovi teritorijalni zahtjevi zaobilaze temeljno na elo Atlantske povelje: ..sovjetsko priznanje Atlantske povelje prethodno je uvjetovano priznanjem sovjetskih granica s isto nom Poljskom i zemljama Baltika zajedno s Finskom i rumunjskim pojasevima /.../ za ta podru ja ne ~ele primijeniti pravo na samoodreenje naroda. Dapa e, Staljinova izjava od 6. studenog 1943., povodom 26 obljetnice osnutka Sovjetskog Saveza, kako to pojaanjava Spremnost, posve je razotkrila teritorijalne aspiracije Sovjeta. injenica da je Staljin pod znak jednakosti stavio Krim, Litvu, Estoniju i Moldaviju jasno je potvrdila, zaklju uje se, gdje on vidi granice Sovjetskog Saveza. Na sli an na in je i Hrvatski list potkraj listopada opisao rezultate Moskovske konferencije, ukazujui na sve vei zna aj i mo Sovjetskog Saveza i savezni ko uva~avanje njezina ratnog doprinosa. Moskva prekida autnju naslov je lanka koji razotkriva navodne zakulisne igre i trgovinu teritorijem u poslijeratnim planovima Saveznika, dokazujui to napisima iz moskovske Pravde: Oni brbljavci koji neprestano izazivaju uznemirenje i iznose absurdne predmnjeve o sadr~aju moskovske trojne konferencije, neka znadu, da se o problemu ruskih granica i statutu balti kih zemalja mo~e govoriti koliko i o granicama Sjedinjenih Dr~ava i o statutu Kalifornije. Hrvatski list itateljima je ponudio i opairan izvjeataj Reutera o vijeanju u Moskvi u kojem su detaljno obrazlo~ene sve odluke Saveznika. Kao najva~nije odluke navode se: zajedni ki ratni napor Velike Britanije i SAD-a do kona ne pobjede nad Njema kom i inicijativa za revitalizaciju meunarodne organizacije svih miroljubivih dr~ava radi opeg reda i sigurnosti po uzoru na Ligu naroda, te konsenzus oko zajedni kog odlu ivanja po pitanju kapitulacije i razoru~anja neprijatelja. Potonja odluka, po kojoj su svi njema ki asnici, vojnici i pristaae stranke koji se ubrajaju meu krivce za strahote u zaposjednutim krajevima trebali odgovarati za po injeno pred sudovima istih zemalja, posebno je apostrofirana. Razlog tome bila je jasna spoznaja vladajuih struktura NDH da se ova odluka ne odnosi samo na njema ke vojnike, ve i na sve njema ke vojne i politi ke saveznike, pa tako i ustaae. Shodno tome vijest je trebala poslu~iti u propagandne svrhe i borce za Novu Europu dodatno u vrstiti u vjeri, da je sveti cilj za koji se bore, ujedno i borba za goli ~ivot. Dvanaestodnevnim sastankom (18. - 30. listopada 1943.) predstavnika vlada SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije u Moskvi, postavljen je temelj daljnjeg zajedni kog ratovanja Saveznika, ali i poslijeratne suradnje, koja je pretpostavljala ka~njavanje ratnih zlo inaca. Do Moskve tijekom 1943. odnose Saveznike optereivalo je prije svega strateaki va~no ratno pitanje, otvaranja druge fronte na zapadu Europe. Sovjeti su nestrpljivo o ekivali ispunjenje obeanja iz Casablance i rastereenje Isto ne fronte za 40-50 njema kih divizija. Posebno teako razdoblje za Sovjete bit e lipanj i srpanj 1943. kada su Nijemci pokrenuli posljednju njema ku ofenzivu na Isto nom bojiau, koja e zavraiti najveom tenkovskom bitkom rata kod Kurska i sovjetskom pobjedom. Nakon Kurska, Sovjeti viae ne postavljaju ultimativne zahtjeve za otvaranjem druge fronte, njihovo napredovanje prema zapadu bilo je brzo i efikasno, ato im je davalo samopouzdanje i vjeru u kona nu pobjedu. Osim toga Staljin je bio svjestan u jesen 1943. da prijetnja invazije ve~e dvadeset i pet njema kih divizija na zapadu, te da iako sporo, savezni ko napredovanje na Apeninskom poluotoku ve~e daljnjih deset do dvanaest njema kih divizija. Zato je Eden po svraetku konferencije u Moskvi izjavio kako se dogodila zna ajna promjena u odnosu na njegov prvi posjet (aludirao je na posjet iz 1941.) kada su Sovjeti vriatali za drugom frontom: Bio bih iznenaen kad bi sad po eli galamiti, jer sada znaju da ona zaista dolazi. Ova je konferencija veliki korak, po etak novog oblika suradnje meu nama. Timski rad je bio divan. Ipak, mnoga su pitanja bila nedore ena do Moskve, sastanka ameri kog dr~avnog sekretara Cordella Hulla, britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena, sovjetskog Andreja Molotova, kojima se priklju io i kineski veleposlanik u Moskvi. Mo~da najva~nija odluka iz Moskve, koja e svima u savezni kom taboru u vrstiti vjeru u zajedniatvo, bila je ona o bezuvjetnoj kapitulaciji neprijatelja. Deklaracija etiri sile sadr~avala je i odluku o formiranju Europske komisije koja bi trebala preuzeti obveze u poslijeratnoj Europi od AMGOT-a (Savezni ke vojne uprave u okupiranim teritorijima), Komisije za Italiju, a dogovoreno je i da e suradnja velikih sila biti nastavljena i nakon rata. U Moskvi je najavljeno konstituiranje Organizacije ujedinjenih naroda, a objavljena je deklaracija Roosevelta, Churchilla i Staljina o ratnim zlo incima, kojom je ustanovljeno na elo po kojem e zlo inci biti vraeni na suenje u zemlju u kojoj su, navodno, izvraili zlo ine. Tekst deklaracije o ratnim zlo incima Churchill je 13. listopada 1943. uputio Staljinu na razmatranje. Meu nabrojanim okupiranim teritorijima iz kojih e se tra~iti spiskovi ratnih zlo inaca, navodi se i Jugoslavija. Bila je to jasna poruka i pripadnicima ustaake vlasti ato mogu o ekivati nakon pobjede Saveznika. Meutim, u Moskvi nije bilo odluka vezanih za poslijeratnu sudbinu Estonije, Litve, Letonije, Poljske, Finske i drugih dr~avama Isto ne i Sjeverne Europe, kako je to tisak NDH isticao. Moskva je kao priprema Teherana postavila osnovna na ela suradnje velikih sila, a politi ke odluke bit e donijete sporazumom Staljina, Roosevelta i Churchilla u Teheranu i Jalti, te nakon rata u promijenjenom sastavu u Potsdamu. 3.4.3 Teheran prvi sastanak velike trojice Prve vijesti o sastanku velike trojice pojavile su se u tisku NDH po etkom prosinca 1943. bez zna ajnijih informacija o tijeku i odlukama sastanka. Navodno niti tisak neutralnih zemalja, `vedske i `vicarske nije imao podrobnije informacije, a atura izvjeaa Reutera strogo su cenzurirana. Hrvatski narod 4. prosinca donosi vijesti o papirnatim zaklju cima pripremnog sastanka u Kairu, pozivajui se na opairnije izvjeae Globereutera. Zagreba ki dnevnik podrobnije je objasnio itateljima u kakvim se problemima Saveznici nalaze na pacifi kom bojiatu, te na ratiatima u Europi i Aziji. U komentaru sastanka vojnih du~nosnika, kojem je predsjedao ameri ki general D. Eisenhower, napominje se da ne postoji zajedni ka vojna strategija Saveznika, da Amerikanci nestrpljivo o ekuju sna~niju zajedni ku ofenzivu na Japan, Rusi otvaranje «drugog bojiata» u Europi, a Chang Kaj Shek veu vojnu i materijalnu pomo u Aziji. Isti list 8. prosinca donosi agencijske vijesti iz Stocholma, jedno aturo i uopeno izvjeae s konferencije u Teheranu. Dr~avnici Staljin, Roosevelt i Churchill dali su zajedni ku izjavu, u kojoj su se obvezali na zajedni ko djelovanje u ratu i miru, uniatenje njema kih snaga, rieaavanje poslieratnog mira kroz sudjelovanje i malih i velikih naroda u ruaenju tiranija, ropstva, potla ivanja i nepodnoaljivosti. Iza te prili no openite formulacije, komunikeja koji je pro itan po svraetku konferencije, kriju se, navodi Hrvatski narod, veliki problemi i nesuglasice u taboru Saveznika. Pitanje granica Poljske, te statusa Finske i balti kih zemalja, ini se da je prepuateno na rjeaavanje Sovjetima, ime je dovedena u pitanje njihova opstojnost. U Teheranu je navodi Hrvatski narod, raspravljano i o modelu preureenju Balkana, no nije dore ena strategija jer se interesi Saveznika ini se razilaze, a takoer je i provedena analiza predstojeeg razoru~anja te ureenja poslijeratne Njema ke. Spremnost pak donosi alarmantne vijesti iz Engleske, da je savezni ki plan itavu Srednju i Isto nu Europu sa srediatem u Pragu izru iti Sovjetskom Savezu. Tu je tezu dodatno u vrstila, prema njema kom Basler Nactrichtenu i diplomatska afera na liniji poljska emigrantska vlada Moskva. Naime sovjetska diplomatska slu~ba ostala je prili no hladna na pohvalu ratnih aktivnosti Crvene armije od strane poljske emigrantske vlade, ato je iznova bacilo sumnju na ruske ekspanzionisti ke ciljeve prema zapadnim susjedima, zaklju uje se u Spremnosti. Hrvatski list pozivajui se na vijesti United Pressa otkriva na koju je Staljin kartu u Teheranu igrao: Staljin izgubio osam milijuna ljudi. Budui je doprinos SSSR-a u dosadaanjem tijeku rata nemjerljiv sa zapadnim Saveznicima, navodi Hrvatski list, Staljin je u pregovorima s Rooseveltom i Churchillom znala ki koristio svoje argumente po pitanju definiranja interesnih sfera i razgrani enja na istoku i sjeveroistoku Europe: Kadgod (Staljinu) mu se postavilo pitanje o Finskoj i balti kim dr~avama, o Poljskoj itd. on je uvijek odgovarao jedno te isto: izticao je ovih osam milijuna ~rtava. Roosevelt i Churchill u Teheranu su pristali preautno priznati Sovjetskom Savezu tra~enu granicu na zapadu respektirajui ~rtve koje je SSSR podnio u dosadaanjem ratu, ato zna i da predstoji revizija isto nih poljskih granica, navodi Hrvatski list, te borba za opstojnost malih balti kih zemalja. U jednom komentaru konferencije velike trojke Hrvatski list zaklju uje kako je sastanak u Teheranu kapitulacija SAD-a i Velike Britanije, pred Sovjetskim Savezom. Ve samo mjesto njihova sastanka sa Staljinom, jasno pokazuje, kakvu podreenu ulogu igraju Velika Britanija i Amerika u odnosu prema svom crvenom savezniku. Na odjeke sastanka u Teheranu nadovezao se i sarajevski Novi list izdvojivai jedan govor generala Jana Smutsa u kojem je on navodno izjavio da e nakon rata Njema ka biti izbrisana s karte Europe, te da e u Europi ostati samo Velika Britanija i Sovjetski savez. Prema vijestima iz Amsterdama Smuts je pritom izjavio: Sovjetski savez je novi gorostas u Europi, koji e zakora iti na ovaj kontinent i postati njegovim gospodarom. Niti Turska, koja je od po etka rata bila neutralna, nije zaobiena kada su u pitanju sovjetske aspiracije. Sovjeti su, prema pisanju Hrvatskog naroda zatra~ili nadzor nad Carigradom i crnomorskim tjesnacima, te kontrolu nad balkanskim narodima povijesno i vjerski orijentiranima k pravoslavnoj crkvi u Moskvi. Odluke u Teheranu karikaturom ironi no je prokomentirao i humoristi ni asopis Vrabac u svojem prvom broju 1944. Karikatura prikazuje teheranskog Staljina koji je nagazio britansku i ameri ku zastavu i poru uje svijetu: Prijatelje sam pobiedio, no kako u neprijatelje. Na sli an na in je i Hrvatski narod, karikaturom u svom novogodianjem broju do arao savezni ke odnose nakon Teherana. Roosevelt, Churchill i Chang-Kaj-Shek naklonom estitaju Staljinu Novu 1944., ime je definiran odnos snaga u savezni kom taboru, ali i najavljen zna ajniji utjecaj Sovjetskog Saveza na formiranje poslijeratnog svijeta. Od 28. studenog do 1. prosinca 1943. u Teheranu je odr~ana prva konferencija velike trojice. Ondje su predsjednici SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije donijeli odluke koje e predodrediti vojnu i politi ku suradnju Saveznika do kraja rata, te ato je vrlo va~no u vrstiti savezniatvo. Transkripti nekoliko bilateralnih i trilatelarnih sastanaka u Teheranu otkrivaju do koje mjere su Saveznici potkraj 1943. imali usklaene stavove i ato su bili njihovi prioriteti. Staljin je imao glavnu rije u Teheranu i posebno inzistirao na dogovoru Saveznika oko na ina na koji e se Njema koj onemoguiti novi uspon. Iako joa u Teheranu nije do kraja dogovorena poslijeratna sudbina Njema ke, plan Roosevelta o podjeli Njema ke na viae dijelova (Churchill je zagovarao odcjepljenje Pruske od ostatka Njema ke), bio je Rooseveltu i Staljinu prihvatljiv, ato e se pokazati presudnim ve na Krimu po etkom 1945. Staljin je tra~io i vrlo rigorozne mjere prema njema koj vojsci, eliminaciju 50 000 100 000 njema kih asnika, ato je za Roosevelta i Churchilla kao predstavnike demokratskog svijeta bila neprihvatljiva ideja. Staljinu je s vojno strateakog aspekta bilo va~no utana enje termina operacije Overlord, a zapadni Saveznici su se obvezali da e izvraenje otpo eti u svibnju 1944. Sovjetima je bilo va~no i sigurnosno pitanje granica na zapadu, pa je prihvaena Curzonova linija, kao nova granica SSSR-a na zapadu, ali i obveza kompenzacije teritorija poslijeratnoj Poljskoj, na atetu Njema ke. U Teheranu je osim toga usuglaaen zaklju ak o koordiniranom vojnom zapovjedniatvu svih triju sila. Staljin je preuzeo obvezu pokretanja rata protiv Japana kada Njema ka bude pora~ena. Dogovoreno je da e se partizanske snage u Jugoslaviji od tada logisti ki i vojno potpomagati. Turskoj je upuen poziv da se priklju i Saveznicima do kraja 1943. godine, a na temelju moskovskih zaklju aka, iznova je data podraka osnivanju organizacije Ujedinjenih naroda. Da su zapadni Saveznici respektirali zna aj i ulogu SSSR-a u ratu protiv Njema ke i njenih saveznica, ali i novonastalo stanje vojne dominacije Crvene armije, potvruje i njihov stav prema sovjetskim zahtjevima u Teheranu. Pobjeda nad Njema kom bila je va~nija od samoodreenja malih balti kih naroda ili pitanja isto ne granice Poljske, pa je Roosevelt u jednom trenutku u aali Staljinu rekao kako nema namjeru zaratiti s SSSR-om zbog tri balti ke dr~ave. Staljin je primijetio da su te tri balti ke zemlje ionako bile sastavni dio Carske Rusije prije Prvog svjetskog rata, koja je bila u savezu Antante, te da tada nikome to nije smetalo. Churchill nije imao niata protiv Staljinovih zahtjeva na istoku i sjeveru Europe, jer je nastojao zadr~ati britanske kolonije. Dogovor je postignut, a Roosevelt je Staljinu u povjerenju priopio kako do kraja 1944. mora biti suzdr~an u pitanju Poljske i malih balti kih naroda, jer o ekuje izbore u SAD-u, ra unajui na glasove 6 milijuna ameri kih Poljaka i drugih doseljenika s Baltika, ato je Staljin prihvatio. Teheran je bio demonstracija sile Saveznika, ato se vidi prema njihovim ratnim i poslijeratnim planovima, ali i sporazum koji je u vrstio savezniatvo. Ono ato je u tisku NDH prepoznato kao antagonizam i prijepor u savezni kom taboru, zapravo je povezivalo Saveznike. Ustaaka propaganda takoer je zaboravila jednu va~na injenicu, borba protiv Njema ke i njenih saveznica povezala je Veliku Britaniju, SSSR i SAD u ratni i politi ki savezu, iji je osnovni cilj bio poraz Njema ke. Savez e trajati dok taj cilj ne bude ispunjen. 3.4.4 Teheranske odluke i NDH Ustaaki vrh bio je svjestan va~nosti odluka iz Teherana, a posebno odluke o potpori Titu i partizanskom pokretu. Konkretna pomo Saveznika antifaaisti kom pokreta uslijedila je netom nakon konferencije potporom iz zraka, bombardiranjem Sarajeva, Vara~dina, Zagreba, Splita, Prijedora i Travnika, o emu e svjedo i i tisak NDH od kraja 1943., optu~ujui Saveznike za barbarizam i terorizam nad hrvatskim gradovima. Sarajevski Novi list u lanku `to je bombardirano u Sarajevu optu~uje zapadne Saveznike i generala D. Eisenhowera za pomaganje partizanima i teroristi ki napad na Sarajevo. Tito je, navodi se, neistinama uvjerio zapadne Saveznike da njegova vojska ima najmanje 200 000 vojnika, te da mo~e biti Saveznicima koristan saveznik na jugoistoku Europe. Zato je, dalje se navodi, Tito zatra~io zra nu potporu, obeavai osvajanje Sarajeva. Pritom je lagao da hrvatski narod ne ~eli svoju zemlju, te izostavio da se tek neznatan broj Hrvata odmetnuo proti svoje vlastite domovine. Novi list stavlja znak jednakosti ispred etnika i partizana, iako lanak zapravo dokazuje suprotno, da su Saveznici priznali Tita, a da je politika savezni ke potpore D. Mihailoviu napuatena: Uzalud se promi ba Titinih boljaevika takodjer trudi da doka~e svietu kako su oni protiv etnika Dra~e Mihailovia. Treba i naa najvei neprijatelj znati, da su nama i jedni drugi i Titini razbojnici i Dra~ini etnici podpuno jednaki. I jedni i drugi se bore proti idealima hrvatskog naroda i jedni i drugi nas ubijajaju i plja kaju. Oni misle da uzpostave Veliku Srbiju protiv ega se hrvatski narod uz ogromne ~rtve, ogromne patnje i ula~ui sve svoje, bori ve dvadeset godina. Teza o tome kako Tito i komunisti rade na stvaranju Velike Srbije bit e pojaanjena u Hrvatskom narodu od 11. sije nja 1944. Ondje se navodi kako je Dra~a Mihailovi joa 1941. naredio da se borbe u Srbiji ne vode, ve samo u Hrvatskoj, ato su prihvatili i partizani. Za novinara potpisanog tek jedinim inicijalom M. to je bio dokaz da su i partizani pod srpskim vodstvom, odnosno da imaju jednako antihrvatski karakter poput etnika. Iako nije objaanjeno kako se to sla~e s injenicom da Hrvat vodi NOVJ i KPJ, maraal Josip Broz Tito, na drugom mjestu u Hrvatskom narodu dalje se razvija teza o velikosrpskom planu komunista. Federalisti ki model Jugoslavije izglasan u Jajcu 29. studenog 1943. od strane AVNOJ-a, interpretiran je u lanku Tko je izumio federalizam, kao prikriveni velikosrpski plan. U uvodu se itatelje podsjea na hrvatske intelektualce iz meuratnog razdoblja koji su naivno vjerovali u federalisti ki koncept, a zapravo ~ivjeli u velikosrpskoj dr~avi, da bi se zaklju ilo: U stvari su partizani isto tako velikosrbi kao Dra~a Mihajlovi kad tra~e da sovjetska Jugoslavija bude ureena kao federalisti ka dr~ava u kojoj bi pet dr~avnih jedinica pripalo Srbima, a po jedna Srbima i Hrvatima. Ovdje su partizani u cjelosti prihvatili velikosrpsku koncepciju, od prije prvog svjetskog rata. Na tragu teze o prosrpski orijentiranom partizanskom pokretu lanak sarajevskog Novog lista od 5. prosinca 1943. u kontekstu odluka iz Teherana dalje razvija tezu o opasnosti boljaevizma za Hrvate, koji ne poznaje pojam nacionalnosti, pa zaklju uje kako nije udno ato se Hrvatsku gura u neku Veliku Srbiju. U lanku se za sve okrivljuje Sovjete i njihovu politi ku strategiju boljaevizacije jugoistoka Europe, koja predstavlja opasnost i po Hrvatsku preko Tita i njegovih partizana: Sovjetima je stalo do toga da u naaoj zemlji, kao uobe u ovom dielu Europe, stvore ~ariate boljaevizma. Oni bi onda, kada bi se to ostvarilo lako ostvarili prelaz na nas. Nama nije ni na kraj pameti, da se priklju imo Sovjetskoj Uniji. Baa naprotiv, ginui i ~rtvujui se, mi najbolje pokazujemo da ne emo da ujemo niti za Sovjetsku Uniju, niti za Tita, njenog glavnog plaenika i agenta. Na kraju se u lanku progovara i o meunarodno pravnom statusu NDH, te ato zapravo predstavlja ustaaki pokret: Uzalud oni svojim ratnim izvjeatajima taje, da mi Hrvati uobe postojimo, da se borimo s njima i da ginemo. Uzalud oni nastoje prekriti naau borbu nekom djelatnoau okupatora& Ali ovdje se bore naai ustaae i domobrani, ovdje se bore Hrvati proti jedne paklenske osnove, koja se ~eli provesti nad naaim svietom. Teza koju je ustaaka propaganda potencirala, da su ciljevi komunista jednaki onima etnika, stvaranje Velike Srbije, bila je posve neto na. Naprotiv, jugoslavenski komunisti vodili su rat protiv etnika i velikosrpske ideje, a na diplomatskom planu jugoslavenskoj izbjegli koj vladi u Londonu nastojali su onemoguiti u poslijeratnim planovima restitucije Kraljevine Jugoslavije. Zato je jedna od odluka iz Jajca bila oduzimanje prava zakonite vlade Jugoslavije takozvanoj jugoslavenskoj vladi u inozemstvu i o zabrani povratka u zemlju kralja Petra II. Karaorevia. `to Saveznici nee prihvatiti. Odluke Antifaaisti kog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ-a) iz Jajca uope se ne podudaraju s interpretacijama iz novina NDH. Ondje su definirani glavni ciljevi naroodnoslobodila ke borbe, pobjeda nad faaizmom i oslobaanje jugoslavenskih naroda, ato je podrazumijevalo i ruaenje osovinske tvorevine NDH, te rjeaavanje nacionalnog pitanja na podru ju u Jugoslaviji. Formirana je jugoslavenska vlada, Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ), te je AVNOJ proglaaen najviaim zakonodavnim tijelom narodnog osloboenja Jugoslavije. Zasjedanjem u Jajcu lanovi AVNOJ-a ispred zemaljskih antifaaisti kih vijea, donijeli su odluku o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu. Taj je princip samoodreenja naroda, uklju ujui i pravo na odcjepljenje ili na ujedinjenje s drugim narodima, trebao je jam iti punu ravnopravnost naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Za partizanski pokret u Jugoslaviji bila je va~na zajedni ka odluka zapadnih Saveznika i Sovjetskog saveza iz Teherana da e podr~ati Josipa Broza Tita i pokret otpora predvoen komunistima. Time je Narodno oslobodila ka vojska Jugoslavije (NOVJ) de facto priznata za savezni ku vojsku koja se na prostoru Jugoslavije bori protiv zajedni kog neprijatelja. Ve su u Teheranu Saveznici dogovorili i stvaranje nove federativne jugoslavenske zajednice. Tom je prigodom odlu eno da e se Jugoslavija kao dr~ava obnoviti u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti. Pitanje njenih zapadnih granica i zahtjeva prema Italiji odlu eno je da e se rijeaiti nakon rata na osnovi prijedloga predsjednika SAD W. Wilsona iz 1919. godine. Pokuaaji desnog krila HSS-a i dijela ustaakog pokreta u NDH da tijekom 1944. Hrvatsku kao corpus separatum pribli~e Saveznicima, bit e osueni na propast. Saveznici su od Teherana pomagali i podr~avali isklju ivo partizane, jedinu snagu koja je pru~ala otpor Nijemcima, odnosno garantirala obnovu Jugoslavije i podupirali su suradnju HSS-a s komunistima. Saveznici u Teheranu ipak nisu priznali odluke AVNOJ-a, vrhovnog predstavni kog tijela naroda Jugoslavije iz Jajca 29. studenog 1943., kojima je formirana vlada, Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ), na elu s maraalom Titom i komunistima, a kralju Petru i izbjegli koj vladi u Londonu zabranjen povratak u zemlju. Zapadni Saveznici, odnosno Churchill koji je u ime Saveznika vodio pregovore s Titom tijekom 1944., inzistirali su na sporazumu NKOJ-a i izbjegli ke jugoslavenske vlade, ato e biti ostvareno sporazumima izmeu Tita i Ivana `ubaai, predsjednika jugoslavenske vlade u izbjegliatvu (16. lipnja i 1. studenog 1944. na Visu). Nakon Teherana politika Saveznika prema jugoslavenskom pitanju jedinstvena je. Poruka Churchilla Staljinu po etkom 1944., netom nakon Teheranske konferencije, svjedo i o savezni kom dogovoru da nee jednostrano postupati i da e podupirati isklju ivo NOP na prostoru bivae Jugoslavije, ali isto tako da e raditi i na pribli~avanju NKOJ-a s izbjegli kom vladom u Londonu. Churchill nije htio komunisti ku Jugoslaviju, pa je Staljin prihvatio kompromisno rjeaenje koje e uklju iti i jugoslavensku kraljevsku vladu u izbjegliatvu u projekt nove Jugoslavije. *** Ustaaka je propaganda od Teherana pa gotovo do kraja rata, s povremenim odstupanjima u Spremnosti, zagovarala samo jedno rjeaenje, borbu uz njema kog saveznika za hrvatsku dr~avnost. A to je zna ilo, koliko god bilo apsurdno, borbu do poraza, odnosno do propasti NDH i ka~njavanja ratnih zlo inaca. Bila je to krajnje apsurdna propagandna agitacija, koja se opravdavala svetom borbom za nacionalne ciljeve u ustaakoj re~iji. Zna ajnu ulogu u kreiranju takvog ozra ja od dnevnika imati e najzna ajniji dnevnici u NDH, Hrvatski narod, Hrvatski list i sarajevski Novi list. Tako se u lanku Mnogi su progledali objavljenom 16. prosinca 1943. u Hrvatskom listu navodi kako su mnogi u NDH ve progledali protiv koga se vodi dvogodianja borba, odnosno za im ide auma: U Hrvatskoj se ne vodi borba protiv ustaaa, u Hrvatskoj se vodi borba protiv hrvatskog naroda. Ta teza o ustaaama spasiteljima hrvatskog naroda, odnosno identifikaciji ustaatva i izvornog hrvatstva, bila je temelj ustaake ideologije. Ustaaki tisak pritom je inzistirao na neto noj injenici da hrvatski narod nema alternativu, osim ustaake politike, te da svaka druga suprotstavljena politika zna i povratak Hrvatske u velikosrpsku zajednicu. To naravno nije bilo to no jer su Hrvati dr~ali vodstvo komunisti ke partije (Josip Broz Tito, Ivo Lola Ribar, Vladimir Bakari) a od po etka lipnja 1944. Hrvat, Ivan `ubaai preuzima voljom zapadnih Saveznika predsjedavanje jugoslavenskom izbjegli kom vladom u Londonu. Hrvati su bili ti koji su sa Saveznicima 1944. dogovarali stvaranje nove poslijeratne Jugoslavije. Ne treba zaboraviti i ulogu HSS-a od 1943. i napore da se NDH omogui prelazak u savezni ki tabor, kao i zna ajan doprinos HSS-ovaca u antifaaisti kom pokretu. Koliko god to bilo nelogi no, u tisku NDH na svaki se na in nastojala dokazati bezizlazna pozicija za hrvatski narod. Njema ki saveznik je gubio rat i na to su ratna izvjeaa po etkom 1944. nedvojbeno ukazivala, no itateljstvo je uvjeravano da alternative zapravo nema, jer se samo joa Nijemci bore protiv komunista. Zato je u sarajevskom Novom listu 27. sije nja 1944. u lanku Kad Englezka zahvaljuje itateljstvo upozoreno ato donosi savezniatvo s Velikom Britanijom. Dra~a Mihailovi, navodi se, napuaten je od Saveznika, iako je donedavno slavljen kao duaa otpora protiv Nijemaca: ...sada njegovo mijeaanje u strana ku politiku moskovskog atienika Josipa Broza naziva prokletstvom. Takoer se konstatira vrsta britansko-sovjetsko savezniatvo: Da je britanska vlada ovog ovjeka (J. B. Tita) koji je po priznanju Observera viae godina prosiedio u tamnici, formalno priznala nekim autoritetom i maraalom, predstavlja tipi no britansku balkansku politiku. Dokazujui pogubnost suradnje sa Saveznicima kada je u pitanju hrvatska stvar, ustaška propaganda na primjeru Jugoslavije potvrdila je kako savezništvo SSSR-a i Velike Britanije dobro funkcionira, što je bilo dijametralno suprotno dotadašnjim naporima. Konfuzija koja je nastala kod ustaških ideologa, bila je rezultat odluka iz Teherana i nedvojbene sloge Saveznika. Churchill je u Teheranu prihvatio Tita i NKOJ za saveznike, a Staljin uklju enje izbjegli ke vlade formiranje nove Jugoslavije. Dogovor je postignut relativno lako, jer je Saveznicima je prije svega bila va~na pobjeda nad Njema kom i njenim saveznicama, dok su politi ka pitanja u Isto noj i Jugoisto noj Europi imala manje va~an zna aj. U vrijeme teheranskog sastanka Glavno ravnateljstvo za promi bu novinskim redakcijama u vidu predlo~aka za lanke dostavljalo je i velik broj propagandnih tekstova i vijesti posveenih boljaevizmu, Sovjetskom Savezu i poslijeratnim osnovama. Dva su lanka nedvojbeno zna ajno utjecala na ton pisanja hrvatskih novina potkraj 1943., `to nam predstoji ako..... i Dobar savjet: «Postanite boljaevici». U prvom se jasno poru uje ato o ekuje vei dio Europe, a time i hrvatski narod, budu li Sovjeti pobijedili: strahovitu smrt miliona, progoni na prisilan rad na daleki Iztok za ostatak naaeg naroda. Sve ono ato mi uklju ujemo u naaim duaama i srdcima, naae crkve, naae liepe stare gradove, velike pjesnike i u enjake naaeg naroda nestat e s lica zemlje, a potonji upozorava one koji o ekuju spas od zapadnih Saveznika Izbijte si sva ta o ekivanja iz glave! Postanite boljaevici! Poruka ustaakog vrha hrvatskoj javnosti bila je jasna, u savezni kom taboru Sovjeti vode glavnu rije i nije realno o ekivati primjenu na ela Atlantske povelje. Bude li prema planu iz Teherana III. Reich uistinu pora~en posljedi no e to zna iti i propast hrvatske dr~ave, te novu epohu ropstva hrvatskog naroda. 3.5 Savezni ka invazija na Normandiju - prekretnica na Zapadnom bojiatu 3.5.1 Overlord otvaranje druge fronte Tijekom prva dva mjeseca 1944. na stranicama Hrvatskog naroda i Spremnosti po prvi puta je aktualizirana realnu opasnost od savezni ke invazije na Europu i realizacija dugo o ekivanog drugog europskog bojiata: Obrambeni ureaji na kojima e se slomiti svaki pokuaaj invazije Norveaka obrana je tako osigurana da je svako iskrcavanje na njoj osueno na propast. Pritom se navodilo da bi takva operacija zapravo bila nemogua i na najbli~em dijelu europskog kopna od Engleske, na Kanalu, zbog problema s logisti kom potporom kakvu su ve Saveznici imali kod Solomonskog otoka Bougainvilla u Burmi, na Egejskom moru, te da su Amerikanci uglavnom neraspolo~eni prema ideji invazije na europsko kopno, jer bi morali snositi preko 70 % tereta te zahtjevne ratne operacije. Spremnost je citirajui mialjenje engleskog lista Daily Worker, nastojala uvjeriti itateljstvo, kako je invazija gotovo nemogua misija ili tek daleka budunost koju pretpostavlja realizacija ni viae ni manje nego sedam uvjeta. Onesposobljavanje profaaisti ke i protusovjetske pete kolone u engleskim redovima, stavljanje u funkciju francuskog pokreta otpora, uspostava demokratske vlasti u Italiji i svrgnue profaaisti ki orijentirane kraljevine, povezivanje s demokratskim snagama u `panjolskoj za lakau provedbu invazije, rjeaenje pitanja nestaaice ugljena, eliminaciju oporbe plana invazije, ruaenje britanske vlade i postavljanje prokuaanih antifaaista. Ipak, izjava generala Karla R. G. Rundsteta, vrhovnog zapovjednika njema kih snaga na Zapadu objavljena u Hrvatskom narodu, najavila je da su Nijemci upoznati sa savezni kim pripremama za invaziju na Zapadnu Europu i to na Francusku, te da shodno tome provode opse~ne pripreme na utvrivanju francuske atlantske obale. Na istom tragu bile su i vijesti o evakuaciji 48 tisua Francuza s ju~ne obale Francuske u dubinu od 20 kilometara. U proljee 1944. pitanje otvaranja druge fronte i predstojee invazije na zapadnu obalu Francuske sve je viae zaokupljalo njema ki, a posljedi no i tisak NDH. Moskva je, prema navodima Hrvatskog naroda, a na temelju informacija DNB-a i dalje inzistirala na otvaranju drugog bojiata na europskom tlu, ne priznajui Talijansko bojiate relevantnim: Moskva tra~i invaziju, ali ne po uzoru Italiju, dr~ei pritom izvraenje preuzetih obveza zapadnih Saveznika preduvjetom za organizaciju druge po redu trojne konferencije: Staljin odbio poziv na novi trojni sastanak. U istom listu 22. o~ujka objavljen je tekst pod naslovom: `to je s invazijom?, gdje se vojni stru njak zagreba kog dnevnika zapitao, oklijevaju li to Angloamerikanci i zaato nije izvraeno obeanje da e invazija biti izvedena do martovskih Ida. Takav i sli ni tekstovi u novinama imali su cilj uvjeriti javnost NDH u snagu i mo njema kih divizija u Francuskoj, a zapadne Saveznike prikazati neuspjeanima na vojnom planu. Takoer, zadatak je bio Sovjete apostrofirati kao najmoniju silu alijanse, ne bi li se opravdali njema ki neuspjesi na Isto nom bojiatu, te proizveo strah od eventualne komunisti ke pobjede. Na stranicama novina NDH kao da se prizivalo otvaranje Zapadnog bojiata. Trebao je to biti veliki poraz Velike Britanije i SAD-a, koji bi omoguio kona an obra un dvije kontinentalne sile, Njema ke i SSSR-a, i donio pobjedu Hitlerovom III. Reichu i njegovim satelitima. Po etkom lipnja 1944. prema Hrvatskom narodu, angloameri ka invazijska vojska u Engleskoj, zavraila je s pripremama, te se o ekivala skora vojna akcija. itatelji su upoznati sa stavovima inozemnog tiska o razlozima viaemjese nog odgaanja invazije od planiranih rokova. `vedski vojni komentator lista Dagens Nyhetera, kako je prenio Hrvatski narod, ustvrdio je da su Angloamerikanci potonje vrijeme iskoristili za reorganizaciju vojske, ra unajui da je za uspjeanost invazije potreban omjer vojnika 2:1 u korist Saveznika, a dio svojih snaga, koji nije bio pripremljen za sveobuhvatnu vojnu akciju kakva je pomorsko-zra na invazija, prebacili su na Talijansko bojiate ne bi li stekli potrebno iskustvo. Odgaajui invaziju zaklju io je isti vojni komentator, Saveznici su nastojali poveati svoju prednost. General Kurt Dittmar, iju su vojnu ekspertizu esto objavljivale ustaake novine na temelju izvjeaa HDU Croatije iz Be a, ustvrdio je kako odgaanje invazije predstavlja veliki gubitak za Saveznika, a najava nekog novog oru~ja kojim bi Saveznici mogli iznenaditi njema ku vojsku ocijenjena je pak kao puka propaganda. U lanku Stvarnost i problemi invazije, Nova Hrvatska 6. lipnja je ustvrdila kako je angloameri ko odgaanje otvaranja drugog europskog bojiata od 1941., Nijemcima omoguilo izgradnju Atlantskog bedema. Dosadaanja iskustva, dalje se navodi, kod Dunkerquea i Dieppea bila su vrlo ~alosna, pa se Angloamerikanci pribojavaju nove katastrofe, pogotovo stoga ato nemaju jedinice koje su proale vatreno kratenje, izuzme li se VIII. britanska vojska iz Afrike i Italije. Za Nijemce je zaklju uje se, povoljan sadaanji trenutak, jer iznenaenja ne mo~e biti kao ato ga je moglo biti 1941. i 1942., jer se danas s neprijateljske strane o invaziji toliko govori i toliko je se najavljuje, da bi prije bilo iznenaenje, ako do nje ne doe. Unato najavama u tisku NDH i izvjesnosti koja je navodno vladala, ini se da Nijemci ipak nisu znali pouzdano gdje e invazija biti usmjerena. Strah od otvaranja Balkanskog bojiata bio je i dalje prisutan, kao i od napada preko Pirinejskog poluotoka zauzimanjem neutralnog Portugala. U strategiji obrane Francuske smatralo se da bi napad mogao biti izvraen sa zapadne mediteranske strane, ali istovremeno i na potezu Biskajskog zaljeva. General Alfred Jodl rekao je Hitleru u sije nju 1944. nakon uspjeanog Savezni kog zauzimanja Anzia i u vraenja na Apeninskom poluotoku, da je mogu istovremeni savezni ki udar s viae strana na Francusku. Problem njema ke organizacije obrane u Francuskoj bila je ~elja operativnog sto~era vrhovnog sto~era Wermachta da se niti jedan sektor u Francuskoj ne oslabi, a to je zna ilo da Nijemci nee moi koncentrirati vee snage na jednom mjestu. Njema ka ideja bila je brzo i efikasno slomiti savezni ki pokuaaj stvaranja drugog bojiata na Zapadu, ato bi zna ilo da se novi nee dogoditi za dugo, i tako osloboditi pedeset divizija za rat sa Sovjetima na istoku. Ipak njema ka neodlu nost kako organizirati obranu (posljednji plan obrane odba en je u travnju 1944.), kao i izravna opasnost s istoka, gdje su Sovjeti vrlo brzo napredovali u oslobaanju Ukrajine i Baltika, te s juga gdje su zapadni Saveznici ugro~avali Italiju, ali i Balkan, imat e za posljedicu slabljenje Hitlerova Atlantskog zida. Joa jedan va~an imbenik utjecat e na njema ku obranu, uz Savezni ku invaziju na Normandiju gotovo istovremeno otpo et e 22. lipnja 1944., na dan tree obljetnice njema kog napada na SSSR i operacija Bagration, velika sovjetska ofenziva na sredianjem dijelu Isto nog bojiata koja je do po etka srpnja 1944. porazila 28 njema kih divizija s 350 000 ljudi. Bio je to joa jedan dokaz vrstog savezniatva i koordiniranog rata protiv Njema ke i njenih saveznicama, jer je dogovor o sovjetskoj ljetnoj ofenzivi usklaenoj sa savezni kom invazijom na Zapadu postignut joa na Teheranskoj konferenciji. Omjer snaga pred angloameri ko iskrcavanje na obalu Normadije bio je daleko na strani Nijemaca, 350 000 vojnika naprama 155 000 vojnika savezni kih snaga. Meutim, Hitlerova neodlu nost tijekom travnja i svibnja 1944. kome da povjeri zapovjedniatvo u obrani Francuske, dovela je do sukoba generala Rommela i Rundsteta, ato je imalo kobne posljedice. Nijemci su se iscrpljivali u taktici utvrivanja Atlantskog bedema, umjesto da su uvje~bavali vojsku za ratne operacije. Pripreme za savezni ko iskrcavanje u Normandiji otpo ele su joa 1942., a prva faza bila je dovraena nakon konferencije u Casablanci. Osim detaljnog izvianja izraen je vei broj varijanti iskrcavanja i stvorena je nova ratna in~enjerija. (umjetne luke, naftovod od engleskog kopna itd.) Tijekom 1943. pripremljeno je 5 000 brodova, 7 500 aviona za podraku invaziji i 3 500 bombardera. General Eisenhower koji je vodio zdru~eni savezni ki sto~er 8. svibnja 1944. dovraio je pripreme i donio odluku da e se napad izvraiti 4. ili 5. lipnja. U kona nici, plan je bio ukupno iskrcati 2 milijuna vojnika, a u prvom naletu 6. lipnja 1944. na Dan D iz zraka se iskrcalo 20 tisua i 70 tisua s mora. Njihovi prvi ciljevi nalazili su se na 65 kilometara dugoj liniji od poluotoka Contentina do rijeke Orne. Iskrcavanje je proalo s promjenjivom sreom, u vraen je izvjestan broj mostobrana, no grad Caen nije osvojen. Saveznici su imali zbog vremenskih nepogoda poteakoa s logisti kom potporom, ali do kraja lipnja i oslobaanja luke Cherbourg oko milijun savezni kih vojnika nalazilo se u Francuskoj. U svemu im je bitno pomogla nespremnost njema kih snaga, iji je vrh bio veim dijelom upoznat s planom Saveznika, ali je bio neslo~an u provedbi taktike obrane. Ipak Nijemci ni dan prije iskrcavanja nisu imali predod~bu da se napad sprema, jer je E. Rommel javio K. Rundstetu 5. lipnja kako ne predstoji neposredna opasnost od invazije. Zbog loaeg vremena Nijemci nisu mogli izvraiti izvianja nad ju~nom obalom Engleske gdje su se tada invazijske snage generala D. Eisenhowera ukrcavale u brodove, a morale su se povui i izvia ke plovne jedinice. Izvjeaa njema kih agenata predviala su mogunost savezni kog iskrcavanja izmeu 6. i 16. lipnja 1944., meutim takvih izvjeataja je tijekom travnja i svibnja pristiglo stotinjak, pa ih nitko nije uzimao previae ozbiljno. Zapovjednik sedme armije u Normandiji Friedrich Dollman, ak je 6. lipnja naredio odmor od neprestanog stanja pripravnosti i pozvao sve asnike na vje~bu u Rennes, 200 kilometara udaljen od Atlantika. Nijemci osim toga nisu znali gdje e se napad dogoditi na Atlantskoj obali, dok su Rundstet i Rommel vjerovali da e uslijediti na naju~em dijelu Kanala, u podru ju Pas- de-Calaisa, gdje su koncentrirali najja u XV. armiju sastavljenu od petnaest pjeaa kih divizija, Hitler je upozoravao na mogunost napada na Normandiju. Ondje je tek od o~ujka 1944. otpo elo poja avanje obrane i to na odsjeku izmeu Seine i Loire, pa je najvei dio snaga i dalje je zadr~an sjeverno od Seine, izmeu Le Havrea i Dunkerquea. Hitler je s radoau do ekao savezni ko iskrcavanje, vjerujui u neprobojnost Atlantskog bedema, odnosno u laku pobjedu Nijemaca, ato bi rat koncentriralo ponovo na Isto no bojiate. Jednom od najbli~ih suradnika, Hermanu Göringu na dan iskrcavanja Saveznika rekao je: Göring jeste li uli? Jutros su se saveznici napokon iskrcali u Francusku i to to no tamo gdje smo ih o ekivali! Ondje emo ih i izbaciti iz Francuske! Dana 7. lipnja 1944., Hrvatski narod hladno je i bez medijske pompe, kao da potvruje da je to bilo o ekivano, ozna io po etak savezni kog iskrcavanja na francuskoj atlantskoj obali: Po etak invazije na zapadu uniatavanje iskrcanih eta i invazionih brodova- anglomeri ki napadaj naiaao je na spremnu i odli nu njema ku obranu, koja neprijatelju zadaje strahovite udarce i velike gubitke. U lanku se dalje navodi kako je desantno iskrcavanje izvraeno na viae mjesta od Le Havra do Cherbourga na obalama Normandije, a da su tome prethodili teaki zra ni udari. Prema prvim izvjeaima sa Zapadnog ratiata na podru ju rijeke Seine i isto ne obale Normandije, opa~eni su bojni amci za iskrcavanje i drugi laki ratni brodovi Saveznika, dok su na sjevernom dijelu Normandijskog poluotoka ameri ke padobranske snage provodile zra ni desant. Nova Hrvatska u uvodniku istoga dana itatelje umiruje kako je kona no otpo ela dugo o ekivana angloameri ka invazija koja je e ubrzati svraetak rata, odnosno donijetu kona nu pobjedu Nijemaca. Isti list komentira savezni ku ratnu kampanju kao propagandni trik: Samo dok naai protivnici s druge strane barikada vjeruju u uzpjeh sa svojom promi bom toliko reklamirane i razvikane invazije, dotle mi nepokolebljivim pouzdanjem i vjerom u snagu njema kog oru~ja vjerujemo da e invazija svraiti baa kako svi ujedinjeni europski narodi pri~eljkuju. Njema ki ratni izvjeataji u tisku NDH do 8. lipnja 1944. bili su prili no bezizgledni za Saveznike, o emu svjedo e i brojni novinski napisi u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj: Razbijena veina mostobrana iskrcanih invazionih snaga Oboreno 170 invazionih zrakoplova krcatih vojnicima i oru~jem Svakog sata rastu gubici invazionih snaga potpuno uniateni padobranski sastavi na Yerseyu i Guerneyu likvidirana 3 mostobrana izmeu Orne i Vire, Angloamerikanci izgubili 50 000 ~rtava, ali se iz njih dalo ia itati da su Saveznici uspjeli u nakani i zauzeli dijelove normandijskog priobalja, te da e se ondje odr~ati. Uvodnik Nove Hrvatske 8. lipnja ponudio je umirujui odgovor hrvatskim itateljima ato se zapravo dogaa na obalama Normandije. Iz pouzdanih izvjeaa vidi se da viesti o invaziji nisu izazvale nisu nikakva senzacionalna obilje~ja. Vojske su se sudarile Angloamerikanci udaraju u elik i beton Atlantskog bedema.. Angloamerikancima nije uspjelo toliko pripremano takti ko iznenaenje jer ih je njema ka vojska dostojno do ekala, uniativai u prvom udaru izkrcane padobranske divizije. Podaci o angloameri kim ~rtvama u prvim danima invazije objavljeni u novinama NDH nisu bili to ni. Pedeset tisua poginulih bitno je preuveli ana brojka od stvarne. Prema statisti ki utvrenim podacima na dan 30. lipnja 1944. Saveznici su imali 7 704 mrtva vojnika, od ega 4 868 Amerikanaca i 2 443 Britanaca i 393 Kanaana. Nakon prvih nekoliko dana od iskrcavanja ratnim izvjeatajima viae nije opovrgavana savezni ka prisutnost na zapadnoj obali Francuske. Ipak, itateljstvo je uvjeravano da to ne mo~e biti osnova za daljnje napredovanje. Tako se u jednom lanku Hrvatskog naroda od 8. lipnja navodi: Snage i ciljevi 1. razdoblja invazije Montgomery bi htio osvojiti Normandiju mostobrani nisu dovoljno airoki i prostorni za vee operacije. Ipak ve 10. lipnja Hrvatski narod objavljuje informaciju o postojanju osim dva mostobrana na uau rijeke Orne i sjeverozapadno od Beyuxa, joa jedan kod grada Carentana, dok Nova Hrvatska 11. lipnja donosi vijest o sjajnim njema kim uspjesima kod Trouvillea, gdje je sprije eno savezni ko iskrcavanje. Dana 13. lipnja objavljena je vijest o spajanju invazijskih mostobrana na fronti airokoj osamdeset kilometara i dvadeset kilometara dubokoj. To se opravdavalo injenicom da su se Nijemci do tog momenta koristili svega pet oklopnih i pjeaa kih divizija, dok su Saveznici iskrcali petnaest divizija ili 200 tisua ljudi. Prema najavama njema kih ratnih izvjeaa, daljnji dio njema kog ratnog plana na zapadu Francuske, koji je provodio proslavljeni general E. Rommel, bio je u vrstiti postave daleko od dometa savezni kih brodova, ato je drugim rije ima bilo izravno priznanje savezni ke nadmoi. Unato evidentnom uspjehu i vrstom polo~aju na francuskoj obali, Hrvatski list interpretirao je polo~aj Saveznika kao veliki neuspjeh, navodei teake angloameri ke gubitke na podru ju Caena i Beyeuxa. Pokuaaj njema ke novinske propagande u ijoj slu~bi je bio i tisak NDH, da invaziju post festum prika~e kao neuspjeli projekt bio je potez o ajnika.: Da li je cilj invazije vrijedan takvih ~rtava, Svjedo anstva zarobljenika: Grozote se ne daju opisati, To bi morao vidjeti ameri ki narod, ili pak izvrgne ruglu ciljeve invazijskog pothvata: Angloamerikanci u Pari&46ln‚¨Úö4 J L Z ^ t v ª ¬ ² ¾ Æ Ì ð R d p r t Š Œ œ ü JÈÊÔXn ¢Äþ > V Z ¶ ¸ à â è ø ,ŽÎÔò”¢¦€ùõñíñíõñéâÞñõÚõÚÞñÞÖñÖâñÞñéÒñÎéÒâÞÇÀÞÀÖÞÒÇÀÒÞÀâéÞâÞõâéÒéâÎõÚâÚâÚâÖâ¼âÎÒâh=T¯hF¾hÄu1hÄu1hÄu1h4th!b™hÃ}GhØdñhÄu1hF¾hg+]h+Nhx4’h7vßhÕmLhF¾h_]H>Ö¤p!%,þ0r=¸FúïïàÑÂ³¤•†wh$„Ädh`„Äa$gd¯vñ$„Ädh`„Äa$gdñp $„Ädh`„Äa$gd½V®$„Ädh`„Äa$gdyDz$„Ädh`„Äa$gd)‹$„Ädh`„Äa$gdŒ W$„Ädh`„Äa$gd5†$„Ädh`„Äa$gdx4’$„Ädh`„Äa$gdg+] $dha$gdg+]gd)ôlƒ¸Œýýý€‚ò0248ÀÂÄÆÐÖê"4b¾ÒâäêøúNvx®¼À,6BDF^jln€‚š÷ðìâìÞðÚðÓÌðÇÂºð¶ð¶¯ð«§«§«£ðœ˜”˜”‰……}…˜‰vhF¾hwb”hãhwb”hþDhâ·hX=Çh²zhx4’h¨ªhF¾h²zhš¡h’«h4thãhg+]h+Nh2Ÿh2Ÿ6 h2Ÿ6 h›rc6hF¾hØdñhØdñhØdñhØdñhÀjhng0JUhnghF¾hg+]hF¾hg+]0J.šàHR^df¢(Hž ¢¤¦¬®²Öìôö2:>Œ–¢ªºÌàæöpr†ÈÊÌÚðôüøôøôøôðéôðßôÛ×ÓÌÓÅÁÅ½µµ¥×¡¡™Á×Á‘‚Á‘‚{wsh!b™hý&uhÎßhÊbõjhÎßh}6²0J6UhÎßhõ(»6hó Ah}6²hŸ3hÎßhÎß6hÎßhg+]6hÎßh){16hÎßhõ(»hF¾hg+]hF¾h5†h5†hÊbõh²zjh6 v0JUhF¾hŠËhãhx4’hwb”h4t-<HJbdˆŠÈfl‚Ü&Bjln^²Â` Œ ¬ ® Ö Þ ü !!H!`!t!–!Â!"”"–"ž"¶"Æ"ê"#D#H#Â$Ä$%% %(%œ%Ä%Ì%&T&œ&üøôðìèäèÝèÙÕÎÊôÆôÆÊÆÂÆ»Æ·Æ·»Â»³¬¨¬¨¬¨¬¨¬¨¬¨¬¨¬¨¬¨Ù¤ì¤ œ¤”¤hK&hK&6h=T¯h”!¬hK&h)‹hF¾h)‹hk >h[~ÏhF¾h5†hŒ Wh5†hyDzhF¾hg+]hš¡h½V®hF¾h>ŸhÈn¼h>Ÿh}6²h‘ohó Ahˆbh!b™:œ&Þ&ò&'V'Œ' 'Ä'Æ'Ð'Ü'Þ'ä'ì'ð'ø'(n(¢(®(Ô(Ö(Ø(ê(ð(ò()`)”)è)ê)****"*$*,*L*Z*²*¼*æ*ð*+÷ó÷óëóãÛãó×ÏÇóÃ¼¸´¬¤¸ œ¼ ˜””×”Œ”˜Œ”„|tp”Œ ”hŠËhtchŠË6htchŒ W6htch>Ÿ6h#eÆh¸P÷h”!¬h½V®h…Õh[~ÏhJ˜hk >6hJ˜h=T¯6h=T¯hk >hF¾hk >hJ˜hn;hn;6hn;hK&6hAEPhÞ)ÖhK&6hÞ)ÖhüFˆ6h=T¯hK&6hK&hK&hK&6,+X+`+z+€+,,˜,Æ,è,F-J-”-ž-¤-°-´-Æ-Ê-Ú-Ü-. .$.0.2.6.j.|.€.‚.Œ.–.˜. .¢.².´.¸.È.Ê.Ü.æ.è.î./////2/6/F/H/J/\/^/’/¸/Ò/Ö/ì/î/þ/0.000D0V0üøüôüðìðèäèüäüèäèäðäðßÚÒÚðÎèäðÚßÚßÚÒÚðäèÚÆÚÂäèÚÆÚèäðäðÒèÎèäèäèäèºä¶®hŒ Wh½V®6hSRh¥+¤h½V®6h²zh¥+¤h¥+¤6hŒ Wh5†h5†6 h½V®6 h¥+¤6h½V®h¥+¤hjZIh5†hŠËh”!¬h¸P÷DV0~0€0Ž0’0˜0°0Æ0Ê0Ú0Ü0Þ0ì0ð0ø0ú0ü0þ01Æ1Ü1ä12Â23ì3ö3ü3 44444$4^4n4p4‚4È4Ì4Ü4 5²5v6„67¼7t8z88¢8ª8°8Ê8 9÷óïóëçëçëçóßóßóïØÔÐçÐçÉÅÉ½É½¸´¬´ÉÅ¨ÅÉ¤¨½É É É ´œ˜”ÔŒh¯vñhñp h™|öh~6Ñh˜5€hƒ<¢h¤thý&uh~Ýh~Ý6h~Ý h²z6hF¾hg+]6h°mhF¾hg+]hØ]Kh)‹h¥+¤hg+]h[~Ïh¥+¤6h}äh½V®h[~Ïh¥+¤hŒ Wh¥+¤66 99B:˜:š:ž: :®:°:ð:ò:@;B;D;d;J<^<n<p<r<t<n=p=r=t=¢=È=à=ä=>>L>š>ª>®>ø>þ>B?R?T?r?”?@,@j@üøôíüéüßÛÑÛÑÛøÊÆøÂ¸ÛÂ®§Æ£ÆŸ—§Æˆ„Æ§„§„€„|§x§h}/hø*Éh}fÒh}ähF¾h}ähS¯hS¯6hS¯hg+]6hS¯hƒ<¢hF¾hg+]jh¯vñ0JUjhñp 0JUh¯vñhÅ1ÈhF¾hñp jhDF¾0JUhDF¾jh)‹0JUhÖz'h†zÊh†zÊh)‹hñp h†zÊ,j@’@ATAÒAøAB"B6B°B¼BÐBÔBîB*C.CtCøC8DND¢DºDþDEE@ElEÄEÆEÌEøEF F´F¶F¸FÎFÐFúFüFþFGGG&GHGJGhGlGžGºGêGìGH H(H,H:HôH÷ð÷ð÷ðéðåáåáðåáðåÝÙÒáÒÎÆ¾ÙºÙ¶Ù¶ÙÝÙÝ¯ðÎ§Ÿð›—ð›÷ð÷ð÷ð÷ð÷ð÷ð÷ðh·\h8F•h#p¿hg+]6h#p¿h#p¿6h½hg+]h'ÆhùhS¯há6hS¯hS¯6hSRhF¾háháh½h}/hÕuh˜5€hg+]hF¾hg+]hF¾hg+]6;ôH4IvI”I I¶I¸IJJLJdJvJ€J„JŠJªJ¶JÌJÎJðJøJKK*K,K‚KòK6LôLM8MtM²MÒMäMÀNO"O$O&O.O:O $dha$gdZD¨ $dha$gdôUNgd¯vñ$„Ädh`„Äa$gd}/ÂOÒOÔOÞOàOìOîOðOòOPP PPPPP P*P,P2P4P>P@PBPDPHPJPXPZPfPhPzP|P„P†PˆPôP QbQ Q¢Q¤Q¸QºQRÐRÞRSBSLSNSPSrStSvSxSŽS S¢SÈSÊSÌSÔSâSìSThTüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñüñíæâæÞæÞæÞæÚæÖÒÖÎÄÖÀÄÖ¼Î²À®²®ª®ª®h ähÁr-jh-#Z0JUhÞ+žh-#ZjhçvŽ0JUhñ/XhXHwhçvŽh\hº\hæ/=hF¾hg+]hôUNhgHÛh¯vñmHsHh¯vñBhTjTlTU2UDUhUjUŒUŽU²U´U¶UºUÞUàUâU4VPVRVTVŒVŽV°V²V´V¸VÊVÌVØVÚVÜVðVöV.WlX€X‚XžX®X¸XÊXõñíéåéÛéÑéÑéÍéíÑíéíÃí¹í¹íÍ®£››í‰í›y›qiqh-#ZmHsHh “mHsHh_?êmHsHh+}…mHsHh+}…jh®%¹0JUmHsHh®%¹mHsHh~:ùh®%¹mHsHhF¾h®%¹mHsHjh®%¹0JUjhð->0JUh_?êjhÆæ0JUjhJ,v0JUhÒÐhJ,vh®%¹hÁr-jhÁr-0JU)ÊXÐXÒXÔXàXîXøXúXYYYYYY"Y&YZY\YhYzY„YšYªY¬Y®YæYôYöY"Z&Z:ZHZŠZÊZÐ[Ò[‚]„]Z^˜^¦^¨^øðøðèðèðèðÚÒÎÊÆÎÂ¾º¶º¯¾Î¨¡š–’Ž¨–¨‡z‡v¨rjrhn;hvCs6hn;huCjhF¾huC0JUhF¾huChùhÞ+žh_=hF¾hEùhX=ÇhEùhF¾hvCshF¾hg+]h¤th‰hØ8hóthÒÐhIÕhð->hÒÐmHsHjhÒÐ0JUmHsHh-#ZmHsHh “mHsHh_?êmHsH)¨^¬^Ð^v`x`z`î`*aðaòa,b:bœhvCs6mHsHhXHw6mHsH$˜lšl²l¸lÌlm0m2m†m¤m¦mÂmÚmîmòmn8nVnˆnÆn}@}\}ž}Ð}â}~~~~~F~J~j~r~Ò~Ô~òëçëçßçÛçÛçÔÌÔÄ¹±©¹±¡™¡¹¡±‘¡¹†¹±y±‘ÔumuÔih}hÙg«hÙg«6hÙg«jhF¾h}0JUhX=ÇhX=ÇmHsHhÙg«mHsHhEùmHsHh"=CmHsHh(vjmHsHh}mHsHhF¾h}mHsHhLmHsHhF¾h}6hF¾h}h&R¹hþ2Bhþ2B6hþ2BhF¾hþ2BjhF¾hþ2B0JU)Ô~Ö~ì~ú~8:Ü€J€N€$&”´ÀÂø:‚Þ‚ò‚LƒNƒàƒ„N„x„Ž„’„”„¤„Ê„…d…†…Æ…È…Ê…Ì…Þ…†"†.†6†V‡Š‡Œ‡ž‡¤‡Ú‡ø‡ˆ<ˆˆ–ˆøˆž‰È‰ê‰ø‰òîêæêßÛ×Ó×ßæßêßËßæßÃßËßæß¿·ßËêß³¬³×³¤ßòß³ ß³ßê³î³æ³ß³ß³ ³ œ ³huChLh¢h}6hF¾h> -h> -h#p¿h#p¿6h#p¿hÌ}Kh}6hF¾h}6htËhW+Jh lhF¾h}hŠZh}hÙg«jhF¾h}0JU=ø‰þ‰Š6Š8Š^ŠxŠ”ŠÌŠäŠþŠ‹‹j‹v‹|‹Ê‹Ú‹"Œ~Œ˜Œ¨ÀbŽ|ŽÈŽÊŽj’–$„²Úêì‘(‘>‘X‘Z‘`‘b‘x‘Š‘¾‘Ê‘’¨’f”üõüîüîêüõæüæüæüæüæõÞõÚõÞõÍõÉõæÂ¾º¶²ª¢›”›²ŒŒŒˆ„›hö½hs=<hÔoh²cÁhF¾hx¸hF¾hÔohx¸hÔo6hx¸hx¸6hx¸h"Vðhè"³hQy…hF¾h"VðhW+JjhF¾h}0JUhÙg«hF¾h}6h}hõ^¬hF¾hLhF¾h}hL4f”n”|”–(–ü›þ›œäžzž|ž(Ÿ>ŸtŸŽŸ¼Ÿ¾Ÿ, D ì *¡D¡X¡Z¡\¡â¡¢@¢V¢–¢z£¸£Ì£p¥„¥ ¥¢¥ü¥ ¦¦(¦V¦§§|§˜§²§Ü§î§"¨P¨€¨Š¨’¨ž¨¢¨üôíéíåíáÝáíÖÏÖÇÃÇÖ¿Ö»³Ö¦ÇÖÇÖÇÖÃÖÇÖÇÖ¢ÖÃÖÇžÖš“šÝÖÇÖ¿šÃÖhÌJhF¾hÛïhÛïh®%ÕhQy…jhF¾hö½0JUhs=<hs=<6hs=<hö½hÿ9éhF¾hö½6hX=Çhö½hF¾hö½huChÔohŠZhè"³hF¾hÔohn;hn;6hn;8¢¨¬¨¶¨¸¨Æ¨È¨Ð¨ô¨©(©F©H©V©x©¼ªÜªâªøªúªüª«"«$«0«2«4«R«T«\«`««Ð«à«â«è«î«ö«ø«þ«¬¬0¬4¬6¬X¬d¬n¬€¬‚¬š¬Ð¬²Ü®è®¯,¯üøüðøüèüäàøàøÙÑÙÑÙÍøÆøÆøÆ¾¹¾ÆøÙàøàøàøÙøÙ´à©¥¡ÑÙ¥¥Ù–’h€’hF¾hffih3ŠhW+JhQy…h·hï…hï… hï…6 hz1%6hF¾hÛï6hF¾hÛïhö½hF¾hö½6hF¾hö½hï…h®%ÕhÛïhÿ9é6hn;hn;6hÛïhÿ9é8|žüªÂ±|¸–¿~ØPàhìÀó€˜®vðåÖÇ¼žÇ€€q$„Ädh`„Äa$gd¦¦$„Ädh`„Äa$gd³rE$„Ädh`„Äa$gdæK $„Ädh`„Äa$gdØ8$„Ädh`„Äa$gdr $dha$gd.ö$„Ädh`„Äa$gdr$„Ädh`„Äa$gdA˜ $dha$gds=<$„Ädh`„Äa$gdö½,¯4¯:¯<¯^¯d¯x¯z¯¦¯p°‚°„°°|±œ±À±Â±Ð±Ú±ì±ð±²6²f²h²œ²Ò²Ô²ä²L³d³¢³À³ú³ ´(´V´´œ´¬´Â´Æ´ø´:µŒµZ¶®¶²¶´¶º¶ì¶°·¸·è·&¸:¸T¸|¸¬¸È¸°¹üøñéñéñüñáüñüÝüñÙñÙÕéñÙñÙñÑñÙñÙñÙÑÍÑÙøÙñÙñÙñÙñÆÂñ¾ñÍ¶®Í®ñª¦žhs=<hlgœ6hlgœh"Vðhs=<hs=<6hs=<hö½6h·hI2‹hX=ÇhI2‹hs=<hz1%hJ[Ähö½h3Šhffihffi6hF¾hö½6hF¾hö½h€’hffi<°¹²¹´¹¶¹ò¹2ºtº–ºšº|»®»¸»ø»n¼š¼Ä¼Ì¼½Z½z½€½–½Ú½0¾”¿–¿’ÀšÀœÀ¬À®À°ÀÞÀÁ>ÁJÁvÂÃxÃzÃ”Ã ÃÞÇùìçãßãßãÛÖÎßÛÊÛÊÛÊÂ¾ÂÊºÊ¶®£›£“‹s£®£®£®£®£hs=<hs=<6CJaJhs=<hb{á6CJaJhs=<CJaJh†v¶CJaJhI2‹CJaJhF¾hb{áCJaJhb{áCJaJhÔoh7X`hb{áhb{áhb{á6hÂ:Ñh. xh. x6 h†v¶6h. xh†v¶hlgœ hlgœ6jh¥)hA˜0JUh¥)hlgœ*ÞÇ"È4ÈvÈ†ÈˆÈ–ÈÈÈþÈÉÉ„ÉÉøÉ.Ê.ÎdÎÈÎHÏÆÏæÏ Ð>Ð\ÐpÐÀÐàÐâÐæÐzÑ|Ñ~ÑnÓpÓ~Ó„ÓPÕ Õ¤Õ¸ÕÒÕàÕÖóèÜÑèÅèÜè½è½èóèóèµèèµè¡µ™è‹èƒèƒèxƒèƒèph.öCJaJhF¾h4ôCJaJh4ôCJaJjhb{á0JCJUaJh3ŠCJaJh|ãh|ã6CJaJhb{áCJaJh|ãCJaJh7X`CJaJhÜyÓhb{á6CJaJh|ãhb{áCJaJh|ãhb{á6CJaJhF¾hb{áCJaJhPiAhb{á6CJaJ*Ö"Ö`ÖhÖ|ÖŠÖŒÖæÖ0×\×n×z×ˆ×˜×¼×Ò×Ô×Ü×&Ø0Ø2Ø<ØnØxØzØ|Ø~ØØêØìØÚÚóçÜÔÈ¼Ü´Ü«Ÿ«Ÿ«–«–«Ÿ«Ÿ«Ÿ«‚zn`XPh9.æCJaJhv<÷CJaJjhA˜0JCJUaJh¢hv<÷6CJaJh¢CJaJh4ôhb{áCJaJhšTL6CJaJh'·6CJaJhF¾hb{á6CJaJh4ô6CJaJh4ôCJaJhn;hb{á6CJaJhn;hn;6CJaJhn;CJaJhF¾hb{áCJaJh.öh.ö6CJaJh.öhb{á6CJaJÚ@ÚBÚdÚœÚ¾ÚÊÚàÚîÚðÚ>Û\Û^Û`ÛÖÛøÛ6Ü8ÜrÜòÜ0ÝDÝÚÞßß0ßŒß´ßLàNàPàVà\àràœàžà¢àÐàááá6ábáóëãÛãÓÊ¾µãµ¾µã¥ã•••ë‰‚~‰zszok‰z‰h6lƒhr6)hF¾h`ðh`ðh.öhF¾h¦¦h¦¦hyUCJaJhÈEzCJaJh;/CJaJh®%ÕCJaJh¶PöCJaJh9.æ6CJaJh9.æh9.æ6CJaJh.ö6CJaJh.öCJaJhA˜CJaJh9.æCJaJhv<÷CJaJh9.æhv<÷6CJaJ*báfá¤áâ âtâvâ„âîâðâúâüâLäŠä˜äÖäÜä(å,å.å è²è^êüëìfìâìbídífí¸íöíîîNîjîvî†îÔïæïèðþðòò.ò^òèòóó|ó¾óÀóäó:ôôþôõùõíùíåíùáùÒùõíÊõíÊíùÆùÆÂÆùººÆ©Æ©ùÆ©ÆùÆùÂùÂùÂù¢ºùÆžš–š–’hü\ûhEG‚hKth·h*•h¦¦hC0DjhF¾hAQä0JUhF¾h¦¦6h6lƒh¦¦h.öh.ö6jhF¾hAQä0J6Uh?DSh.öh?DS6h.öh¦¦6h.öhF¾h¦¦8õ"õxõ´õèõîõþõö†ö¨öäöúø6ù¶ùVúXújúlúÂúšûôûöûrü†ü°ü0ý4ýÐýäýêýüýxÿÆàþ~€‚”ÈÜôœÞòôüøôìäìÚÖÎÖÊøÊøÂ»øÂø³¤ø ü œ ” ” œ œ ‰‚‰‚‰{‚‰‚whÉ¼hF¾hí±hF¾h³rEhí±h9.æhEG‚hæK hæK 6h—hæK jh¢hü\û0J6Uh¢hü\û6h ähü\ûhü\ûhü\û6h›hKthKt6hKtjhEG‚0JUh¢hKt6h¢hEG‚6hEG‚hü\ûh ä.ôp¸ºÀÄÒæNX`˜¦ê$B€ªÊ\^f|€Œ–˜Þ¸ºÄÆÈT V f ¨ Â Ø ð ò j| ùõùñùñõíõñõñõéñåùõùñáíÝÙÝÙÝíÝùÎÆº®¢ºÆº®ºÎ—‹—ƒÎ{Îh³rEmHsHh6lƒmHsHh³rEh³rE6mHsHh³rEh³rEmHsHh“<Úh“<Ú6mHsHh“<Úht9{6mHsHh“<Úh³rE6mHsHh“<ÚmHsHhF¾h³rEmHsHhEšhðh`ðh}“h6lƒhœh³rEhÉ¼hF¾h³rE0 48PdŠŒHØôB¢¬®X¤ÐÔJ&*6:L‚°"0Jrtvt‚À8ÂÄä@¸ÆÈØÜÞôøóëàóàØàëÌëÄëà½¹±©¹±½¡½¡½¡óàë˜ŒëàëàÄà„à„àóà„à„à„àóàóàh£hšmHsHh6z¾h³rE6mHsHh³rE6mHsHhF¾h³rE6h“<Úh“<Ú6h“<Úh³rE6h“<ÚhF¾h³rEh6lƒmHsHh´PÙh³rE6mHsHht9{mHsHhF¾h³rEmHsHh³rEmHsHhF¾h³rE6mHsH4"8VZ¸œ°öRâRÌÎàv Ø ô !6!X!\!v!ˆ!Š!¶!À!î!ò!ô!˜"š"Ô"##,#j#”&'Ž*þ*$+J+ +,€,‚,¬,à,Z-óèóèàèàèÕÍÕàÍàÍàÅ½ÅµÅµÅÍÅ½Å½µè®ª¢šª¢š®–®’Š’–’–†–ª¢hòqGhF h³rE6h³rEhF h“<Úh“<Ú6h“<Úh³rE6h“<ÚhF¾h³rEh³rEmHsHh^…mHsHhQtmHsHhF mHsHhF¾h£hšmHsHh£hšmHsHhF¾h³rEmHsHhF¾h³rE6mHsH2vô!¬,î1j6>;”C¶JôN¼R(_V_X_œ_æ_zbîgjðááááÒÃáÒá¾³®©³šš$„Ädh`„Äa$gd’u…gd_]gd)ô $dha$gdg+]gd_]$„Ädh`„Äa$gdC0D$„Ädh`„Äa$gd“<Ú$„Ädh`„Äa$gd³rE$„Ädh`„Äa$gdQtZ-l-n-p-Î-Ö-Ø-è-ê-|.”.®.ê.*/j/x/0J0v0Œ0ª0À0þ0N1`1ì1î133 3&3Z5˜5š5è5ê56 6j6’6ª672787¢7Â7n8Œ8È8à8š9Ü9þ9÷ïëïãïÜØÜÔÜÔÜÐÉÐÜÐëÐëÐëÐëÐÜÔÅÜ½µÐ¥–ÐÜ’Ü…Ü…Ü…Ü’ÜëÔhF¾h³rE6 hí±6hí±hòqGhòqGhòqGhòqG6hòqGh³rE6h"p¥hòqG6h"p¥h"p¥6h"p¥h³rE6h"p¥hF¾hòqGhòqGhxwíh€~qhF¾h³rEh“<Úh“<Ú6h³rEh“<Úh³rE6h“<Úh€~q64þ9::N:Z:š:œ:æ:è:;;>;@;t;ž;¤;Ä;Æ;Ü;æ;$<&<(<*<N<l<¼<¾<À<Ê<ø<ž=´=È=`>:@<@˜@ž@Ü@A.A2A4A6A8ALA€A¾AÖAØAîA4BBBTBüøôøôøðìðøðèðäèäðäðäèðèäàØËÄäÄðäðèÄðÄðÄðÄÀ¹±©¢Äž–ŽÄŠÀŠh,aRh"p¥h"p¥6h"p¥h³rE6h"p¥hF¾h,aRhRpmHsHhRpmH sH h#èhRphRphF¾h³rEjhF¾h³rE0JUh“<Úh³rE6h“<ÚhÉ¼hwHh€~qh³rEhí±hxwíhòqG6TBlBB–BšB B¨BªB´BÒBàBâBèBòB.C0C”C–CØCðCTDŠDÆDÊDàDöDþD4E8EFEJEZE\EâEäEF¶F>GZG~GlHºHI(I*I6IPI|I€I’IªI¾IÆIJaVa^aüøñêøêøæñüñâÚÕâÚÕâÍâæâæâæâøÂ·«·£·˜‡˜|˜qfhF¾hzCJaJhF¾h’u…CJaJhF¾h¹PZCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]CJaJhØ mHsHhF¾hg+]5CJaJh ähg+]mHsHhF¾hg+]mHsHhGïh³rE6 h³rE6h[C™h³rE6h³rEhê1ÎhF¾h¥-ÍhF¾h³rEh¥-ÍhôL(^aœaºa¾aÎaÐabb^bxbzbˆbŽbìb,c.c@czddêgìgîghhÒCJaJhÄm+hg+]6CJ]aJhÄm+hg+]CJaJhÄm+hg+]6CJaJhÓ|6CJaJhF¾hK}CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]6CJ]aJhF¾hg+]CJaJ-<ÆHÆ~ÆŒÆÎÆØÆÇ(ÇÇ Ç<È~ÈŒÈÒÈÔÈZÉ€É‚ÉÔÉÊ@Ê4ËJËüËÌ"Ì¾ÌÊÌ$ÏPÏnÏ”Ï˜ÏÀÏÂÏÞÏöìÞÑÅ¹®£—£‹€£o£‹£‹£‹£€£g[£€£‹£‹£‹£‹hÄm+hÄm+6CJaJhÄm+CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hÌ:€CJaJhF¾hg+]6CJaJhÄm+hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hK}CJaJhF¾hK}6CJaJhF¾hÌ:€6CJaJh ähg+]aJmHsHhn;hn;6aJmHsHhn;aJmHsHhØ aJmHsH#ÎÆ¶ÊÜÕÌÙçç”çhöýÂ"p DÌðº$ôååÚôÕôÆÆå»ÆÆ¬¬¬$„Ädh`„Äa$gd¨ì$„Ädh`„Äa$gd|+L $dha$gd¾zæ$„Ädh`„Äa$gd¹9lgd_] $dha$gdÇU‹$„Ädh`„Äa$gd„|ý $dha$gdg+]ÞÏâÏÐÐDÐ`Ð–ÐœÐÖÐÑÑ(Ñ6Ñ8Ñ4Ò>Ò`ÒpÒnÓpÓVÔ€Ô¶ÔÆÔvÕ˜ÕÖÕØÕÚÕÜÕÞØÙŽÙšÙÆÙÈÙÊÙÌÙ6Ú`ÚnÚõéõéõéõéáÓË½±õéõéõ õ•‰•õéõ õ~õéõvõ õ~õjËhÇU‹hg+]6CJaJhòæCJaJhF¾h„|ýCJaJhÄm+hÌ:€6CJaJhF¾hÌ:€CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]CJ]aJhn;hn;6CJ]aJhn;CJaJhÄm+hÄm+6CJ]aJhÄm+CJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJ(nÚ|ÚúÚ8ÛFÛHÛÐÜÞÜÝÝ*Ý8ÝLÝVÝ´Ý¶ÝßVßdßfßÊáäáÐâÞâàâæâðâþâ"ãXã˜ãšã®ã°ã²ãòçßÑÃç·ç·ç·ç·ç¦çž„çvçkçckçkçkçkçWhÄm+hÌ:€6CJaJhDD&CJaJhF¾hÌ:€CJaJhF¾hg+]6CJ]aJhF¾hg+]CJ]aJhn;hn;6CJ]aJhn;CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhÄm+hg+]6CJ]aJhÄm+hÄm+6CJ]aJhÄm+CJaJhF¾hg+]CJaJhn;hg+]6CJ]aJ"²ãÌãBäDäÞäàäêäøäúäFådåœåžå¨å¬å¼åÂåØåÚåæåèåêåîåæ æ`æbæççç"ç”çàçóè×è×ÏÁµè©¡•‰¡{è{è{è×èsgè×è×è_T©h ähg+]mHsHhØ mHsHhÄm+hÄm+6CJaJhÄm+CJaJhF¾hg+]6CJ]aJhw$hg+]6CJaJhw$hw$6CJaJhw$CJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJ]aJhn;hn;6CJ]aJhn;CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]CJaJhÄm+hg+]6CJaJ àçNèŽèœèžè„ëÔëXìZìäï ðð4ð<ðTð\ðbðdðrðtðvð*ò\òxózó¨óæó(ô6ô8ô>ôföB÷õéõØõÍõÂõéõéõéõ¶® õõ„õØõynyõyõchF¾h¹9lCJaJhF¾hšl0CJaJhF¾hP°CJaJhF¾hDWœCJaJ!jhF¾hèm0JCJUaJhn;hn;6CJ]aJhn;CJaJhF¾hg+]CJ]aJhF¾h_'ºCJaJhF¾hÌ:€CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJ B÷D÷Â÷Ê÷è÷šøPúfúýýýýLýpýtý¨ý¬ýÒýÖýúýþý,þ0þTþtþvþòþ¼¾ÀÂú’ÔB$"Pp ” >@DjFn¨&(îãÛãÏãÃãîã¸¡¡¡¡¡¡¡ãîã¡–¸¡ÃãÃãÃãîã¡¡ŠhÅ\Çhg+]6CJaJhF¾h_'ºCJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhF¾h„|ýCJaJhF¾h¹9l6CJaJh®Jòh¹9l6CJaJhòæCJaJhF¾h¹9lCJaJ!jhF¾h¹9l0JCJUaJ3(*Xt°þX¸ø¢¤$&(JXŠÌÔÖØÊÌ\|êìðîãØÌØÁØîØ¶«¶š¶’Øš¶Ø¶Ø¶Øî¶‡sesR‡$jhF¾hz0J6CJUaJhF¾hz6CJ]aJhF¾hz6CJaJhÄm+CJaJhF¾hzCJaJhÅ\ÇCJaJ!jhF¾h|+L0JCJUaJhF¾hDWœCJaJhF¾h|+LCJaJhF¾hP°CJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hòCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJ ðF H ° Ê –!˜! ""N"$$$d$~$º$´'¶'º'Ö'þ'((H(Š*²*î+,, ,¤,¶,Â,õäõÖõäõËõ¿¬¡õ•õ•‚õwk`w`wTwTwTwTwhF¾hg+]6CJaJhF¾h|+LCJaJhF¾h|+L6CJaJhF¾hg+]CJaJ$jhF¾h¨ì0J6CJUaJhF¾h¨ì6CJaJhF¾h¨ìCJaJ$jhÅ\Çh¨ì0J6CJUaJhÅ\Çh¨ì6CJaJhF¾hDWœCJaJhF¾h¨ì6CJ]aJ!jhF¾h¨ì0JCJUaJhF¾h¨ìCJaJ º$º'€/6ì9ø<¸AÊH¼O¾OHPÖZ¬d ipiäiðåÖÇÇ¸©¸ž™žŠÖ…™gd#J$„Ädh`„Äa$gd9Ùgd_] $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd„|ý$„Ädh`„Äa$gd¨ì$„Ädh`„Äa$gdZD¨$„Ädh`„Äa$gdò!Œ $dha$gdú7þ$„Ðdh`„Ða$gd¨ìÂ,Ä,ì-.¤.z/|/~/€/@1f1Ú1ô162\244Š4¤4ü5þ566 8889J9ê9ì9ò<ô<ö<ø<è=ê=>J>²A´AóèóèóÕèÊèóèóèóè¹èóè¹è®è£è•èncè¹èóè¹hF¾h¹9lCJaJ$jhÅ\Çhg+]0J6CJUaJhÅ\Çhg+]6CJaJhÅ\ÇCJaJhF¾hg+]6CJ]aJhF¾h®ÒCJaJhF¾hzCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾h„|ýCJaJ$jhF¾hg+]0J6CJUaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]6CJaJ&´A¶A¸AB*B0BdBhBŠBªBÆBÊBC Ct„wz¶ŒÂV” ¥Œ¯°·²·*¸¢¼¢È®Í<ÕÂÜ´áŒäêôåååÖÖÖÖÖôÑôÂÖÂ·¨¨Ö$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdZD¨$„Ädh`„Äa$gd#Jgd_]$„Ädh`„Äa$gdò!Œ$„Ädh`„Äa$gd9Ù $dha$gdg+]vxz–ÔÖH‚J‚~‚€‚‚‚üƒ:„<„N„\„^„…0…°…î…ò…††F†H†„†‡R‡`‡ž‡tˆ¶ˆŠŠ\Š`ŠùòêòÝòÝòÝÕÆ½Õ¸®¤®¸ÕœÕêÕ”ÕêŒêÕ‡}sÕ¸ÕibihH6]hjL,hg+]6]hHhH6]hHhg+]6] hH]hF¾h9Ù6hF¾h¿7$]hF¾hò!Œ]hª hg+]6]hª hª 6] hª ]hF¾hg+]0JjhF¾hg+]0JU]hF¾hg+]]jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]h "qhg+]&`Š‹°‹æ‹Œ$Œ°Œ²Œ´Œ¶ŒäŒ¨ªrŽPRT¼¾"‘B‘B“D“F“þ“<”N”P”R”‚”¢”t—²—Î—ö˜™ÆšÔš´žRždž†ž˜ž„ŸÄŸ¼ Ô Ö ø ÷í÷ãÞ÷Ï÷Ç÷í÷Ï÷¿÷Ï÷Ï÷¿÷Ï·÷²¨²Ï÷í÷Þž÷ã÷ã÷–÷–÷–÷–÷Œ‚Œhd'¨hd'¨6]hd'¨hg+]6]hF¾h¿7$]hª hª 6]hHhg+]6] hH]hF¾h¹9l]hF¾hg+]6hF¾hò!Œ]jhF¾hg+]0JU] hª ]hª hg+]6]hF¾hg+]6]hF¾hg+]]2ø ¡¡¡ ¡Z¡z¡h£j£¬£â£æ£Ô¤à¤¥¥ ¥6¥@¥`¥d¥t¥z¥²¥Ì¥¦¦ò¦§Z§r§§È§è§J¨L¨ô¨©ˆ©¢©ú©ª^ª€ªîªðªòªD«T«ùïßï×Í×¾×·ï××¾×¦Ÿ—¦Ÿ¦Ÿ—Ÿ—Ÿ—Ÿ“‹Ÿ—Ÿ~Ÿ—Ÿ—Ÿ—Ÿ—Ÿz~Ÿ¦h3YjhF¾hg+]0JUhª hª 6hª hF¾hg+]6hF¾hg+]hF¾h¿7$hª hg+]6]h²+/6]jhF¾hg+]0JU]hF¾hg+]6]hF¾hg+]]jhd'¨hg+]0J6U]hd'¨hg+]6]hH6]0T«V«l«n«x«Ž¬¬†¯ˆ¯¸°Ø°h±¦±¨±ª±j³|³x´„´¬·®·°·²·¾·ø·¸¸(¸*¸¦¸À¸Æ¸ò¸ô¸ ¹(¹*¹:¹T¹X¹Ä¹Æ¹ŠºÊºÔºœ¼ž¼ ¼¢¼b½Š½¶½Ò½Ø½ô½€¿ùòùòùåùåùÝùÖùÖùÒùÖùåùÊÂ·«·«·ùÝùÝòùòùòÝÖùåù¤šùåù“ùùÝùÝùh0\mhF¾hò!ŒhF¾hg+]6]hOuÞ6]h ähg+]6mHsHh ähg+]mHsHhØ mHsHhF¾hg+]5ht`žhF¾h¹9lhF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾h¿7$hF¾hg+]7€¿¾¿Ê¿’ÀÒÀLÁŠÁ–ÁVÂXÂzÂ¸ÂºÂ¼Â`ÃbÃBÄ‚ÄJÅLÅ‚Å„ÅˆÅÜÅÞÅàÅâÅäÅ(Æ*Æ,Æ.Æ0Æ‚Æ„Æ†ÆˆÆŠÆÞÆàÆâÆäÆæÆ`ÇbÇdÇ*ÈjÈ¢ÈÔÈÉÉÉüôíéíåÝíÐíÌíÌíÐíÅíÀ¸©À¸íÐ¥¸íÐ¥¸íÐ¥¸íÐ¥¸©¸íéí™í’‹hý|hg+]hý|hý|hÞ- hd'¨hd'¨6hd'¨jhd'¨hg+]0J6Uhd'¨hg+]6 hd'¨6hF¾hªfhOuÞjhF¾hg+]0JUhý|hý|6hý|h0\mhF¾hg+]hKYhKY6hKY4ÉÉ*ÉÊNÊTÊ^Ê|ÊàÊËºË¼Ë¨ÍªÍPÎfÎÏ(ÏHÑŠÑÌÑâÑ<ÒRÒbÒ¤Ò Ó"ÓFÓ\Ó6Õ8Õ¦Õ¾Õ×$×:Ù<Ù¶ÙÌÙÛ ÛÜÜÜÂÜ¦Þ¼Þ\à^à`àŽà¤à(á6á´áîáðáþáúòëòãëòëòëÖëÖëòëòëÌëÄëòëÀëÖëòëÖëòëÌëÖëòëòë¶¯ëòÌò òëÄë˜ëò“ò hh*÷6hn;hg+]6jhF¾hg+]0J6Uhh*÷hg+]hn;hg+]6]hh*÷hh*÷hg+]6hF¾hg+]6]jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]]hF¾hg+]hF¾hg+]6 hý|6:þáâ´ã¶ãÄãÆã„ä†äˆä¢ä´ä²èÀèÎéäéæéÜêëžë´ëì(ì0ì2ìJì(íHíLíjípíŽíøï(ð*ñ,ñÜóôDôFôHôJôLôXôlôpôrô¬ô®ôÂôxõªõð÷føúòúòúòëÞëòëÔëÔÌëÈëòëòëòÄëòëòëòë¼ëÞë¼·¼ªë¢ò™‘‰ëòëòë…he-Íhw&¨hg+]6hw&¨hò!Œ6hw&¨ hØ 6hF¾hg+]5jhd'¨hg+]0JU h…:6hd'¨hg+]6hd'¨h0\mhn;hg+]6hn;hg+]6]jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]6 hh*÷64êJôLô®ôŠøüÚþŽ¦Ä È$š-Ü3Þ34H?J?R?îBôéäéÕÊ»»»¬»»»é§éééégd„|ý$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdò!Œ $dha$gd…:$„Ädh`„Äa$gdû{Ègd_] $dha$gdg+] $dha$gdØ fø„ø†øˆøŠøœùžù ùÈùü"ü$ü`üØýþ,þ.þÔþÖþØþÚþ–ÿ¨ÿòÒ*,.¨ª¾æøú"4ŒŽ Î Ð Ò ÊÌ&ùõèõÞÎÇÀÇ¸³«Ç§Ÿ—ÇŠÇƒÇ¸Ç¸Ç¸ÇŠÇ—ŸÇyÇyÇyÇƒÇuÇuÇŠÇh,GhF¾hg+]6]hF¾hò!ŒjhF¾hg+]0JUh…:hg+]6h…:h…:6h…:h Åhg+]6 h Å6hF¾hg+]6hF¾hfx,hF¾hg+]jh Åhg+]0J6U]h Åhg+]6]jhF¾he-Í0JUhû{ÈhF¾he-Í.&(Š ¢¤¦¼^pXlV\šœ*@N˜¼ÒèþÄ¬ìV”œžÂÖpŽ”°´ÒäL n !!v!!¦!¼!œ$òëãëÛÌëãëÂëÂë¾¶®¶ëÂëÂëª¾ ëªëãëã›ãŒëãëÂëÂë…ÂëÂëòë…ëãëhF¾hfx,jhF¾hg+]0J6U h…:6h…:h…:6]hh…:h…:6h…:hg+]6h…:hF¾hg+]6]jh,Ghg+]0J6Uh,Ghg+]6hF¾hg+]6hF¾hg+]jhF¾hg+]0JU4œ$ž$(%>%ú&'Ö(è(¤,¸,–-˜-š-¬-.’.â.î.P/R/â/ä/h0j0Ø0Ú0ú01d2f2h2z2Ö3Ø3Ü3Þ3ê3ü3þ34444d4ª4¬45&5(5F5R5j5¬5¾5¨7°7¶7Â7òëãëãëÙëãëòëÙëòëãëòëòëòëãëÙëòëãëòëÏÄë¹ë¹ë¹±©±©ãš±Ù±©’±Ù±ÙhF¾hI)—]jhF¾hg+]0JU]hF¾hfx,]hF¾hg+]]hF¾hg+]mHsHh›rchØ mHsHhF¾hg+]5]hF¾hg+]6]hF¾hg+]6hF¾hg+]jhF¾hg+]0JU9Â748r8Š8Œ8Æ:à:Z<b<h<t<D>N>R>`>¶>Ò>H?J? @¼@ìBîBC6DHDTEVEXEZErEˆE.GVGœHžHXJŠJVKvKzK”K˜K¬KÈKÞKâKþK¨L¶L(M4M¾NòNnPzP U"U&U÷òèÞ÷Ù÷Ï÷Ï÷Ï÷Ï÷Ç÷Ç÷¿÷Ç¿÷¿÷°÷Ç÷¿÷¿÷°÷¿÷¿÷¿÷¿÷¿÷Ï÷©÷¿÷Ÿ÷¿÷°÷h…Áhg+]6]hF¾hg+]jhF¾hg+]0JU]hF¾hg+]6hF¾hªf]hF¾hg+]6] h…Á]hëq¨hg+]6]hëq¨hëq¨6] hëq¨]hF¾hg+]]:îBZE¢H&UfU°UúX€Y”]–dVi€rðáÒÍÈ½²£”…v$„Ädh`„Äa$gdB…$„Ädh`„Äa$gdkQp$„Ädh`„Äa$gdò!Œ$„Ädh`„Äa$gdªf $dha$gd…Á $dha$gdƒEægd„|ýgd#J$„Ädh`„Äa$gdò!Œ$„Ädh`„Äa$gd#J$„Ädh`„Äa$gdªf&U0U@UBUFUHURUTUdUfUrUtU~U€U‚U„U–U˜U®U°UâU\VjVøXúX‚YZZ]’]”]õîõîõîõîãÛÐÉ¾É¾É¾É¾²§œ§…ypy_ThF¾h_*¶CJaJ!jhF¾hƒEæ0JCJUaJhëq¨6CJaJhF¾hƒEæ6CJaJhF¾hƒEæCJaJhF¾hƒEæCJ]aJhF¾hòCJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hòCJ]aJh ähg+]mHsHhF¾hg+]h ähªAùmHsHhØ mHsHh äh„|ýmHsHh?&h#Jh äh#JmHsH”]^^"^”`¬`ò`aˆcŠcd’dRe’e–eÔeÖeØedf¬fRgTgPiRiTiVi8jVjZjhjìj,kXmxmˆo¦oJƒÐ†„‡®‰æ‰è‰ì‰î‰ú‰HŠõéõéõÝõÝÒÉÝÉÝ¾ÒÉÝ«¾Ý¾Ý«¾ ¾’¾Š¾Ý¾ÝÉ«Ý{odh äh\u™mHsHhØ CJaJmHsHh Éh\u™CJaJmHsHh\u™CJaJjhßjl0JCJUaJhF¾hkQpCJaJ$jhF¾hg+]0J6CJUaJhF¾hg+]CJaJh'~6CJaJh'~hg+]CJaJhF¾hg+]6CJaJh…:hg+]CJ]aJh…:hg+]CJaJ'HŠJŠRŠŠ Š°Š¼Š‹‹ìŒ*˜šœ h‘¦‘p“r“,•.•L˜t˜v˜Š˜ø˜´òõîêâÚÒîÅîÁ·¨ ™‘‰‘z™m™‘™‘™aXh'~6CJaJhF¾hšl06CJaJjhF¾hšl00JUjhF¾hšl00J6UhF¾hkQp6hF¾hšl06hF¾hšl0hF¾hƒEæ6jh'~hƒEæ0J6Uh'~hƒEæ6]h'~jhF¾hƒEæ0JUh8fh8f6h8fhkQp6h8fhƒEæ6h8fhF¾hƒEæh ähg+]mHsHòôøpŸŒŸúŸp ¸ º ,£.£0£2£²£ø£Ü¤¥ê¥ø¥v¦~¦Œ¦Ö¦§.¨0¨¢¨Â¨üª ««j«Š«¬ ¬"¬íáÖáÖáÖÎÂ¯ÂÖ¨¤¨š¨¨Œ„¨|¨o¨š¨g¨_¨o¨hF¾h_!L6hh*÷h_!L]jhF¾h_!L0JUh5h_!L]hn;h_!L6h&$#hn;h_!L6]hF¾h_!L6]hø»hF¾h_!L$jhø»hšl00J6CJUaJhø»hšl06CJaJhø»CJaJhF¾hšl0CJaJhF¾hšl06CJaJ$jhF¾hšl00J6CJUaJ#2£$¬|¯ ·œ¼žÂÆ(ÉÆÉfÍðÕÆØ~ÜðáÒÃ´¥–‡–¥xi$„Ädh`„Äa$gd8f$„Ädh`„Äa$gdšl0$„Ädh`„Äa$gd5$„Ðdh`„Ða$gd™eb$„Ädh`„Äa$gd™eb$„Ädh`„Äa$gdšl0$„Ädh`„Äa$gd™eb$„Ðdh`„Ða$gdªAù$„Ädh`„Äa$gdªAù$„Ädh`„Äa$gd_!L"¬$¬Z¬v¬ö¬¤®¦®È®ì®|¯°°à³â³´´V´x´µLµ\µâ¶·· ·¸Z¸h¸j¸÷ìáìÕìÄìÕì¸ª¸—ƒìwìƒìÕpìeWKhF¾h™ebCJ]aJhn;hn;6CJ]aJhF¾h™ebCJaJhF¾hªAùhR;.hªAù6CJaJhn;hn;6CJaJhn;CJaJ$jh5hªAù0J6CJUaJh5hªAù6CJ]aJh5hªAù6CJaJ!jhF¾hªAù0JCJUaJhF¾hªAù6CJaJhF¾hkQpCJaJhF¾hªAùCJaJhF¾h_!L]j¸<º˜¼š¼²ÀðÀüÀþÀÁ¢Á´Á€Â–Â˜ÂšÂžÂ¨ÃÊÃÌÃfÄ~Ä¢Ä¤Ä¦Ä~Å¤ÅÆŒÈ¢ÈèÈ&É(ÉšÉõéÖõÎÀµÀõ§õéõ–õ‡xtl_‡‡W‡R‡ h'~6h5h™eb6jhF¾h™eb0JUh'~h'~6h'~jhF¾h™eb0J6UhF¾h™eb6hF¾h™eb!jhF¾h™eb0JCJUaJhF¾h™eb6CJ]aJhn;6CJ]aJhn;hn;6CJ]aJhn;CJaJ$jhF¾h™eb0J6CJUaJhF¾h™eb6CJaJhF¾h™ebCJaJ šÉÀÉÆÉ,ÊRÊ€Ì¦Ì`ÍbÍfÍNÏfÏlÏ’ÏfÑ„Ñ®ÑìÑ>Ò|Ò~Ò€Ò‚Ò&Ô(ÔÂÔêÕìÕðÕxØ˜ØÀØöïçöçöçØïÍÁÍÁÍ³Í«Ÿ“Ÿ€ŸÍoÍïbï[Q[hF¾hªAù6]hF¾hªAùjhF¾h™eb0JU!jhF¾h™eb0JUmHsH$jh'~h™eb0J6UmHsHh'~h'~6mHsHh'~h™eb6mHsHh'~mHsHhF¾h™eb6]mHsHhF¾h™eb6mHsHhF¾h™ebmHsHjhF¾h™eb0J6UhF¾h™eb6hF¾h™ebhF¾h™eb6]ÀØÂØÆØÆÚÈÚÊÚxÜzÜ|Ü~Üß*á,áôáää€å’åŒçŽççèè ê\ê`êàîâîæîï6ïnð¸ðvñÈñÊñ^ò”ò–òrôtôùòêÛêòÎòêòêÛòêÛòÊêÛò¿³¿ª³™¿’Š’†’Š’{n’fhF¾h„|ý5jhF¾h:Lë0JUhR;.hý6šh:Lëhý6šhF¾h:Lë6hF¾h:Lë!jhF¾h:Lë0JCJUaJh'~6CJaJhF¾h:Lë6CJaJhF¾h:LëCJaJh'~jhF¾hªAù0JUjhF¾hªAù0J6UhF¾hªAù6hF¾hªAùhF¾h™eb'~Üßôá"äçæîrôtôÊôÂøÈýø ðåÖÖÇ¸¨™Š{{$„Ädh`„Äa$gdò!Œ$„Ädh`„Äa$gdmrÑ$„Ädh`„Äa$gd'~gd„|ý $dha$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gd:Lë$„Ädh`„Äa$gdmrÑ$„Ðdh`„Ða$gdªAù $dha$gdý6š$„Ädh`„Äa$gdªAù tô€ôŠôŒôŽôžô ô¶ô¸ô¾ôÀôÆôÊôõªõ¸õfø|øŠø¬ø¼ø¾øÀø8ùrùvùšùÊúûû^û6üDü‚ü„üÂýÄýÆýÈýþýõîãÛÓÇÓÇÓÇÓã¿î·î°¦°¦î™î·•Óî·îŽî†î‚·sle¦hF¾h_*¶hF¾hI)—jhF¾hg+]0J6Uh'~hmY©hg+]6hF¾hmrÑhÃIIjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6]hW{6]hF¾hg+]6hý6šhg+]6h ˜hÃII6mHsHhÃIIhÃII6hÃIIhg+]6hF¾hg+]mHsHhF¾hg+]h›rchØ mHsH'þýNþtþ>ÿtÿÞÿ*ðöøôöŠÈètÂ28‚¢ È Ú Ü J j 28Dtvz|¨þ"&>JN8 v x z | *Ü&R<ùñùçùçùßçùÒùÎÆùçùçùçùçùÒù¾ù·ù·çù·ù·ù¯ª¯ùçù¯¥¯–¯ùçùçùçùŽhF¾hê5æ6jhý6šhg+]0J6U h'~6 hÿC_6hý6šhg+]6hF¾h_*¶hF¾hg+]6h'~h'~6h'~jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]]hF¾hg+]6]hý6šhg+]]hF¾hg+]7<^ˆÆÈÔúÂÒ¤Ê BRTads¸ÈÛö8XÊôê f!h!€! !ª!È!¢#²#((((6(8(:(<(P(R(b(d(h*Ž*T/V/ˆ2°2˜3º3ùñìñùñùñùñùåÛåÛåÛåÓåÓåÓåËåÓåÓË¼ËÛËÛË²Ëå§åœåœåœåœåÓååÛåÛjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]mHsHh›rchØ mHsHhLnøhg+]6]jhF¾hg+]0JU]hF¾hg+]]hF¾hg+]6hF¾hg+]6]hF¾hg+] h'~6hF¾hê5æ6hF¾hê5æ8 l!((d(„04(9n=AF¨P\Y”Y–YúYðáðÖÑÖðÂ³ð¨ðÂ£–‘gd„|ý$dh¤a$gdg+]gd)ô $dha$gdLnø$„Ädh`„Äa$gdLnø$„Ðdh`„Ða$gdg+]gd„|ý $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdò!Œ$„Ädh`„Äa$gdê5æº34Æ5È5Ê5R8”8ž8à8Ô<ö<h=j=l=n=V?r?Ú?ê?ü@þ@AATBtBšC²CÂCÎCÐCÔCD:DVD‚DŠDÀDôDLEŠE˜EšEÌEîEFF:I£@£B£ê£(¤*¤ñçÙÄÙ·¤·Ù‘·ÙÄÙ‘„·¤u·k·¤·¤·ñ·çÙ·¤çÙ]·hax\hax\6CJmHsHht`žCJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhax\hg+]CJmHsH%jhax\hg+]0JCJUmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsH(jhax\hg+]0J6CJUmHsHhax\hg+]6CJmHsHhax\CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH$*¤,¤X¤v¤x¤¶¤¥>¥@¥B¥š¦Ú¦´§Ð§8¨T¨z¨Ì©Î©Ð©Ò©««¦«Ì«<>€À®0®h®p®t®ìßÑßÇ¹«ßìß¡ßÑßÑßÑŒß|ßìßÑßìß¡ßÑßrdh0bhg+]6CJmHsHh0bCJmHsHhF¾hg+]56CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHh‡[¡CJmHsHhax\hax\6CJmHsHhax\hg+]6CJmHsHhax\CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsH!t®²®B°D°€°š°²²’²BµDµ@¸B¸D¸,¹L¹P¹n¹t¹š¹¾¹Ú¹LºNº¬º®ºä»¼¾¼À¼Œ½Ž½²½´½¶½Ø½ñäÑäÃäµ äÑä‹ä„|„|„|„|„|„o„|„o„o„okch0bhg+]6h0bjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+])jh0bhg+]0JCJUaJmHsH(jhr„hg+]0J6CJUmHsHhr„hg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHh0bh0b6CJmHsH#Ø½¾¾¾`¾€¾:¿<¿TÀVÀrÀ²ÀÁÁÂ$Â¸ÃºÃÄ4ÄdÄ€ÄLÅNÅbÆ’ÆüÆþÆÇÉ"ÉÔÊòÊ ËËÔËìË Í¸ÍÔÏàÏˆÐŠÐDÒdÒˆÒ¢ÒÐÓÒÓàÓ ÔÒÔÔÔ.ÕlÕnÕ÷óëäëä×ä×äÓä×äëä×äëäëäÏäóÇº³äÇä¯§¯äÇäÇäëä×äëäÇä×ä¯ä¢š¢šhr„hg+]6 h0b6h0bh0\m6h0\mh0bhg+]jh0bhg+]0JUh0bhg+]6hh‡[¡jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]6h0bh0bh0b67"ÁÇŒÐßDßfæ îôò÷:ú6ÿÐØZ:š*Ð0~8ðððëàðÑÂðÂð³¨Âððð $dha$gd Sù$„Ädh`„Äa$gd¹PZ$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdB… $dha$gdg+]gdB…$„Ädh`„Äa$gdPYnÕpÕÖ ×"×”×Ô×ŒØŽØŒÜ¤ÜÝÝ Ý"ÝBÝÄÞàÞß ßßß4ß6ß@ßBßDßxàzàøà8áráá–áºá–âLãŒããää8äFälä†ä`æbæ\ê|êìì²ìÈìîî>ïñêâñêÞêÚêÒêÊ½êÊêÒê½ê²« « •ê½ê‘êÊêÊêâŒâê½êÊêÊê½êÊê½êÚê½ê h0b6h‡[¡hB…hg+]mHsHhF¾hB…mHsHhF¾hB…h›rchØ mHsHjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6há³hg+]6há³h0\mhr„hg+]6hF¾hg+]jhr„hg+]0J6U7>ï@ïBï¢ïÞï~ð¬ðô®÷ì÷î÷ò÷šøžø¢ø´ø:úðþ.ÿ0ÿ2ÿ6ÿˆšb„†¦¨Âò*¨¼Þ¾ À ¼ÚjtÜÞàö dfDÆäî,NºÖ†¦\šòîçßçÛçßÖÇßçßçßçßÖßÇßçÃçßçßçßçßçßçßçòçßçÃ»çòçßçòç´çßçÃ¬ç¤çßçîhÿR›hg+]6h0bh0b6hF¾h¹PZh0bhg+]6h0bjhF¾hg+]0J6U h0b6h‡[¡hF¾hg+]6hF¾hg+]h–$—jhF¾hg+]0JU=š¾¶¸\v|~ÊúZö46:šœ !@!ì"î"ð" #T#’#œ#Ú#~$€$Ø%Ú%4'6'8'X':(–*˜*š*Ò,À-Ž.¢.´.È.ð.,0.0÷ðãðÛðãðÛðÛÖÇÛðãðÛðãðÛðÃ¹¯ðãðãðãð¥¥ðð¥ˆ¹¯yjhF¾hg+]0JU] h–$—]jhF¾hg+]0J6U]hF¾hg+]]hF¾hg+]6]h–$—h–$—6]h–$—hg+]6]h–$—jhF¾hg+]0J6U h–$—6hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]h–$—h–$—6/.0Î0˜1Ö12 22z2˜2ž2¾2Â244ö465†5Æ5ª6²6@7\7š7¼7~8<<H<l<z<–<€=®>´>¶>Ö?ª@´@¶@A\ApABBBBDF*FDF F¶G¸GºGäGþGH:HNHŒH¶HZI\IJJ$J@JšJtKvK.L0L2LÜLMM4MNMRMMžM´MæP$Q&Q(QfQxQR*R*T,T:Tt€t0uÊuv v0v2v¶wdx”xœyžyzXz˜{úòúãòß×ÏÈòÈÀ±ÈòãòÈòÈ¤ÈòÈß×ÏÈ¤ÈòÈœÈòÈòÈòÈòÈòúòÈúòÈßÈ¤È”ÈhâXÕhg+]6hF¾hg+]5jhF¾hg+]0JUjhASÏhg+]0J6UhASÏhg+]6hF¾hg+]h–#h–#6h–#hg+]6h–#jhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6 h–#67˜{¤{è{ê{d}f}´~¶~ô2€4€D€Ø€Ú€$ƒ&ƒL…N…Ê†Ì†4ŠrŠŠ ‹¢‹¤‹¦‹¬®hŽ’ŽÂŽÆŽŒ‘Ê‘Ì‘Î‘â’"“°“ð“Ú•Ü•¬˜®˜Ø™ÈøíâÛÎÛÎÛÊÅ½ÛÎÛÎÛÎÛÎÛ¹±ÛÎÛªÛÎÛÊ¢Û¢Û¢½•ŽÛŠÛŠÛÎÛÎÛ‚hF¾hg+]6h‡[¡h–#hg+]jh–#hg+]0JUh–#hg+]6hF¾hY| hFFõhFFõ6hFFõh–#h–#6 h–#6h–#jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]h ähg+]mHsHh äh)ômHsHhØ mHsH0ê{Þ€¦‹’ŽÐ‘Ø™ŸŠ¢Œ¢£8©´±´l¶þ¸ö¾~ÄèÈ¼ÑôååååÖåôÑôåÂ³Â¤åÖå$„Ädh`„Äa$gdB…$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdY| gdY| $„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdY| $dha$gdg+]ÈÊŠŸŒŸ†¢ˆ¢Š¢Œ¢˜¢¬¢®¢Ê¢Ì¢Ö¢Ø¢Ú¢Ü¢ê¢ì¢ô¢ö¢ú¢ü¢££(¤*¤Æ¤È¤Ö¤Ø¤è¤ê¤ì¤¥à¥¦F¨„¨¤¨2©4©Ô©î©ªPª~¯€¯‚¯ °@°b°ñéñâÕâÍÂâ·â¬¨·â·â·â·â·â·âÕâÕâÕâÕâéâéâ¤œâÕâéâ˜âÕâ‹ h‡[¡\hF¾hg+]\h‡[¡hFFõhFFõ6hFFõhÖïh ähÖïmHsHh ähg+]mHsHh›rchØ mHsHhF¾hg+]5jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]6jhF¾hg+]0J6U3b°|°®±°±´±„³¢³´:µBµf¶h¶¤¶¸¶·P·Œ·ú¸ü¸º>º`ºöîßØÉ¹É¹§¹É¹É„tÉ_ÉSChûE±hg+]6CJaJmHsHhûE±CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh–#h–#6CJaJmHsHh–#CJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsH"hF¾hg+]6CJ]aJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]jhF¾hg+]0JU\hF¾hg+]\hF¾hg+]6\`º†º^¼z¼Ž¼è¼&½>½„½†½ò¾ô¾ö¾ü¾<¿Î¿Ð¿zÀ˜ÀâÁ ÂTÂvÂxÂ~Ä¤ÈâÈäÈèÈ&ÉdÉtÉ¢ÉâÉrË„Ë˜ËïàÔïàÔïàÈà³à¬¨¬›¬‘¬…}…¬upau¬}¬]¬u¬h0\mjhF¾hg+]0J6U hûE±6hF¾hg+]6hûE±hûE±6hûE±hg+]6hûE±hF¾hg+]6]jhF¾hg+]0JUh‡[¡hF¾hg+])jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhQFTCJaJmHsHhûE±CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhûE±hûE±6CJaJmHsH$˜Ë ËÞË¾ÍþÍ.ÓTÓ,ÔîØ,Ù.Ù0Ù2ÙPßrßÒß"àDàBã€ã‚ã†ã¬ãÊãÞãþãhä¦ä¨äªäÌäå å(å^å`ådæfæhæjæ¤ç÷ïèäèÚèÒÍÀ¹ÒèÚèÒÚÒÍªÒèÒèÒè¦è¦¢š•Òè¦~èwoh?J˜hg+]5hF¾h)ôjh°+hhg+]0J6Uh°+hhg+]6 hFFõ6hFFõhFFõ6hFFõh°+hjhF¾hg+]0J6UhûE±hg+]jhûE±hg+]0JU hûE±6hF¾hg+]6hF¾hg+]6]h0\mhF¾hg+]hûE±hûE±6hûE±hg+]6(¼Ñ,Ô2ÙÒß†ãhæjæræîìžñÎú‚þXÔÖ0´*ðáÒÇÒ¼¼¼¨¼£ž¼gd)ôgd)ôgd)ô$„Ädh`„Äa$gd)ô $dha$gdg+] $dha$gdûE±$„Ädh`„Äa$gdY| $„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdFFõ¤çÌçÎéêéìéLêNêbêììîì0íJíÔíðíî(îfîxîœî¾î,ïlïï’ï¤ïÊï´ðñXñvñ|ñšñó óžóÞóŒü˜ü4ö6RTXZÔÖâðòöîöîöîöîæîöîöîöîöîöîÞîöîöîÖîöîöîÎîÆîöîÁîÖî²î§œ•Š•Š•Š•Šh ähg+]mHsHhF¾hg+]h ähg+]mHsHhF¾hg+]mHsHjh?J˜hg+]0J5U h<.5h?J˜h0\m5h?J˜hûE±5h?J˜hÿ7Í5h?J˜h‡[¡5h?J˜h)ô5h?J˜hg+]5h?J˜hg+]566.0>@NThj„†ŠŒ”–ž ¦¨²´®&(@L‚TV8z°ð<|Ä$ & ^ „ ˆ ¢ ¦ Æ "!t!ø"ú""#x#j$¨$ª$º$¼$z)|)ùîùîùîùîùîùîùîùîùîùîùîùîùæ×ùÓËù¾ùºù¶ùºùæ×ùæ²ªù ùœù¾ù˜ù˜º˜ºù¾hASÏh\~Òh7Âhg+]6]h7Âh7Â6h7Âh0\mhÿ7ÍjhF¾hg+]0JUhûE±hûE±6hûE±jhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6h ähg+]mHsHhF¾hg+]<** ‚0Ø@ôIžP V¢VW`[ro˜y „ì‰¬”Æ™Ÿ©V®ª³êºðððððåÚÕÚÆðððððð»ðð¬$„Ädh`„Äa$gdÖ $dha$gdY| $„Ädh`„Äa$gdY| gdh3 $dha$gdg+] $dha$gdZD¨$„Ädh`„Äa$gdg+]|)Ä,Ð,Ô,ä,-þ/"0<0$2ˆ2B3€3Ô456*6®9°9Ø9ô9ú9:|:¼:È;Ú;ú;:<¤<Æ<ü<:=n=t=ž= =À=Ú=è=ê=ì= >>L>N>P>n>¤>²>´>¶>Ô>? ??Ö?@bA AÂAØAöAøABùôíùãùß×ùÓùÓùÏùÓùßùÇùÇùÃùÇùÃùÇù¿·¿¯¢¿¯·ù¢¿¯·ù¢¿¯·ù¢¿·ù¢ùÃù¿·ùÇùÇjhF¾hg+]0JUh…^hg+]6h…^h…^6h…^h0\mhF¾hg+]6hXlÕhÉGh7Âh7Â6h7ÂhF¾hg+]6]h7Âhg+] hXlÕ]hF¾hg+]@B,B>B^BjB~C¼CÜC–DÈDàDúDEòE2F6GHGÀGH6IvI¨IªI¬I®IÆIÈIÊIÐIìIîIðI J`J@K€K’K”KVLvL|LœLBMbMŽN®NœOØOÜOàOàQ R^RtRLUŠU¢U¨VªV®V°VºV¼V¾VÀVÌVÎVàVâVòVôVWW,ZJZÖZØZâZöZùñùñùíåùíåíåùáùñùáùíåùÔíåùÔíåùÔùÐùÐùÐùñùñùñùñùÐùÐùáíåùíåùÅùÅùÅùÅùÅùÅùÅùÅùñùÔùñh ähg+]mHsHhÉGjhF¾hg+]0JUh0\mh…^h…^6h…^hF¾hg+]6hF¾hg+]NöZ&[([Z[\[^[__Š_¨_`` `` `6`„` `ü`ÊaÌaVcvcŒdÊdàdÔfòf gügþgl.lZlèoòoôo$p F ` r Þ ¡ö¡4¢:¢÷èáÝá÷á÷áÙáÌá÷áÙáÅá÷áÙá÷áÌá÷á÷è÷á÷èáÌá½á÷Ìá÷áÌá÷áÌá´ÌáÝ¬¤á÷á÷áÝ¬hÖhÖ6hÖhg+]6hF¾hg+]0Jh ]•hg+]6hF¾h5EjhF¾hg+]0JUh0\mhÖhF¾hg+]jhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6@:¢J¢L¢¦¢¨¢¤¤:¤N¤Ì¥©©«$«B¬T¬R®T®V®|®¤®à®â®¯*¯>¯P¯†°œ°Î²â²è²ê²î².³N³Ž³¤³¦³0¶8¶R¶$·V·Î·î·0ºpºäºæºz»‚»š»Ü»Þ»ô»½*½`½ ½¿8¿´ÂÜÂÞÂàÂ÷ïèÛèÓèÉèÓºèÓèÓèÛè¶ï÷¶èÓèÓèÓèÓèÓè²è®èÛè¶÷èÓèÓè®èÛè¶ª¦è¦èÓè®èÓèÓèÛhm@ hreh0\mh\~ÒhÖjhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6]hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hÖhg+]6hÖhÖ6AàÂ(Ã:ÃPÃÃÄÄPÅlÅ ÅàÅÆ:ÆnÆòÈ0É\É¬É®ÉÐÉêÉÊËTËVËrË²ËÌ€Ì2ÐPÐRÐTÐxÑzÑèÓ(Ô|Ø~ØªØ¬Ø¤ÛäÛîÛ.Ü4ÜJÜÀÝÂÝYÞyÞšÞåÞçÞéÞêÞðÞùñùíùàùñùíùñíùÜÒùàùñÜÊÂÊùíù¾ùñùàùàùíùàùºù¶ù¶¯¶ùàùíùºù¤™‘hw&¨mHsHh ähY| mHsHh ähg+]mHsHhF¾hrehrehˆaáh\~ÒhÖhÖ6hÖhg+]6hÖhg+]6]hÖjhF¾hg+]0JUh0\mhF¾hg+]6hF¾hg+]8êºÄXÐòØæÞçÞß6æšñ°øÔ^ ü").+d7:B‚ƒƒ€ƒœƒ,„:„L„ùìùèùäùÜùÜùÜùÓìùèùÜùìùèùÏÇìÏÇìÃ»³¤ùÜùšùèù–Žù†ùìùÜùäùh”6˜hg+]6héhé6héhF¾hg+]6]jhï&qhg+]0J6Uhï&qhg+]6hï&qhï&q6hï&qhIhg+]6hIhF¾hg+]0JhF¾hg+]6h”6˜h0\mjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]4L„d„x„„„ „¤†¦†¦‡ŠŠ%Š4Š ‹!‹ºŒÒÊü*’p’L“N“R“T“²“&”F”L”\”••T•V•’–ž–ü—þ—Ü˜è˜ÒšÔšÔœÖœüœÒ÷óì÷ìßì÷Ðì÷ìßìÈì÷ì÷ì÷ìßìº¯¢”¢”¢º¢º¢”¢¢”¢¢¢”¢%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhw&¨hg+]mHsHhF¾hg+]5CJmHsHh”6˜hg+]6jhF¾hg+]0J6UjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]h”6˜hF¾hg+]6/Òž(žŸŸ*Ÿ>ŸLŸlŸ¾ ü ¡@¡B¡D¡d¡p¡œ¡¼¡F¤H¤T¦Z¦z¦¤¨¦¨ª’«¤«öéÙËéËéËéÁ±¡“~éËéËékéÁ]ékéTJhF¾hg+]6CJhF¾hg+]CJhIhI6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsH(jhF¾hg+]0JCJU]mHsHhF¾hg+]CJ]mHsHhIhI6CJ]mHsHhIhg+]6CJ]mHsHhICJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJ]mHsHhF¾hg+]CJmHsHh0\mCJmHsHL¤ªd°ì½ÊÂ ÈvÌÑÞ×8àê@ïBï®ïðáÒÒÃÃ´¥ð–‡|wgdh3 $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd[($„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdI$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdY| $„Ädh`„Äa$gdg+] ¤«ô«*¬N¬T¬r~Ø®Š®ž®v¯š¯¦¯ª¯Ð¯ú¯ °^°d°°´î´ð´(µ:µØµÚµÜµ ·B· ¸À¸Ò¸ä¸¦¹æ¹*¼F¼æ½è½ê½ì½r¾°¾²¾Ú¾ø¾lÀ„ÀˆÀ¢ÀÁÄÂÆÂÈÂÊÂ÷ñçÝ÷ç÷×÷Í÷Á÷Í÷Í÷×÷ÍºÍ÷Í÷«¢÷Í÷Á÷Í÷×÷Á÷«÷¢ÍºÍ÷Í÷Í÷Á÷Í‘Í÷ jhF¾hg+]0J6CJUhF¾hÍäCJjhF¾hg+]0JCJU hI6CJhF¾hg+]6CJ]hF¾hg+]6CJ h0\mCJhIhI6CJhIhg+]6CJ hICJhF¾hg+]CJ7ÊÂrÄtÄšÈœÈ ÈöÈ¸ÊÀÊžËÞËrÌtÌvÌ‚Î„Î²ÏðÏÐÐÑÑPÓªÓÚ×õäõäÝÒõÒõÊõäõ»¯»£“ƒ»vdTdhF¾hg+]CJ]aJmHsH"hF¾hg+]6CJ]aJmHsHhI6CJaJmHsHhIhg+]6CJaJmHsHhIhI6CJaJmHsHhICJaJmHsHh+bCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHh0\mCJaJhF¾hÍäCJaJhF¾hg+]!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]CJaJÚ×Ü×NØŒØœØžØ¼ØäØøØfà„à¤à¦àáTáfáê˜ëúë´ì¶ìôíî,îNîPîRîTîŽîªî:ïçØÌ¼¬ØÌ¼ØœØ‡Ø{kØd\dOd\d\dO\d\djhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]h[(h[(6CJaJmHsHh[(CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhIhg+]6CJaJmHsHhIhI6CJaJmHsHhICJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH/jhF¾hg+]0J6CJU]aJmHsH:ï<ï>ïBï®ïð.ð>ñ~ñâóäóXôxôÐôõ.õö öîö$÷,÷V÷X÷Z÷\÷ø0ørûtû þ¨ÿªÿ®ÿF68–òêãØãêãÔãòãêãÐÈãòãÐÁÈ¹¬¥ã›ãòã›‹›€x€g€!jhF¾hg+]0JCJUaJh0\mCJaJhF¾hg+]CJaJjhF¾hg+]0J6U]hF¾hg+]6]h[(hg+]jh[(hg+]0JUh[(hg+]6h[(h[(h[(h[(6h[(h0\mh ähg+]mHsHhF¾hg+]hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JU%®ï^÷xû þ®ÿ¨ ô ;^b)L6–?dGU¾](gqôååÖÇÇÖåÖ¼ÖåÖåååÇ$„Ädh`„Äa$gd¨Gá $dha$gd¨Gá$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+] $dha$gdg+]–˜¶HˆX˜Àê ( * < J L l ’ ¨ ä " @ 024T¶Þøú"¨ °îðô8vŽ®øìáÙáøáÑÃÑáÑº®ÑÃáÑáøìááÃáÃ”øìáŒ‡xŒqmeqh{6öh{6ö6h{6öhF¾hg+]jhF¾hg+]0J6U hK)K6hF¾hg+]6hK)KCJ]aJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhž}06CJaJhF¾hg+]6CJ]aJhž}0CJaJh0\mCJaJhF¾hg+]CJaJhK)KhK)K6CJaJhK)KCJaJ'®ÌÎÜºú 89;E"VvFTØü<X^@~€ª è !†"ˆ"¤$Ú$%L%+X+Z,˜,¸,²/0D0H0X1r1|12H2x3z3öòëãÜØÜÐÁÜÐÜ´ÜöÜ°ÜöÜÐÜÐ«ÐÜ§ŸÜ´Ü˜Ü”ÜÜ§ŸÜÐ«ÐÜŒ„Ü€Ü´h‡[¡héhé6héh\~Òh0\mhF¾h5Eh¨Gáh¨Gá6h¨Gá h¨Gá6h,x—jhF¾hg+]0JUjhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6hASÏhF¾hg+]h{6öh{6ö6hF¾h{6öh{6öhF¾hg+]6]2z3â78808N8R8n8:2:Ê<=*=¸>Ô>Ú>?:?–?˜?ÖAØAB,BxC¸C*E^G`GøIúIšJ¸JÆKèKèPêPQpQVVV2YTY¸]º]þ^__"_‚`¨`rddÒde~eŽeÔeöe¶fÔfÞfôföf$g&g(gùñíéáùñùñùéÙùñùéÙùÔñÅùñùÁùñÅù´ùñùñù´ù°ùÁùñù´ùñùñùñùñùÁùñùñùñéÙ¨ù´ùh?J˜hg+]6hª°jhF¾hg+]0JUh0\mjhF¾hg+]0J6U h?J˜6h?J˜h?J˜6h¨Gáh¨Gá6h?J˜h¨GáhF¾hg+]6hF¾hg+]B(g”kÒkôklRlbl*B*phÿ4Ø ä æ ò ô ø ú ! †! ˆ! ¢! î! ," 0" D" V" À( Â( ê( ü( ") 4) à) î) ,* .* 0* B* v* ‚* ž, ¬, ê, b/ f/ V1 X1 3 X3 Ú3 Ü3 Þ3 ö3 4 Î4 Ð4 õêõêõêõâ×ÓËÃÓ¼´¼§¼´¼´¼´¢´¼´¼´¼´¼´¼˜ˆ¼„|t|¼´¼§h|h|6h|hg+]6h|jhF¾hg+]0J6U]hF¾hg+]6] h&{6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]h&{h&{6h&{hg+]6h&{h›rchg+]mHsHhémHsHh›rchˆI{mHsHh ähˆI{mHsH-Ø ˆ! f/ ~; N@ ºF ÜK ºP ´V Ô] ²i „o †o Žo àr v { úïàÑÂÑ·¨Â™ŽïïïàÂ $dha$gdú R$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gdú R $dha$gd#J$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd#J$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdg+]gdˆI{Ð4 ú4 5 <5 V5 j5 ¾6 ö6 ú6 (7 f7 j7 †7 Ž: Ê: ~; ; º; ú; Ž< ¬< ¸< H@ J@ "B $B ^B ÆB hC jC ´F ¶F ¼G ¾G ÖK ØK N N ´P ¶P ¦R ¨R V V ÖY ØY îY .Z \ *\ Î] Ð] Ò] F^ d^ Ä^ _ ˜_ Ö_ Ø_ a a tc ùõíùåùåùåàåÜùõùõùÜùØùåÉù¼ù¸ù¼ù¼ù¼ù¼ù¼ù¼ù¼ù¼ù¼ùÜùåù¯¼ùåù¸§Ÿ§ù¼ùhú Rhú R6hú Rhg+]6hF¾hg+]0Jhú RjhF¾hg+]0JUjhF¾hg+]0J6UhaeÚh0\m h|6hF¾hg+]6h|h|6h|hF¾hg+]>tc ”c –c ˜c Ôc h :h ¬i ®i €o ‚o „o †o ~p ¾p òp 0q Lq r 8r àr v v v v *v Vx –x Lz { ê} ~ 4~ r~ †~ ž `‚ šƒ œƒ ‰ ‰ Š BŠ FŠ XŠ ÷ð÷èð÷ðÛðÛðÔÌÄÌ¼²Ì¨Ì¨˜¨¼²ÌÄÌ¨Ì¨Ì¼²Ì²¨Ì‰ÌÌ¨y¨hŠC¹hŠC¹5hŠC¹hÞR5jhŠC¹hg+]0J5UjhŠC¹hg+]0J56UhŠC¹hg+]56hŠC¹hú R56hŠC¹hú R5hŠC¹h0\m5hŠC¹hg+]5hF¾hh3jhF¾hg+]0JUhú Rhú R6hF¾hg+]hF¾hg+]6-{ ž ƒ Š“ ” ” D” ´˜ dž b¤ t¬ ± ðáÒÃ¾³®›„„„„$„Ädh-DMÆ ÿÿÿÿ`„Äa$gdg+]$dh-DMÆ ÿÿÿÿa$gdg+]gdh3 $dha$gdg+]gd¢XO$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdZD¨$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdú RXŠ –Š ˜Š šŠ œŠ ¬Š êŠ ìŠ îŠ ðŠ ‹ ‹ ‹ H‹ J‹ Ð Ò ä æ ‘ ‘ ®‘ î‘ “ B“ \“ Š“ Œ“ ” ” "” D” |– ~– j— l— °˜ ²˜ t™ ”™ Ôš ùïßÕïÕÍ¾¶ï¾¶ï¾Í¶ïÕïÍ¾Í®Í¶ÕÍ£˜‘‰~‘q‘q‘q‘i‘hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUh ähg+]mHsHhØ mHsHhF¾hg+]hL®h¢XOmHsHh Éh¢XOmHsHhŠC¹h0\m5hŠC¹hŠC¹5jhŠC¹hg+]0J5UhŠC¹hg+]5hŠC¹hŠC¹56jhŠC¹hg+]0J56UhŠC¹hg+]56hj*B*phÿjhF¾hg+]UheŸjhF¾hg+]0J6UhŠC¹hF¾hg+]6hF¾hg+]jhF¾hg+]0JU@° Ž° ° ¡° ¨° ©° ª° Å° Æ° b³ d³ · · · x¸ ²¸ ¶¸ Ð¸ ¢¹ ¾¹ `½ €½ ¿ $¿ À À ØÀ òÀ Â :Â ®Ã êÃ lÄ ŒÄ dÆ ~Æ âÈ þÈ É É ¶É ÐÉ 0Ë JË PÍ RÍ fÍ †Í TÎ fÎ ÐÎ ôÎ ˜Ò ¸Ò ¼Ò úÒ &Ó (Ó NÓ lÓ pÓ `Ô òëòëòâëòëòëòëÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕ´ÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕÇÕ´ÕÇÕÇÕÇÕÇÕªœ´ÕÇªœheŸhg+]6CJmHsHheŸCJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]0JhF¾hg+]jhF¾hg+]0JU= ± · ØÀ dÆ VÍ ’Ñ Ð× Và Æä ç Zì ¾î Îó Šõ Œø ˆ èÙÎ¿¿¿°¿¿¡’¿’ƒ°$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+] $dha$gdv1$„Ädh`„Äa$gdÍä$„Ädh-DMÆ ÿÿÿÿ`„Äa$gdÍä`Ô bÔ €Õ ‚Õ ”Õ –Õ ¨Ö ÈÖ ðÖ × × × €× ž× Ì× Î× Ð× .Ù JÙ ²Ù ¬Ú bÛ dÛ Ü ,Ü RÜ Pà Rà Và ¼à Öà Èã Âä Ää å (å &æ (æ ç Âç Êç òç è Nè ëÞËÞËÞ½Þ½ÞËÞ½ÞËÞ¶®¶®¶¡¶®®¡¶Þ½ÞzÞ½ÞËÞ½Þ½o½heŸ6CJmHsH(jhQKôhg+]0J6CJUmHsHhQKôhg+]6CJmHsHheŸjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]hF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsH(jheŸhg+]0J6CJUmHsH+Nè Pè Žè ®è üè Né Pé Ré lé ˜ê ™ê ¦ê «ê Ýê íê Zì ºî ¼î ¾î ï ï âð äð nñ Žñ Èñ <ò >ò ¬ó Èó Êó „õ †õ ˆõ Šõ Pö _ö Øö çö Bø †ø ìßÑßÑìßÑßìßÑßÑßÑ¼Ñˆ|ˆˆumumumhF¾hg+]6hF¾hg+]he9œCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsH(†ø ˆø Šø 8ú :ú ú ¢ú † ˆ f † ° ² . 2 p ´ ¶ ¸ n Š ¶ ¸ € ‚ Ö ø 0 \ Ì À Â Ä Æ @ P „ Â ò òêãòãßã×ãêãòãêãßÏÂÏãêãòãòãêßºãê«êãœŒ€pœ€pœhÕõhÕõ6CJaJmHsHhÕõCJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHjhF¾hg+]0J6UhÕõhÕõ6jhÕõhg+]0JUhÕõhg+]6hF¾hg+]5hÕõhF¾hg+]hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JU*ˆ Ì Æ B D $ $ ”$ H( + <7 Ö? @E öN VV tY ºa d Xh £l ððáðÒÇÂÇ³ðÒÒá¤ððððð$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gdÍägdh3 $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+] à 4 f h j † œ v > @ B ² ð \ ^ ` b Ì ä æ è ê & d f h j ö 4 6 8 ˜ ôåÕ¾Õ±£±£Ž‚{wog{Zwog{Zwog{Zwog{Z{jhF¾hg+]0JUhÕõhÕõ6hÕõhg+]6hÕõhF¾hg+]hF¾hg+]6mHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHh0\mCJaJmHsH!˜ ¸ ¼ Ú à ´ ò V ” – ˜ š Î ¢ à â ä æ þ < > @ B D ˆ ¨ V ˜ h † Œ ¬ <" >" ˆ" ¢" ˆ# $ ÷ð÷ð÷ðìäÜðÏìäÜäÂ»äÜðÏìäÜðÏ±ð¤–¤Œ¤–¤–¤y¤–¤khQKôhg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhÕõCJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]56hÕõhg+]jhÕõhg+]0JUjhF¾hg+]0JUhÕõhÕõ6hÕõhg+]6hÕõhF¾hg+]hF¾hg+]6*$ $ $ $ $ ”$ % % % ,% j% & & & $' &' n' ‚' „' †' ¨' H( Ä* ü* þ* + + "+ R+ ¶+ ¸+ ”0 Ô0 b1 ¢1 87 :7 <7 Â8 ëÞÖÎÃ¼¯¼§¼§˜§¼§ˆ¼¯§¼§ƒ§˜¼§¼¯¼¼{¼¯¼lhF¾hg+]CJaJmHsHh@2Ùh0\m hÕõ6hÕõhÕõ6hÕõhg+]6jhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]h ähg+]mHsHhØ mHsHhF¾hg+]5hF¾hg+]CJmHsH(jhQKôhg+]0J6CJUmHsH&Â8 Ä8 Ð8 Ò8 î8 ð8 ò8 9 l; ª; Â; ˆ< Š< š= º= è= &> F> H> J> Ö? ô@ ö@ ø@ A €A žA ºA ¾A þB üD :E E @E F *F .F lF êÛêÛêÛËÛ¿¯ÛêÛËÛ¿¯ÛêÛË˜ËÛ‹{¯Û‹mbmê‹ÛË¿¯hÕõ6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhÕõhg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhÕõhÕõ6CJaJmHsHhÕõCJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsH&lF nF pF rF ¨F æF èF êF H FH I I I 8K :K NK nK ¢K °K îK òN ôN öN úO P ¾P ñÜÐÀ°À›ñÐÀ›Œñ€ñp€`PñÜñIAIhF¾hg+]6hF¾hg+]h;N0h;N06CJaJmHsHh;N0hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHh;N0CJaJmHsHhÕõhg+]CJaJmHsH)jhÕõhg+]0JCJUaJmHsHhÕõhÕõ6CJaJmHsHhÕõhg+]6CJaJmHsHhÕõCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH¾P ÎP ÐP âP pR rR "S d Rd De „e Th Vh Xh th ~h €h êh (i „i Âi Äi Æi Èi ÷ð÷ðãð÷ðß×ÊÃ×»ð÷ðãð·ðãð÷ð÷²£ð·›ð÷ð÷ðãð÷ð—ðãð÷ð“ð·‹›÷ãðhÉ)6hg+]6hw38h0\mhÉ)6hÉ)66jhF¾hg+]0J6U hÉ)66hÉ)6h;N0h;N06h;N0hg+]jh;N0hg+]0JUh;N0hg+]6h;N0jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]66Èi j j j ^j xj 5l 6l >l Kl ¡l ¢l s s 2s 8s ¢t ¼t "u ˆu Æu Èu Êu øu v Žv –v Ôv Öv Øv Úv šw Øw ²x ðx òx ôx öx .y Ly Py jy ºy ÷ðãðÛð×ðÛðÎðãðÊðÛðÛÅÛ¶ðÛðÛÅÛ¶ÛðÊ®¦™’ð…w…w…hF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHh,gLhg+]jh,gLhg+]0JUh,gLh,gL6h,gLhg+]6jhF¾hg+]0J6U h,gL6h,gLhF¾hg+]CJhí,¨hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hÉ)6hg+]6*£l s öx N€ Z„ ‡ ¤‹ "” Ø˜ æ™ Öœ Øœ ^ z¤ h¬ Ø Ž² ððááááÒÇá¸¨ðŽð$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdg+]gdh3 $dha$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdL®$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]ºy úy z z ¢z àz äz ðz .{ 0{ 2{ ú| ü| †~ ¨~ Ü~ L Š J€ L€ à â šƒ ºƒ T„ V„ N… l… ‡ ‡ îˆ ñˆ T r v Ô Ž vŽ öéßÑÃßÑÃé°é°é¢ßÑÃé°é°é¢é°é¢é°é˜é¢Ž€r€hL®hºY{6CJmHsHhL®hg+]6CJmHsHhL®CJmHsHhºY{CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHh,gLh,gL6CJmHsHh,gLhg+]6CJmHsHh,gLCJmHsHhF¾hg+]CJmHsHh0\mCJmHsH%vŽ xŽ zŽ ¤Ž ÄŽ ÖŽ ¾ À ‘ ¬‘ ˆ“ Š“ ú“ ” "” Ò˜ Ô˜ H™ d™ æ™ Ðœ Òœ Öœ Øœ äœ öœ ìÞÑÃ¹«Ñ˜ÑÃÑ˜ÑÃÑÃƒÑÃÑÃƒÑ{sk_Shw&¨hg+]6mHsHhw&¨hw&¨6mHsHhw&¨mHsHhØ mHsHhF¾hg+]5(jhF¾hg+]0J6CJUmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhL®hL®6CJmHsHhL®CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhL®hg+]6CJmHsH%jhL®hg+]0JCJUmHsH ^ LŸ ŒŸ " ¶ ¸ ¤¢ t¤ v¤ z¤ ú¥ $¦ T¨ V¨ ˆ¨ ¨¨ ”© Ò© ê© $ª &ª (ª h¬ À¬ Â¬ õèÞèËè½èè½˜è‘Š‘}‘u‘qiaTi‘uJhF¾hg+]56jhL®hg+]0JUhL®hL®6hL®hg+]6hL®hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾h5EhF¾hg+](jhF¾hg+]0J6CJUmHsHjh½Wù0JCJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHh0\mCJmHsHhF¾hg+]CJmHsHh ähg+]mHsHÂ¬ Ò Ô è ® º® ¾® ˆ² Š² Œ² À² Â² Î² ´ Š´ Œ´ žµ µ Îµ Øµ · ¤· 2¹ 4¹ `º dº ¼ ¼ ¼ z¼ |¼ î½ ð½ ¾ ¾ †¾ ˆ¾ ¿ .¿ b¿ j¿ n¿ €¿ Ú¿ þ¿ ÷èá÷áÜ÷ÏÈ÷á÷á÷èáÄá÷á÷á·á³á·á¤¤¤¤qá÷á÷á÷á÷hF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHh uŸjhF¾hg+]0JUh½WùhL®hg+]jhL®hg+]0JU hL®6hF¾hg+]jhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6,Ž² Ž´ ¼ ˆ¾ È ÔÏ èÐ ¦Õ pà 6æ °è tê $î Èñ üz¢ žXxôåÖåååÇåå¸¸¸Ö¸¸¸©¸¸$„Ädh`„Äa$gd·sð$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+] $dha$gdZD¨þ¿ –À ÖÀ \Á œÁ òÂ úÂ îÃ Ä bÄ ¢Ä pÅ ŒÅ ¦Å ÀÅ Æ 6Æ °Æ ðÆ ŒÇ ÊÇ È ”É ÆÉ ÈÊ îÊ LË îË ðË òË ôË <Ì >Ì @Ì €Ì žÌ æÌ &Í Î PÎ dÎ êÎ ìÎ ôÎ 2Ï Ï ’Ï ”Ï –Ï ÐÏ ÒÏ ÔÏ ØÏ úÏ Ð †Ð ¨Ð èÐ bÕ Õ ¢Õ ¤Õ TØ ^Ø Û Û ìÛ ,Ü Xß ùõùõùíùõùéùíùíùíùõùåÝùíùíùíùÐùíùÐùíùõùõùíÁí¼íÁíùíÁíùå´ùíùí¼íÁùíùÐù°ùh‡[¡hL®hL®6 hL®6jhF¾hg+]0J6UjhF¾hg+]0JUhL®hg+]6hL®hÃxhF¾hg+]6h0\mhF¾hg+]DXß –ß Âß Ôß là nà (á 0á ðâ 4ã rã tã vã xã ¶ã Èã èã &ä Vä å å Øå æ æ æ 2æ 4æ 6æ æç úç ¬è 2ê pê rê tê ´ê üë <ì âì í èí î $î üõíõàõíõíÛíÌíõíõÈÀõ»í»í»íÌí® ® •€ v®l®v® ®hÃxCJmHsHh0\mCJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhL®6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH hv-µ6hL®hL®6hL®jhF¾hg+]0J6U hL®6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]h‹(*$î bï dï fï üð þð Âñ Äñ Èñ ò "ò pò |ò öò øò ˜ó ´ó ºö Öö X÷ Š÷ Œ÷ Ž÷ Ô÷ ô÷ ”ù Ìù Bú Dú ˆú žú ¾ÿ Þÿ n®œîJjöøüÊtv†ä. œ ž ñÜÑñÜñÜñÄñÄºÄñÄñÄñÄ¬ÄÜÄñÄ¢ÄÄñÄñÄ¢ÄñÄñÄÄÄñÜÄñÄñÜhF¾hg+]6CJ]mHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhÃxCJmHsHhšthšt6CJmHsHh·sðCJmHsHhF¾hg+]CJmHsHh|+6CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsH2ž ¢ ® Ô þ ^˜šžÂäRT²Æøx¬êìðü .bþ:`rñäñäñäÑäñ¼ñäñäÑäñäñäñ±¼ñ¢’†¢’¢q¢e¢hÃxCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh·sðCJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhšt6CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH"xðÞ!&%)~,n4Ð7=ºBJHŒOŽOòOÊS®YðáÒÒÒÒÒÃÃ¸Ò©ž™žŠ$„Ädh`„Äa$gd pÞgdh3 $dha$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdÏ%$„Ädh`„Äa$gdÏ%$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]rxln2PŽ’Ò Pb ¢Æä`~ñâÍâ½â±¡‘¡z¡ân^N^â½âÍâG?hF¾hg+]6hF¾hg+]hâñhâñ6CJaJmHsHhâñhg+]6CJaJmHsHhâñCJaJmHsH,jhšthg+]0J6CJUaJmHsHhšthÃx6CJaJmHsHhšthg+]6CJaJmHsHhštCJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾h ICJaJmHsH~¬ºúÔ î Ø!Ú!z"Ž"Ê#î#F$Z$r$–$Ò$ %"%&%B%¢%à%ð%.&ˆ&È&,'H'Ü'(n(®()))Z)¨)È)ü)* *L*0+B+X+x+ž+6.V./N/È/0X0l0n0p0Þ23´4ô4Î7Ð7Œ9¼9¾9ü9:l;=üõüõíõàõíõíõüõíüõàõíõÜõÜõüõíõüõüõàõüõíõÒõÒõíõíüõíõüõíÍí¾íõºõüõ¶í±íõíõí hšt6hÏ%h0\mjhF¾hg+]0J6U hÃx6hF¾hg+]6]hštjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hF¾hg+]hÃxF==~=¾= >>¦>¶>j?l?CCªFÈFüF4GlG|GJHöIøIþJK:KXKŽKÌKôK°LðL&MDMxM¢MòM†OˆOŒOŽO÷ðìðäðäð×ðÓðäÏÇ¿Çð·²·£ð›ðÏ¿ð—ð›ðð›~ðnhF¾hh35CJaJmHsHjh0\mhg+]0J6Uh0\mhg+]6]h0\mh0\mhg+]6jh pÞhg+]0J6U h_}E6h pÞhg+]6hšthšt6hšthg+]6hšthÏ%jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6hÃxhF¾hg+]hÏ%hg+]6&ŽOšO¬O®O¼O¾OÀOÊOÌOÎOÐOÒOØOÚOðOòOBQDQR:RÊS–U˜UàVúVõîæÞÒÆ¾²ªîŸîŸîŸ{k[D[,jh pÞhg+]0J6CJUaJmHsHh pÞhg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHh ähg+]mHsHh–e”mHsHh›rch–e”6mHsHh–e”hg+]6h–e”h–e”6mHsHhw&¨hg+]6mHsHhw&¨hg+]6hw&¨mHsHhF¾hg+]h›rchØ mHsHúVþV"W`WbWdW‚WÄWˆXŠXŒX¨YªYZ2Z6ZJZPZ`ZbZdZp[®[Ì[Ò[\\”\š\œ\ž\ôäÔÅ®Å¢Åô}fÅ}Å}Å}ÅÅôÔäÔäÔäOä,jhšthg+]0J6CJUaJmHsH,jh pÞhg+]0J6CJUaJmHsHh pÞhg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh pÞCJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhšthšt6CJaJmHsHhšthg+]6CJaJmHsHhštCJaJmHsHž\ú]^ä_æ_Za˜aÀaÂa>b@bÖbâbæböbøbúbübÜfÞfàf†gˆgrhÂhÎiÐitk®kèkñáñÌñÀ°ÌñÌñ¤ñ”ñ”‡”pñi\iXi\iTih0\mh\~ÒjhF¾hg+]0JUhF¾hg+],jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHh pÞ6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhíECJaJmHsHhâñhg+]6CJaJmHsHhâñCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh pÞhg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH®Y¾`übàfÞnˆvTyh‚Æ‰4h“&ž&§¢®|²ž½8Å„ÐðááÒðÃð´´¥ðÒÒÒÒð–$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gdh3$„Ädh`„Äa$gd•WÉ$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdÖeG$„Ädh`„Äa$gdg+]èkòk²m¼mØnÚnÞnŒo’oºpøpqqDq¾tÀt8vxvˆvxFxHxPyRyTy˜y÷ð÷ðãðÔÈÔ¼¬Ô Ô‹ÔÔobKoKoÔ,jh0\mhg+]0J6CJUaJmHsHhšt6CJaJmHsHh0\mhg+]6CJaJmHsHh=WCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh0\mCJaJmHsHhšthšt6CJaJmHsHhštCJaJmHsHh pÞCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]6˜y¶yz$z0znzP{p{à}â}†ˆ¼Öø‚"‚`‚b‚d‚f‚h‚Œ‚¬‚ïàÐàÄ´¤àààÄ¤àr[ïL<hF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH,jh•WÉhg+]0J6CJUaJmHsHhâñ6CJaJmHsHh•WÉhg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhšthšt6CJaJmHsHhšthg+]6CJaJmHsHhštCJaJmHsHh=Whg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH¬‚,ƒòƒ„¤„ …"…è†‡Ä‡Æ‡ä‡ê‡<ˆvˆzˆ¾‰À‰Â‰Ä‰Æ‰ì‰þ‰‹$‹&‹:‹>‹`‹ú‹.024ÜñáñáñÌñ¼ñÌñ°ñ°ñáñÌñ°ñáñ°ñ “áñá|j[ñh•WÉhh3CJaJmHsH"hF¾hg+]56CJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHh•WÉ6CJaJmHsHhF¾h•WÉ6CJaJmHsHh•WÉCJaJmHsHhšthg+]6CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH"ÜŽ(ŽTŽ”Žb“d“h“ô“””8”¦–¨–Ø–Ô—Ö—Ò˜ò˜2™:™L™Š™"ž$ž&žôäÕÉÕ´Õ¥•¥•¥€t¥€¥•¥hXH¥€¥hšthšt6CJaJmHsHhšthg+]6CJaJmHsHhštCJaJmHsHh0\mCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh0\mCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhšthšt6CJaJmHsHhštCJaJmHsH&žlžŒžÂžXŸ–Ÿ˜Ÿþ ¡X¡j¡~¡œ¡Ú¡ð¤ò¤˜¥š¥"§$§F¬†¬Z±\±¤µ°µŒ¶Ž¶°¶²¶â¸ ¹8¹BºDºš½œ½ž½Ì½î½–¾˜¾¿&¿¿’¿À:ÀÄÀôÁùñùñìñùßùñÛÓËùßùßùßùÇùßùñùßùßùÃ»ùßùßù® ®® ®® ® %jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhâñhâñ6hâñh0\mhšthšt6hšthg+]6hštjhF¾hg+]0JU hšt6hF¾hg+]6hF¾hg+]1ôÁöÁøÁ–Â²Â<Ä4Å6Å8ÅôÅöÅÔÇòÇ®ÉìÉdÊfÊxÊ„ÊìËîËVÎlÎ„Ð†Ð’Ð Ð¢Ð¦Ð¨Ð¾ÐÀÐÂÐÄÐÖÐØÐÚÐÜÐôÐöÐÑëÛÎ¾Î°ëÛ©œ©”©ˆœ©”©œ©„©|q©f©f©f©f©f©f©f©h ähg+]mHsHh›rchØ mHsHhF¾hg+]5h•WÉhúKèhg+]6húKèhF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJ]mHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]56CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsH(„Ð†ÐÑ2Ô<ç.í¬÷JýDv¨Ü>n Ð6f. ôïôààààÑÑÑ¾ÑÑÑÑÑ¯Ñ¯à$„Ädh`„Äa$gd!$ ÆF „Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]gdh3 $dha$gdg+]ÑÑ€Ò‚Ò¢Ò´Ò,Ô.ÔbÔ¢Ô<Õ>ÕöÕÖÞ×à×Ø2ØbØ€Ø`ÙbÙ Ú¢ÚºÚÌÛ Ü6ÜVÜxÜÝTÝpÝ®Ý~ÞŠÞßßDßdß¢ß¨ßäßæß6áJáLá,âjâ‚âpãrãã®ãääæä6ç8çÚçøç¸êºêøê8ëRëˆë”ë*í,íõîáîÙîáîÕîáîÙîáîÙîÙîáîáÕîÑÉîÙîÑÁÉîÙîáîÙÑÁÉÑîÙ²îÑÉîáîÙîáîáîÙîáîÕ®îÙîáh!jhF¾hg+]0J6UhúKèhg+]6húKèhúKè6húKèh0\mhF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]h ähg+]mHsHD,í@ðBðÖôõ÷ ÷`úhúû(ü*üJý2þ<þœÚòôöD¦¨<>HJlnž ÎÐn¬zùìùèùÞùÖùÖÇù¼°¼¨œ¼‹¼°{°¼°k{¼°¼°¼_œ¼°¼húKèhg+]6CJaJh ähg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH!jhF¾hg+]0JCJUaJhúKèhúKè6CJaJhúKèCJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJjhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6jhúKè0JUh0\mjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]%z¸npr°² " ú 8:FHxz˜BDFH„†ÂÎôø`bŠ’–¤¦ÆÔàöø.h~‚¤ÜüøìáÕáÄáÕáÕáÕáÕ¸áÕáÄ¯¦¯ÕáÕá¦Õ“áÕáÕáÕáÕáÄáŒ„Œ„Œ„ŒhF¾hg+]6hF¾hg+]$jhF¾hg+]0J6CJUaJh!6CJaJhúKè6CJaJhúKèhúKè6CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhúKèhg+]6CJaJhúKèCJaJ/üþ”–Îì68&:24¤¦’®úü6!R!â"ä"æ"(#J#¦#Æ#Ê#ê#&$^$`$Š$L%Š%Œ%Ž%%Ò%Ô%ì%T&òëòëãëòëòëßëòëãëãëòëãëòëÒÈÒºÒº°Ò°Ò°°hn;hn;6CJmHsHhn;hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhn;CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHh0\mCJmHsHhF¾hg+]CJmHsHh!hF¾hg+]6hF¾hg+]jhF¾hg+]0JU+ æ"(Â*L/´4¶4ü4d9¼;à?ºA¬I0>2>F>`>d>Ü?Þ?à?þ?@ @8@`@h@¦@TAXA¶A¸AüB-ºh>-º6mHsHh>-ºhg+]6mHsHh>-ºmHsHjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hÔq+iLižn nqqÎrÐruHuvvˆvŠvóèóÕóÎÇÎÃ»Î®Î®ÎªÎ¡®Î®ÎÎ®Î®Î®Î™Î®Î™Î™•Î™Î™Î™•™Î®Î®Î®ÎÎ®Î®hþáhW –h0\mhF¾hg+]0Jh‡[¡jhF¾hg+]0JUh#zœh#zœ6h#zœhF¾h5EhF¾hg+]$jhF¾hg+]0J6CJUaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]6CJaJ:ldtmŽvv’všvr|x…˜’Òž0¤N¬Ô¬Ö¬(ö·ðáÖÖÖÖÇ¸©ðð©¤ÖŸÖgdoàgdþá$„Ädh`„Äa$gd¸Qv$„Ädh`„Äa$gd¸Qv$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdÖeG$„Ädh`„Äa$gdg+]ŠvŽvv’vx:xr|¨}â}ü€þ€,ƒ8ƒVƒr…t…x…N‡Ž‡ˆˆ²‰Ô‰$Š&ŠöŠ4‹6‹8‹:‹2ŒÂŒÄŒÆŒŽ²Ž´ŽºŽøŽúŽùïâÔÄÔÄ·Ä¡ÔÄÔÄ¡Ô™‘™‘™‡™€‡€‡p‡™‡p‡™‡™‡f™h#zœh#zœ56jh#zœhg+]0J56Uh#zœ56h#zœhg+]56h#zœhþá5h#zœhg+]5+jh#zœhg+]0J56CJUmHsHh#zœ56CJmHsHh#zœhg+]56CJmHsHh#zœhg+]5CJmHsHhF¾hþáCJmHsHhg+]CJmHsHhF¾hg+]'úŽüŽþŽPRTVæèêœ¤º0‘n‘–‘(’”’–’˜’ò’2“Š“¦“â”ú”*–j–L—p—ú—˜¦˜Â˜Ô™Ö™Ø™ô™š®šîš,›.›À›Â›Ä›œ¬œñìâÛËìâËâÃâ»Ãì±ÃâËâÃ»ÃâÃâÃ»ÃâÃ¦ÃâÃñÃâÃœ’œŠ¦xâÃâ"jh#zœhg+]0J56U]h#zœ56]h#zœh0\m5]h#zœhg+]5]h#zœhg+]56]h#zœh#zœ56h#zœh0\m5h#zœhg+]5jh#zœhg+]0J56Uh#zœ56h#zœhg+]56 h#zœ5jh#zœhg+]0J5U/¬œÞœptÌžÎžæ &¡R¢^¢X¨˜¨ÊªÜª«H¬J¬N¬P¬Ô¬Ö¬â¬ö¬ü¬$(÷ìâ÷Ó÷Ë÷â÷Ë÷â÷â»â°¥–‹„|thththt]hF¾hg+]mHsHh–e”hg+]6mHsHh–e”hg+]6h–e”mHsHhF¾hg+]h›rchØ mHsHhF¾hg+]CJaJmHsHh ähþámHsHh ÉhþámHsHjh#zœhg+]0J56Uh#zœh0\m5jh#zœhg+]0J5Uh#zœhg+]56h#zœhg+]56]h#zœhg+]5(ê®þ®n¯œ¯¢¯4³¼³$´&´Ö¶Ø¶F·^·ð·ò·L¸b¸ä¹ö¹ºPºÔ¼D½‚½†½&¾Ä¾Æ¾È¾Ê¾ À^ÀjÀrÀÊÀóåó×åóåóåóÌå¿åªóåóåó óåÌåóåªåó‘…ue‘h#zœh#zœ6CJaJmHsHh#zœhg+]6CJaJmHsHh#zœCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhX>&CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhX>&hg+]CJmHsHh#zœ6CJmHsHh#zœhg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH#ö·Ê¾HÃ@ÊÑhÚ>áÔæŒë„ñ¸óRþ¨ Z \ ´ Ä ðåÖððððËðÖð¼¢¢gdoà $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆ$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆ $dha$gdh|$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gdX>&$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆÊÀîÀVÂ”Â¦Â°ÂäÂHÃ¬ÅÆ Æ¦ÇÆÇˆÉŠÉ2Ê:Ê<Ê>Ê®ÊîÊÌ\Ì\ÎœÎÑÑîßÓÃ³§ß—ß§ß—ßŠ—Š—sß§ßgß[ßJ hF¾hg+]0JCJaJmHsHh\~ÒCJaJmHsHhÃxCJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhh|6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHh0\mCJaJmHsHhL¡hL¡6CJaJmHsHhL¡hg+]6CJaJmHsHhL¡CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH"hF¾hg+]6CJ]aJmHsHÑÑÖÑäÑŽÒÎÒ:ÓxÓÓúÓ4Ô8ÖBÖØ^ØdÚfÚhÚäÚÛÛVÛ”Û¼ÝÌÝÞÝàÝÞÞÈßÚß8àPà8á:áêÛËÛ¿Û³£Û¿ÛËÛ¿Ûê˜ÛË³†tÛhÛêÛËÛËÛXÛêhh|hg+]6CJaJmHsHhÃxCJaJmHsH"hh|hh|6CJ]aJmHsH"hh|hg+]6CJ]aJmHsHhF¾hg+]mHsHhh|hh|6CJaJmHsHhh|CJaJmHsHh0\mCJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsH":áTáfá¦áÞá"âBâDâ^ãžã|æ¼æÐæÒæ*çDçè*èŽèÌèéHéJézé”é†ëˆë²ëÒë¶í¸ížï¦ï¨ïºïÖïüï2ðnð„ñÄòüòñáñÕÅµÅñ©ññˆñáñáñÕÅµÕñáñˆñvñˆñÕiµñvñÅñáihh|6CJaJmHsH"hF¾hg+]6CJ]aJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhÃxCJaJmHsHh‡[¡CJaJmHsHhh|hh|6CJaJmHsHhh|hg+]6CJaJmHsHhh|CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH)üò²ó´ó¸óÜõö²öòöb÷¢÷zù|ù^úžú"ý&ýhýjýRþ†þÚÿ š Ú 6 v f ˆ Ð è î . j ª ¤ ¦ ^ | ˆ Š ” ïØïÉ½É½É½É¨É½ÉœÉ¨É˜‘‘‰‘‘…‘…‘‘‘x‘˜‘p‘x‘hF¾hg+]6jhF¾hg+]0JUh÷ ht`žhÃxhF¾hg+]h0\mhh|CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh0\mCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH+” Ò 0 F ° ² F V B R „ Ä 2 6 8 R T V \ h ´ Þ à ü þ Ö è ¾ À 2 p ~ € Œ Ž Ì Þ 4 ’ ª V! ”! ¦! ¨! v" Š" À% Â% <& Z& v& ‚& ’& Ð& ' ' ´) >* üôíãíßíßíßíßí×ÒüÊß½íµªíßíßí×í½íüô¢í½í×í×í¢íüô¢í×í½í×íßíüô¢í×hólGhg+]6h ähg+]mHsHhØ mHsHjhF¾hg+]0JUhÔzhÔz6 hÔz6hF¾hg+]6hÔzhF¾hg+]6]hF¾hg+]hólGhólG6hólG<Ä Æ% D* ‚0 ; þA æI 2L tW 6` h Ên .y ò{ Z~ nˆ ðáÒÃ´Ò´ÒÃá¥Ò––‹Ò $dha$gdPQ$„Ädh`„Äa$gdZB$„Ädh`„Äa$gdPQ$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdólG$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆ$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆ$„Ädh`„Äa$gdÔz>* @* D* È* + , R, 2- :- T- „- ¬- ê- . ¨/ |0 ~0 ‚0 ¼0 ö4 ø4 86 :6 z6 Ä6 7 D: „: ; ”; Ò; Ô; D< H< N= Œ= Ž= Ä> à> úA üA þA ñêáÛáÛáÑáÑáËÁáÑ°á¨’áƒÛáÛáÛáÑ|Ñs|Ñ|ÑáiáƒhólGhg+]6CJhÔzhg+]CJ hólG6CJjhF¾hg+]0JCJUhF¾hg+]0JCJhF¾hg+]CJaJhÔzCJaJ jhF¾hg+]0J6CJUhólGhólG6CJ hólGCJhF¾hg+]6CJ h0\mCJhF¾hg+]CJhF¾hg+]jhF¾hg+]0J6U)þA „B ÄB $E :E ðG H LH NH ˜H ÖH I I NI ŽI æI þI $J ,L .L &N fN ¨P æP ôP ®Q °Q ÊQ àQ $R FR LR ^R ôS T ,T .T FT ZT hT ŒT ŽT T ’T ¾T ÀT ÂT æT U U U ,U .U èU (V žV ºV tW öX ÷ñ÷ç÷ç÷á×Í÷¾÷ñ÷ç÷ç÷ñ÷áÍ÷¾÷ç÷ç÷ç÷ç÷¾÷çáÍ÷¾áÍá¤÷çá×¾÷ñ÷×÷™hF¾hg+]CJaJhólGhg+]CJ jhF¾hg+]0J6CJUjhF¾hg+]0JCJUhólGhólG6CJhólGhg+]6CJ hólGCJhF¾hg+]6CJ h0\mCJhF¾hg+]CJ:öX °\ ð\ 2] B] z^ |^ b_ Ž_ _ ”_ ¨_ 6` \` p` ¢g âg h h h ¦h æh i Xi øi Pj :k xk šk °n Èn Ên –o ªo Êo êo $q &q ñåñÕñÀñ¶ñÕñ¦ž¦š’Š}¦y¦u¦q¦š’¦ž¦ggghF¾hg+]6CJhÔzh0\mh\~ÒjhPQhg+]0JUhPQhg+]6hPQhPQ6hPQhF¾hg+]6hF¾hg+]hF¾hg+]CJhPQhPQ6CJ)jhF¾hg+]0JCJUaJnHtHhF¾hg+]6CJaJnHtHh0\mCJaJnHtHhF¾hg+]CJaJnHtH%&q (q *q \q ^q zq ˜q Æq Òq hs js ls ’s °s pu ”u Îu Ðu Fx bx (y *y ˜y ¸y ò{ } H} f} T~ V~ Z~ Â~ Ö~ N Œ ¦ ² ð € € € ú€ ü€ ( Ì ‚ ïçÝÓÊÀÊÀÊ±¦ÊÀÊÀÊ±ÊÀÊ±ÊÀÊÀÊÀÊ±Ê¦š¦çŽ¦çŽ¦}¦}¦š¦uh0\mCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhPQhPQ6CJaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJjhF¾hg+]0JCJUhF¾hg+]6CJhF¾hg+]CJhPQhPQ6CJhPQhg+]6CJhPQCJaJ jhF¾hg+]0J6CJU.‚ ‚ ‚ H‚ †‚ ˆ‚ Š‚ Œ‚ 6„ L„ 0… 2… ¦… ¼… ¬† ê† ‡ B‡ ˆ hˆ jˆ ®ˆ Âˆ ì‰ š‹ Ø‹ Ú‹ ÂŒ ÔŒ ‚Ž „Ž õíáÕáÄ¹õ¤•¤‹¤…{q¤gV¤‹¤‹O‹¤‹¤• hPQ6CJ jhZBhg+]0J6CJUhZBhg+]6CJhPQhPQ6CJhPQhg+]6CJ hPQCJhF¾hg+]6CJjhF¾hg+]0JCJUhF¾hg+]CJhF¾hg+]6CJaJhPQhg+]CJaJ!jhPQhg+]0JCJUaJhPQhPQ6CJaJhPQhg+]6CJaJhPQCJaJhF¾hg+]CJaJnˆ ì‰ ˆŽ €‘ œ `¨ j² ªµ ¬µ ¶ "¾ þÄ HÉ ÄÒ DÕ –Ø ZÝ Žì ðáÒÒÒÒÒÇÂÇá³¤¤•¤á$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd´cžgdoà $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdˆ0ˆ$„Ädh`„Äa$gdPQ$„Ädh`„Äa$gdÖeG„Ž ²Ž ÌŽ ü < n‘ z‘ ~‘ €‘ ¢“ ¤“ ¦“ À“ ” &” r• ¦• 8™ :™ øš 6› L› ¬œ îœ îž Ÿ ´¡ ¶¡ €¢ š¢ Ú£ ¤ x¦ ¶¦ Æ¦ È¦ Î¦ ì¦ î¦ Z¨ \¨ ^¨ ê¯ ì¯ ± ¢± ,³ €³ ¦µ ¨µ ¬µ ÷í÷çÝ÷í÷×íÆ÷í÷í÷×÷·÷±§÷×÷÷·÷÷—÷çÝ÷÷íÆí÷·÷·÷‡÷·÷ h\~ÒCJhL¡hg+]6CJ h0\mCJhPQhg+]6CJh–e”h–e”6CJ h–e”CJjhF¾hg+]0JCJU jhF¾hg+]0J6CJU hZBCJhL¡hL¡6CJ hL¡CJhF¾hg+]6CJhF¾hg+]CJ3¬µ ¸µ Æµ Ìµ Ôµ Öµ æµ èµ ôµ öµ ¶ ¶ 6¶ 8¶ R¶ T¶ ¸ ¸ H¸ d¸ ¸ ´¸ P¹ h¹ †¼ ¤¼ ¦¼ ,½ .½ 0½ Þ½ ¾ "¾ hÀ õíâíâíâÖÊÖ¿¹²¨¹Ÿ•Ÿ•¹¨Ÿ•ŸŠŠncŸZŸ•hF¾h´cžCJhF¾hg+]CJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾h ÉCJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]6CJhF¾hg+]CJhPQhPQ6CJ hPQ6CJ hPQCJh›rchg+]mHsHh›rchg+]6mHsHh–e”hg+]6mHsHh›rch–e”mHsHh–e”mHsHh›rchØ mHsH!hÀ jÀ lÀ FÁ bÁ 6Ã TÃ øÄ úÄ üÄ þÄ Å 4Æ 6Æ ”Æ ºÆ ,É BÉ DÉ HÉ bÉ –É °É Ê "Ê `Ê bÊ ºÊ úÊ Ë :Ë Ì ÊÍ ÜÍ êÍ ìÍ ÀÏ ÚÏ @Ð ~Ð ˜Ð šÐ ´Ð „Ñ ¾Ò ïæÛÏÛÏÛ¾Û³©æšæ©æ©ïæ©æ©æ©“©ææ©æ©Ï„ÏÛÏÛ|pÛÏÛÏhPQhPQ6CJaJhPQCJaJhPQ6CJaJ h0\mCJ hPQ6CJjhF¾hg+]0JCJUhF¾hg+]6CJhF¾h´cžCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]CJ jhF¾hg+]0J6CJU,¾Ò ÀÒ ÂÒ ÄÒ 4Ó FÓ žÓ Ó DÕ Ö "Ö $Ö 0× P× „× Æ× Ø ’Ø 4Ù @Ù dÙ ¢Ù ¶Ù ¸Ù NÚ nÚ ®Ú ²Ú ÜÚ üÚ TÝ VÝ ÖÝ ôÝ Þ Þ Xä Zä æ æ ¤æ ´æ Îæ ñà×ÌÀÌàÌÀÀÌÀÌ¥ÌàÌÀÌ‘ÌÀˆÀÌÀÌàÌ€t€ÌàÌàÌÀlh0\mCJaJhPQhjè6CJaJhjèCJaJhPQ6CJaJhPQhPQ6CJaJhPQCJaJh ÉCJaJ$jhF¾hg+]0J6CJUaJhF¾hg+]6CJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]CJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]0J6CJaJ*Îæ Šì Œì Žì ¬ì Ìô Îô öø øø ù ù ù &ù (ù *ù ,ù 2ù 4ù û û 6û 8û Jû Lû †û ˆû Šû Œû Âû ü ’ü ¤ü ¸ü Üü ôü ý öý 6þ v´îðòx8æõäõÜõäõÐÅ¾³¾³¾³¾³õäõäõäõ«ä«õ£õ—ƒwÜõÜõwƒõ—õ—õhPQhPQ6CJaJhPQhg+]6CJaJhPQCJaJhF¾hg+]6CJaJhjèCJaJh{~*CJaJh ähg+]mHsHhF¾hg+]h›rchSümHsHhF¾h´cž5CJaJh0\mCJaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhF¾hg+]CJaJ.Žì Òô öø øø 4ù |ü x:|D¢V–&/’8”8œ8ððåàåðÑÑÑðÂð³¤¤åå$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd´cž$„Ðdh`„Ða$gdÆzp$„Ðdh`„Ða$gdg+]gd´cž $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]æn¬°œ ž ° Æ6vx2DFT4ž PR !È!&’&–&ò&2'Ä'Æ'P)v)-&-//~1¾1T2V22444†5óèàÔèÃèóèàÔèó°èóè§óèó°èÃèŸèÃè˜”˜‡˜ƒ˜{˜‡˜”˜‡˜‡˜hF¾hg+]6h±fyjhF¾hg+]0JUh0\mhF¾hg+]hÆzpCJaJhPQ6CJaJ$jhF¾hg+]0J6CJUaJ!jhF¾hg+]0JCJUaJhPQhPQ6CJaJhPQCJaJhF¾hg+]CJaJhF¾hg+]6CJaJ.†5´577<8Z8’8”8J9^9¨<Æ<È<â<þ<=6=\= =¾=J>ˆ>>”>?N?f@h@bC C2F4F6FrFÞHôH.I\ITJ’J¨JÌJÎJ˜KüõèõüõÝÑÃÑÃÑÃÑÃº¬ÑÃÑº¬ºÃ¬Ñ™ÑÑzÑnÑÃº¬Ñº¬ÑºÃhCoüh;dw5CJaJ$jhCoüh«*Ó0J5CJUaJhCoüh0\m5CJaJ$jhCoühg+]0J5CJUaJhCoühCoü56CJaJhCoü5CJaJhCoühg+]56CJaJhCoühg+]5CJaJhF¾hg+]CJaJjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hÆzp+œ8l@6FL¼M@S’\$]&]v]_‚c°hlôååÖÖÇÂ·²·£”…$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdn7G$„Ðdh`„Ða$gdg+]gd´cž $dha$gdg+]gdZB$„Ädh`„Äa$gd¡Ba$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdCoü $dha$gd´cž ˜KL¸MºMüMN+NRæR~SÀSšUØUVV*V.V0VXVZV6WàXY YPYY¢YZZŒ\Ž\’\”\œ\ª\¬\óåÑóÈºó®óåóÈºÈåóÈå£óå£åó—óåŽó{ólaZahF¾hZBh ähZBmHsHh ÉhZBCJaJmHsH$jhCoühg+]0J5CJUaJh¡Ba5CJaJhCoüh0\m5CJaJhCoü56CJaJhCoüh\~Ò5CJaJhCoühCoü56CJaJhCoü5CJaJ'jhCoühg+]0J56CJUaJhCoühg+]56CJaJhCoühg+]5CJaJ#¬\°\²\Â\Ä\È\Ê\Þ\ä\ú\ü\]]]]]]"]$]&]2]B]H]Z]\]f]h]t]v]Ð]ò]ö] ^_L`N`P`:aFaHbJb|c~c‚c”cæcþcªh¬h@i^i„i¤iùîùîùîùîùîùîùîùîùîçÛÓÈçÀ¸¬¸Èç¤ç¤ç¤•¤ç¤çˆçˆç¤ç¤çˆç„ç¤h0\mjhF¾hg+]0JUjhF¾hg+]0J6UhF¾hg+]6h–e”hg+]6mHsHh–e”hg+]6h–e”mHsHhF¾hg+]mHsHh~ohg+]6h›rchØ 6mHsHhF¾hg+]h ähZBmHsHhF¾hZB4¤i,k.kllblzlŽm®m2nNnPnÐnìn,o.o0oXo˜o(ptp~p€p‚p„pžp pºpøpqrNrjrlrnr0sps¦wÆwžx xÌyêy z(zÀ}Â}ð}ò}j~˜~¤~¨~ª~¸~ ²´B€ùìùìùäùÜùäØùÜÓÜÄùÀùÜÓÜÄÜùÜùØ¸ù´¬ùìùÀùÜùìùÜùÜùìùÜù´¤ŸùÜùÜ•ÜhF¾hg+]56 h¿wv6hy Çhy Ç6hy Çhg+]6hy Çh¡Bah¡Ba6h0\mjhF¾hg+]0J6U h¡Ba6h¡BahF¾hg+]6h¡Bahg+]6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]:lnwÆ}H€ü…‹î•ž™x£±Ž²®·ö» Ä0Ç€Ê$ÓRÔðáÒÃááááá´©´´´´áá $dha$gd´cž$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd´cž$„Ädh`„Äa$gdy Ç$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd¡BaB€D€H€Z€f€”€˜€²€ä„ö…ø…ú…f‡h‡‰’‰~š¤0pÌÎÞ‘:‘<‘>‘–’Ô’æ’” ”è•ê•–—¢—š™œ™ÔÖšž¤žr£t£Ð©Ò©ÐÒš¯œ¯ì¯±ñéâÖÊ¿éâ·âªâªâªâ¢žâžâšâ–Žâªâ–Žâªâªâšâªâªâéâªâªâªâªâ†h40‘hg+]6hy Çhy Ç6hy Çhwªh0\mhy Çhg+]6jhF¾hg+]0JUhwªhg+]6hF¾hg+]mHsHhy Çhy Ç6mHsHhy Çhg+]6mHsHhF¾hg+]hF¾hg+]6jhF¾hg+]0J6U4±±±J±f±Ž²,´¨·ª·®·È·¼¹ð»ò»ö»½X½\½x¿z¿Š¿È¿Ê¿Ì¿ÖÀØÀèÀÁÁÁÁØÁ¤Â¦ÂHÃJÃœÄžÄFÆHÆ*Ç,ÇÔÇÖÇÉ6É`ÉzÊ|Ê€Ê¦ÊÄÊ’Ë”Ëñêá×á×áÈá×á×·×á×á×·×°×·á¦á×¦á¦á×°×Ÿ×·á™áÈá¦á×á×·áê‘êh›iÔhF¾hg+]6 h40‘CJ h.Â@ÂBÂÃ&Ã(ÃdÃvÃØÄúÄÆÆÊÆÌÆîÆúÆDÇlÇzÇ|ÇÌÈÎÈÜÉÞÉ¼ÊÒÊðË0Ì`ÍhÏjÏÄÏÚÏòîçòçßçòçòçòçßçòçßÚßËÚßÚßÚßËßÄÚßÚÂÚßËÚßÚËç¾çßç¹ßËçßç¾±¾çòçòçßççßËçßh0\mhHÑhHÑ6 hHÑ6hHÑUhy Çhg+]jhF¾hg+]0J6U hy Ç6hF¾hg+]6hF¾hg+]h›iÔjhF¾hg+]0JUDzu, ali kao ratni zarobljenici, Normandija predsoblje pakla gradovi nestaju jedan za drugim pod angloameri kim bombama ubijeno 47 000 graana. Ve u drugoj polovica lipnja zapadni Saveznici su proairili borbe na podru ja Tillya, Caumenta i Balleroya, a po etkom srpnja s uspjehom su zavraili borbe za poluotok Contentin, zauzevai va~an grad i luku Cherbourg. Hrvatski narod na svojstven je na in izvijestio o padu luke Cherbourga, koja e od tada biti luka poveznica s Engleskom i osiguravati logisti ku potporu: Cherbourg je pao, no uspjeh na ostalim dijelovima izazvao je konsternaciju u tisku saveznika. Zagreba ki list Novine, savezni ko osvajanje luke Cherbourg, ozna io je pak kao pirovu pobjedu, naglasivai kako e luka zbog velikih njema kih razaranja biti joa dugo neupotrebljiva za osiguravanje kvalitetnije logisti ke potpore Saveznicima u Francuskoj. Njema ko povla enje iz Caena najavljeno je 11. srpnja, ime je zaklju uje se, itav normandijski poluotok bio pod kontrolom Saveznika. Za razliku od ostalih novina u NDH, a u kontekstu savezni kih ratnih napora na Zapadu, Ive Vu ievi dopisnik Spremnosti iz Berlina, sredinom lipnja raspravljao je ak o glasinama koje najavljuju njema ku kapitulaciju, ato je svakako bio signal da je angloameri ki pothvat uspio, da su zapadni Saveznici osigurali pozicije u Francuskoj, te da su Njema koj dani odbrojeni. Bitci za Normandiju Vu ievi daje presudan zna aj za daljnji tijek rata: Ono ato nije razum mogao rijeaiti u Versailesu, kada je bila stvorena klica sadaanjeg razdora, ato nisu mogli rijeaiti napori mnogih europskih dr~avnika sve do po etka rata, i ato nije odlu eno u njegovom dosadaanjem toku, moralo bi biti odlu eno u Normandiji. Bilo je to na tragu neato druk ijeg pristupa Spremnosti, iji se na in izvjeatavanja i komentiranja od Teherana razlikovao u odnosu na ostale listove NDH, posebno u tretmanu zapadnih Saveznika. U prvoj fazi angloameri kog iskrcavanja dvije su bitke bile od odsutnog zna aj za uspjeh operacije Overlord. Najte~a bitka bila je za utvrdu Cherbourg, koju su Saveznici oslobodili 27. lipnja 1944. Ondje su Amerikanci imali gotovo 2 tisue poginulih i 15 tisua ranjenih, ali su i zarobili 45 tisua njema kih vojnika. Bitka za Caen bitno je usporila napredovanje Saveznika. Angloameri ke snage uale su u grad tek 8. srpnja, a 19. srpnja u potpunosti ga zauzeli, gotovo mjeseca i pol dana od prvog pokuaaja generala Montogomerya da osvoji grad. Slamanjem njema kog otpora u dolini Seine, tijekom prve polovice kolovoza 1944., Saveznicima je bio otvoren put prema Parizu. Tisak NDH polovicom kolovoza nastojao je javnost uvjeriti kako Nijemci uspjeano odolijevaju savezni kim napadima na sjeverozapadu Francuske. Posebice se to odnosilo na podru je pred Parizom, kod Argentana i Falaise-a. Joa 23. kolovoza, itateljstvo je uvjeravano kako su njema ka uporiata neosvojiva, ato e se ve dan kasnije pokazati kao ista demagogija. Nijemci su, kao prenosi Hrvatski narod, upozoravali Pari~ane na slu aj Varaave: Njema ka je odlu ila sa uvati Pariz, pa do Pari~ana stoji da svojim dr~anjem spase grad od strahota, ato je bila direktna prijetnja uniatenju Pariza, po uvjetom da se Francuzi povedu suludim primjerom Varaave, a ve 24. kolovoza, Hrvatski narod, objavio je: Amerikanci se opasno pribli~avaju Parizu jedan dio ameri kih oklopnih divizija prodro je bli~e prema Parizu te se nalazi ju~no od Seine, zapadno i ju~no od Pariza, kod Rombouilleta i Etempesa. Dan kasnije isti list objavio je lanak pod naslovom: Suzbijanje terorista u Parizu uli ne borbe u Toulonu i Marseillu, ato je bio znak da se njema ka fronta u Francuskoj raspadala, a isto je potvrdio i zagreba ki tjednik Novine, navodei kako se u Parizu vode ogor ene uli ne borbe. No to nije sprije ilo njema ki, a potom i tisak NDH, da u skladu s dotadaanjim na inom izvjeatavanja ospori savezni ko osvajanje Pariza. Nova Hrvatska 24. kolovoza niti ne spominje Pariz, 26. kolovoza joa uvijek piae o uspjeanim njema kim protunapadima na podru ju Seine, a Hrvatski list 27. kolovoza prenosi vijesti o teakim borbama sjeverozapadno od Pariza, kao da Saveznici nisu ni dosegli podru je grada. Hrvatski narod 26. kolovoza objavio je lanak pod naslovom, Zabuna oko Pariza pobijajui temeljem njema kog ratnog izvjeaa osloboenje Pariza nakon etverodnevne bitke, pritom ustvrdivai da su francuske snage generala Jacques Leclercqa odba ene na rubne dijelove grada. Joa 27. kolovoza Hrvatski narod odbacivao je mogunost kapitulacije Pariza: Navodni pregovori za kapitulaciju Pariza puka izmialjotina-njema ka uporiata u ju~nom i jugozapadnom dijelu grada odbila su napade ameri kih oklopnih vozila i pobunjenika, koji su pretrpjeli teake gubitke, nisu odgovorili na ponude za predajom. Hrvatski list 29. kolovoza na sljedei na in itateljima objaanjava situaciju u i oko Pariza: U Parizu brojna njema ka uporiata i nadalje pru~aju tvrdokoran otpor. Protunapadima zaustavljeni su jaki protunapadaji protivnika iz grada prema sjeveroistoku. U podru ju jugoisto no od Pariza potisnuo je neprijatelj naae ete u ~estokim borbama prema donjem toku rijeke Marne. Iz kontradiktorne vijesti Hrvatskog lista ipak je mogue razabrati da su Saveznici potisnuli Nijemce sjeveroisto no od grada, ato zna i da je Pariz za Nijemce bio izgubljen, mada to eksplicitno nije navedeno. Posve je neto no, kako su ustaake novine izvjeatavale, da su Nijemci dr~ali uporiata u Parizu joa 29. kolovoza 1944. Pod zapovjedniatvom generala Jacquesa Leclercqa II. francuska armija 24. kolovoza uala je u grad da pomogne ustanicima, nakon neuspjelog primirja izmeu njema kih okupacionih snaga i francuskog pokreta otpora. Istoga dana predao se njema ki zapovjednik grada Dietrich von Choltitz Francuskoj republici i tako prekraio nareenje Hitlera da uniati grad. Pariz je osloboen 24. kolovoza 1944. Ustanak u Parizu pod vodstvom pariakog oslobodila kog komiteta podignut je joa 18. kolovoza 1944., zbog ega je doalo do uli nih borbi u kojima je poginulo 1500 Pari~ana i oko 3000 ranjeno. Na zahtjev generala De Gaullea, Saveznici su kao prethodnicu u grad pustili 2. francusku armiju kako Pariz ne bi do~ivio sudbinu Varaave. Ne bi li po porazu u Normandiji stabilizirao obranu na Zapadu, sredinom kolovoza 1944. general Rundstet dobio je naredbu da povu e njema ke snage iza Siegfridovog polo~aja i u Nizozemsku. Oslobaanjem Pariza savezni ke snage bez veih su teakoa do kraja rujna 1944. dovraile oslobaanje Francuske i Belgije. Njema ka je vojska u Francuskoj imala 414 802 vojnika, mrtvih, ranjenih, zarobljenih i nestalih. Savezni ki gubitci bili su dvostruko manji, 40 000 mrtvih, 164 000 ranjenih i 20 000 nestalih. Bio je to za Saveznike velik vojni uspjeh i va~an korak u postizanju cilja, kapitulacije Njema ke. 3.5.2 Savezni ki uspjesi i vojno-politi ka situacija u NDH Uz aturu i ne pretjerano preciznu informaciju o stanju na bojiatu, 7. lipnja 1944. povodom savezni kog iskrcavanja u Normandiji, na naslovnici je u svim dnevnicima NDH objavljena izjava dr. Ante Pavelia: Poviest Europe ve odavna poznaje rie invazija. Ta je uviek dolazila sa iztoka. Uviek se viae ili manje radilo o poludivljim hordama koje su provaljivale u uljudjena podru ja Europe, da plja kaju i uniatavaju& Hrvatski je narod stvorio svoju nezavisnu dr~avu, za koju je stoljeima ~ivio i za koju se stoljeima borio na koju ima pravo i za koju je politi ki i gospodarski zreo. Zbog toga se angloameri ka invazija sa strane hrvatskog naroda shvaa tako, kao da oni ~ele uniatiti njegovu dr~avu i podrediti je drugim narodima. Iz tog razloga je hrvatski narod spreman i odlu an, da sve svoje snage baci u zajedni ku borbu i da se s njema kim narodom bori protiv invazije& Poglavnikova izjava nije bila utemeljena na realnoj vojnoj moi oru~anih snaga NDH, jer je ustaaki re~im objektivno trebao pomo Nijemaca protiv NOVJ-a na prostoru NDH. Neposredno pred angloameri ko iskrcavanje u Normadniji 25. svibnja 1944. uslijedio je desant na Drvar, posljednji njema ki pokuaaj likvidacije Josipa Broza Tita i Vrhovnog ataba NOVJ-a. Unato njema kom osvajanju Drvara, politi ko vodstvo nove Jugoslavije preba eno je u Bari, a potom na Vis odakle e upravljati ratnim operacijama i politi ki raditi na meunarodnom priznanju odluka s drugog zasjedanja AVNOJ-a. Prvog lipnja, samo pet dana prije savezni kog iskrcavanja u Normandiji, kralj Petar II. Karaorevi, koji je za zapadne Saveznike bio joa uvijek jedini legitimni predstavnik Jugoslavije, potvrdio je Ivana `ubaaia za novog predsjednika jugoslavenske vlade. Izbjegli ka jugoslavenska vlada koja je i dalje podr~avala Dra~u Mihailovia viae nije bila prihvatljiva Britancima, jer je isklju ivo jugoslavenska koncepcija dolazila u obzir. Pregovori Tita i `ubaaia o stvaranju zajedni ke vlade sredinom lipnja 1944. i po etkom studenog 1944. na Visu, bili su rezultat volje zapadnih Saveznika i Sovjeta, ato e dokazati i Churchillov posjet Moskvi 9. listopada 1944. i famozni percentages deal. `toviae, Staljin je osobno zagovarao sporazum Tita i `ubaaia, tra~ei od Tita tijekom posjeta jugoslavenske delegacije Moskvi, kooperativnost. Dogovor je postignut 2. studenog 1944., a primjena je uslijedila tek 7. o~ujka 1945., prije svega jer kralj nije htio prihvatiti namjesniatvo do kona ne odluke ustavotvorne skupatine, (kraljevina ili republika) ali i zato jer je Tito odgaao realizaciju, ne bi li do tada u vrstio svoju poziciju u zemlji i politi ki materijalizirao zasluge za osloboenje jugoslavenskog teritorija. Titu se ~urilo s vojnim operacijama u zemlji, posebno od sklapanja prvog sporazuma Tita i `ubaaia. Cilj je bio ratne operacije prebaciti u Srbiju, koja je bila joa uvijek pod vrstom okupacijom njema kih snaga, potpomognutim etni kim snagama, ali i bugarskim do kolovoza 1944. Prema sporazumu NKOJ-a i komande sovjetske armije dio sovjetskih snaga izvraio je po etkom listopada 1944. prodor u isto nu Srbiju gdje se sastao s partizanskim snagama i do 20. listopada sudjelovao u oslobaanju Beograda. Tada se otvara Srijemski front, ravni arska bitka za Slavoniju i Baranju, koji e, tada ve Jugoslavenska armija (JA), probiti tek 12. travnja 1945. Na prijelazu 1944./1945. ve su bile osloboene cijela Srbija, Makedonija, Crna Gora i Dalmacija. Posebno zna ajnu ulogu u ratnim operacijama NOVJ u 1944. imala je savezni ka pomo. Osim ve ranije spomenute pomoi Crvene armije u oslobaanju dijelova Srbije, britanska snage njih 500-tinjak komandosa sudjelovat e u oslobaanju Dubrovnika i Crnogorskog primorja. Zapadni Saveznici pru~ali su zra nu potporu partizanskoj ofenzivi u Srbiji, ali i vrlo zna ajnu logisti ku potporu. Samo tijekom 1944. izvraeno je 5 224 angloameri ka leta, 692 talijanska i 422 sovjetska, ne bi li se osigurala vojna oprema, odjea i hrana NOVJ. Preko 13 tisua tona hrane, 211 tisua vojnih odora, 300 tisua pari izama, 62 tisue pokriva a, 148 tona medicinske opreme, 86 protuzra nih topova, 247 protutenkovskih topova, 1 461 merzer, 11 tisua lakih strojnica pomoi osigurali su zapadni Saveznici. Sovjeti su takoer pru~ili zna ajnu potporu osiguravai 491 avion, oko 97 tisua puaaka, 20 tisua piatolja, 69 tisua strojnica, gotovo 4 tisue protutenkovskih topova i 3 i pol tisue merzera. Ipak, Josip Broz je imao stanovito nepovjerenje prema zapadnim Saveznicima potkraj 1944., jer NKOJ joa uvijek nije bio meunarodno priznat za vladu Jugoslavije, a Britanci su u prosincu 1944. vodili borbe protiv EAM-a/ELAS-a u Gr koj, temeljem dogovora sa Staljinom o podjeli sfera utjecaja u Isto noj i Jugoisto noj Europi. Dok je NOVJ pod vodstvom komunista preuzela vojnu inicijativu i postepeno oslobaala jug Hrvatske, savezni ke snage na Zapadu od po etka lipnja 1944. iskrcavanjem na Normandiji uspjeano su napredovale u pravcu Rajne, a Crvena armija je do kraja ljeta preko Rumunjske i Bugarske izbila na granice Jugoslavije. Crvena opasnost, kako je ustaaki re~im nazivao sovjetsku vojsku, bila je pred vratima NDH. Slu aj Bugarske i Rumunjske upozoravao je ato bi se vrlo brzo moglo dogoditi i u NDH. Iako su Sovjeti u operacijama tijekom kolovoza i rujna 1944. u Bugarskoj i Rumunjskoj bili prije svega motivirani ratnim ciljevima u Podunavlju prema Maarskoj i Transilvaniji, ve u slu aju Bugarske Crvena armija je nastojala komunistima osigurati vlast. Sovjeti su imali presudnu rije na terenu i nastojali su to materijalizirati, ato je Staljin u travnju 1945. potvrdio i jugoslavenskoj delegaciji, rekavai: U ovom ratu nije kao u proalom, nego ko uzme teritoriju namee i svoj sistem. Svak namee svoj sistem tamo gde dospe njegova armija. Situacija se dodatno pogoraala po ustaaki re~im u NDH kada su zdru~ene snage NOVJ-a i Crvene armije do kraja listopada 1944. oslobodile Beograd i vei dio Srbije. Bio je to primjer uspjeane vojne suradnje NOVJ-s sa sovjetskom vojskom, ali i zapadnim Saveznicima koji su zra nim udarima i logisti kom potporom pru~ali pomo, te dokaz da e Jugoslavija biti iznova uspostavljena pod vlaau komunista. Ve tijekom rujna 1944., nakon neuspjeanog pokuaaja pu a ministara Ante Vokia i Mladena Lorkovia i pribli~avanja zapadnim Saveznicima, otpo ele su pripreme za moguu evakuaciju ustaakog vrha iz zemlje. Trgova ko izaslanstvo NDH 20. rujna iz Züricha javlja, kako je u sljedea dva do tri tjedna izvjesno njema ko povla enje iz Hrvatske, te da se shodno tome mogu o ekivati i daljnja napredovanja sovjetskih snaga na jugoistoku Europe. Polo~aj u dr~avi prema njema kim izvjeatajima uslijed sovjetskog primicanja bio je kaoti an. Rastrojstvo i rasulo u vojsci bilo je sveprisutno, a pokuaaj snaga PTS (Poglavnikova tjelesna stra~a) da oko Zagreba organizira obrambeni atit unaprijed je osuen na neuspjeh. NDH tada viae nije egzistirala kao jedna upravna i politi ka cjelina, ve kao veliko bojiate. Utjecaj ustaake vlasti u posljednjim mjesecima sveden je na dr~avne institucije u svega nekoliko gradova. Jedan neimenovani uzni ki izvor opisuje razdoblje posljednjih 6 mjeseci NDH na sljedei na in: Razdoblje rujan 1944. svibanj 1945. moglo bi se nazvati vladanjem ustaake generalske grupe (prijaanja tzv. pukovni ka grupa) na elu s Maksom Luburiem i Heren iem. Ova grupa sluaa Poglavnika malo, ili gotovo niata. Meutim Poglavnik i dalje najtiesnije surauje sa S. Kascheom u svakom pogledu. Isti izvor optu~uje njema kog generala Löhra da je na kraju rata radio na uruaavanju obrambenih mogunosti NDH, bezrazlo~no napuatajui vrlo sna~ne polo~aje u gradovima: Osijek, Vinkovci, Sarajevo, Banja Luka i motiviranu ustaaku vojnicu. Posljednji pokuaaj reorganizacije vojske dogodio se potkraj 1944. kada Paveli donosi odluku o poustaaivanju oru~anih snaga i njihovoj jedinstvenosti pod ustaakim zapovjedniatvom. Cilj je bio oja ati borbeni sektor, osigurati relativno sigurno povla enje iz zemlje, te prisilnim metodama poveati broj vojnika, ato se na kraju nije pokazalo uspjeanim. Nakon drugog sporazuma Tito-`ubaai potkraj 1944., Paveli je pokrenuo sna~nu propagandnu inicijativu, neuspjeano koristei i katoli ko sveenstvo, nastojei pritom joa jednom kako hrvatskom puku, tako i zapadnim silama ukazati na NDH kao jedinu realnost hrvatskog naroda i branu od komunisti ke vojske. Unato znatnim promjenama na europskim bojiatima, ali i u NDH, te spoznaji da je poraz vrlo blizu, na in izvjeatavanja u tisku NDH nije se bitno promijenio. Kao da novinske redakcije u NDH nisu imale pristup vijestima s europskih bojiata. Ratni izvjeataji su nizali njema ke neuspjehe u neutralnom tonu, ponegdje pokuaavajui tome dati strateaki ili takti ki karakter, a uz njih su se esto nalazili propagandni tekstovi koji su bili ista suprotnost stanju u NDH i oko nje. Pritisak nikada nije bio sna~niji na novinare, o emu svjedo i i odluka ministra Mirka Puka, ravnatelja Ustaakog zavoda o provedbi ustaaizacije novinskih redakcija, na temelju koje je provedena istka u redakcijama. Sredinom 1944. tisak NDH nastojao se razra unati i s projektom nove Jugoslavije, na kojemu su radili predstavnici NKOJ-a i izbjegli ke vlade. Mo~da je ponajbolji primjer ustaake propagande komentar na viaki sporazum Tita i `ubaaia, glavnog ravnatelja za promid~bu Ive Bogdana, objavljen 9. srpnja 1944. u Hrvatskom narodu, a potom 12. srpnja u Hrvatskom listu. Bogdan definira sporazum kao najnoviji potez Moskve i Londona, kojim je sastavljena nekakva nova jugoslavenska vlada u koju su uali tobo~nji predstavnici Hrvata i predstavnici partizana. Za Bogdana Hrvati ne mogu biti partizani, jer su svi odmetnici Srbi, odnosno oni koji zagovaraju velikosrpsko jugoslavenstvo. Ipak bar na prvi pogled, on ostavlja mogunost realizacije neke druk ije hrvatske vlade od ustaake, uz uvjet da se odr~i hrvatska dr~ava: ..ako je netko od gospode koja sebe proglaauje emigrantima, nezadovoljan s prilikama u Hrvatskoj, ako im se ne svia naa politi ki stav, ako im se ne sviaju naai njema ki saveznici i ako se pod svaku cijenu ~ele igrati nekakvih vlada, tada ako ne ~ele da ih smatramo izdajicama nek sastave hrvatsku vladu, koja e izpoviedati mo~da druk ija politi ka na ela, nego li ustaaki pokret ili pak vladu koja e stajati na stanoviatu hrvatske dr~ave i tra~iti za svoje stanoviate pomo kod njima milih demokratski dr~avnika. I dalje Bogdan kriti ki analizira: Radi se o tome da oni stvaraju nekakve jugoslavenske vlade mjesto da u Londonu stvore makar i protuustaaku vladu, ali i ipak hrvatsku vladu, koja e stajati na na elu hrvatske dr~ave& Dakle niata jednostavnije nego da slavitelji Atlanske povelje postave u Londonu i Washingtonu zahtjev, da se hrvatskom narodu prizna pravo na vlastitu dr~avu i to odmah danas. Bogdan zaklju uje kako je to nemogua misija, jer Moskva, London i Washington zagovaraju Jugoslaviju, pa Hrvatima ne preostaje niata drugo nego boriti se u svog saveznika Njema ku, koji je pomogao u stvaranju hrvatske dr~ave. Iz lanka koji nosi indikativan naslov Hrvatsko stanoviate, jasno je da ustaaki vrh shvaa ato e se dogoditi s Hrvatskom nakon izvjesnog njema kog poraza, odnosno da e nakon rata Hrvatska biti dio nove Jugoslavije. Paradoksalno je da Bogdan u srpnju 1944. hipotetski ostavlja mogunost i neke druge, neustaake Hrvatske, ak i demokratske, izgraene na idealima Atlantske povelje, uz uvjet da se odr~i dr~avnost. Pa nije li 1941. jedino bila mogua ustaaka hrvatska stvorena u nacionalnoj revoluciji, i nisu li svi oni Hrvati koji su druk ije mislili od ustaaa zatvarani ili likvidirani do 1944. i nakon, sve do kraja postojanja NDH. Na kraju krajeva, pu Voki-Lorkovi, i pokuaaj povezivanja s HSS-om te prelazak u savezni ki tabor, bio je osujeen samo dva mjeseca nakon objave ovog lanka. Bogdan naprosto ne govori istinu i ne ostavlja mogunost neke druge Hrvatske, ve dokazuje itateljima kako je jedini hrvatski put, ustaaki, a svi ostali jugoslavenski, komunisti ki, velikosrpski, ato naravno nije to no. Znak jednakosti ispred jugoslavenski i srpski, pa onda i komunisti ki, bila je konstanta ustaake propagande. Lajtmotiv lanaka Tijasa Mortigjije, Milivoja Magdia, Dragutin Kamber, u Spremnosti u drugoj polovici 1944., poput ranije spomenutog Bogdanovog, takoer je o uvanje NDH. U lanku od 2. srpnja 1944. pod naslovom Mistifikacija i dijalektika o federalnoj dr~avi Hrvatskoj, Tias Mortigjija, glavni urednik Spremnosti, potanko analizira odluke AVNOJ-a iz Jajca od 29. studenog 1943., ali i odluke ZAVNOH-a od 7. i 8. svibnja 1944 dokazujui da federalna jedinica Hrvatska u jugoslavenskoj federaciji nije dr~ava. On zaklju uje kako Deklaracija o osnovnim pravima naroda i graana demokratske Hrvatske, koju je donio ZAVNOH, ne jam i hrvatsku dr~avu, ve zamagljuje pogled od stvarnih nakana komunista, povratak u Jugoslaviju. Na drugom mjestu u lanku Hrvatska prema sovjetskom imperijalizmu, Milivoj Magdi problem hrvatske dr~avnosti stavlja u kontekst sovjetskih ratnih uspjeha na jugoistoku Europe, pa zaklju uje kako je sovjetska politika potpuno negativno odreena prema pitanju opstojnosti hrvatske dr~ave. Povijesnu povezanost carske Rusije i Srbije on stavlja u kontekst boljaevizacije Hrvatske iz Srbije i Beograda, ato definitivno nije imalo realnu podlogu, jer je Srbija u ljeto 1944. bila pod njema kom okupacijom i posljednje vrsto uporiate etnika. Mortigjija u lancima Nadolaze sumnje obrisi javno izra~avane skepse o koristi obnavljanja nekadaanje Jugoslavije, Kajmak alanske sablasti velikosrpsko partizanstvo navjeauje rat do istrebljenja Hrvatskoj i Hrvatima, od 26. studenog i 10. prosinca 1944., priznaje kako su partizanske snage pod vodstvom Komunisti ke partije Jugoslavije preuzele vlast na jednom dijelu srpskog podru ja, te da je njihov cilj formiranje nove Jugoslavije na federalnim osnovama. On odbacuje mogunost su~ivota Srba i Hrvata u jednoj dr~avi, a federaciju naziva prikrivenom velikosrpskom politikom. Dokaz za to, ustvrdio je Mortigjija, izbor je glavnog grada nove Jugoslavije.: Prigodom ulazka Crvene vojske u Beograd posvuda se govorilo o Beogradu kao «priestolnici» Jugoslavije. No baa Beograd jest simbol velikosrpskog ekspanzionizma. Tako se boljaevizam naslonio na velikosrpski ekspanzionizam i ~eli pokoriti sve nesrpske narode i vratiti ih u Jugoslaviju. Komentirajui beogradski govor Tita od 20. listopada 1944., Mortigjija odbacuje mogunost nove Jugoslavije kao federalne zajednice koja bi mogla rijeaiti nacionalne animozitete, jer kako ka~e, narodi na zapadnom Balkanu imaju ve svoju nacionalnu osvijeatenost i ~ele ~ivjeti u vlastitim dr~avama. Primjer isklju ivosti komunista za Mortigjiju je novouspostavljena vlast u Beogradu, koja zatvara sve ato nije komunisti ko. U ~elji da naglasi opasnost od komunista, odnosno ato hrvatske graane o ekuje pobijede li Titovi partizani, autor je posebno apostrofirao re enicu iz Titova nastupnog govora u Beogradu: Tito se obvezao da e initi sve, ato je u njegovoj moi i da nee atediti svoje snage, kako bi pobijedio i tog neprijatelja. Mortigjija dalje zaklju uje: Mislimo, da nije potrebno posebno tuma iti, ato za nas Hrvate zna e ove rie i partizanskog voe. One zna e navjeataj borbe do iztrebljenja Hrvatskoj i Hrvatima& Partizani ne prijete samo ustaaama, oni prijete svim Hrvatima, jer je volja za o uvanjem hrvatske dr~ave zajedni ka itavom Hrvatskom narodu. Mortigjija ide i korak dalje u stvaranju klime straha od dolaska komunista, pa navodi kako broaura Andrije Hebranga, Titova eksponenta za Hrvatsku, pod naslovom Izdajice polo~ite oru~je ina e e te biti uniateni, predstavlja partizanski program uniatenja Hrvatske. Konstataciju iz broaure kako je NDH leglo izdaje i zlo ina, te da mora nestati s lica zemlje, Mortigjija interpretira kao akt ne protiv ustaakog re~ima u Hrvatskoj, ve prema hrvatskoj dr~avi. To nije, ka~e Mortigjija, napravio ni jedan komunist u Rumunjskoj, Bugarskoj ili Gr koj. Mortigjija kao da zaboravlja da je NDH ratni proizvod koji Saveznici ne priznaju, dok su Rumunjska, Bugarska i Gr ka dr~ave koje su imale meunarodno priznati status i prije Drugog svjetskog rata. On posve ispravno poistovjeuje pad ustaakog re~ima, najavljen u komunisti koj broauri, s uniatenjem NDH, ali posve neto no interpretira antifaaisti ki pokret. NOP je bio uperen protiv Nijemaca i kolaboracionista, a to su bili ustaae, a ne protiv hrvatskih nacionalnih prava ili prava na hrvatsku dr~avnost, ato potvruje osnivanje ZAVNOH-a u lipnju 1943. U rezoluciji s drugog zasjedanja ZAVNOH-a u Plaakom 14. listopada 1943. jasno je navedeno da se hrvatski narod u zajednici s ostalim narodima Jugoslavije, bori za novu demokratsku Jugoslaviju, slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e na osnovi samoodreenja biti izgraena slobodna i demokratska Hrvatska. ZAVNOH hrvatski narod zastupa kao najviae politi ko tijelo i jedino je ovlaaten zastupati nacionalne interese. Po istom obrascu Dragutin Kamber u lanku A poslije rata obranu tri temeljna oblika opstanka, bioloake egzistencije, narodne slobode i dr~avne samostalnosti, odreuje kao suatinu hrvatskog obrambenog rata. Kao prijetnju hrvatskoj dr~avnosti i samostalnosti, vidi koncept nove Jugoslavije, u kojoj bi opet vladala tuinska dinastija i kralj koji je u krvi oca baatinio mr~nju prema Hrvatima, a Beograd bio stara-nova prijestolnica. U toj dr~avi, riznica i vojska ne bi bili elementi hrvatskog napretka ve hrvatskog zarobljavanja, ka~e Kamber, jer njima ne bi upravljao Hrvat ili onaj tko voli Hrvate. Bude li nova dr~ava sovjetska Jugoslavija, kraljevska dinastija Karaorevia bila bi detronizirana, no svejedno bi ostala velikosrpska hegemonija, zaklju uje Kamber. *** Sve navedene lanke Spremnosti, Hrvatskog naroda i Hrvatskog lista, povezuje ideja o uvanja NDH, strah od komunisti ke odmazde, te propagandni rat protiv nove Jugoslavije, iako je iz sveukupne ratne situacije u Europi posve izvjesno bilo da je to nemogu opstanak NDH. Iz tekstova se jasno ia itava spoznaja da Saveznici podr~avaju jugoslavenski koncept, pa autori o novoj Jugoslaviji piau kao o neizbje~nom realitetu. Istovremeno iz politi ki oportunih razloga Mortigjija, Kamber i Magdi pobijaju mogunost nove Jugoslavije, koristei kao argument volju hrvatskog naroda za vlastitom dr~avom i sna~an borbeni duh ustaaa. Ipak, strah od komunisti ke odmazde bio je o it, pa se implicitno ustaaki re~im poistovjeivao s totalitetom hrvatskog naroda. Breme odgovornosti za ustaaku vladavinu od 1941. trebalo je podijeliti. Navedeni lanci ne odgovaraju realnom ratnom i politi kom trenutku na jugoistoku Europe, te ine reprezentativne uzorke propagandnog rata ato se vodio u tisku NDH protiv Saveznika, jugoslavenskih komunista i izbjegli ke jugoslavenske vlade u vremenu nakon savezni kog iskrcavanja u Normandiji. 3.6 Nespojivi politi ki, gospodarski i geostrateaki interesi Saveznika potkraj rata 3.6.1 Nepremostivi prijepori Saveznika potkraj 1944. Tri vrste informacija obilje~ile su svraetak rata u tisku NDH: pora~avajua ratna izvjeaa na Zapadnom i Isto nom frontu, velik broj isklju ivo propagandnih tekstova o snazi njema kog otpora i polo~aju osloboenih naroda pod savezni kom upravom, te lanci koji su se bavili poslijeratnom sudbinom Europe i svijeta koristei kao lajtmotiv razdor u savezni kim redovima. Potonja problematika bila je potkraj 1944. i u prva etiri mjeseca 1945. sredianja vanjskopoliti ka tema. Prema naputcima Izvjeatajnog ureda MVP-a navodni prijepori prije svega zapadnih Saveznika i Sovjeta, ali meusobno SAD-a i Velike Britanije interpretirali su se u kontekstu teritorijalnih aspiracija, prekrajanja granica i politike dirigirane silom. Selektivno su koriateni oni lanci iz protivni kog i neutralnog tiska koji su konvenirali potrebama ustaake propagande. S posebnim naglaskom novine NDH isticale su medijski sukob neprijateljskog tiska i meusobne optu~be, ne bi li hrvatskoj javnosti dokazale kako je raspad alijanse zapadnih Saveznika i Sovjeta mogu i prije svraetka rata. Posebno va~na za tisak NDH bila je tema blokovske podjele Europe, kojom je ustaaki tisak po uzoru na njema ki nastojao dokazati kako niti nakon mogue pobjede Saveznika, mjesta u Europi i svijetu za male narode nee biti, bez obzira na formalno preuzete obveze na na elima Atlantske povelje. Hrvatski narod i sarajevski Novi list tijekom listopada, studenog i prosinca 1944. velik broj lanaka posvetili su sukobima u savezni kom taboru. Uglavnom na naslovnicama Hrvatski narod u tri je mjeseca od 5. listopada 1944. pa do 29. prosinca objavio 30 lanaka posveenih sukobima meu Saveznicima. Tako je priprema za osnivanje UN-a u Dumbarton Oaksu u Hrvatskom narodu proglaaena velikim fijaskom, a nova meunarodna organizacija ustanovom za svjetsku nesigurnost. Engleska je proglaaena najveom gubitnicom Drugog svjetskog rata, a Sovjeti neprijeporno pobjednici rata u ijim je rukama budunost Europe. U istom razdoblju na naslovnici ili drugoj stranici, Sarajevski Novi list objavio je 21 lanak posveen prijeporima meu Saveznicima. Odnosi meu Saveznicima problematizirani su na sli an na in kao i u Hrvatskom narodu, pa je britanska vojna intervencija u Gr koj prikazana kao sukob Sovjeta i Engleza, a sovjetsko oslobaanje Isto ne i Jugoisto ne Europe od njema ke okupacije, kao sovjetski osvaja ki pohod i nedopustivo popuatanje zapadnih Saveznika boljaevizaciji Europe. Spremnost je bila druk ija. Zaklju ke iz Dumbarton Oaksa vezano na osnivanje nove meunarodne organizacije UN-a javnost NDH na stranicama Spremnosti mogla je itati s manje propagandnih primjesa. Od Teherana je u Spremnosti zadr~an benevolentan ton prema zapadnim Saveznicima, ali je negativna propaganda prema Sovjetima krajnje zaoatrena. Ne bi li uvjerila javnost u nepomirljive suprotnosti, pa i mogui ratni sukob meu Saveznicima, Spremnost opairno izvjeatava o formiranju Zapadnog bloka u Europi, koji bi se navodno trebao suprotstaviti Sovjetima. Takoer, dokazuje sovjetske imperijalne planove u slu aju Poljske i Bugarske, te donosi brojne tekstove o navodno teakoj sudbini isto noeuropskih naroda koji su trebali proizvesti strah u NDH. Sadr~aj novina u NDH krajem 1944. i po etkom 1945. bio je kontroliran i dirigiran, kao i prethodne tri i pol godine od GRP-a i MVP-a. Tako je i lanak pod naslovom Moskva je protiv tzv. Zapadnog bloka, od 22. studenog 1944., objavljen po naputku GRP-a u Hrvatskom narodu, a na temelju predloaka Izvjeatajnog ureda MVP-a. Cilj je bilo po ve ustaljenom obrascu, pokazati kako su interesi Engleza i Sovjeta posve opre ni, bez obzira na zajedni ku borbu. Posjet engleske delegacije Parizu Hrvatski narod tuma i kao obnovu Entente Cordiale i stvaranje nekog europskog novog - starog Zapadnog bloka, kao protute~e samovoljnoj regionalnoj politici Sovjeta u Isto noj Europi. Hrvatski narod ide i korak dalje pa suprotstavlja britanske i ameri ke ciljeve u Europi. Amerikanci, kako se navodi prema New York Sunu nisu podr~ali ideju stvaranja europskog Zapadnog bloka, a F. D. Roosevelt i C. Hull osudili su britanske pokuaaje u Francuskoj, i time, optu~uje Hrvatski narod, otvoreno pru~ili podraku Sovjetima, tj. airenju njihova utjecaja na Isto nu, Jugoisto nu Europu, pa ak i Baltik. Izvjeatajni ured MVP-a pripremom i selekcijom lanaka iz protivni kog i neutralnog tiska u tjednim Pregledima inozemnog tiska evidentno je diktirao ton vanjskopoliti kih rubrika u novinama. Plan britanskog formiranja Zapadnog bloka u Europi, svojevrsne zaatite od boljaevizacije Europe, posebno je potenciran. Jedan lanak iz avicarskog tiska potkraj studenog donosi lanak Kako saveznici zamialjaju Europu poslije rata? u kojemu se retori ki pita. `to se mo~e o ekivati od blokovske podjele Europe, uzme li se u obzir joa uvijek svje~e iskustvo iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Ne vodi li to Europu u neki novi, trei rat. U jednom drugom izvjeau iz avedskog tiska Sovjeti su optu~eni da grade mostobran oko svojih granica, u zemljama bivaim saveznicama Njema ke, koje su zatra~ile primirje. Posljedica toga je, zaklju uje se, formiranje prosovjetske vlade u Rumunjskoj, Bugarskoj i Finskoj. Osim toga Sovjeti uporno rade i na poljskom slu aju i emancipaciji Lublinske vlade, kao i na prostoru bivae Kraljevine Jugoslavije u korist Tita, ne bi li osigurali preko komunista dominantan utjecaj. Prema drugom izvjeau sredinom studenog 1944. iz avedskog lista Svenska Dangbladet ravnote~a sovjetskim nastojanjima da stvori isto ni blok vazalnih dr~ava, trebala bi biti zapadna europska alijansa sastavljena od Engleske, Francuske, Belgije i Nizozemske. Zapadna sigurnosna zona morala bi biti jamac sigurnosti ili nova cordon sanitaire prema sovjetskom bloku. Nije teako zaklju iti iz radnih materijala za novine NDH, da je ustaaki vrh polagao nadu u neki obrat i prekid savezniatva SAD-a i Velike Britanije s jedne strane i SSSR-a s druge. No ta pretpostavka nije imala realno utemeljenje. Uspjeano napredovanje Crvene armije preko Bjelorusije, Poljske i Ukrajine. tijekom ljeta i jeseni 1944. osigurat e slu~benoj Moskvi dominantan utjecaj u Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Male balti ke zemlje ponovno su bile u sastavu SSSR-a, a Staljin je preko pokreta otpora predvoenog komunistima osigurao dominantan utjecaj i u Jugoslaviji. Bit e to povod za ve ranije spomenuti drugi Churchillov posjet Moskvi u listopadu 1944., bitno druga iji od prvog u vrijeme Staljingradske bitke. Churchill je ondje postigao dogovor o podjeli utjecaja na istoku i jugoistoku Europe tzv. percentages deal, ime je dobio sovjetsko ne mijeaanje u Gr koj i mogunost utjecanja na obnovu Jugoslavije. Poato je Crvena armija bila ta koja je slomila njema ku vojsku i oslobodila Isto nu Europu na bojnom polju, stekla je pravo i odlu ivati o poslijeratnom ureenju srednje, Isto ne i Jugoisto ne Europe. Zapadni Saveznici su respektirali injenicu od 4,5 milijuna Nijemaca poginulih na Isto nom bojiatu ili 93% svih poginulih ato je bilo nesrazmjerno viae od 329 tisua vojnika poginulih vojnika Osovine u Sjevernoj Africi i Italiji. Dok je Churchill ozbiljno razmatrao potrebu formiranja cordon sanitairea, ato potvruju i britanska nastojanja za rehabilitacijom Francuske u Jalti, Rooesevelt nije bio zabrinut za airenje komunizma u Isto noj i Jugoisto noj Europi, jer ondje ionako nije imao utjecaja. Churchill je ve nakon Staljingrada u travnju 1943. bio svjestan da e SSSR biti vodea sila na europskom kontinentu nakon rata, pa je pred Jaltu po~urio osigurati britanske pozicije u Isto noj i Jugoisto noj Europi. Ipak, savezniatvo SSSR-a i zapadnih Saveznika nije bilo mogue ugroziti do njema ke kapitulacije. Za Hrvatski narod dokaz sve zategnutijih odnosa i otvorenog razdora u savezni kim redovima, bila je i najava odgode dugo planiranog sastanka velike trojice za proljee 1945. Staljin, navodi se, nije imao namjeru napuatati Moskvu pred joa jednu veliku ofenzivu i tra~io je vremena da ratnim uspjesima osigura reviziju odluka s prethodnih zajedni kih sastanaka o poslijeratnom ustrojstvu Europe. To no je da je Staljin bio svjestan injenice da e isklju ivo ratni uspjeh na kraju presuditi o zonama utjecaja u Europi. Ve kod organizacije prvog sastanka velike trojice u Teheranu, Staljin je otezao i inzistirao da se sastanak odr~i u blizini SSSR-a, u slu aju Jalte inio je isto, ne bi li politi ke ciljeve izborio na bojnom polju. Posebno mu je to bilo va~no u pogledu Poljske, gdje je nastojao osigurati vlast Lublinskom odboru. Njegov vojni i politi ki cilj bio je vratiti SSSR na granice Carske Rusije iz 1917., te u Isto noj i Jugoisto noj Europi osigurati formiranje vlada sklonih Moskvi. Iako je u lipnju 1943. pristao Kominternu ugasiti, nikada nije odustao od ideje komunisti ke revolucije airih razmjera, na emu je zduano radio u finalnoj fazi rata u Bugarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, te u Jugoslaviji. Ipak, apsurdno je da Hrvatski narod tako hladno i nezainteresirano piae o pripremi nove sovjetske ofenzive i osvaja kim planovima Crvene armije, kao da se sudbina Njema ke ne ti e i NDH. Bio je to na in pisanja karakteristi an za tisak NDH u posljednjim mjesecima rata, kada je ve bilo jasno da je Njema ka pora~ena. Izbijanje graanskog rata u Gr koj i vojna interevencija Velike Britanije bit e posebno va~na tema za ustaaku propagandu. Prema pisanju novina NDH potkraj 1944. vojno-politi ka kriza u Gr koj usijala je navodno ve prili no zategnute savezni ke odnose. Ondje je nakon njema kog povla enja doalo do otvorenog sukoba snaga gr kog pokreta otpora EAM (ELAS), republikanski orijentiranog i Papandreuove vlade Kraljevine Gr ke koju je podr~avala Velika Britanija. Rezultat toga bio je povla enje aest ljevi arskih ministara iz Papandreuove vlade i izbijanje graanskog rata izmeu rojalista i republikanaca u koji su se umijeaale i britanske snage, zagovarajui poslijeratni referendum kao rjeaenje unutarnjeg pitanja. Britanske snage u Gr koj sa zapovjednikom R. M. Scoobie-em, kako su izvjeatavale Novine, stale su uz Papandreuovu vladu, nastojei zaatiti ustavni poredak protiv pokuaaja vojnog pu a. Za pravi rat koji je izbio u Ateni, izmeu vladinih snaga podr~anih od britanske vojske u Gr koj i pripadnika EAM-a pokreta otpora u kojemu su komunisti imali dominantnu ulogu, Hrvatski narod temeljem informacija iz `vedske, optu~io je Sovjete, a rat na prostoru Gr ke proglasio je sukobom Britanije i Sovjetskog Saveza na Egejskom moru. Bila je to utrka Velike Britanije i SSSR-a oko podjele interesnih sfera, tuma io je Hrvatski narod, koja je prema informacijama Associated press-a mogla postati kamen spoticanja i u odnosima izmeu SAD-a i ostalih saveznika, posebice SAD-a i Velike Britanije, jer se potonja odlu ila na provedbu nasilne politike u Gr koj bez konzultacije sa Saveznicima. Situacija se u Gr koj do kraja prosinca 1944. dodatno zakomplicirala i kako je to ustaaki tisak interpretirao, prerasla u otvoreni sukob sovjetskih i britanskih interesa. Posebno je u negativnom kontekstu interpretirana britanska politika u Gr koj koja podr~ava teritorijalne aspiracije Papandreuove vlade, ali nekih drugih politi kih grupacija prema Cipru i turskoj Trakiji. Britanci su, prema züriakom Die Tatu iz Pregleda avicarskog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a, razmialjali o odstupanju Cipra Grcima, ne bi li se dokopali va~nih pomorskih i zra nih uporiata, ne samo na Cipru, ve i na Kreti, kao i drugim gr kim otocima. Na in na koji su novine u NDH interpretirale graanski rat u Gr koj i britansku vojnu intervenciju predstavlja grubu falsifikaciju politi kih okolnosti u Gr koj. Prije svega neto no je da su se Sovjeti i Britanci sukobili u Gr koj. Upravo suprotno, u travnju 1944. uz pomo Sovjeta Britanci su pridobili EAM za sudjelovanje u zajedni koj vladi s emigrantskim gr kim politi arima pod vodstvom G. Papandreua, (formiranje privremene vlade) a potom odlu ili i vojno osigurati postavljanje nekomunisti ke vlade po povla enju Njema kih snaga u listopadu 1944. Po njema kom povla enju iz Gr ke Britanci su 14. listopada 1944. s gr kim snagama iz Kaira pod vodstvom generala H. M. Scobie-a zauzeli Atenu i osigurali vladi Georgea Papandreua povratak u zemlju. Bio je to najva~niji dio politi kog plana Britanaca na Balkanu. Cilj britanske politike bio je da poslijeratna Gr ka bude nekomunisti ka i prijateljska zemlja s Velikom Britanijom, zbog va~nosti geostrateakog polo~aja Gr ke na Isto nom Sredozemlju. Osim toga bio je to i politi ki va~an pothvat, jer bi to zna ilo da Engleska nije prepustila Balkan Sovjetima. Iz pozicije Churchilla, Bugarska, Rumunjska, Jugoslavija mogle su biti komunisti ke i prosovjetske, ali ne i Gr ka. Problem za Britance izbija u prosincu 1944. kada je po eo otvoreni rat s EAM-om za Atenu. Britanci su poslali poja anja oko 10 000 vojnika i za aest tjedana slomili otpor EAM-a koji nije imao nikakvu pomo Sovjeta, jer se Staljin dr~ao obeanja iz Moskve Churchillu i Gr ku prepustio Britancima. Britanci su omoguili stvaranje privremene vlade na elu s regentom Demaskinosom, a godinu kasnije u rujnu 1946. kralj i rojalisti slavili su na izborima. No graanski rat zavraio je tek 1949. porazom gr kih komunista. 3.6.2 Savezni ke konferencije na kraju rata raspad alijanse SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a Kraj 1944. i po etak 1945. u tisku NDH obilje~it e savezni ke konferencije u Dumbarton Oaksu, Jalti i San Franciscu. Te tri konferencije ustaakoj propagandi bit e vrlo va~ne jer su, kako se rat primicao kraju, proturje nosti u savezni kom taboru bile sve izra~enije izmeu Sovjeta i zapadnih Saveznika. Ustaakoj propagandi bilo je politi ki oportuno uvjeravati hrvatsku javnost u sukobe Sovjeta i zapadnih Saveznika, ne bi li ustaako-njema ka borba protiv NOP-a, pa onda i njema ka na europskom planu protiv Sovjeta, dobila zna enje globalnog antiboljaevi kog pokreta, ato se u vrijeme posve izvjesnog njema kog, a onda posljedi no i ustaakog poraza, mo~e interpretirati kao pokuaaj pribli~avanja zapadnim Saveznicima. Prijepori Saveznika ipak nisu imali utjecaja na ishod rata, jer je kapitulacija Njema ke bila neoboriv zajedni ki cilj, ali e imati na poslijeratne okolnosti. Staljin je jednom prilikom u sije nju 1945. rekao: Sovjeti su pristupili demokratskoj stranci kapitalista protiv faaisti ke stranke, jer je Hitler predstavljao veu prijetnju, ali u budunosti Sovjeti e biti protiv svojih bivaih saveznika. U o~ujku 1945. netom nakon Jalte, Roosevelt je rekao jednom uredniku novina, da iako je iskreno vjerovao u postignue dogovora sa Staljinom, o emu je izlagao nakon Jalte i u Kongresu, to viae nije slu aj: ili Staljin viae nije ovjek od rije i ili nema kontrolu nad sovjetskom vladom. Dumbarton Oaks i nova meunarodna organizacija svjetske nesigurnosti Najava konferencije u Dumbarton Oaksu 23. kolovoza 1944. na stranicama Hrvatskog naroda glasila je: Konferencija za svjetsku sigurnost: Moskva, London i Washington tra~e putove za osiguranje svjetske vlasti i stvaranje imperialisti kih osnova. O slobodi i o pravu samoodreenja naroda, izra~enima u Atlantskoj povelji, nema sada viae ni govora. Bio je to pokuaaj ustaakog propagandnog aparata da javnosti prika~e konferenciju u Washingtonu kao sastanak pobjednika koji ve unaprijed dijele poslijeratni svijet. U znaku sintagme veliki i mali, odnosno vladajui i posluanici, Hrvatski narod s podsmijehom informira itateljstvo o osnivanju meunarodne organizacije koja bi trebala u poslijeratnom svijetu jam iti mir. Spremnost pak donosi komentare avicarskog lista Basler Nachtrichtena, posve neutralno komentirajui osnivanje budueg Druatva naroda ili obnovljene Lige naroda. Naglaaava se kako Sjedinjene Dr~ave posebno zagovaraju koncept osnivanja meunarodne organizacije za osiguranje sigurnosti i mira, jer to jam i izlaz Americi iz politike izolacionizma, koju joa milijuni Amerikanaca zagovaraju. Ta bi organizacija, dalje se navodi, trebala raspolagati oru~anom snagom svojih lanova i tako atititi svjetski poredak, stabilnost i mirno rjeaavanje sporova, a pravo jednakosti dr~ava lanica u novom Druatvu naroda bilo bi zajam eno. Druatvo naroda sa injavalo bi vijee s ograni enim brojem lanova, izabranih na odreeno vrijeme, te od skupatine u ijem bi radu sudjelovale sve dr~ave. Sjediate nove organizacije, kako je Spremnost izvijestila na temelj informacija iz Daily Telegrapha, trebala je biti }eneva kao i u slu aju Lige naroda. Tjednik Spremnost u okviru stalne rubrike Dokumenti, 29. listopada 1944. itateljima u NDH predstavio je slu~beni tekst formiranja nove meunarodne organizacije. Tekst liaen komentara, otkriva zaklju ke iz Dumbarton Oaksa ili na ela budueg Druatva naroda. Tako su se na stranicama jednog ustaakog lista naale temeljne odrednice Ujedinjenih naroda. Nova meunarodna organizacija, kao je to izlo~eno u Spremnosti, ima za cilj osigurati meunarodni mir i sigurnost, temelji se na na elu vrhovni ke jednakosti svih miroljubivih dr~ava, a glavni organi organizacije bi trebali biti Glavna skupatina, Povjerenstvo za sigurnost, Meunarodni sud i Tajniatvo. Sve dr~ave lanice ravnopravno sudjeluju u radu Skupatine u svrhu odr~anja meunarodnog mira i sigurnosti. Bio je to zna ajan odmak od dotada ustaljenog na ina pisanja na omiljenu temu ustaakog tiska, Saveznici i njihovi meusobni sukobi, a vrijednosni sustav zapadnih demokracija nije bio izvrgnut kritici. Ipak, ne treba zaboraviti da je promjena bila politi ki motivirana u okolnostima njema kog poraza i bezizglednog polo~aja NDH. Nije izgledno da su ustaaki ideolozi odjednom po eli cijeniti demokraciju i zagovarati na ela Atlantske povelje, kao ato nije bilo mogue o ekivati da bi NDH na kraju rata bila spaaena od zapadnih demokracija. Prijetvornost ustaake propagande bit e posebno izra~ena u posljednjim danima NDH kada odjednom svi ustaaki listovi, po uzoru na Spremnost, prihvaaju vrijednosni sustav zapadnih demokracija i pozivaju se na na ela Atlantske povelje. Antiboljaevi ki stav i o uvanje hrvatske dr~avnosti bit e konstanta u svim ustaakim novinama, no samo je Spremnost je dobila zadau provoditi neato druk iju kampanju prema zapadnim Saveznicima. U lancima U Dumbarton Oaksu, Zaklju ci u Dumbarton Oaksu, Pismo iz `vicarske Big Three Staljin-Roosevelt-Churchill, Smrtno zvono nad Jaltom, Nakon Krima odnos prema zapadnim Saveznicima i njihovom vrijednosnom sustavu bio je o ito benevolentan. U tim lancima esto se u formi eseja raspravljalo na pozitivan na in o demokraciji, pravima malih naroda, Atlantskoj povelji i pohvalnim nastojanjima Churchilla i Roosevelta da o~ivotvore princip samoodreenja naroda. Potonji lanci otkrivaju neke nimalo slu ajne pravilnosti u na inu pisanja ustaakih novina, ali i jednu konstantu, razli itost Spremnosti u odnosu na druge listove. Za razliku od Spremnosti, po etkom listopada Hrvatski narod u svom je uvodniku oatro napao politi ke odluke Saveznika na kojima bi trebalo graditi poslijeratni svijet. Nepotpisani urednik okomio se na savezni ko odlu ivanje o miru, a da joa nije postignut, jer, kako ka~e Njema ka joa nije rekla posljednju rije . Anonimni autor s podsmjehom komentira odnose saveznika i neprirodnu komunisti ko-plutokratsku vezu ija je suradnja tijekom rata ve sijala sjeme III. svjetskog rata, pa je zaklju uje, ova konferencija trebala poslu~iti utana enju meunarodnih propisa koji bi osigurali mir prije svega meu Saveznicima. Svjetska sigurnost, navodi se u Hrvatskom narodu, zna ila bi nesigurnost za sve male narode i neprijatelje tri velike sile, odnosno sporazum pobjednika o podjeli interesnih sfera. Ipak, zaklju uje se, nesnoaljivost u savezni kom taboru izmeu Sovjeta i zapadnih Saveznika toliko je velika i jaka, da u Dumbarton Oaksu nisu postignuti ~eljeni dogovor. Prije svega nije postignut jasan dogovor po pitanju aktivacije vojnih snaga kojima bi upravljalo «sigurnostno viee» sastavljeno od aest lanica, jer na sovjetsko inzistiranje nije jasno definiran pojam agresora. Staljin je sebi, dalje se navodi, na taj na in osigurao otvorene ruke za nesmetano vojno i politi ko djelovanje u Isto noj i Srednjoj Europi. lanak Hrvatskog naroda bio je na tragu pomno selektiranih lanaka iz neutralnog tiska ato je Izvjeatajni ured MVP-a pripremio u Pregledu za listopad 1944. Dumbarton Oaks, kako se navodi u jednom sa~etku avedskih vijesti postavio je temelje formiranju nove meunarodne organizacije za osiguranje mira i sigurnosti u svijetu. Va~an element odluke, svakako je formiranje meunarodnih vojnih snaga i Vijea sigurnosti, tijela koje e brzo i efikasno moi upravljati vojnom silom. No postavlja se pitanje, kako navodi avedski izvor, tko e imati prevlast u toj novoj meunarodnoj asocijaciji, i hoe li pet velikih sila imati mogunost nadglasati male zemlje lanice. Prema zagreba kom tjedniku Novine navodno je i u Donjem domu britanskog parlamenta od dijela zastupnika upuena oatra kritika na zaklju ke iz Dumbarton Oaksa, jer bi smatra se, njihovim ostvarenjem na ela Atlantske povelje bila dovedena u pitanje. Upravo suprotno od napisa u Hrvatskom narodu i Novinama NDH, organizacija UN-a bila je druga etapa u provedbi na ela Atlantske povelje i dokaz suradnje Saveznika i na kraju Drugog svjetskog rata. Dogovor Rooesevelta i Churchilla iz kolovoza 1941. o pravu svakog naroda na samoopredjeljenje, slobodnu svjetsku trgovinu i ekonomsku suradnju, suzdr~avanje od upotrebe sile i osnivanje opeg sistema sigurnosti, trebalo je provesti u djelo. Sredstvo za primjenu politi kih na ela Atlantske povelje trebala je biti nova meunarodna organizacija. Na sastanku odr~anom u Dumbarton Oaksu od 21. kolovoza do 7. listopada 1944. predstavnici SAD-a, Velike Britanije, SSSR-a i Kine dogovorili su formiranje nove meunarodne organizacije za mir i sigurnost u svijetu, Organizacije ujedinjenih naroda. Ondje su postavljeni temelji budueg rada i organizacije UN-a, ovlasti Generalne skupatine UN-a, Vijea sigurnosti, Meunarodnog suda pravde i Tajniatva. Konferencija u Dumbarton Oaksu interpretirana je u Hrvatskom narodu i Novinama, na neutemeljenoj premisi o sukobima u savezni kom taboru. Organizacija UN-a proglaaena je primjerom nedosljednosti zapadnih Saveznika i odstupanjem od na ela Atlantske povelje, kao da ustaaka Hrvatska po iva na vrijednosnom sustavu zapadnih Saveznika. UN je unaprijed dobio epitet organizacije u kojoj veliki preglasavaju male, tj. veliki odlu uju o svim bitnim pitanjima u svijetu. Posebno je apostrofirana injenica da zapadni Saveznici rade na usvajanju demokratskih standarda u svijetu, dok boljaevici gaje najoatriji oblik dr~avnog totalitarizma u vlastitoj zemlji, ato je trebao biti dokaz da rad nove meunarodne organizacije nee biti mogu. Za ustaaku propagandu UN je zapravo bio primjer budue nesuradnje Saveznika i nesigurnosti u svijetu. Jalta najava novog svjetskog rata Jedan od va~nih propagandnih zadataka novina u NDH potkraj 1944. i tijekom 1945. bio je javnosti dokazati neprirodnost savezniatva Sovjeta i zapadnih Saveznika. Otegotna okolnost za ustaaku propagandnu bila je izvjesna ratna pobjeda SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije, ato je bio rezultat sporazumne savezni ke vojne i politi ke strategije. Ipak do kraja rata, iako bezuspjeano, u tisku NDH problematizirani su prijepori saveznika u slu aju Poljske, Gr ke i Jugoslavije, ne bi li se javnost uvjerila u ispravnost ustaake dr~avotvorne politike. Posebno e to biti aktualno pred i nakon konferencije u Jalti. Po etkom 1945. konferencija u Jalti bit e sredianja vanjskopoliti ka tema novina u NDH. Od svih dnevnika u NDH Hrvatski narod je najavi konferencije velike trojice i komentarima odluka u Jalti posvetio najviae lanaka, ak 19 u 37 brojeva koji su izaali u razdoblju od 23. sije nja do 7. o~ujka 1945. Najava konferencije uglavnom je bila pozicionirana na 6. ili posljednjoj 8. 10. ili 12. stranici, dok su analize pregovora u Jalti i zaklju ci objavljeni na naslovnici. Sarajevski Novi list prvu najavu mogue konferencije u Jalti daje ve 8. sije nja u broju 1120 i to na 2. stranici pod naslovom: Trojni sastanak radi rjeaenja pitanja, koja se ne mogu rijeaiti, no do 24. velja e kada se posljednji puta tematizira Jalta, objavljeno je 11 lanaka i to uglavnom na 2. ili 3. stranici. Od svih tjednika Spremnost je ponajviae prostora posvetila analizi zaklju aka u Jalti i reperkusijama po NDH. To potvruje 6 lanaka uglavnom prenijetih iz neutralnog tiska, objavljenih u rubrici Odjeci iz svijeta u razdoblju od 11. velja e i broja 156 do 15. travnja 1945. i broja 165 te uvodnici Milivoja Magdia Nakon Krima i Vjera u Hrvatsku. Izvjeatajni ured Ministarstva vanjskih poslova NDH dirigirao je sadr~aj tiska u NDH. U tjednim pregledima europskog tiska Izvjeatajnog ureda, posebice neutralnog i njema kog, pripremani su materijali za tisak o Staljinovoj mudroj politici, odgaanju konferencije do povoljnog trenutka na Isto nom bojiatu, te sve povoljnijoj situaciji po Sovjete u pregovorima s poljskom emigrantskom vladom. Posebno su apostrofirani pregovori oko lokacije i termina druge konferencije «velike trojice», koji su, kako je to interepretirano, proali u znaku sovjetske dominacije. Bio je to okvir unutar kojeg su novine NDH imale zadatak komentirati pripremu konferencije Velike trojice na Krimu. Na tragu naputaka MVP-a Hrvatski list i sarajevski Novi list otkrivaju zaato je sovjetska ofenziva otpo ela baa u vrijeme teakih borbi na Zapadu, koje su evidentno oslabile ameri ke i britanske snage. Iza toga stoji, objaanjava se, Staljinova ~elja, da Sovjeti sami pobjede u ratu na europskom tlu i beskompromisno nametnu uvjete mira. Zato je Staljin smialjeno odgaao sastanak s Churchillom i Rooseveltom kupujui vrijeme za ato bolju pregovara ku poziciju izborenu na bojnom polju, zaklju uju sarajevski Novi list i Hrvatski list. Ovakvi i sli ni lanci pojavljivali su se u tisku NDH bez odgovora kakve bi posljedice takav scenarij mogao imati po NDH. Novine u NDH pisale su o sovjetskim vojnim uspjesima i tmurnoj budunosti Europe, kao da to istovremeno ne zna i kraj ustaake vladavine i NDH. Promjena u na inu pisanja dogodit e se na samom kraju rata u posljednjim danima svibnja 1945., kada su zagreba ke novine, jedine preostale u NDH, na tragu Memoranduma ustaake vlade, otvoreno zagovarale vrijednosti zapadnih demokracija, te pomo SAD-a i Velike Britanije u borbi protiv JA. Pred po etak konferencije u Jalti britanske pregovara ke pozicije u novinama NDH ocijenjene su vrlo negativno, o emu svjedo i i lanak sarajevskog Novog lista pod naslovom: Engleska je rat svakako izgubila, od njenih ratnih ciljeva nema niata. Engleska je, navodi se, uala u rat zbog Poljske, a da nisu bili ugro~eni njeni interesi, no nije ostvarila niti jedan ratni cilj, vojno i politi ki nije uniatila Njema ku, odrekla se Poljske i ugrozila je vlastiti polo~aj prve imperijalne sile. Kritizirajui britansku pasivnu poziciju i minoran utjecaj na europska zbivanja, sovjetsku premo na Starom kontinentu i gospodarski zna aj SAD-a za poslijeratni svijet, Spremnost je 6. velja e 1945. itateljima u najavi konferencije u Jalti predstavila lanak pod naslovom Pismo iz `vicarske Big three Staljin-Roosevelt-Churchill. Redoslijed kojim su navedeni lideri savezni kih sila u naslovu nije bio slu ajan, ve je trebao ukazati na degradiran polo~aj Velike Britanije, neko prve sile svijeta. Neutralni tisak, navodi se u Spremnosti, u udu promatra kako Staljin ostvaruje svoje imperijalne planove na Balkanu, Baltiku, u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Maarskoj, dok Churchill to mirno promatra: Popuatanjem na raznim stranama predsjednik englezke vlade poma~e Stalina. A Englezkoj, koja se stoljeima borila protiv svakog pokuaaja prevlasti na kontinentu, prieti opasnost, da se nadje pred novom prevlasti, koju e teako uniatiti. U istom tonu i Hrvatski narod vrednuje poziciju Engleske pred zasjedanje u Jalti. Engleska, neko najmonija sila svijeta, prestala je biti velevlast. Njeno vrijeme pomorske snage i trgova kog blagostanja zauvijek je proalo prema Hrvatskom narodu. Nakon savezni ke pobjede, dvije sile e vladati svijetom, SAD i Sovjetski Savez. Engleska sa svojih pedeset milijuna ljudi ne mo~e parirati trostruko mnogobrojnijem SSSR-u i SAD-u. Britansko carstvo joa uvijek postoji zaklju uje Hrvatski narod, no matica e u novom svijetu moi ostvariti suradnju s dominionima samo onda kada to dopusti velesila Sjedinjene Dr~ave. Zagreba ki tjednik Novine navodno veliki poraz britanske politike na Krimu protuma io je u svjetlu savezni kog razdora, kako je to ustaaka propaganda dirigirala: Staljin pobjednik Jalte ameri ki i sovjetski militarizam ~ele progutati cijeli svijet. Engleska je proigrala svoju sreu, da osigura svoje carstvo i da sa uva temelje svojeg materijalnog blagostanja od sustavnog rastakanja od strane njezinih saveznika. Prve vijesti o pregovorima Saveznika na Crnom moru, pojavile su se ve u prvoj polovici velja e u sarajevskom Novom listu: Dugo e potrajati konferencija na Crnom moru Roosevelt, Churchill i Staljin kriju velike osnove o plja ki Europe, a posebno je apostrofirana novost iz Stocholma, prema kojoj je Roosevelt navodno predlo~io plan, plja kanja Njema ke i njene industrije, te oduzimanja nadzora nad zrakoplovima. Te su vijesti, kako bi se dodatno dobilo na vjerodostojnosti, uglavnom preuzimane iz neutralnog avedskog i avicarskog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a. Tako je u tjednom pregledu inozemnog tiska po etkom velja e objavljena vijest da e Saveznici kako bi namirili Sovjete na istoku i postigli ~eljenu Curzonovu liniju, inzistirati na promjeni njema kih granica. Kompenzacija bi se trebala provesti na zapadu, a Njema ka odstupiti Isto nu Prusku. Ubrzo e sve novine u NDH pisati o nepovoljnim odlukama Saveznika po Njema ku, kao i o trgovini teritorija u Europi, premda su, kako je to tuma eno, zapadni Saveznici zagovarali na ela Atlantske povelje i prava naroda na samoodreenje. Bio je to za tisak NDH dokaz da Velika Britanija i SAD odustaju od primjene na ela Atlantske povelje po Staljinovom diktatu. Hrvatski narod glavni politi ki dnevnik u NDH prenio je hrvatskim itateljima stavove iz njema kih listova Deutche Algemaine Zeitunga, Völkischer Beobahtera i Zwölf Uhr Blatta o moguim zaklju cima sastanka. Depresivan ton njema kih novinskih napisa svjedo io je teaku vojnu i politi ku situaciju i nagovijestio skori kraj rata. Pobjeda Njema ke nije niti spomenuta, ali su pokrenute spekulacije o ratnim odatetama, odstupanju dijela isto ne Njema ke Lublinskom odboru, te savezni kom protektoratu nad Njema kom. Sastanak u Jalti predstavljen je kao velika prijevara, a na ela kojima se vode Saveznici usporeena su s Wilsonovim to kama koje su na negativan na in predodredile sudbinu Weimarske Republike. Osvrnuvai se na zna aj trojne konferencije u Jalti, sarajevski Novi list 17. velja e objavio je promid~benu poruku iz Njema ke: Trojna konferencija predstavlja razo aranje. Konac rata je joa daleko. Nijemci e se i dalje boriti za ~ivot i opstanak. Konkretnije vijesti o tijeku pregovora u Jalti, Novi list je objavio krajem velja e objavivai dijelove Churchillova izvjeaa pred Donjim domom. U njegovu referatu, kako navodi Novi list, najavljena je po slomu Njema ke savezni ka okupacija njema kog dr~avnog teritorija i utemeljenje institucije koja bi trebala naslijediti Ligu naroda, a ija osniva ka skupatina je predviena za novu konferenciju u San Franciscu. Ne bi li se dokazala velika opasnost od Sovjeta, ne samo po Isto nu i Jugoisto nu, ve i Srednju Europu, HDU Croatia u radnim materijalima za pripremu lanaka sredinom velja e 1945. uvrstila je jedan njema ki izvjeataj koji e poslu~iti kao obrazac tuma enja sovjetske imperijalne politike u tisku NDH. Sovjeti su, navodi se u izvjeau, svoj dominantan vojno-politi ki polo~aj vrlo dobro iskoristili za realizaciju svojih imperijalnih planova. Sovjetski Savez je, navodi se, vodea sila svijeta, ato potvruje i samo mjesto savezni ke konferencije, kao i potpuna samovolja u ostvarivanju politi kih i teritorijalnih probitaka. Mudrom politikom, zaklju uje se, Staljin je u inio sve predradnje za stvaranje sveslavenskog saveza pod ruskom kapom kojega ve sa injavaju: Bugarska, Makedonija, Albanija i Jugoslavija. Predstoji finalizacija prosovjetskog srednjeeuropskog saveza koji bi trebao obuhvatiti, Maarsku, Austriju, ehoslova ku i Poljsku. Bio je to joa jedan dokaz koji je trebao uvjeriti javnost u NDH, kako hrvatskom narodu pobjedom Saveznika prijeti neka nova asocijacija pod okriljem SSSR-a. Detaljnije informacije o rezultatima pregovora Saveznika na Krimu itateljima su predstavljene objavom Rooseveltovog izvjeaa za Senat i Kongres u sarajevskom Novom listu 3. o~ujka 1945. Konferencija je, navodi se, imala dvije svrhe, osigurati vojno strateake preduvjete za ato br~i slom Njema ke uz ato manje gubitaka i osigurati meunarodnim ugovorima u budunosti trajan mir. Shodno tome odluke konferencije bile su: bezuvjetna kapitulacija Njema ke, ali ne sa svrhom uniatenja njema kog naroda, poslijeratni privremeni nadzor Velike Britanije, Sovjetskog Saveza, Francuske i SAD-a nad Njema kom i obveza Njema ke na ratne reparacije. U izjavi velike trojice dalje je predvieno, kako navodi Hrvatski narod, uniatenje svakog njema kog naoru~anja, zabrana rada nacionalisti kih stranaka, nadzor nad njema kim veleobrtom, te osuda ratnih zlo inaca. Najavljeno je osnivanje poslijeratne Poljske, te uspostava jugoslavenske dr~ave. Indikativno je da su Sarajevski Novi list i Hrvatski narod prenijeli zaklju ke iz Jalte bez propagandnih primjesa. Bilo je to zbog toga ato su odluke Saveznika namijenjene Njema koj bile jednim dijelom primjenjive i na NDH, ime se trebalo u hrvatskoj javnosti proizvesti strah i zorno pokazati ato pora~ene eka po svraetku rata. Na taj na in kao da se htjelo mobilizirati graane u obrani ne ega ato je ve izgubljeno, dr~ave koja nije imala poslijeratnu perspektivu. Stav ustaakog vrha prema odlukama u Jalti hrvatskim graanima 14. velja e 1945. prenio je Ivo Bogdan u uvodniku Hrvatskog naroda. Bila je to oatra kritika upuena na ra un navodno perfidne savezni ke politike trgovanja teritorijima europskih naroda, Poljaka, Nijemaca i Hrvata, kako bi se zadovoljili interesi pobjednika. Posebno je u negativnom kontekstu apostrofirana odluka da se fuzioniranjem lanova emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije i Titovih komunista formira vlada nove Jugoslavije. Bogdan se tako pita, ato je s na elima Atlantske povelje i narodnog samoodreenja i kakva je to pomo ato pru~aju Saveznici malim narodima, aludirajui na upitnu opstojnost hrvatske dr~ave u poslijeratnim okolnostima: Iz itavog izvjeaa izbija istina, da Roosevelt, Staljin i Churchill nisu bili u stanju narodima Europe niata obeati. Oni se zadovoljavaju prijetnjama Njema koj i najavom konferencije ujedinjenih naroda u San Franciscu... U medjuvremenu se podgrijavaju krilatice iz Atlantske povelje o potrebi unutarnjeg mira i pomaganju oslobodjenih zemalja. Na~alost smo i mi Hrvati u nekim naaim prolazno od partizana oslobodjenim krajevima imali prilike osjetiti svu plemenitost pomaganja. Ono se sastoji u izgladnjivanju naaeg svieta na primorju i od ubijanja svega hrvatskog, ato je protiv nasilja, nereda i bezakonja koju sobom nosi boljaevi ka demokracija. Neato suptilniji pristup odlukama s Krima, prema ustaljenom obrascu ponudila je Spremnost. Kolumnist Milivoj Magdi afirmativno je ocijenio govor W. Churchilla u Donjem domu i Rooseveltovu novogodianju poslanicu, a posebice njihovu brigu za djelatnom provedbom na ela iz Atlantske povelje, odnosno o~ivotvorenjem prava svakoga naroda na samoodreenje. Magdi ipak konstatira kako u Jalti nije doalo do ~eljenih pomaka, osim potvrde na elnih smjernica, te da su mali narodi Europe ugro~eni. On smatra hvale vrijednim izjavu Churchilla da e Engleska u asu kada zavrai rat tra~iti rjeaenja za slobodnim i nesku enim demokratskim izborima, ali podsjea itateljstvo na problem poljske dr~ave i neispunjene britanske obveze. Problem je u tome, ka~e Magdi, ato se britansko poimanje slobode i demokracije bitno razlikuje od sovjetskog, pa ponavlja retori ko pitanje jednog britanskog novinara upueno Churchillu: Da li se problem poljske slobode ima tako shvatiti, da oni budu slobodni, kao ato smo slobodni mi u Engleskoj, Sjedinjenim Dr~avama i Francuzkoj, te da li njihovo vrhovni tvo ima biti nesprie eno ili oni imaju postati puki protektorat sovjetske dr~ave, prisiljen protiv svoje volje sa strane oru~ane prevlasti, da prihvati komunisti ki totalitarni sustav. Autor u lanku tematizira poljsko pitanje, a zapravo misli na NDH, i njen poslijeratni status, koji e odrediti oru~ana prevlast, a ne idealisti ka na ela Atlantske povelje, kao da se vrijednosni sustav zapadnih demokracija odnosi na njema ku ratnu tvorevinu, ustaaku Hrvatsku. Za Magdia je vrlo lijepo i pohvalno ato Churchill i Roosevelt osobno misle o slobodi, demokraciji i pravu na samoodreenje, ato predstavlja zna ajan odmak od dotadaanje ustaake retorike. Ipak, svjestan je da pora~eni nee imati pravo izbora, odnosno da e na prostoru jugoistoka Europe glavnu rije voditi Sovjeti i kako ka~e, boljaevi ka ekspozitura, Titovi partizani. Zato, kad ve Njema ka ne mo~e pobijediti, on navija za pobjedu zapadnih Saveznika. Spremnost koja je od Teherana benevolentnije pisala o zapadnim demokracijama, posve je otvoreno zagovarala sukob Sovjeta i zapadnih Saveznika, iako to nije imalo realnu podlogu. Bila je to osmialjena strategija ustaake propagande, koja je na tragu njema kih uzora potkraj rata posebno bila usmjerena protiv Sovjeta u ~elji da se raspadne alijansa SSSR-a i zapadnih Saveznika. Ipak, bilo bi krajnje pretenciozno zaklju iti da bi lanci iz Spremnosti mogli imati utjecaja na meunarodne politi ke odnose, kao ato nisu mogli imati zna ajnijeg utjecaja niti na politi ka i ratna zbivanja u NDH. Prije bi se moglo rei da je to bila tek refleksija straha ustaakog vrha od sudbine koju su o ekivali pobjedom Saveznika, odnosno NOP-a pod vodstvom Titovih komunista. Podsjeajui na negdaanju mo i zna aj Velike Britanije u Europi, Spremnost svojim lancima ustvari poziva zapadne Saveznike da neato u ine i ne dozvole boljaevizaciju europskog istoka i jugoistoka, odnosno da ako ve netko mora, zapadni Saveznici budu ti koji e uspostaviti vlast na prostoru NDH. Paradoksalno je da se Magdi poziva na na ela Atlantske povelje kao da je njema ki projekt Neue Europa sazdan na vrijednostima zapadnih demokracija. Poljska i ustaaka Hrvatska nemaju dodirnih to aka, a poslijeratna sudbina Poljske dobrim dijelom je bila rezultat njema ke okupacije i tajnog ugovora iz 1939. sa Staljinom. NDH je bila ratna tvorevina, produkt volje Njema ke i Italije, a ustaaki re~im potpisnik Trojnog pakta i dio sila Osovine. Vrijednosni sustav koji je ustaaka vlast izgradila u razdoblju 1941.-1945. po uzoru na nacisti ku Njema ku, nespojiv je s programom Atlantske povelje ili Poveljom UN-a. Teza da Nijemci poatuju prava malih naroda, naprosto nema utemeljenja, jer je nacisti ka Njema ka vojnom silom zauzela vei dio Europe ukidajui pojedine dr~ave i stvarajui nove, postavivai u okupiranim zemljama vlastitu upravu ili pronacisti ki re~im kao u slu aju NDH, Slova ke ili Norveake. Prostor istoka i jugoistoka Europe nije imao veliko zna enje u pregovorima Saveznika, izuzme li se pitanje Poljske. Pitanja o kojima su raspravljali Saveznici bila su usmjerena najveim dijelom na vojno savezniatvo i slom Njema ke i Japana, a na kraju rata i na ratne reparacije i podjelu Njema ke. I Roosevelt i Churchill bili su svjesni toga da e na podru jima koje oslobodila Crvena armija teako utjecati na poslijeratno formiranje vlasti. U slu aju Jugoslavije, gdje je pokret otpora odigrao klju nu ulogu u oslobaanju zemlje, prema sporazumu Sovjeta i Britanaca o podjeli utjecaja 50% naprama 50%, formiranje vlasti prepuateno je dogovoru Tita i emigrantske vlade. Ipak, poslijeratni scenarij u Jugoslaviji, s kojim Churchill nee biti zadovoljan, bio je rezultat vojne i politi ke premoi u zemlji NOVJ pod vodstvom KPJ. Jalta se u tisku NDH povezivala s po etkom Hladnog rata u svijetu, iako posve neopravdano, jer su ratna zbivanja 1942. i 1943. na Isto nom bojiatu, konferencija u Teheranu i sastanak Churchilla i Staljina u Moskvi 1944. (listopad) bitno prije predodredili sudbinu Isto ne Europe i dominaciju Sovjeta. Staljin je proglaaen pobjednikom, SSSR vodeom silom svijeta, a Engleska posve neutemeljeno, propalim imperijem. Bila je to ustvari poruka hrvatskoj javnosti kako se ustaae bore na pravoj, protuboljaevi koj strani, te da je za o ekivati kako e se ubrzo i Amerikanci i Englezi boriti protiv Sovjeta. U tom kontekstu najavljen je i III. svjetski rat. Savezniatvo SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a u Jalti nije poljuljano kako je to tisak NDH pogreano interpretirao. Na Krimu su svi sudionici neato dobili i izgubili u pregovorima, ali je vrsta volja za vojnim, politi kim, pa i gospodarskim uniatenjem nacisti ke Njema ke samo potvrena, ato se dakako odnosilo i na NDH. Roosevelt je tako dobio pristanak Sovjeta za formiranjem UN-a i Vijea sigurnosti, ato je ameri ka diplomacija smatrala vrlo va~nim korakom u stvaranju sistema meunarodne sigurnosti i poslijeratne suradnje velikih sila. Takoer je dobio i pristanak Sovjeta da e SSSR ui u rat protiv Japana im Njema ka kapitulira. Staljin je za uzvrat dobio neke teritorijalne ustupke na Dalekom istoku, dio Sahalina i Kurilsko oto je. Churchill je osigurao Francuskoj sudjelovanje u podjeli Njema ke i ravnopravno sudjelovanje u Komisiji koja e organizirati upravu poslijeratnom Njema kom. Churchill je takoer uspio uz ameri ku podraku onemoguiti nametanje previsokih reparacija Njema koj, sprije ivai sovjetski zahtjev za kvantifikacijom ratnog duga. Osim toga, Churchill je, ne bi li sprije io formiranje komunisti ke vlade u Jugoslaviji, htio ubrzati provedbu sporazuma Tito-`ubaai u Jugoslaviji, odnosno utjecati na ato hitnije formiranje Privremene vlade DFJ, te proairenje AVNOJ-a s lanovima posljednje jugoslavenske skupatine koji se nisu kompromitirali kolaboracijom s neprijateljem, ato je u vidu zaklju ka prihvaeno na Krimu. San Francisco- San Fiasko Veliku konferenciju Saveznika u San Franciscu, kojoj je tisak NDH posvetio znatan prostor, obilje~it e, kako se navodi u pregledu neutralnog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a, nerazrijeaene dileme iz Jalte. Problem je bio u interpretaciji pojmova demokracija, demokratski izbori i demokratska dr~ava, zbog ega je, kako se navodi u izvjeau, ve eskalirao meunarodni problem Poljske, a nadovezuje se problem Maarske, Rumunjske, balti kih dr~ava. Sovjeti su za razliku od zapadnih Saveznika demokraciju interpretirali kao autokratsko gospodstvo jedne komunisti ke stranke, ato je re~imski tisak NDH iskoristio kao lajtmotiv konferencije u San Franciscu. Zapadnim Saveznicima formulacija zaklju aka s Jalte bila je prihvatljiva, navodi se u jednom izvjeau od 20. o~ujka 1945. MVP-a, jer nisu jasno sagledali sovjetske politi ke planove u Isto noj i Jugoisto noj Europi. Stav SAD-a i Velike Britanije bio je da e: ..uloga Sovjetske Unije za 1945. bit u tome da se kona no likvidira faaizam, nacizam i da se pomogne oslobodjenim zemljama da stvore novu demokratsku Europu, slobodnu od svakog faaizma. Meutim, sovjetska realizacija krimskih zaklju aka u Isto noj Europi zapravo je dijametralno suprotna britanskim i ameri kim o ekivanjima i predstavlja novi oblik imperijalizma, opravdavan voljom osloboenih naroda, zaklju uje se u izvjeau. Na tragu predlo~aka Izvjeatajnog ureda MVP-a Hrvatski narod je 4. travnja 1945. predstojeem vijeanju u SAD-u posvetio cijeli uvodnik, upozorivai na nerijeaene ra une Saveznika joa iz Dumbarton Oaksa i Jalte. Staljinu je, navodi se, uspjelo i prije zasjedanja u San Franciscu minirati posljedice, odnosno budunost Ujedinjenih naroda. On je osigurao pravo veta u Vijeu sigurnosti, a vjerojatno i premo u skupatini Druatva naroda. Sovjeti su, dalje se navodi, pobjedu na ratiatu iskoristili u politi kom smislu i silom postavljaju vlade u Maarskoj, Poljskoj, Finskoj i Bugarskoj. Pravo veta Sovjetima je omoguilo i vojno djelovanje uzdu~ granice SSSR-a, bez bojazni od intervencije meunarodne organizacije za o uvanje mira i sigurnosti, zbog ega je sastanak u San Franciscu unaprijed osuen na propast, zaklju uje Hrvatski narod. Problematizirajui ishod sastanka u San Franciscu i prije samog po etka, Hrvatski narod je u pesimisti nim prognozama objavio vijesti iz avedskog lista Svenska Dangbladet kako najvei problem pred po etak zasjedanja predstavlja koliko glasova pripada kojoj od velikih sila, i ima li Sovjetski Savez pravo na vei broj glasova poput Velike Britanije i njenih dominiona. Naglaaavajui problem Poljske, posebno je naglaaeno na temelju komentara portugalskog lista Voz, te engleskog Daily Maila da su Saveznici na zahtjev Sovjeta pristali ne uklju iti u rad Druatva naroda poljsku emigrantsku vladu, te da je Staljin otvoreno tra~io da Lublinski odbor zastupa Poljsku na meunarodnoj konferenciji. Rije je o suatinskom razila~enju koje dugoro no mo~e imati reperkusije na meunarodne odnose i nali je poslijeratnog svijeta upozoravao je Hrvatski narod, a kamen spoticanja, kako se navodilo, bila je dijametralno suprotna ideoloaka pozicija zapadnih Saveznika i Sovjetskog Saveza: Dok, naime zapadni narodi proglaauju da sviet mora postati demokratski, boljaevici gaje najoatriji oblik dr~avnog totalitarizma. Citirajui Daily Mail, Hrvatski narod navodi u komentaru o ekivane sjednice u San Franciscu i problem malih naroda, te pravo na veta koje su prigrabile velike sile: Manje dr~ave su uznemirene radi prava veta u vieu sigurnosti, kojim si velika petorica pridr~avaju pravo odluke, te uslied pomanjkanja bilo kakvog spominjanja moralnosti, pravde i zakona u odlukama viea sigurnosti. Pozivajui se na britanske izvore Hrvatski narod na kraju ironi no zaklju uje kako bi bilo tragi no da zbog pomanjkanja konsenzusa u redovima Saveznika, konferencija u San Franciscu ponese naslov San Fiasco. Za Novine nije samo koncept veta bio neprihvatljiv sa stanoviata novih vrijednosti koje su emancipirane Atlantskom poveljom, ve i zahtjevi SAD-a i SSSR-a za multiplikacijom njihovih glasova u skupatini Druatva naroda. Zagreba ki tjednik Spremnost u lanku Savezni ki kompleksi citirajui avicarski Die Tat takoer otvara problem veta i sa ~aloau konstatira da se u konceptu poslijeratnoga svijeta nije zna ajno odmaklo od ranije politike temeljene na moi i vojnoj sili. Povlastica veta etiri ili pet stalnih lanica, zaklju uje Spremnost, devalvira zna aj malih naroda u skupatini Druatva naroda i vraa kota povijesti na po etak. *** U posljednjim mjesecima rata novine u NDH svim silama nastojale su dokazati razdor meu Saveznicima i besmislenost zajedni kog ratovanja SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a. Bio je to za ustaaki re~im va~an propagandni zadatak. U javnosti se nastojao stvoriti dojam da se savezni ka alijansa raspada, te da je potrebno mobilizirati sve ljudske i materijalne resurse u borbi protiv komunista. U ustaakim redovima vjerovalo se da bi takav razvoj dogaaja u NDH osigurao na vanjsko politi kom planu mogunost pregovora sa zapadnim Saveznicima i bio va~an argument za poslijeratnu budunost NDH. Naravno, bila je to nemogua misija, jer je rat ve bio izgubljen za Njema ku i njene satelite, kao ato je i neki imaginarni separatni mir za NDH bio utopija, jer su po dogovoru Saveznika u Moskvi ustaae trebale odgovarati pred sudovima ve obnovljene jugoslavenske dr~ave, DFJ. Tijekom velja e, o~ujka i travnja 1945. dnevnici Hrvatski narod, sarajevski Novi list i Hrvatski list posvetit e velik broj lanaka prijeporima u savezni kim redovima. Hrvatski narod u pravilu je na prvoj ili posljednjoj (aestoj ili etvrtoj) stranici objavljivao lanke s tom tematikom. U posljednja etiri mjeseca u to no sto brojeva od 3. sije nja 1945. i broja 1225, pa do 5. svibnja i broja 1325, objavljena su 44 lanka, ato zna i da je gotovo svaki drugi dan redakcija Hrvatskog naroda posveivala znatan prostor Saveznicima i njihovim sukobima. Hrvatski list, koji je izlazio do sredine travnja 1945. od 3. sije nja i broja 1. pa do 7. travnja 1945. i broja 73, uglavnom na 1. ili 2. stranici objavio je 24 lanka na istu temu, dok je sarajevski Novi list objavio 17 lanaka prete~ito na drugoj i treoj stranici od 6. sije nja i broja 1119 do 28 o~ujka i broja 1188. Bili su to lanci u kojima se najavljivao skori raspad savezni ke alijanse, III. svjetski rat i apokalipti ka budunost svijeta. Tako je sarajevski Novi list na temelju vijesti iz Berlina objavio po etkom velja e 1945. lanak pod naslovom: Engleski zarobljenici u borbi protiv Sovjeta, dobrovoljno se bore zajedno sa Nijemcima, u kojem se navodi kako je u okrugu Glogau kod Sagdana, 300 zarobljenika, uglavnom britanskih zrakoplovnih asnika odbilo njema ku ponudu za njihovom predajom Sovjetima i odlu ilo se boriti rame uz rame s Nijemcima. Sovjete se nastojalo prikazati u najcrnjem svjetlu: Straana nasilja Sovjeta u Njema koj s baca ima plamena na ~enu i djecu, a borbeni moral podii na najviau razinu vjerom u novu njema ku ratnu tehnologiju: Kraljevski tigar oklopnjak kojeg se ne mo~e uniatiti, Preko 1 000 kilometara na sat prevaljuju novi njema ki udesni zrakoplovi. Neprirodnost savezniatva s jedne strane Engleske, Amerike i Sovjetskog Saveza bit e osnova za apokalipti ka proro anstva o sudbini svijeta nakon rata. Hrvatski list po etkom svibnja 1944. upozorava itateljstvo na mogunost treeg svjetskog rata izmeu Saveznika koji se bore za prevlast nad sirovinama i resursima. Posebno je apostrofiran problem ameri kog kreditiranja Sovjetskog Saveza u vrijednosti dvije milijarde dolara, ato je navodno dogovoreno u proljee 1944. u Moskvi izmeu sovjetskih predstavnika i ameri ke delegacije predvoene E. Johnstonom, predsjednikom ameri ke trgova ke komore. Sovjeti, navodi se, to nee moi platiti u novcu, ve e svoj dug morati servisirati sirovinama: bakrom, kobaltom, platinom i volframom. I dok Sovjetski Savez kreditima gradi novu europsku vojnu i industrijsku silu, koja ve ostvaruje svoje imperijalne ciljeve u Europi, Amerika se na ruskim sirovinama priprema za esto spominjani III. svjetski rat. Budu li prema teheranskim odlukama Njema ka i njene saveznice izbrisane s karte Europe, retori ki propituje Hrvatski list, protiv koga bi onda Sjedinjene Dr~ave mogle voditi novi rat. Prema Novinama razdor meu Saveznicima bio je takav po etkom 1945. da dugoro ne vojne suradnje nije moglo biti, a politi ki konsenzus bila je ista utopija. Novi svjetski rat je neizbje~an, zaklju uju Novine, jer Saveznici ne surauju, ve ostvaruju interese. Primjer za to je po etak velike sovjetske ofenzive na sjeveru u ljeto 1944., o kojoj zapadni Saveznici nisu bili obavijeateni. Sarajevski Novi list u lanku Da li bi poraz Njema ke donio svijetu mir? upozorava da poraz Njema ke i oslabljene pozicije Engleske vode k boljaevizaciji Europe. Tri imperijalne sile SSSR, SAD i Velika Britanija ne mogu biti jamac mira u Europi i svijetu ve naprotiv, latentna prijetnja rata. Posebno se to odnosi na Sovjete, navodi se u Novom listu. Pa kada i bi poalo za rukom Rooseveltu i Churchillu na konferencijama sa Stalinom utvrditi i svietu do arati sliku mira, podjelom svieta u interesne sfere, u atmosferi njihovog savezni tva lebdi sablast rata meu njima. Mi mo~emo i u to povjerovati da bi se Anglosasi za sada zadovoljili s podjelom svieta na sfere i predajom znatnijih europskih i prednjeazijskih podru ja Sovjetima. Ali je danas i njima opipljiv bezgrani ni apetit Sovjeta, koji se ve sada ne da vezati s nikakvim Curzonovim linijama i atlantskim poveljama. Hrvatski narod poput Novina u uvodniku pod naslovom Sudbinsko raskrae od 4. svibnja 1945. takoer predvia boljaevizaciju Europe na ruaevinama Njema ke, te poziva zapadne Saveznike u novi rat protiv Sovjeta za spas Europe: Ni ameri ki ni englezki vojnik nije poaao u rat za pobjedu boljaevizma u Evropi i svietu. Naprotiv njima je re eno da se bore za naj iaa demokratska na ela, za mir sigurnost slobodu i sveobe blagostanje, baa kao je istaknuto i u krimskim zaklju cima. Sada nastupa razdoblje kad Evropa i sviet moraju znati da su Atlantska povelja i krimski zaklju ci krpe papira koje se na svraetku Drugog svjetskog rata bacaju u koa, ili su to povjestni dokumenti, koji doduae predviaju uniatenje nacizma i faaizma, ali isklju uju i boljaevizam. Potonji lanci imali su za cilj itateljstvu ukazati na fragilnost savezniatva SAD-a, Engleske i Sovjetskog Saveza, te proizvesti strah u javnosti apokalipti kim predvianjima. Ustaaka propaganda nije nudila rjeaenje za Hrvatsku, ve je zlurado lamentirala o prijeporima Saveznika, pritom opravdavajui hrvatsko savezniatvo s Njema kom. Cilj je bio dokazati javnosti NDH da su Sovjeti izigrali svoje Saveznike i iskoristili rat protiv Njema ke za airenje komunizma u Europi. Bila je to ujedno reakcija ustaake propagande na sporazum Tita i `ubaaia, povezivanja NKOJ-a i kraljevske vlade u Londonu, te prihvaanje jugoslavenskih komunista od zapadnih Saveznika. Meutim, upravo e nova Jugoslavija biti dokaz sna~nog savezniatva SSSR-a i zapadnih Saveznika, jer je ratna strategija do kona ne pobjede nad Njema kom bila zna ajnija i od bitno va~nijih politi kih prijepora. Churchillu i Rooseveltu prihvatiti komuniste predvoene Titom, nije predstavljao problem, ve vojno strateaki opravdan potez, te prihvatljivo politi ko rjeaenje za obnovu Jugoslavije. U tom konceptu nije bilo mjesta za NDH i pora~enu ustaaku ideologiju. 3.6.3 Ustaaka propaganda protiv NOP-a i pribli~avanje zapadnim Saveznicima na stranicama Spremnosti Potkraj 1944., kada je bilo jasno da je Njema ka pora~ena, uvodnici najtira~nijeg dnevnika NDH, Hrvatskog naroda nisu viae zagovarali njema ku pobjedu, ve su koristili neke neodreene formulacije dokazujui besmislenost savezni kih uspjeha nasuprot neslomljivom i nepokorenom duhu europskih borbenih naroda. U uvodniku pod naslovom Tko e pobiediti s po etka prosinca 1944. Milan Ilini je ustvrdio kako je doba Versaileske Europe zauvijek zavraeno, te da bez obzira na ishod rata narodi Europe nee prihvatiti mirovne uvjete protivno narodnoj volji i nacionalnim interesima. Opravdavajui rat, odnosno europske nacionalne pokrete u borbi protiv versaileskog poretka, Ilini se u kontekstu navodno hrvatskih nacionalnih interesa poziva na parolu Svoje ne damo tudje ne tra~imo. Nije va~no tko e pobijediti, Ilini relativizira ishod rata, jer pobjedonosno zavraiti rat niata ne zna i ako je duh pora~enog naslomljiv: Da se narodi, pogotovo veliki narod, ne mogu iztriebiti, to se ve pokazalo. Imaju li oni na vodstvu politi are, koji nee nikada kapitulirati, tad je njihova budunost osigurana. Pobiediti pak u ratu protivnika, kod kojega je svaka kua tvrava, svaki grm i drvo zaklon za puaku ili strojnicu, to je nemogue. Poruka itateljima bila je jasna, rat je mogue izgubiti, ali to ne zna i da se treba predati ili odustati od svetog cilja, hrvatske dr~ave. Na tom trnovitom putu, autor implicite sugerira, valja slijediti mudre politi are, ustaaki vrh na elu s Paveliem. O mudrim ljudima piae i Marko ovi upozoravajui itateljstvo na svetu du~nost svakog Hrvata u neizvjesnim ratnim okolnostima po domovinu: Mudri ljudi ~ive i mudruju na puakama, radu i borbi. Nije teako, dalje navodi autor, shvatiti u kojoj se situaciji nalazi NDH krajem 1944., kada je neprijateljska vojska na granicama zemlje, no ne preostaje niata nego biti hrabar i slijediti one koji su znali ato i kako treba 10. travnja na prvi roendan hrvatske dr~ave. Strahove ustaakog re~ima od Titovih komunista, Staljinove ekspoziture kako su nazivali novouspostavljenu jugoslavensku vlast u Beogradu, ponajbolje e artikulirati uvodnici Spremnosti tijekom sije nja, velja e i o~ujka 1945. Autori poput Milivoja Magdia, Franje Nevistia, Stanka Vitkovia, Vilka Riegera, Petra Bareze imali su zadatak hrvatskoj javnosti objasniti ato Hrvatsku eka nakon pobjede Saveznika, odnosno NOVJ-a. Meutim, postojala je fikcija, koju sam ranije pojasnio kao fenomen Hitlerove ratne i politi ke strategije potkraj rata, da bi ustaaka Hrvatska ipak mogla biti prihvaena od zapadnih Saveznika. U tom ustaakom projektu, trebalo je na politi kom planu ostati vjeran njema kom savezniku u borbi protiv boljaevizma, a istovremeno tra~iti osnovu za pregovore sa zapadnim Saveznicima. Da stvar bude do kraja paradoksalna, pokuaaj prelaska na stranu zapadnih Saveznika Poglavnik je onemoguio u rujnu 1944., odlu ivai se na vjernost njema kom savezniku. Na tragu benevolentnije kritike zapadnih Saveznika, Franjo Nevisti u svojem lanku Naa put od 21. sije nja 1945. piae o Engleskoj kao ponajboljoj demokraciji, stavljajui je uz bok s Rimskom Republikom i gr kim polisima, zamjerajui joj nametanje demokratskih principa izvan vlastite zemlje. Nevisti se pita, nije li i pravo na samoodreenje temeljno demokratsko pravo koje je ustaaka vlast iskoristila 1941., a koje se sada osporava, odnosno zaato Englezi ne pomognu hrvatsku borbu za vlastitom dr~avom protiv zajedni kog neprijatelja, komunista. Na tragu istog poimanja, Milivoj Magdi 4. velja e 1945. u lanku Pred odlukom?- Odnosi unutar anglosasko-sovjetske vojni ke koalicije, stupili su u razdoblje, u kojem viae nije mogue odgaati rjeaavanje politi kih pitanja, govori o Englezima kao o posljednjoj barijeri od boljaevizma na Balkanu. Osnovu za to pronalazi u jednom Churchillovom izlaganju u kojem ovaj osuuje gr ke partizane, a u nabrajanju antifaaisti kih pokreta otpora u Europi izostavlja NOVJ. Churchillove stavove Magdi interpretira kao pokuaaj suprotstavljanja boljaevi kim ciljevima na jugoistoku Europe. Tito i NKOJ u Beogradu za Magdia su produ~ena ruka Moskve na podru ju bivae Jugoslavije, antidemokratski element koji odbija suradnju s drugim strankama u formiranju vlasti. Magdi vjeruje da Englezi i Amerikanci nee skratenih ruku gledati kako Sovjeti ostvaruju svoje planove i pojaanjava kako su njihovi stavovi dijametralno suprotni: Podpuno je krivo mialjenje, zaklju uje, da ova koalicija predstavlja vrsti savez s izraenim glediatem na ureenje poslieratnih pitanja. Suprotnosti izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta bit e sve viae kako se rat primicao kraju. Bit e to uvertira u hladnoratovsku podjelu Europe i svijeta. Meutim, ustaaka propaganda je zanemarivala suatinu savezniatva zapadnih Saveznika i Sovjeta, ono ato ih je vrsto vezalo, a to je bio rat protiv Njema ke i njenih saveznika do kona ne pobjede. Niata nije moglo ugroziti taj cilj, joa od kraja 1941. i ulaska SAD-a u rat, a pogotovo ne nakon Teherana gdje je savezniatvo u vraeno i gdje su postavljeni vojni i politi ki ciljevi. Oslobodila ki pohod Crvene armije na jugoistoku Europe u Bugarskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviju, do ekan je s odobravanjem zapadnih Saveznika, kao zna ajan ratni uspjeh i dio zajedni ke vojne strategije savezni kih vojski. Obzirom da su u isto vrijeme dogovorene zone utjecaja na istoku i jugoistoku Europe, logi no je da su obje strane radile na ostvarenju svojih politi kih ciljeva. Sovjeti su podupirali Tita i komuniste (ato potvruje i sklapanje sporazuma o privremenom ulasku jedinica Crvene armije u listopadu 1944. na teritorij Jugoslavije s NKOJ-em), a Britanci izbjegli ku vladu na elu sa `ubaaiem, u nadi da e onemoguiti stvaranje komunisti ke Jugoslavije. Strah od komunisti ke prevlasti na jugoistoku Europe, Britanci su kompenzirali vojnom intervencijom u Gr koj, gdje su onemoguili EAM u preuzimanju vlasti. Takav pothvat nisu imali namjere provesti u Jugoslaviji i to je Churchill jednozna no poru io kralju Petru po etkom 1945., upozoravajui ga na nu~nost prihvaanja sporazuma Tito-`ubaai, odnosno formiranja Privremene vlade. Ustaaka nada u intervenciju zapadnih Saveznika na prostoru Jugoslavije, kada je ve bilo izvjesno da e komunisti pobijediti, bila je posve neutemeljena. Na drugom mjestu Petar Bareza u lanku Jugoslavensko pitanje dokazuje kako su odluke velike trojice s Krima, zapravo na tragu velikosrpskih interesa i stvaranja nove jugoslavenske zajednice sa srpskom prevlaau. Prihvativai falsifikat srpske protuokupatorske borbe, ka~e Bareza, morali su u Londonu i Moskvi iz nu~de ustrajati na fikciji Jugoslavije. Njih ne zanima Jugoslavija, ve uniatenje hrvatske dr~ave, i stvaranje nove jugoslavenske zajednice pod srpskom supremacijom. Na isti na in i Vilko Rieger u lanku Neprijateljske osnove - Ne mo~e se uzpostaviti umjetna tvorevina Jugoslavija, koju itav hrvatski narod ne e, problematizira odluke s Krima, kao novi ustupak britanske politike Srbima. Odluka o formiranju Privremene vlade DFJ-a, ato je definirano sporazumima Tita i `ubaaia, ka~e Rieger, podr~ana je u Jalti od Roosevelta, Churchilla i Staljina, kao i proairenje AVNOJ-a, privremenog zakonodavnog tijela, lanovima posljednjeg jugoslavenskog parlamenta koji se nisu kompromitirali suradnjom s neprijateljima. Za Riegera je posve jasno zaato su se Angloamerikanci i Sovjeti dogovorili na posve nedemokratskim principima formirati privremenu zakonodavnu vlast Jugoslavije. Cilj je Srbima osigurati prevlast u obnovljenom beogradskom parlamentu, odnosno u novoj Jugoslaviji. I dalje zaklju uje, kako je posve jasno zaato je kralj Petar odjednom postao tako kooperativan oko formiranja Namjesniatva i zajedni ke vlade, odnosno zaato `ubaai sredinom velja e 1945. hitno putuje u Beograd. Ipak, Rieger upozorava, kako nije izvjesno da e kralj Petar II. uspjeti osigurati restituciju monarhije, jer je Tito vrsto odlu io zadr~ati vlast. Za Riegera je kralj eksponent engleske politike u bivaoj Jugoslaviji, a Tito sovjetske, odnosno Tito i kralj su za njega pijuni u rukama Saveznika. Iako tvrdi kako bi realizacija nove Jugoslavije bila pogubna za Hrvate, on ne nudi rjeaenje, osim ve uobi ajenih parola o nu~nosti ustrajne borbe za o uvanje hrvatske dr~ave, koje nisu imale realnu podlogu. Korak dalje u tuma enju komunisti kog stava o proairenju AVNOJ-a pojedincima iz posljednjeg parlamenta bivae Jugoslavije (iz 1938.) ponudio je Milivoj Magdi, u lanku indikativnog naslova Beogradski mete~ - ne postoji ni nova ni stara Jugoslavija. Magdi tvrdi da komunisti opstruiraju odluke s Krima po pitanju proairenja AVNOJ-a i ne dopuataju formiranje koalicije stranaka, kako su to zapadni Saveznici predvidjeli, ve zagovaraju model Narodnooslobodila ke fronte, u kojoj komunisti imaju potpunu prevlast, a druge politi ke opcije (HSS op. a.) tek zadovoljavaju formu: Oni doduae dozvoljavaju mogunost da u pokretu, kao ato je Narodnooslobodila ka fronta, kroz neko vrieme postoje i elementi takove koalicije, ali partizani smatraju da se mora te~iti prema openarodnom pokretu u kome postepeno iz ezavaju svi elementi koalicije...Partizanska borba protiv izdajni kog i reakcionarnog vodstva HSS-a mo~e se razumjeti samo u okviru ove i ovakve koncepcije o «jedinstvenoj openarodnoj oslobodila koj fronti». Magdi dalje citira jedno izvjeae TANJUG-a u kojem se tvrdi kako NOP nema niata protiv toga da se njegova vlada proairi za one ljude koji nisu izdali svoju domovinu, te da nastavi kontinuitet dr~avnosti stare Jugoslavije ukoliko on ne smeta borbu protiv okupatora i ukoliko ga ne predstavljaju suradnici s okupatorima. Primjer kako partizani vrae selekciju, Magdi vidi u slu aju Juraja `uteja, kojega Tito nije htio prihvatiti kao jednog od lanova kraljevskog namjesniatva, jer je eksponent predratne politike s kojom komunisti ne ~ele suraivati. Magdi zapravo dokazuje da s komunistima nije mogu dogovor, te da se Churchill i zapadni Saveznici varaju kada misle da e provesti u djelo odluke s Krima. On pohvaljuje elnika HSS-a u inozemstvu J. Krnjevia koji je pravodobno shvatio da je put uspostave nove Jugoslavije jednostrana kog re~ima koji vode komunisti, potpuno suprotan politici Ujedinjenih Naroda. Apsurdno je da se ustaaka propaganda na stranicama Spremnosti, kao i u slu aju Poljske, pozivala na demokratske principe, Atlantsku povelju i odluke iz Dumbarton Oaksa, i da je pritom kritizirala komunisti ke nakane jednostrana kog upravljanja novom Jugoslavijom, kad je upravo ustaaka vlast dokinula parlamentarizam u Hrvatskoj. Komunisti kao ratni pobjednici u Hrvatskoj, Hrvatsku selja ku stranku nisu imali nakanu rehabilitirati. Njihova je propaganda bila usmjerena protiv V. Ma eka, a u cilju okupljanja selja kih masa u okrilju NOP-a. Osnivanje Izvranog odbora HSS-a u okviru ZAVNOH-a krajem 1944. uz odobrenje KPH, imat e zna ajnu ulogu u daljnjoj dezintegraciji HSS-a, neko najmonije hrvatske stranke, a istodobno dati doprinos jedinstvu NOP-a i njegovoj kona noj pobjedi. Projekt nove Jugoslavije podr~avan od Saveznika, a u re~iji komunista ratnih pobjednika, neumitno se pribli~avao kona noj realizaciji. Po etkom o~ujka 1945. u Beogradu je formirano kraljevsko namjesniatva. Kralj Petar je od aest kandidata predlo~enih od NKOJ-a i `ubaaieve vlade izabrao tri predstavnika, dr. Srana Budisavljevia, dr. Ante Mandia i ing. Duaana Srneca. U Privremenu vladu koja je 7. o~ujka 1945. formirana, uali su i politi ari iz emigracije, Milan Grol, voa Demokratske stranke, na mjesto potpredsjednika Vlade, Ivan `ubaai iz HSS-a na mjesto ministra vanjskih poslova, Juraj `utej iz HSS-a na ministarsko mjesto bez lisnice, Fran Frol iz HSS- na mjesto ministra pravosua, Zlatan Sremec iz HSS-a na mjesto ministra narodnog zdravlja, Edward Kocbek kraanski socijalist iz Osvobodilne fronte za ministra Slovenije, Jaaa Prodanovi iz Jugoslavenske republikanske stranke, za ministra Srbije i Sava Kosanovi elnik Samostalne demokratske stranke, za ministra informacija. Sporazum Tito-`ubaai je ispoatovan, kao i naputak Saveznika s Krima, meutim komunisti su imali prevlast koju e iskoristiti na izborima za Ustavotvornu skupatinu i osigurati premonu pobjedu Narodnoj fronti Josipa Broza Tita. *** Tisak NDH uputio je jasnu poruku hrvatskim graanima ato ih o ekuje po uspostavi komunisti ke vlasti, i kakvu e sudbinu do~ivjeti hrvatska dr~ava bude li realiziran politi ki projekt iz Jalte. Ustaae je u svim novinama trebalo prikazati patriotima koji se samo bore za vlastitu dr~avu, o emu svjedo e spomenuti uvodnici u Hrvatskog naroda Milana Ilinia i Marka ovia, a ustaaku borbu obrambenom i antiboljaevi kom. Hrvatski narod kao najtira~niji dnevnik u NDH i Spremnost kao najva~niji tjednik, u posljednjim mjesecima rata imali su zadatak osigurati kakav takav borbeni duh, ali i atmosferu straha od komunisti ke odmazde o emu svjedo e lanci Milana Ilinia, Ivana Oraania i Marka ovia, ali i Milivoja Magdia, Petra Bareze, Tijasa Mortigjije, Vilka Riegera i dr. Prvi cilj ustaakog vrha nije bio polu en, jer su globalne ratne okolnosti uvjetovale rok trajanja ustaakog re~ima i NDH, dok je na planu protuboljaevi ke politike propaganda imala odreenih uspjeha ato e potvrditi i broj hrvatskih graana koji se odlu io za bijeg na Zapad po etkom svibnja 1945. Spremnost je imala joa jedan zadatak, osigurati ustaakom vrhu predaju na Zapadu. Druga ije je nemogue objasniti umjereno anglofilski karakter Spremnosti, u vrijeme ustaaizacije novinskih redakcija, tj. otpuatanja, progona i zatvaranja novinara koji se nisu htjeli u laniti u ustaaku organizaciju. Da bi postigla cilj pred kraj rata, ustaaka propaganda morala je prividno izmijeniti sustav vrijednosti na kojemu je po ivala ustaaka ideologija. Plutokrati viae nisu bili najvei neprijatelji na stranicama Spremnosti, jer je vlada NDH potkraj rata u tajnosti nastojala pronai zajedni ki jezik sa zapadnim Saveznicima barem po pitanju uvjeta predaje, a to se moralo odraziti i na novinarski izri aj. Vei neprijatelj od zapadnih demokracija za ustaaki re~im bili su Sovjeti, pa ako je trebalo birati izmeu dva zla, birano je ono manje. Pove~e li se to s Memorandumom upuenim 4. svibnja 1945. generalu Haroldu Aleksanderu, zapovjedniku savezni kih snaga na Mediteranu, jasno je koja je bila intencija ustaakog vrha. Ipak, osim u Spremnosti, promjena se nije osjetila sve do posljednjih dana NDH u o ekivanoj mjeri, jer je ustaaki re~im bio vrsto vojno i politi ki pod kontrolom III. Reicha, pa je jedina mogunost bila koristiti novinski prostor ionako druk ije Spremnosti, ato su i Nijemci vjerojatno ocijenili kao bezopasno novinsko lamentiranje, namijenjeno uskom krugu itatelja. 3.7 Poraz Njema ke i svraetak rata u Europi 3.7.1 Savezni ki rat do kapitulacije Njema ke Izuzetno nepovoljna vojno strateaka situacija Njema ke i njenih saveznica iskrcavanjem Saveznika u Normandiji i otvaranjem Zapadnog bojiata, ukazivala je da bi rat u Europi mogao zavraiti joa tijekom 1944. Ipak, rat je potrajao sve do po etka svibnja 1945. s krvavim epilogom u samom Berlinu. Njema kom fanati nom upornoau rat je u Europi produ~en za punih aest mjeseci iako je odavno bilo izvjesno tko je pobjednik, ato e za posljedicu izmeu ostalog imati i produ~etak vladavine ustaake vlasti u NDH. Jedno izvjeae MVP-a od 16. kolovoza 1944. donosi engleski stav o razlozima produ~enja rata u Europi, a isti bi mogao poslu~iti kao odgovor na pitanje zaato je ustaaki re~im sudbinu NDH do kraja vezao za III. Reich.: U Londonu se otvoreno izjavljuje, da je bezizlazni fizi ki polo~aj nekoliko tisua Niemaca glavni razlog za nastavak rata. Osobna smrtna pogibelj vodee skupine je uglavnom zapreka, da vazalske dr~ave zaklju e posebni mir, jer su saveznici nesumnjivo pripravni, da s tim dr~avama zaklju e kompromisni mir. U rujnu 1944. kada je Crvena armija uala u Bugarsku, Hitler je posve pogreano procjenjivao, da e sukob izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta ubrzo nastupiti. Vjerovao je da e Sovjeti nastojati iskoristiti novonastalo stanje i preko Balkana osvojiti Dardanele, ato bi posljedi no dovelo do sukoba s Turcima, ali i Englezima zbog sigurnosti plovidbe Sredozemljem i britanskih interesa na Balkanu, posebice u Gr koj. Analizirajui izvjeaa engleskih novinskih agencija Hitler je vjerovao da je potrebno kupiti vrijeme na Istoku sna~nim obrambenim aktivnostima, ne bi li se na Zapadu postigao mir. On je bio uvjeren da su zapadni Saveznici spremni potpisati i separatni mir, pod uvjetom da on odstupi s vlasti, ato je dakako bilo posve nemogue, jer su zapadni Saveznici joa u Casablanci odlu ili voditi rat do kapitulacije Njema ke. Separatni mir s Nijemcima nije dolazio u obzir. Tijekom velja e i o~ujka 1945. kada su zapadni Saveznici ve dostigli Rajnu, ministar naoru~anja i ratne proizvodnje Albert Speer tvrdi da mu je Hitler osobno rekao za kontakte sa zapadnim Saveznicima. Naredio je da se postrojenja i tvornice na istoku Njema ke uniate, kako Sovjetima ne bi niata ostalo, dok je na zapadu tra~io o uvanje industrije. Albert Speer, pred bijeg iz Berlina krajem travnja 1945. napisao je proglas kojim je mislio pozvati Nijemce na suradnju i kooperaciju sa zapadnim Saveznicima, zahtijevajui da se industrijski pogoni Ruhra ne uniatavaju. Joa neki dokazi govore u prilog tezi da je Hitler vidio rjeaenje za Njema ku u pregovorima sa zapadnim Saveznicima, poput odluke da Grupa armija B od 350 tisua vojnika feldmaraala Waltera Modela ostane u Ruhru, mada su ameri ke snage kod Remagena preale Rajnu, te je prijetila opasnost da njema ka vojska bude odsje ena i zarobljena. Hitler se odlu io na takav potez, tj. neformalnu predaju Njema ke zapadnim Saveznicima, pa generalu Modelu nije naredio obranu podru ja Ruhra. Htio je sa uvati njema ku industriju na zapadu i osigurati pretpostavku za pregovore s Amerikancima. Njema ka propagandna maainerija pod vodstvom J. Goebbelsa bila je usmjerena na rat protiv Sovjeta i ato je vrlo va~no uspijevala je i u bezizlaznoj ratnoj situaciji za Njema ku polu iti uspjeh. Uspjeano prikrivanje ogromnih ljudskih i materijalnih gubitaka, te mobilizacija do tada radno nezamjenjive muake populacije bit e njema ka formula produ~etka rata. Od 4,2 milijuna poginulih njema kih vojnika do 1. sije nja 1945., prije no ato je rat preba en na njema ko tlo, njih 1,83 milijuna poginulo je u borbama sa Crvenom armijom. U svega 4 naredna mjeseca do 9. svibnja 1945. i kapitulacije u borbama sa Sovjetima poginut e joa 1,4 milijuna Nijemaca, ato samo govori koliko je njema ka propaganda bila uspjeana, odnosno njema ka obrana ustrajna. Kona na sovjetska ofenziva na Njema ku otpo ela je 12. sije nja 1945. i nee prestati sve do kapitulacije III. Reicha, gotovo etiri mjeseca poslije. Bio je to rezultat koordiniranog rata ato su ga Saveznici vodili. Naime, Churchill se 9. sije nja obratio Staljinu, molei ga za ato hitnije pokretanje ofenzive na Visli, jer su se ameri ke snage naale u vrlo teakom polo~aju na Ardenima. Prijetio im je novi Dunkerque. Staljin je obeao ofenzivu u drugoj polovici sije nja, kad dovrai pripreme i kada budu bolji vremenski uvjeti za djelovanje sovjetskog zrakoplovstva, no ofenziva je otpo ela i ranije no ato je Staljin obeao. Na taj na in Sovjeti su rasteretili Zapadno bojiate, jer je Hitler naredio da se najmonija 6. SS-oklopna armija, koju je predvodio general Sepp Dietrich prebaci u Isto nu Prusku. Sovjetska ofenziva koja je otpo ela 12. sije nja na Visli proairila se na cijelu frontu, od Balti kog mora do Karpata, a samo nekoliko dana poslije Sovjeti su oslobodili Varaavu. Premo sovjetske vojske bila je velika, s 2,2 milijuna vojnika, preko 32 tisue topova, 6,5 tisua tenkova i 4,5 tisue aviona, imali su 5,5 puta viae vojnika, 7,8 puta viae topova, 5,7 puta viae tenkova i 17,6 puta viae aviona od Nijemaca. Sovjetska vojska je napredovala u svim pravcima, prema `leskoj, sredianjoj Njema koj, Danzingu i Isto noj Pruskoj, te na jugu u Karpatima. Hitler je slavio dvanaestu godianjicu dolaska na vlast 30. sije nja 1945. kada su Sovjeti stigli u pokrajinu Brandenburg. Preostala je tek prepreka Odra. U Berlinu je vladala panika. Stotine tisua izbjeglica slijevalo se u grad, no pripadnici SS-a koji su uvali grad tjerali su ih dalje. 150 tisua ljudi naalo je uto iate u Königsbergu. Sovjetska opsada Königsberga trajala je od 9. velja e do 9 travnja 1945. dok grad nije sravnjen sa zemljom, 84 tisue Nijemaca je zarobljeno, a 42 tisue poginulo. Dana 30. sije nja Hitler se posljednji puta oglasio na radiju, pozvavai Nijemce da rade i da se bore, te je prorekao da e Europa s Njema kom u prvim redovima joa poraziti horde koje je Engleska pozvala iz stepa sredianje Azije. Prve vijesti o pripremama za obranu Berlina pojavile su se u Novinama i sarajevskom Novom listu u jeku velike sovjetske ofenzive na Odri po etkom velja e 1945., koju e obilje~iti opsada aleskog grada Breslaua, te sovjetski napad na Frankfurt (Odra) i Küstrin. Na krajnjem sjeveru fronte u Isto noj Pruskoj glavne borbe su se i dalje vodile na prostoru Königsberga, a u Podunavlju se njema ka fronta raspadala. Posljednju vijest iz Budimpeate Novi list je objavio je 14. velja e 1945.: Posada Budimpeate se probila, uniativai tri sovjetske pukovnije, ime je potvreno da je Budimpeata za Nijemce izgubljena i da su Sovjetima airom otvorena vrata prema Be u. Po ve isprobanom propagandnom receptu, duga i teaka obrana Budimpeate s njema ke strane ocijenjena je pozitivnom s moralnog i vojno strateakog aspekta: Sovjeti nisu postigli cilj u maarskom prostoru, naime da iznude prodor prema zapadu, a takodjer je osujeena sovjetska namjera, da prekinu odstupnicu njema kim vojskama, koje su bile u Gr koj i na Balkanu. `to se ti e juna ke obrane Budimpeate moramo iztaknuti, da ona zna i sigurnu pobjedu, moralnu pobjedu nacionalsocialisti kog maarskog gledanja na sviet. Na ju~nom odsjeku Maarska je bila izuzetno va~na Hitleru, jer je atitila lea njema koj vojsci na jugoistoku Europe i jer je bila posljednja brana prema Be u. Poput Lorkovia i Vokia hrvatskih pu ista, regent Miklo[ Horthy vjerovao je u savezni ko iskrcavanje na Balkanu, pa je 22. rujna 1944. poslao generala Istvana Nadaia u Italiju u sto~er generala Alexandera, ne bi li osigurao prijelaz Maarske u zapadni savezni ki tabor. Odgovor koji je dobio glasio je: Obratite se Sovjetima! Bilo je to posve razumljivo, uzme li se u obzir da zapadni Saveznici nisu imali nakanu izvraiti invaziju na Balkan, te da je Maarska prije svega bila vojni zadatak Crvene armije. Dana 28. rujna 1944. Horthy je poslao generala Faraga u Moskvu, ne bi li osigurao primirje uz uvjet da se obustave neprijateljstva prema maarskoj vojsci, te da u okupaciji Maarske sudjeluju uz sovjetske i angloameri ke snage i da se osigura slobodno povla enje njema kih snaga iz Maarske. Bila su to nerealna o ekivanja kao i u slu aju pu ista NDH u ljeto 1944. U strahu od britanskog iskrcavanja na Balkanu, Nijemci su ve od travnja 1944. izvraili okupaciju Maarske, a 15. listopada su izvraili dr~avni udar. Smijenili su nepouzdanu vladu regenta M. Horthya, koja je u Moskvi 11. listopada ve potpisala preliminarni sporazum o bezuvjetnoj kapitulaciji, a vlast je preuzeo maarski nacist Ferenc Szalasi. Cilj je bio dr~ati polo~aje u Maarskoj ato dulje, ne bi li se osigurao prolaz njema kim snagama s jugoistoka Europe, iz Gr ke i prostora Jugoslavije. Bitka za Budimpeatu potrajala je do 12. velja e 1945., kada su Sovjeti oslobodili grad. Nijemci nisu uspjeli pravodobno osigurati vojnu pomo obrani grada. Hitler je pokuaao po etkom o~ujka izvraiti sa 6. armijom Seppa Dietricha i protuofenzivu na podru ju Balatona, ne bi li uniatio veliki sovjetski mostobran izmeu Dunava i Drave, i vratio se u Budimpeatu, no taj je pokuaaj propao. Sovjetski list, Crvena zvijezda, na sljedei je na in opisao predaju Maara i protuma io uvjete primirja: Maarska demokratska vlada u Debrecenu je odlu ila objaviti rat Njema koj i zatra~ila je primirje& Uvjeti su velikoduani, pogotovo kad se uzme u obzir da je Maarska bila Hitlerov prvi i posljednji satelit i da su se maarske jedinice zvjerski ponaaale u Voronje~u, na Donu, kod Orela, ernigova i Kijeva& 300 milijuna dolara reparacija (200 Sovjetskom Savezu, 100 Jugoslaviji i ehoslova koj) na aest godina je velikoduano& U teritorijalnom pogledu, Maarska se vraa u svoje granice iz 1937. I Hitlerova «Be ka arbitra~a» je poniatena. Maarska sada mora sudjelovati u ratu protiv Njema ke. U meuvremenu sovjetske jedinice privode kraju osloboenje Budimpeate. Na zapadnom dijelu Njema kog bojiata, Saveznici su po etkom o~ujka 1945. dosegli liniju donjeg toka rijeke Rajne u potezu od Düsseldorfa do Kölna, gdje su se vodile najvee borbe, a brojni njema ki gradovi, Dresden, Magdeburg, Linz, Hamburg, Stuttgart, Ulm, bili su pod svakodnevnim zra nim udarima Saveznika. Berlin je bio takoer pod teakim udarima bombi, a o tom problemu Hrvatski list pisao je na sljedei na in: Nad ovje ni napori berlinskog pu anstva - Prema pisanju Daily Telegrapha o teroristi kim napadajima na Berlin vidi se ponovno, da se nisu tra~ili vojni ki ciljevi, nego se ~eljelo pogoditi stanovniatvo. Isti lanak donosi i interesantnu kalkulaciju, koja bez obzira na to nost izra una, svjedo i o razmjerima zra nih udara Saveznika: od svih bombi ba enih na Berlin dolazi po jedna tona na svakih 60 stanovnika. Redom su gotovo svakodnevno padali njema ki gradovi na Rajni: Köln, Bonn, Mainz, o emu su novine NDH aturo i nezainteresirano pisale. Niti prvi mostobran na desnoj obali Rajne koji su zapadni Saveznici ostvarili potkraj o~ujka 1945. kod Oppenheima, nije dobio vei zna aj u Hrvatskom listu. Novine NDH o zbivanjima na Zapadnom bojiatu izvjeatavale su kao da se osobito ne ti u graana NDH. U istom dokumentaristi kom tonu, kratkim vjesticama bez suvianih komentara kada su bila u pitanju napredovanja zapadnih Saveznika, nastavljeno je izvjeatavanje i tijekom o~ujka i travnja 1945. Vijest o velikom savezni kom padobranskom desantnu na Donjoj Rajni, te iskrcavanju na podru ju izmeu Bocholta i Wesela, zagreba ki tjednik Novine objavio je 26. o~ujka kao po etak velike bitke za cjelokupnu frontu Rajne. Naj~eaa savezni ka ofenziva, koja je po svojoj ~estini premaaila i prve dane invazije na Normandiju, odvijala se na donjem toku rijeke Rajne u operativnom podru ju 9. ameri ke i 3. britanske vojske, te na donjoj Majni za Frankfurt. Ve po etkom travnja, kako je objavio Hrvatski narod, njema ke snage doprle su sve do Kassela i Münstera na sredianjem dijelu Zapadne njema ke fronte, na sjevernom odsjeku do Bremena i Hanovera, a ju~no sve do Nürnberga. Potpuni raspad njema ke fronte potvrdila je vijest objavljena 15. travnja u Hrvatskom narodu, da su zapadni Saveznici prodrli duboko u srediate Reicha preaavai rijeku Labu na podru ju grada Magdeburga. Na Talijanskom bojiatu tijekom o~ujka vodile su se prema Hrvatskom narodu ograni ene borbe, ju~no do Imole i neposredno pred Bolognom. Tek po etkom travnja otpo eo je odlu ni prodor britanskih snaga jadranskim odsjekom bojiata preko Comacchia u pravcu Padske nizine, a potom i napad na Bolognu. Opairno izvjeae o strijeljanju Mussolinija objavile su Novine 30. travnja 1945.: Talijanski komunisti strijeljali Mussolinija Krugoval Milano javio je danas, da je prije dolaska angloameri kih eta u Milano jedna skupina tzv. pobunjenih talijanskih patriota zarobila Benita Mussolinija, predsjednika neofaaisti ke socijalne republike, zajedno s nekoliko njegovih naju~ih suradnika, te ih odmah izvela pred tzv. Revolucionarni sud. Revolucionarni sud, koji se sastojao od samih komunista, nakon kratke, prividne rasprave osudio je Benita Mussolinija i njegove drugove na smrt strijeljanjem, te je osuda odmah izvraena. Iznaka~ene leaine Benita Mussolinija i njegovih drugova izlo~ene su na Piazza Lorretto u Milanu. Bila je to poruka graanima NDH ato ih o ekuje skorom pobjedom Titovih komunista. Tako je stvarana atmosfera straha i panike, ne bi li se vojni otpor nadiruim snagama JA joa za kratko produ~io i osigurala odstupnica za povla enje ustaakog vrha, vojske i dijela naroda na Zapad, ato naravno nije bilo mogue, niti realno. Po porazu Njema ke iz perspektive ustaakih prvaka, bijeg na Zapad bila je jedina solucija. Po etkom o~ujka 1945., prema izvjeatajima iz novina NDH, Sovjeti su glavninu svojih napada koncentrirali u Isto noj Pruskoj, na prostoru izmeu Odre i Visle. Dva su njema ka uporiata bila na udaru Crvene armije, Sttetin i Danzing, dok su se na srednjem dijelu Isto nog bojiata u `leskoj, vodile uli ne borbe za aleski grad Breslau. Do kraja o~ujka sovjetske snage na ju~nom dijelu Isto nog bojiata koncentrirale su svoje napade u pravcu Be a, iz Maarske su nadirali preko rijeke Dunava i Rabe, a iz Slova ke preko rijeke Hrona. Na srednjem odsjeku u `leskoj kod rijeke Neisse, upravljeni su udari u pravcu Sudeta, a najsna~niji koncentrirani sovjetski napad, prema Hrvatskom listu zadesio je Küstrin i Frankfurt na Odri, posljednja uporiata pred Berlinom te Gdinyu i Danzing u Isto noj Pruskoj na sjevernom odsjeku bojiata. U jeku velike savezni ke ofenzive na Zapadu, koja je primorala njema ke snage da se povuku na desnu obalu Rajne, njema ki vojni vrh, navodi Hrvatski list, smatrajui ishod na Isto noj fronti presudnim, odlu io se za gr evitu obranu na Istoku. To je potvrdio i Führerov posjet krajem o~ujka bojiatu na Odri, najbli~oj fronti glavnom gradu III. Reicha, Berlinu, gdje su posljednja njema ka uporiata: Breslau, Glogau, Kolberg, Sttetin i Divna, bila pod sna~nim udarom Sovjeta. Hitler je 27. o~ujka 1945. u vrijeme kada se nisu o ekivali zra ni udari na Berlin, otputovao iz Berlina na najbli~e ratiate na Odri. U to vrijeme njema ko-sovjetska fronta protezala se du~ linije Sttetin Küstrin Frankfurt Guben. Hitlerovo je putovanje trebalo biti popraeno velikom propagandom pod naslovom: Führer osobno na fronti na Odri! Cilj je bio podii moral vojnika i ne dozvoliti Sovjetima prelazak Odre, posljednje prirodne barijere pred Berlinom. Bio je to posljednji put da e Hitler napustiti Berlin, a svega e joa nekoliko puta napustiti svoj bunker u dvoriatu Kancelarije Reicha, prije 30. travnja 1945. kada je zajedno sa svojom ljubavnicom Evom Braun izvraio samoubojstvo. Po etkom travnja 1945. pojavila se ideja o izgradnji Alpske utvrde u austrijskom visokom gorju u Obersalzbergu, posljednjoj tvravi koja bi omoguila nacistima nastavak rata protiv Sovjeta. Po nalogu Hitlera zapo eta je izgradnja fortifikacija, bunkera i podzemnih opskrbnih logora. Preba en je i velik dio Hitlerovog voznog parka. Ondje je trebalo biti preba eno njema ko dr~avno vodstvo Hitlerov glavni stan, Kancelarija Reicha, Vrhovno zapovjedniatvo oru~anih snaga i Vrhovno zapovjedniatvo kopnenih snaga. Meutim to nikada nije provedeno, jer Hitler nije htio napustiti Berlin. Tisak NDH po etkom travnja 1945. svjedo io je o raspadu njema kih snaga. Danzing je pao u sovjetske ruke, sovjetske snage preale su rijeku Rabu i prodrle sve do Badena nedaleko Be a, a otpo ela je i opsada Bratislave. Hrvatski narod u tim presudnim trenucima za opstojnost Reicha, a time i ustaakog re~ima, objavio je izjavu ministra Goebbelsa: Znam sigurno da e Führer nai izlaz za ove poteakoe. Odluka o ovom ratu pasti e tek jedan asak prije dvanaest. Rat viae ne mo~e predugo trajati. Moramo svladati i svladati emo najte~e, te proglas Voe Njema kog Reicha vojnicima na Isto noj fronti: Juriane jedinice, nove postrojbe i pu ki jurianici poja avaju njema ku frontu na istoku. Slomit e se posljednji juria Azije, isto tako kao ato e se na kraju izjaloviti provala naaih protivnika na zapadu. Po posljednji puta zapo eo je ~idovsko-boljaevi ki smrtni neprijatelj navalu sa svojim gomilama. On pokuaava razoriti Njema ku i iskorijeniti naa narod. Vi vojnici na istoku danas veinom i sami znate, kakva sudbina prijeti, prije svega njema kim ~enama, djevojkama i djeci. Dok stare muakarce i djecu ubijaju, ~ene i djevojke ponizuju na kasarnske drolje. Ostatak odlazi u Sibiriju. Bila je to smialjena propaganda Goebbelsa koji je podupirao Hitlera u nakani da se otpor Sovjetima u Njema koj pru~a do potpunog uniatenja Njema ke i Berlina. Kao povjerenik obrane Berlina i zapovjednik berlinskog Volkssturma, (Narodne policije) on je prijetio stanovniatvu oatrim kaznama ne budu li se uklju ili u obranu grada, silio ga na izgradnju obrambenih utvrda, naredio je da svatko tko nosi bijelu ili crvenu zastavu kada se jedinice Crvene armije pojave na ulicama glavnog grada bude strijeljan. Goebbels je i u posljednjim danima rata nastojao Berlin ane uvjeriti kako je asno poginuti za obranu svojeg grada, pa je naru io izradu filma o neuspjeanom Napoleonovom osvajanju Kolberga u Pomeraniji, ije se stanovniatvo juna ki obranilo. Film nije bio javno predstavljen berlinskoj vojsci i graanima, jer je Crvena armija onemoguila Goebbelsovu propagandnu akciju. Obrana Berlina izdr~ala je do 2. svibnja 1945., kada je general Helmuth Weidling, zapovjednik obrane grada potpisao zapovijed o kapitulaciji njema kih trupa u Berlinu. Goebbels je, kao i Hitler do tada ve bio mrtav. Drugu polovicu travnja na Njema kom frontu obilje~iti e odsutna borba za glavni grad Reicha, Berlin. Zapadni Saveznici prema pisanju Hrvatske grude, zbog sna~nog njema kog otpora nisu uspjeli napraviti odlu ni pomak preko rijeke Elbe, nego tek nekoliko mostobrana, pa je te~iate obrane Berlina bilo usmjereno prema istoku. Joa 16. travnja zagreba ki tjednik Novine umirujue piae: Po inju se ocrtavati posljedice rata na dva bojiata, koji je razvoj dogaaja doveo neposredno pred vrata glavnog grada Reicha. Njema ki obrambeni pojas predstavlja ondje dvostruki lijevak, na naju~em mjestu, kojega obrana najja a. Ondje se nalazi sr~ obrane, prema svim na elima suvremenog umijea: utvreni Berlin. Borbe se joa vode daleko vani na predprostoru samog utvrenog pojasa. No ve 25. travnja Hrvatski narod izvjeatava o borbama pred samim Berlinom, te sna~nom sovjetskom pritisku na rijeci Havel, a samo dva dana kasnije objavljena je vijest o ogor enim borbama u radni kom predgrau Berlina, Pankov. Za razliku od prikaza borbi na Elbi, Novine su na dramati an na in opisivale njema ku obranu Berlina od Crvene armije: Danju i nou bjesni fanati na borba po kuama za srediate grada Berlina. Hrabra posada branila se hrabrim dr~anjem protiv neprestanih napadaja boljaevi kih gomila. Ipak nije mogla sprije iti daljnje prodiranje neprijatelja u pojedine dijelove grada. Sovjeti su napredovali na svim odsjecima Isto nog bojiata i to novine NDH viae nisu nastojale prikriti. Jedno ratno izvjeae Novina od 30. travnja otkriva uspjeano nadiranje Crvene armije u gornjoj `vapskoj u pravcu Augsburga, zapadno od Moravske Ostrave i Brna u Moravskoj, te na sjevernom dijelu Isto nog bojiata u Meklenburako Pomeranskom podru ju u pravcu Neuebrandenburga i Templina. U okolnostima posvemaanjeg vojnog i politi kog rasula, 2. svibnja 1945., zagreba ki tjednik Novine objavio je prili no aturu i suzdr~anu vijest o smrti Adolfa Hitlera. Voa Reicha u nekoliko re enica predstavljen kao najvei europski borac protiv boljaevizma: Poginuo je Adolf Hitler, njegov je nasljednik veleadmiral Dönitz. Iz glavnog stana njema kih oru~anih snaga izdana je izvanredna obavijest, da je danas poslije podne pao u borbi Adolf Hitler, Führer Velikog Njema kog Reicha. Adolf Hitler je odlukom od 30. travnja imenovao svojim nasljednikom na mjestu dr~avnog glavara i kancelara Reicha te zapovjednikom svih oru~anih snaga veleadmirala Dönitza. Naa je Führer Adolf Hitler pao. U najdubljoj ~alosti i poatovanju klanja se pred njim njema ki narod. On je rano spoznao strahovitu opasnost boljaevizma i itav svoj ~ivot posvetio borbi protiv njega. Na koncu te njegove borbe i njegova ispravnog, nepogreaivog ~ivotnog puta stoji njegova juna ka smrt u glavnom gradu njema kog Reicha. itav njegov ~ivot bio je slu~enje Njema koj. Njegov ulog u borbi protiv boljaevi ke najezde vrijedi ne samo za Europu, nego i za itav kulturni svijet. Posljednja analiza ratnog stanja na europskim bojiatima zagreba kog tjednika Novine, konstatirala je bezizlazan polo~aj njema kih snaga: Zadnje razdoblje velike bitke za odluku pribli~uje se kraju. Njema ke vojske, koje su stisnute joa uvijek u medjurje ju Labe i Odre i oko glavnog ~ariata bitke za Berlin, u samom Berlinu, u eako-moravskom i jednom dijelu ju~nog aleskog prostora, u gorovitom kraju Gornje i Donje Austrije, te u gorskoj Bavarskoj, te uzmi u i iz talijanskog prostora prema granici Tirola, Koruake i u opem pravcu Slovenije, joa se uvijek dr~e u najte~im borbama, koje su u srcu Berlina poprimile najte~i oblik. Joa uvijek Nijemci pokuaavaju zadr~ati protivnike. To im uspijeva samo oko eake i Moravske i u isto nom dijelu gorskog podru ja bivae Austrije i susjednih zemalja, te na zapadnoj strani onog dijela austrijskog bojiata gdje nastupaju Sovjeti. Posljednji broj Hrvatskog naroda izaaao je 6. svibnja, a u uvodniku je o meunarodnim prilikama hladno konstatirano: Mo~emo kazati da je II. svjetski rat za Europu zapravo zavraio. Stvorene su pretpostavke za stvaranje novih snaga u svijetu za dulje vremensko razdoblje. U San Franciscu se raspravlja o svjetskoj organizaciji mira, dok e na mirovnoj konferenciji biti stvoren novi zemljovid Europe. Uslijedile su i dvije kratke informacije objavljene na naslovnici Hrvatskog naroda i Nove Hrvatske, koje su zna ile potvrdu sloma III. Reicha: Prestao svaki otpor u sjeverozapadnoj Njema koj vrhovno zapovjedniatvo savezni kih ekspedicionih snaga saopilo je (5. svibnja) da je prestao svaki otpor u sjevernoj Njema koj. Montgomery je obavijestio Eisenhowera da su se sve njema ke snage u Nizozemskoj, sjeverozapadnoj Njema koj i Danskoj predale 21. skupini vojska. Zavraena bitka za glavni grad Reicha u besprimjerno juna koj borbi ete svih vrsta zajedno s pu kim jurianicima vjerni svojoj prisezi pru~ali su otpor do zadnjeg daha simbol najboljeg vojni kog dr~anja. 3.7.2 Njema ka ratna propaganda i Saveznici u novinama NDH 1945. Po etkom o~ujka 1945. osje ki dnevnik Hrvatski list objavio je radijski govor ministra Reicha dr. J. Goebbelsa: Mo~e se ustanoviti, da su nedae i nesree, koje su stigle njema ki narod doduae veoma bolno, ali to nipoato ne zna i gubitak pobjede i time rasulo i bioloako istrebljenje njema kog naroda. Mi smo na istoku izgradili nove obrambene postave, koji kako za trenutnu svrhu tako i za budue operacije imaju samo privremeni zna aj. Jasno je da emo morati natrag osvojiti podru ja, koja smo izgubili. Rat nije dokraj en na ovaj na in, a niti e biti dokraj en. Znadem, da ima mnogo i to ne baa najgorih meu nama, kojima bi mi ~eljeli uputiti pitanje, gdje se mo~e s ovog optereenog polo~aja nazirati novi izgled pobjede. Ne ~elim oklijevati dajui trijezne izjave. Naa potencijal naoru~anja i prehrane pretrpio je velike gubitke. To ipak ne zna i da bi ovi gubici bili meutim takvi, da bismo rat mogli nastaviti tek u ograni enom obliku. Na tragu Goebbelsova neutemeljenog optimizma itateljstvo je i dalje permanentno uvjeravano kako Njema ka ima skrivene rezerve i potencijale da rat preokrene u vlastitu korist. Opasnost njema kog oru~ja raste iz dana u dan Njegova proizvodnja joa nije dosegla vrhunac. Prema informacijama sarajevskog Novog lista Nijemci su pripremali i razvoj novog V oru~ja za vee udaljenosti, kako su se lansirne rampe udaljavale od glavnog cilja Londona, a nastavljeno je i poja ano propagandno djelovanje po pitanju snage i dosega njema kog raketnog naoru~anja: V bombe na New York, koje je imalo za cilj ja anje borbenog duha meu samim Nijemcima i njihovim saveznicima, ali i funkciju zastraaivanja neprijatelja. esto su u svrhu vjerodostojnosti koriateni javni istupi neprijateljske strane, kao npr. 4. travnja 1945. kada je Hrvatski list, na temelju vijesti iz Lisabona, objavio lanak pod nazivom, Eisenhower o snazi njema kog otpora, u kojem se konstatira: Ne ~elim da mislite, da ja mislim, da se je svraio ovaj rat. Nitko ne zna ato Niemci mogu u initi unutar svoje vlastite zemlje. Tu je tezu trebalo ne im i poja ati, u initi je uvjerljivijom, pa se pojavila i informacija o Pokretu njema kih boraca za slobodu na zaposjednutim isto nim i zapadnim podru jima Reicha: Ne uskrsnu nedjelju odjeknuo je prvi put iz etera pozivni znak novog krugovalnog odaailja a, koji se naziva «Vukodlak» (Werwolf) te istupa pred javnost kao organ pokreta nacional-socijalisti kih boraca za slobodu pokreta, koji je nastao u zaposjednutim zapadnim i isto nim podru jima Reicha. Glavni stan ovog pokreta obratio se preko krugovala njema kom narodu proglasom u kojemu se naglaauje fanati na volja njema kih mu~eva i ~ena, mladia i djevojaka u zaposjednutima podru jima, da iza lea neprijatelja nastave borbu za slobodu i ast, te da neprijatelju krvavo vrate ono, ato je po inio na njema kom narodu. Trebalo je uvjeriti hrvatsku javnost kako su Saveznici daleko od pobjede u ratu, te da postoji realna aansa da se rat okrene u njema ku korist. Ipak bilo je posve nerealno o ekivanje, kao ato je i organizacija Werwolf bila ista fikcija. Projekt Werwolf osmialjen je u SS sto~era pod vodstvom H. Himmlera, a vodio ga je Hans Pruetzmann. Ideja o organizaciji gerilskog otpora na prostoru Njema ke rodila se potkraj 1944. u vrijeme njema kog povla enja iz Zapadne i Isto ne Europe. Nacisti ka ilegala, koja je jam ila o~ivotvorenje Hitlerove krilatice: Nikada neemo kapitulirati, trebala je otpo eti sa svojim radom nakon poraza Njema ke, barem su takve poruke odaailjane putem Radio-Werwolfa od 1. travnja 1945. No to se ipak nije dogodilo, jer iza imena Werwolf zapravo niata nije stajalo. Radio-Werwolf posve je neovisno funkcionirao od glavnog stana H. Pruetzmana, koji uzgred re eno nije niti vjerovao u realizaciju projekta esto ga kritizirajui u nazo nosti Himmlera. Koliko je ozbiljno shvaena u nacisti kom vrhu govori i podatak da je Pruetzman koji je trebao raditi na organizaciji poslijeratne gerile, osobno u dva navrata tra~io na ina da stupi u pregovore sa zapadnim Saveznicima, ne bi li osigurao ato bolje uvjete predaje. Od samog po etka Radio-Werwolfom se u propagandne svrhe koristio J. Goebbels, ali to nije imalo veze sa stvarnim ciljevima fantomske organizacije Werwolf, ve je bilo u potpunom nesuglasju. Proglasom kapitulacije Njema ke 9. svibnja 1945., admiral Dönitz pozvao je sve Werwolfe na zapadu Njema ke da prekinu otpor. Nalog su posluaali. Tako je paradoksalno Njema ka bila jedina okupirana zemlja u Drugom svjetskom ratu koja nije imala pokret otpora od svih europskih zemalja. Bilo je to na tragu Hitlerovog stava: svjetska sila ili propast, koji je propagandno podupirao i J. Goebbels. Posebna propagandna tematika bila je posveena ekonomskom stanju u zemljama koje su doale pod vlast zapadnih Saveznika, a pritom se esto rabila informativna graa uglavnom listova neutralnih zemalja ili pak neprijateljskih. U pregledima inozemnog tiska Izvjeatajnog ureda MVP-a inzistiralo se na izboru lanaka iz socijalne problematike, kako bi se dokazala besmislenost savezni kog rata i ateta za navodno osloboene narode. Tako je potkraj 1944. posebno apostrofirana teaka ekonomska situacija u podru jima direktno pogoenim ratom ju~no od Rima, gdje je viae od 200 tisua ljudi izlo~eno gladi i zimi. Bijeda je takova, navodilo se u Pregledu MVP-a na temelju informacija iz `vicarske, da mrtvace prije ukopa, podpuno svla e i njihova odiela daju najpotrebnijima. Sjedinjene Dr~ave i Velika Britanija ne vode brigu o ekonomskoj situaciji i prepuataju postepeno Italiju sovjetskom utjecaju, ato potvruje sve zna ajniji politi ki polo~aj Komunisti ke stranke na Apeninskom poluotoku. O sli nim problemima u ratom poharanim zemljama prema diktatu vladajueg re~ima pisat e se u gotovo svim asopisima. Tako sarajevski Novi list donosi po etkom 1945. alarmantne vijesti iz Zapadne Europe. O ajno stanje u Italiji, Francuskoj i Belgiji Veina talijanskog naroda nema uope redovitog zaposlenja. Radnici zaslu~uju 50-100 lira na dan& ..Meutim najskromniji objed u treerazrednoj gostionici stoji 200 lira& .Posljedica takvog stanja je bijeda. U tom kontekstu Novi list je 21. velja e postavio retori ko pitanje itateljima: `to bi bilo od nas, ato bi bilo od Europe kada bismo kapitulirali? Bismo li imali, u slu aju da bi nam nedostajalo svega drugog, barem dovoljno hrane? Mogu li Sjedinjene Ameri ke Dr~ave pru~iti pomo gladnim europejskim narodima? i ponudio odgovor iskoristivai lanak sjeverno-ameri kog asopisa Saturday Evening Post-a, koji je glasio: Milijuni moraju izgladnjeti. Predimenzionirana va~nost u isto propagande svrhe dana je i navodno velikim njema kim uporiatima na krajnjem zapadu Francuske. U lanku pod naslovom Zaboravljena fronta, Hrvatski narod na temelju pisanja avicarskog tjednika L illustrate, podsjea kako Nijemci dr~e joa velik broj uporiata na Atlantiku i to ne samo St. Nazaire, ve ¼ departmana donje Loire, ato uklju uje: La Baule, Guerande, La Croisic, La Roche - Bernard, Pont Chateau, Savenau, Painboeuf, Saint-Previn, i dr., odnosno da je pod njema kom vlaau joa uvijek 115 tisua ljudi sjeverno od Loire i 25 tisua ljudi ju~no od rijeke na prostoru od 350 km², kao da je to moglo donijeti neki preokret u ratu. Po etkom travnja 1945. Hrvatski narod je objavio lanak pod naslovom: «Posljednji dani jasno pokazuju sve ja u obrambenu snagu njema kih divizija», navodei pritom kako Njema ka u rukama joa uvijek dr~i glavne to ke europskog bojiata koje se prote~e preko gornje Rajne, francuskog alpskog bojiata, sjeverne Italije, Hrvatske, Be a, zapadne Maarske, Kurlandije i Norveake. Ovakav na in pisanja nije viae imao svrhu odr~ati borbeni duh i vjeru u kona nu pobjedu kod itateljstva, jer je svima bilo jasno da je Njema ka izgubila rat, a s njom i NDH. Iracionalna propaganda bila je rezultat odluke politi kog establiamenta NDH da dijeli sudbinu njema kog saveznika. Takva odluka ne spada u herojski in, niti se mo~e okarakterizirati kao moralna dosljednost vladajueg ustaakog re~ima, ve je bila uvjetovana njema kom prinudom, ali i globalnim vojno-politi kim okolnostima u Europi potkraj rata. 3.7.3 NDH na kraju rata Od proljea 1941. u NDH se vodio graanski rat pod vojnom okupacijom Nijemaca i Talijana, izmeu Pavelievih ustaaa, Titovih partizana i etnika D. Mihailovia, a od lipnja 1943. i dijela HSS koji se priklju io antifaaisti kom pokretu. Ustaaka vojnica i domobranstvo u 1943. dosegle su maksimum borbene moi s oko 190 tisua vojnika, 135 tisua u domobranstvu i 55 tisua ustaaa, meutim zajedno s Nijemcima nisu uspjele slomiti antifaaisti ki pokret otpora pod vodstvom Tita i KPJ. Dapa e, etni ke snage D. Mihailovia, koje su se priklju ile njema koj ofenzivi u proljee 1943. pora~ene su u Bitci na Neretvi (tzv. 4. ofenzivi) i od tada se nee oporaviti na prostoru NDH. Neuspjeh su polu ile i ustaako-domobranske snage tijekom svibnja i lipnja 1943. sudjelujui u novoj njema ko-talijanskoj ofenzivi kodnog imena Schwartz, neuspjehom na Sutjesci. Padom Italije kada sile Osovine na podru ju NDH gube potporu 300 000 talijanskih vojnika, polo~aj ustaaa bio je sve te~i. Pogotovo kada su se snage NOP-a domogle talijanskog naoru~anja za 80 000 vojnika. Nasilna ustaaka nova enja nisu imala efekta, kao ni pokuaaj ustaaizacije vojske s kraja 1944. Protivni ka strana, NOVJ pod vodstvom KPJ do kraja 1944. ve je imala 300 000 vojnika, potporu Saveznika, a oslobodila je i vei dio ju~ne Hrvatske. Njema ki ratni neuspjeh neminovno je NDH vodio u propast, jer je vlast u Zagrebu direktno ovisila o njema koj vojnoj potpori, a bila je i dio sustava koji je pobjedom Saveznika morao nestati. Sukladno tome ustaaki tisak u posljednjim mjesecima rata mogao je imati utjecaj samo na dio lanova ustaake organizacije i civila simpatizera. Dokaz da su i najbli~i suradnici, te visoki vojni asnici domobranstva shvatili bezizlaznost situacije i skori poraz Njema ke i kraj NDH, pokuaaj je pu a Vokia i Lorkovia, koji je osujeen od strane Poglavnika u rujnu 1944. Ustaaka propaganda u proljee 1945. u tisku NDH viae nije isticala u tolikoj mjeri vezanost NDH na uspjehe njema kog ratnog stroja, ve diplomatski promaaenu ideju o neutralnoj Hrvatskoj, koja se u ratnom vihoru nekako naala na strani sila Osovine, ali u moralno istoj nakani obrane viaestoljetne dr~avnost i izgradnje dr~ave. Ipak, Poglavnik je do kraja poativao ~elje njema kih saveznika, pa i u najosjetljivijim pitanjima, o emu govori i njegova odluka o propuatanju etni kih snaga kroz Zagreb prema sjeveru u sklopu povla enja njema kih snaga i njihovih saveznika s jugoistoka Europe. Ta je zapovijed izdana 21. prosinca 1944. na temelju konzultacija s njema kim vojnim zapovjednikom Friedrichom Rainerom. Pokuaaj da se u posljednjem trenutku izvede salto mortale i Paveli s ustaakim prvacima nae u savezni kom taboru bio je unaprijed osuen na neuspjeh. Memorandum upuen savezni kom zapovjedniku za Sredozemlje, feldmaraalu Haroldu Alexanderu, nije mogao polu iti rezultata, jer je Demokratska Federativna Jugoslavija bila ve priznata od Saveznika. Odgovor na upueni Memorandum nikada nije pristigao od angloameri ke strane. Bilo je i pokuaaja da se organizira pokret otpora u zemlji, no i to je samo ostalo na planovima. Dva dana prije partizanskog osloboenja Zagreba, 6. svibnja 1945. Ante Paveli i glavnina ustaake vojnice, njema kih snaga i etni kih formacija, u pratnji civila uputila se u pravcu Slovenije i Austrije, ne bi li se predala u ruke Saveznicima. Time je i formalno zavraeno etverogodianje postojanje NDH. Usporedo s napredovanjem savezni kih vojski na europskim bojiatima u proljee 1945., JA je zapo ela posljednju etapu ratnih operacija na podru ju NDH. Probojem 1. proleterske brigade preko Dunava na Srijemskom frontu 12. travnja 1945. otpo ela je bitka za oslobaanje Srijema, Slavonije, Baranje, Podravine, Posavine, Meimurja i Hrvatskog zagorja. Jedinice JA brzo su napredovale, 20-30 kilometara po danu, u samo dva dana prijeen je Dunav i dostignuta crta Vukovar-Vinkovci-}upanja. Ipak, zbog ravni arskog terena, 1. armija je imala zna ajnih gubitaka. U samo tri dana poginulo je 1615 vojnika i gotovo 5 tisua ranjeno. Do sredine travnja 1945. 1. i 3. armija JA oslobodile su Vinkovce, Vukovar, Osijek, }upanju, Donji Miholjac i Naaice, a njema ki 34. korpus povukao se na crtu Gorjani-akovo-Stri~ivojna-Jaruge. Nove velike borbe izbile su na potezu akovo, Slavonski Brod Po~ega, gdje je samo 1. armija do kraja travnja imala 1,5 tisua mrtvih i preko 4 tisue ranjenih. Po etkom svibnja 1945. njema ke, ustaake i domobranske snage bile su pred potpunim porazom, ato je uvjetovala i situacija na ostalim europskim bojiatima. Ameri ke i sovjetske snage spojile su se na Elbi 25. travnja 1945., 29. travnja u Italiji su se njema ke snage bezuvjetno predale, a 2. svibnja kapitulirala je obrana Berlina i time je Njema ka pora~ena. Od ukupno 640 tisua vojnika koliko su Nijemci imali na prostoru Jugoslavije po etkom 1945., njih oko 400 tisua (njema kih vojnika, ustaaa i domobrana) prema odluci generala Alexandra Löhra, imali su zadatak braniti prsten oko Zagreba, tzv. Zvonimirovu liniju, od rijeke Drave, preko Koprivnice, Kri~evaca, Dugog Sela i ju~no prema Karlovcu i Rijeci. Zagreb je trebala braniti vojska od 75 tisua ustaaa, domobrana i Nijemaca, ali se od obrane do posljednjeg ovjeka odustalo. Paveli se odlu io zajedno s vladom napustiti zemlju, a cilj je bio osigurati povla enje prema zapadu preko Celja, Dravograda i rne u pravcu Koruake (Celovca i Beljaka), i predaju u ruke zapadnim Saveznicima. Bilo je to sinkronizirano sa strategijom povla enja generala Alexandera Löhra, zapovjednika Grupe armija E iji je posljednji zadatak po naredbi vrhovnog zapovjednika oru~anih snaga Reicha Karla Dönitza bio: Najhitnije napustiti neosporno jugoslavensko podru je i prijei u predjele Koruake koje e zaposjesti angloameri ke trupe. Dana 8. svibnja slomljen je otpor na isto nim prilazima grada Zagreba i divizije 1. armije JA oslobodile su Zagreb, ime je prestala postojati NDH. Dan ranije 4. armija JA, koja je napredovala uzdu~ jadranske obale, uspjela je slomiti otpor 97. njema kog korpusa na podru ju Rijeke, koji je takoer osiguravala povla enje njema kih, ustaakih i domobranskih snaga preko Slovenije, ime je do kraja osloboena Rijeka i Istra. U operacijama za osloboenje Trsta 1. svibnja 1945. 4. armija se na rijeci So i po prvi puta susrela sa zapadnim Saveznicima, 2. novozelandskom divizijom, oslobaajui prostore na koje je Tito polagao pravo joa 1944. u Casserti pregovarajui s Churchillom. 3.7.4 Epilog - NDH i zapadni Saveznici u ustaakim novinama 6. svibnja 1945. Do po etka svibnja 1945., kada je JA ve bila na rubnim dijelovima Zagreba, samo je Spremnost svojim rubrikama Odjeci iz svijeta i Dokumenti slobodnije pisala o zapadnim demokracijama i njihovom vrijednosnom sustavu. Na dan 6. svibnja, kada Nijemci zajedno s ustaakim vrhom napuataju glavni grad NDH, sve se promijenilo. To potvruju politi ki dirigirani uvodnici posljednjeg broja Spremnosti, ali i Hrvatskog naroda i Nove Hrvatske koji odjednom NDH svrstavaju u zemlje zapadne demokracije. Bio je to posljednji pokuaaj ustaake vlasti, unaprijed osuen na propast, da nacisti kom i faaisti kom satelitu NDH, osigura poslijeratni opstanak, zaatitu zapadnih Saveznika i onemogui stvaranje nove Jugoslavije pod vodstvom komunista. Druk ije je nemogue objasniti kopernikanski obrat u lancima ustaakih ideologa, Milivoja Magdia, Ive Bogdana i Vilka Riegera 6. svibnja 1945. Milivoj Magdi u uvodniku Spremnosti 6. svibnja 1945. konstatira kako Hrvati u NDH na kraju rata pro~ivljavaju teake i sudbonosne dane, jer su se odnosi snaga uspostavljeni u prvoj polovici etrdesetih godina 20. st. promijenili iz temelja. Magdi se pita, mo~e li injenica da je hrvatska dr~avnost realizirana uz pomo sila Osovine, po svraetku Drugog svjetskog rata rezultirati gubitkom iste. Po njemu Hrvatska nije imala izbora u sukobu velikih sila, a hrvatski narod kao mali narod, pou en sudbinom ehoslova ke nakon Münchenskog sporazuma, bio je prinuen prihvatiti odnose snaga u Europi. Magdi u danom povijesnom trenutku 1941. opravdava ustaaki izbor i vezanje uz Njema ku i Italiju. Za njega je najva~nije da je hrvatska dr~ava tada bila obnovljena bez obzira ato je uspostava NDH bila uvjetovana njema kom i talijanskom okupacijom Kraljevine Jugoslavije. I tada Magdi kao da NDH nije bila potpisnica Trojnog sporazuma i dio vojno-politi kog tabora Osovine zaklju uje: Obnova hrvatske dr~avnosti predstavlja nadstrana ki in...Obnavljajui hrvatsku dr~avnost mi smo znali, da je obnovljena u vremenu, kada su u Europi postojali stanoviti odnosi snaga. Mi smo takoer znali da ovi odnosi nisu i ne mogu biti trajni. Znali smo da e jednog dana nastupiti velika promjena, kojoj i danas prisustvujemo... Mi nisno stvarali hrvatsku dr~avu samo za ovo vrieme, ve i za budue hrvatske generacije, koje e ~ivjeti unutar nove evropske i svjetske stvarnosti. Isti autor 6. svibnja 1945. objavio je i lanak pod nazivom Hrvatska i nova svjetska stvarnost u Novoj Hrvatskoj, gdje otvoreno zagovara anglosaksonski oblik demokracije osuujui jednostrana ki model vlasti uspostavljen od komunista u Beogradu, kao da je NDH bila demokratska tvorevina. Nakon etiri godine u pravilu neprijateljskog tona prema zapadnim Saveznicima na stranicama novina NDH, Magdi o Englezima na jednom mjestu ka~e: Poviest pokazuje da su npr. Englezi bili kruto dosljedni u pogledu zastupanja svojih interesa u svietu, ali su uvijek znali te interese uskladiti s interesima drugih naroda. Razdoblje u kojem je vladala pax britanica predstavlja primjer sustava medjunarodnih odnosa, u kojem je na liniji najmanjeg odpora bila omoguena snoaljivost u medjunarodnom ~ivotu. Ne bi li dokazao da su prostori Balkana i Podunavlja oduvijek bili skloni zapadnim demokracijama i njihovom poimanju slobode, on dalje obrazla~e na koji na in su komunisti iskoristili ratni mete~ po ruaenju Kraljevine Jugoslavije i paradoksalno kako ...su se protudemokratske snage boljaevi kog nihilizma uspjele prezentitrati svietu kao sudionici borbe za ona na ela u ime kojih se vodi Drugi svjetski rat. Magdi se poziva na odluke iz Jalte i pravo svakog naroda na samoodreenje i oblik vladavine koji demokratskim putem izabere, pa konstatira kako Balkan i Podunavlje nisu isklju eni od primjene tog na ela. I na kraju Magdi u duhu zapadno demokratskih na ela zaklju uje kako hrvatski povijesni narod pozdravlja realizaciju na ela slobode u svijetu. Prema njegovim rije ima to dokazuje borba u NDH protiv stranih ideoloakih sustava u razdoblju 1941. 45. Magdi kao da govori u ime antifaaisti kog pokreta. On se naravno nije zabunio, ve svjesno nigdje ne spominje ustaae, Pavelia, kolaboraciju s nacistima i faaistima, ratovanje na strani Osovine, primjenu antisemitskih zakona, politi ke progone, logore itd. Kao da je nastupila amnezija, a potom i kopernikanski obrat koji je omoguio reinterpretaciju onih koji su se borili za NDH, u borce za hrvatsku dr~avu na demokratskim principima. Ivo Bogdan, jedan od najzna ajnijih ustaakih ideologa i kreator modela ustaake propagande 6. svibnja u lanku Na kraju Drugog svjetskog rata objavljenom u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj, postavlja pitanje hoe li Hrvati do ekati kraj rata u vlastitoj dr~avi. Razdoblje 1941. 45. u NDH on definira kao borbu hrvatskog naroda za vlastitom dr~avom, koja je uspjeano zavraena, jer je hrvatski vojnik do ekao kraj rata s puakom u ruci. Bogdan dalje navodi kako je va~no respektirati nov odnos snaga na kraju rata i zaklju uje kako je Hrvatska po svojoj kulturi spada u zapadno-europski kulturni krug. Iz toga proizlazi, ka~e Bogdan, da je doalo vrijeme: ..da u prvom redu velike zapadne demokracije zauzmu ispravno stanoviate prema borbi hrvatskog naroda. Dok su trajala neprijateljstva... bilo je shvatljivo da zapadne demokracije nisu mogle priznati hrvatsku dr~avu. Sada je medjutim nastupilo vrieme da se ono ato se priznaje svim narodima svieta prizna i Hrvatskoj. Bogdan priznaje da je NDH bila satelitska dr~ava, no dalje konstatira prebacujui odgovornost na sile Osovine, Njema ku i Italiju, kako nitko ne mo~e tvrditi da je hrvatski narod ~elio rat. Dapa e, za Bogdana ne postoje nikakve prepreke da se NDH prizna od zapadnih demokracija tim viae ato ni jedan hrvatski vojnik nije odapeo ni jedan hitac protiv zapadnih velevlasti. On se poput Magdia takoer poziva na odluke iz San Francisca i demokratske principe, odbacujui prigovor da NDH nije bila demokratska. U danim ratnim okolnostima za njega je to bila dr~ava u kojoj se hrvatski narod osjeao slobodno. On na kraju lanka proziva komuniste u Beogradu od kojih su neki, kako je primijetio, hrvatskog porijekla, kao najgore hrvatske neprijatelje, jer rade na ruaenju hrvatske dr~ave i poziva zapadne demokracije da ne dozvole obnovu Jugoslavije pod vlaau komunista. Za Vilka Riegera etverogodianja borba hrvatskog naroda takoer je razdoblje moralno iste i opravdane borbe za vlastiti opstanak i dr~avu. Suradnja s Osovinom splet je povijesnih okolnosti, a pravo hrvatskog naroda na vlastitu dr~avu i nakon rata na elo kojeg bi zapadne demokracije trebale primjenjivati jednako na sve narode svijeta. Poput Magdia i Bogdana, Rieger govori rje nikom Atlanske povelje, nacrta UN-ove povelje, vodi se na elima trojnog sporazuma iz Jalte, a pred o ima mu je hrvatska dr~ava, kako on ka~e naa vrhovni zakon, po emu je uvodnik 6. svibnja 1945. u Novoj Hrvatskoj i dobio naslov. *** Posljednjim lancima u tisku NDH htjelo se, ato je dakako u tom trenutku politi ki bilo oportuno, u initi odmak od ustaaa i njema kog saveznika. Niti jedan od navedenih autora viae ne spominje NDH, Poglavnika i ustaae, ve isklju ivo hrvatsku dr~avu i hrvatski narod. Razdoblje 1941.-45. trebalo je redefinirati, ustaaku vladavinu prikazati kao borbu hrvatskog naroda za vlastitu dr~avu u okolnostima Drugog svjetskog rata, vojne okupacije i nametnutih ideoloakih obrazaca Osovine, protiv kojih se hrvatski narod navodno borio u ustaakim redovima. lanci Magdia, Bogdana i Riegera od 6. svibnja, u stvari su najgrublja falsifikacija povijesti NDH. Odjednom je Poglavnikova vladavina 1941. 45. postala neko prijelazno razdoblje u borbi hrvatskog naroda za vlastitu dr~avu, suradnja ustaake vlasti s Nijemcima prinuda, rezultat okolnosti i sli no, a pripadnost zapadnim demokracijama SAD-u i Velikoj Britaniji s povijesnog i ideoloakog aspekta, neupitna vrijednost. Bilo je to na tragu sadr~aja Memoranduma koji je vlada NDH 4. svibnja uputila zapadnim Saveznicima, pa se mo~e zaklju iti da su potonji lanci, kao i sve do tada bitno druga ije napisano u novinama NDH, rezultat politi kog diktata. Memorandum su potpisali svi ministri u vladi NDH, a 4. svibnja 1945. ministar V. Vran i poletio je u Italiju s trojicom zarobljenih britanskih asnika, predati ga generalu H. Aleksanderu. U memorandumu se navodi da NDH postoji kao priznata dr~ava ve etiri godine. Nadalje tvrdi se da NDH nije faaisti ka dr~ava i da se nije vodila faaisti kom ideologijom, ve borbom za opstanak vlastite dr~ave, ato je bilo na tragu ustaake propagande posljednjih mjeseci rata. U kontekstu izgradnje dr~ave posebna zasluga se pripisuje Hrvatskom dr~avnom saboru, ne bi li se NDH prikazala kao parlamentarna dr~ava. Bio je to dakako neuspjeaan pokuaaj dodvoravanja zapadnim demokracijama. Posebno je istaknuta mediteranska orijentacija Hrvatske, poput Gr ke, te stare prirodne veze s Velikom Britanijom, ato je u stvari bilo neprikriveno pozivanje britanske vojne intervencije. Dalje se navodi da su se u Zagreb slile mase izbjeglica, iz Srbije,Crne Gore, Albanije i Bugarske, prokuaanih prijatelja Engleske i SAD-a kao ato i Bogdan navodi u svom lanku 6. svibnja. Ne bi li skrenuo pa~nju Angloamerikanaca na NDH, ustaaki vrh se u Memorandumu koristio svakakvim marginalijama. Odjednom je ~ivotno va~no bilo to ato je NDH lanica Meunarodne poatanske unije, Meunarodnog crvenog kri~a, da je turski ambasador u Londonu iz Bosne, da je Ministarstvo oru~anih snaga NDH izdalo nareenje da se ne puca na Engleze i Amerikance koji se pojave na obali Jadrana, ato je Bogdan takoer istaknuo u svojem uvodniku od 6. svibnja. U prvim danima svibnja 1945. ustaaki vrh nastojao je u posljednji trenutak pronai neku spasonosnu formulu za NDH. Obavljeni su neformalni razgovori s nadbiskupom zagreba kim Alojzijem Stepincem, kao i s Vlatkom Ma ekom o formiranju nove vlade koja bi osigurala pregovore sa zapadnim Saveznicima, ali je na temelju procjene vojnog vrha donijeta odluka da se Zagreb nee braniti, odnosno da e vlada NDH napustiti zemlju i pokuaati nai spas predajom na Zapadu. Ipak, molba A. Pavelia upuena zapovjedniatvu zdru~enih angloameri kih snaga na Sredozemlju, da savezni ke snage iz Italije okupiraju Hrvatsku, bila je nemogua misija. Odgovora na Memorandum nije bilo. Saveznicima nije bilo ni na kraj pameti spaaavati NDH, jer su je smatrali njema kim satelitom nastalim okupacijom Kraljevine Jugoslavije. Hrvatska je priznanjem Titove Jugoslavije 7. o~ujka 1945. postala dio savezni ke dr~ave, a NDH je stavljena izvan zakona. IV. Zaklju ak Iako bi neki povjesni ari ustvrdili da je Drugi svjetski rat zapo eo Japan napadom na Kinu 1937., o pravom ratu govorimo ipak od njema kog napada na Poljsku 1. rujna 1939. Prvo razdoblje Drugog svjetskog rata 1939.-1942. obilje~ila je dominacija Osovine, uspjesi Njema ke, Italije i Japana i njihovih saveznika na Zapadnom, Isto nom, Sjevernoafri kom, Azijskom i Pacifi kom ratiatu. Drugo, od svraetka Staljingradske bitke u velja i 1943. do kapitulacije Japana 15. kolovoza 1945., obilje~ila je ofenziva i pobjede Saveznika, SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije. U Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj od 1943. do 1945., kao i u prethodne dvije godine, vodio se graanski rat izmeu ustaaa, etnika i NOP-a pod vodstvom komunista. Ustaaki re~im u NDH na elu s poglavnikom Antom Paveliem nije uspio uz pomo njema kih snaga osigurati kontrolu nad dr~avnim prostorom i pobijediti snage NOVJ-a. Pogotovo e to biti izra~eno od 1944. kada Saveznici ve pru~aju pomo NOVJ dirigiranim zra nim udarima i vojnim operacijama, ali i logisti kom potporom u oru~ju, hrani i odjei. Veoma va~na injenica za rast i razvoj NOP-a u Hrvatskoj bit e priklju enje velikog broja lanova i simpatizera prije rata najmonije politi ke stranke HSS-a tijekom 1944., kao i formiranje Izvranog odbora HSS-a u okviru ZAVNOH-a. Od konferencije u Teheranu krajem 1943. Saveznici su odlu ili podr~ati Tita i NOP pod vodstvom KPJ, odnosno obustaviti podraku etnicima, koji su nedvojbeno suraivali s vojskama Osovine na okupiranom jugoslavenskom podru ju. NOP je bila jedina sila na prostoru bivae Jugoslavije koja se u inkovito suprotstavila njema koj okupaciji i marionetskim re~imima i to su Saveznici kona no prepoznali do kraja 1943. Na II. zasjedanju AVNOJ-a, politi kog predstavniatva NOP-a, u Jajcu krajem studenog 1943., postavljeni su temelji nove federativne Jugoslavije, a sporazumima Tita i `ubaaia tijekom 1944., odnosno NKOJ-a i jugoslavenske kraljevske vlade u izbjegliatvu, nova je dr~ava dobila i meunarodno priznanje, ato je na konferenciji velike trojice u Jalti po etkom 1945. potvreno. Takav odnosa snaga u NDH tijekom posljednje dvije godine rata onemoguit e funkcioniranje institucija vlasti ustaakog re~ima, promet ljudi i robe, i u kona nici svesti ustaaku upravu na aire podru je Zagreba. Izvjeataj jednog avicarskog novinara svjedo i kako je izgledao put od Zagreba do Dubrovnika u ljeto 1944.: Naa vlak bio je ovako sastavljen: pred parostrojem 3 vagona pieska, da se zaatiti vlak od mina; iza parostroja nalazio se veliki blindirani vagon naoru~an sa dvije te~ke strojnice. Kroz prozor ia oklopa vagona naoru~ani ljudi sa strojnim puakama motrili su horizont. Na kraju vlaka nalazio se joa jedan oklopljeni vagon: nikad se ne zna da li e napadaj usliediti sprieda ili straga. U ovom vlaku putnici moraju biti spremni da se bace na pod svakog asa, kako bi izbjegli kugle napada a. Putovanje je beskona no: veoma esto zastaje se po ciele noi u malim postajama, jer se u okolini vode borbe od kojih ovisi mogunost nastavka putovanja. Zna se kad se polazi& Ali ne zna se kad se sti~e na odrediate, a mo~e se dospjeti i u partizanski tabor. Putovanje iz Dubrovnika u Zagreb traje dulje nego li je nekada trajalo putovanje iz Petrograda u Vladivostok& .Dakle, ve dvije godine nije se promijenilo stanje u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj, mir i red postoje samo u teoriji. Bile su to svakodnevne okolnosti u kojima su radile i novinske redakcije zadu~ene za pravodobno informiranje graana, formiranje javnog mnijenja i promicanje ustaake ideologije. Zadatak koji je ustaaka vlast postavila pred novinare bio je ustvari nemogua misija, teako ostvariv pothvat, jer su prilike na svjetskim bojiatima, kao i u NDH ve tijekom 1943. ukazivale da e rat zavraiti pobjedom Saveznika. Politi ki vrh je ulagao znatna sredstva i energiju ne bi li propaganda u tisku NDH bila ato uspjeanija. Meutim, nedostajalo je slobode, vjerodostojnosti, novinarskog profesionalizma i kreativnosti, odnosno svega onog ato pretpostavlja kvalitetno novinarstvo. Ustaaki tisak veim dijelom se uklopio u model informiranja karakteristi an za nacisti ku Njema ku, gdje je novinar kao i svako drugo zanimanje slu~io probitcima re~ima. Novinar je u najveoj mjeri bio sveden na glasnogovornika vladajue stranke i promotora interesa saveznika NDH. Novinskim redakcijama u NDH upravljao je Dr~avni izvjeatajni i promi beni ured, odnosno Glavno ravnateljstvo za promi bu pri Predsjedniatvu vlade. Na svakodnevnim sastancima Odsjeka za novinstvo GRP-a izdavani su naputci ravnateljima novinskih kua, koji su iste prenosili svojim urednicima i novinarima na terenu, ato je na kraju davalo jednoli an i predvidljiv ton cjelokupnom novinskom izdavaatvu. Prije tiskanja novinski sadr~aj je morao proi temeljitu kontrolu, tj. cenzuru, kako bi bilo uklonjeno sve ono ato ne konvenira politi kom establiamentu ili saveznicima NDH. Predcenzura se provodila na informacijama koje su pristizale u formi agencijskih vijesti, tjednih, polumjese nih i mjese nih pregleda stranog tiska, kako ne~eljene informacije ne bi dospjele do novinskih redakcija, a potom i u novine. Uz to provodila se i stroga selekcija sadr~aja iz inozemnih novina, ne bi li se ono ato je na kraju objavljeno u formi izvjeaa, kontekstualno poklopilo s politi kim pravcem NDH tiska. Osim GRP-a, kontrolu novinarskog rada vraio je i Novinski odsjek Ministarstva vanjskih poslova, zadu~en za nadzor vanjske politike u novinama, te Ministarstvo unutarnjih poslova preko svojih cenzora koji su sjedili u uredima GRP-a i nadzirali rad novinskih slu~bi. Strah u novinskim redakcijama posebno je izazivala prisutnost UNS-ovih agenata, koji su imali airoke ovlasti i predstavljali fizi ku prijetnju novinarima. U cenzuru, na kojoj je radila cijela vojska ljudi, vladajui re~im ulagao je ogromnu energiju i materijalna sredstva, ne bi li se graane uvjerilo u ispravnost ustaake politike, pobjedni ki rat Njema ke i realizaciju projekta Nova Europa. Sadr~aj objavljen u novinama NDH u razdoblju 1941. 1945. nije bio djelo slobodnog novinarskog rada, ve prije svega domae politi ke cenzure i diktata saveznika, Njema ke i Italije. Meunarodna novinska problematika bila je pod posebnom kontrolom, pa su Izvjeatajni ured MVP-a i HDU Croatia pripremali Radne materijale za tisak i Preglede stranog novinstva u kojima je ve unaprijed bila provedena cenzura i selekcija novinskih lanaka zemalja Osovine i neutralnog avicarskog avedskog, apanjolskog, portugalskog i turskog tiska. Sve je moralo biti kontrolirano, poznato prije objave, usklaeno s politi kim ciljevima Nezavisne Dr~ave Hrvatske. Posebna se pa~nja polagala na stavove saveznika NDH, pa je obazrivost esto prelazila granice dobrog ukusa, a slu~beni stav Zagreba formirali su njema ki opunomoenici, vojni analiti ari i sl. Nije bilo niti jednog lista koji je oponirao re~imu, kriti ki se odnosio prema postupcima Poglavnika ili pisao protiv ustaake vlasti. Uniformiranost novinarske rije i bila je rezultat prije svega statusa i polo~aja novinara u NDH. Po uspostavi Nezavisne Dr~ave Hrvatske ustaaki prvaci proveli su selekciju novinarskog kadra dotadaanjih vodeih listova Jutarnjeg lista, Novosti, Obzora itd. i okupili u novim redakcijama uglavnom mlade neiskusne novinare. Prokuaani profesionalci novinarske struke iz Kraljevine Jugoslavije otpuateni su, a novi je kadar pod sna~nim pritiskom vlasti, te materijalnom, socijalnom i fizi kom prijetnjom represivnog aparata, namjeaten u novinske redakcije Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske, Spremnosti, sarajevskog Novog lista, Hrvatskog lista, Nedjeljnih viesti itd. Po uspostavi NDH posebno utjecajna bit e grupa ustaakih asnika emigranata potpomognutih Poglavnikom, formirana pod vodstvom pukovnika Josipa Mrmia. Ta e struja povezana s novinarskom grupom Matije Kova ia, Mije Tolja, a kasnije Mirka Puka, imati najzna ajniji utjecaj na formiranje re~imskog novinarstva, kadrovske promjene u novinskim redakcijama i strah koji je u njima vladao. Da bi netko obavljao novinarski posao morao je biti lan Hrvatskog novinarskog druatva, odnosno biti zaveden u registar novinara. Prema Pravilniku HND-a, kasnije i Zakonu o novinarima i novinarskom radu novinar je mogao biti punoljetan hrvatski graanin s polo~enom maturom, arijevskog porijekla, neo~enjen za osobu nearijskog porijekla, ato je preuzeto iz njema kog Zakona o urednicima iz 1933. Jedan dio novinara prihvatio je ustaaku ideologiju, pristupio pokretu i u novinskim redakcijama djelovao kao strana ki posluanik. Mnogi su pak pisali prema naputcima ne bi li sa uvali ~ivu glavu i kakvu takvu socijalnu sigurnost, dok su se neki suprotstavili takvom na inu rada, pa su izgubili posao ili se naali u logorima i na stratiatima. Od kraja 1944. pritisak politike na novinare dodatno je osna~io, ne bi li se ato sveobuhvatnije realizirao projekt ustaaizacije hrvatskog druatva. Prema naputku ravnatelja Ustaakog nakladnog zavoda Mirka Puka od novinara se tra~ilo bezuvjetno i bez odlaganja pristupanje ustaakom pokretu, zbog ega su mnogi bili prisiljeni napustiti redakcije i ostati bez posla. Ipak i u monolitnom informativnom sustavu kakav je izgraen u NDH bilo je odstupanja. Uredniatvo sarajevskog Katoli kog tjednika s po etka 1943. u nekoliko se lanaka zalo~ilo za temeljne ljudske slobode, slobodu govora, misli i individualnog odlu ivanja, kritizirajui rasne zakone koji su po genetskim predispozicijama dijeli ljude na vladare i pod injene. Posebno je kritizirana ideja kolektivnog duha, korporativne svijesti koja tra~i depersonalizaciju i gubitak osobne slobode. U pozitivnom kontekstu apostrofirane su novinarske slobode i ~enevska demokratska na ela, a ustaaki model dirigiranog informiranja indirektno je prozivan. Na elno pacifisti ka pozicija uredniatva, okrenuta temeljnim kraanskim idealima bila je neprihvatljiva cenzorima zagreba kog GRP-a, pa je ubrzo uslijedila opomena uz prijetnju gaaenja lista. No bio je to tek jedan incident u posve kontroliranom medijskom sustavu NDH, a dogodio se jer je Sarajevo bilo na periferiji, slabo povezano i esto izvan dosega zagreba ke cenzure. Sarajevski Novi list esto je bio izlo~en kritici Odsjeka za novinstvo zagreba kog GRP-a, zbog pogreaaka, nepoativanja naputaka, cenzuriranja vijesti HDU Croatie, koriatenja nedopuatenih izvora informiranja. Meutim, sarajevski dnevnik ipak nikada nije zna ajnije sadr~ajno odstupao od zagreba kih novina, a to ato je ponekad koristio samoinicijativno neke druge izvore informiranja od vijesti HDU Croatia ili su se neato eae javljale pogreake u lancima, nije bio rezultat kraenja odredbi GRP-a, niti oponiranja re~imu. U pitanju je esto bila nekompetencija urednika i novinara na terenu, problem s ingerencijama njema ke i hrvatske cenzure u Sarajevu, te u estali problemi s tehni kom potporom, prije svega s Hell-aparatima kojima su pristizale agencijske vijesti. esto spominjana Spremnost kao list slobodnijeg izri aja u vrijeme uredni kog mandata Tijasa Mortigjije, nije se kriti ki odnosila prema politici re~ima, ni prema saveznicima NDH, niti je na bilo koji na in oponirala vlasti. Istina, u tjedniku Spremnost od Teherana se neato benevolentnije pisalo o zapadnim demokracijama i njihovu vrijednosnom sustavu, savezni kim konferencijama i poslijeratnoj organizaciji svijeta, ne bi li se prije svega dodatno naglasila opasnost od boljaevizma. U rubrikama Odjeci iz svijeta i Dokumenti bio je zastupljen znatan broj lanaka iz engleskog, ameri kog, pa i sovjetskog tiska, ali uvijek sa svrhom dokazivanja latentnog sukoba izmeu zapadnih Saveznika i Sovjeta, te naglaaavanja sovjetskih imperijalnih ciljeva. Od dva zla, ustaaki re~im se nasuprot boljaevizmu odlu io za angloameri ku plutokraciju, ato je bilo o ito u posljednjim mjesecima rata, a posebno izra~eno u veem broju lanaka tjednika Spremnosti. Stoga ocjena jednog suvremenika da je Spremnost u posljednjem razdoblju rata ak mirisala anglofilski, nije pretjerana. Tjednik Spremnost u okviru stalne rubrike Dokumenti, 29. listopada 1944. itateljima je u NDH predstavio slu~beni tekst formiranja nove meunarodne organizacije. Tekst liaen komentara, otkriva zaklju ke iz Dumbarton Oaksa ili na ela budueg Druatva naroda. Tako su se na stranicama jednog ustaakog lista naale temeljne odrednice Ujedinjenih naroda. Bio je to zna ajan odmak od dotada ustaljenog na ina pisanja na omiljenu temu ustaakog tiska, Saveznici i njihovi meusobni sukobi, a vrijednosni sustav zapadnih demokracija nije bio izvrgnut kritici. Ipak, ne treba zaboraviti da je promjena bila politi ki motivirana u okolnostima njema kog poraza i bezizglednog polo~aja NDH. Stoga nije vjerojatno da su ustaaki ideolozi odjednom po eli cijeniti vrijednosni sustav zapadnih demokracija i zagovarati na ela Atlantske povelje, kao ato nije bilo mogue o ekivati da bi NDH na kraju rata bila spaaena od zapadnih demokracija. Ustaaki re~im je dozvolio Spremnosti da bude neato druk ija, no za sada nije posve jasno ato se time htjelo postii, jer je pokuaaj dijela ustaakog vrha da pribli~i NDH zapadnim Saveznicima u rujnu 1944. naprasno zaustavljen. Ipak, mogue je pretpostaviti da je umjereno anglofilski karakter Spremnosti bio dio politi ki osmialjenog plana ustaakog vrha, koji je sebi gradio odstupnicu daleko od Titovih partizana i Sovjeta, tj. nastojao osigurati mogunost predaje na Zapadu. Pritom je mala naklada Spremnosti jam ila neznatan utjecaj tog tjednika na airoke mase i formiranje javnog mnijenja u NDH, kao i na potencijalno kvarenje savezni kih odnosa ustaakih vlasti i Njema ke, ato je ustaakom re~imu bilo va~no. Dnevnici Hrvatski narod i Nova Hrvatska bili su pod strogom kontrolom Odsjeka za novinstvo GRP-a, pa nije bilo odstupanja u na inu pisanja u razdoblju 1943. 1945. izuzev u posljednjim danima NDH, kada se dogodio kopernikanski obrat, a NDH bila svrstana meu zemlje zapadne demokracije, kao u Memorandumu ustaake vlade upuenom generalu Haroldu Aleksanderu 4. svibnja 1945. Od jeseni 1944. u Hrvatskom narodu, Hrvatskom listu, Novoj Hrvatskoj, sarajevskom Novom listu zna ajnije su zastupljeni uvodnici posveeni problemima u zapadnom savezni kom taboru, poslijeratnim osnovama, boljaevi koj opasnosti, pravima malih naroda, te hrabroj protuboljaevi koj borbi njema kog Wermachta. Na stranicama najtira~nijih hrvatskih dnevnika hrvatski narod se otvoreno pozivao na borbu do posljednjeg daha za hrvatsku dr~avu i svete nacionalne ciljeve, iako je bilo posve izvjesno da je rat izgubljen. Osim u Spremnosti, diplomatska problematika meu Saveznicima vrlo je opse~no obraivana i u zagreba kom tjedniku Hrvatskog novinarskog druatva Nedjeljne viesti, odnosno Novine, no slobodnog interpretiranja i komentara takoer nije bilo, ve je prevladavalo re~imsko informiranje temeljeno na agencijskim vijestima njema kog DNB-a, talijanskog Stefania i pomno selektiranih lanak iz neutralnog i savezni kog tiska. Humoristi ni tjednici `ilo i Vrabac takoer su ispunjavali svoju zadau u propagandnom ratu koji se vodio u tisku NDH. Navodne sukobe izmeu Saveznika i ratne prilike na svjetskim bojiatima uglavnom su pratili karikaturama. U cini nom tonu ismijavane su savezni ke konferencije, apostrofiran podreeni odnos Roosevelta i Churchilla prema Staljinu, te problem poslijeratne egzistencije malih naroda pod boljaevi kom izmom. Tri ratne prijelomnice bit e od odsutnog zna aja za ishod rata u Europi. Staljingradska bitka, angloameri ko iskrcavanje u Sjevernoj Africi i potom na Siciliji, te invazija na Normandiju. U sva tri slu aja tisak NDH nije hrvatskoj javnosti pru~ao realnu sliku ratnih operacija niti je upozoravao na posljedice po sile Osovine koje su proizlazile iz poraza na Isto nom, Sjevernoafri kom, Talijanskom i Francuskom ratiatu. Poraz kod Staljingrada tisak NDH nastojao je pretvoriti u pobjedu. Hrvatski list, Nova Hrvatska, Hrvatski narod, Nedjeljne viesti, Spremnost unisono su stvarali neku drugu zbilju, pretvarali poraz u pobjedu ili ga proglaaavali strateakim manevrom. Razlike u pristupu nije bilo. Novinske redakcije po naputku Ive Bogdana nadstojnika Novinskog odsjeka GRP-a od 16. velja e 1943. bile su upozorene da s pijetetom piau o staljingradskim braniteljima, a potom je uslijedila uredba po kojoj se nisu smjele objaviti vijesti o zna aju poraza kod Staljingrada i posljedicama po daljnji tijek rata na Isto nom bojiatu. Iz navedenog je posve jasno zaato onda u novinama nisu objavljene informacije iz neutralne `vicarske i `vedske, koje su tijekom sije nja 1943. prispjele u GRP preko Izvjeatajnog ureda MVP-a, o padu Staljingrada i gubitku 20 divizija Wermachta. Zbog toga novinski sadr~aj o Staljingradskoj bitci predstavlja iskrivljenu sliku o stanju na Isto nom bojiatu. Revnost ustaake propagande u slu aju umanjivanja tragi nosti i va~nosti za Osovinu Staljingradske bitke dovedena je do apsurda, ato je kod itatelja izazivalo podsmjeh i nevjericu. U komentarima vojnih strau njaka listova NDH esto se posve neuvjerljivo interpretiralo stanje na bojiatima, a potkradale su se i itateljima o ite pogreake. Ulazak SAD-a u rat donio je Saveznicima prevagu u broju vojnika, ratnoj industriji i gospodarskom potencijalu, ato e se pokazati presudnim u Drugom svjetskom ratu. Tisak NDH s posebnom je pa~njom pratio uspjehe Erwina Rommela, glavnog zapovjednika osovinskih snaga u Sjevernoj Africi, u prvoj polovici 1942. Uspjesima Osovine uglavnom su posveivane udarne vijesti na prvoj ili drugoj stranici novina. Dnevnici Hrvatski narod, Hrvatski list, Nova Hrvatska, od kraja sije nja 1942. do kraja srpnja 1942. vrlo e opse~no izvjeatavati o ratnim uspjesima Osovine. Meutim, od angloameri kog iskrcavanja u Al~iru i Maroku prikaz ratnih dogaanja na Sjevernoafri kom ratiatu u tisku NDH bio je stavljen u drugi plan, ne bi li se itateljstvu skrenula pa~nja s nepovoljnih ratni prilika. Bio je dakako politi ki diktat, jer je DIPU u studenom 1942. izri ito tra~io od novinskih redakcija da oprezno i suzdr~ano piau o dogaajima u Sjevernoj Africi, te da se pridr~avaju izvjeaa njema kog DNB-a i talijanskog Stefania. Tako se moglo dogoditi da bitka za El Alamein koja prethodila operaciji Torch i u kojoj je ranjeno, ubijeno ili zarobljeno 37 000 vojnika Osovine, bude pretvorena u pobjedu. Osovinsko napuatanje Libije svega dva mjeseca od iskrcavanja Saveznika interpretirano je kao strategijski potez i tek marginalno popraeno u tisku NDH, kao i kona an poraz u Sjevernoj Africi, ato je bilo na tragu naputaka DIPU-a. Izravna posljedica sjevernoafri kih vojnih uspjeha zapadnih Saveznika bilo je iskrcavanje angloameri kih snaga na Siciliji, te izlazak Italije iz rata. Kapitulacija Italije s radoau je do ekana u tisku NDH, jer je Italija okupirala vei dio ju~ne Hrvatske joa u svibnju 1941. na temelju Rimskih ugovora, a koje je tada A. Paveli mogao poniatiti. S jedne je strane ipak apsurdno oduaevljenje u tisku NDH porazom Italije, jer je Osovina, kojoj je pripadala i NDH, izlaskom Italije do~ivjela te~ak vojni i politi ki udarac i bila korak bli~e porazu. Uzme li se u obzir savezni ki odnos NDH i Italije do njene kapitulacije, sa stranica ustaakih novina nakon jeseni 1943. upuivane su krajnje zbunjujue poruke. Mo~da je najuo ljiviji primjer bio onaj iz Hrvatskog naroda od 5. sije nja 1944. kada je iznijeta tvrdnja o dokazanoj vojnoj suradnji Titovih partizana i talijanske vojske na Jadranu. Bila je to velika obmana i zamjena teza kojom se nastojalo Talijane, donedavne okupatore Dalmacije i Istre poistovjetiti s antifaaisti kim pokretom otpora, ne bi li se ustaaku vlast oslobodilo odgovornosti suradnje s izdajnikom Italijom. Pritom kao da je zaboravljeno da su Talijani do rujna 1943. suraivali s etni kim pokretom, ustaakom vojnicom i domobranima u guaenju narodnooslobodila kog pokreta pod vodstvom Tita i KPJ. Poato je Italija u dogovoru s Njema kom od 1941.-1943. kreirala vojnu politiku Osovine na jugoistoku Europe, jasno je u kojoj je mjeri ustaaka propaganda ovakvim i sli nim lancima falsificirala informiranje o vojnim i politi kim pitanjima u NDH. Iskrcavanjem angloameri kih snaga u Normandiji 6. lipnja 1944., otpo inje oslobaanje Zapadne Europe, ato e imati zna ajnih reperkusija na vojnu i politi ku situaciju u NDH, a posljedi no i na novinski sadr~aj. Tisak NDH imao je va~an politi ki zadatak u projektu ustaaizacije hrvatskog druatva krajem 1944. i po etkom 1945., nakon neuspjeanog pu a i pokuaaja pribli~avanja zapadnim Saveznicima dijela ustaakih prvaka. Uvodnici Spremnosti, ali i Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske, sarajevskog Novog lista i Hrvatskog lista u posljednjih godinu dana rata bit e obilato koriateni u propagandnom ratu uperenom protiv NOP-a i KPJ. Milivoj Magdi, Tijas Mortigjija, Franjo Nevisti, Petar Bareza, Vilko Rieger, Ivo Bogdan, Dragutin Kamber, imali su zadatak hrvatskoj javnosti objasniti kako je sporazum Tito-`ubaai zapravo dogovor Moskve i Londona koji vodi Hrvatsku u novu Jugoslaviju sa srpskom prevlaau. Ispred pridjeva srpski, etni ki, komunisti ki, jugoslavenski stavljen je znak jednakosti, jer u ustaakoj retorici samo su Srbi mogli biti odmetnici, a to zna i etnici ili partizani, ruaitelji hrvatske dr~ave. Za ustaaku propagandu komunisti ka vlast uspostavljena u jesen 1944. u Beogradu bila je komplot Saveznika, kraljevske vlade u Londonu i KPJ protiv NDH, a meunarodno priznanje DFJ u Jalti, pobjeda sovjetske politike na jugoistoku Europe. Tito i kralj Petar II. predo eni su kao eksponenti sovjetske i britanske politike, pijuni u rukama Saveznika koji se bore za obnovu Jugoslavije na atetu Hrvata. Osim uobi ajenih parola o nu~nosti ustrajne borbe za o uvanje hrvatske dr~ave, koje nisu imale realnu podlogu, tisak NDH, kao ni ustaaki vrh nije ponudio alternativno rjeaenje, jer ga i nije bilo. Ustaaki tisak zapravo je inzistirao na neto noj injenici da hrvatski narod nema alternativu osim ustaake politike, te da svaka druga suprotstavljena politika zna i povratak Hrvatske u velikosrpsku zajednicu. Nisu tuma ili da je Hrvat Josip Broz Tito bio na elu KPJ, a od po etka lipnja 1944. Hrvat Ivan `ubaai preuzima voljom zapadnih Saveznika predsjedavanje jugoslavenskom izbjegli kom vladom u Londonu. Hrvati su bili ti koji su sa Saveznicima 1944. dogovarali stvaranje nove poslijeratne Jugoslavije. Ne treba zaboraviti i ulogu HSS-a od 1943. i napore da se NDH omogui prelazak u savezni ki tabor, kao i zna ajan doprinos HSS-ovaca u antifaaisti kom pokretu. Tema Saveznici i njihovi meusobni odnosi jedna je od najzastupljenijih na stranicama ustaakih novina, a posebno od Staljingradske bitke i angloameri kog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, kada Saveznici preuzimaju inicijativu na bojiatima. U propagandnom ratu koji se odigravao u tisku NDH, dokazati neprirodnost savezniatva zapadnih Saveznika i Sovjetskog Saveza, nestanak malih naroda u boljaevi kim osvaja kom pohodu u Isto noj i Jugoisto noj Europi, imperijalne ciljeve Velike Britanije i SAD-a u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, bio je politi ki imperativ, ali i opravdanje za ratne operacije sila Osovine u Europi i Africi. Ne bi li se osigurala vjerodostojnost, osim uobi ajenih izvora informiranja iz tiska zemalja Osovine, posebno je koriatena novinska graa `vicarske, `vedske, te iz neprijateljskih zemalja, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i SAD-a. Naj eae su to bili dnevnici i asopisi: Svenska Dangbladet, Neue Zürcher Zeitung, Der Bund, Die Tat, Time and Tide, New York Times, Times, News Cronicle, Pravda, Izvjestija, Daily Mail, Daily Herald, Life, Economist, New Political Review. Po uzoru na njema ki, ustaaki je tisak nastojao ameri ko-britansko-sovjetsko savezniatvo prikazati kao interesnu spregu, pogubnu po Europu. Javnost NDH trebalo je uvjeriti u realni antagonizam izmeu Saveznika i u opasnost od ameri kog i sovjetskog ratnog trijumfa. Dvije dr~ave su bile u srediatu interesa ustaakog novinstva, SAD i Sovjetski Savez, a njihovi politi ki, kolonijalni i geostrateaki interesi interpretirani su u svjetskim razmjerima. Prikazivane su kao imperijalne sile koje trguju narodima, zemljama, rudnim bogatstvima, pa i cijelim kontinentima. Prema tisku NDH te su dvije super sile tijekom Drugog svjetskog rata sustavno gradile temelj za bipolarizaciju svijeta u kojemu viae nije bilo mjesta za Veliku Britaniju. Prizvuk paranoidnosti i sindroma svjetske zavjere posebno je prisutan u ustaakom tisku od ljeta 1943. godine i poraza na Sjevernoafri kom bojiatu, kada neuspjehe na ratnom polju u novinskim stupcima zamjenjuje diplomatska problematika orijentirana na sukob interesa Saveznika. Francusko ameri ko-britanski odnosi tijekom 1943. na Sjevernoafri kom ratiatu problematizirani su u kontekstu ameri kih i britanskih teritorijalnih aspiracija prema francuskim kolonijama u Sjevernoj Africi. Taj se sukob prema ustaakom tisku odvijao preko njihovih eksponenata, francuskih generala Georgesa Catrauxa, Henria Girauda i Charlesa de Gaulla, a proairen je u vrijeme savezni ke invazije na Normandiju i na sukob generala De Gaulla i angloameri kih saveznika. Ameri ko-britanski odnosi problematizirani su u svjetlu navodnih ameri kih imperijalnih ciljeva prema britanskim kolonijama u Sjevernoj Africi. Ameri ka vojna intervencija nije tretirana kao savezni ka pomo ve kao politi ki, vojni i materijalni interes. Cijeloj savezni koj operaciji u Sjevernoj Africi pripisivan je karakter ameri kog kolonijalnog rata s jasnim politi kim i geostrateakim ciljevima direktno suprotstavljenim Francuzima i Britancima. Posebno zna ajnu ulogu u stvaranju takve klime u javnosti imali su dnevnici Hrvatski narod i Hrvatski list posvetivai velik broj naslovnica, tjednik Spremnost sa svojom rubrikom Odjeci iz svijeta, te humoristi ki tjednik `ilo koji je posvetio velik broj karikatura prijeporima Saveznika. Teme posveene Saveznicima koje su obilje~ile vanjskopoliti ke rubrike tiska NDH bile su: poljsko i finsko pitanje, prijepori zapadnih saveznika u Sjevernoj Africi i njihov odnos prema De Gaulleu i francuskim kolonijama, suradnja zapadnih saveznika i Sovjeta i njihove odluke s konferencija u Casablanci, Quebecu, Moskvi, Teheranu, Dumbarton Oaksu, Jalti, San Franciscu. Sve njih povezuje iskrivljena slika o savezniatvu SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a i njihovim meusobnim odnosima, nerealno o ekivanje raspada alijanse zapadnih saveznika i Sovjeta i prije kraja rata, pozivanje na na ela Atlantske povelje u interepretaciji odnosa Saveznika prema malim narodima i fatalisti ki prikaz Europe i svijeta po savezni koj pobjedi. U tisku NDH poljsko pitanje je analizirano u tri faze. Prvo razdoblje proljee-ljeto 1943. obilje~it e slu aj Katyn, ato e ustaaka propaganda iskoristiti kao dokaz Staljinovih namjera prema Poljskoj, te pogibja predsjednika poljske vlade u izbjegliatvu Wladislava Sikorskog, koja e na stranicama novina NDH biti predstavljena kao britanski tajni pothvat. Za tu je fazu karakteristi an ujedna eno negativan tretman Saveznika u tisku NDH u gotovo svim novinama. Dok su zagreba ki i osje ki dnevnik Hrvatski narod i Hrvatski list nastojali hrvatskoj javnosti dokazati kako je rije o bezobzirnoj sprezi zapadnih Saveznika i Sovjeta, ije savezniatvo ne mogu poljuljati sovjetski imperijalni ciljevi prema Poljskoj, odnosno mala i neva~na Poljska, Spremnost je imala neato umjereniji stav prema zapadnim Saveznicima. O Poljskoj se raspravljalo kao da su Saveznici ve pobijedili i dobili rat, odnosno kao da su Saveznici, a ne Nijemci, okupirali poljski teritorij, ato je bio smialjeni scenariji zastraaivanja javnosti posljedicama eventualnog njema kog poraza. Drugu fazu obilje~it e negativan stav u tisku NDH prema odlukama Saveznika u Teheranu i formiranju Lublinskog odbora. Dnevnici Hrvatski narod, Hrvatski list, sarajevski Novi list, kao i tjednik Novine odluke iz Teherana interpretirali su kao veliki trijumf Staljina, odnosno kao britanski poraz i prepuatanje Poljske pa analogno tome i cijele Isto ne Europe Sovjetima. Curzonova linija, odnosno prihvaena isto na granica Poljske, bila je u tisku NDH apostrofirana kao dokaz kako se trguje teritorijima malih naroda. Formiranje Lublinskog odbora novine NDH proglasit e prodajom i izdajom Poljske prije svega od Velike Britanije. Spremnost je za razliku od ostalih novina i dalje zadr~ala neato benevolentniji stav prema zapadnim Saveznicima, posebno naglaaavajui nespojivost sovjetskih imperijalnih ciljeva u Isto noj Europi i na ela slobodnog demokratskog svijeta sadr~anih u Atlantskoj povelji. Treu fazu obilje~it e ustaaka propaganda u slu aju varaavskog ustanka, te odluke iz Jalte i San Francisca vezane za Poljsku. Od jeseni 1944. do proljea 1945. poljsko pitanje postaje najva~nije vanjskopoliti ka tema u tisku NDH, ato potvruje dominantan broj naslovnica u najva~nijim dnevnicima NDH, Hrvatskom narodu i Hrvatskom listu. lanci posveeni Poljskoj imali su zadatak dokazati, kada je ve bilo posve izvjesno da je Njema ka izgubila rat, da Sovjeti predstavljaju veliku opasnost po cijelu Europu. Takoer da zapadni Saveznici nisu u stanju zaatiti male narode, te da slu aj Poljske, koja se morala odrei prijeratnih granica i prava na vlastitu vladu predstavlja scenarij za sve one zemlje u koje ve je ili e tek stupiti Crvena armija. Pritom se izostavljala injenica da se poljska vojska u isto vrijeme borila na strani Saveznika u Italiji i Francuskoj, te da je takav usud Poljske otpo eo njema kim napadom 1. rujna 1939. Isto tako je zaboravljeno da su upravo Nijemci uniatili devet desetina Varaave tijekom kolovoza i rujna 1944. i poubijali ne manje od 200 tisua ljudi. Ustaaka propaganda iskoristila je poljsko pitanje ne bi li dokazala da su Saveznici gori od Nijemaca prema malim narodima, odnosno neprirodnost savezniatva Sovjetskog Saveza s SAD-om i Velikom Britanijom. U tome dakako nije mogla biti uspjeana, jer su Nijemci u osvaja kom ratu dokinuli poljsku dr~avnost, ratom poharali Poljsku, a protivnike nacisti kog re~ima ubijali ili slali u koncentracijske logore. Joa jedan kuriozitet vezan je uz slu aj Poljske na stranicama ustaakih novina. Kad se u novinama raspravljalo o kraenju prava malih naroda, prekrajanju granica, za ato je slu aj Poljske bio naj eae apostrofiran, Saveznici su prikazivani kao pobjednici u ratu, tj. kao oni koji odlu uju o sudbini Europe. Posebno je to izra~eno u Spremnosti od savezni ke konferencije u Teheranu, koja je u svojim rubrikama Odjeci iz svijeta i Dokumenti, donosila vijesti iz savezni kog i neutralnog tiska, pritom komentirajui prijepore u savezni kom taboru, teritorijalne aspiracije na ra un malih naroda. Ne bi li se naglasila opasnost od boljaevizacije Europe u tisku NDH, sovjetske teritorijalne aspiracije povezivane su i s Litvom, Latvijom, Estonijom, Finskom, eakom, Gr kom, Maarskom, pa i Turskom, uz angloameri ki blagoslov, ato je interpretirano kao izdaja na ela Atlantske povelje. Bila je to smialjena strategija ustaake propagande kojom se htjelo dokazati kako Saveznici otvoreno podr~avaju sovjetske vojne i politi ke imperijalne planove u Isto noj Europi, krae prava malih naroda, otimaju jedni drugima kolonije i sl. Nijemci su u novinama NDH bili obnovitelji hrvatske dr~avnosti, osloboditelji Hrvata od nepravedne srpske hegemonije u Kraljevini Jugoslaviji, grobari nepravednog Versaileskog poretka u Europi. Pritom je zaboravljeno ato su Nijemci u inili s ehoslova kom, Poljskom, Francuskom, Norveakom, Gr kom i nekim drugim europskim zemljama, koje su esto bile predmet negativne kritike tiska NDH u kontekstu savezni kih poslijeratnih planova, ato je dakako bilo kontradiktorno. Propaganda NDH ove nelogi nosti niti ne pokuaava objasniti. Kapitulacija Finske dogodila se u vrijeme bezuspjeanog pu a Voki-Lorkovi u NDH u rujnu 1944., ato e bitno predodrediti sadr~aj ustaakih novina. Finska je na stranicama Hrvatskog naroda, Hrvatskog lista, sarajevskog Novog lista, Spremnosti i Novina predstavljena kao ~rtva sovjetske agresije i teakih uvjeta nametnutog mira, ne bi li se hrvatska javnost uvjerila u pogubne posljedice potencijalnog napuatanja njema kog saveznika. Primjer Finske uz sudbinu Poljske, ustaakoj propagandi poslu~io je kao klju ni dokaz u virtualnom suenju zapadnim Saveznicima za njihovu pasivnu politiku prema sovjetskoj boljaevizaciji Europe, odnosno kao potvrda ispravnosti njema ke i ustaake borbe protiv boljaevizma, demokracije i «plutokratskih» imperijalnih ciljeva. Odnosi Finske sa Saveznicima, posebice sa Sovjetima, te na in na koji je interpretirana sudbina finskog naroda po raskidu savezniatva s Nijemcima, predstavlja politi ki diktat ustaakog vrha. Sastanci Saveznika u Casablanci, Teheranu, Dumbarton Oaksu, Jalti i San Franciscu vrlo su opairno praeni u tisku NDH, a esto su vijesti objavljivane senzacionalno na prvim stranicama. Odluke saveznika interpretirane su u kontekstu poslijeratne blokovske podjele Europe i neizbje~nog rata sovjetskih komunista i angloameri ke demokracije, ne bi li se njema ka borba na istoku prikazala kao herojska obrana Europe. Ustaaki tisak nastojao je prikazati konferenciju u Casablanci po etkom 1943. kao sastanak bez dnevnog reda u alarmantnim okolnostima po Saveznike. Odsutnost Staljina nastojalo se prikazati kao o iti dokaz nespojivih veza boljaevika i plutokrata, te mogue razli itih poslijeratnih planova u Isto noj i Jugoisto noj Europi. Nije ostalo neprimijeeno niti da su zapadni Saveznici meusobno otiali puno dalje u operacionalizaciji savezniatva na bojnom polju i u poslijeratnim osnovama, nego li je to bio slu aju sa Sovjetima. Na temelju radnih materijala koje je Izvjeatajni ured MVP-a pripremao za tisak NDH tijekom sije nja i velja e 1943., novinske redakcije e iskonstruirati pri u o vojno i politi ki promaaenom sastanku u Casablanci, iako je sastanak u Casablanci, upravo suprotno, bio dokaz dobre suradnje zapadnih Saveznika i zajedni ke ratne strategije. Prvi sastanak velike trojke u Teheranu obilje~it e prema tisku NDH povla enje zapadnih Saveznika pred Staljinovim imperijalnim ciljevima. Poruka upuena graanima NDH glasila je: O budunosti Poljske, Finske i balti kih zemalja odlu ivat e Sovjeti, ato je tek po etak osvaja kog pohoda Crvene armije u Isto noj Europi. Na taj na in nastojalo se uvjeriti itateljstvo da mali narodi u poslijeratnoj Europi nee imati budunosti, te da savezniatvu s Njema kom nema alternative. Konferencija u Teheranu u tisku NDH bila je prikazana kao sukob Sovjeta i zapadnih Saveznika, iako je ustvari bila demonstracija vrlo sna~nog savezniatva. U Teheranu je potvreno da e Saveznici podupirati isklju ivo obnovu Jugoslavije, pa je njihova potpora usmjerena na NOVJ, jedinu snagu na teritoriju bivae Jugoslavije koja je dokazala da se bori protiv Nijemaca i njihovih saveznika i da ima plan obnoviti Jugoslaviju. Ustaaki vrh ubrzo je postao svjestan va~nosti odluka iz Teherana, a posebno odluke o potpori Titu i partizanskom pokretu. Konkretna pomo Saveznika antifaaisti kom pokreta uslijedila je netom nakon konferencije potporom iz zraka, bombardiranjem Sarajeva, Vara~dina, Zagreba, Splita, Prijedora i Travnika, o emu e svjedo iti i tisak NDH, optu~ujui saveznike za barbarizam i terorizam nad hrvatskim gradovima. Ustaaka propaganda uz izuzetak Spremnosti, od Teherana je pa gotovo do kraja rata zagovarala samo jedno rjeaenje, borbu uz njema kog saveznika za hrvatsku dr~avnost. A to je zna ilo, koliko god bilo apsurdno, borbu do poraza, odnosno do propasti NDH i ka~njavanja ratnih zlo inaca. Bila je to krajnje apsurdna propagandna agitacija, koja se opravdavala svetom borbom za nacionalne ciljeve u ustaakoj re~iji. Zna ajnu ulogu u kreiranju takvog ozra ja od dnevnika imati e najzna ajniji dnevnici u NDH, Hrvatski narod, Hrvatski list i sarajevski Novi list. Sastanak u Jalti predstavljen je u tisku NDH kao velika prijevara, a na ela kojima se vode Saveznici usporeena su s Wilsonovim to kama koje su na negativan na in predodredile sudbinu Weimarske Republike. Engleska je prikazana kao velika gubitnica, pasivni promatra ekspanzivne sovjetske politike na europskom kontinentu. Sarajevski Novi list i Hrvatski narod uz politi ki dirigirane osvrte, zaklju ke iz Jalte prenijeli su bez propagandnih primjesa. Bilo je to zbog toga ato su odluke Saveznika namijenjene Njema koj bile jednim dijelom primjenjive i na NDH, ime se trebalo u hrvatskoj javnosti proizvesti strah i zorno pokazati ato pora~ene eka po svraetku rata. Ivo Bogdan, jedan od istaknutijih ideologa ustaakog pokreta zaklju ke iz Jalte ocijenio je kao potpunu negaciju na ela Atlantske povelje. Nadovezujui se na sporazum Tito-`ubaai i krimski card-blanche poslijeratnoj Jugoslaviji, on je zaklju io kako su velike sile hrvatskom narodu predodredile sudbinu Maarske, Bugarske, Poljske i drugih tzv. malih naroda Europe. U vrijeme konferencije u Jalti, poljsko pitanje iznova je aktualizirano u tisku NDH, ali je poslu~ilo kao metafora za hrvatsko pitanje i poslijeratni status hrvatske dr~ave. Milivoj Magdi, svjestan meunarodnih okolnosti, zaklju io je u svojoj kolumni zagreba ke Spremnosti, kako e na prostoru jugoistoka Europe glavnu rije voditi Sovjeti i Titovi partizani. Ustaaka propaganda se uporno pozivala na Atlantsku povelju, program politi kih na ela za poslijeratno ureenje svijeta, koji su neprijatelji NDH Churchill i Roosevelt usuglasili u kolovozu 1941., ato je dakako bilo apsurdno. Jer u Povelji se poziva na pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, slobodnu, svjetsku trgovinu i ekonomsku suradnju, suzdr~avanje od upotrebe sile i osnivanje opeg sistema sigurnosti, ato svakako nije bilo spojivo s vladajuim re~imima sila Osovine. Posve suprotno, Njema ka je silom porobila Europu ne poatujui pravo na samoopredjeljenje naroda, niti osnovne ljudske slobode, a takav e tip vlasti biti uspostavljen u svim pod injenim dr~avama, ato podrazumijeva i NDH. Kritizirati zapadne Saveznike za nepridr~avanje na ela Povelje, a pritom ratovati za interese Njema ke u SSSR-u, vlastite graane zatvarati zbog vjerske, nacionalne pripadnosti ili drugog politi kog uvjerenja, bio je ustaaki koncept. Veliku konferenciju Saveznika u San Franciscu u novinama NDH obilje~it e nerazrijeaene dileme s Jalte. Posebno je na stranicama Hrvatskog naroda apostrofiran problem malih naroda i pravo na veto koje su prigrabile velike sile u Vijeu sigurnosti. Problem je navodno bio u sovjetskoj interpretaciji pojmova demokracija, demokratski izbori i demokratska dr~ava i nametanju komunisti kih vlada u Bugarskoj, Maarskoj, Rumunjskoj i balti kim dr~avama. Novine u NDH u proljee 1945. svim silama nastojale su dokazati razdor meu Saveznicima i besmislenost zajedni kog ratovanja SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a. Bio je to za ustaaki re~im va~an propagandni zadatak. U javnosti se nastojao stvoriti dojam da se savezni ka alijansa raspada, te da je potrebno mobilizirati sve ljudske i materijalne resurse u borbi protiv komunista. U ustaakim redovima vjerovalo se da bi takav razvoj dogaaja u NDH osigurao na vanjsko politi kom planu mogunost pregovora sa zapadnim Saveznicima i bio va~an argument za poslijeratnu budunost NDH. Naravno, bila je to nemogua misija, jer je rat ve bio izgubljen za Njema ku i njene satelite, kao ato je i neki imaginarni separatni mir za NDH bio utopija, jer su po dogovoru Saveznika u Moskvi ustaae trebale odgovarati pred sudovima ve obnovljene jugoslavenske dr~ave, DFJ. Zna ajno zastupljena propagandna tematika na stranicama ustaakog tiska u proljee 1945. bila je posveena i loaem ekonomskom stanju u zemljama koje su doale pod vlast Saveznika. Glad, bijeda i posvemaanje bezvlae bila je prema tisku NDH slika Bugarske, Maarske, Italije, Francuske. lancima koji su iracionalno veli ali snagu njema kog otpora u pozadini savezni kih vojska u Francuskoj, itateljstvo je i dalje permanentno uvjeravano kako Njema ka ima skrivene rezerve i potencijale da rat joa uvijek preokrene u vlastitu korist. Posebno je naglaaavana va~nost novog V oru~ja i dosega raketa naoru~anja. Bizarnost njema ke, a posljedi no i ustaake propagande bila je o ita kada se ozbiljno pisalo o pokretu nacionalsocijalisti kih boraca u zapadnim i isto nim podru jima Reicha, koji se iza lea neprijatelja bore za slobodu i ast. U proljee 1945. o it je neutralniji prikaz ratnih operacija Saveznika u ustaakim novinama, jer je posljednji cilj ustaake propagande u fazi raspadanja sna o ideji Neue Europa, bio pribli~iti NDH zapadnom savezni kom taboru, odnosno na Zapadu osigurati predaju za zelenim stolom. U skladu s tim ustaaki vrh je nastojao ustaakoj organizaciji dati obilje~je nacionalnog pokreta za slobodu hrvatskog naroda, osloboenog sukrivnje za projekt Nove Europe i provedbu politike imanentne nacisti kim i faaisti kim re~imima, ato se jednim dijelom odrazilo i na novinsku rije . Posebno e to biti vidljivo u lancima Milivoja Magdia, Ive Bogdana i Vilka Riegera na stranicama Hrvatskog naroda, Spremnosti i Nove Hrvatske 6. svibnja 1945., kada je NDH odjednom svrstana u red zapadnih demokracija. Od prvobitne euforije i veli anja njema kog vojnika i Voe Reicha, Adolfa Hitlera, koju najbolje oslikava lanak Hrvatskog naroda od 16. travnja 1941. pod naslovom «Hrvati gledaju u njema kom vojniku spasioca slobode», do ature informacije u Novinama o smrti Hitlera borca protiv boljaevizma, odnos se promijenio. Njema ka je izgubila rat, a ta je spoznaja utjecala na neutralniji ton ratnih izvjeataja u tisku NDH, te benevolentniji stav prema zapadnim Saveznicima. *** U Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj po uzoru na propagandu u nacisti koj Njema koj, novinsko informiranje kontrolirano je i cenzurirano od ustaake vlasti. Novinskim redakcijama vladajua politika je upravljala preko DIPU-a/GRP-a, MVP-a i UNS-a, a novinar je sveden na glasnogovornika ustaake organizacije. Nije bilo ni jednog lista koji je oponirao re~imu, jer su po uspostavi NDH provedene istke u dotadaanjim vodeim listovima i osnovane nove redakcije pod vodstvom ustaakih prvaka. Od nekih zna ajnijih dnevnih i periodi nih listova u NDH: Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Hrvatski list, sarajevski Novi list, Nedjeljne viesti/Novine, `ilo, Vrabac, samo je Spremnost od Teheranske konferencije bila druk ija, benevolentnija prema zapadnim demokracijama, pa je na njenim stranicama objavljen originalni tekst formiranja UN-a iz Dumbarton Oaksa. Ipak, ni ovdje nije bila rije o suprotstavljanju ustaakom vrhu, ve blagom pribli~avanju zapadnim Saveznicima uslijed sve izvjesnijeg poraza Njema ke, te opasnosti od Crvene armije i Titovih partizana. Tek na kraju rata, 6. svibnja 1945., u Hrvatskom narodu, Novoj Hrvatskoj i Spremnosti dogodila se suatinska promjena uzrokovana porazom Osovine. Tada je posve neuvjerljivo propaganda NDH pokuaala ustaaki pokret osloboditi sukrivnje za suradnju s Nijemcima, a NDH svrstati u red zapadnih demokracija. Tisak NDH nije pru~ao realnu sliku stanja na svjetskim bojiatima. Porazi Osovine su pretvarani u pobjede ili su bili omalova~eni, ato dokazuju tri ratne prijelomnice Drugog svjetskog rata, Staljingradska bitka, iskrcavanje zapadnih saveznika u Sjevernoj Africi, na Siciliji i u Normandiji, iji je ishod bitno predodredio tijek rata i kona nu pobjedu Saveznika. Vanjskopoliti ke rubrike tiska NDH koje su u pravilu zauzimale prve tri do etiri stranice i posljednju stranicu u dnevnim listovima, odnosno dvije do tri stranice u periodi nim listovima, obilje~it e teme posveene Saveznicima: poljsko i finsko pitanje, zapadni Saveznici, De Gaulle i francuske kolonije u Sjevernoj Africi, suradnja zapadnih Saveznika i Sovjeta na konferencijama u Casablanci, Quebecu, Moskvi, Dumbarton Oaksu, Jalti i San Franciscu. Sve ih povezuje iskrivljena interepretacija odnosa SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, nerealno predvianje raspada alijanse zapadnih Saveznika i Sovjeta i prije kraja rata, kritika politike Saveznika prema malim narodima i pozivanje na na ela Atlantske povelje, te fatalisti ki prikaz svijeta po pobjedi Saveznika. 4.1 Kratice i objaanjenja AK Armija Krajowa AMGOT - Allied Military Government for Occupied Territories (Savezni ka vojna uprava u okupiranim teritorijima) AVNOJ Antifaaisti ko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije CK Centralni komitet DFJ Demokratska Federativna Jugoslavija DIPU Dr~avni izvjeatajni i promid~beni ured DNB - HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Deutsches_Nachrichtenb%C3%BCro&action=edit&redlink=1" \o "Deutsches Nachrichtenbüro (page does not exist)" Deutsches Nachrichtenbüro FNRJ Federativna Narodna Republika Jugoslavija GRP Glavno ravnateljstvo za promid~bu HDA Hrvatski dr~avni arhiv HL Hrvatski list HN Hrvatski narod HDNU Hrvatski dr~avni novinski ured HDU Hrvatski dojavni ured HG Hrvatska gruda HIS Hrvatska izvjeatajna slu~ba HND Hrvatsko novinarsko druatvo HOS Hrvatske oru~ane snage HSS Hrvatska selja ka stranka JA Jugoslavenska armija KPH Komunisti ka partija Hrvatske KPJ Komunisti ka partija Jugoslavije MINORS Ministarstvo oru~anih snaga MVP Ministarstvo vanjskih poslova NDH - Nezavisna Dr~ava Hrvatska NH Nova Hrvatska NKOJ Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije NOB Narodnooslobodila ka vojska NOP Narodnooslobodila ki pokret NOVJ Narodnooslobodila ka vojska Jugoslavije NSDAP - HYPERLINK "http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f2/De-Nationalsozialistische_Deutsche_Arbeiterpartei.ogg" \o "De-Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei.ogg" Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei NV Nedjeljne vijesti PTS Poglavnikov tjelesni zdrug RSUP Republi ki sekretarijat unutraanjih poslova SD Sichereitsdienst Slu~ba sigurnosti, tajna slu~ba SS-a SNL Sarajevski novi list SRH Socijalisti ka republika Hrvatska SS Schutzstaffel (specijalne njema ke postrojbe) TAH Telegrafska agencija Hrvatske TANJUG Telegrafska agencija Nove Jugoslavije UDB-a Uprava dr~avne bezbjednosti UN Ujedinjeni narodi UNS Ustaaka nadzorna slu~ba ZAVNOH Zemaljsko antifaaisti ko vijee narodnog osloboenja Hrvatske 4.2 Literatura a) Knjige ADEMOVI, Fadil, Novinstvo i ustaaka propaganda u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj, Sarajevo 2000. ANI, Nikola Povijest Osmog dalmatinskog korpusa Narodno oslobodila ke vojske Hrvatske 1943. 1945., Split, 2004 APPLEBY, Simon, Churchill, Roosevelt, and the Casablanca Conference, January 1943., Dissertation, University of Cambridge 1998. BAERENTZEN, Lars, British strategy towards Greece, in 1944, British Political and Military Strategy in Central, Eastern and Southern Europe in 1944, London 1988. BARKER, Elisabeth, Britanska politika na Balkanu u II. svjetskom ratu, Zagreb 1978. BEEVOR, Anthony, Staljingrad, Zagreb 2003. BEUC Ivan, Povijest institucija dr~avne vlasti u Hrvatskoj (1527-1945), Zagreb 1969. BILAND}I, Duaan, Hrvatska moderna povijest, Zagreb 1999. BOBAN Ljubo, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, Zagreb 1987. BREUER, William B., Juria na Rajnu, Zagreb 1988. BROGI, Alessandro, A Question of Self-Esteem, The United States and the Cold War Choices in France and Italy, London 2002, 2., 50. CALVACORESSI, Peter, VINT, Guy, Totalni rat, Beograd, 1987. CHANEY, Otto Preston, }ukov, Zagreb 1976. Chronicle of the Second Worls War, London 1990. CHURCHILL, Winston, Drugi svetski rat, tom 5, Beograd (b-g) CHURCHILL, Winston, Drugi svjetski rat, sv. 1, Zagreb 2002. CHURCHILL, Winston, Tajna prepiska Churchill Staljin, Zagreb 1965. CILIGA, Ante, Sam kroz Europu u ratu, Pula 1998. CIPRIANI, Allessandro, La Silvio Parodi Storia della brigata nera Genovese luglio 1944/aprile 1945, Imperia 1998, 89. DIZDAR, Zdravko, SOBOLEVSKI, Mihael, Preauivani etni ki zlo ini u Hrvatskoj i u Bosni i Herecegovini, Zagreb 1999. Doprinos Hrvatske pobjedi antifaaisti ke koalicije, Zagreb, 1995. ILAS, Milovan, Revolucionarni rat, Beograd 1990. EBERLE, Henrik - UHL, Mathias, Knjiga o Hitleru, Rijeka 2005. Encyclopedia Britanica, Vol. 13, 14, 20, London 1967 FERENC, Mitja KU}ATKO, }elimir, Prikrivena grobiata Hrvata u Republici Sloveniji, Zagreb 2007. GAROFOLIO, Alessi, La propaganda fascista durante la seconda guerra mondiale, La Sapienza, Roma, 2004. GOLDSTEIN Ivo, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 2001. GRBELJA Josip, Uniateni naraataji, Zagreb 2000. GROSS, Jan, Fear, Antisemitisam in Poland After Auschwitz, Random House, Canada, 2006. H. LIDDELL HART, Basil, History of the Second World War, New York, 1970 HADRI, Ali i dr., Pokreti otpora u Europi 1939-1945., Beograd, 1968. HARRISON, Gordon A., Battle of Normandy, Office of the Chief of Military History, Department of the Army, Washington D.C. 1951. HILLGRUBER Andreas, Germany and the Two World Wars, Harward University, 1995. Hrvatski leksikon, 1.svezak, Zagreb 1996. ILINI, Milan, Utajena istina, Berlin 1970. JAREB Jere, Pola stoljea hrvatske politike 1895 - 1945, Buenos Aires 1960 pretisak Zagreb, 1995. JAREB, Mario, Ustaako-domobranski pokret, Zagreb, 2006. JELI-BUTI Fikreta, Ustaae i NDH 1941 1945., Zagreb 1977. JELI-BUTI, Fikreta, Hrvatska selja ka stranka, Zagreb 1983. JELI BUTI, Fikreta, etnici u Hrvatskoj 1941-1945., Zagreb, 1986. JONJI, Tomislav, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Zagreb 2000. KAMBER, Dragutin, Slom NDH, Zagreb 1995. KARAKA`, Marica, Anglo-ameri ka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Savezni ki zra ni napadi na Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku 1943.-1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2008. KAZIMIROVI Vasa, NDH u svetlu nema kih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941-1944, Beograd 1987. KISI KOLANOVI Nada, NDH i Italija, Zagreb 2001. KITANOVI, Branko, Berlinska bitka, Pula, 1985. KO`UTI, Ivan, Raanje, ~ivot i umiranje jedne dr~ave. 49 mjeseci NDH, Zagreb 1997. KRIZMAN, Bogdan, Ustaae i III. Reich, I i II. sv., Zagreb 1986. KVATERNIK, Eugen Dido, Sjeanja i zapa~anja 1925. 1945., Prilozi za hrvatsku povijest, Zagreb 1995. LANDIKU`I, Rafael, Priru nik o politi koj i sudbenoj podjeli Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb 1942. LATIMER, Jon, Alamein, Harward University, 2002. LORKOVI, Mladen, Narod i zemlja Hrvata, reprint izdanja 1939., Split 2005. MACAN, Trpimir, Spremnost 1942-1945, Zagreb 1998. MAEK, Vladko, Memoari, Zagreb 2003. MASSON, Philippe, De Gaulle, Zagreb 1976. MATKOVI, Hrvoje, Povijest Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb 1994. MATKOVI, Hrvoje, Studije iz novije hrvatske povijesti, Zagreb 2004. MATKOVI, Hrvoje, Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb 1999. ME`TROVI, Ivan, Uspomene na politi ke ljude i dogaaje, Zagreb 1969. MILJANI, Gojko, Velike bitke na jugoslavenskom ratiatu, 1941-1945, Beograd, 1987. MINERBI Allesandra, Il veleno delle parole. La propaganda antisemita del fascismo, Milano, 2002. MIRENNA, Govanni, Veline e moscheto. Analisi della stampa fascista in Sicilia, La Sapienza, Roma, 2005. MONTGOMERY, Bernard, Memoari, Zagreb 1960. MURRAY Williamson, MILLETT Allan R., A War to be Won, Harward University, 2001. MORTIGJIJA, Tias, Moj ~ivotopis, Zagreb 1996.. NOVAK, Bo~idar, Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeu, Zagreb 2005. PACZKOWSKI, Andrzej, Pola stoljea povijesti Poljske 1939. 1989., Zagreb, 2001. Partizanska i komunisti ka represija. Zlo ini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Slavonski brod 2005. (pripremili Zdravko Dizdar i dr.) PERRETT, Bryan, HOGG, Ian, Encyclopedia of the Second World War, Longman Group, Essex-England 1989. PETRANOVI, Branko ZEEVI, Mom ilo, Jugoslavija 1918-1988. Tematska zbirka domkumenata, Beograd 1988. POJI, Milan, HYPERLINK "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" \o "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" Hrvatska pukovnija 369. na Isto nom bojiatu 1941. - 1943., Zagreb, 2007. Povijest, Predve erje rata i Drugi svjetski rat (1936.-1945.), knjiga 17., Zagreb 2008. Povijest svijeta od po etka do danas, Zagreb, 1990. RADELI, Zdenko, Kri~ari gerila u Hrvatskoj 1945. 1950., Zagreb 2002. REDWALD TREVOR-ROPER, Hugh, Posljednji dani Hitlera, Zagreb 1951. REYNOLDS, David, Summits Six Mittings that Shaped the Twentieth Century, London, 2007. ROTHBERG Abraham, Eyewitness History of World War II, Counterattack, Vol. 3, New York, 1966. ROTHBERG Abraham, Eyewitness History of World War II, Victory, Vol. 4, New York, 1966. RU`INOVI Nikola, Moja sjeanja na Hrvatsku, Zagreb 1996. Salerno American Operations from the Beaches to the Volturno 9-September-6 October 1943 World War II 50th Anniverasary Commemorative Edition, Washington D.C., 1990. SANTONIA, Paola, Genesi ed affermazione del movimento fascista nelle pagine de «La nazione» (1919 1922), Firenze, 2005. SHIRER, William L., Uspon i pad Treeg Reicha, 4. svezak, Zagreb 1977. SINOVI, Marko, N.D.H. u svietlu dokumenata, Buenos Aires, 1950. Zagreb 1998. SPEER, Albert, Sjeanje iz Treeg Reicha, Rijeka 1972. Spomen knjiga prve obljetnice NDH, Zagreb 1942. STEWART, Vance, Three Against One. Churchill, Roosevelt, Stalin vs. Adolph Hitler, Santa Fe, 2002 SUPEK, Ivan, Krunski svjedok u Hebrangovu slu aju, Zagreb 1990. SWINSON, Arthur, Diverzanti pustinje, Zagreb 1974. `ENTIJA, Josip, Jedna hrvatska sudbina, Zagreb 2007. `ULJAK, Dinko, Tra~io sam Radievu Hrvatsku, Barcelona-München 1988. The Times, Atlas svjetske povijesti, Zagreb 1989. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941-1945., Zagreb, 1997. TUMAN, Franjo, Hrvatska u monarhisti koj Jugoslaviji, 1918. 1941., Zagreb 1993. Ustaaa dokumenti o ustaakom pokretu, (ur. P. Po~ar), Zagreb 1995. VOJINOVI, Aleksandar, Zlo in je bje~ao na zapad, Zagreb 1987. Vojna enciklopedija, sv. VI., Beograd 1975. VRANI, Vjekoslav, Branili smo dr~avu: uspomene, osvrti, do~ivljaji, München Barcelona 1985. WERTH, Alexander, Rusija u ratu 1941.-1945., Rijeka, 1979. VOSSLER, Frank, Propaganda in die eigene Truppe: Die Truppenbetruung in der Wermacht, 1939 1945, Paderborn, 2005. }ERJAVI, Vladimir, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Zagreb 1992. b) lanci i rasprave BARI, Nikica, Oru~ane snage Talijanske Socijalne Republike (rujan 1943. travanj 1945.), Polemos 4, 2., Zagreb, 2001. BEDNJANEC VUKOVI, Aleksandra, Prilozi o NDH u asopisu «Hrvatska revija» od 1951. do 1971., asopis za suvremenu povijest 32, br. 1, Zagreb 2000. BIBER, Duaan, The Jugoslav Partisans and the British in 1944., British Political and Military Strategy in Central, Eastern and Southern Europe in 1944, London, 1988 CRLJEN Danijel, imbenici Bleiburakog sloma, I. dio, Hrvatska revija, god. XX, svezak 1, München o~ujak 1970. DESPOT, Zvonimir, Isto na fronta: U domovini nakon 65 godina, Ve ernji list, rubrika Hrvatska web izdanje, 2. velja e 2002. DIZDAR, Zdravko, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojni kih postrojbi na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, god. 28., br. 1-2, Zagreb 1996. DUBRAVICA, Branko, Kako Bleiburake dogaaje postaviti u prostorni i vremenski okvir, Bleiburg i Kri~ni put 1945., Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Zagreb 12. travnja 2006., Zagreb 2007. DUNN-MARCOS, Robin i dr., Liberians. An Introduction to their History and Culture, Culture Profile No. 19, Washinton DC, April 2005 Encyclopedia of the Nations, The making of the United Nations, United Nations webedition, www.nationsencyclopedia.com/United-Nations/index.html ITKOVI ZUCKERMAN, Boako, Funkcija protu~idovske propagande zagreba kih novina u Nezvisnoj Dr~avi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, asopis za suvremenu povijest 38, br. 1, 80., Zagreb 2006. JAKOVINA, Tvrtko, Izmeu kralja, poglavnika i maraala Odnos Saveznika prema Hrvatskoj/Jugoslaviji 1945., Znanstveni skup 1945. - razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb, 2005. JUHASZ Gyula, Problems oh the Hungarian Resistance after the German Occupation, 1944, A British View, British Political and Military strategy, Eastern and Southern Europe in 1944, London, 1988. KISI KOLANOVI Nada, Povijest NDH kao predmet istra~ivanja, asopis za suvremenu povijest, Zagreb 2002. KLJAKOVI, Vojmir, Jugolavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske 1941-1944., asopis za suvremenu povijest 3, br. 2-3, 1971. KOVAI, Matija, Posljednji in drame Dra Mladena Lorkovia pozadina umorstva Lorkovia, Vokia i Farolfija u Lepoglavi, Hrvatska revija, god. XVIII, sv. 4., München, prosinac 1968. KOVAI Matija, Od Radia do Pavelia : Hrvatska u borbi za svoju samostalnost uspomene jednoga novinara, Hrvatska revija, 20 (1970) 3., Barcelona 1970. LORKOVI, Bla~, Eti ka vrijednost ustaakih na ela, Prosvjetni ~ivot, god. 1, br. 1-2, Zagreb, srpanj kolovoz 1942. MACKINTOSH, Malcolm, Soviet Policy on the Balkans in 1944.: A British View, British Political and Military strategy, Eastern and Southern Europe in 1944, London 1988. MATKOVI, Hrvoje, Pismo Mladena Lorkovia iz kunog pritvora poglavniku Anti Paveliu. asopis za suvremenu povijest 25, br. 2-3, 315-321., Zagreb 1993. NIKOLI, Vinko Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, Spomenica povodom 50. obljetnice Bleiburga i Kri~nog puta: 1945. 1995., Zagreb 1995. NOVAK, Bo~idar, O ulozi i va~nosti Hine u hrvatskome medijskom prostoru, Medijska istra~ivanja, godiate 12., br. 1, 2006. PELESTI, Muhidin, Prilog istra~ivanjima propagandne i kulturne politike NDH u BIH, Prilozi 32, Sarajevo 2003. Mate RUPI, Zdravko DIZDAR, Kri~ni put, logori, gubiliata, Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, Spomenica povodom 50. obljetnice Bleiburga i Kri~nog puta: 1945. 1995., Zagreb 1995. SCHMIDT, Amy, Hrvatska i zapadni saveznici, asopis za suvremenu povijest 34, br. 1., Zagreb 2002. STAREVI, Mile, Ustaaka dr~ava i kulturno povijesna djelatnost, Prosvjetni ~ivot, god. 1., br. 1-2 srpanj-kolovoz, Zagreb 1942. UZIEL, Daniel, Wercmacht Propaganda Troops and the Jews, Yad Vashem Studies, Vol. 29, Shoah Resource Center, The International School for Holocaust Studies, 2001. VITKOVI, Stanko, Druga revolucija, Hrvatska smotra, br. 12, Zagreb, prosinac 1941. 4.3 Izvorna graa a) Arhivski izvori HRVATSKI DR}AVNI ARHIV ZAGREB Fondovi: Fond Predsjedniatva vlade, DIPU GRP (237) Fond Ministarstva vanjskih poslova, Izvjeatajni ured (1077) Fond HDU «Croatia» (239) Fond RSUP SRH SDS (1561) b) Neobjavljena graa Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Tehran Conference: Tripartite Dinner Meeting, November 28, 1943, Roosevelt Quarters Documents on the Great Alliance, 1942-1943., Tehran Conference: Tripartite Dinner Meeting, November 29, 1943, Soviet Embassy Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Tehran Conference: Roosevelt-Stalin Meeting, December 1, 1943, Roosevelt s Quarters Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Tehran Conference: Tripartite Political Meeting, December 1, 1943, Conference Room Joint Communique On Crimea Conference, February 12, 1945 W. CHURCHILL, The Invasion of France, House of Commons, June 6, 1944. Documents on the Grand Alliance, 1942-1943, Letter from the Executive of the President's Soviet Protocol Committee Burns (Burns) to the President s Special Assistant (Hopkins) Dumbarton Oaks, October 7, 1944, Washington Conversation on International Peace Security Organization. c) Novine Hrvatski narod Zagreb Nova Hrvatska - Zagreb Hrvatski list Osijek Novi list Sarajevo Spremnost Zagreb Hrvatska gruda Zagreb Nedjeljne viesti (Novine) Zagreb `ilo Zagreb Vrabac - Zagreb 4.4 Sa~etak U razdoblju od Staljingradske bitke (1942./1943.) do pada Berlina 2. svibnja 1945. i svraetka Drugog svjetskog rata u Europi, tisak NDH bio je u funkciji njema kih i ustaakih ratnih i politi kih planova. Viaeslojna politi ka kontrola medija, posebno novina, preko Dr~avnog izvjeatajnog i promi benog ureda (DIPU), Glavnog ravnateljstva za promi bu (GRP), Novinskog odsjeka Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i Unutraanje nadzorne slu~be (UNS) osigurat e unificirani model informiranja u NDH. Prema smjernicama Odsjeka za novinstvo DIPU-a/GRP-a najutjecajniji dnevnici: Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Hrvatski list i Novi list posveivali su po izdanju i do pet stranica inozemnim ratnim i politi kim temama, tjednici Spremnost i Novine dvije do tri stranice, a humoristi ni tjednici Vrabac i `ilo karikature na naslovnicama. Ratna izvjeaa u novinama NDH ponekad su bile isklju ivo informacije njema ke novinske agencije DNB-a i talijanskog Stefania, dok su vijesti posveene Saveznicima selektirane iz njema kog, talijanskog, francuskog, bugarskog, rumunjskog i finskog tiska. Vrlo su esto odabirane politi ki oportune vijesti i iz novina neutralnih zemalja: `vicarske, `vedske, `panjolske, Turske, Portugala, te neprijateljskih: Velike Britanije, Sjedinjenih Dr~ava i Sovjetskog Saveza, ne bi li se dobilo na vjerodostojnosti novina. Vajnjskopoliti ki sadr~aj tiska NDH u najveoj je mjeri ustaaki pogled na Saveznike, odnos Saveznika i NOP-a, te posljedice odluka velike trojice na NDH i sile Osovine. Glavni urednici, ravnatelji novina ili kolumnisti Spremnosti, Hrvatskog naroda, Nove Hrvatske: Ivo Bogdan, Tijas Mortigjija, Milivoj Magdi, Franjo Nevisti, Petar Bareza, Vilko Rieger, Ive Vu ievi i dr. nastojali su dokazati ispravnost ustaakog vojno-politi kog vezanja za Njema ku i Italiju (do rujna 1943.), ustaaku revoluciju prikazati kao borbu za hrvatsku dr~avu, a NOP kao velikosrpsku pobunu protiv hrvatske dr~ave pod vodstvom komunista podr~anih od Sovjeta. Prikaz europskih i sjevernoafri kih ratnih zbivanja u novinama NDH je iskrivljen. Dokazuju to primjeri poput bitaka za Staljingrad, El Alamein i Kursk, u kojima su porazi Osovine prikazani kao pobjede. Unato tome ato je izvjeatavanje s Isto nog, Afri kog, Talijanskog, te Zapadnog bojiata bilo konfuzno, nedore eno, te esto neistinito, javnost je, razumljivo, na stranicama novina NDH ipak mogla vidjeti pobjedni ko napredovanje Saveznika. Savezniatvo Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Sjedinjenih Dr~ava u tisku NDH definirano je kao neprirodna kolaboracija plutokracije i komunista, interesna alijansa kojoj je cilj porobljavanje malih naroda i meusobno preotimanje kolonija. Kao krucijalni dokaz imperijalne politike Saveznika novinama NDH trebalo je poslu~iti pitanje Poljske i Finske, te odluke savezni kih konferencija u Casablanci, Qubecu, Moskvi, Teheranu, Dumbarton Oaksu, Jalti i San Franciscu. U negativnoj kritici savezni ke politike, ato je dakako apsurdno, ustaaki tisak se vrlo esto pozivao na na ela Atlantske povelje. Za razliku od ostalih novina u NDH Spremnost je od Teheranske konferencije (28. studeni - 1. prosinac 1943.) neato benevolentnije pisala o zapadnim demokracijama, ato korespondira s politi kim promjenama u NDH. Posebno e to biti izra~eno u uvodnicima Spremnosti u ljeto i jesen 1944. kada je dio ustaakih prvaka ispitivao mogunost pribli~avanja NDH Velikoj Britaniji i SAD-u, odnosno u proljee 1945. kada dr~avni vrh planira povla enje iz zemlje i predaju zapadnim Saveznicima daleko od Titovih partizana. Plan ustaakog vrha otkriven je 6. svibnja 1945. na dan njema kog povla enja iz Zagreba u kolumnama objavljenim u Spremnosti, Hrvatskom narodu te Novoj Hrvatskoj, koje su NDH svrstale u red demokratskih dr~ava, poput Memoranduma Vlade NDH upuenog zapadnim Saveznicima. 4.5 Klju ne rije i Nezavisna Dr~ava Hrvatska, ustaaka organizacija, politika, propaganda, novine, Saveznici, Osovina, rat 4.6 Summary From the battle of Stalingrad (1942/1943) to the fall of Berlin on May 2, 1945 and the end of WWII in Europe, the press of the Independent State of Croatia (NDH) was in the function of German and Ustasha war and political plans. The multi-layered political control of the media, especially the newspapers, through The State Office for Reporting and Propaganda (DIPU), The Chief Directorship for Propaganda (GRP), The Press Department of the Ministry of Foreign Affairs (MVP) and The Internal Supervision Service (UNS) will ensure a unified model of informing in the Independent State of Croatia. According to the guidelines of the Press Departments of DIPU and GRP, the most influential daily newspapers: Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Hrvatski list and Novi list dedicated up to five pages to foreign war and political topics, while the weekly magazines Spremnost and Nedjeljne viesti/Novine dedicated two to three pages and the satirical weeklies Sparrow (Vrabac) and Awl (`ilo) used cartoon drawings on the front pages. The war reports in the newspapers of the Independent State of Croatia (NDH) were sometimes exclusively based on information of the German press agency DNB and the Italian Stefania, while the news dedicated to the Allies was selected from the German, Italian, French, Bulgarian, Romanian and Finnish press. Political expedient news from the newspapers of neutral countries such as Switzerland, Sweden, Spain, Turkey, Portugal and enemy countries Great Britain, the USA and the USSR were frequently chosen in order to achieve credibility of the newspapers. The foreign political contents of the press of the Independent State of Croatia (NDH) consists mostly of the Ustasha view of the Allies, the relationship between the Allies and the National Liberation Movement (NOP) and the consequences of the decision of The Big Three on the Independent State of Croatia and the Axis forces. The main editors, newspaper directors and column writers of Spremnost, Hrvatski narod, Nova Hrvatska: Ivo Bogdan, Tijas Mortigija, Milivoj Magdi, Franjo Nevisti, Petar Bareza, Vilko Rieger, Ive Vu ievi and others tried to prove the correctness of the Ustasha military-political bonding with Germany and Italy (until September 1943) and portray the Ustasha revolution as a fight for a Croatian state, and NOP as a great Serbian rebellion against the Croatain state under the leadership of communists supported by the Soviets. The portrayal of European and North African war affairs was distorted in the NDH newspapers.The battles for Stalingrad, El Alamein and Kursk in which the defeats of the Axis forces are portrayed as victories prove this. Despite the fact that the reports from the Eastern, African, Italian and Western fronts were confusing, incomplete and often untrue, the public could nevertheless see the victorious advances of the Allies on the pages of NDH newspapers, which is understandable. In the NDH press the alliance of the USSR, Great Britain and the USA is defined as an unnatural colaboration of plutocracy and communists , an interest alliance whose cause was the enslavement of the small nations and the mutual winning over of colonies. The question of Poland and Finland and the decision of the Allies' conferences in Casablanca, Quebec, Moscow, Tehran, Dumbarton Oaks, Jalta and San Francisco were to serve as crucial evidence of the imperial politics of the Allies for the NDH newspapers. In the negative criticism of the politics of theAllies, which is needless to say absurd, the Ustasha press frequently referred to the principles of the Atlantic Charter. After the Tehran Conference (November 28-December 1, 1943) Spremnost, unlike other newspapers in the NDH, used a more benevolent approach while reporting on western democracy, which corresponds with the political changes in the NDH. This is especially noticeable in the editorials of Spremnost in the summer and autumn of 1944, when some Ustasha leaders considered the possibility of NDH drawing nearer to Great Britain and the USA and in the spring og 1945 when the state leadership planned to retreat from the country and surrender to Western Allies far from Tito's partisans. The plan of the Ustasha leadership was discovered on May 6, 1945 ( the day the Germans retreated from Zagreb) in columns published in Spremnost, Hrvatski narod and Nova Hrvatska, which classified NDH as a democratic country, similar to the Memorandum of the Government of NDH directed to Western Allies. 4.6 Key words Independent State of Croatia (NDH), Ustasha organization, politics, propaganda, newspapers, the Allies, Axis, war 4.7 }ivotopis Roen sam u Zagrebu 7. studenog 1972. Nakon osnovne i srednje akole 1991. upisao sam studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u roku diplomirao s vrlo dobrim uspjehom. Nakon studija 1997. upisao sam poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i 2002. magistrirao na temu Tisak NDH o svjetskim ratnim zbivanjima 1941. 1945. pod mentorstvom prof. dr. Ljubomira Antia. U asopisu za suvremenu povijest (SP 36, br. 2,) 2004. godine objavljen mi je (stru ni rad) lanak Tisak NDH o svjetskim ratnim zbivanjima 1941. 1945., 2005. godine (izvorni znanstveni rad) lanak Saveznici u tisku NDH 1943. 1945. u asopisu Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, (vol. 37, Zagreb 2005.) te 2007. godine (izvorni znanstveni rad) lanak Hrvatski tisak o jugoslavenskom ujedinjenju 1918. u Zborniku radova Visoke akole za poslovanje i upravljanje B. A. Kr eli (br. 1, Zapreai, 2007.). Od 1998. 2003. radio sam kao nastavnik povijesti i etike u Geodetskoj tehni koj akoli u Zagrebu, te kao vanjski suradnik Vjesnika. Od 2003. imenovan sam za ravnatelja srednje akole Ban Josip Jela i u Zapreaiu, gdje i danas radim. Od 2002. predajem kao vanjski suradnik na Visokoj akoli za poslovanje i upravljanje B. A. Kr eli u Zapreaiu kolegij Pregled hrvatske povijesti zajedno s dr. sc. Agnezom Szabo, te na U iteljskom fakultetu srediate u Petrinji od 2007., kolegij Hrvatska povijest. Alan Labus 4.8 Sadr~aj TOC \o "1-4" \h \z \u HYPERLINK \l "_Toc240261493" I. Uvod PAGEREF _Toc240261493 \h 1 HYPERLINK \l "_Toc240261494" 1.1 Dosadaanja historiografija o problematici ustaake propagande u NDH i neka recentna istra~ivanja o propagandi u Italiji i Njema koj prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata PAGEREF _Toc240261494 \h 5 HYPERLINK \l "_Toc240261495" II. Politika i novine PAGEREF _Toc240261495 \h 19 HYPERLINK \l "_Toc240261496" 2.1 Model ustaake kontrole medija PAGEREF _Toc240261496 \h 19 HYPERLINK \l "_Toc240261497" 2.1.1 NDH rezultat travanjskog rata PAGEREF _Toc240261497 \h 19 HYPERLINK \l "_Toc240261498" 2.1.2 Kulturna revolucija pod vodstvom ustaake organizacije PAGEREF _Toc240261498 \h 22 HYPERLINK \l "_Toc240261499" 2.1.3 Ustaaka propaganda do uspostave NDH PAGEREF _Toc240261499 \h 25 HYPERLINK \l "_Toc240261500" 2.1.4 Uloga i zna aj HIS-a i HDU Croatia u formiranju ustaakog novinstva PAGEREF _Toc240261500 \h 27 HYPERLINK \l "_Toc240261501" 2.1.5 DIPU (GRP) centar upravljanja i kontrole medija u NDH PAGEREF _Toc240261501 \h 30 HYPERLINK \l "_Toc240261502" 2.1.6 Izvjeatajni ured MVP -a - politi ki urednik inozemnih vijesti PAGEREF _Toc240261502 \h 36 HYPERLINK \l "_Toc240261503" 2.2 Zna ajnije novine i asopisi u NDH PAGEREF _Toc240261503 \h 38 HYPERLINK \l "_Toc240261504" 2.2.1 Zagreba ki dnevnici: Hrvatski narod i Nova Hrvatska PAGEREF _Toc240261504 \h 38 HYPERLINK \l "_Toc240261505" 2.2.2 Novine u Osijeku i Sarajevu: Hrvatski list, Novi list PAGEREF _Toc240261505 \h 43 HYPERLINK \l "_Toc240261506" 2.2.3 Spremnost Misao i volja ustaake Hrvatske PAGEREF _Toc240261506 \h 46 HYPERLINK \l "_Toc240261507" 2.2.4 Humoristi ki tjednici PAGEREF _Toc240261507 \h 50 HYPERLINK \l "_Toc240261508" 2.3 Novinari na udaru politike PAGEREF _Toc240261508 \h 53 HYPERLINK \l "_Toc240261509" 2.3.1 istke u novinskim redakcijama PAGEREF _Toc240261509 \h 53 HYPERLINK \l "_Toc240261510" 2.3.2 Cenzura i posljedice politi ke kontrole PAGEREF _Toc240261510 \h 56 HYPERLINK \l "_Toc240261511" 2.3.3 Uloga Hrvatskog novinarskog druatva PAGEREF _Toc240261511 \h 62 HYPERLINK \l "_Toc240261512" 2.3.4 Progoni i zatvaranja novinara PAGEREF _Toc240261512 \h 64 HYPERLINK \l "_Toc240261513" III. Saveznici u tisku NDH PAGEREF _Toc240261513 \h 68 HYPERLINK \l "_Toc240261514" 3.1 Staljingrad prekretnica na Isto nom bojiatu PAGEREF _Toc240261514 \h 68 HYPERLINK \l "_Toc240261515" 3.1.1 Barbarossa PAGEREF _Toc240261515 \h 68 HYPERLINK \l "_Toc240261516" 3.1.2 Posustala njema ka ofenziva na Istoku i sovjetski apel zapadnim Saveznicima za otvaranjem druge fronte PAGEREF _Toc240261516 \h 72 HYPERLINK \l "_Toc240261517" 3.1.3 Staljingradski poraz PAGEREF _Toc240261517 \h 77 HYPERLINK \l "_Toc240261518" 3.1.4 Vojna i politi ka situacija u NDH PAGEREF _Toc240261518 \h 85 HYPERLINK \l "_Toc240261519" 3.1.5 Posljedice Staljingradske bitke i odgovor ustaake propagande PAGEREF _Toc240261519 \h 89 HYPERLINK \l "_Toc240261520" 3.2 Poljsko i finsko pitanje: mali narodi ~rtve velikih sila PAGEREF _Toc240261520 \h 95 HYPERLINK \l "_Toc240261521" 3.2.1 Poljsko pitanje i savezni ki prijepori PAGEREF _Toc240261521 \h 95 HYPERLINK \l "_Toc240261522" Poljsko pitanje dominantna vanjskopoliti ka tema ustaakog tiska PAGEREF _Toc240261522 \h 95 HYPERLINK \l "_Toc240261523" Slu aj Katyn i prekid sovjetsko-poljskih odnosa PAGEREF _Toc240261523 \h 99 HYPERLINK \l "_Toc240261524" Sastanak velike trojice u Teheranu i sudbina Poljske PAGEREF _Toc240261524 \h 106 HYPERLINK \l "_Toc240261525" Lublinski odbor - poljska vlada po sovjetskom izboru PAGEREF _Toc240261525 \h 111 HYPERLINK \l "_Toc240261526" Varaavski ustanak - pobjeda Nijemaca i Sovjeta PAGEREF _Toc240261526 \h 115 HYPERLINK \l "_Toc240261527" Sovjetska pobjeda u Isto noj Europi i sudbina Poljske PAGEREF _Toc240261527 \h 120 HYPERLINK \l "_Toc240261528" 3.2.2 Mir za Finsku na sovjetski na in paradigma sudbine malih naroda PAGEREF _Toc240261528 \h 132 HYPERLINK \l "_Toc240261529" Primirje ili rat do kapitulacije PAGEREF _Toc240261529 \h 132 HYPERLINK \l "_Toc240261530" Finska izlazi iz rata NDH unato politi kim previranjima i dalje vrsto uz III. Reich PAGEREF _Toc240261530 \h 137 HYPERLINK \l "_Toc240261531" 3.3 Sjedinjene Dr~ave - savezni ka prevaga na Mediteranskom bojiatu PAGEREF _Toc240261531 \h 145 HYPERLINK \l "_Toc240261532" 3.3.1 Ofenziva Osovine PAGEREF _Toc240261532 \h 145 HYPERLINK \l "_Toc240261533" 3.3.2 Savezni ko iskrcavanje i poraz Osovine u Sjevernoj Africi PAGEREF _Toc240261533 \h 153 HYPERLINK \l "_Toc240261534" 3.3.3 Ameri ki imperijalizam na ra un Francuske i Velike Britanije PAGEREF _Toc240261534 \h 160 HYPERLINK \l "_Toc240261535" 3.3.4 Operacija Eskimos (Husky) i pad Mussolinija PAGEREF _Toc240261535 \h 171 HYPERLINK \l "_Toc240261536" 3.3.5 Savezni ko iskrcavanje u Kalabriji i kapitulacija Italije PAGEREF _Toc240261536 \h 178 HYPERLINK \l "_Toc240261537" 3.3.6 Poraz Italije i stanje u NDH PAGEREF _Toc240261537 \h 184 HYPERLINK \l "_Toc240261538" 3.4 Meunarodne konferencije u 1943.: Casablanca, Moskva, Teheran PAGEREF _Toc240261538 \h 192 HYPERLINK \l "_Toc240261539" 3.4.1 Casablanca ugro~eno savezniatvo PAGEREF _Toc240261539 \h 192 HYPERLINK \l "_Toc240261540" 3.4.2 Quebec i Moskva - priprema za Teheran PAGEREF _Toc240261540 \h 197 HYPERLINK \l "_Toc240261541" 3.4.3 Teheran prvi sastanak velike trojice PAGEREF _Toc240261541 \h 206 HYPERLINK \l "_Toc240261542" 3.4.4 Teheranske odluke i NDH PAGEREF _Toc240261542 \h 210 HYPERLINK \l "_Toc240261543" 3.5 Savezni ka invazija na Normandiju - prekretnica na Zapadnom bojiatu PAGEREF _Toc240261543 \h 216 HYPERLINK \l "_Toc240261544" 3.5.1 Overlord otvaranje druge fronte PAGEREF _Toc240261544 \h 216 HYPERLINK \l "_Toc240261545" 3.5.2 Savezni ki uspjesi i vojno-politi ka situacija u NDH PAGEREF _Toc240261545 \h 226 HYPERLINK \l "_Toc240261546" 3.6 Nespojivi politi ki, gospodarski i geostrateaki interesi Saveznika potkraj rata PAGEREF _Toc240261546 \h 236 HYPERLINK \l "_Toc240261547" 3.6.1 Nepremostivi prijepori Saveznika potkraj 1944. PAGEREF _Toc240261547 \h 236 HYPERLINK \l "_Toc240261548" 3.6.2 Savezni ke konferencije na kraju rata raspad alijanse SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a PAGEREF _Toc240261548 \h 241 HYPERLINK \l "_Toc240261549" Dumbarton Oaks i nova meunarodna organizacija svjetske nesigurnosti PAGEREF _Toc240261549 \h 242 HYPERLINK \l "_Toc240261550" Jalta najava novog svjetskog rata PAGEREF _Toc240261550 \h 245 HYPERLINK \l "_Toc240261551" San Francisco- San Fiasko PAGEREF _Toc240261551 \h 254 HYPERLINK \l "_Toc240261552" 3.6.3 Ustaaka propaganda protiv NOP-a i pribli~avanje zapadnim Saveznicima na stranicama Spremnosti PAGEREF _Toc240261552 \h 259 HYPERLINK \l "_Toc240261553" 3.7 Poraz Njema ke i svraetak rata u Europi PAGEREF _Toc240261553 \h 267 HYPERLINK \l "_Toc240261554" 3.7.1 Savezni ki rat do kapitulacije Njema ke PAGEREF _Toc240261554 \h 267 HYPERLINK \l "_Toc240261555" 3.7.2 Njema ka ratna propaganda i Saveznici u novinama NDH 1945. PAGEREF _Toc240261555 \h 278 HYPERLINK \l "_Toc240261556" 3.7.3 NDH na kraju rata PAGEREF _Toc240261556 \h 281 HYPERLINK \l "_Toc240261557" 3.7.4 Epilog - NDH i zapadni Saveznici u ustaakim novinama 6. svibnja 1945. PAGEREF _Toc240261557 \h 285 HYPERLINK \l "_Toc240261558" IV. Zaklju ak PAGEREF _Toc240261558 \h 290 HYPERLINK \l "_Toc240261559" 4.1 Kratice i objaanjenja PAGEREF _Toc240261559 \h 306 HYPERLINK \l "_Toc240261560" 4.2 Literatura PAGEREF _Toc240261560 \h 307 HYPERLINK \l "_Toc240261561" a) Knjige PAGEREF _Toc240261561 \h 307 HYPERLINK \l "_Toc240261562" b) lanci i rasprave PAGEREF _Toc240261562 \h 310 HYPERLINK \l "_Toc240261563" 4.3 Izvorna graa PAGEREF _Toc240261563 \h 311 HYPERLINK \l "_Toc240261564" a) Arhivski izvori PAGEREF _Toc240261564 \h 311 HYPERLINK \l "_Toc240261565" b) Neobjavljena graa PAGEREF _Toc240261565 \h 311 HYPERLINK \l "_Toc240261566" c) Novine PAGEREF _Toc240261566 \h 312 HYPERLINK \l "_Toc240261567" 4.4 Sa~etak PAGEREF _Toc240261567 \h 313 HYPERLINK \l "_Toc240261568" 4.5 Klju ne rije i PAGEREF _Toc240261568 \h 314 HYPERLINK \l "_Toc240261569" 4.6 Summary PAGEREF _Toc240261569 \h 314 HYPERLINK \l "_Toc240261570" 4.6 Key words PAGEREF _Toc240261570 \h 316 HYPERLINK \l "_Toc240261571" 4.7 }ivotopis PAGEREF _Toc240261571 \h 317 HYPERLINK \l "_Toc240261572" 4.8 Sadr~aj PAGEREF _Toc240261572 \h 318 Ve tijekom proljea, a posebice u srpnju 1941. pod vodstvom popa Mom ila uia osnivaju se prvi etni ki odredi na prostoru NDH (Lika, Kordun, Dalmacija). Bila je to reakcija jednog dijela srpskog naroda u Lici, Kordunu, Dalmaciji, na ustaaku represiju, ali i osmialjen politi ki plan koordiniran iz Srbije od vrhovnog zapovjednika svih etni kih snaga, Dra~e Mihailovia. Prema elaboratu Dinarske etni ke divizije iz o~ujka 1942., glavni cilj programa etni kih skupina u NDH bio je «stvaranje jedne velike Srbije, etni ki iste, koja bi obuhvatila: Srbiju, Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju (do `ibenika) i Liku.» Zdravko DIZDAR, Mihael SOBOLEVSKI, Preauivani etni ki zlo ini u Hrvatskoj i u Bosni i Herecegovini, Zagreb 1999., 41.-44. Ve od rujna 1941. etnici surauju s Talijanima, osnivaju etni ki centar za Dalmaciju, Liku, Kordun i zapadnu Bosnu i Hercegovinu u Splitu, a potom po etkom 1942. Dinarsku etni ku diviziju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. etnici u NDH su pod njema kim zapovjedniatvom. etnici su aktivno sudjelovali na strani Osovine u ratu protiv NOP-a, ali i u borbi protiv ustaake vojnice i domobranstva NDH, ato su Talijani poticali. Ipak, kada je Talijanima i Nijemcima bilo potrebno, suraivali su indirektno s oru~anim snagama NDH, kao na primjer u bitci na Neretvi. Ponegdje su ustaae i etnici i neposredno suraivali u borbi protiv NOP-a, kao u slu aju velike ~upe Bribir-Sidraga tijekom 1942. Fikreta JELI-BUTI, etnici u Hrvatskoj 1941-1945., Zagreb, 1986., 109.-112. Hrvoje HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvoje_Matkovi%C4%87" \o "Hrvoje Matkovi" MATKOVI, HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Nezavisne_Dr%C5%BEave_Hrvatske_%28Matkovi%C4%87%29" \o "Povijest Nezavisne Dr~ave Hrvatske (Matkovi)" Povijest Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb, 2002. 193. Duaan BILAND}I, Hrvatska moderna povijest, Zagreb 1999., 125.-138. J. JAREB, Pola stoljea hrvatske politike 1895.-1945., Buenos Aires 1960 pretisak Zagreb, 1995. 94. F. JELI-BUTI, Ustaae i NDH, Zagreb 1977. 109., 110. Rafeael LANDIKU`I, Priru nik o politi koj i sudbenoj podjeli Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb 1942., 4. 14. Alan LABUS, Tisak NDH o svjetskim ratnim zbivanjima 1941.-1945., Filozofski fakultet u Zagrebu, 2002. A. LABUS, Saveznici u tisku NDH 1943.-1945., asopis za suvremenu povijest 36, br. 2, Zagreb 2004., Radovi Zavod za hrvatsku povijest, vol. 37, Zagreb 2005. 1) Documents on the Great Alliance, 1942-1943, Tehran Conference: Tripartite Dinner Meeting, November 28, 1943, Roosevelt Quarters 2) Documents on the Great Alliance, 1942-1943, Tehran Conference: Tripartite Dinner Meeting, November 29, 1943, Soviet Embassy 3) Documents on the Great Alliance, 1942-1943, Tehran Conference: Roosevelt-Stalin Meeting, December 1, 1943, Roosevelt s Quarters 4) Documents on the Great Alliance, 1942-1943, Tehran Conference: Tripartite Political Meeting, December 1, 1943. Dumbarton Oaks, October 7, 1944, Washington Conversation on International Peace Security Organization Joint Communique On Crimea Conference, February 12, 1945 Documents on the Grand Alliance, 1942-1943, Letter from the Executive of the President's Soviet Protocol Committee Burns (Burns) to the President s Special Assistant (Hopkins) W. CHURCHILL, The Invasion of France, House of Commons, June 6, 1944. F. JELI- BUTI, Ustaae i NDH, Zagreb, 1977. B. KRIZMAN, Paveli i ustaae, Zagreb 1978., Ustaae i Trei Reich, 2 sveska, Zagreb 1983., Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1980., Paveli u bjegstvu, Zagreb 1986. Nada KISI KOLANOVI, Vojskovoa i politika. Sjeanja Slavka Kvaternika, Zagreb, 1997. Mladen Lorkovi, ministar urotnik, Zagreb, 1998. NDH i Italija. Politi ke veze i diplomatski odnosi, Zagreb, 2001. Zagreb- Sofija. Prijateljstvo po mjeri ratnog vremena 1941-1945. Zagreb, 2003. Hrvoje MATKOVI, Povijest Nezavisne Dr~ave Hrvatske, Zagreb 1994. Pismo Mladena Lorkovia iz kunog pritvora poglavniku Anti Paveliu, asopis za suvremenu povijest 25, br. 2-3, 315-321., Zagreb 1993. Studije iz novije hrvatske povijesti, Zagreb 2004. Mario JAREB, Ustaako-domobranski pokret, Zagreb, 2006., Ivo GOLDSTEIN, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 1999., Zdravko DIZDAR, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojni kih postrojbi na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske 1941. 1945. godine, asopis za suvremenu povijest 28, 1-2, Zagreb 1996., Aleksandra BEDNJANEC VUKOVI, Prilozi o NDH u asopisu «Hrvatska revija» od 1951. do 1971., asopis za suvremenu povijest 32, br. 1, Zagreb 2000. Nikica BARI, Domobranstvo Nezavisne Dr~ave Hrvatske 1941. 1945., Nezavisna Dr~ava Hrvatska 1941. 1945. - zbornik radova, Zagreb 2009. Filip `KILJAN, Logorski sustav Jasenovac kontroverze, Nezavisna Dr~ava Hrvatska 1941. 1945. - zbornik radova, Zagreb 2009. Vasa KAZIMIROVI, NDH u svetlu nema kih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941-1944., Beograd 1987. Gojko MILJANI, Velike bitke na jugoslavenskom ratiatu 1941-1945, Beograd 1987. Veselin URETI, Saveznici i jugoslavenska ratna drama, Beograd 1987. Vojmir KLJAKOVI, Njema ko-italijanske nesuglasice oko Jugoslavije 1941-1943. godine, Jugoslavenska revija za meunarodno pravo, br. 2/1961, 283.-292. Enver RED}I, Bosna i Hercegovina 1941.-1945. u njema kim i talijanskim dokumentima, Sarajevo 1996. Davidson BASIL, S.O.E izmeu etnika i partizana, Zagreb 1983. William DEAKIN, Britanska politika prema Jugoslaviji (kraj 1942-rujan1943) Zbornik Insitituta hrvatske radni ke povijesti Dalmacije, br. 3, Split 1975, 251.-257. Elisabeth BARKER, Britanska politika na Balkanu u II. svjetskom ratu, Zagreb 1978. Kurt W. BÖHME, Die deutschen Kriegsgefangenen in Jugoslawien 1941-1949, München 1962. N. K. KOLANOVI, Povijest NDH kao predmet istra~ivanja, asopis za suvremenu povijest 34, br. 3, Zagreb 2002., 685. HDA, Sumarni inventar, Izvjeatajni ured MVP-a, 9. asopis za suvremenu povijest 13, br. 3, Zagreb, 1981. Fikreta JELI- BUTI, Ustaae i Nezavisna Dr~ava Hrvatska 1941. 1945., Zagreb 1977., 203., 204. Aleksandar VOJINOVI, Zlo in je bje~ao na zapad, Zagreb 1987., 12., 13. N. K. KOLANOVI, Povijest NDH kao predmet istra~ivanja, 687. Aleksandra BEDNJANEC VUKOVI, Prilozi o NDH u asopisu «Hrvatska revija» od 1951. do 1971., asopis za suvremenu povijest 32, br. 1, Zagreb 2000., 74.-76. Dragutin Kamber, Slom NDH (Kako sam ga ja pro~ivio), Zagreb 1995. Posljednji broj zagreba kih novina Hrvatski narod, Nova Hrvatska i Spremnost izaaao je 6. svibnja 1945. Tias MORTGJIJA, Moj ~ivotopis, Zagreb 1996., (priredio Trpimir Macan). Mortigjijin rukopis dio je Elaborata propagande i atampe u bivaoj NDH. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. Boako Zuckerman ITKOVI, Funkcija protu~idovske propagande zagreba kih novina u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, asopis za suvremenu povijest, 38, br. 1, Zagreb, 2006. Vidi knjigu Milana Pojia HYPERLINK "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" \o "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" Hrvatska pukovnija 369. na Isto nom bojiatu 1941. - 1943., Zagreb, 2007. koja je pisana na temelju jedinog sa uvanog dnevnika jedne postrojbe oru~anih snaga NDH iz Drugog svjetskog rata. Od svih izvjeaa ato su ih Ministarstvu oru~anih snaga NDH tijekom 1943. podnosili bivai asnici 369. pukovnije, isti e se izvjeae poru nika Rudolfa Bari evia koji je u Pukovniji bio od njenog osnivanja u srpnju 1941. do 22. sije nja 1943. kada je napustio Staljingrad. Nikica BARI, `ibenik pod upravom Nezavisne Dr~ave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest 35, br. 2, Zagreb 2003. Fadil Ademovi, Novinstvo i ustaaka propaganda u Nezavisnoj dr~avi Hrvatskoj, Sarajevo, 2000. Muhidin PELESTI, Prilog istra~ivanjima propagande i kulturne politike Nezavisne Dr~ave Hrvatske u Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, Prilozi, 32, Sarajevo 2003., 231. 247. Milan KOLJANIN, Filmska propaganda uvod u holokaust, Godianjak za druatvenu istoriju, god. VII., svezak 1, Beograd 2000. Kosta NIKOLI, Njema ki ratni plakat u Srbiji 1941. 1944., Beograd 2001. Daniel UZIEL, Wercmacht Propaganda Troops and the Jews, Yad Vashem Studies, Vol. 29, 12001, 27-65. Presudnu ulogu u realizaciji pu a imala je britanska Uprava za specijalne operacije (SOE Special Operations Executive). Cilj je bio onemoguiti Nijemcima prevlast na prostoru Jugoisto ne Europe. Na sastanku odr~anom 18. o~ujka SOE je zaklju eno je da e biti nu~no ruaiti pronjema ku vladu D. Cvetkovia, a o tome je postignut sporazum samo dan kasnije u britanskom veleposlanstvu u Beogradu. E. BARKER, Britanska politika na Balkanu u II. svjetskom ratu, Zagreb 1978., 98. Isto, 107., 108. W. CHURCHILL, Drugi svjetski rat, sv. 1., 545.-549., Zagreb 2002. N. K. KOLANOVI, NDH i Italija, 43-45. Mile Budak, roen 1889., diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Joa kao student jedan od najistaknutijih lanova pravaake skupine oko Mlade Hrvatske. U esnik Prvog svjetskog rata, na srpskoj fronti ranjen i zarobljen. Od 1923. radi kao odvjetnik u Zagrebu, djeluje u Hrvatskoj stranci prava, radio je u Hrvatskom sokolu, a bio je i gradski zastupnik Zagreba. Nakon 1932. i kada su jugoslavenski plaenici izvraili na njega atentat, napuata zemlju i priklju uje se ustaakoj emigraciji u Italiji. U emigraciji ostaje do 1938., a po povratku u domovinu djeluje u javnom i politi kom ~ivotu i smatran je predvodnikom domovinskog ustaakog pokreta. Tada je u Zagrebu i pokrenuo tjednik Hrvatski narod. Po uspostavi NDH postao je lan Dr~avnog vijea i ministar bogoatovlja i nastave, a zatim poslanik NDH u Berlinu i ministar vanjskih poslova. U studenom 1943. smijenjen je s du~nosti i viae nema nikakvu funkciju u dr~avnom aparatu. Tko je tko u NDH, Zagreb 1997., 53.-54. Fikreta JELI-BUTI, n. dj., 61. i 65. Edmund Weesenmayer, diplomat (1904 1977.). Dr~avni tajnik za posebne zadatke u njema kom MVP-u, organizator proglaaenja neovisnosti Slova ke i NDH. Po etkom travnja 1941. poslan u Zagreb kao poseban izaslanik J. von Ribbentropa kako bi zastupao njema ke interese prilikom o ekivanih dogaaja razbijanja Jugoslavije, stvaranja nezavisne hrvatske dr~ave i odabira njezina poglavara. U literaturi Weesenmayera nerijetko nazivaju ocem, a katkad i babicom NDH. Tko je tko u NDH, 425. Mario Jareb navodi kako je vei broj organizacija u zemlji radio na zajedni kom projektu nezavisne Hrvatske, no ne mogu se sve definirati pojmom ustaako (ilegalno) ili proustaako djelovanje. Npr. Matica hrvatska predvoena predsjednikom Filipom Lukasom bila je jedno od nacionalisti kih jezgri, ali ne i proustaako. Zagreba ko sveu iliate bilo je jedna vrlo jaka jezgra proustaakog rada druge polovice 30-tih, posebno va~na bila je KAD August `enoa, iji su osniva i bili Ico Kirin, Bo~idar Kavran, Drago Gregori, E. D. Kvaternik, Erih Lisak, Ivo Heren i, Tijas Mortigjija, Ante Moakov i drugi kasnije istaknuti ustaae. Izvan sveu iliata zna ajnu ulogu je igrala grupa oko lista Hrvatske smotra (Vilko Rieger, Duaan }anko, Ivan Oraani). Po eci ustaakog rada padaju u vrijeme osnivanja prve ustaake organizacije u domovini 1937. pod vodstvom Drage Gregoria, Vjekoslava Dilberovia, Bo~idara Kavrana, Ivana (Ice) Kirina. Pripadnici ustaakog pokreta u zemlji bavili su se isklju ivo propagandnim radom, airenjem zabranjenih listova i letaka. Prekretnica u djelovanju Ustaaa hrvatske revolucionarne organizacije bio je povratak oko dvije stotine ustaaa 1937./1938. iz Italije, ato je znatno oja alo ustaaku organizaciju u zemlji. Posebno je bio zna ajan povratak M. Budaka koji pokree list Hrvatski narod i zajedno sa Slavkom Kvaternikom, Mladenom Lorkoviem, Ivanom Oraaniem i Slavkom Kvaternikom okuplja jezgru ustaake domovinske organizacije. (u velikom broju lanovi Uzdanice zadruge, suradnici Hrvatskog naroda) nacionalsocijalisti ka stranka osnovana 1940. nije bila sastavnica ustaake organizacije. U Splitu e na osnivanju ustaake organizacije raditi Edo Bulat, u Osijeku Kamilo Krvari i Matija Kova i, urednici novina Hrvatski list , u Vara~dinu Mate Frkovi koji je izdavao list Hrvatsko jedinstvo. M. Jareb smatra da naklade Hrvatskog naroda od 80 000 primjeraka i ilegalnog ustaakog lista Hrvatska poata od 10 000 primjeraka potvruju da je u zemlji bilo bitno viae od 2000 proustaaki orijentiranih graana (ne nu~no lanova organizacije), kako to navodi Fikreta Jeli Buti u knjizi Ustaae i NDH, odnosno kako je to navedeno u elaboratu o ustaakom pokretu 1918. 1941. M. JAREB, Ustaako-domobranski pokret, Zagreb, 2006., 456. 566. To potvruje i Meatrovi u razgovoru s Weesenmayerom, koji je navodno rekao za Ma eka: udan ovjek. Mi Nijemci smo znali sa su mase u Hrvatskoj za njega, pa smo mu ponudili da on stane na elo nezavisne Hrvatske, prije nego je Mussolini predlo~io Pavelia. Ivan ME`TROVI, Uspomene na politi ke ljude i dogaaje, Zagreb 1969., 316. Isto to potvruje i Beuc, navodei kako je 3. travnja Ma ek odbio ponudu izaslanika njema ke vlade za stvaranjem nezavisne Velike Hrvatske, ostavai na liniji odr~anja Kraljevine Jugoslavije. Ivan BEUC, Povijest institucija dr~avne vlasti u Hrvatskoj (1527-1945), Zagreb 1969., 447. F. JELI-BUTI, n. dj., 65. Hrvoje MATKOVI, Povijest Hrvatske selja ke stranke, Zagreb 1999., 419. Isto. Mladen Lorkovi, politi ar (Zagreb, 1909 Lepoglava, 1945.) Izmeu 1929.-1939. blizak suradnik Pavelia, u ustaakom pokretu zadu~en za Njema ku, a nakon marseilleskog atentata potpuno preuzima voenje poslove pokreta izvan Italije. Po povratku u domovinu iz Njema ke 1939. suradnik lista Hrvatski narod i urednik ilegalne Hrvatske poate. Nakon uspostave NDH lan privremene vlade, a uspostavom prve vlade 16. travnja 1941. imenovan za dr~avnog tajnika za vanjske poslove. Po etkom lipnja imenovan je za ministra vanjskih poslova. Nakon afere krijum arenja zlata kada je njegov pomonik Ivo Kolak osuen na smrt polo~aj mu je oslabljen, smijenjen je s pozicije ministra vanjskih poslova i imenovan dr~avnim ministrom u Predsjedniatvu vlade. Tijekom 1943. inicijator bezuspjeanih pregovora s HSS-om. Potkraj 1943. imenovan ministrom unutraanjih poslova i zakratko 1944. ministrom vanjskih poslova. Shvativai da e Njema ka izgubiti rat i da e s njom propasti NDH iznova pokree pregovore s HSS-om, ato e krajem kolovoza Paveli naprasno zaustaviti i uhititi Lorkovia i Vokia. Tko je tko u NDH, 237. Takav reprezentativni skup krajem o~ujka 1941. nije se dogodio, tvrdi F. Jeli-Buti, niti je doalo do koncentracije nacionalisti kih snaga u zemlji kojoj se priklju ilo desno krilo HSS-a. F. JELI-BUTI, n. dj., 67. Franjo Tuman pak navodi kako je Weesenmayer 5. travnja 1941. izvijestio ministra vanjskih poslova III. Reicha Ribbentropa da je rezolucija potpisana, i da se u njoj tra~i priznanje, zaatita i pomo Njema ke, ali dalje navodi kako ista nikada nije objavljena. Takoer konstatira kako ni jedan od potpisnika nije imao vee zna enje u javnom ~ivotu Hrvatske i Jugoslavije. Franjo TUMAN, Hrvatska u monarhisti koj Jugoslaviji, 1918. 1941. Knjiga druga, 1929. 1941., Zagreb 1993., 361. O tom sastanku dr. Beuc govori kao o nedvojbenoj injenici, I. BEUC, n. dj., 447. itav prostor bivae Kraljevine Jugoslavije na osnovi dogovora Njema ke i Italije tretiran je kao okupirana zona. U~a Srbija i Banat je stavljena pod upravu Njema ke, kao i dio slovenskih zemalja, dok je ju~ni dio pripao Italiji. Pod zaatitom Njema ke, Bugari su pripojili vei dio Makedonije i dio ju~ne Srbije, Maari Baranju, Ba ku, Meimurje i Prekomurje, a Talijani Crnu Goru. Kosovo i Metohija zajedno s dijelovima Crne Gore i Makedonije pripojeni su Velikoj Albaniji pod talijanskom upravom. The Times, Atlas svjetske povijesti, Zagreb 1989., 312. Bugari e pripojiti Makedoniju, ali i od Gr ke pokrajinu Trakiju. Na tom prostoru, te u dijelu isto ne Srbije kao ispomo Nijemcima, do 1944. Bugarska e imati stacioniranih 21 diviziju od 450 000 vojnika. Malcolm MACKINTOSH, Soviet Policy on the Balkans in 1944.: A British View, British Political and Military strategy, Eastern and Southern Europe in 1944, London, 1988, 236, 237, 239. Ustaaki vrh nije imao presudnu ulogu oko formiranja granica dr~ave. Italija je svoje neskrivene teritorijalne aspiracije prema dijelu ju~ne Hrvatske, Dalmaciji po ela provoditi ve 21. travnja 1941. preuzimanjem vlasti u Splitu, Dubrovniku, a potom i u drugim gradovima Dalmacije i zalea. Ve 23. travnja 1941. uspostavljena je demarkacijska crta za njema ko i talijansko okupacijsko podru je, koja veim dijelom prelazila preko teritorija NDH. Crta razdvajanja je prolazila kroz Samobor, Petrinju, Glinu, Bosanski Novi, Prijedor, Banja Luku, Jajce, Donji Vakuf, Travnik, Visoko, Sarajevo, Pra u, Ustipra u, Rudo. Dok su Nijemci bili ~ivo zainteresirani za ato kvalitetniju i hitniju uspostavu ustaake vlasti na teritoriju NDH, kako bi sa ato manje vojno-redarstvenih snaga osigurali privrednu eksploataciju. Talijani su u svojoj okupacijskoj zoni Nezavisne Dr~ave Hrvatske onemoguavali djelovanje ustaake dr~ave. Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. utemeljena je personalna unija s Italijom. Ustupljena su podru ja od Rijeke do Bakra, Dalmacija do Splita, te svi dalmatinski otoci izuzev Bra a i Hvara. NDH je oduzeto pravo dr~anja ratne mornarice na Jadranu, te je predvieno da e se izmeu Hrvatske i Italije uspostaviti vrai valutarni i carinski odnosi. Rimskim ugovorima, Italija je NDH vezala politi ki, vojni ki i privredno. F. JELI-BUTI, n. dj, 85. Ma ek u svojim memoarima navodi da kao nepopravljivi pacifist nije mogao prihvatiti njema ku ponudu za preuzimanjem vlasti. On dalje ka~e da je u Zagrebu zavladala euforija uspostavom NDH i zbacivanjem beogradskog re~ima, ali da je ona bila kratkog vijeka, svega do potpisivanja Rimskih sporazuma. Vladko MAEK, Memoari, Zagreb 2003., 232-233. Dinko `uljak navodi kako je Ma ek otklonio sve ponude, da on ili bilo tko drugi u ime HSS-a preuzme vlast u NDH i to pod izgovorom da je HSS mirotvoran pokret. Ma ek se nije htio kompromitirati suradnjom s Osovinom u iju pobjedu nije vjerovao. Dinko `ULJAK, Tra~io sam Radievu Hrvatsku, Barcelona München 1988., 33. U lanku Hrvati i Jugoslavija. Osvrt na politiku dr. Vladka Ma eka objavljenom u Hrvatskoj reviji u rujnu 1956., autor Jure Petri evi vrlo negativno ocjenjuje Ma ekovo nepreuzimanje odgovornosti u sudbonosnim trenucima za Hrvatsku. Kada najutjecajniji politi ar odbija preuzeti vodstvo zemlje, logi na je i negativna percepcija svijeta prema legitimnom pravu hrvatskoga naroda za ostvarenjem vlastite dr~ave. Aleksandra BEDNJANEC VUKOVI, Prilozi o NDH u asopisu «Hrvatska revija» od 1951. do 1971., asopis za suvremenu povijest 32, br. 1, Zagreb 2000., 88. Slavko Kvaternik politi ar i vojskovoa NDH (Vu ini Selo, kraj Vrbovskog, 1878. Zagreb, 1946.) Do 1918. austrougarski asnik, potom u vojsci Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca, kada je umirovljen 1921. Postaje lanom HSP-a, te ustaakog pokreta. Od 1936. 1941. ravnatelj zadruge Hrvatski Radiaa, a od 1939. sudjeluje u osnivanju i vodi ustaako druatvo Uzdanica ime se prometnuo u vou domovinskog ustaakog pokreta. Po etkom travnja 1941. uspostavlja kontakt s njema kim izaslanikom E. Weesenmayerom i pregovora s kotarskim predstavnicima HSS-a. Kada Ma ek nije prihvatio njema ku ponudu, on u ime A. Pavelia proglaaava NDH 10. travnja 1941. Osniva privremenu vladu - Hrvatsko dr~avno vodstvo. Po Pavelievu preuzimanju vlasti, postaje drugi ovjek u dr~avi, Poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik i ustaaki krilnik i vojskovoa. Organizira oru~ane snage NDH. Na njegovo zalaganje Paveli saziva Hrvatski dr~avni sabor. Paveli ga je uklonio s polo~aja u krajem 1942. okrivljujui ga za loae stanje u oru~anim snagama. Povla i se u Austriju. Po slomu NDH u srpnju 1945. uhien od Amerikanaca, a potom izru en Jugoslaviji. Godine 1947. osuen je na smrt. Tko je tko u NDH, 226., 227. F. JELI-BUTI, n. dj., 61. 70. Ljubo BOBAN, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, Zagreb 1987. 182. 185. Mario Jareb upozorava da je proglaaenje NDH od Slavka Kvaternika provedeno u jutarnjim satima 10. travnja (Banski dvori) prije ulaska njema kih snaga u Zagreb. M. JAREB, n. dj., 575. Ipak, to suatinski ne mijenja stvari. Njema ki napad na Jugoslaviju omoguio je stvaranje NDH. Jere Jareb govori o mogua dva proglaaenja NDH, onom u Banskim dvorima, a potom na radiju. Takoer navodi da je Ma ek pristao izdati proglas na radiju nakon njema kog inzistiranja, ali da je odbio na zahtjev S. Kvaternika proglasiti osnivanje NDH, te njemu predati vodstvo HSS-a i hrvatskog naroda kako su Nijemci zahtijevali. Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike 1895 - 1945, Buenos Aires 1960 pretisak Zagreb 1995., 83., 84. Poziciju HSS-a koja se esto interpretirala kao politika ekanja mo~da najbolje objaanjava spis Augusta Koautia Hrvatska i Hrvati iz proljea 1943. Oprez prema svrstavanju u jedan od tabora na po etku rata razjaanjen je neizvjesnoau rata i mo~ebitnim pogubnim posljedicama za mali narod kakav je hrvatski, ako je na pora~enoj strani. M. Star evi definirajui tu duboku kulturnu, druatvenu i politi ku revoluciju na jednom mjestu ka~e: Preuzimajui na sebe i dalje velike zadatke posrednika (istoka i zapada), i hrvatski narod poput svih naprednih europskih naroda, koji uz bezprimjerene ratne napore poduzimaju divovske pothvate, da u plemenitoj meunarodnoj kulturnoj utakmici iznesu ato osebujnije vlastite priloge, ujedinjuje u duhu ustaakih na ela sve pojedina ne i raztrgane kulturne snage... Mile STAREVI, Ustaaka dr~ava i kulturno povijesna djelatnost, Prosvjetni ~ivot, br. 1-2, Zagreb srpanj kolovoz 1942., 4.-5. Stanko VITKOVI, n. dj., 622. 623. Tri aspekta Na ela posebno su va~na za razumijevanje ustaake ideologije. Romanti arsko poimanje hrvatskog naroda ukorijenjenog u tradiciji hrvatskog sela, po emu je sve hrvatsko porijeklom sa sela, a svi oni stanovnici koji nisu, pejorativno su definirani kao stranci. Va~nost porijekla i krvne veze meu Hrvatima definirana je kao presudna odrednica hrvatskog identiteta. Pa je shodno tome i povijest hrvatskog naroda od doseljenja shvaena kao jednodimenzionalna, u zadanim prostornim i ideoloakim okvirima (kao da su hrvatske povijesne pokrajine od doseljenja do 20 st. konstantna nepromijenjena vrijednost, te kao da je nacionalna osvjeatenost Hrvata bila prisutna ve u 7. st.). I kona no, socijalni aspekt ustaake doktrine podrazumijeva da samo pripadnici hrvatskog naroda imaju pravo upravljati zemljom i to na osnovi neke imaginarne pravedne podjele dobara, a protiv kapitalisti ke doktrine bogaenja pojedinaca. Na ela hrvatskog ustaakog pokreta, za ato Mario Jareb koristi precizniji termin ustaako-domobranska na ela, u izvornom obliku obavljenom u Glavnom ustaakom stanu 1. lipnja 1933. imaju 15 to aka, dok verzija iz broaure 1942. koju je pripremio Danijel Crljen ima 17 to aka. Ustaaa dokumenti o ustaakom pokretu, Zagreb 1995. 57. 89. M. PELESTI, n. dj., 231. Ustaaa, 337.-338. Prvo izdanje objavljeno je na talijanskom 1938. u Sieni, pod pseudonimom A. S. Mrzodolski. Ustaaa, 110. Fikreta JELI-BUTI, Ustaae i NDH 1941 1945., Zagreb 1977., 208. HDA, Fond RSUP SRH SDS, 0131.18. T. MORTIGJIJA, n. dj., 74. Ulogu nadzora nad prevodila kom djelatnoau, posebice istou hrvatskog jezika, imao je Ured za narodno prosvjeivanje pri Ministarstvu prosvjete, HDA, RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. M. PELESTI, n. dj., 232.) Ustaaa vjesnik hrvatskih revolucionaraca otpo eo je izlaziti sredinom 1930. Od 1932. 1934. redovito su objavljivani razli iti dokumenti, slu~bene obavijesti, odredbe i naredbe, ato je ustaai davalo karakter slu~benog lista. Paveli je uglavnom sam sastavljao list, a najpoznatiji lanci su Ropstvo je dodijalo iz velja e 1932., Ustaae! Nama je sudba dosudila! iz listopada 1932. M. JAREB, n. dj., 194. 197. F. ADEMOVI, n. dj., 34. Rije je o biltenu Gri . Hrvatska korespondencija na hrvatskom i njema kom jeziku (kasnije i na francuskom). koji je po eo izlaziti krajem 1930 ili po etkom 1931. Bila je to prva ustaako-domobranska publikacija koju je pokrenuo Gustav Per ec, no urednik je iz formalno pravnih razloga bio dr~avljanin Austrije, Ivan Kodani. M. JAREB, n. dj., 186.-191. Nezavisna hrvatska dr~ava izlazi u Berlinu i Danzingu 1933.-1934., te u Italiji. Njegov urednik bio je Branimir Jeli, a list je izlazio kao glasilo organizacije Hrvatski domobran. Kroatischer informations-Dienst aapirografirani bulletin izlazio je u Berlinu od po etka 1931. do po etka 1932. Croatiapress bio je polumjese nik koji je izlazio na njema kom jeziku od o~ujka 1933. do travnja 1934. prvo u Berlinu potom u Danzingu. Kao izdava lista nazna en je A. Paveli, a prvi urednik bio je Josip Milkovi, potom Branimir Jeli, a Mijo Bzik bio je pomonik pri izdavanju lista. Pokrenuto je kasnije i francusko izdanje u }enevi pod nazivom Croatiapresse. Isto, 186.-191., 198.-204. F. ADEMOVI, n. dj., 39. Dnevnik Hrvatska stra~a po mialjenju M. Jareba nije bio prete~ito proustaaki list, iako je imao dosta pristaaa i lanova ustaake organizacije. M. JAREB, n. dj., 498. Zagreba ki mjese nik Hrvatska smotra bio je najzna ajniji nacionalisti ki asopis koji je okupio zna ajan broj prijeratnih lanova ustaake organizacije. Izlazio je od 1933. 1945. Nakon diktature kralja Aleksandra urednik je bio Vilko Rieger, kojemu se 1936. pridru~io Duaan }anko. Od 1937. urednik lista postaje kasnije istaknuti du~nosnik Ustaake mlade~i, Ivan Oraani. Isto, 493. Do 1939. nema jedinstvene ustaake organizacije u Hrvatskoj, ve niz udruga koji je djelovao proustaaki, a tek je dio lanstva pristupio ustaakoj organizaciji prije rata, a najvei uspostavom NDH. Zna ajniji proustaaki rad otpo eo je na Zagreba kom sveu iliatu 1935. kao rezultat otpora Ma ekovoj politici sporazumaatva s pre anskim Srbima. }ariate studentskog nacionalisti kog pokreta i zna ajnu ulogu u pokretanju i distribuciji proustaake atampe imat e KAD August `enoa, Eugen Kvaternik, Hrvatska akademska nacionalisti ka liga, Druatvo hrvatskih sveu iliatarki. Izvan Sveu iliata proustaaki rad bio je povezan s redakcijama Hrvatske smotre, te djelomi no Hrvatske stra~e i Matice hrvatske, te s lanovima Hrvatske kulturno-prosvjetne i pripomone zadruge Ante Star evi (1936. utemeljene) i zadruge Uzdanica. Te e udruge biti povezane s pojavom proustaakih listova u razdoblju 1936. 1937.: Hrvatska gruda, Hrvatska zemlja, Grudobran, Ora i Sija . Ustaaka hrvatska revolucionarna organizacija djelovala je u ilegali, a s aktivnijim radom otpo inje 1939. povratkom dijela emigranata i pokretanjem dnevnika Hrvatski narod. U Osijeku e izdavati ilegalni list Hrvatska poata. Isto, 470.-548. F. ADEMOVI, n. dj., 39., 40. H. MATKOVI, Povijest Nezavisne Dr~ave Hrvatske, 217., 218 Posebno su bile aktivne organizacije studenata hrvatskih nacionalista koje su u razdoblju od 1936.-1940. pokrenule vei broj listova zabranjivanih nakon samo nekoliko brojeva: Naaa Gruda, Vjestnik sredianjeg udru~enja studenata, Alma mater, Rakovica, Hrvatska, Hrvatski akademi ar, Uskok. Najvei izdava ki pothvat Almanah hrvatskih sveu iliataraca iz 1938., zaplijenjen je u tiskari, a svega je nekoliko primjeraka ugledalo svjetlo dana. M. JAREB, n. dj., 478., 488.-499. Fadil ADEMOVI, n. dj., 451. Spomen knjiga prve obljetnice NDH, Zagreb 1942., 40. Usporedo s ulaskom njema kih trupa u Zagreb, delegacija ustaakih novinara u kojoj su sudjelovali Ivo Bogdan, Tijas Mortigjija, knji~evnik Antun Nizeteo i novinar Danijel Uvanovi posjetila je uredniatva svih listova i asopisa, nosei u pratnji naoru~anog ustaae nalog Eugena D. Kvaternika da se ubudue sve redakcije moraju pokoravati Ivi Bogdanu kao povjereniku za atampu i propagandu. Anonimni novinar u svojoj uzni koj ispovijesti navodi kako je i prije dolaska Ive Bogdana, u redakciju Hrvatskog dnevnika telefonirao neki Zdenko Bla~ekovi i u ime ustaakog sto~era i naredio da niti jedan list ne smije izai prije Hrvatskog naroda. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18. Ivo Bogdan, (1907.-1971.) novinar i publicist. Za vrijeme NDH bio je ravnatelj Hrvatskog naroda i pokreta Spremnosti. Od po etka 1944. ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promid~bu NDH; vodei novinar, propagandist i cenzor NDH. Tko je tko u NDH, Zagreb 1997., 43. Milovan }ani, (1882. 1946.) odvjetnik i politi ar. Pripadao je tzv. domovinskom vodstvu ustaake organizacije, u ijem je izaslanstvu 13. travnja 1941. do ekao A. Pavelia nedaleko od Karlovca. Istoga dana kada je proglaaena NDH imenovan je opunomoenikom za unutarnje poslove, a 12. travnja u privremeno Hrvatsko dr~avno vodstvo. Kao predsjednik Zakonodavnog povjerenstva bio je lan prve Vlade NDH, a potom i druge, do 10. kolovoza 1942. U to je svojstvu supotpisivao rasne zakone. Umirovljen je na vlastiti zahtjev u studenom 1943.. Zbog sukoba s politikom Pavelia pribli~io se potkraj rata HSS-u. Umire u logoru u Italiji 1946. Tko je tko u NDH, 433. Boako ZUCKERMAN ITKOVI, Funkcija protu~idovske propagande zagreba kih novina u Nezvisnoj Dr~avi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, asopis za suvremenu povijest 38, br. 1, Zagreb 2006., 80. Jedan dokument koji je osobno potpisao Ivo Bogdan kao ravnatelj Odjela za tisak, pri HIS-u koji je inicijalno bio u sastavu Ministarstva udru~be, govori kakva je procedura zavedena po uspostavi nove dr~ave. On naime moli referenta za tisak pri redarstvenom ravnateljstvu, koje je u postupku stjecanja dozvole za pokretanje novih listova izdavalo uvjerenja o moralnom i politi kom ponaaanju podnositelja, da privremeno obustavi izdavanje dozvola, kako bi se u novim okolnostima (HIS je kasnije stavljen pod ingerenciju Predsjedniatva vlade) izradila nova procedura izdavanja novina. Pritom, Bogdan priznaje kako se u bivaoj Jugoslaviji dozvole uope nisu izdavale, a kako za to sada postoji potreba. HDA, Fond HDU Croatia, 360/41. B. Z. ITKOVI, n. dj., 81. Neimenovani izvor, novinar u NDH, navodi kako je HIS bio pod Ministarstvom vanjskih poslova, vjerojatno mislei na obvezu dodatne kontrole povjerljivih diplomatskih informacija. No HIS nije bio u sastavu MVP-a. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. Nakon Ive Bogdana, koji je inicijalno vodio agenciju mjesto preuzima ustaaki pukovnik Josip Mrmi. Od sije nja do kolovoza 1942. nadstojnik Hrvatskog dojavnog ureda Croatia, potom obavlja niz du~nosti u Zapovjedniatvu ustaake vojnice i Ministarstvu oru~anih snaga. HDA, Fond Predsjedniatva vlade NDH HIS, sumarni inventar, 2.- 10. Dana 3. studenog 1941. povjerenik za novinstvo pri Predsjedniatvu vlade upozorava HIS, da ne mo~e bez privole politi kog odjela MVP-a dati na objavu sadr~aje diplomatske, tj. meunarodne va~nosti za NDH. HDA, Fond HIS-a (1078), 2911/41. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18 Josip Mrmi ustaaki pukovnik (1907. - ?) U o~ujku 1941. nakon vijesti o pu u u Beogradu, sudjeluje u osnivanju radiopostaje Velebit u Berlinu. Po proglaaenju NDH imenovan je povjerenikom za kotar Petrinja, a ubrzo i sto~ernikom Ustaakog sto~era Gora u Petrinji. Od sije nja 1942. nadstojnik je HDU Croatia. Od listopada 1943. do sije nja 1945. pro elnik je Odgojnog odjela u Ministarstvu oru~anih snaga, a u zadnjim mjesecima rata preuzima funkciju pomonika pro elnika Ministarstva oru~anih snaga (MINORS-a). Nakon rata emigrirao u SAD. Tko je tko u NDH, 284. HDA, Fond Predsjedniatva vlade NDH HIS, sumarni inventar, 2.- 10. Tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu NOP-a Jugoslavije osniva se Telegrafska agencija Nove Jugoslavije TANJUG, 5. studenoga 1943. u Jajcu. Podru~nica za Hrvatsku organizirana je 3. rujna 1944. u Topuskome. Za rad na agencijskim poslovima Odjel za informiranja ZAVNOH-a odredio je Veru Juri, Mahmuda Konjhod~ia i Milana Hofmana. Borba za hrvatsku dr~avnost na Treem zasjedanju ZAVNOH-a 8. i 9. svibnja 1944., u sklopu antifaaisti koga pokreta i programa ustrojstva budue Federativne Jugoslavije, manifestirat e se i u organiziranju novoga informativnog sustava. Vodstvo KPH na elu s Andrijom Hebrangom, poatujui odluke ZAVNOH-a o slobodi izra~avanja i tiska, osniva neovisnu informativnu agenciju pod nazivom Telegrafska agencija Hrvatske TAH. Tito i vodstvo NOP-a Jugoslavije odmah su oatro osudili taj pokuaaj. Tito 17. rujna 1944. aalje Andriji Hebrangu brzojav: Odmah obustavite rad te vaae tzv. telegrafske agencije TAH. `to to uopate zna i? Klizite punom parom u separatizam. Zar ne vidite da i federativno ureene dr~ave imaju jednu slu~benu telegrafsku agenciju. Neka vam primjer bude Sovjetski Savez ako nitko drugi. SSSR je imao jednu novinsku agenciju nazvanu Telegrafska agencija Sovjetskoga Saveza TASS. Dan nakon brzojava Andriji Hebrangu, Tito aalje poruku i Edvardu Kardelju koji je boravio u Sloveniji: Putuj hitno u Hrvatsku. Tamo prave nevjerojatne gluposti. Prvo, ZAVNOH je prihvatio odluku prema kojoj je vjeronauk obavezan predmet u akolama. Drugo, osnovali su nekakvu telegrafsku agencije TAH. Sve to dokazuje da su separatisti ke tendencije vrlo jake i to ini se kod naaih drugova. S time se ne treba aaliti, jer emo morati poduzeti najoatrije mjere. Za sve to smatram odgovornim Andriju. Ispitaj stvar i ako se Andrija ne bude dr~ao takvih glediata, morat emo ga maknuti s du~nosti sekretara CK-a. TAH je ubrzo nakon toga likvidiran i pretvoren u TANJUG-ovu podru~nicu. Diljem svijeta TANJUG. je imao mnogobrojne dopisnike i sna~ne redakcije i dopisniatva u republikama. TANJUG su vodili i hrvatski novinari: `ime Balen, Vjekoslav Prpi, Pero Ivan i i Rudi `tajduhar. B. Novak misli kako su graanske slobode i slobodan protok informacija, bili uzrok prvih sukoba u vezi s ustrojem budue nove Jugoslavije, pa analogno tome povezuje i gaaenje TAH-a, ujedno za njega su to neki od uzroka pada Andrije Hebranga. Bo~idar NOVAK, O ulozi i va~nosti Hine u hrvatskome medijskom prostoru, Medijska istra~ivanja, godiate 12., br. 1, 2006., 117.-121. Prema Vjekoslavu Prpiu, aefu Informativnog odsjeka Propagandnog odjela ZAVNOH-a, a time i TAH-a, ini se da je afera oko agencije TAH bila izmialjena i napuhana. Nitko u Hrvatskoj, a ponajmanje A. Hebrang, tvrdi Prpi, nije htio odcjepljenje TAH-a od TANJUG-a, niti je to bio znak separatisti kih tendencija u Hrvatskoj. Osnivanje agencije TAH, prema Prpiu, bila je logi na posljedica osnivanja ZAVNOH-a, JNOFH-a (Jedinstvene narodnosolobodila ke fronte Hrvatske), kao i Narodnooslobodila ke vojske Hrvatske, ato su bili atributi hrvatske dr~avnosti. TAH je, dalje objaanjava Prpi, osnovan po uzoru na TANJUG i sovjetski TASS, ato samo po sebi govori kako nije bilo ideoloakog oponiranja od strane hrvatskih komunista. Josip `ENTIJA, Jedna hrvatska sudbina, Zagreb 2007., 46., 47. Daniel Uvanovi po izru enju DFJ u okviru policijskog obavijesnog razgovora 9. o~ujka 1947. navodi kako su Tajne vijesti primali ministri, pojedini dr~avni uredi, ravnatelji novina, neki strani novinari njih 50-ak ukupno. Potkraj rata taj je broj reduciran na 12-16 korisnika po nalogu ministra unutraanjih poslova dr. Mate Frkovia, HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Zapisnik obavijesnog razgovora od 09. 03. 1947 s Danijelom Uvanoviem. Spomen knjiga prve obljetnice NDH, 46.- 48. Domaa slu~ba dijelila se na politi ku, pokrajinsku i zagreba ku, a Inozemna na dopisni ku, gospodarsku i aportsku. Novinska slu~ba dnevno je pripremala od 100-150 vijesti i informacija, a vrijeme rada Sabora rekordnih 357 stranica. Antun Nizeteo, knji~evnik (1913. 2000.) Po uspostavi NDH zapoaljava se u MVP-u, te je imenovan izaslanikom za kulturne veze u Rimu. Poslije kapitulacije Italije imenovan je nadstojnikom Odjela za kulturne veze MVP-a, odakle je pred kraj rata premjeaten u tek otvoreni konzulat u Pragu. Nakon sloma NDH seli se u München, a potom u SAD. Tko je tko u NDH, 297., 298. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18. Do kraja 1944. Glavno ravnateljstvo za promi bu koje preuzima sve ovlasti DIPU-a djelovat e u sastavu Ministarstva narodne prosvjete, kada dolazi pod vlast Predsjedniatva vlade. HDA, Fond DIPU/GRP, Sumarni inventar, Organizacijski razvitak i nadle~nost tvorca fonda, 3. Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941. Zakonska odredba br. CCXXXV-1. 037-Z. p. -1941. od 9. kolovoza 1941., 381. Munir `ahinovi (Ekrem), novinar i pisac (Sarajevo, 1900. Sarajevo, 1945.). U meuratnom razdoblju urednik novina Muslimanska svijest i osvjedo eni pristalica Star evieve misli. Za vrijeme NDH piae u raznim novinama i asopisima, a razvio se u jednog od najsposobnijih bosansko-hercegova kih novinara. U orijentalnom stilu pisao je novele i pjesme, najzna ajnije mu je djelo Turska danas i sjutra. Tko je tko u NDH, 375. Do o~ujka 1942. slu~benici podru~nice ocijenili su gotovo 30.000 knjiga i raznih tiskovina zabranjenima. Muhidin PELESTI, n. dj., 233. Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942. Zakonska odredba XXXIII-231-Z-1942 od 24. sije nja 1942., 87. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP Sumarni inventar, 5.- 10. Ispostava Sarajevo je pokrivala ~upe Sanu i Liku, Plivu i Ramu, Hum, Vrhbosnu, Laatvu i Gla~, Usoru i Soli, te Krbavu i Psat. Karlova ka je bila zadu~ena za ~upe: Pokuplje, Vinodol, i Podgorje, te Modrua, a Zemun za Vuku i grad Zemun. Propitivao se uzrast, oblik lica, kosa, elo, usta, zubi, nos, ostali posebni znakovi, itd. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 1492/44. Voditelj novinskog odsjeka dobio bi naputak kako npr. reagirati u svim novinama na stav Roosevelta prema protubritanskom raspolo~enju u ameri kom narodu. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, 237, kut. 8, A. J. 29, naputak uredniatvima Hrvatskog naroda, Poldana, Nove Hrvatske, Hrvatskog lista, Sarajevskog Novog lista. Pored isto propagandne djelatnosti, ravnatelj je imao i upravne ingerencije u DIPU-u, pa je u suglasnosti s resornim ministrom rjeaavao kadrovska pitanja HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. HDA, Fond RSUP SRH SDS, 0131.18. T. MORTIGJIJA, n. dj., 72.-73. Vilim Peroa, odgojitelj i novinar (Komorske Moravice 1914. Zagreb 1948.) Za vrijeme rata urednik aportske rubrike Hrvatskog glasa do lipnja 1941. Potom aportski reporter Hrvatskog naroda, a od svibnja 1942. u uredniatvu Nove Hrvatske, za ijeg je glavnog urednika izabran u svibnju 1944. Tko je tko u NDH, 318. Mijo Tolj, novinar (Veljaci kod Ljubuakog 1907. - ?) Za vrijeme NDH dona elnik je Osijeka, a nakon toga prelazi u Zagreb na mjesto nadstojnika novinskog odjela u GRP-u. Nakon toga je preuzeo funkciju nadsavjetnika u Predsjedniatvu vlade. Suraivao je u Ustaai i Hrvatskom narodu. Tko je tko u NDH, 399. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Zapisnik razgovora od 06. kolovoza 1947. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 496/43. HDA, Fond Predsjedniatva vlade, DIPU-GRP (237), 3375/41. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 3398/41. Isto, 406/43. Isto, 73/1942. Zakonskom odredbom od 9. listopada 1942. o Dr~avnoj vladi NDH smanjen broj ministarstava i provedena reorganizacija u radu Predsjedniatva vlade. Dr~avni izvjeatajni i promi beni ured sa svojim zavodima: Hrvatski dojavni ured Croatia (H. D. U.), Hrvatski krugoval i Hrvatski slikopis Croatia film, preaao je u nadle~nost Glavnog ravnateljstva za promi bu, koje je u sastavu Ministarstva narodne prosvjete. R. LANDIKU`I, n. dj., 2., 3. Tako e biti do kraja 1943. kada se GRP vraa pod okrilje Predsjedniatva vlade. I. BEUC, n. dj., 453. HDA, Fond Predsjedniatva vlade HIS (237), A. J. 313. - Sastav Ministarstva narodne prosvjete HDA, Predsjedniatvo vlade, DIPU-GRP (237), 602/43. Anonimni izvor koji je i sam radio u DIPU-u navodi kako je Rieger spaaavao slu~benike DIPU-a od ustaakog progona, navodei primjer prof. Rude Petrovia, kojega je iz zatvora izbavio i omoguio mu radno mjesto u gimnaziji. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. Isto. Zbornik zakona i naredaba NDH, 1942. god., Zakonska odredba br. 141, 1575. O radu izvjeatajnog ureda Ministarstva vanjskih poslova NDH vidi, HDA, MUP 013.1/9, kut. 47, 185. 204. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 6737/43. HDA, HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), T. 743/43. Prema naputku I. Bogdana niti jedan list nije mogao prije Hrvatskoga naroda izai na dan uspostave NDH, J. GRBELJA, Uniateni naraataji, Zagreb 2000., 18. HDA, RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Matija Kova i, publicist i dr~avni du~nosnik. Od 1941. godine urednik Hrvatskog naroda, potom savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova NDH, a od listopada 1942. do sije nja 1944. glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za promid~bu u Ministarstvu narodne prosvjete. Pisao je u veini listova za vrijeme NDH, a napose u Hrvatskom narodu, uglavnom izla~ui, pojaanjavajui i pripremajui promid~benu dr~avnu politiku. Godine 1942. preuzima pripremu materijala za knjigu o etni kim i partizanskim zlo inima u NDH, koja je poznata pod naslovom Siva knjiga. U svibnju 1945. odlazi iz Hrvatske. Dvije godine prije smrti objavio je knjigu uspomena pod naslovom Od Radia do Pavelia. Tko je tko u NDH, 201.-202. Marko ovi (1915.-1983.) pisac i novinar. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu 1940. godine. Bio je nakratko tajnik Mile Budaka u Ministarstvu bogoatovlja i nastave NDH, potom urednik Hrvatske revije, te ravnatelj Nove Hrvatske i Hrvatskog naroda. Nakon rata emigrirao u Ju~nu Ameriku, gdje se do svoje smrti 1983. bavio publicisti kim radom. Tko je tko u NDH, 79. 80. Tijas Mortigjija, (1913.-1947.) publicist, nakon gimnazije u Dubrovniku te Filozofskog fakulteta u Zagrebu, aktivan je u akademskim druatvima (Domagoj, August `enoa, Matija Gubec) te Napretku i Matici hrvatskoj. U NDH jedan je od vodeih novinara i komentatora, u travnju 1941. postaje urednik Hrvatskog naroda, a od velja e 1942. i urednik tjednika Spremnost, potom glavni urednik i ravnatelj Spremnosti do kraja 1944. kada je smijenjen. U listopadu 1947. vjerojatno u Rakovu Potoku kraj Zagreba strijeljan je temeljem presude zagreba kog Okru~nog suda. Tijas MORTIGJIJA, Moj ~ivotopis, Zagreb 1996. Danijel Uvanovi (1908.-1947.), publicist. Gimnaziju zavraio u Slavonskom Brodu, a studij fizike i matematike u Zagrebu. U meurau je itavo desetljee lan uredniatva Hrvatske stra~e, koja je prestala izlaziti 1940., a po etkom 1941. zamijenio ju je Hrvatski glas kojem je Uvanovi odgovorni urednik do svibnja 1941. Za vrijeme NDH lan je redakcija Hrvatskog naroda 1941.-1943., te krae vrijeme njegov ravnatelj. Od 1943. do svibnja 1945. nadstojnik je Hrvatskog dojavnog ureda Croatia. Nakon sloma NDH odlazi u Rim, ali ga nakon prijave jednog britanskog diplomatskog djelatnika savezni ke vojne vlasti izru uju Jugoslaviji. Pogubljen je nakon sudskog procesa iste godine. Tko je tko u NDH, 409. Antun `enda 1907.-1986.), novinar. Zavraio pravni fakultet. Novinarstvom se po eo baviti 1928. godine; 1939. bio suradnik Hrvatskog naroda. Za vrijeme NDH neko je vrijeme glavni urednik dnevnika Hrvatski narod. Nakon sloma NDH osuen na 20 godina zatvora, ali mu je kazna preina ena na deset godina i do~ivotnu zabranu pisanja u jugoslavenskom tisku. Tko je tko u NDH, 378. 379. Stjepan Hrastovec, (1909. -) knji~evnik, pravnik, za vrijeme II svj. rata dopisnik Hrvatskog naroda u Budimpeati. Od 1945. u emigraciji. Fond Predsjedniatva vlade (237), 505/43. Dragan Bubli, (Gareanica, 1895.- Klagenfurt 1987.) Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio za Jutarnji list, radievski Narodni val, a suraivao u Obzoru, Ve eri, Narodnim novinama, Hrvatskom listu, te je bio glavni urednik Narodnih novina i Narodnog vala. U vrijeme NDH pisao knjige protiv masonerije (Tajna dru~ba, 1942.) i prihvatio slu~benu politiku NDH. U vrijeme sloma NDH odlazi u Austriju, a potom u Kanadu. Tko je tko u NDH, 51.-52. UDBA - Uprava dr~avne bezbjednosti, tajna jugoslavenska policija, osnovana je u svibnju 1944. pod imenom Odjeljenje zaatite naroda (OZNA) pri Povjerenstvu za obranu NKOJ-a, vodio ju je lan CK KPJ Aleksandar Rankovi. U o~ujku 1946. OZNA je reorganizirana, to jest razdvojena na civilne i vojne slu~be, koje dobivaju nova imena: Uprava za istra~ivanje i dokumentaciju (LTID) i Uprava dr~avne bezbednosti (UDBA), te Vojnoobavjeatajna slu~ba (VOS) i Kontraobavjeatajna slu~ba (KOS). KOS je 1955. preimenovan u Organ bezbednosti (OB) Jugoslavenske narodne armije (JNA), a Udba 1966. godine, nakon tzv. Brijunskog plenuma, u Slu~bu dr~avne bezbednosti (SDB), odnosno Slu~bu dr~avne sigurnosti (SDS). Hrvatski leksikon, II. svezak, Zagreb 1997., 600. Urednik gradske rubrike za cijelo vrijeme rata bio je Zdravko Harambaai. Urednik provincijske rubrike Drago Jura i, urednik gospodarske rubrike Dragan Lavicki, kulturne rubrike Ivo Lendi, pa Marko ovi. Kada je ovi postao glavnim urednikom, kulturnu rubriku preuzima Kruno Krsti. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. Stjepan Tomi i, (1919.- ) novinar. Studirao u Parizu i Zagrebu, gdje je apsolvirao na Pravnom fakultetu. Novinarstvom se bavi do 1938. Za vrijeme NDH suradnik Spremnosti, glavni urednik dnevnika Poldan i polumjese nika Pokret, te dopisnik Hrvatskog naroda iz Berlina. Nakon sloma NDH ostao u emigraciji, radi i djeluje kao ugledni novinar. Tko je tko u NDH, 400.-401. Ivo Lendi, (1908.-1982.) knji~evnik i publicist, po uspostavi NDH odlazi u Rim gdje radi pri poslanstvu NDH kao dopisnik Hrvatskog naroda. U Zagreb se vraa 1943., a u svibnju 1945. bje~i u Austriju, poslije u Argentinu. Tko je tko u NDH, 232. Ivo Balentovi, (1913. -) knji~evnik i publicist. Od jeseni 1940. u Sofiji gdje uz novinarski posao za Hrvatski narod aktivno djeluje i kao knji~evnik. 1945. vratio se u Zagreb. Obavijest o njegovu imenovanju i zahtjev Danijela Uvanovia da mu se shodno tome izda putovnica uputio je Hrvatski narod 12. velja e 1943. Novinskom odsjeku GRP-a 12. velja e 1943. HDA, Predsjedniatvo vlade, Fond 237, 721/43. Nakon pozitivnog mialjenja ve 17. velja e od strane Odjela za novinstvo i kulturne veze MVP-a, zahtjev je rijeaen pozitivno. Isto, 1113/43. Dr. Dragutin Homan specijalizirao je veterinu u Be u i tamo postao asistent na fakultetu, a novinarstvom se bavio privatno. Od 1941. bio je dopisnik iz Be a, ali zbog neslaganja s ustaaama u Be u, dobiva otkaz. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS, 0131.18. HDA, Predsjedniatvo vlade, DIPU-GRP (237), 523/43, 465/43, 11903/43, 6535/43. Prema rije ima Mije Tolja, pro elnika Odjela za tisak i slikopis GRP-a uloga dopisnika bila je ne samo prikupljati obavijesti za hrvatske medije i dr~avne slu~be, nego i suzbijati u novinarskim krugovima zemlje u kojoj obavlja dopisni ki posao nepovoljne vijesti o nama, te plasirati u inozemnim novinama povoljne lanke o hrvatskom narodu i dr~avi. HDA Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (1561), 11903/43. Nova Hrvatska i Spremnost. Isto, 1761/44, 1583/44 Isto, 1031/44 Isto, 1344/44. Hrvatski narod je izlazio u kontinuitetu sve do 6. svibnja 1945. Posebno va~nu ulogu u antikomunisti koj propagandi imao je povremeni dopisnik dr. Ante Ciliga. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Sava (Savi) Markovi `tedimlija - publicist (Stijena kod Podgorice 1906. Zagreb 1971.). Imao je mone veze u Berlinu i Be u. Sredianjica Antikominterne u Berlinu povjerila mu je izdavanje antikomunisti kog biltena za novinstvo i krugoval, a njegovo izdavanje i distribucija odobreno mu je i u NDH. Navodno je po svraetku rata uz pomo Nijemaca uspio prebacio biblioteku Balcanicu u Be . HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 2117/44 i Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18. Bio je predstavnik S. Drljevia u Zagrebu i borac za samostalnost Crne Gore. Pokreta je i izdava ke kue Europa Verlag koja je tiskala na njema kom jeziku. Tko je tko u NDH, 390. Hrvatski narod, br. 1090, 23. srpnja 1944., 6. (dalje HN) HN, br. 923, 1. sije nja 1944., 4. HN, br. 1132, 11. sije nja 1945., 3. HDA, RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Franjo Dujmovi, novinar (Oriovac 1904.) Za vrijeme NDH glavni urednik Nove Hrvatske (1942.) i ravnatelj Hrvatske smotre(1943.-45.). Kao predstavnik hrvatskih novinara 1941. pratio Pavelia u posjetu Hitleru. U prosincu 1943. imenovan vijenikom Sudbenog stola u Zagreb, a krajem studenog 1944. premjeaten na slu~bu u Konzulat NDH u Ljubljani. Za vrijeme NDH publicisti ki suraivao u novinama i asopisima: Nezavisna Dr~ava Hrvatska, Novi list, Nova Hrvatska, Hrvatski krugoval. Tko je tko u NDH, 104. Vilim Peroa prihvaen je za ravnatelja Nove Hrvatske 6. svibnja 1944. od strane Odsjeka za tisak i slikopis GRP-a, a po smjeni Ante Oraania. Po toj suglasnosti Ustaaki nakladni zavod istoga dana imenuje Vilima Peroaa glavnim i odgovornim urednikom Nove Hrvatske HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 1534/44, 1568,44. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, 1016/43., 1768/44. Nova Hrvatska, br. 132, 8. lipnja 1944., 1. (dalje NH) Kamilo Krvari, novinar (Sarajevo 1894.- Villa Ballestar-Argentina 1958.) Suvlasnik i ravnatelj Hrvatskog lista u Osijeku 1941. Sto~ernik je ustaakog sto~era Baranja u Osijeku. U velja i 1944. imenovan je povjerenikom u GUS-u za vezu s njema kim vlastima. Tko je tko u NDH, 215.-216. B. NOVAK, n. dj., 288. F. ADEMOVI, n. dj., 136. Hrvatski list, br. 192, 19. kolovoza 1943., 6. (dalje HL) HL, br. 1., 1. sije nja 1943., 6. HL, br. 1., 1. sije nja 1943., 9. HL, br. 4., 6. sije nja 1943., 3. HL, br. 5, 7. sije nja 1943., 3. HL, br. 10., 13. sije nja 1943., 3. HL, br. 12., 15. sije nja 1943., 12 HL, br. 23, 28. sije nja 1943., 3. B. NOVAK, n. dj., 286. Prije toga M. `. Ekremov bio je predstojnik ureda potpredsjedniatva vlade NDH u Banja Luci. M. PELESTI, n. dj., 231.-232. HDA, Fond Predsjedniatva vlade, 237, 1364/1944. U odgovoru na dopis uredniatva glavni ravnatelj Ivo Bogdan osuuje u estalu praksu sarajevske cenzure da zapljenjuje cenzurirano novinsko ativo. On moli uredniatvo Novog lista da nekako pokuaa dostaviti cenzurirane materijale u Zagreb, pa da se poduzmu nu~ni koraci. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, (237), 1772/1944. Isto, 6746/43. Isto, 11611/43, 11769/43. Isto. (sarajevski) Novi list, br., 511, 9. sije nja 1943., 1. (dalje SNL) SNL, br. 910., 30. travnja 1944., 3. Franjo Nevisti, pravnik i publicist (`uica, 1913. - Buenos Aires, 1984.) Nakon osnutka NDH radio je kao tajnik u kabinetu ministra pravosua. Po etkom prosinca 1941. odlazi kao stipendista Ministarstva prosvjete u Rim, gdje do svibnja 1942. studira pravne znanosti. Do kapitulacije Italije radio u poslanstvu NDH u Rimu. Potkraj 1943. imenova je docentom na Pravnom fakultetu u Zagrebu, pred Bo~i 1944. za sto~ernika Sveu ilianog sto~era, a po etkom 1945. za glavnog urednika tjednika Spremnost. U svibnju 1945. povla i se u Austriju, a potom iz Italije u Argentinu. Tko je tko u NDH, 293. F. ADEMOVI, n. dj., 103. Ideoloaka orijentacija Spremnosti bit e usmjerena lancima Ive Bogdana u prvim brojevima: Ustaae i ustaaa, Povjestni zna aj ustaake revolucije, Ustaaki pokret i dr~avna vlast i Slavka Kvaternika: Borili smo se, pobiedili smo i pobjeivat emo! Da se lik i djelo Poglavnika veli alo govori podatak da je u Spremnosti kroz cijelu 1943. u svojih 45 brojeva, objavljeno njegovih 27 fotografija i jedno poprsje. T. MACAN, Spremnost 1942-1945., Zagreb 1998., 29.-40. HDA, RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Spremnost, br. 70, 27. lipnja 1943., 5. Spremnost, br. 130, 13. kolovoza 1944., 5. Spremnost, br. 51, 14. velja e 1943., 4. T. MORTIGJIJA, n. dj., 76. 83., 90. Tek djelomi no i Macan analizirajui 43.i 44. godiate Spremnosti podupire ovu tezu. On navodi kako u 43. godiatu rasna nabruaenost jenjava, te da u kulturnom dijelu lista ima sve manje ideoloakih umetaka. Uslijed sve izvjesnije ratne sudbine saveznika, list se nastojao afirmirati kao neupitno dr~avotvoran, ali ne usko strana ki. Ta se promjena dogodila u 1943. promjenom urednika. Isti pravac list pokuaava zadr~ati i u 1944., sve manje objavljujui Pavelieve slike i bavei se temama o Poglavniku. Dakako, poredak i nositelje vlasti nisu mogli kritizirati. T. MACAN, n. dj., 167, 168. Prema B. Novaku izmijenjen na ina pisanja i prili no hladan stav prema njema kom savezniku, bit e vjerojatno razlog za smjenu Tiasa Mortigjije s mjesta ravnatelja. B. NOVAK, n. dj., 290. T, Mortigjija u svojem ~ivotopisu posebno naglaaava kako u vrijeme njegova ravnateljstva ve od jeseni 1943. te kroz cijelu 1944. u injen zna ajan odmak od ustaake Hrvatske, zbog ega se je i I. Bogdan distancirao od uredniatva, T. MORTIGJIJA, n. dj., 15. Stanko Vitkovi (1913 1945.) pjesnik. Za vrijeme NDH ravnatelj je na nastavnom odjelu MINORS-a. Od o~ujka do svibnja 1945. vraitelj du~nosti pro elnika Ustaakog promid~benog ureda. Piae lanke u brojnim novinama i asopisima. U srpnju 1945. vojni sud u Zagrebu osudio ga je na smrt. List je u svoje zlatno vrijeme tijekom 1942. dijelom 1943, imao maksimalnu nakladu od 15 000 primjeraka da bi potkraja rata pao na svega nekoliko tisua primjeraka. HDA, Predsjedniatvo vlade DIPU-GRP (237), 666/43 Milivoj Magdi, publicist (Koprivnica 1900. Zagreb 1948.) U svojim mnogobrojnim lancima nastoji povezati na ela socijalne demokracije s hrvatskom dr~avnom idejom. Pozdravlja stvaranje NDH, ali je kriti an prema re~imu i njegovim postupcima. Postaje suradnik Spremnosti, gdje objavljuje broaure Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu, Najstraanije razdoblje ~ivota selja tva u Sovjetskoj Uniji i Slu aj Vere Wagnerove. Tko je tko u NDH, 249.-250. Stjepan Zimmermann, sveenik i filozof (Virovitica, 1884.- Zagreb, 1963.). U meuratnom razdoblju redoviti profesor na Bogoslovnom fakultetu, 1920./21. dekan fakulteta, 1923./24. rektor Sveu iliata. Po proglaaenju NDH, predsjednik Povjereniatva za Hrvatsko sveu iliate i visoke akole. Na njegovo zalaganje Paveli je 12. srpnja 1941. osnovao HAZU, koja je konstituirana u sije nju 1942., a meu sedam prvih akademika bio je i Zimmermann. Autor je brojnih knjiga iz podru ja spoznajne teorije i ontologije. Tko je tko u NDH, 430., 431. Mirko Kus-Nikolajev, sociolog i etnolog (Zagreb, 1896. Zagreb, 1961.). U meuratnom razdoblju bio je kustos Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu i Muzeja ju~ne Srbije u Skopju. Nakon proglaaenja NDH zatvaran (Kerestinec), a od sredine 1942. bibliotekar u GRP-u, zbog ega je 1946. osuen na dugogodianji zatvor. Za vrijeme NDH suraivao je s mnogim asopisima: Spremnost, Suradnja, Hrvatski krugoval, Hrvatska misao, itd. Tko je tko u NDH, 222. Ante Ciliga, politi ar i publicist (`egotii kraj Vodnjana, 1898. Zagreb, 1992.). Po uspostavi NDH uhien je na temelju starojugoslavenske tjeralice i zatvoren u Jasenovac. U sije nju 1942. je puaten i postaje suradnik Spremnosti gdje objavljuje politi ke analize o sovjetskom komunizmu. Tijekom rata tiskao je knjige: Deset godina u Sovjetskoj Rusiji, Komunisti ka stranka. Nacrt ustrojstva. i dr. Tko je tko u NDH, 70., 71. Ustaae su kao ekskluzivisti po preuzimanju vlasti donijele odluku da e sve sami raditi, pa tako i novinarski posao. No od samog po etka bilo je jasno da u novinstvu nemaju dovoljno svojih ljudi, koji su stvarno razumjeli novinarski posao, pa su ubrzo posegnuli za profesionalnim novinarima. Neki od najboljih lanaka ustaake politi ke misli objavljeni su upravo u Spremnosti. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18 T. MACAN, n. dj., 177. U dopisu pro elnika Odjela za tisak i slikopis Mije Tolja od 11. studenog 1944. Ustaaki nakladni zavod upuuje se u okviru formiranja redakcije `ila, na koriatenje suradnika Bi a, ali se zabranjuje koriatenje karikatura iz prethodnog humoristi nog lista. Takoer se ustaaki nakladni zavod kao poslodavac upozorava na obvezu sna~nije cenzure unutar same redakcije lista. HDA, Predsjedniatvo vlade, DIPU-GRP (237), 2228/44., 4112/44. esto se uprava Grafi ko nakladnog zavoda Tipografija ~alila na nepodmirene dugove Spremnosti. HDA, Predsjedniatvo vlade DIPU-GRP (237), 666/43. Isto, 0-844/42. Izvor navodi kako ne zna niti jednog starog novinara (iz bivaih novinskih redakcija) koji je potpisao pristupanje ustaakom pokretu. HDA, Fond RSUP SRH SDS (1561), 0131.18. Spomen knjiga prve obljetnice Nezavisne Dr~ave Hrvatske, 40. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS, 0131.18 Josip GRBELJA, n. dj., 18.-20. F. JELI-BUTI, n. dj., 204. Mijo Bzik, ustaaki pukovnik, koji je imenovan nekim izvanrednim povjerenikom za novinstvo za Mortigjiju je eklatantan primjer politike ljudskih resursa koju je provodila ustaaka vlast postavljajui na intelektualno zahtjevne funkcije, neuke i priproste kadrove. T. MORTIGJIJA, n. dj., 75. Na osnovu teksta ravnatelja Nove Hrvatske Franje Dujmovia, Hrvatsko novinstvo za vrijeme NDH, Grbelja objaanjava aferu sa skraivanjem teksta Ribbentropova govora nonog urednika Frane Sulia, koji je naravno smijenjen po njema kom nalogu. Takoer i primjer smjene be kog dopisnika Nove Hrvatske, dr. Jurja Brozovia, radi jednog brzoglasnog izvjeaa navodno antifaaisti ki intoniranog, po nalogu Talijana. J. GRBELJA, n. dj., 27. HDA, Fond RSUP SRH SDS, 0131.18. Meu novinarima koji nisu izabrani bio je i istaknuti HSS-ovac desnoga krila, Mirko Glojnari, koji se nakon toga vratio u rodno Ma e nedaleko Zlatara. Kasnije su on i njegova sestra likvidirani od strane ustaaa. B. NOVAK, n. dj., 313. 315. Ivan KO`UTI, Raanje, ~ivot i umiranje jedne dr~ave. 49 mjeseci NDH, Zagreb, 1997., 33. Po uspostavi NDH ustaaki novinari i urednici svoju su lojalnost iskazali na prijemu kod Poglavnika krajem srpnja 1941. o emu je pisao i Novi list 26. srpnja 1941. B. Z. ITKOVI, n. dj., 81. Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 Zapisnik obavijesnog razgovora od 15. 03. 1947 s Danijelom Uvanoviem Ta je sloboda meutim trajala svega nekoliko dana dok se ustaae nisu pribrale i snaale. Naknadno je priopeno da e nekakva predcenzura ipak biti uvedena, no uvedena je cenzura kakve ranije nikada nije bilo. J. GRBELJA, n. dj., 17. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 I. KO`UTI, n. dj., 303. Po etkom studenog 1943. u Osijeku se uvodi vojna cenzura, a o tome redakcije obavjeatava Mijo Tolj Pro elnik odjela za tiska i slikopis GRP-a. HDA, Predsjedniatvo vlade DIPU-GRP (237), 11741/43. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.18 HDA, Predsjedniatvo vlade DIPU-GRP (237), 6726/43. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 425/43. U odgovoru na prijekor, nadstojnik Hrvatskog dojavnog ureda Croatia Ivan Degrel, brani novinare, navodei kako je rije o pogreaki tehni ke prirode. Greaka je bila, navodi nadstojnik u prijevodu rije i oft, umjesto prijevoda esto, zabunom je ispalo teako. Shodno tome pretpostavljeni se skruaeno mole za ispriku. Isto, 456/43. Josip Bla~ina, novinar i humorist (Kri~iae 1903. Cochabamba-Bolivija 1987.). U razdoblju 1941.- 45. objavljivao satiri ke i humoristi ne tekstove u Hrvatskom narod, Spremnosti i drugim listovima, te u programu Hrvatske krugovalne postaje Zagreb. Pokreta i glavni urednik humoristi nog tjednika Vrabac (1943.-45.) u izdanju Novinarske zaklade. Od 1942. glavni urednik Nedjeljnih viesti. Tko je tko u NDH, 42. HDA, Fond Predsjedniatvo vlade DIPU-GRP (237), 499/43. U velja i 1944. Banjalu ka ispostava GRP-a upozorena je iz Zagreba na zakonsku osnovu po kojoj isklju ivo Glavno ravnateljstvo provodi cenzuru, a tek po ovlaatenju ispostave. HDA, Fond DIPU pri Predsjedniatvo vlade (237), 1258/44. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, 1384/44. Katoli ki tjednik je bio vlasniatvo Akademije Regina Apostolorum, izlazio je u Sarajevu, a glavni i odgovorni urednik bio je Franjo Kralik. Katoli ki tjednik, br. 4. Sarajevo, 24. sije nja 1943., 1.Ve u prvom broju od 3. sije nja 1943. Katoli ki tjednik u uvodniku pod nazivom Kao doaljaci stranci upozorava da je crkva oduvijek atovala zemaljske zakone i graanska prava, te da svaki ovjek ima duau, savjest i slobodu. Pozivajui se na pacifisti ko poslanje, dalje se navodi kako ovjek nije na zemlji da umre ve da ~ivi. U 4. broju Katoli kog tjednika posebno se kritizira kolektivizam nasuprot individualizmu, pokuaaj da se rasna teorija nametne kao model vrednovanja individua ili pak negiranja jednakopravnosti naroda. Nekraanski je i eti ki posve neprihvatljivo dijeljenje rasa na one, koje bi imale pravo da gospodare, i na koje bi imale du~nost da slu~e poru uje se u lanku Problem rase. Bio je to otvoreni revolt protiv primjene na ela rasnih zakona. U uvodniku treeg broja od 17. sije nja 1943. kritizira se pojam junaka kako ga je predstavljala nacisti ka ideologija, vojnika koji snagom kolektivne volje ruai sve pred sobom i ostvaruje svete nacionalne ciljeve. Junaatvo je u duhu, kraanski ideal junaka odavno je nadiaao puko divljaatvo, a njegov je produkt stvarala ki, kultura. U broju 5 od 31. sije nja 1943., u uvodniku Katoli ko tjednika pod nazivom Najdublji odgovor neimenovani autor poziva se na ideje ~enevskih pacifista. Da bi u lanku Odjea istoga broja autor pod pseudonimom Dr. Ins. koristei pojam odijevanja kao metaforu, posve otvoreno progovorio o temeljnim ljudskim slobodama, apostrofirajui pravo na slobodu misli, govora i odlu ivanja. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 587/43. Isto. Misli se na osjetljivo politi ko pitanje odnosa Hrvata i Muslimana. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 148/43. U nastojanjima da dopre do aire itala ke publike radnika, privatnih poduzetnika, inovnika, ali i intelektualaca, pogotovo na osjetljivim prostorima kakva je bila BiH, ustaaki propagandisti pokreu tzv. usmene novine u rujnu 1941. Bili su to jeftini novinski uradci u organizaciji Hrvatskog radni kog saveza i Saveza hrvatskih privatnih namjeatenika, u iju su se kreaciju navodno mogli aktivno uklju iti svi staliai hrvatskog druatva. Uloga tih novina bila je prenijeti itateljima u njihovim domovima raspolo~enje naroda, ali i izgraditi novu koncepciju kulture u BiH po ustaakoj volji. M. PELESTI, n. dj., 243. F. JELI-BUTI, n. dj., 205. U svojoj knjizi Slom NDH, dr. Kamber na pitanje je li vjerovao u opstanak NDH i u pobjedu Njema ke, odgovora: Nisam, ve od 1943., a sumnjao sam odmah iza zastoja u Rusiji. U ljeto 1944. rekao sam svom znancu Lasseru von Z. da je rat sigurno izgubljen. Usprkos svemu provla ila se je neka nada da emo se mi, bezobzira na sudbinu Njema ke, izvui. D. KAMBER, n. dj., 31. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 2817/43. M. PELESTI, n. dj., 237. T. MORTIGJIJA, n. dj., 74. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 923/42. Isto. Novak je ustvrdio kako je tom odredbom u NDH uveden Mussolinijev korporativni sustav. B. NOVAK, n. dj., 314. 315. Isto, 317. 318. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 682/42. U njema kom zakonu od 4. listopada 1933. ka~e se da urednik mo~e biti samo onaj tko posjeduje njema ko dr~avljanstvo, graanska asna prava, tko je arijevskog porijekla i nije o~enjen osobom nearijevskom porijekla. HDA, Fond Predsjedniatva vlade HIS (237), A. J. 313. Narodne novine, br. 116., Zagreb, 22. svibnja 1943., 1.-2. B. NOVAK, n. dj., 291. I. KO`UTI, n. dj., 241.-244. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237),1332/42. Ambrozi Ivan bio je urednik drugog izdanja Nove Hrvatske, HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP(237), 1356/42. B. NOVAK, n. dj., 310. 311. T. MORTIGJIJA, n. dj., 33., 73. B. NOVAK, n. dj., 312. 313. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 3080/43. Bernski Der Bund sredinom studenog 1944. navodi kako u Hrvatskoj nema zapravo nikakvog zakonitog autoriteta. Zagreb je potpuno izoliran od ostale zemlje i strogo nadziran od Gestapoa. Paveli i njegovi suradnici, u slu aju potrebe bit e zrakoplovom prevezeni u Njema ku. Od ustaake vojnice, navodi se, preostalo je svega etiri divizije koje su podreene Wermachtu. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 27, Pregled avicarskog tiska, br. 789, Kaos u Hrvatskoj. J. GRBELJA, n. dj., 97.-98. HDA, RSUP SRH SDS (1561), 0131.18 Zapisnik razgovora od 6. kolovoza 1947. Dana 29. rujna 1938. u Münchenu, britanski premijer Neville Chamberlain, francuski predsjednik Edouard Daladier, talijanski Benito Mussolini i njema ki Adolf Hitler, usuglasili su se prepustiti Sudetsku oblast Njema koj. Pristali su na ulazak njema kih vojnih snaga na teritorij ehoslova ke i na plebiscit i u drugim dijelovima ehoslova ke kako bi se kona no odredila demarkacijska crta. No Hitler je ve 15. o~ujka 1939. vojnim snagama zauzeo ehoslova ku. Sovjetski ministar vanjskih poslova Maksim Litvinov ispred SSSR-a poslao je oatru notu upozoravajui pravo eha na samoopredjeljenje. Britanska reakcija bila je bitno bla~a, no N. Chamberlain je na pritisak Donjeg doma prihvatio 31. o~ujka 1939. izdati garancije Poljskoj, a 14 dana kasnije Rumunjskoj i Gr koj, ne bi li sprije io daljnju njema ku ekspanziju. Uo ivai opasnost od mogueg njema kog napada i na SSSR, Litvinov je u ime sovjetske strane Chamberlainu i Daladieru ponudio sigurnosni savez na 5- 10 godina, koji se odnosio i na sve isto noeuropske zemlje koje grani e sa Sovjetskim Savezom, meutim britanska vlada 17. travnja je odbila prijedlog. Pregovori s Britanijom i Francuskom su nastavljeni, a 12. kolovoza 1939. anglofrancuska vojna misija stigla je Moskvu, no dogovor nije postignut. Basil H. LIDDELL HART, History of the Second World War, New York, 1970., 13.-14. Andreas HILLGRUBER, Germany and the Two World Wars, Harward University, 1995., 63., 70. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 70., 71. Aleksandar WERTH, Rusija u ratu, I. dio, Rijeka 1979., 31. Tajni ugovor Staljin-Hitler potpisan je 23. kolovoza 1939. Osim ugovora o nenapadanju i trgovinskoj razmjeni sadr~avao je i tajni dodatak kojim je izvraena podjela interesnih sfera SSSR-a i Njema ke. U prvoj verziji Staljinu je pripala Latvija i Estonija od Balti kih zemalja, a Litva Nijemcima, no kasnije je izvraena zamjena teritorija po kojoj su Nijemcima pripali u podjeli Poljske Varaava i Lublin, a Staljinu Litva. Staljin je izvan dogovorenog s Hitlerom 1939. zauzeo i. rumunjsku pokrajinu Bukovinu, a od Finske preoteo Karelijsku prevlaku, ime je formirao rusku obrambenu zonu prema ostatku Europe pod njema kom prevlasti. Williamson MURRAY, Allan R. MILLETT, A War to be Won, Harward University, 2001., 110. 112. A. HILLGRUBER, n. dj., 72. 74. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 78., 79. Odluku o potpisivanju sporazuma s Njema kom pridonijela je i situacija na Dalekom istoku. U kolovozu 1939. vodila se bitka kod Halkin Gola s Japancima, pa su Sovjeti bili u strahu od dvije ratne fronte u Europi s Nijemcima, odnosno u Aziji s Japanom. A. WERTH, n. dj., I. dio, 53. Talijanska neuspjeana vojna na Gr ku i listopadu 1940., te politi ki zaokret Jugoslavije vezat e znatne njema ke snage na jugoistoku Europe, te odgoditi napad na Sovjetski Savez. Pridoda li se tome joa jedan talijanski neuspjeh na Sjevernoafri kom ratiatu s kraja 1940. i po etka 1941. gdje su znatno slabije snage britanskog generala Archibalda Wavela (86 000) iz Egipta talijanskim snagama pod vodstvom Graziania u Libiji (250 000), preotele Etiopiju, Eritreju i ugrozile pozicije u Libiji, zbog ega je Hitler bio prinuen poslati generala Erwina Rommela s kontingentom njema kih okopnih i zra nih snaga, talijanski saveznik nije bio u stanju preuzeti kontrolu nad Mediteranom kako je to dogovoreno izmeu Hitlera i Mussolinija. Arthur SWINSON, Diverzanti pustinje, Zagreb, 1974., 40. MURRAY-MILLETT, n. dj., 95. .- 100. itav prostor bivae Kraljevine Jugoslavije na osnovi dogovora Njema ke i Italije tretiran je kao okupirana zona. U~a Srbija i Banat je stavljena pod upravu Njema ke, kao i dio slovenskih zemalja, dok je ju~ni dio pripao Italiji. Pod zaatitom Njema ke, Bugari su pripojili vei dio Makedonije i dio ju~ne Srbije, Maari Baranju, Ba ku, Meimurje i Prekomurje, a Talijani Crnu Goru. Kosovo i Metohija zajedno s dijelovima Crne Gore i Makedonije pripojeni su Velikoj Albaniji pod talijanskom upravom. The Times, Atlas svjetske povijesti, Zagreb 1989., 312. Bugari e pripojiti Makedoniju, ali i od Gr ke pokrajinu Trakiju. Na tom prostoru, te u dijelu isto ne Srbije kao ispomo Nijemcima, do 1944. Bugarska e imati stacioniranih 21 diviziju od 450 000 vojnika. Malcolm MACKINTOSH, Soviet Policy on the Balkans in 1944.: A British View, British Political and Military strategy, Eastern and Southern Europe in 1944, London, 1988, 236, 237, 239. Njema ki udar na SSSR bio je uspjeaan jer Sovjeti nisu iskoristili 22 mjeseca od potpisivanja Tajnog sporazuma s Hitlerom do njema kog napada 22. lipnja 1941. za poveanje ratne proizvodnje, (avione, topove, tenkove) i pripremu vojske, iako je SSSR imao najveu strojogradnju u Europi. Plan utvrivanja novouspostavljene granice nakon 1939. nije bio joa proveden, jer je kao rok odreeno proljee 1942. Na opu nepripremljenost imat e utjecaja i uvjerenje u sovjetskim politi kim i vojni krugovima kako Crvena armija ne mo~e biti pobijeena. Ipak, velik broj signala tijekom 1940 i 1941, ukazivao je da Nijemci planiraju napad, od upada njema kih komandosa na sovjetski teritorij, do 500-tinjak slu aja povreda zra nog prostora. A. WERTH, n. dj., I. dio, 118.-123. MURRAY MILLETT, n. dj., 110 125. HART, n. dj., 141. 157. Njema koj e se na Isto nom bojiatu priklju iti rumunjska, talijanska, finska, maarska, NDH-a, nizozemska i vojska Vichyjevske Francuske. Bugarska je odbila sudjelovati na Isto nom bojiatu, koristei 21. diviziju vojske za okupaciju Makedonije, Trakije, te dijela Srbije. Bugarska je bila u ratu s Velikom Britanijom, SAD-om, Francuskom, Jugoslavijom i Gr kom, te se nadala da e izbjegavajui njema ko-ruski rat izai iz rata jaka i neoateena, bez obzira na pobjednika. M. MACKINTOSH, n. dj., 237. Novi list, br. 54, Zagreb, 22. lipanj 1941., 1.-3. (dalje NL) Pozadina Staljinove izdajni ke politike, NL, 26. lipnja 1941., 2. Hrvatska gruda, br.53, Zagreb, 5. srpnja 1941., 8., (dalje HG) HART, n. dj., 154. MURRAY MILLETT, 110. 112., Otto Preston CHANEY, }ukov, Zagreb 1976., 31. CALVACORESSI VINT, n. dj., 145., 146. Hugh REDWALD TREVOR-ROPER, Posljednji dani Hitlera, Zagreb 1951., 10., 11. Od Finske do Crnog mora u noi 21. lipnja 1941. neato preko 3 milijuna njema kih vojnika, od ukupno 4 milijuna vojnika sila Osovine ia ekivalo je napad na SSSR. Niti Staljin nije zaostajao sa 70 divizija rasporeenih du~ zapadne zaatitne zone od ukupno 180 koje je imao na raspolaganju i neato manje od 3 milijuna vojnika. Meutim, Staljin je imao ogromne ljudske i materijalne rezerve, koje e se pokazati kao prednost od po etka 1943. A. BEEVOR, Staljingrad, Zagreb 2003., 19. MURRAY-MILLETT, n. dj., 130. 167. A. BEEVOR, n. dj., 35. Prema podacima Novog lista nakon dovraetka bitke kod Kijeva i na Dnjepru, njema ke snage su uniatile 5 sovjetskih vojski, zarobile 665 000 sovjetskih vojnika i zaplijenile 885 tenkova i 3 718 topova. NL, br. 152, 28. rujna 1941., 2. HART, n. dj., 245. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 154., 368.-372. Povijest, Predve erje rata i Drugi svjestki rat, Zagreb 2008., 268. O.P. CHANEY, n. dj., 76. 78. HART, n. dj., A. BEEVOR, n. dj., 46. Hrvatski list, br. 9, Osijek, 10. sije nja 1942., 1. (dalje HL) HL, br. 17, 20. sije nja 1942., 4. HL, br. 24, 28. sije nja 1942., 6. HL, br. 26, 30. sije nja 1942., 13. HL, br. 34, 8. velja e 1942., 3. HART, n. dj., 135. A. BEEVOR, n. dj., 46. HL, br. 3, 3. sije nja 1942., 2. HL, br. 54, 4. o~ujka 1942., 2. HL, br. 68, 20. o~ujka 1942., 1. HL, br. 70, 22. o~ujka 1942., 4. HL, br. 79, 2. travnja 1942., 1. Sovjetska protuofenziva 1941./1942. pod Moskvom, kao i pokuaaji u proljee i ljeto 1942. nisu bili uspjeani, jer sovjetska proizvodnja oru~ja, koja je preba ena na Ural, nije mogla zadovoljiti potrebe ratovanja. Godina 1943. bila je prekretnica u ratovanju na Istoku, kada su Sovjeti ulo~ivai ogroman trud uspjeli proizvesti zrakoplov La-5-FN, kvalitetniji od njema kog Messerschmitta 109F ili 109G u 35 000 primjeraka, ime je u odnosu na 1942. poveana proizvodnja za 38 puta, tijekom 1942. i 1943. usavraena je i proizvodnja najboljeg tenka II. svj. rata T-34. Posebna problem bila je prehrana, jer je 1942. svega 58% predratnih obradivih povraina bilo u sovjetskim rukama. Temeljem Ugovora o zajmu i najmu veliku materijalnu pomo SSSR-u, pogotovo u 1943. i 1944. pru~ile su SAD i Velika Britanija. A. WERTH, n. dj., II. dio, 32., 33. MURRAY-MILLET, n. dj.,139. Iz velikog povijesnog govora Führera pred Reichstagom, Hrvatski narod, br. 412, Zagreb, 28. travnja 1942., 4. (dalje HN) HN, br. 428, 17. svibnja 1942., 1. Nedjeljne viesti, br. 28, Zagreb, 15. lipnja 1942., 1. (dalje NV). Bitka za Sevastopolj otpo ela je u studenom 1941. Rusi su imali 50 000 vojnika na raspolaganju uklju ujui i 21 000 marinaca, dok su Nijemci i Rumunji imali na raspolaganju najmanje dva puta viae snaga. Do pada Ker a Sevastopljski branitelji uspjeano su odolijevali nadmonijem neprijatelju, a 2. lipnja 1942. otpo eli su sna~ni njema ko-rumunjski zra ni napadi na grad. Samo u aest dana Nijemci su na grad bacili 50 000 razornih i zapaljivih bombi, te 8 tisua topovskih granata. 7.lipnja otpo ela je kona na njema ko-rumunjska ofenziva koja e u nekoliko dana rezultirati zauzimanjem grada. Bilanca je bila pogubna po Sovjete, 26 000 sovjetskih ranjenika prema sovjetskim izvorima je palo u njema ke ruke, dok su njema ki izvori iznijeli podatak od 90 000 zarobljenih. A. WERTH. n. dj., I. dio, 304. 309. MURRAY-MILLETT, n. dj., 277, 278. HART, n. dj, 248., 249. HN, br. 438, 31. svibnja 1942., 1. NH, br. 114, 16. svibnja 1942, 1. U o~ujku 1942. u okviru Staljinove direktive za navalom na svim frontovima, Vrhovno zapovjedniatvo Crvene armije razmotrilo je plan za veliku ofenzive u Ukrajini, ali se od njega odustalo u prilog skromije ofenzive za oslobaanje Harkova, koja otpo eta 12. svibnja 1942. Staljin je inzistirao da se izbo ine Barvenkovo ustraje u ofenzivi prema Harkovu, iako je bilo izvjesno da e zbog sovjetska vojska pasti u zamku. A. WERTH, n. dj., I. dio, 302., 303. HART, n. dj., 248.-251. MURRAY-MILLETT, n. dj., 276. 277. O.P. CHANEY, n. dj., 92. A. BEEVOR, n. dj., 68.-71. HN, br. 467, 4. srpnja 1942., 4. HN, br. 469, 7. srpnja 1942., 1. HN, br. 470, 8. srpnja 1942., 1. HN, br. 479, 18. srpnja 1942., 1. HN, br. 476, 15. srpnja 1942., 1. Na prvu godianjicu rata 22. lipnja Sovjeti su iznijeli podatke o njema kim i sovjetskim gubicima. Uzme li se u obzir podatak da su ukupni sovjetski ljudski gubici procijenjeni na 4,5 milijuna ljudi njema ki podatak o gubicima na Donu nije tako nevjerojatan. Njema ki gubici izneseni u dnevniku njema kog generala Franza Haldera do kraja lipnja 1942. procijenjeni su na 1,3 milijuna ljudi. No od po etka svibanjski operacija do po etka Staljingradske bitke Nijemci e izgubiti joa pola milijuna ljudi, ato samo govori o sve te~em napredovanju njema kih snaga i prije bitke prijelomnice. A. WERTH, n. dj. I. dio, 310., 311. Pad Rostova zbio se 28. srpnja 1942. pod udnim okolnostima, izgleda da je grad napuaten u panici koja je zavladala Crvenom armijom, iako nisu izdane naredbe da se planski napusti grad. Bio je t te~ak moralni udarac za vojno i politi ko vodstvo SSSR-a. Nakon pada Rostova ruska propaganda po Staljinovim naputcima pod geslom «ni koraka natrag» otpo ela je kampanju u Crvenoj armiji i meu graanima SSSR-a ato e imati svoj epilog u Staljigradskoj bitci. A. WERTH, n. dj., I. dio, 313-315. O. P. CHANEY, n. dj., 93. MURRAY-MILLETT, n. dj., 281. 282. HN, br. 485, 25. srpnja 1942., 1. Ve 12. srpnja 1941. u Moskvi je potpisan sporazum Velike i Britanije i Sovjetskog Saveza, koji je predviao uzajamnu vojnu i materijalnu pomo, te klauzulu o nemogunosti sklapanja separatnog mira s Njema kom. Vojna suradnja po prvi puta je uspostavljena angloruskim zauzimanjem Teherana, kako bi se onemoguilo Nijemce da se slu~e Iranom kao bazom za operacije protiv Rusije i osigurao opskrbni put za Sovjete od Perzijskog zaljeva do Kaspijskog mora. SAD su od 11. travnja 1941. prema zakonskom aktu Lend-Lease teakom 50 bilijuna dolara pomagale logisti ki Veliku Britaniju, a od njema kog napada na SSSR ta e se pomo proaitriti i na Sovjete. Glavni diplomatski savjetnik i specijalni izaslanik F. D. Roosevelta, Harry Hopkins ve je u srpnju 1941. posjetio Moskvu i dogovorio sa Staljinom uklju enje SSSR-a u Lend Lease program. Sovjetima je obeao pomo u aluminiju potrebnom za izgradnju aviona, te protuavionskim topovima. Moskovska konferencija s kraja rujna 1941. (Molotov-Harriman-Beawerbrook) osigurat e Sovjetima prvi zajam u vrijednosti milijardu dolara. Posjet Vja eslava Molotova SAD-u u svibnju 1942. bit e potvrda vrstog ameri ko-sovjetskog savezniatva, a nakon posjeta 11 lipnja potpisan je i drugi sporazum o tzv. Uzajamnoj pomoi protiv agresije. A. WERTH, 151., 220., 226., 294. U prosincu 1941. za vrijeme prvog posjeta A. Edena Moskvi, Staljin je upitao je li mogue o ekivati otvaranje drugog fronta u Europi na Balkanu, ato je od britanske delegacije odba eno kao mogunost. Osigurati polo~aj u Libiji za napad na Italiju ve tada je definiran kao bitno vjerojatniji plan i prioritet zapadnih Saveznika. E. BARKER, n. dj.,118. HL, br. 74, 27. o~ujka 1942., 4. Winston CHURCHILL, Josif V. STALJIN, Tajna prepiska, Zagreb 1965., 13., 62. A. WERTH, n. dj., 224, 225, 293.-299. HN, br. 464, 1. srpnja 1942., 1. Po pitanju otvaranja drugog fronta u Europi, Staljin posebno agresivno agitira u savezni kom taboru od srpnja 1942., ato je vidljivo iz tajne korespondencije Churchilla i njega. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 62., 67., HN, br. 485, 22. srpnja 1942., 8. HN, br. 485, 25. srpnja 1942., 8. A. WERTH, n. dj., 364. 367. Churchill u pismu Staljinu 14. kolovoza 1942. napominje kako Britanci nikada nisu bezrezervno podr~avali plan invazije na Francusku u 1942., ve kao mogunost za koju ima vrlo malo izgleda. Churchill napominje da je takav britanski stav pojaanjen u stavku 5. memoranduma upuenog Vja eslavu Molotovu 10. srpnja 1942. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 68.-69. NV, br. 39., 31. kolovoza 1942., 1. NV, br. 38, 10. kolovoza 1942., 1., HN, br. 194, 19. kolovoza 1942., 4. HL, br. 204, 29. kolovoza 1942., 3., Njema ke snage prodrle duboko u obrambeni sustav Staljingrada, NV, br. 39, 31. kolovoza 1942., 1. HN, br. 213, 9. rujna 1942., 3. U prvoj fazi operacije Plavo trebalo je zauzeti Voronje~. Potom je velikim manevrom u obliku klijeata trebalo opkoliti glavninu sovjetskih snaga zapadno od rijeke Don. Zatim bi `esta armija gen. von Paulusa krenula prema Staljingradu osigurati sjeveroisto ni bok, a Prva oklopna armija i Sedamnaesta armija gen. Kleistea Kavkaz. Za Hitlera je sve to bilo vrlo jednostavno, jer je polazio od pretpostavke da je Crvena armija slomljena u zimskim i proljetnim operacijama. Harkov je za njega bila potvrda njema ke potpune nadmoi. A. BEEVOR, n. dj., 72., 73. MURRAY-MILLETT, n. dj., 278 283. HART, n. dj., 249. 251. MURRAY-MILLETT, n. dj., 278 283., HART, n. dj., 249. 251. A. BEEVOR, n. dj., , 76., 77. Tijekom 1942. i 1943. dio hrvatskih postrojbi bit e uklju en u njema ku vojsku, poput 369 dobrovolja ke pukovnije, koja je ratovala na isto nom ratiatu u sastavu Wermachta, ili pak 373. pjeaa ke divizije tzv. Tigar i 392. pjeaa ke divizije zvane Plava koje su slu~ile u NDH kao sastavni dio SS-postrojbi. U slu aju legionarskih postrojbi, zapovijedajui jezik bio je njema ki, a odore njema ke s hrvatskim grbom, jer saveznici nisu priznavali NDH kao ratujuu stranu. V. VRANI, Branili smo dr~avu, München Barcelona 1985., 355.-356. Zdravko DIZDAR, Brojidbeni pokazatelji odnosa vojni kih postrojbi na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, god. 28., br. 1-2, Zagreb 1996., 165. Na isto nom bojiatu osim 369. pukovnije koja je djelovala u sastavu 100. Jaeger divizije, od kraja 1941., sudjelovalo je u sastavu talijanskog ekspedicijskog zbora (8. talijanske armije) pod vodstvom zapovjednika potpukovnika Egona }itnika (od travnja 1942.) nekoliko hrvatskih pjeaa kih i artiljerijskih satnija. Te e snage biti pora~ene 20. prosinca 1942. na Donu u pokuaaju deblokade njema kih postrojbi pod Staljingradom. 369 pukovnija je 29. rujna 1942. uala u Staljingrad, a tek nekoliko pre~ivjelih predalo se Sovjetima 2. velja e 1943. po svraetku Staljingradske bitke. Na Isto nom bojiatu od kraja 1941. 1943. bilo je ukupno 8250 hrvatskih legionara. Od toga je kroz 369. pjeaa ku pukovniju proalo 6300 domobrana, u Zrakoplovnoj legiji bilo je 360 zrakoplovaca, a 340 mornara i 1250 pripadnika Lakog prijevoznog zdruga pod Talijanima. Zvonimir DESPOT, Isto na fronta: U domovini nakon 65 godina, Ve ernji list, rubrika Hrvatska web izdanje, 2. velja e 2002. Poji navodi kako je ne mali broj pripadnika 369. pukovnije zarobljen u Staljingradu (sije anj 1943.) ukupno 715. Dio njih (ostali su zavraili u sovjetskim logorima) e biti uklju en 23. sije nja 1944. u Samostalni jugoslavenski odred u SSSR-u u ruskom zarobljeniatvu, a mnogi poginuti tijekom 1944. i 1945. u partizanskim redovima. Milan POJI, HYPERLINK "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" \o "http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/2079" Hrvatska pukovnija 369. na Isto nom bojiatu 1941. - 1943., Zagreb, 2007. 86., 87., 88. HDA, Fond Predsjedniatva vlade HIS, 11028/42. Spremnost, br. 33., Zagreb, 11. listopada 1942., 1. Napadaj za olakaanje sjeverno od Staljingrada, Spremnost, br. 34, 18. listopada 1942., 3. NH, br. 256, 31. listopada 1942., 14. HN, br. 559, 20. listopada 1942, 1. HN, br. 611, 19. prosinca 1942., 1., HN, br. 616, 29. prosinca 1942., 8. NH, br. 21, 24. sije nja 1943., 23. Tri godine rata, Spremnost, br. 42., 13. prosinca 1942., 5. NV, br. 59., 11. sije nja 1943., 2. HL, br. 5, 7. sije nja 1943., 5. NV, br. 60, 18. sije nja 1943., 1. HL, br. 16, 20. sije nja 1943., 1. HL, br. 19, 23. sije nja 1943., 1 HL, br. 21, 26. sije nja 1943., 4. NV, br. 62, 1. velja e 1943., 1. Uzroci odpora sovjetske vojske, Spremnost, br. 46, 10. sije nja 1943., 4. HN, br. 640, 26. sije nja 1943, 8. HL, br. 21, 26. sije nja 1943., 2. GRP je ve 18. sije nja putem izvjeaa HDU Croatia iz savezni kog i neutralnog tabora, imao informacije o bezizglednom polo~aju 6. njema ke vojske, te skoroj kapitulaciji njema kih snaga u gradu. HDA, HDU Croatia, kut. 94, Savezni ke i neutralne vijesti. HL, br. 22., 27. sije nja 1943., 2. `vicarsko novinstvo o boljaevi koj opasnosti, HL, br. 32., 7. velja e, 1943., 3., HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 236, U slu aju da pobjede Rusi. M. PELESTI, n. dj., 6. HL, br. 29, 4. velja e 1943., 2. Staljingradska bitka trajala je od 13. srpnja 1942. do 2. velja e 1943. 6. armija generala von Paulusa nakon ato je izgubila 2/3 od 330 tisua vojnika i naala se u obru u, bila je prinuena na predaju. Povijest svijeta od po etka do danas, Zagreb 1990., 678. Bila je to bitka prekretnica na Isto nom bojiatu, nakon poraza, Sovjeti su prvi puta kod Staljingrad pokazali materijalnu snagu koja e nadvladati njema ke armije tijekom 1943. i 1944. Ta je bitka uniatila vjerovanje da njema ke armije ne mogu biti potu ene. MURRAY-MILLETT, n. dj., 283. 291. HART, n. dj., 258.-265. CALVACORESSI- VINT, n. dj., 384. O. P. CHANEY, n. dj., 99.-109. Na sastanku odr~anom 13. sije nja 1943. u Rasteburgu gdje se nalazilo Hitlerovo uto iate Vu ja jazbina sastalo se najviae njema ko vojno vodstvo. Hitler je odbacio mogunost von Paulusovog povla enja iako je bilo izvjesno da se nee odr~ati u Staljingradu. Sovjeti su ve na nekoliko mjesta probili njema ke polo~aje, Nijemci su imali preko 40 000 ranjenika, a ato je vrlo va~no 6. armija ne samo da nije bila zaatiena njema kim zrakoplovstvom, kako je to Göring obeao Hitleru, ve su se i poailjke opskrbnog materijala svele s obeanih 500 tona na svega 100. Henrik EBERLE i Mathias UHL, Knjiga o Hitleru, Rijeka 2005., 174., 175. NH, 4. velja e 1943., 1. HL, br. 30, 5. velja e 1943., 3. HN, br. 649, 5. velja e 1943., 1. NH, br. 24, 28. sije nja 1943., 16. Spremnost, br. 49, 31. sije nja 1943., 4. NV, br. 63, 8. velja e 1943., 1. Spremnost, br. 51, 14. velja e 1943., 3. EBERLE-UHL, n. dj, 180. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 230., Tragedija kod Staljingrada. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 255, Je li u Rusiji nastupila prekretnica rata. Isto, Pregled turskog novinstva, br. 51, «Staljingrad». HDA Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP (237), 711/43, 834/43. Na prostoru bivae Jugoslavije njema ke snage i saveznici brojali su 930 000 vojnika, od toga na prostoru NDH gotovo 500 000 njema kih, talijanskih, ustaako-domobranskih snaga. Vojna enciklopedija, sv. VI., Beograd 1975., 373., 374. Narodnooslobodila ki pokret otpora u zemlji pod vodstvom Josipa Broza Tita i Komunisti ke partije Jugoslavije djeluje od travanjskog rata u napadnutoj Jugoslaviji. Centralni komitet Komunisti ke partije Hrvatske ve 12. je travnja 1941. odlu io kako narod treba pripremiti na otpor okupatoru. Tri dana kasnije CK KPJ osuuje proglas o osnivanju NDH i podr~ava otpor razbijene jugoslavenske vojske. Ve 25. travnja Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju osniva Vojno povjerenstvo za dizanje ustanka. Odluka o pokretanju priprema za ustanak i oru~ani otpor pala je po etkom svibnja (Majska deklaracija) na zasjedanju vodstva KPJ u Zagrebu, a ustanak je podignut 22. lipnja 1941. kada je Njema ka prekraila sporazum Hitler-Staljin i napala SSSR. Prvi vojni pothvat dogodio se u aumi Brezovici nedaleko Siska, a izveo ga je Sisa ki partizanski odred. Dragutin PAVLIEVI, Hrvatska povijest, Zagreb 2002., 440. 441. KPH je bila najvea organizacija u sastavu KPJ s oko 4 500 lanova od ukupno 12 000 lanova KPJ po etkom rata. Oru~ani otpor posebno je bio uspjeaan u srpskim selima Banovine, Like, Korduna, i Slavonije, te Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara pod talijanskom okupacijom. Na elu NOB-a u Hrvatskoj bili su Rade Kon ar, Andrija Hebrang, Vlado Popovi, Vladimir Bakari i Ivan Rukavina. Po slomu partizanskih snaga u Srbiji (U~i ka republika) krajem 1941. Titove snage uspjele su se do lipnja 1942. spojiti s partizanskim snagama u Dalmacije i zapadne Bosne, pa e u jesen 1942. osnovati tzv. Bihaku republiku. Do kraja 1942. KPH je uspjela podii na ustanak 25 000 ljudi, a prema njema kim izvjeatajima krajem 1943. partizanske snage u Hrvatskoj brojale su oko 100 000 vojnika u 20 divizija. Hrvatska je s oko 25% stanovniatva Jugoslavije bila srediate pokreta otpora s 50% ukupnog broja partizana. D. BILAND}I, n. dj., 129., 140. 149. Dizdar navodi kako se ukupan broj partizana od sredine 1942. pa do kraja iste godine popeo s 20 000 na 42 000, a broj oru~anih pripadnika NOP-a da je ve krajem 1942. na podru ju NDH da je dosegao 100 000 vojnika od ukupno 150 000 na podru ju bivae Jugoslavije. Taj je broj do kraja 1944. narastao na 420 000 partizana od oko 650 000 na cijelom prostoru Jugoslavije. Z. DIZDAR, , Brojitbeni pokazatelji odnosa vojni kih postrojbi na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske, asopis za suvremenu povijest 28, 1-2, Zagreb, 1996., 175., 176., 189. Jareb navodi kako se od rujna 1942. pa do svibnja 1945. njema ka vlast nad hrvatskom vojskom i dr~avom samo poveavala. Taj zagrljaj postat e joa sna~niji po kapitulaciji Italije. J. JAREB, n. dj., 111. Savezni ko iskrcavanje na isto noj jadranskoj obali bio je realan vojni plan u sklopu savezni kih operacija u Italiji 1943. i na njega su ozbiljno ra unali prvaci HSS-a. Lj. BOBAN, n. dj., 160. Jedan cirkular Ministarstva udru~be od 9. o~ujka 1943. problematizira i mogunost savezni kog iskrcavanja na isto noj jadranskoj obali. Opa je ocjena da je takav pothvat manje vjerojatan, zbog logisti kih poteakoa, udaljenosti od glavnih snaga na Atlantiku, te sna~nog njema kog polo~aja na Egejskom moru i u Tunisu. B. KRIZMAN, Ustaae i III. Reich, I. sv., Zagreb, 1986., 19. Da su Nijemci strahovali od te mogunosti, potvruje Hitlerov razgovor sa grofom Cianom, ministrom vanjskih poslova Italije od 20. prosinca 1942. Hitler je navodno tom prilikom rekao kako treba po hitnom postupku uniatiti bande na Balkanu, jer bi se iskrcavanjem Saveznika na isto noj jadranskoj obali stvari mogle zakomplicirati. Vasa KAZIMIROVI, NDH u svetlu nema kih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941-1944, Beograd 1987., 149. Joa u studenom 1942. Izvjeatajni ured MVP-a je prenosei vijesti iz stranog tiska izvijestio o mogunosti savezni ke invazije na Balkan, a kao realna to ka iskrcavanja pretpostavljen je Solun. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled turskog novinstva, br. 23, Solun kao angloameri ka to ka napadaja na Europu. Amy Schmidt navodi kako je Savezni ka politika bila usmjerena na podr~avanje etni kog pokreta Dra~e Mihailovia u sklopu savezni kih sredozemnih operacija sve do 1943. Bilo je to temeljeno na odluci iz listopada 1941. kada su Britanci priznali pukovnika Dra~e Mihailovia i njegove etni ke odrede kao Jugoslavensku vojsku u otad~bini, tj. legitimnu vojsku jugoslavenskog otpora. Situacija se mijenja od sredine 1943. kada je britanska misija doala do partizana, i kada je britansko izvjeae izmeu ostalog pokazalo da su etni ke snage naoru~avane od sila Osovine. Od Teheranske konferencije u studenom 1943. isklju iva potpora Saveznika usmjerena je na Titov narodno oslobodila ki pokret, koji je znao privui i lijevo krilo HSS-a. A. SCHMIDT, Hrvatska i zapadni saveznici, SP, 34, br. 1, Zagreb 2002., 74. 79. Nijemcima je bilo posve svejedno tko e upravljati Hrvatskom, trebala im je ona vlast koja e jam iti neutralizaciju NOVJ-a. Da niti Hitler, a ni Mussolini nisu imali pozitivan stav o ustaakoj upravi u NDH govori i podatak od 23. listopada 1942. Mussolini je H. Göringu tada rekao: Paveli nije jak& podsjea na bolesnika koji nikako da umre, mada stalno stoji na ivici groba. V. KAZIMIROVI, n. dj., 149. Eugen Dido Kvaternik politi ar (Zagreb, 1910. Rio Cuarto, Argentina, 1962.) Sin Slavka Kvaternika. Jedan od osniva a ustaakog pokreta nakon atentata u beogradskoj skupatini. Surauje u glasilu «Naaa Gruda» i aktivan u studentskoj pravaakoj mlade~i. Godine 1933. odlazi u izbjegliatvo i vraa se tek 1941. po nalogu Pavelia organizirao je atentat na kralja Aleksandra u Marseilleu. Na dan povratka u Zagreb 13. travnja 1941. imenovan je povjerenikom za javni red i sigurnost u Zagrebu, potom ravnateljem za javni red i sigurnost NDH, nakon toga dr~avnim tajnikom u MUP-u. Nakon osnutka UNS-a Kvaternik je postavljen na elo, kao ustaaki nadzorni zapovjednik. U kratko vrijeme organizirao je redarstveni aparat koji je provodio teror u NDH, nad }idovima, Romima, Srbima i politi kim oponentima. Potkraj rujna 1942. daje ostavku na sve funkcije, odlazi prvo u Slova ku do kraja 1944., potom u Austriju, a od svibnja 1945-47. ~ivi u Italiji. Nakon toga odlazi u Argentinu, gdje pogiba u prometnoj nesrei. U emigraciji je suraivao u Hrvatskoj reviji, radovi su mu objavljeni posthumno u knjizi Sjeanja i zapa~anja 1925. 1945. Tko je tko u NDH, 223.-225. Hrvatski narod i Nova Hrvatska posvetili su prve tri stranice i velik broj fotografija navodnom do eku legionara s Isto nog bojiata na Jele ievu trgu u Zagrebu 2. sije nja 1943. HN, br. 620, 2. sije nja 1943., 1.-3., NH, br.2., 2. sije nja 1943., 1.-3. Ustvari bili su to vojnici koji su se pripremali za Isto no bojiate i trebali popuniti redove 369. pukovnije, ato je bilo sprije eno porazom kod Staljingrada. Posljednjih 15 asnika i 700 do asnika zarobljeno je 31. sije nja 1943. prema iskazu posljednjeg zapovjednika Marka Mesia. M. POJI, n. dj., 61., 80., 81. F. JELI-BUTI, n. dj., 259.-260. Rije je o 4. i 5. ofenzivi, bitkama na Neretvi i Sutjesci. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 230, Povratak Hrvatske legije iz Rusije da se bori protiv partizana O raspolo~enju graana Zagreba po etkom 1943. i pogledima na ishod rata govori i diplomat dr. Nikola Ruainovi. On navodi prije svega kako se Zagreb znatno promijenio u odnosu na 1941., nazivajui ga d~unglom bezakonja u kojoj vladaju njemu strani ljudi. Jedan njegov dijalog sa aogorom Markom Ko~ulom otkriva kako je barem dio Zagrep ana ve u proljee 1943. predviao skori vojni slom Njema ke, izlazak Talijana iz rata i prelazaka na savezni ku stranu, te pobjedu Amerikanaca i Engleza. Nikola RU`INOVI, Moja sjeanja na Hrvatsku, Zagreb 1996., 162. 163. B. KRIZMAN, n. dj., I. sv., 15. Stav Saveznika prema prostoru okupirane Jugoslavije nije bio nedefiniran. Saveznici su imali plan obnoviti Jugoslaviju kao federativnu dr~avu i potpomagali su od 1943. partizanske snage koje su se efikasno borile protiv osovinskih snaga na prostoru Jugoslavije. Plan prelaska NDH u tabor saveznika preko HSS-a propao je slamanjem pu a Voki-Lorkovi od Poglavnika krajem kolovoza 1944. Meutim, kako A. Schmidt ka~e temeljem dokumenata tajnih britanskih i ameri kih slu~bi, planovi Saveznika ionako nisu podr~avali mogunost prelaska Hrvatske u savezni ke redove, ve kolaboraciju HSS-a s partizanskim snagama na stvaranju nove Jugoslavije i to na demokratskim i federativnim osnovama. A. SCHMIDT, n. dj., 80., 85., 90. Jedan od prvih zakonskih akata koji je navijestio te~ak polo~aj srpskog naroda u NDH, jest odluka od 19. travnja 1941., da se srpske i jugoslavenske dobrovoljce ne prima u hrvatsku vojsku. Uslijedila je zabrana uporabe irilice 25. travnja 1941., a potom su bile uvedene odredbe koje su imale evidentno sigurnosnu, ali i svrhu pribavljanja ekonomske koristi. Na to se odnosi prije svega odluka zagreba kog redarstva objavljena u Hrvatskom narodu po etkom svibnja o nu~nosti evakuacije Srba iz sjevernih dijelova grada Zagreba i zabrani kretanja s vremenskim i prostornim ograni enjima od 7. svibnja 1941. Hrvatski narod, br. 85, 8. svibnja 1941., 1. Ustaaki odnos prema Srbima, Nijemcima nije bio prihvatljiv joa od same uspostave NDH. Njema ka procjena o pogubnosti takve politike za stabilnost ustaake dr~ave, temeljila se na injenici da do 1,5 milijuna Srba u Hrvatskoj i BiH predstavlja zna ajan politi ki i vojni imbenik. Zato je njema ki pritisak prema ustaakim vlastima bio upravljan ka priznavanju graanskih prava Srbima, te osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), kao modusa vivendi za srpsko pitanje. Iako je ustaaka vlast u travnju 1942. pristupila osnivanju HPC-a, protusrpska politika ostala je do sloma NDH raison d etre ustaakog pokreta. Politika uniatenja Srba nije bila samo Pavelieva politika, nego i ustaakog pokreta u domovini. Radio postaja Glavnog ustaakog stana koja je proradila po etkom travnja 1941. esto je emitirala parolu: Srbi psine, bjeate preko Drine i druge sli ne, ato samo potvruje odreenje ustaake politi ke elite. J. JAREB, n. dj., 89. A. Schmidt teror prema manjinskom srpskom ~ivlju interpretira kao neato inherentno ustaakom pokretu, a ne nametnuto izvana: Sve dok su se pokoravale, ustaae su imale odrijeaene ruke u provoenju kampanje terora i genocida usmjerenog prije svega prema manjinskom stanovniatvu od oko 2 milijuna Srba koji su ~ivjeli unutar granica NDH. A. SCHMIDT, n. dj., 71. Napisi i lanci iz najranije faze razvoja ustaakog pokreta potvruju tezu o protusrpskoj politici kao lajtmotivu ustaake ideologije. lanak Ropstvo je dodijalo, Ante Pavelia objavljen u prvom broju lista Ustaaa vjesnik hrvatskih revolucionaraca u velja i 1932., ve se naziru elementi ne samo mr~nje prema beogradskom re~imu, ve i prema cijelom jednom etnicitetu. Uspostavom NDH Srbi za ustaaki re~im nisu bili graani novo uspostavljene zemlje, ve strano tijelo koje je trebalo otkloniti. R. Landikuai izraujui svoj Priru nik o politi koj i sudbenoj podjeli Nezavisne Dr~ave Hrvatske u podacima o stanovniatvu, jezicima na podru ju NDH, pa i vjeri nigdje ne spominje Srbe, pravoslavce ili srpski jezik, kao niti stanovnike ~idovske ili romske pripadnosti. R. LANDIKU`I, n. dj., 13. B. KRIZMAN, n. dj., I. sv., 15. U prilog tome Matija Kova i navodi kako su dr. Mladen Lorkovi i dr. Mile Star evi ministri u vladi NDH bili glavni promotori ideje povezivanja s HSS-om ve od po etka 1943. kad je polo~aj na svjetskim ratiatima ukazivao na presudan zaokret. M. KOVAI, Posljednji in drame Dra Mladena Lorkovia pozadina umorstva Lorkovia, Vokia i Farolfija u Lepoglavi, HR, god. XVIII, sv. 4., München, prosinac 1968., 446. M. KOVAI, Od Radia do Pavelia : Hrvatska u borbi za svoju samostalnost uspomene jednoga novinara, Hrvatska revija, 20 (1970) 3., Barcelona 1970. Tek u rujnu 1943. na inicijativu A. Pavelia i M. Lorkovia otpo eli su pregovori ustaake vlade Nikole Mandia s predstavnicima HSS-a. Ipak pokrenuti pregovori su propali jer HSS predvoen Augustom Koautiem nije htio sebe kompromitirati otvorenom kolaboracijom s ustaaama i Nijemcima i staviti se na stranu sila Osovine, te je inzistirao na formiranju tehni ke vlade, odnosno detronizaciji Pavelia i ustaake vlasti. F. JELI-BUTI, n. dj., 279. 283. HL, br. 41, 18. velja e 1943., 1. HL, br. 38, 14. velja e 1943, 1., Nigdje se eksplicitno ne navodi gubitak Kurska, no iz konteksta je jasno da su Sovjeti ve tijekom velja e oslobodili Kursk. HL, br. 42, 19. velja e 1943, 1. HL, br. 55, 4. o~ujka 1943., 1. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, IU 192/43. HL, br. 107, 9. svibnja 1943., 4. HL, br. 118, 22. svibnja 1943., 4. HL, br. 9, 12. sije nja 1943., 4. Spremnost, br. 52, 21. velja e 1943., 3. HDA, Fond Predsjedniatva vlade GRP DIPU,kut. 46, A. j. 238, `to je to patriotizam. Britanske i ameri ke snage iskrcale su se 7. i 8. studenog 1942. u Al~iru i Maroku u okviru operacije Torch. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, 2881-Nov/1943. Isto, 3119/43. Isto, 720/43. HDA, Fond 237, Predsjedniatvo vlade, DIPU-GRP, kut. 55, Upute za tisak 30. studenog 1942-XXI Srediate partizanskog pokreta otpora nalazilo se na prostoru NDH, na zapadnoj polovici bivae Jugoslavije. Josip Broz Tito s 4 brigade koliko se spasilo od poraza u Srbiji (slom U~i ke republike) preaao je u zapadnu Bosnu i u lipnju 1942. spojio se s partizanima Dalmacije i zapadne Bosne. U jesen 1942. te su snage stvorile Bihaku republiku na prostoru veli ine `vicarske. Do kraja 1942. na tom je prostoru organizirana respektabilna vojna sila od devet partizanskih divizija s oko 150 000 vojnika. U Bihau je 26./27. studenog 1942. pod vodstvom KPJ osnovano je Antifaaisti ko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) kao najviae predstavni ko tijelo NOP-a svih jugoslavenskih naroda, s nakanom da formira vladu i onemogui povratak monarhije i restituciju starog jugoslavenskog re~ima. D. BILAND}I, n. dj., 141., 145. Andrzej PACZKOWSKI, Pola stoljea povijesti Poljske 1939.-1989., Zagreb, 2001., 51.- 52. MURRAY-MILLETT, n. dj., 52.-53. HART, n. dj., 15. A. PACZKOWSKI, n. dj., 2001., 53.-56. D. REYNOLDS, Six Meetings that Shaped The Twentieth Century, London 2007., 102. Dana 14. kolovoza 1941. na ratnom brodu Princ of Walesu u zaljevu Placentiana na sjevernom Atlantiku britanski premijer W. Churchill sastao se s ameri kim predsjednikom F. D. Rooseveltom gdje su potpisali zajedni ki program politi kih na ela za pravedno poslijeratno ureenje svijeta. Obje dr~ave su se u toj Deklaraciji pozvale na pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, slobodnu svjetsku trgovinu i ekonomsku suradnju, suzdr~avanje od upotrebe sile i osnivanje opeg sistema sigurnosti. Na samom kraju Deklaracije naglaaeno je da je do osnivanja trajnog meunarodnog sistema sigurnosti nu~no razoru~avanje agresorskih dr~ava, a to je ve navijestilo osnivanje nove meunarodne organizacije. Na samom po etku i Roosevelt i Churchill su pokazivali jako malo interesa za uklju ivanje drugih dr~ava u projekt mira i dijeljenje zajedni ke odgovornosti za meunarodni mir i s ostalim dr~avama. To se promijenilo nakon japanskog napada na Pearl Harbour i stupanja SAD-a u rat. Porasla je svijest o tome da trajni mirovni poredak zahtijeva koaliciju dr~ava na neato airoj osnovi i uklju ivanje Sovjetskog Saveza. Povijest svijeta od po etka do danas, 2. izdanje, Naprijed, Zagreb, 1990. 673. Povijest, knjiga 17., 271. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 217, Poteakoe na europskom iztoku i jugoiztoku. Spremnost, br. 54, 7. o~ujka 1943., 4. Spremnost, br. 56, 21. o~ujka 1943., 2. Spremnost, br. 57, 28. o~ujka 1943., 4. Spremnost, br. 62, 2. svibnja 1943., 4. Spremnost, br. 63, 9. svibnja 1943., 4. Spremnost, br. 99, 16. sije nja 1944., 2. Spremnost, br. 103, 31. velja e 1944., 4. Spremnost, br. 99, 13. velja e 1944., 5. HL, br. 107, 9. svibnja 1943., 4. Spremnost, br. 53, 11. travnja 1943., 3. HL, br. 57, 6. o~ujka 1943., 2. Englezka izdaja, HN, br. 672., 4. o~ujka 1943., 8. `ilo, br. 23. Zagreb, 4. lipnja 1943. 1. Rije je o dva ugovora, jedan kojim su Velika Britanija i Francuska 31. o~ujka 1939. Poljskoj garantirale nezavisnost i drugi iz 25. kolovoza 1939. kojim je Velika Britanija potpisala vojni sporazum s Poljskom. Povijest svijeta, 630. HART, n. dj., 16., 17. MURRAY-MILLETT, n. dj., 14., 15., 48. Povijest, Predve erje rata i Drugi svjetski rat (1936.-1945.), knjiga 17., Zagreb 2008. (dalje Povijest, knjiga 17.) HN, br. 679., 12. o~ujka 1943., 8. Spremnost, br. 54, 7. o~ujka 1943., 4. Spremnost, br. 56, 21. o~ujka 1943., 2. HL, br. 83, 6. travnja 1943., 4. HL, br. 94, 18. travnja 1943., 1. HL, br. 90, 14. travnja 1943., 3. HL, br. 99, 29. travnja 1943., 4. HN, br. 717., 28. travnja 1943., 1. Poljska pitanje sovjetski odgovori, Spremnost, br. 62., 2. svibnja 1943. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 136.-140. Ipak, 1990. Moskva je priznala zlo in po injen nad poljskim asnicima. A. PACZKOWSKI, n. dj., 80.-84. Poato je poljski zahtjev za istragom Crvenog kri~a spremno prihvaen od strane Nijemaca, Moskva je prekinula odnose sa predsjednikom Sikorskim optu~ivai Poljake za izdaju. U poruci upuenoj 25. travnja 1943. Churchill je uvjeravao Staljina kako poljski zahtjev za istragom od strane Crvenog kri~a nema veze s njema kim, odnosno da ga Nijemci zlorabe, meutim Staljinova je ve donio odluku. U poruci od 30. travnja Churchill navodi kako je on ukazao predsjedniku Sikorskom i lanovima poljske emigrantske vlade kako Velika Britanija nee tolerirati obnavljanje poljskog neprijateljstva prema Sovjetima, ato govori u prilog tome da su Saveznici zajedni ki dogovarali vojnu i politi ku strategiju u II. svjetskom ratu. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 139. Spremnost, br. 63., 9. svibnja 1943., 4. Isto. Prijedlog za stvaranje poljske komunisti ke vojske, Spremnost, br. 63, 9. svibnja 1943., 4. A. PACZKOWSKI, n. dj., 83. 86. Povod osnivanju Tree komunisti ke internacionale (Kominterna), bila je revolucija u studenom 1918. u Njema koj kada se po prvi puta u inila realna ideja europske proleterske revolucije. Potkraj 1918. Lenjin je radniatvu svijeta predlo~io osnivanje komunisti ke internacionale. Osniva ki kongres odr~an je od 2.- 6. o~ujka 1919. u Moskvi. Izmeu dva rata komunisti ka internacionala je sjedinjavala svjetsko radniatvo komunisti ke orijentacije, ali je predstavljala i politi ko oru~je u rukama Staljina. Proleterski internacionalizam je odba en kao centralizirani oblik voenja radniatva svijeta 9. lipnja 1943. na Prezidijumu kominterne kad je u Moskvi procijenjeno politi ki oportunim spram zapadnih Saveznika i zajedni ke ratne strategije otvoreno ne poticati komunisti ke partije u Europi. Staljinov cilj bio je impresionirati javno mnijenje na zapadu. Realno, Kominterna niti nije mogla u Europi pod njema kom vlaau zna ajnije djelovati. Povijest svijeta, n. dj., 618. A. WERTH, n. dj., II. dio, 110. U prilog tezi da su Sovjeti imali poseban obzir prema zapadnim Saveznicima govori i slu aj Jugoslavije. Milovan ilas potanko objaanjava do koje je mjere sovjetska misija u velja i 1944., bila oprezna prema Titu i lanovima CK KPJ ne ~elei ugroziti savezni ke odnose. Milovan ILAS, Revolucionarni rat, Beograd 1990., 368., 369. CK KPJ podr~ao je raspuatanje Kominterne, kao i motivaciju prijedloga. lan CK KPJ E. Kardelj je rekao kako se raspuatanjem Kominterne niata va~no nije dogodilo, osim ato je neprijatelju oduzet argument da partije rade po direktivama stranog centra. Branko PETRANOVI Mom ilo ZEEVI, Jugoslavija 1918. 1988. tematska zbirka dokumenata, Beograd 1988., 612. Spremnost, br. 69., 20. lipnja 1943. 4. HN, br. 776, 9. srpnja 1943., 1. HL, br. 155., 7. srpnja 1943., 3., SNL, br. 659., 7. srpnja 1943, 2. M. ilas navodi kako mu je Staljin, za vrijeme posjeta Moskvi u proljee 1944. rekao da je Sikorski ubijen po britanskom nalogu, te da onaj tko Churchillu smeta u provedbi planova ovako zavrai. Staljin je pritom aludirao na Tita i nu~nost sporazuma s Ivanom `ubaaiem, novim predsjednikom jugoslavenske izbjegli ke vlade.M. ILAS, n. dj., 382. A. PACZKOWSKI, n. dj., 86. 88. Abraham ROTHBERG, Eyewitness History of World War II, Victory, Vol. 4, New York, 1966, 95. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 284., 285. SNL, br. 798., 17. prosinca 1943., 2. Curzonova linija bila je predlo~ena linija razgrani enja na istoku u poljsko-sovjetskom ratu 1919.-20. Dobila je ime po predlaga u britanskom ministra vanjskih poslova lordu Curzonu. Nije bila prihvaena od Sovjetskog Saveza, a nije bila provedena niti po svraetku rata, jer su Poljaci na bojiatu izborili novih 135 000 km² na istoku. Tijekom Drugog svjetskog rata Staljin je Curzonovu liniju koristio kao argument u pregovorima sa Saveznicima, pozivajui se na britansko razgrani enje iz 1919. Linija razgrani enja po Curzonu bila je identi na onoj iz 1797. nakon tree podjele Poljske izmeu Prusije i Rusije, a veim dijelom slijedila ju je i njema ko-sovjetska podjela iz 1939. Postojala je verzija A i verzija B. Verzija B uklju ivala je u poljski teritorij Lavov, ali je nakon 1945. primijenjena verzija A Curzonova plana. U sovjetskoj interpretaciji Curzonove linije bila je to granica etni kog i konfesionalnog razgrani enja poljskih katolika od pravoslavnih Bjelorusa i Ukrajinaca. PERETT-HOGG, n. dj., 142. A. ROTHBERG, Victory, 95. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 214., 215. A. PACZKOWSKI, n. dj., 89. HN, br. 927, 7. sije nja 1944., 1. HN, br. 928, 8. sije nja 1944., 1. Polo~aj i izgledi Poljske, Spremnost, br. 99, 16. sije nja 1944., 2. Peta sloboda, Spremnost, br. 103, 31. velja e 1944., 4. HL, br. 13., 16. sije nja 1944., 4. HN, br. 937, 18. sije nja 1944., 1. HN, br. 938, 20 sije nja 1944., 1 HL, br. 16., 20. sije nja 1944., 2. Isto, 3. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 210., 428. Dovle dalje ne?, Spremnost, br. 103., 13. velja e 1944., 5. Isto. A. ROTHBERG, Victory, 94., 95. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 217., 218. 222.-224., 229., 230. U Teheranu je Staljin posve otvoreno zatra~io formiranje zapadnih granica SSSR-a na Curzonovoj liniji. Tehran Conference: Roosevelt-Stalin Meeting, December 1, 1943, Roosevelt s Quarters. Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Teheran Conferenece: Tripartite Political Meeting, December 1, 1943, Conference Room HN, br. 950, 3. velja e 1944., 1. Poljaci i Sovjeti, Novine, br. 113., 14. velja e 1944., 3. Ja anje sredianjeg vodstva Sovjetske unije, HN, br. 950, 3. velja e 1944., 8. Misli se na opasnost povlaatenog statusa Sovjetske unije unutar poslijeratne meunarodne svjetske organizacije, UN-a. HN, br. 1043, 25. svibnja 1944., 1. HN, br. 981, 10. o~ujka 1944., 1. Sovjetski Drang i Sinkiang, Spremnost, br. 115., 30. travnja 1944. A. PACZKOWSKI, n. dj. 90. HN, br. 1086, 19. srpnja 1944., 1. HN, br. 1092, 26. rujna 1944., 1. Ali HADRI i dr., Pokreti otpora u Europi, Beograd 1968., 235. A. WERTH, n. dj., 208., 209. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 267. A. ROTHBERG, Victory, 95. Aludira se na 1939. i pitanje grada Danzinga (Gdanjska) HN, br. 1093, 27. srpnja 1944., 1. HL, br. 173., 29. srpnja 1943., 1. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 272.-277. A. ROTHBERG, Victory, 95. Misli se na sporazum Tito `ubaai iz lipnja 1944. HL, br. 174., 30. srpnja 1944., 1. HL, br. 178., 4. kolovoza 1944., 1. HN, br. 1093., 27. srpnja 1944., 1. Isto. HN, br. 1096., 30. srpnja 1944., 1. HN, br. 1106., 11. kolovoza 1944., 1. HL, br. 185., 12. kolovoza 1944., 5., Prema avicarskim izvorima navodno je Mikolajczyk pristao na Curzonovu liniju, no ne vjeruje da su Sovjeti pristali priznati emigrantsku vladu u Londonu. HDA, MVP- Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avicarskog tiska, br. 715, Rusko poljski kompromis. A. PACZKOWSKI, n. dj., 92., 93. A. ROTHBERG, Victory, 95. Nijemci su svim silama na srednjem odsjeku isto nog bojiata nastojali onemoguiti sovjetskim snagama prodor najbli~im putem preko Lublina do Varaave, Hrvatski narod, br. 1080, 11. srpnja 1944., 6. Novine, br. 142, 15. srpnja, 12. HN, br. 1087, 20. srpnja 1944., 6., Novine, br. 143, 17. srpnja 1944., 1. HN, br. 1095, 30 srpnja 1944., 8. HN, br. 1111, 17. kolovoza 1944., 1. HN, br. 1115, 22.kolovoza 1944., 1. Povijest, knjiga 17., 383.-397. Ivo GOLDSTEIN, Holokaust u Zagrebu, Zagreb 2001., 21. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 192.-194. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, br. 750, Englezko javno mialjenje i kapitulacija Varaave. O moguoj politi koj igri Moskve i namjernom zaustavljanju ratnih aktivnosti pred Varaavom progovara avicarski tisak. Isto, kut. 25, Pregled avicarskog novinstva, br. 516, Poljska tragedija. Spremnost, br. 135., 17. rujna 1944., 5. Znakovito je da ustaaki tisak donosi vijest o varaavskoj kapitulaciji ve sredinom rujna 1944., a ustanak je trajao do 2. listopada. HL, br. 234., 8. listopada 1944., 1. Svoj stav prema Poljskoj Staljin je potvrdio u slu aju Varaavskog ustanka. O tome svjedo i u svojem djelu «Rape of Poland» predsjednik izbjegli ke vlade u Londonu Stanislaw Mikolayczik. A. WERTH, n. dj., 208. A. HADRI i dr., n. dj., 236 A. PACZKOWSKI, n. dj.100-104., 112. HART, n. dj. 581.-583. MURRAY-MILLETT, n. dj., 451.-452. A. ROTHBERG, Victory, 75.-78. Ukupni gubici poljske strane iznosili su 200 000 ljudi, a devet desetina grada je uniateno. Dana 2. listopada 1944. ustanak je uguaen. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 388., 389. Prema Rothbergu 40 000 vojnika Poljske narodne armije pora~eno je u Varaavi, a od kojih je 15 000 poginulo. A. ROTHBERG, Victory, 77. Chaney u monografiji posveenoj }ukovu ne navodi broj stradalih u Varaavi, ali navodi da je poginulo oko polovine ustanika i 10 000 njema kih vojnika. O. P. CHANEY, n. dj., 125. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 276., 278., 280. Na isti na in i general }ukov obrazla~e uzroke varaaavske katastrofe. O. P. CHANEY, 125. HART, kao i MURRAY i MILLETT Staljinov takti ki potez i zaustavljanje ofenzive pred Varaavom pripisuju Staljinovim politi kim planovima u Poljskoj, koji su prije svega pretpostavljali slom pokreta otpora u Poljskoj. HART, n. dj., 583. MURRAY-MILLET, n. dj., 451. HL, br. 234., 8. listopada 1944., 1. Novine, br. 150, 4. rujna 1944., 3. Svoj stav prema Poljskoj Staljin je potvrdio u slu aju Varaavskog ustanka. O tome svjedo i u svojem djelu Rape of Poland predsjednik izbjegli ke vlade u Londonu Stanislaw Mikolayczik. A. WERTH, n. dj., 208. HN, br. 1127., 5. rujna 1944., 1. HN, br. 1127, 5. rujna 1944., 6. HN, br. 1155, 7. listopada 1944., 6. HN, br. 1166, 20. listopada 1944., 1. Referendum je proveden pod sovjetskom upravom u isto noj Poljskoj 22. 10. 1939. Poljski je narod pod prisilom sovjetske uprave navodno aklamacijski izrazio ~elju za pripojenjem Sovjetskom Savezu. Staljinu je to bio jedan od argumenata u pregovorima s poljskom izbjegli kom vladom u Londonu zaato nije prihvaao granice prijeratne Poljske. Jan GROSS, Fear, Antisemitisam in Poland After Auschwitz, Random House 2006., Canada. Andzrej Packowski navodi kako su u Isto noj Poljskoj 22. listopada 1939. pod sovjetskom okupacijom u ozra ju brutalnog pritiska odr~ani izbori tj. glasovanje u totalitarnom stilu za narodna vijea Zapadne Bjelorusije u Bialystoku i Zapadne Ukrajine u Lavovu. Tijela izabrana na taj na in obratila su se Vrhovnom sovjetu SSSR-a za priklju enje Bjeloruskoj, odnosno Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalisti koj Republici. Dana 1. studenog Vrhovni sovjet je prihvatio prijedlog zastupnika Bilaystoka, a dan kasnije Lavova. Na taj na in su isto ne poljske zemlje uklju ene u sastav SSSR-a. A. PACZKOWSKI, n. dj., 20. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 791, Pregled avicarskog tiska, br. 791., Poljska, Rusija i Velika Britanija. HN, br. 1205, 6. prosinca 1944., 1. A. PACZKOWSKI, n. dj., 103., 104. A. ROTHBERG, Victory, 95., 96. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled avicarskog novinstva br. 773., Engleska, Amerika i poljsko pitanje. HDA, Fond MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled avicarskog novinstva, br. 774, Sudbine malih dr~ava. HL, br. 268., 18. studenog 1944., 4. Spremnost, br.148. 17. prosinca, 1944., 4. HDA, MVP Izvjeatajni ured, Pregled avedskog novinstva, kut. 27, br. 605, Kriza u poljskom pitanju, HN, br. 1215., 17. prosinca 1944., 1. D. REYNOLDS, n. dj., 99, 100. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kutija 27, br. 605, Lublinski odbor, HN, br. 1226., 4. sije nja 1945., 1. HN, br. 1227., 5. sije nja 1945., 1. Pitanje Lavova, kako je javljala HDU Croatia na temelju Reuterovih obavijesti iz savezni kog tabora, takoer je izgubljena bitka za Poljake, jer se prema odlukama s Jalte Curzonova linija morala poatovati uz eventualna odstupanja od pet do aest kilometara. HDA, Fond HDU Croatia, kut. 94, Radni materijal za pripremu lanaka, O pitanju Lavova. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 340. 342., 346., 437. Joint Communique on Crimea Conference, February 12, 1945. D. REYNOLDS, n. dj. 124.-150. A. ROTHBERG, Victory, 95., 96. HN, 1259, 13. velja e 1945. 1. A. WERTH, n. dj., 282. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 356.-358. A. PACZKOWSKI, n. dj., 113. 115. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 340. 342., 346., 437. HN, br. 1320, 28. travnja 1945. 1., Novine, br. 186., 30. travnja 1945., 1. Vrabac, br. 12, Zagreb, 31. o~ujka 1945., 1. HN, br. 1326, 6. svibnja 1945. 1. Samrtno zvono nad Jaltom, Spremnost, br. 166, 22. travnja 1945., 4. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 346.-348., 356.-358., 363.-364., 372.-378., 381.-382. A. WERTH, n. dj., II. dio, 308.-313. MURRAY-MILLETT, n. dj., 110. 112. HART, n. dj. 13.-14. HDA, Fond MVP Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avedskog novinstva, br. 497, Okupator ili osloboditelj. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kutija 27, br. 605, HN, br. 1226., 4. sije nja 1945., 1., Lublinski odbor Pitanje Lavova, kako je javljala HDU Croatia na temelju Reuterovih obavijesti iz savezni kog tabora, takoer je izgubljena bitka za Poljake, jer se prema odlukama s Jalte Curzonova linija morala poatovati uz eventualna odstupanja od pet do aest kilometara. HDA, Fond HDU Croatia, kut. 94, Radni materijal za pripremu lanaka, O pitanju Lavova. HN, br. 1227., 5. sije nja 1945., 1. HDA, MVP Izvjeatajni ured, Pregled avedskog novinstva, kut. 27, br. 605. HN, br. 1215., 17. prosinca 1944., 1., Kriza u poljskom pitanju. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled avicarskog novinstva br. 773., Engleska, Amerika i poljsko pitanje», «Poljska, Rusija i Velika Britanija. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, br. 750. Isto, kut. 25, Pregled avicarskog novinstva, br. 516, Poljska tragedija, Englezko javno mialjenje i kapitulacija Varaave. O moguoj politi koj igri Moskve i namjernom zaustavljanju ratnih aktivnosti pred Varaavom progovara avicarski tisak. Spremnost, br. 99, 16. sije nja 1944., 2. Spremnost, br. 103, 31. velja e 1944., 4. Spremnost, br. 103., 13. velja e 1944., 5 CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 116., 117., 119., 120. HART, n. dj., 576.-578. A. ROTHBERG, Victory, 74. A. WERTH, n. dj., 133., 136.-137. A. ROTHBERG, Eyewitness History of World War II, Counterattack, Vol. 3, New York, 1966, 145. HART, n. dj., 576.-577. HDA, Fond MVP - Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva br. 558, Finski problem. Novine, br. 843, 11. velja e 1944., 3. HN, br. 956., 10. velja e 1944., 1., SNL, br. 843., 11. velja e 1944., 3. HN, br. 956., 10. velja e 1944., 1. A. WERTH, n. dj. I. dio, 75.-77., 279. HART, n. dj., 153. SNL, br. 861., 3. o~ujka 1944., 1. Moskva prikriva prave namjere protiv Finske, HL, br. 50., 29. velja e 1944., 4. Spremnost, br. 107., 12. o~ujka 1944., 5. Mannerheim, Carl Gustaf Emil (1867. 1951.) Ruski, a potom finski asnik, prozvan Georgeom Washingtonom moderne Finske. Vojnu karijeru otpo eo kao poru nik u ruskoj konjici. Slu~io je u rusko-japanskom ratu 1907., te u Prvom svjetskom ratu, a do 1917. ve je imao in generala. Do kraja 1917. vratio se u Finsku koja je u nakon Oktobarske revolucije proglasila samostalnost. U sije nju 1918. preuzima zapovjedniatvo Bijele armije koja se suprotstavila boljaevicima s kojom pobjeuje nakon 4 mjeseca borbi. Imenovan je u prosincu 1918. regentom Finske i tu je poziciju dr~ao sedam mjeseci do proglaaenja Republike Finske. Godine 1931. vraa se iz mirovine i preuzima vodstvo u obrambenom vijeu Finske. Pod njegovim upravljanjem u osam godina izgraen je sustav fortifikacija na Karelijskoj prevlaci, obrambeni zid prema SSSR-u. Sa svoje 72 godine Mannerheim je zapovijedao u obrambenom Zimskom ratu (studeni 1939. travanj 1940.) finskom vojskom koja je nakon sna~nog otpora i sjajno voene strategije rata Mannerheima, ipak pora~ena od Sovjeta. U lipnju 1941. kao zapovjednik finske vojske (od 1942. proglaaen za maraala finske vojske) sudjeluje u njema kom napadu na SSSR, da bi u kolovozu 1944. vodio pregovore za izlazak Finske iz rata. Iste godine imenovan je i predsjednikom Finske, ali se zbog zdravlja povukao 1946. Encyclopedia Britanica,Volume 14, London 1967., 797., 798. Finci nisu pristali, SNL, br. 878., 23. o~ujka 1944., 3., Finski parlament odbio i najnovije moskovske uvjete, HN, br. 1010, 15. travnja 1944., 7. Spremnost, br. 114, 25. travnja 1944., 5. Branko KITANOVI, Berlinska bitka, Pula, 1985., 92., 93. Sovjetski odredi s Lenjingradskog fronta u suradnji s Balti kom ratnom flotom 9. lipnja 1944. preali su ofenzivu u cilju protjerivanja finske okupacijske vojske s teritorija Sovjetskog Saveza, a njima su se priklju ile 21. lipnja snage s Karelijske fronte. Ve 22. lipnja finska vlada je reagirala i posredstvom avedskog Ministarstva vanjskih poslova obratila se Sovjetskom Savezu na sklapanje primirja, no Sovjetski Savez za prekid ratnih operacija tra~io je garancije o bezuvjetnoj kapitulaciji i protjerivanju njema kih snaga iz Finske. Tada je posljednji puta vlada Riste Rytia pokuaala u vrstiti savezniatvo s Nijemcima. Na temelju ugovora potpisanog s ministrom vanjskih poslova Njema ke J. von Ribbentropom, predsjednik Finske R. Ryti 26. lipnja 1944. objavio deklaraciju kojom se obvezao da bez suglasnosti Njema ke nee sklopiti separatni mir sa Sovjetima. No ve po etkom kolovoza, zbog za Fince neodr~ive situacije na bojiatu, R. Ryti je dao ostavku, a parlament je prebacio ovlasti na feldmaraala Gustava Mannerheima. Dana 17. kolovoza sporazum s Ribbentropom je stavljen van snage, a 25. kolovoza finska vlada je preko izaslanika u `vedskoj zatra~ila primanje u Moskvi i pregovore o primirju. A. WERTH, n. dj., II.dio, 188., 234., 235. HART, n. dj., 587. MURRAY-MILLET, n. dj., 447. Obrana ludosti Poljske, Spremnost, br. 122, 18. lipnja 1944., 4. Finska odlu no nastavlja borbu, br. 1070, 29. lipnja 1944., 1. HN, br. 1080, 11. srpnja 1944., 6. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 24, Pregled avedskog tiska, br. 471., Zna aj nove ruske ofenzive protiv Finske. Kako navodi jedno izvjeae MVP-a iz Helsinkija, cilj je Finske vlade od po etka 1944. bio izdr~ati sovjetsku navalu i onemoguiti Sovjetima da zauzmu zemlju i postave prosovjetsku vladu. Procjena je bila da e pozicija Finske kako se rat velikih sila bude primicao kraju biti sve bolja, te da shodno tome treba ekati povoljan trenutak za separatni mir. HDA, Fond MVP-a - Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avedskog tiska, br. 497, Finska je dobila dragocjenu odgodu roka. SNL, br. 1017., 4. rujna 1944., 2. Ve 21. kolovoza Izvjeatajni ureda MVP-a na temelju vijesti iz `vicarske javlja o po etku pregovora sa Sovjetima u Stocholmu, a 27. kolovoza na temelju neprovjerenih informacija HDU «Croatia» je iz Helsinkija javila o moguim mirovnim pregovorima uz englesko posredovanje. HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avicarskog tiska, br. 715, Finska i mirovna nastojanja. HDA, HDU Croatia, kut. 69, Posebna slu~ba, Glasine o pregovorima Finske za mir. Spremnost, br. 132, 27. kolovoza 1944., 5. HL, br., 205., 5. rujna 1944, 1. HL, br., 159., 12. srpnja 1944., 4. Kroz cijelo razdoblje 1941. 45. tisak u Nezavisnoj Dr~avi Hrvatskoj imao je zadatak razvijati dr~avotvornu ideju i dokazivati hrvatskoj javnosti kako je NDH dr~ava stvorena u nacionalnoj revoluciji uz pomo Njema ke i Italije. Va~nost simbola dr~avnosti: Poglavnika, Predsjedniatva Vlade, Hrvatskog dr~avnog sabora, te ustaakog pokreta kao jedine politi ke snage u zemlji, posebno je isticana. Zagreba ki tjednik Spremnost po etkom srpnja 1942. na sljedei na in definira ulogu A. Pavelia i ustaakog pokreta u stvaranju dr~ave: Pojava Pavelia i ustaakog pokreta od velikog je historijskog zna aja, ne samo radi toga, ato smo njihovim radom i borbom postigli obnovu hrvatske dr~avnosti i uzpostavu nezavisnosti, nego i radi toga, ato ustaatvo nosi sobom i uklapanje Hrvatske u Novu Europu, zna i provoenje novih dru~tvovornih shvaanja. Spremnost, br. 19., 5. srpnja 1942. Jedan od ideologa ustaakog pokreta u BiH Munir `ahinovi Ekremov na stranicama Hrvatske svijesti u kolumni Dr~ava kao naaa volja i rieaenost apologetski progovara o projektu hrvatske dr~ave: NDH je stvorena krvlju i bezprimjerenim stradanjima, ona je san nezbrojnih naaih pokoljenja, ~ivotni zavjet najdivotnijih umova, ato ih kroz svoju poviest dade genij hrvatski... O svemu se mo~e razgovarati, za svako pitanje mogu postojati raznolika rjeaenja , ali u pitanju Dr~ave, u pitanju Slobode, u pitanju Nezavisnosti postoji samo jedno rjeaenje u kome je bezpredmetna svaka rasprava. To rieaenje glasi: Nezavisna, mona, cjelovita dr~ava svih Hrvata. F. ADEMOVI, n. dj., 278. Matija Kova i tvrdi da mu je dr. Mladen Lorkovi ve nekoliko mjeseci nakon Staljingradske bitke poru io kako s Njema kom i Italijom treba prekinuti suradnju i povezati se sa zapadnim velevlastima, u prvom redu s Englezima, kojima nije u interesu da komunisti ka Rusija prodre u Europu. M. KOVAI, n. dj., 448. lanci u Spremnosti, poput Polo~aj i funkcija Hrvatske prema Balkanu, Petra Bareze, zatim Trideset ratnih godina Milivoja Magdia, od 6. kolovoza 1944. (br. 129), te Hrvatska na Balkanu od 3. rujna 1944. (br. 133) predstavljaju pomak u ustaakoj ideologiji prema usko nacionalnim interesima, odnosno odreeni odmak od savezni ke Njema ke. D. `ULJAK, n. dj., 384., 385. H. MATKOVI, Povijest Hrvatske selja ke stranke, 477. 455. NDH nije bilo mogue spasiti nastojanjima Vokia, Lorkovia i njihovih istomialjenika. Amy Schmidt navodi na temelju dokumenata britanskih i ameri kih obavjeatajnih slu~bi kako Saveznici ni u jednom trenutku nisu imali nakanu suraivati s ustaakom stranom, niti su respektirali ideju HSS-a da putem lojalnih vojnih zapovjednika u Domobranstvu osiguraju prelazak Hrvatske u tabor zapadnih Saveznika. Oni su od 1943. podr~avali Titov partizanski pokret koji je jam io kasnije ostvarenje federativne jugoslavenske zajednice, te nastojanja lijevog krila HSS-a da surauje s partizanima. A. SCHMIDT, 80., 88. Tijekom rata HSS se podijelio u tri frakcije: lijevo krilo koje je osnovalo novi HSS u partizanima (u listopadu 1943. u Plaakom pod vodstvom B. Magovca) i dvije skupina HSS-ovih politi ara u Londonu, od kojih se jedna odlu ila za suradnju s Titom pod vodstvom Ivana `ubaaia i ona koja nije htjela suraivati s komunistima. Desno krilo HSS-a ve se 1941. priklju ilo ustaakom pokretu (Marko Lameai, Janko Torti) Do kraja 1943. HSS je bio pasivan, no sporazum Tito-`ubaai i savezni ka odluka da se Jugoslavija mora obnoviti bio je posljednji as da se HSS prometne u aktivnog politi kog imbenika. S kraja 1943. odnosno proljea 1944. otpo inju pregovore s KPH, a paralelno i s dijelom ustaakog vrha predvoenim M. Lorkoviem. Njihov politi ki program Temeljna na ela i konstatacije KPH je odbacio, ne ~elei dijeliti vlast s ma ekovcima, zahtijevajui uklju enje lanova i pristaaa HSS-a u NOP. S druge strane pregovori s Lorkovievom grupom takoer su propali jer je Paveli onemoguio provedbu pu a likvidacijom ustaako - demokratske skupine. D. BILAND}I, n. dj., 171. 176. A. Schmidt navodi kako je gotovo nevjerojatno koliko je visokih politi kih i vojnih du~nosnika NDH suraivalo s obavjeatajnim slu~bama Saveznika, kao npr. General Friedrich Navratil, na elnik glavnog sto~era oru~anih snaga NDH, general Ivan Prpi, pukovnik Ivan Babi. Svi su oni bili povezani s voama HSS-a. Neki drugi disidenti bit e uklju eni u pokuaaj dr~avnog udara sredinom 1944., A. SCHMIDT, n. dj., 72. Da su hrvatski diplomati imali vrlo ~ive kontakte sa predstavnicima obavjeatajnih agencija neutralnih zemalja, a posredno i zapadnih Saveznika, potvruje i dr. Ruainovi. On u svojim Sjeanjima navodi kako je dr. Branko Benzon, veleposlanik u Maarskoj, potkraj rata imao veze preko neutralne Turske s britanskim Intelligence Service-om. N. RU`INOVI, n. dj., 181. 182. Matija Kova i u lanku Poslednji in drame dra Mladena Lorkovia. Pozadina umorstva Lorkovia, Vokia, Farolfija u Lepoglavi pogubljenje Vokia i Lorkovia ozna ava kao poraz struje unutar ustaakog vrha koja se borila protiv samovolje ustaakih rasova predvoenih Poglavnikom. Lepoglavski zlo in za Kova ia bio je samo posljednji in jedne nacionalne drame, prouzro ene od strane ustaakih povratnika i Poglavnika autokrate. M. KOVAI, n. dj., 450. Mate Frkovi reagirajui na lanak M. Kova ia u Odjecima Hrvatske revije, ocijenio je Lorkovieva i Vokieva nastojanja kao pokuaaj pu a i svrgavanja ustaaa i Pavelia s vlasti. Poglavnik je bio upuen u njihove planove, ka~e Frkovi, ali u prvoj fazi razvoja, da bi urotnici u drugoj fazi potajice radili na mogunosti vojnog pu a i osiguravanja preduvjeta za savezni ko iskrcavanje na Jadranu. A. B. VUKOVI, n. dj., 86., 87. B. KRIZMAN, n. dj., II. sv., 132., 133. Poglavnik je bio upoznat s planom dijela ustaakog vrha predvoenog ministrima Lorkoviem i Vokiem o emu jasno govori pismo M. Lorkovia iz kunog pritvora upueno Anti Paveliu 5. rujna 1944. H. MATKOVI, Pismo Mladena Lorkovia iz kunog pritvora poglavniku Anti Paveliu. SP, 25, br. 2-3, 315-321., Zagreb 1993. N. RU`INOVI, n. dj., 178. 180. F. JELI-BUTI, n. dj., 289. 295. Jedan njema ki dokument od 15. kolovoza 1944. daje procjenu borbene vrijednosti hrvatske vojske kao neobi no malenu. Izvor dalje navodi: O hrvatskim asnicima uje se vrlo loa sud. Hrvatski su avijati ari navodno sa zrakoplovima preali partizanima i tamo se bore. B. KRIZMAN, n. dj., sv. II., 78. N. RU`INOVI, n. dj., 180. Sporazumi Tito-`ubaai u lipnju i studenom 1944. bili su rezultat sporazumne politike Saveznika u Jugoslaviji. Potvrdit e to i dogovor Churchilla i Staljina iz listopada 1944. o podjeli utjecaja (svakom 50%) u Jugoslaviji. Odnosno pregovori Tita i Churchilla i Tita i Staljina. U prepisci koja se vodila tijekom proljea 1944. izmeu Churchilla i Tita, britanski premijer tra~io je formiranje jugoslavenske vlade koja bi objedinila NKOJ i izbjegli ku vladu u Londonu, odnosno koja bi garantirala da poslijeratna Jugoslavija nee biti komunisti ka. (isto je potvrdio na sastanku s Titom u Caserti i Napulju 12. i 13. kolovoza) Churchill je izvraio pritisak na izbjegli ku jugoslavensku vladu i osigurao postavljanje Ivana `ubaaia za novog predsjednika 1. lipnja 1944., ne bi li jugoslavenskoj izbjegli koj vladi osigurao mjesto u poslijeratnoj vladi Jugoslavije, odnosno kralju povratak u zemlju. Ipak nije mogao utjecati na ishod pregovora, kao ato je to Tito, jer je NOVJ s 320 000 vojnika tada predstavljala jedinu antifaaisti ku snagu na podru ju Jugoslavije. Sporazumi Tita i `ubaaia zavrait e potpunom pobjedom komunista. Prvim sporazumom je `ubaaieva vlada priznala AVNOJ i NKOJ, pozvala sve narode Jugoslavije da se ujedine pod vodstvom maraala Tita i obvezala se da e raditi na oslobaanju krajeva koji su 1918. ostali izvan granica Jugoslavije. Pitanje budueg ureenja Jugoslavije ostavljeno je za poslijeratno razdoblje. Tito se obvezao da cilj NOP-a nije uspostavljanje komunizma. I kralj Petar se krajem kolovoza 1944. oglasio priznavai Tita jedinim voom borbenih snaga u Jugoslaviji, ime je de facto smijenio D. Mihailovia s polo~aja na elnika vrhovne komande. U novom sporazumu od 1. studenog 1944. dogovoreno je da se kralj ne vraa u zemlju dok se narodi o tome ne donesu odluku, a do tada da se uspostavlja njegovo namjesniatvo. AVNOJ je priznat kao jedino zakonodavno tijelo do izbora. Pala je odluka i o formiranju zajedni ke vlade, koja e raspisati odluku o izborima za ustavotvornu skupatinu tri mjeseca nakon rata, te o slobodi rada politi kih stranaka. Tito je odugovla io s provedbom dogovorenog, ekajui rjeaenje na bojnom polju, pobjedu NOVJ. Iako je ve od kraja listopada NKOJ sjedio u Beogradu, tek mjesec dana nakon konferencije u Jalti (koja je potvrdila sporazum Tito-`ubaai), 7. o~ujka 1945. formirana je zajedni ka vlada u koju e ui i politi ari iz emigracije, ali bez zna ajnijeg utjecaja. D. BILAND}I, 163. 166., 180., 181. Tvrtko JAKOVINA, Izmeu kralja, poglavnika i maraala Odnos Saveznika prema Hrvatskoj/Jugoslaviji 1945. Znanstveni skup 1945. - razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb, 2005., 170. M. ILAS, n. dj., 382. T. JAKOVINA, n. dj., 172., 177. HN, br. 1129, 5. rujna 1944., 1. Najte~i dan u poviesti Finske, HN, br. 1142, 22. rujna 1944., 1. A. WERTH, n. dj., II. dio, 235. MURRAY-MILLETT, n. dj. 447. HART, n. dj. 587. Tragedija Finske, HL, br. 223, 26. rujna 1944., 4. HN, br. 1121, 29. kolovoza 1944., 1. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 24, Pregled avedskog tiska, br. 471 HDA, Fond MVP-a - Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avedskog tiska, br. 497 HDA, Fond MVP - Izvjeatajni ured, kut. kut. 16, Pregled avicarskog novinstva br. 558 HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avicarskog tiska, br. 715 Ukupan broj ubijenih Hrvata kod Bleiburga i na Kri~nom putu procjenjuje se od strane emigrantske historiografije na 200 000, dok domovinski istra~iva i procjenjuju manje brojke. Jedan veliki postotak ubijenih i zarobljenih ine civili koji su se od 6. 15. svibnja 1945. povla ili s ustaakim i njema kim snagama prema Austriji. Da je tome tako svjedo i i podatak da su visoki predstavnici hrvatskih asnika general Ivo Heren i i pukovnik Danijel Crljen ponudili britanskom generalu Patricku Scottu u dvorcu Thurn-Valsassina predaju vojske, tra~ei pritom zaatitu civila. Poato je po odlukama iz Jalte predaja bila mogua samo neposrednom ratnom neprijatelju, 15. svibnja 1945. sudbina vojske NDH i graanskog mnoatva bila je zape aena. Prema prikazu Vinka Nikolia, obi ni graani koji su se odlu ili na zbjeg bili su u strahu od etni ko-partizanske i jugokomunisti ke odmazde, ato govori o rezultatima propagande u NDH. D. BILAND}I, n. dj., 186., 187. Vladimir }erjavi navodi podatak od 45-55 tisua stradalih Hrvata i Muslimana kod Bleiburga, bazirajui zaklju ke na popisima stanovniatva prije i poslije rata, te podacima generala Koste Nadja, Nikolaya Tolstoja. Vladimir }ERJAVI, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga, Zagreb 1992., 75. 79. Mitja Ferenc i }elimir }u~atko u monografiji posveenoj grobiatima Hrvata u Sloveniji, navode da je 100 000 Hrvatskih oru~anih snaga i neutvreni broj civila bio zarobljen kod Bleiburga, te da e mnogi od njih biti ubijeni na licu mjesta, a drugi stradati na Kri~nom putu. Takoer navode da je do 2006. u Sloveniji pronaeno 85 hrvatskih grobnica. Mitja FERENC-}elimir KU}ATKO, Prikrivena grobiata u Republici Sloveniji, Zagreb 2007., 16., 35. Branko Dubravica govori o pet prostornih to aka na kojima su zarobljeni hrvatski vojnici i civili od 11. 19. svibnja 1945.: izmeu Zidanog mosta i Celja, pred Dravogradom, trea koja je kapitulirala pred Englezima i izru ena JA na Bleiburgu, etvrta u podru ju Klagenfurta koja se predala Englezima i potom izru ena JA i peta zarobljena iznad komunikacije Maribor-Dravograd koju su zarobili Bugari i predali JA. Prema izvjeau od 19. svibnja 1945. III. JA je zarobila 110 000 vojnika od ega 60 000 domobrana i ustaaa, 40 000 Nijemaca i 10 000 etnika. U borbama je navodno poginulo 10 000 vojnika ustaake vojske i domobrana. Od ukupne brojke zarobljenih u Sloveniji i Austriji, u Bleiburgu je zarobljeno oko 30 000 vojnika i 20 000 civila NDH. Branko DUBRAVICA, Kako Bleiburake dogaaje postaviti u prostorni i vremenski okvir, Bleiburg i Kri~ni put 1945., Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Zagreb 12. travnja 2006., Zagreb 2007., 53. Vinko Nikoli u svojem lanku Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, navodi podatak da je na Bleiburgu i Kri~nom putu izginulo 200 000 Hrvata, 12 000 Slovenaca, 6 000 Crnogoraca, 3 000 Srba i oko 60 000 Nijemaca. Vinko Nikoli, Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, Spomenica povodom 50. obljetnice Bleiburga i Kri~nog puta: 1945. 1995., Zagreb 1995., 39. Mate Rupi i Zdravko Dizdar obraujui arhivsku grau vezanu za Bleiburg i Kri~ni put, te logore i gubiliata zaklju uju kako je kod Bleiburga zarobljeno 95 100 pripadnika Hrvatskih oru~anih snaga, te da je do tada, od 6. 15. svibnja 1945. prema partizanskim izvorima poginulo u borbama oko 10 000 hrvatskih vojnika. Potom je u viae kolona otpo eo Kri~ni put u pravcu Dravograda i Celja, Zagreba i Krapine, ali i drugim pravcem Dravograd, Maribor, Ptuj, Vara~din, Virovitica, Osijek. Od Osijeka je jedan dio tjeran dalje preko Belog Manastira, Sombora, Subotice i Novog Sada, te preko Zemuna u Beograd, a jedan dio dalje prema isto noj i ju~noj Srbiji i Makedonije. Trei smjer kretanja vodio je zarobljene tokom rijeke Save preko Jesenica, Ljubelja i Kranja u Ljubljanu, o od tamo ili u pravcu Zagreba ili preko Novog mesta u Karlovac ili u Ko evski Rog, najvee stratiate Hrvata u Sloveniji, gdje je pod komandom Sime Dubaia ubijeno, kako sam navodi, 30 000 Hrvata. Tijekom zavranih operacija u Hrvatskoj postrojbe JA uz pomo lokalnih vlasti osnivaju i vei broj logora. Do 1946. samo u Hrvatskoj formirano je 62 logora zatvorenog tipa gdje su zatvorenici u nehumanim uvjetima teako radili, a mnogi su i ubijeni. Na podru ju socijalisti ke Jugoslavije evidentirano je ukupno 460 masovnih grobnica hrvatskih vojnika i civila, navode Rupi i Dizdar, pa mnogi misle kako je V. }erjaviev podatak od 45 000 -55 000 ~rtava Bleiburga, kri~nih puteva i logora znatno vei. Mate RUPI, Zdravko DIZDAR, Kri~ni put, logori, gubiliata, Poslije pola stoljea Bleiburg je povijest, Spomenica povodom 50. obljetnice Bleiburga i Kri~nog puta: 1945. 1995., Zagreb 1995., 167. 171. vidi detaljnije, Partizanska i komunisti ka represija. Zlo ini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Slavonski brod 2005. (pripremili Zdravko DIZDAR i dr.) Jon LATIMER, Alamein, Harward University 2002., 23. Talijanske snage brojale su oko 250 000 vojnika u Sjevernoj Africi, dok su britanske imale svega 86 000. A. SWINSON, n. dj., 15. Afri ki korpus sastojao se od 5. lake divizije i 15. oklopne, a kasnije je pridru~ena i 90 laka divizija. Rommelove snage bile su potpomognute i s talijanske dvije divizije, Ariete i Trieste. J. LATIMER, n. dj., 28. MURRAY-MILLETT, n. dj., 101. A. SWINSON, n. dj., 89.-91. HN, br.59, 12. travnja 1941., 4. HN, br. 62, 15. travnja 1941., 2-3 Auchinleck, Sir Claude John Eyre, (1884-1981). Auchinleck je u proljee 1941. izabran kao istaknuti britanski asnik u Indiji, da zamjeni A. Wawela s mjesta glavnog zapovjednika britanskih snaga na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Auchinleck je pripremio i pokrenuo kontraofenzivu pod nazivom Crussader 18. studenog 1941., nakon ato se nije uspio oduprijeti Churchillovom pritisku da je pokrene prerano. Britanci su izgubili Tobruk 21. lipnja 1942., nakon ega je Auchinleck sam preuzeo zapovijedanje 8. armijom i nanio klju an poraz Rommelu u prvoj bitci za El Alamein. Churchill ipak nikada nije zaboravio Auchinlecku gubitak Tobruka, pa ga je 15. kolovoza 1942. na mjestu zapovjednika britanskih snaga zamijenio general Harold Alexander. PERRETT-HOGG, n. dj., 38. Nakon neuspjeha kod Halfaje i Tobruka u tenkovskim bitkama s njema kim generalom Rommelom, britanskog gen. Archibalda Wavella glavnog zapovjednika britanskih snaga u sjevernoj Africi, zamijenio je gen. Claude Auchinleck, koji je u jesen 1941. poduzeo ofenzivu za oslobaanjem njema kog pritiska na Tobruk. Auchinleck je napao sredinom studenog, na ju~nom dijelu fronte pobijedio je talijansku oklopnu diviziju, ali na sjeveru su nastavljene konfuzne borbe koje nisu davale rezultata. MURRAY-MILLETT, n. dj., 266., 267. J. LATIMER, n. dj., 32. HART, n. dj., 184. CALVACORESSI-VINT, n. dj. 142. `est mjeseci nakon britanskog zazuzimanja Adis Abebe u svibnju 1941. talijanske snage bit e pora~ene u Etiopiji. Posljednje talijansko uporiate bio je Gondar. Podru je Gondara bit e sve do ljeta 1943. jedan od glavnih centara djelovanja talijanske gerile (ostataka razbijene talijanske vojske) Solomon Getamun, History of the city of Gondar, Africa World Press, 2005. 55.-60. Novi list, br. 202, 18. studenog 1941., 1. HG, br. 74, 29. studenog 1941., 4. NL, br. 213, 29. studenog 1941., 16. Britanska vojska u Sjevernoj Africi brojala je oko 650 000 vojnika u proljee 1942. Podatak od 750 000 britanskih vojnika u jesen 1941. nije to an. A. SWINSSON, n. dj., 118. NL, br. 229, 17. prosinca 1941., 1. NL, br. 230, 18. prosinca 1941., 2. NV, br. 3, 22. prosinac 1941., 7. NL, br. 232, 20. prosinca 1941., 1. NL, br. 236, 27. prosinca 1941., 12. S britanske strane je nastupila stanka za pregrupiranje i oja avanje. Nakon proglaaenja rata s Japanom, Australska divizija, Britanska 70. divizija i 7. Husarska divizija bile su raspodijeljene na HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Daleki_istok" \o "Daleki istok" Daleki istok, a najiskusnija britanska oklopna formacija 7. oklopna divizija, vratila se u HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Egipat" \o "Egipat" Egipat na oporavak i oja avanje. Auchinleck je namjeravao napasti Tripolitaniju, ali je isto tako vjerovao da ima vremena i za oja avanje trupa. Zato je postavio svje~u tek pristiglu iz Britanije, 1. oklopnu diviziju u Cirenaiku. Izravno se suprotstavljajui Rommelu, stajale su samo neiskusna 1. oklopna divizija i oslabljena pjeaa ka divizija ato e rezultirati munjevitim njema kim udarom. PERRET-HOGG, n. dj., 430. J. LATIMER, n. dj. 38., 39. HART, n. dj., 281. B. MONTGOMERY, n. dj., CALVACORESSI-VINT, n. dj., 292. esto su uredniatva upozoravana da se s pijetetom odnose prema talijanskoj vojsci i njenom zna aju i ratnom doprinosu. Dokaz za za to je i prozivanje ravnatelja Nedjeljnih viesti Josipa Bla~ine 20. sije nja 1943. za propust u na inu prenoaenja talijanskog ratnog izvjeaa sa Sjevernoafri ke fronte. HDA, Fond 237, Predsjedniatvo vlade, DIPU-GRP, kut. 45, 79/43. NH, br. 164, 16. srpnja 1942., 1. HN, br. 333, 23. sije nja 1942., 1. HL, br. 19, 23. sije nja 1942., 1. HL, br. 22, 25. sije nja 1942., 2. HL, br. 27, 31. sije nja 1942., 2. HN, br. 342, 3.velja e 1942., 1., NH, br.53, 3. o~ujka 1942., 11. Isto, br. 31, 5. velja e 1942., 2. po etkom 1942. General Rommel uaao je iz Tripolitanije (oblast u Libiji) u Cirenaiku, napao je prije britanskog zapovjednika Auchinleka, iako je Churchill inzistirao na britanskom napadu i zabilje~io sjajnu pobjedu koja ga je odvela sve do Nila i Sueskog kanala. J. LATIMER, n. dj., 49. 55. HART, n. dj., 266., 267. CALVACORESSI VINT, n. dj., 292., 293. HN, br. 457, 23. lipnja 1942., 1. NH, br. 148, 23. lipnja 1942., 1. NV, br. 29, 22. lipnja 1942., 1. NH, br. 218, 17. rujna 1942., 1. HN, br. 460, 26. lipnja 1942., 1. HN, br. 464, 1. srpnja 1942., 4. HN, br. 463, 30. lipnja 1942., 1. NH, br. 147, 26. lipnja 1942., 1., 2. NV, br. 30, 29. lipnja 1942., 8. HN, br. 465, 2. srpnja 1942., 1. HN, br. 468, 5. srpnja 1942., 1. HN, br. 467, 4. srpnja 1942., 4. HL, br. 182, 5. kolovoza 1942., 4. EBERLE-UHL, n. dj., 188., 189.Gen. Montgomery, Sir Bernard Law 1887. 1976.). Godine 1939. i 1940. predvodio je 3. diviziju u Francuskoj i Belgiji i u finalnoj fazi povla enja kod Dunkerquea. U srpnju 1942. Churchill ga je imenovao umjesto gen. Auchinlecka za zapovjednika VIII. britanske vojske u Egiptu. On je uspio uz dobru logisti ku potporu i osmialjenu strategiju, slomiti u drugoj bitci za El Alamein Rommelov otpor. `to e biti po etak kraja osovinskog otpora u Africi. Nakon iskrcavanja angloameri ke 1. vojske u Francuskoj Sjevernoj Africi zajedno e s ameri kim generalom D. Eisenhowerom vodit vojne operacije do osovinskog poraza. U vrijeme savezni kog iskrcavanja na Siciliju predvodio je britansku VIII. vojsku, da bi u sije nju 1944. bio opozvan s talijanskog bojiata kako bi planirao invaziju na Europu. U ratnim operacijama od invazije na Normandiju imenovan je zapovjednikom kopnenih savezni kih snaga u Europi. PERRETT-HOGG, n. dj., 286. HN, br. 562, 23. listopada 1942., 8. HL, br. 254, 27. listopada 1942., 1. HN, br. 570., 1. studenog 1942., 16. HN, br., 573, 5. studenog 1942., 1. HN, br. 575., 7. studenog, 8. `ilo, br. 40., 2. listopada 1942., 1. Dana 19. kolovoza 1942. oko 5.000 kanadskih vojnika i britanskih komandosa izvrailo je napad Dieppe, grad na francuskoj atlantskoj obali. Bila je to akcija koja je trebala pokazati koliko je sna~an njema ki atlantski bedem, svojevrsna priprema za operaciju kanal. Sovjetska Pravda ocijenila je tu prepadnu operaciju, kao nastojanje zapadnih Saveznika da doka~u kako je operacija Kanal nemogua. Operacija je bila izrazito neuspjeana, a vojni ki gubitci Kanaana bili su gotovo 3 500 ljudi. B. MONTGOMERY, n. dj., 62., 63. A. WERTH, n. dj., 371. A. ROTHBERG, Counterattack, 67. Spremnost, br. 35., 25. listopada 1942. 5. NV, br. 47, 26. listopada 1942., 1. NH, br. 256, 31. listopada 1942., 14. HL, br. 260, 3. studenog 1942., 5. HL, br. 264, 7. studenog 1942., 1. HL, br. 255, 28. listopada 1942., 1. HN, br. 573, 7. studenog 1942., 8. HL, br. 271, 15. studenog 1942., 1. HL, br. 273, 18. studenog 1942., 2. HL, br. 166, 17. srpnja 1942., 1. NH, br. 199, 26. kolovoza 1942., 2. Operacija Torch otpo ela je iskrcavanje angloameri kih snaga na podru ju izmeu Casablance i Orana 7/8. studenog 1942. Pripreme za bitku kod El Alameina otpo ele su krajem kolovoza 1942. i glavni zapovjednik britanskih snaga u Sjevernoj Africi gen. H. Alexander je tra~io pokretanje ofenzive do kraja rujna, kako bi se osigurala priprema za operaciju Torch i u inilo rastereenje za Sovjete na Isto nom frontu. B. MONTGOMERY, Maraal Montgomery, Memoari, Zagreb 1960., 98., 99. MURRAY-MILLETT, n. dj., 271. 273. HART, n. dj., 310.-316. HL, br. 266, 10. studenog 1942., 3. HL, br. 266, 10. studenog 1942., 4. NV, br. 49, 9. studenog 1942., 1. Gen. Eisenhower, Dwight David, (1890-1969) Od po etka Drugog svjetskog rata radi u uredu ameri ke vojske za izradu ratnih planova. Godine 1942. imenovan je aefom za ratne planove ameri ke vojske pod vodstvom generala Marshalla. Potom je imenovan za zapovjednika ameri kih snaga na Mediteranu i u studenom 1942. zapovijedao je akcijom Torch angloameri kog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, kao i operacijama u Italiji 1943. U 1943. imenovan je za glavnog zapovjednika savezni kih snaga u Europi, te je organizirao iskrcavanje u Normandiji i doveo Saveznike do kona ne pobjede u Europi. Nakon rata bio je predsjednik SAD-a u dva manadata od 1952. 1960. PERRETT-HOGG, n. dj., 139. Povijest, knjiga 17., 298. HART, n. dj., 431. MURRAY-MILLETT, n. dj., 301. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 292.-305., B. MOTGOMERY, n. dj., 141. Motgomery u svojoj knjizi govori o 248 000 tisua zarobljenika po proboju Marethove linije, ato je pribli~no jednako podacima kod Harta, Murraya-Milletta i Calvacoressi-Vinta. HL, br. 266, 10. studenog 1942., 4. HL, br. 268, 12. studenog 1942., 2. HL, br. 70, 14. studenog 1942., 3. HN, br. 577, 10. studenog 1942., 8. HN, br. 580, 13. studenog 1942., 8. HL, br. 274, 19. studenog 1942., 3. `ilo, br. 2., 8. sije nja 1943., 7. HL, br. 273, 18. studenog 1942., 2. Isto, 3. HL, br. 274, 19. studenog 1942., 2. HN, br. 582, 15. studenog 1942., 16. HL, br. 13, 16. sije nja 1943., 1. HL, br. 20, 24. sije nja 1943., 2. Spremnost, br. 49, 31. sije nja 1943., 3. B. MONTGOMERY, n. dj., 119.-131. HART, n. dj., 399. 400. HL, br. 31, 6. velja e 1943., 1. NV, br. 61, 25. sije nja 1943., 2. Spremnost, br. 51., 14. velja e 1943., 3. HL, br. 20, 24. sije nja 1943., 2. HL, br. 21, 26. sije nja 1943., 4. HART, n. dj., 301.-411. B. MONTGOMERY, n. dj., 136.-139. HL, br. 27, 2. velja e 1943., 2. HL, br. 27, 2. velja e 1943., 3. HL, br. 70, 20. o~ujka 1943., 2. U isto vrijeme Hrvatski narod donosi vijesti kako je slomljen ogor en otpor Engleza u sjevernom Tunisu, ato je moglo zbuniti itatelje. Ipak napredovanje saveznika u Sjevernoj Africi bilo je o ito. HN, br. 672., 4. o~ujka 1943., 8. HN, br. 691, 26. o~ujka 1943., 1. HL, br. 74, 26. o~ujka 1943., 5. HN, br. 693., 28. o~ujka 1943., 1. HL, br. 86, 9. travnja 1943., 1. general Patton, George S., Jr. (1885-1945), General Patton bio jedan od rijetkih asnika koji su za vrijeme I. svjetskog rata slu~ili u tenkovskoj postrojbi. Teako je ranjen na ratiatu Meuse-Argonne. Tijekom savezni kog iskrcavanja u Sjevernoj Africi predvodio je zapadno krilo u pravcu Casablance. Imenovan je zapovjednikom VII. ameri ke armije za invaziju na Siciliju u srpnju 1943. U o~ujku 1945. preaao je Rajnu i sa svojim snagama uspio prodrijeti duboko u eaku do kraja rata. PERRETT-HOGG, n. dj., 319. HN, br. 709, 16. travnja 1943., 8. HL, br. 90, 14. travnja 1943., 3. HL, br. 111, 14. svibnja 1943., 2. Maraal Messe, Giovanni Messe. Zapovjednik talijanskih snaga u Rusiji do sije nja 1943. Nakon toga je upuen u Tunis kao zapovjednik I. talijanske vojske koja se borila pod vrhovnim zapovjedniatvom generala Rommela. PERRET-HOGG, n. dj., 276. HN, br. 731, 14. svibnja 1943., 1. HL, br. 112, 15. svibnja 1943., 2. NV, br. 77, 17. svibnja 1943., 8. HN, br. 731., 14. svibnja 1943., 1. U Spremnosti je vei broj lanaka vojnog karaktera pisao Vilim Gredelj, a ti su u pravilu bili potpisani. Mnogi lanci su ipak ostali nepotpisani, a tko je autor nemogue je odgonetnuti. Spremnost je naime imala vei broj suradnika po vojno-strateakim pitanjima. Kolonijalni spor SAD i Velike Britanije prema izvjeataju MVP- a iz avicarskog tiska temeljio se na na elnom razila~enju. Velika Britanija kao velika kolonijalna sila zagovarala je klasi an model kolonijalizma, dok su SAD inzistirale na primjeni na ela Atlantske povelje, ne bi li se osigurala provedba tzv. politike otvorenih vrata, tj. slobodne cirkulacije roba i ljudi, ato u kontekstu ekonomski neravnopravnih zemalja omoguava neokolonijalnu politiku. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 217, Kolonijalni spor Engleza i Amerikanaca. Spremnost, br. 39. 2. studenog 1942., 3. HDA, Fond Predsjedniatva vlade, DIPU GRP, 1310/42. HDA, Fond Predjedniatva vlade, DIPU-GRP, kut. 55, Upute za tisak 1942.-XXI HL, br. 249, 21. listopada 1942., 4, izmeu redaka, indirektno se po prvi puta prenosi vijest o padu Madagaskara. NV, br. 47, 26. listopada 1942., 1. Njema ka propaganda bila je posebno anga~irana ne bi li dokazala ameri ku prisutnost u Liberiji kao kolonijalnu strategiju. Taj e propagandni obrazac prihvatiti i ustaako novinstvo po diktatu Izvjeatajnog ureda MVP-a i GRP-a. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, Pregled njema kog novinstva, br. 290., Liberia - USA kolonija u Africi. `ilo, br. 51, 18. prosinca 1943., 1. Aludira se na godinu osnutka Liberije, dr~ave osloboenih ameri kih robova. Robin Dunn-Marcos i dr., Liberians. An Introduction to their History and Culture, Culture Profile No. 19, Washinton DC, April 2005, 14.-16. Razdoblje Drugog svjetskog rata u Liberiji je doba prosperiteta, izgraena je cestovna infrastruktura, prvi aerodrom 50 kilometara zapadno od Monrovije, nazvan po prvom predsjedniku Liberije, J: J. Robertsu, te je izgraena duboka luka u Monroviji. Ameri ki dolar postao je slu~beno sredstvo plaanja u Liberiji, ime je zamijenjena britanska zapadna afri ka moneta. U sije nju 1944. Liberija je objavila rat Njema koj i Japanu, a u travnju 1945. potpisala deklaraciju UN-a. Encyclopedia Britanica, Volume 13, London 1967., 1026., 1027. HDA, Fond Predsjedniatva vlade, DIPU GRP, 1310/42. Fond MVP-a Izvjeatajni ured, Pregled njema kog novinstva, br. 290., Liberia - USA kolonija u Africi. NV, br. 81, 13. lipnja 1943., 3. NV, br. 90, 02. kolovoza 1943., 1. HN, br. 691, 26. o~ujka 1943., 1. HN, br. 737, 21. svibnja 1943., 1. HN, br. 771, 3. srpnja 1943., 1. NV, br. 63, 8. velja e 1943., 2. Podraka NOP-u od strane zapadnih Saveznika definirana je na konferenciji u Kairu, neposredno pred prvi sastanak velike trojice u Teheranu gdje je stav potvren. (studeni 1943.) Situacija se postepeno mijenjala od velja e 1943. Prvo su Sovjeti priznali Titovu vojsku za savezni ku u velja i 1943., a od proljea 1943. i posjeta britanske misije otpo inje razdoblje dvojne potpore zapadnih Saveznika i partizanima i etnicima. Stav prema etni kom voi D. Mihailoviu kojeg su od travnja 1941. podr~avali, kao legitimnog predstavnika izbjegle jugoslavenske vlade u Londonu, promijenit e se jer etnici nisu ratovali protiv sila Osovine, ve su s njima kolaborirali. Takoer, etni ki pokret se nije uspio nametnuti kao jugoslavenski, za razliku od jugoslavenskih komunista, a to je Saveznicima bilo izuzetno va~no u poslijeratnim planovima. A. SCHMIDT, n. dj. 74. Dana 30. sije nja 1943. Churchill je primio izvjeataj od M. C. Keblea, na elnika ataba kairske SOE u kojem se predlagala dvokraka politika prema pokretu otpora u Jugoslaviji, obzirom da je D. Mihailovi i dalje bio tretiran kao klju an imbenik u otporu prema silama Osovine u Srbiji. I dalje se isticala nu~nost pomaganja Dra~i Mihailoviu u Srbiji, ali i zaseban program pomoi «drugim elementima u Hrvatskoj i Sloveniji, a mislilo se dakako na partizane. Krajnji cilj britanske politike 1943. koju su vodile dvije obavjeatajne organizacije esto u nesuglasju, SOE i Foreign Office, bio je pomiriti etnike i partizane i ujediniti njihove snage u borbi protiv sila Osovine. U o~ujku 1943. je asnik SOE George Taylor ocijenio partizanski pokret preslabim, predviajui skori slom Titovih snaga u Bosni. No smatrao je takav scenarij korisnim za etnike i ja anje etni kog pokreta u Srbiji. Promjena britanskog stava prema Titovi partizanima dogodit e se s pozitivnim rezultatima ratovanja partizanskih snaga u Bosni i Crnoj Gori (partizanske snage ipak su izdr~ale 4. i 5. njema ku ofenzivu). Krajem travnja i sredinom svibnja 1943. SOE je uputio dvije misije u Titov Vrhovni atab ato e promijeniti britanski stav o partizanskom pokretu. Od tada je na njega gledano kao jedinstvenu snagu na podru ju Jugoslavije i jedini pokret otpora kojemu je nu~no pru~iti logitisti ku potporu. E. BARKER, n. dj., 311. 322., 364. F. W. DEAKIN, Mit o savezni kom iskrcavanju na Balkanu u Drugom svjetskom ratu (s posebnim osvrtom na Jugoslaviju). E. BARKER, n. dj., 356.-361. `ilo, br. 6, 5. velja e 1943., 1. SNL, br. 511, 9. sije nja 1943., 1. Spremnost, br. 40, 29. studenog 1942., 6. HL, br. 287, 4. prosinca 1942., 2. HL, br. 289, 6. prosinca 1942., 4. HL, br. 294, 12. prosinca 1942., 2. HN, br. 586., 20. studenog 1942., 8. Britanski ministar vanjskih poslova Anthony Eden (Eden, Sir Anthony (1897-1977) Godine 1940. pozvan je od Churchilla da postane ministar za dominione, potom ministar rata, da bi naposljetku bio imenovan za ministra vanjskih poslova. S ove pozicije izuzetno je mnogo putovao, a posebno u brojne misije u Sovjetski Savez. HN, br. 599., 5. prosinca 1942., 8., 14. HN, br. 611, 19. prosinca 1942., 1. NV, br. 55., 21. prosinca 1942., 8. HL, br. 304, 27. prosinca 1942., 2. Dok je njema ki tisak posebno inzistirao na britanskoj upletenosti u umorstvo Darlana, a posljedi no i ustaaki, neutralno novinstvo je navodilo mogunost savezni ke upletenosti zbog nepovjerenja koje vladalo prema francuskom generalu taboru zapadne alijanse. HDA, Fond MVP- a - Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog novinstva, br. 217, Francois Darlan. NV, br. 56, 27. prosinca 1942., 1. NV, br. 57, 28. prosinca 1942., 1. HN, br. 616, 29. prosinca. 1942., 8. Poslije iskrcavanja saveznici su Darlanu i unato njegova pronacisti kog stava povjerili du~nost visokog komesara Francuske Sjeverne Afrike, ato je izazvalo ogor enje francuskih domoljuba. Dvadesetogodianji rojalist Fernand Bonnier de La Chapelle 24. prosinca 1942. uaao je u Darlanovo glavno sjediate u Al~iru, dva puta pucao u admirala i ubio ga. PERRET-HOGG, n. dj., 117. Abraham ROTHBERG, Counterattack, 121. HART, n. dj., 332. Philippe MASSON, De Gaulle, Zagreb 1976., 92. Spremnost, br. 44., 10. sije nja 1943., 4. HL, br. 305, 29. prosinca 1942., 2. General Henri Giraud u travnju 1942. senzacionalno je pobjegao iz zatvora u Njema koj i uz ameri ku podraku prokrijum aren u Sjevernu Afriku, Amerikanci koji su bili proviaijevski orijentirani nastojali su ga iskoristiti u borbi protiv de gaullista i Roosevelt mu je neposredno pred iskrcavanje u Maroku i Al~iru ponudio komandu nad svim angloameri kim i francuskim snagama. Nakon konferencije u Casablanci, vlast u novoosnovanom Komitetu nacionalnog osloboenja podijelili su De Gaulle i Giraud, a potom je Giraud napustio komitet. Gen. Georges Catroux, 1943. izabran je za guvernera Al~ira. HART, n. dj., 319. 321. P. MASSON, n. dj., 94. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 302.-304. HL, br. 306, 30. prosinca 1942., 4 HN, br. 618., 31. prosinca 1942., 1. HL, br. 4., 06. sije nja 1943., 4. HL, br. 92, 16. travnja 1943., 3. Spremnost, br. 59, 11. travnja 1943., 4. U Francuzkoj Africi gospodare Ameri ani, HN, br. 702., 8. travnja 1943., 1. NV, br. 90., 2. kolovoza 1943., 1. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 151., 152., 155. Unato protivljenju SAD-a, ak i otvorenoj antikolonijalnoj politici koju je politi ki predstavnik Roosevelta Robert Murphy provodio u Al~iru tijekom proljea 1943., Francuzi su uspjeli zadr~ati vlast u svojim kolonijama. Iako je H. Giraud imenovan za visokog komesara Sjeverne Afrike, de gaullisti ke snage su pobijedile nakon svraetka sjevernoafri kog rata, a H. Giraud se morao povui do kraja 1943. P. MASSON, n. dj., 94. 109. HART, n. dj., 332. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 306.-308. Komitet je priznat za jedinog francuskog reprezentanta u kolovozu 1943. Sovjeti e davati potporu de Gaulleu ve tijekom 1943., a posebno 1944. kada je trebalo osigurati priznanje Privremene vlade u Parizu, jer su vjerovali da bi preko komunisti ke partije koja je vodila pokret otpora u zemlji za vrijeme njema ke okupacije, mogli osigurati zna ajniji politi ki utjecaj u Francuskoj. Dokaz za to je i uvratenje Mauricea Thoreza komunisti kog voe u Privremenu vladu predsjednika de Gaullea. A. WERTH, n. dj., 245. P. MASSON, n. dj., 136. HL, br. 165, 18. srpnja 1943., 6. HL, br. 189., 15. kolovoza 1943., 5. Ve po padu Tripolisa u Spremnosti je opisana nova situacija u Italiji. Zaklju eno je da Italija pro~ivljava dramati no razdoblje, pogotovo stoga ato su brojni talijanski gradovi od tada direktno ugro~eni savezni kim bombardiranjem. Spremnost, br. 49, 31. sije nja 1943., 3. HL, br. 99, 25. travnja 1943., 2. HL, br. 105, 7. svibnja 1943., 6. HL, br. 107, 9. svibnja 1943., 4. Tunis i tvrdjava Europe, HN, br. 728., 11. svibnja 1943., 10. HL, br. 108, 11. svibnja 1943., 2. Od 13. lipnja 1943., zagreba ki tjednik Nedjeljne viesti promijenio je naziv u Novine. HL, br. 127, 2. lipnja 1943., 6. Spremnost, br. 63, 23. svibnja 1943., 3. HL, br. 141, 19. lipnja 1943., 5. A. ROTHBERG, n. dj., 148. Povijest, 17. knjiga, 290. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 309. HL, br. 144, 23. lipnja 1943., 2. Novine, br. 83, 21. lipnja 1943., 8. Jedan cirkular Ministarstva udru~be od 9. o~ujka 1943. problematizira i mogunost savezni kog iskrcavanja na isto nu jadransku obalu. Opa je ocjena bila da je takav pothvat manje vjerojatan, zbog logisti kih poteakoa, udaljenosti od glavnih snaga na Atlantiku, te sna~nog njema kog polo~aja na Egejskom moru i u Tunisu. B. KRIZMAN, n. dj., I. sv., 19. Da su Nijemci strahovali od te mogunosti, potvruje Hitlerov razgovor sa grofom Cianom, ministrom vanjskih poslova Italije od 20. prosinca 1942. Hitler je navodno tom prilikom rekao kako treba po hitnom postupku uniatiti bande na Balkanu, jer bi se iskrcavanjem Saveznika na isto noj jadranskoj obali stvari mogle zakomplicirati. Vasa KAZIMIROVI, NDH u svetlu nema kih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941-1944, Beograd 1987., 149. Joa u studenom 1942. Izvjeatajni ured MVP-a je prenosei vijesti iz stranog tiska izvijestio o mogunosti savezni ke invazije na Balkan, a kao realna to ka iskrcavanja pretpostavljen je Solun. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 16., Pregled turskog novinstva, br. 23, Solun kao angloameri ka to ka napadaja na Europu. MURRAY-MILLETT, n. dj., 302. HART, n. dj., 437. E. BARKER, n. dj., 356., 357. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 147., 148. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 147. , 148. Isto, 154. Sovjetske oru~ane snage 1943. brojale su 12 milijuna vojnika, a Crvena armija je ratovala protiv 200 njema kih i savezni kih divizija. Do po etka 1943. sovjetski gubici nisu bili manji od 4,2 milijuna vojnika, dok su Nijemci mogli imati i do 700 000. A. WERTH, n. dj., II. dio, 70., 74., 134. O Teheranu i odnosima Saveznika vidi poglavlje Meunarodne konferencije u 1943.; Casablanca, Moskva, Teheran. HL, br. 147, 27. lipnja 1943., 1. HN, br. 769, 1. srpnja 1943., 3. Uporaba termina predstra~a i prije savezni ke pomorsko zra ne invazije mogla bi biti dokaz kako su njema ko- talijanske snage ve unaprijed bile spremne na realnu nemogunost obrane Italije od savezni ke invazije, odnosno svjesne da nee moi joa za dugo jednako kvalitetno voditi rat na nekoliko odsjeka. Invazija na Italiju nemogunost, Spremnost, br. 41, 6. prosinca 1942., 3. HN, br. 778, 11. srpnja 1943., 1. Spremnost, br. 74., 25. srpnja 1943., 1. Savezni ko iskrcavanje na Siciliji (isplanirano u sije nju na konferenciji u Casablanci) bio je sastavni dio druge faze rata na Mediteranu. Savezni ko iskrcavanje izvraeno je 10. srpnja 1943., a iako je mjesec dana prije osvojen otok Pantellerija, ato je Nijemcima bio jasan znak za daljnje nakane, oni su bili zavarani savezni kim nakanama za napad na Gr ku. U prvom valu iskrcano je oko 150-160 000 ljudi sa 600 tenkova i 14 000 vozila uz sna~nu potporu iz zraka (4 000 aviona) i s mora (750 brodova) na aest to aka du~ jugoisto ne obale otoka. Otpora pri iskrcavanju gotovo da nije bilo, iako je otoku bilo 230 000 Talijana i 40 000 Nijemaca. Dolazak ameri kih snaga 17. kolovoza do Messine ozna io je i svraetak operacija na Siciliji i po etak operacija na Apeninskom poluotoku. HART, n. dj., 438.-446. MURRAY-MILLETT, n. dj., 302. A. ROTHBERG, n. dj., 148. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 309. HN, br. 778, 11. srpnja 1943., 1. EBERLE-UHL, n. dj., 215. HART, n. dj., 437. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 309. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 423. HL, br. 13. srpnja 1943., 2. HN, br. 780, 14. srpnja 1943., 1. HN, 790, 25. srpnja 1943., 1. HN, 791, 27. srpnja 1943., 1. HN, 793, 29. srpnja 1943., 1. Spremnost, br. 76, 8. kolovoza 1943., 4. Misli se prije svega na savezniatvo s Njema kom, HN, br. 793, 29. srpnja 1943., 1. HN, 794, 30. srpnja 1943., 1. Kesserling Albrecht FM, (1885-1960), Jedan od najsposobnijih zapovjednika u Drugom svjetskom ratu. Zapovijedao je njema kim zra nima snagama u borbi za Francusku i u Bitci za Britaniju. Potom je predvodio njema ke zra ne snage u napadu na Sovjetski Savez, odakle je preba en u prosincu 1941. u Italiju, kako bi preuzeo kontrolu nad sve zahtjevnijim zra nim borbama na Mediteranu. Od savezni kog zauzimanja Sicilije i ju~ne Italije u rujnu 1943., Kesserling je vodio sjajan obrambeni rat, uspijevajui zadr~ati snage generala Alexandera. U o~ujku 1945. preuzeo je od gen. Rundsteta mjesto zapovjednika njema kih snaga na Zapadu. Predao se po etkom svibnja, nakon vijesti da je Hitler preminuo. PERRETT-HOGG, n. dj., 228. HART, n. dj., 447.-456. MURRAY-MILLETT, n. dj., 374.-377. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 311.-313. SD Sichereitsdienst Slu~ba sigurnosti, tajna slu~ba SS-a (Schutzstaffel zaatitni odred elitna nacisti ka vojno-politi ka organizacija, nastala kao Hitlerova tjelesna stra~a u sklopu SA - Juriani odredi paravojna formacija). EBERLE-UHL, n.dj., 218.-227. HART, n. dj., 459. MURRAY-MILLETT, n. dj., 377. Allessandro CIPRIANI, La Silvio Parodi Storia della brigata nera Genovese luglio 1944/aprile 1945, Imperia 1998, 89. HN, br. 795, 31. srpnja 1943., 1. HL, br. 182, 7. kolovoza 1943., 2. HN, br. 803, 10. kolovoza 1943., 2. HN, br. 804, 11. kolovoza 1943., 1. HL, br. 189, 15. kolovoza 1943., 2. HN, br. 811, 19. kolovoza 1943., 1. Novine, br. 93, 23. kolovoza 1943., 1. HN, br. 817., 26. kolovoza 1943., 1. Bile su to pripreme za akciju Avalanche, iskrcavanje savezni kih snaga na podru ju Napulja (Salerno) i otvaranje bitke za europski kontinent. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 160. A. ROTHBERG, n. dj., 165.-167. HART, n. dj., 453.-460. Novine, br. 95, 6. rujna 1943., 1. HN, br. 825, 4. rujna 1943., 1. HN, br. 826, 5. rujna 1943.,1. U to vrijeme po prvi puta se u povjerljivim pregledima stranog tiska HDU Croatia pojavljuju izvjeaa iz savezni kog tiska o izvjesno skorom svraetku rata. Prognoze vezano za kapitulaciju Njema ke sredinom kolovoza 1943. bile su prili no pesimisti ne, a neutralni promatra i procjenjivali su da snaga Njema ke obrane nee izdr~ati dulje od Bo~ia 1944. Naravno, te informacije nisu propuatene u novinske redakcije. HDA, Fond HDU Croatia, kut. 69, Posebna slu~ba, Kad e svraiti rat. Talijani o borbama u Italiji, HN, br. 826, 5. rujna 1943., 4. HN, br. 827, 5. rujna 1943.,4. Novine, br. 97, 20. rujna 1943., 1. HN, br. 834, 16. rujna 1943., 10., O teakom porazu savezni kih snaga piau i Novine: Ogromni ameri ki gubitci kod Salerna u ljudima, brodovima i ratnom tvorivu. Spremnost, br. 82, 19 rujna 1943., 2. HN, br. 835, 16. rujna 1943., 10., HN, br. 836, 17. rujna 1943., 10. Saveznici su imali zna ajnih poteakoa sve do 14. rujna 1943. HART, n. dj., 459.-464. MURRAY-MILLETT, n. dj., 379. 381. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 312., 313. HN, br. 838, 19. rujna 1943., 1. HN, br. 839, 21. rujna 1943., 1. HN, br. 843, 25. rujna 1943., 10 Novine, br. 97, 20. rujna 1943., 1. Salerno American Operations from the Beaches to the Volturno 9-September-6 October 1943 World War II 50th Anniverasary Commemorative Edition, Washington D.C., 1990, 77.-88. Vidi kartu, HART, n. dj., 448.-449. Vidi fotografije, A. ROTHBERG, n. dj., 165.-166. Salerno American Operations from the Beaches to the Volturno 9-September-6 October 1943 World War II 50th Anniverasary Commemorative Edition, 77.-88. `ilo, br. 38., 16. rujna 1943., 1. `ilo, br. 41, 8. listopada 1943., 1. Novine, br. 96, 11. rujna 1943., 2. HN, br. 830, 10. rujna 1943., 5. Novine, 13. rujna 1943., 2. Vrabac, br. 4., 4. velja e 1944., 1. Spremnost, br. 83, 26. rujna 1943., 5. HN, br. 830, 10. rujna 1943., 8. Spremnost, br. 83, 26. rujna 1943., 5. HN, br. 833., 14 rujna 1943., 1, Spremnost, br. 82, 19 rujna 1943., 2. Hilter je 12. rujna 1943. uspio osloboditi Mussolinija iz zato eniatva u jednoj planinskoj kui Abruzzija s jednom padobranskom jedinicom. Akciju je vodio SS-ovac Otto Skorzeny. EBERLE-UHL, n. dj., 224. HART, n. dj., 644. MURRAY-MILLETT, n. dj., 383. A. A. ROTHBERG, n. dj., 162. Obrisi nove njema ko-talijanske suradnje, HN, br. 837., 18. rujna 1943., 10. lanovi Mussolinijeve vlade, HN, br. 842., 24. rujna 1943., 10. HN, br. 848, 1. listopada 1943., 1. Nikica BARI, Oru~ane snage Talijanske Socijalne Republike (rujan 1943. travanj 1945.), Polemos 4, br. 2, Zagreb 2001., 160.-163. Kesserling i Rommel organizirali strahovitu obranu u Italiji, HN, br. 872, 29. listopada 1943., 8. HN, br. 850, 3. listopada 1943., 2., o na inu na koji su Nijemci napustili grad i kako su kaznili pobunu u gradu svjedo i lanak iz Novina, Napulj pravedno ka~njen, Novine, 4. listopada 1943., br. 99, 8. HN, br. 851, 5. listopada 1943., 2. HL, br. 232, 3. listopada 1943., 1. HN, br. 850, 3. listopada 1943., 16. HN, br. 852, 6. listopada 1943., 1. HN, br. 852, 6. listopada 1943., 10. Dosljednost vjerolomnika, HN, br. 859, 14. listopada 1943., 10. HL, br. 192, 19. kolovoza 1943., 1. HN, br. 828, 8. rujna 1943., 1. HN, br.859, 14. listopada 1943., 2. HN, br. 868, 24. listopada 1943., 1. Novine, br. 99, 4. listopada 1943., 8. Novine, br. 102., 25. listopada 1943., 1. HN, br. 844, 26. rujna 1943., 16. HN, br. 830, 10. rujna 1943., 1. Novine, br. 96, 13. rujna 1943., 8. HDA, Fond HDU Croatia, kut.69, Povjerljivo, Englezi o Italiji. HN, br. 830, 10. rujna 1943., 1. Spremnost, br. 83, 26. rujna 1943., 1. Spremnost, br. 81, 12 rujna 1943., 1. Spremnost, br. 37, 8. studenog 1942., 3. HN, br. 925., 5. sije nja 1944., 1. U uvodniku Hrvatskog naroda je objavljen Poglavnikov tekst o sjedinjenju okupiranih hrvatskih pokrajina s ostatkom zemlje. Hrvatski narod, br. 829, 9. rujna 1943., 1. Siegfried Kasche poslanik i opunomoeni ministar Treeg Reicha u NDH. Nakon njema kog priznanja NDH 15. travnja 1941. imenovan je poslanikom njema kog Reicha u Zagrebu. Zalagao se za okupljanje svih snaga na podru ju NDH u borbi protiv partizana i za ubla~avanje terora prije svega prema Srbima. Na njegov poticaj Paveli je donio odluku o sazivanju Hrvatskog dr~avnog sabora i osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve. Podr~ao je Pavelia u obra unu s dinastijom Kvaternik i u slamanju pu a Voki-Lorkovi. Zarobljen je Austriji u svibnju 1945. i izru en Jugoslaviji, gdje je 1947. osuen na smrt. Tko je tko u NDH, 183. Ustaake vlasti kao lojalni njema ki saveznici, a do tada i talijanski, po ele su razmatrati mogunost priklju enja Istre tek pred pad Italije. H. MATKOVI, Studije iz novije hrvatske povijesti, Zagreb 2004., 447.- 449. Isto, 449.-451. V. KAZIMIROVI, n. dj., 151. Nakon kapitulacije Italije Saveznici su planirali invaziju angloameri kih snaga u Europi. Sve zaraene strane ra unale su da je invazija na Balkan mogua preko Jadrana. Posebno se za tu opciju zalagala izbjegli ka jugoslavenska vlada, a ~eljno su je o ekivale i antikomunisti ke snage u zemlji, HSS i etnici, dok je rukovodstvo NOP-a u tome vidjelo smrtnu opasnost. Shodno tome Tito i KPJ, po~urili su ostvariti konstituciju nove Jugoslavije i ak su se vojno pripremali za eventualno savezni ko iskrcavanje. Meutim, Churchill i Roosevelt 17. kolovoza 1943. odlu ili su da se invazija izvede u Francuskoj. D. BILAND}I, n. dj., 152. Poslije uspjeanog iskrcavanja na Siciliji i pada Mussolinija u britanskom taboru razmialjalo se kako da se to iskoristi na suprotnoj strani Jadrana, stvaranjem mostobrana u Dra u i otvaranjem balkanskog bojiata koje bi vezalo vee njema ke snage na jugoistoku Europe, a umanjilo obrambene mogunosti na Nijemaca na Zapadu. Na sastancima vojnog vrha SAD-a i Velike Britanije odr~anim u Quebecu i Washingtonu u kolovozu 1943. bit e raspravljano o daljnjoj strategiji rata na Sredozemlju. Ondje je ipak prevladao stav Eisenhowera i Vrhovnog savezni kog zapovjedniatva, koji su bili protiv da se bilo koje desantne snage ili brodovi prebacuje s talijanskog ratiata na isto no Sredozemlje. Donijeta je odluka da se operacije na Balkanu moraju svesti na snabdijevanje balkanskih gerilaca u Gr koj, Albaniji i Jugoslaviji, te na bombardiranje va~nog naftnog centra Ploestia u Rumunjskoj iz Italije. Od Balkana se odustalo zbog teakog terena i Turske neutralnosti. Ipak ubrzo e se velika promjena dogoditi za partizanski pokret otpora u Jugoslaviji. Dana 6. studenog 1943. brigadni general Maclean podnio je prvi opairni izvjeataj i u njemu preporu io da se znatno povea pomo partizanima, ali i da se obustavi daljnje pru~anje pomoi D. Mihailoviu. E. BARKER, n. dj., 360. 363. Pomo Sovjeta u otkrivanju stvarne uloge etnika bila je posebno zna ajna. Joa 12. kolovoza 1943. u biltenu sovjetske ambasade u Londonu «Soviet War News» objavljene su informacije Vrhovnog ataba NOV i POJ, u kojima se po prvi put, u obliku javne optu~be govori da Dra~a Mihailovi i etnici surauju s Nijemcima, tj. da su partizanske snage jedine koje pru~aju otpor na prostoru bivae Jugoslavije. Vojmir KLJAKOVI, Jugoslavenska vlada u emigraciji i Saveznici prema pitanju Hrvatske 1941-1944., SP 3, br. 2-3, 1971., 129. Predaja itavog garnizona u Tuzli potkraj rujna 1943., kada je zakratko cijeli grad pao u partizanske ruke, bio je signal Nijemcima, potvruje tezu o nepouzdanosti vojnih snaga NDH. F. JELI-BUTI, n. dj., 277. Ustaaka vojnica imala je 1941. oko 16 000 vojnika rasporeenih u 12 djelatnih bojni, jednu obrambenu, jednu pripremnu i jednu ~eljezni ku ustaaku bojnu, te bojnu ustaakih domobrana i bojnu njema ke mom adi, Crnu legiju, ustaako domobransku pukovniju te ustaaku asni ku i do asni ku akolu. Vojnica je do kraja 1942. imala pod oru~jem 42 000 ljudi, a 1943. 55 000 ljudi i do kraja 1944. 76 000 vojnika. Nada KISI-KOLANOVI, NDH i Italija, Zagreb 2001., 83. Zajedno s domobranima oru~ane snage NDH u 1943. brojale su oko 190 000 1943. Tom broju snaga treba pridodati 369., 373. i 392. legionarsku diviziju, (nazvane Vra~ja, Tigar i Plava) a svaka je brojala 12- 15 000 vojnika, ali i oko 130 000 njema kih vojnika koji e sudjelovati u velikim ofenzivama 1943. (VI. i V.). Usporedi li se to sa 150 000 vojnika NOVJ-a krajem 1942. u vrijeme Bihake republike i velikog rasta pokreta otpora (brojka e u 1943. biti znatno smanjena zbog teakih bitaka) vidi se da je omjer bio znatno u korist Nijemaca i njenih saveznika. D. BILAND}I, n. dj., 145., 146. Dizdar takoer navodi kako su oru~ane snage NDH u suradnji s Nijemcima i Talijanima potpomognutim etni kim snagama imali zna ajnu prednost nad NOP-om. Krajem 1942. oru~ane snage NDH brojale su 167 000 ljudi, Nijemci su anga~irali ukupno 75 000 vojnika, a Talijani su raspolagali s oko 250 000 vojnika, dok je broj etnika narastao na 40 000, nasuprot snagama NOP-a koje su brojale oko 100 000 vojnika na prostoru NDH. Z. DIZDAR, Brojitbeni pokazatelji odnosa vojni kih postrojbi na teritoriju Nezavisne Dr~ave Hrvatske 1941. 1945. godine, 170.-176. Nikola Mandi, odvjetnik i politi ar (Travnik, 1869. Zagreb, 1945.). U Kraljevini SHS lan konstituante 1920. ustao protiv Vidovdanskog ustava. Nakon proglaaenja NDH bio je dr~avni tajnik, odvjetnik i predsjednik Odvjetni ke komore u Sarajevu. Na poziv Pavelia po etkom rujna 1943. prihvatio du~nost predsjednika vlade, te je na njoj ostao sve do kraja rata. Tko je tko u NDH, 253. F. JELI-BUTI, n. dj., 279.-283. Stav prema ustaakoj vlasti sredianjice HSS-a bio je sljedei: Dakako da hrvatski narod ne priznaje po njega pogubne meunarodne ugovore, koje je nametnuta ustaaka vlast sklopila bez znanja, ovlasti i volje hrvatskog naroda odrekavai se narodnog teritorija i turivai narod u gospodarsko i politi ko ropstvo. Tu ne poma~e ni zaklju ak nezakonitog i falsificiranog tzv. hrvatskog sabora sakupljenog s brda s dola. Hrvatski narod je jednoduano osudio i sve one zlo ine ustaaa po injenih nad srpskim pu anstvom kao i drugim graanima Hrvatske, s kojima narod kao cjelina nema niata zajedni kog... Zbog svega toga dr. Ma ek i HSS ne mogu i nee suraivati s ustaakom vlasti. Lj. BOBAN, n. dj., 186. H. MATKOVI, Povijest Hrvatske selja ke stranke, 449. O nastojanjima ustaake vlasti da pridobije lanstvo HSS-a govore i brojni lanci o S. Radiu u Spremnosti. T. MACAN, n. dj., 115. O tome govore sami za sebe veliki njema ki porazi kod El Alameina i Staljingrada. Za razliku od pregovora s HSS-om kada se tra~ilo uklju enje «seljaka» u ustaaku vladu, godinu dana kasnije plan dijela ustaakog vrha bio je smijeniti Pavelia, Nijemce razoru~ati, te Saveznicima osigurati iskrcavanje na sjevernojadransku obalu. Bilo je sli no planovima koje su imali Saveznici s Ivanom `ubaaiem 1943. Meutim, navodi Jakovina, klju nu ulogu u zbivanjima na terenu 1943. imat e partizani predvoeni Titom, jer su imali Saveznike na svojoj strani i jer su jedini pru~ali vojni otpor silama Osovine na podru ju Jugoslavije. Budunost Jugoslavije odredit e sporazumi Tito-`ubaai 1944., pregovori Tita i Churchilla, Staljina i Churchilla te Staljina i Tita. T. JAKOVINA, n. dj., 171.- 172. Lj. BOBAN, n. dj., 160., 165., 167. Ipak valja naglasiti kako se HSS-ov vrh u spisu Hrvatska i Hrvati ogradio od ustaakog re~ima i osudio ustaake zlo ine, te odbacio pravovaljanosti svih meunarodnih ugovora koje je ustaaka vlast potpisala. Takoer je proglaaen neva~eim rad Hrvatskog dr~avnog sabora i sve njegove odluke. Zbog toga je HSS-ov vrh odbio ui u koalicijsku vladu s ustaaama, o emu govore i izvjeataji NOP-a. Isto, 186. 189. Svi Talijani su slo~ni u obrani domovine - govor slavnog filozofa Giovannia Gentille-a, Novine, br. 84, 25. lipnja 1943., 2. Isto. HN, 781, 15. srpnja 1943., 1. HN, 786, 21. srpnja 1943.,1. HN, br. 783, 17. srpnja 1943., 1. HN, 785, 20. srpnja 1943., 1. Novine, br. 90, 2. kolovoza 1943., 1. `ilo, br. 17., 23. travnja 1943., 3. Sovjeti napadaju Britance i Amerikance, NV, br. 9. kolovoza 1943., 1. HN, br. 822., 1. rujna 1943., 10. HN, br. 824, 3. rujna 1943., 2. Novine, br. 84, 25. lipnja 1943., 2. `to bi htjeli saveznici, Spremnost, br. 40., 29. studenog 1942., 1 Eden o sutraanjici, SNL, br. 552, 26. velja e 1943., 8. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 16, Pregled avicarskog tiska, br. 257, O sastanku u Casablanci. Isto, br. 240, Moskva i saveznici, Tko je prisustvovao sastanku u Casablanci. Simon APPLEBY, Churchill, Roosevelt, and the Casablanca Conference, January 1943., Chapter 3, The Grand Strategic Vision. Dissertation, University of Cambridge, 1998. MURRAY-MILLET, n. dj., 299. HART, n. dj., 397. A. ROTHBERG, Counterattack, 121. Simon APPLEBY, n. dj., Chapter 3 HL, br. 23, 28. sije nja 1943., 2. Spremnost, br. 49, 31. sije nja 1943., 3. SNL, br. 528., 29. sije nja 1943., 1. HL., br. 24., 29. sije nja 1943., 3. NV, br. 63., 08. velja e 1943., 8. NV, br. 65, 22. 02. 1943., 1. Churchill je smatrao da se prvo zapadni Saveznici moraju usuglasiti oko na ina na koji e realizirati drugu frontu, a tek onda sjesti u troje. S. APPLEBY, n. dj., chapter 3, Absent Ally The Spectre of Stalin. HART, n. dj., 451. A. ROTHBERG, Counterattack, 122.-123. S. APPLEBY, chapter 5, The De Gaulle Giraud Affere. A. ROTHBERG, Counterattack, 121. Spremnost, br. 68, 13. lipnja 1943., 1. Invazija i izto no bojiate, Spremnost, br. 71, 04. srpnja 1943., 1., Invazija i druga fronta, Spremnost, br. 72., 11. srpnja 1943., 1., Moraju ekati, Spremnost, br. 75., 01. kolovoza, 1943., 1. NV, br. 93., 13. kolovoza 1943.,1. HDA, HDU Croatia, kut. 69, Posebna slu~ba, Pozadina odnosa meu Saveznicima. Staljin nije mogao sudjelovati na sastanku u Quebecu zbog obveza na frontu. Staljin ka~e u poruci Churchillu od 9. kolovoza 1943. sljedee: Sla~em se da je bezuvjetno po~eljan sastanak aefova triju vlada. Takav sastanak treba ostvariti im to bude mogue...Zajedno s tim moram kazati da pri danaanjoj situaciji na sovjetsko-njema kom frontu ja, na ~alost, nemam mogunosti da se udaljim od fronta ak ni na jednu sedmicu. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 158. Ovako stoje stvari, Krasnaja Zviezda i drugoj fronti, Spremnost, br. 79., 29. kolovoza 1943., 4. Odluka zapadnih Saveznika o invaziji na zapadnu francusku obalu pala je 17. kolovoza 1943. D. BILAND}I, n. dj., 152. HL, br. 195, 22. kolovoza 1943., 4. U Quebecu su zapadni Saveznici otpo eli s pripremnim radnjama i planiranjem operacije Overlord. Churchill i Roosevelt u poruci Staljinu od 26. kolovoza 1943. iznose pojedinosti o predradnjama vojnih operacija na Kanalu, te koncentraciji ameri kih vojnika u Velikoj Britaniji. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 168. MURRAY-MILLETT, n. dj., 302. «Sastanak u troje», `ilo, br. 39. 24. rujna 1943., 1. CHURCHILL-STALJIN, n. dj. , 178., 179. HART, n. dj., 523. Documents on the Grand Alliance, 1942-1943, Letter from the Executive of the President's Soviet Protocol Committee Burns (Burns) to the President s Special Assistant (Hopkins). U potpisu teksta nalaze se inicijali S. B. Spremnost, br. 80, 5. rujna 1943., 1. HDA, HDU Croatia, kut. 69, Posebna slu~ba, Pregovori u Moskvi, Tursko stanoviate o balkanskim pitanjima. Spremnost, br. 80., 5. rujna 1943. 1. Isto, br. 85., 19. rujna 1943., 4. Isto, br. 86, 17. listopada 1943. 4. Isto, br. 87., 24. listopada 1943., 5. Diskriminacijska politika ustaakog re~ima odnosila se ponajviae na tri nacionalna entiteta: Rome, }idove i Srbe, a bila je uperena i protiv svih politi kih oponenata. Rasni zakoni nisu donijeti isklju ivo na pritisak Nijemaca, ve je ustaaki vrh procijenio njihovu aktivaciju utilitarnom, kako u odnosu prema saveznicima, Njema koj i Italiji, tako i prema mogunosti da se Hrvatska rijeai prije svega Srba. Posebno zna ajnu ulogu u airenju nacionalne i vjerske mr~nje odradit e tisak NDH u rukama ustaakog re~ima. Posebno zna ajnu ulogu u stvaranju antisemitske, protusrpske i antiromske klime stvarali su mediji. O dimenziji javnog poziva na lin govori broj lanaka koji se bavio isklju ivo }idovima u prvim danima NDH. Samo u zagreba kom Novom listu u svega aest dana od 13. 18. svibnja 1941. objavljeno je etrdeset i sedam lanaka uperenih protiv ~idovske narodne skupine. Uvoenje rasnih zakona, vjerske i nacionalne diskriminacije kao i provedba mjera bila je pod neupitnim utjecajem Treeg Reicha, koji je ustaaka NDH nastojala po mnogo emu slijediti. I. GOLDSTEIN, n. dj., 113. Njema ka i mali narodi, Spremnost, br. 43, 20. prosinca 1942., 1., 2. HN, br. 858, 13. listopada 1943., 1. Konferencija u Moskvi bila je pripremni sastanak za Teheran. Ondje su se sastali ministri vanjskih poslova Velike, Britanije, SAD-a i SSSR-a. HN, br. 860, 15. listopada 1943., 2. HN, br. 883, 12. studenog 1943., 2., Ameri ki stav, izra~en Cordelle Hullovim istupima na konferenciji po pitanju poslijeratne Europe konvenira ruskim teritorijalnim pretenzijama prema Isto noj Europi i balti kim zemljama, jer tra~i uspostavu ravnote~e sila. Versaileska Europa je propala u svjetskom ratu, a novo rjeaenje je podjela interesnih sfera. Spremnost, br. 91, 21. studenog 1943., 1. HN, br. 890, 20. studenog 1943., 2., C. Hull je pod Rooseveltom u razdoblju od 1933.-1944. obnaaao funkciju dr~avnog tajnika. Na diplomatskom planu tijekom 1941. radio je na pregovorima s Japancima i Vichijevskom Francuskom. PERRETT-HOGG, n. dj., 201. HN, br. 886, 16. studenog 1943., 1. Spremnost, br. 89. 7. studenog 1943., 5. Poljaci i Moskva, Spremnost, br. 90., 14. studenog 1943., 5. SNL, br. 749., 20. listopada 1943., 1. SNL, br. 753., 23. listopada 1943., 2. Neposredno nakon zavraenih pregovora u Moskvi Churchill je u poslanici Staljinu 5. studenog 1943. izjavio sljedee: Istovremeno koristim ovu priliku da Vas uvjerim da ostajem na istoj poziciji na kojoj sam se nalazio kad smo se rastajali, te da e vlada Njegovog Veli anstva na bilo kojoj konferenciji o primirju ili na mirovnoj konferenciji podr~ati sovjetske pretenzije na granicu oko koje smo se sporazumjeli. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 295., 296. SNL, br. 770., 14. studenog 1943., 2. Spremnost, br. 92, 28. studenog 1943., 5. HL, br. 249., 23. listopada 1943., 4. HL, br. 257., 3. studenog 1943., 2. Od 5. do 12. srpnja 1943. na tzv. kurskoj izbo ini, koju su dr~ali Sovjeti (160 kilometara daleko od pozadinskih polo~aja) Nijemci su poduzeli veliku tenkovsku ofenzivu, s preko 2 700 tenkova, milijun vojnika i 3 000 avionskih polijetanja dnevno. No sovjetske snage su ih do ekale pripremljene, s neato manje tenkova, ali viae aviona i spremnom artiljerijom, a rezultat bitke bio je najte~i poraz Nijemaca i gubitak od pola milijuna ljudi. Posljedice su bile dalekose~ne, Nijemci su nakon toga u ruskom kontra udaru izgubili Orel i Harkov i proairili borbe uzdu~ cijelog fronta od Baltika do Crnog mora, a krajnji doseg sovjetske ljetne ofenzive 1943. bio je Kijev u mjesecu studenom. HART, n. dj., 490.-491. MURRAY-MILLETT, n. dj., 295. 298. A. ROTHBERG, Counterattack, 140. O. P. CHANEY, n. dj., 116.-119. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 385. A. WERTH, n. dj., 123.-126. A. WERTH, n. dj., 126.-130. MURRAY-MILLETT, n. dj., 566. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 192., 193. F. D. Roosevelt je preminuo je 12. travnja 1945., a naslijedio ga je potpredsjednik Harry Truman. HN, br. 902., 04. prosinca 1943., 2. Dan prije konferencije velike trojice u Teheranu, 27. studenog 1943. Kairu je odr~an sastanak Roosevelta, Churchilla i Chang Khai Sheka. Staljin ondje nije bio prisutan jer se dr~ao potpisane neutralnosti s Japanom. Ondje je dogovoreno da e se protiv Japana u Aziji i na Pacifiku voditi rat do japanske bezuvjetne kapitulacije. Japan e se morati povui sa svih otoka na Pacifiku, koje je okupirao od po etka 1. svjetskog rata 1914. Takoer e se morati povui sa svih teritorija koje je oteo Kini, (iz Manurije i Formoze i Peskadorskih otoka) a koji e biti vraeni Republici Kini. Predvieno je i osnivanje slobodne i samostalne Koreje. Napadom na Peral Harbour i otvaranjem rata na Pacifiku Chang Khai Shek postaje angloameri ki saveznik u Aziji. Chiang Khai Shek je imenovan za Vrhovnog komandanta savezni kih snaga u kineskoj ratnoj zoni, ato je uklju ivalo i Indo-Kinu. Zbog odluke zapadnih Saveznika da nakon operacije Torch nastave s operacijama na Mediteranu i pripremama za operaciju Kanal, poato je izalazak Italije iz rata i kapitulacija Njema ke bio prioritet, C. K. Shek se morao zadovoljiti logisti kom potporom koju je primao iz SAD-a. Tako Roosevelt nije izvraio svoja obeanja Chang Khai Sheku vezano na ameri ko iskrcavanje Anadamanske otoke u Bengalskom zaljevu s ciljem osvajanja Jave i Sumatre te ugro~avanja japanskih pozicija u Burmi i Indokini. Ipak, Amerikanci su od kraja 1941. pru~ili pomo od 500 milijuna dolara C. K. Sheku i njegovu Kuomintangu, ne bi li oja ali kinesku vojsku i otpor Japanu. To je Chang Khai Shek vjeato koristio uglavnom za vlastito bogaenje i onemoguavanje ja anja komunista (primjerice dr~ao je 200 000 vojnika na podru ju koje su Sovjeti okupirali ne bi li sprije io ja anje kineskih komunista) dok protiv Japanaca tijekom cijelog rata nije pokrenuo ofenzivu. Do Teherana je Kina imala povlaaten polo~aj i posebna status za SAD, jer se vjerovalo da bez Kine nee biti mogue poraziti Japan, meutim kada je dogovorena sovjetska intervencija na istoku po svraetku rata s Njema kom, interes SAD je pao, a zna aj Chang Khai Shekova Chunkinga u savezni kom taboru bitno umanjen. Posebno e to biti izra~eno tijekom 1944., kada je Rooseveltov opunomoenik Josef Stilwell, koji je obnaaao ujedno i funkciju na elnika u C. K. Shekovu vojnom zapovjedniatvu, razotkrio C. K. Shekovu taktiku i slabosti Kine. Kada su Japanci u jesen 1944. poduzeli posljednju vojnu ofenzivu na Kinu i zauzeli vei broj ameri kih aerodroma, odakle su letei tigrovi Chennault Claire Lee-a, specijalne zra ne snage SAD-a vraile uspjeana bombardiranja japanskih teritorija, bilo je jasno da Kina nije dovoljno moan saveznik u Aziji. HART, 499., 509.-510., 630., 633.-634. MURRAY-MILLETT, n. dj., 164.-168., 228.-232. CALVACORESSI-VINT, 281., 668.-679. HN, br. 905, 8. prosinca 1943., 1. Spremnost, br. 97, 26. prosinca 1943., 4. HN, br. 906., 9. prosinca 1943., 1. Odjeci iz svijeta - iz Central European Observera, Spremnost,, br. 94, 12. prosinca 1943., 4. Big three i Poljska, Spremnost, br. 94, 12. prosinac 1943., 5. HL, br. 289., 10. prosinca 1943., 3. HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jan_Smuts&action=edit" \o "Jan Smuts" Jan Smuts (1870. 1950.) Premijer Ju~noafri ke Republike u dva navrata od 1919. 1924., i od 1939. 1948. U Prvom svjetskom ratu zapovjednik britanskih imperijalnih snaga u Isto noj Africi zauzevai Njema ku Jugozapadnu Afriku (jezero Tanganjika osvojio 1917.), a potom je pridru~en ratnom kabinetu u Londonu. U prosincu 1918. napisao je memorandum ratnom kabinetu nazna ivai va~nost projekta Lige naroda, ato e biti osnova za osnivanje te organizacije nakon rata. Potpisnik je i Versaileskog mirovnog ugovora 28. lipnja 1919. Po etkom Drugog svjetskog rata Smuts preuzima vladu od premijera J. B. M. Hertzoga (Hertzog se zalagao za neutralnost JAR-a). Snage JAR-a dale su zna ajan doprinos u ratnim operacijama britanskih snaga u Etiopiji, Sjevernoj Africi, kao i ju~noafri ka ratna industrija. Od Winstona Churchilla pozvan je pridru~iti se ratnom kabinetu Velike Britanije, a 1941. za posebne ratne zasluge imenovan je u feldmaraala britanske vojske, kao prvi Ju~noafrikanac u povijesti. Smuts je jedini politi ar koji je sudjelovao u potpisivanju mirovnih ugovora nakon Prvog svjetskog rata i HYPERLINK "http://hr.wikipedia.org/wiki/Versajski_ugovor" \o "Versajski ugovor" nakon Drugog svjetskog rata, takoer je potpisnik Povelje Lige naroda i Ujedinjenih naroda, a za potonju organizaciju je napisao i preambulu Povelje. Njegova uloga u strategiji rata II. svjetskog rata bila je vrlo zna ajna, pa je jednom prilikom 1940. osobni tajnik W. Churchilla predlo~io britanskom dvoru da ukoliko Churchill umre za vrijeme rata, J. Smuts treba biti izabran na mjesto premijera, s im su se slo~ili kralj i kraljica. Njegova bliskost s Churchillom koatala ga je izbornog poraza 1948. u Ju~noafri koj Republici, jer su se Buri ~ivo sjeali poraza od Britanaca u Drugom burskom ratu i mirovnih pregovora u svibnju 1902. Encyclopedia Britanica, vol. 20, 706. Konferencija bez zna aja, SNL, br. 788., 5. prosinca 1043., 3. HN, br. 887, 17. studenog 1943., 2. Godina 1944. u savezni kom taboru, HN, br. 923, 1. sije nja 1944., 4. Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Teheran Conference: Tripartite Dinner Meeting November 28, 1943, Roosevelt Quarters. Isto, Tehran Conference: Tripartite Dinner Meeting, November 29, 1943, Soviet Embassy. Isto. Isto, Tehran Conference: Roosevelt-Stalin Meeting, December 1, 1943, Roosevelt s Quarters. Documents on the Great Alliance, 1942-1943. Teheran Conferenece: Tripartite Political Meeting, December 1, 1943, Conference Room SNL, br. 788., 5. prosinca 1943., 3. HL, br. 128., 3. lipnja 1944., 4. Glas prosvjeda i osude, HN, br. 973., 1. o~ujka 1944., 1. Novi teroristi ki napadaji na hrvatske gradove, HN, br. 926., 6. sije nja 1944., 2. HN, br. 930., 11. sije nja 1944., 3. Tko je izumio federalizam, HN, br. 951., 4. velja e 1944., 1, 2. Vjerojatno se misli na Vojvodinu, Makedoniju, Crnu Goru i BiH, te Srbiju, kao onaj dio jugoslavenske federacije koji bi trebao pripasti Srbima. SNL, br. 788., 5. prosinca 1943., 3. Rjeaenje je postignuto u dva sporazuma Tita i `ubaaia 1944., a potvreno na savezni koj konferenciji u Jalti. D. BILAND}I, 163. 166., 180., 181. Tvrtko JAKOVINA, n. dj., 170. 172., 177. M. ILAS, n. dj., 382. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 655.-659. D. BILAND}I, n. dj., 154. Josip Broz Tito politi ar i dr~avnik (Kumrovec 1892. Ljubljana 1980.) Od 1920. lan KPJ, a od 1934. lan Politbiroa CK KPJ, nakon ega uzima pseudonim Tito. Od 1936. i povratka iz SSSR-a rukovodi KPJ, osniva 1937. KPH. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. i formalno je izabran za generalnog sekretara KPJ. Ve 10. travnja formira Vojni komitet za pru~anje otpora okupatoru. Po etkom svibnja 1941. prelazi u Beograd, gdje nakon Hitlerova napada na Sovjetski Savez formira Glavni atab NOPOJ-a, preuzevai du~nost glavnog komandanta. Nakon poraza partizanskog pokreta u Srbiji potkraj 1941. prebacuje glavninu partizanskih snaga na teritorij NDH gdje e se do 1944. voditi glavne partizanske akcije. Inicijator je osnivanja zemaljskih antifaaisti kih vijea i AVNOJ-a kao budueg temelja federalnog ustroja Jugoslavije. Od II. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu izabran je za predsjednika NKOJ-a, privremene partizanske vlade. Na Visu u lipnju 1944. sklapa sporazum s predsjednikom jugoslavenske kraljevske vlade Ivanom `ubaaiem, na temelju kojega u proljee 1945. formira zajedni ku vladu sastavljenu od NKOJ-a i iseljeni ke kraljevske vlade. Pod njegovim vodstvom partizanski je pokret unato vrstim vezama sa Sovjetskim Savezom, nakon Teheranske konferencije uspio je pridobiti naklonost zapadnih Saveznika, ato je bilo presudno za komunisti ko osvajanje vlasti nakon rata. Pod vodstvom Tita JA armija je po inila zlo in nad vojnim zarobljenicima i civilnim stanovniatvom u zbjegu kod Bleiburga i na Kri~nim putevima. Nakon pobjede na izborima 1945. (na kojima opozicija nije sudjelovala zbog nedemokratskih postupaka komunista) uspostavlja jednostrana ki totalitarni sustav vlasti po uzoru na SSSR. Vladao je jugoslavenskom federacijom 35 godina. Nakon razila~enja sa Staljinom 1948, pokree pokret nesvrstanih. Njegov polukonfederalni Ustav iz 1974. bio je pravni temelj za meunarodno priznanje Republike Hrvatske, po raspadu SFRJ. Tko je tko u NDH, 49. 51. A. SCHMIDT, n. dj., 80., 85., 90. Pred ministarsku konferenciju u Moskvi, koja je prethodila Teheranu, Tito je preko sovjetskih diplomatski kanala iz Jajca poslao poruku o nepriznavanju kraljevske vlade, zbog podrake D. Mihailoviu, te o zabrani povratka kralja u zemlju. Tu odluku CK KPJ, Sovjeti nisu iznijeli na Teheranskoj konferenciji, respektirajui britanske stavove, koji su tada joa uvijek vidjeli mogunost pomirbe etnika i partizana. U britanskoj diplomaciji gotovo do kraja rata prevladavalo je mialjenje kako je Srbija etni ka, a Zapadna Jugoslavija partizanska. No odlukom iz Teherana pomo je usmjerena na partizansku stranu. M. ILAS, n. dj., 363., 364. D. BILAND}I, n. dj., 152., 163. 166. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 301.-302. Neposredno nakon Teherana, britanska vlada je dobila suglasnost SSSR-a da se pronae kompromisno rjeaenje u Jugoslaviji. O tome svjedo i poruka sovjetske vlade A. Edenu iz prosinca 1943. Tako se jugoslavenska kraljevska vlada u izbjegliatvu B. Puria naala pod pritiskom Velike Britanije, SSSR-a i NOP-a te onog dijela emigracije koji nije htio slijediti politiku podrake Dra~i Mihailoviu. Prepiska Tita i Churchila tijekom sije nja, velja e i o~ujka 1944. otvorila je put viakim pregovorima i sporazumu izmeu NKOJ-a i kraljevske vlade. Churchill je do lipnja sruaio vladu B. Puria i izrazio spremnost da ~rtvuje Mihailovia i time izae u susret Titu. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 678. HL, br. 294, 16. porsinca 1943., 5.U Spomen knjizi prve obljetnice NDH u kontekstu ustaakog osloboenja zemlje navodi se kako je ustaatvo temelj dr~ave Hrvatske, najsudbonosniji i najsna~niji pokret u obstanku hrvatskog naroda, a pod vodstvom Poglavnika najsigurniji jamac velike hrvatske budunosti u buduoj novoj Europi. Stvara se nova Europa, izgrauje se ustaaka Hrvatska, koja se rame uz rame bori sa svojim starim saveznicima, s nepobjedivom njema kom vojskom protiv zajedni kih neprijatelja. Spomen knjiga prve obljetnice NDH, Zagreb 1942., 10. Iz citiranog je posve jasno da je mogua jedino nova Hrvatska u Novoj Europi, prilagoena novim vrijednostima, a da to mo~e provesti isklju ivo jedna politi ka snaga, ustaae. Isti oni koji su proveli nacionalnu revoluciju, oslobodili zemlju, imali su zadatak u novim okolnostima provesti i druatvenu revoluciju. Osim ustaakog, od tada nee biti mogue zamisliti niti jedan drugi hrvatski politi ki narod. Taj totalitet na kojem se inzistiralo, zapravo je sastavni dio ideologije novog europskog pokreta, nacionalsocijalizma i faaizma, ali na ustaaki na in. Hrvatska nee imati Duce-a ili Führera ve Poglavnika, nee imati Gestapo, ve UNS, ali e se na vrlo sli an na in povezivati strana ko i dr~avno, dr~avu i narod, prepoznavati sli ne ili iste neprijatelje. . F. JELI-BUTI, n. dj., 150.-151. H. MATKOVI, Povijest Hrvatske selja ke stranke, 434. Kad Englezka zahvaljuje, SNL, br. 830, 27. sije nja 1944., 2. HDA, Fond Predsjedniatva vlade DIPU-GRP, kut. 75, A. j. 313. HN, br. 931, 12. sije nja 1944., 10. HN, br. 21. sije nja 1944., 6. HN, br. 940, 22. sije nja 1944., 1. Spremnost, 20. velja e 1944., 4. Fronta na zapadu nije Maginot linija, HN, br. 962, 17. velja e 1944., 8. Spremnost, br. 105, 27. velja e 1944., 4. HN, br. 989, 19. o~ujka 1944., 2. HN, br. 1011, 16. travnja 1944., 1. HN, br. 991, 22. o~ujka 1944., 8. Odgoda savezni ke operacije Overlord, bila je uvjetovana operacijama u Italiji i ~eljom da se dostigne Gotska linija te osigura napad na francuske sredozemne luke. CURCHILL-STALJIN, n. dj., 263., 240. MURRAY-MILLETT, n. dj., 413. 416. O povremenim prijeporima meu Saveznicima nakon Teherana svjedo i i sam Churchill. Winston CHURCHILL, Drugi svetski rat, Beograd (b-g), tom 5., 385. HN, br. 1048, 1. lipnja 1944., 1. HN, br. 1048, 1. lipnja 1944., 3. HN, 1051, 1944., 4. lipnja 1944., 8. Stvarnost i problemi invazije, Nova Hrvatska, br. 130, 6. lipanj 1944., 1. U izvjeatajima MVP-a Poglavniku s kraja svibnja i po etka lipnja 1944. savezni ka invazija na Normandiju razmatrana je u kontekstu britanskih, ameri kih i sovjetskih odnosa. Procijenjeno je da do invazije ipak nee doi, jer su se interesi zapadnih sila i Sovjetske Rusije, kako se navodi sukobljavali. Ponovno je razmatrana mogunost invazije na Balkan koja je ocijenjena kao realna, prije svega zbog engleske bojazni od boljaevizacije jugoistoka Europe. B. KRIZMAN, n. dj., II. sv., 21., 22. Invaziju na Europu zapadni Saveznici su aktualizirali od kapitulacije Italije. Kod Nijemaca je postojala opravdana bojazan da bi zapadni Saveznici mogli izabrati isto nu jadransku obalu za iskrcavanje. U ljeto 1943. pred Teheransku konferenciju Churchill i Roosevelt dogovorili su invaziju na francusku zapadnu obalu. D. BILAND}I, n. dj., 152. A. Jodl (1890.-1946.) od 1939. bio je aef operativnog sto~era u vrhovnom zapovjedniatvu Wermachta, od 1940. general topniatva, a 7. svibnja 1945. bio je potpisnik bezuvjetne kaptiulacije u Reimsu kao lan Dönitzove vlade. EBERLE-UHL, n. dj., 570. Gordon A. HARRISON, Battle of Normandy, Office of the Chief of Military History, Department of the Army, Washington D. C. 1951, 230., 231. EBERLE-UHL, n. dj., 258. MURRAY-MILLETT, 448. Hart navodi kao datum po etka sovjetske ljetne ofenzive 23. lipnja 1944., HART, n. dj., 578., kao ato se navodi i u Povijest, knjiga 17., 298. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 247. General Rundstet bio je vrhovni komandant njema kih snaga na Zapadu, a Rommel zadu~en za obranu Francuske. G. HARISSON, n. dj., 252., 253. Isto, 268.-273. HART, 548.-549. A. ROTHBERG, Victory, 11.-12. MURRAY-MILLETT, n. dj., 412. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 413.-417. William L. SHIRER, Uspon i pad Treeg Reicha, 4. dio, Zagreb 1977., 133., 134. Isto. MURRAY-MILLETT, n. dj., 412.-413. Göring Herman, (1893. 1946.) Od 1932. 1945. predsjednik Reichstaga istodobno Hitlerov osobni opunomoenik za NSDAP u Berlinu. Od 1933. 1945. pruski ministra predsjednik, od 1935. 1945. vrhovni zapovjednik ratnog zrakoplovstva, takoer i dr~avni opunomoenik za pitanja sirovina i deviza, glavni voditelj dr~avnog pogona za rudarstvo i topionice ~eljeza, upravitelj ratnog gospodarstva od 1941. 1945. U slu aju bolesti ili smrti Hitlera trebao ga je naslijediti na mjestu njema kog kancelara, tu je odluku Hitler donio 1939. Na Hitlerov nalog 23. travnja 1945. smijenjen je sa svih funkcija i uhien, nakon ato je pokuaao preuzeti vlast u Reichu. Dana 8. svibnja 1945. zarobljen je od ameri ke vojske, a potom osuen na smrt. EBERLE-UHL, n. dj., 400., 401., 550. Isto, 257. HN, br. 1053, 7. lipnja 1944., str 1. NH, br. 131., 7. lipnja 1944., 1. (dalje NH) HN, br. 1054, 8. lipnja 1944., 1. HN, 8. Naai ~ivci su mirni, NH, br. 132, 8. lipnja 1944., 1. Chronicle of the Second Worls War, London 1990., 538. (dalje Chronicle) HN, br. 1054, 8. lipnja 1944., 1. Isto. HN, br. 1055, 10. lipnja 1944., 6. NH, br. 134., 11. lipnja 1944., 1. MURRAY-MILLETT navode brojku od 155 000 iskrcanih vojnika u prvom naletu. MURRAY-MILLETT, n. dj., 422.-423. HN, br. 1057, 13. lipnja 1944., 8. HL, br. 136., 14. lipnja 1944., 1. Isto. HN, br. 1058, 14. lipnja 1944., 1. HN, br. 1059, 15. lipnja 1944., 8. NH, br. 143., 23. lipnja 1944., 1. HN, br. 1073, 2. srpnja 1944., 1. Novine, br. 140, 3. srpnja 1944., 3. HN, br. 1080, 11. srpnja 1944. 1. Dana 20. srpnja zavraile su savezni ke operacije u Normandiji, potpunim slomom ofenzive gen. Günthera Klugea, kada je 60 000 njema kih vojnika zarobljeno ili pobijeno u okru~enju. Kluge je 15. kolovoza 1944. izvraio samoubojstvo, vjerujui da Hitler zna kako je upleten u zavjeru protiv njega, a to je u inio i proslavljeni gen. Rommel. MURRAY-MILLETT, n. dj., 432., 433. HART, n. dj., 551.-556. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 417. Spremnost, br. 122, 18. lipnja 1944., 2. Chronicle, 538, 540. MURRAY-MILLETT, n. dj., 434. HN, br. 1116, 23. kolovoza 1944., 6. HN, br. 1115, 22. kolovoza 1944., 6. HN, br. 1117, 24. kolovoza 1944., 6. HN, br. 1118, 25. kolovoza 1944., 6. Novine, br. 149, 28. kolovoza 1944., 1. NH, br. 196, 26. kolovoza 1944., 8. HL, br. 188, 27. kolovoza 1944., 2. HN, br. 1119, 26. kolovoza 1944. 6. HN, br. 1120., 27. kolovoza 1944., 6. HL, br. 189, 29. kolovoza 1944., 2. MURRAY-MILLETT, n. dj., 436. P. MASSON, n. dj., 127., 128. CALAVCORESSI VINT, n. dj., 417.-419. EBERLE-UHL, n. dj., 288., 289. Chronicle, 569. HL, br. 131, 7. lipnja 1944., 1., «Poglavnikova izjava», NH, br. 131., 7. lipnja 1944., 1. Hrvatski narod i invazija, HN, br. 1053, 7. lipnja 1944., str 1. Ve 6. lipnja 1944. na temelju informacija iz neutralnog tiska Izvjeatajni ured MVP izvijestio je Odsjek za novinstvo GRP-a da je invazija otpo ela, te da se ini kako su Saveznici uspjeli u nakani i iznenadili njema ko vojno zapovjedniatvo. Njihov e cilj najvjerojatnije biti, navodi se u izvjeau, odsijecanje Normandijskog poluotoka od ostatka Francuske i zauzimanje luke Cherbourg. Ta vijest nije objavljena u tisku NDH, jer nije odgovarala propagandnim ciljevima politi kog vrha. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 24, Pregled avicarskog novinstva, br. 662., Invazija. D. BILAND}I, n. dj., 163. A. SCHMIDT, n. dj., 88. M. ILAS, n. dj., 398., 399. M. MACKINTOSH, n. dj., 242., 243. M. ILAS, n. dj., 398. Isto, 425. Duaan BIBER, The Jugoslav Partisans and the British in 1944., British Political and Military Strategy in Central, Eastern and Southern Europe in 1944, London, 1988, 115., 125., 126. Tito je zapovjedniku savezni kih snaga za Sredozemlje gen. Henryu Meitlandu 21. studenog 1944., dozvolio koriatenje jadranskih luka. Meutim za njega su savezni ke trupe i mornarica imale status privremenog gosta na tlu Jugoslavije, kojim je civilno upravljao NKOJ, a ratnim operacijama NOVJ. B. PETRANOVI M. ZEEVI, n. dj., 707. D. BIBER, n. dj., 117. Po njema kom povla enju iz Gr ke Britanci su 14. listopada 1944. s gr kim snagama iz Kaira pod vodstvom generala Scobie-a, zauzeli Atenu i osigurali vladi George Papandreua povratak u zemlju. Bio je to najva~niji dio politi kog plana Britanaca na Balkanu. Cilj britanske politike bio je da poslijeratna Gr ka bude nekomunisti ka i prijateljska zemlja s Velikom Britanijom. Lars BAERENTZEN, British strategy towards Greece in 1944. British Political and Military Strategy in Central, Eastern and Sothern Europe in 1944, London 1988., 130.-134. Problem za Britance izbija u prosincu 1944. kada je po eo otvoreni rat s EAM-om za Atenu. Britanci su poslali poja anja oko 10 000 vojnika i za aest tjedana slomili otpor EAM-a koji nije imao nikakvu pomo Sovjeta, jer se Staljin dr~ao obeanog Churchillu i Gr ku prepustio Britancima. MURRAY-MILLETT, n. dj., 564. 565. A. HADRI i dr., n. dj., 135. 145. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 240., 241. U jesen 1944. u samo mjesec dana jedinice 8. korpusa NOVJ pod komandom Petra Drapaina, oslobodile su skoro cijelu Dalmaciju sa Splitom, `ibenikom i Dubrovnikom i gradove u dubini teritorija, Imotski i Sinj. Preostalo je osvajanje va~nog prometnog voriata Knina. Ondje su Nijemci povla ei se iz Dalmacije krajem listopada 1943. stacionirali zna ajnije snage oko 20 000 vojnika (14 000 njema kih, 1500 ustaako-domobranskih i 4500 etnika) i uspjeli odbaciti partizanske napade. Ipak brojnije snage NOVJ-a (27 000) i monije artiljerije i tenkova (2:1 za NOVJ) do po etka prosinca 1944. oslobodile su Knin, a time su zavraene operacije i u oslobaanju Dalmacije. Gojko MILJANI, Velike bitke na jugoslavenskom ratiatu, Beograd 1987., 297., 311. F. JELI-BUTI, n. dj., 296. Nikola ANI, Povijest Osmog dalmatinskog korpusa Narodno oslobodila ke vojske Hrvatske 1943. 1945., Split, 2004., 115.- 209. Ivan Bagrianov prosavezni ki orijentiran preuzima mjesto premijera krajem svibnja 1944. Cilj mu je bio napustiti sile Osovine i Bugarskoj osigurati prijelaz u savezni ki tabor. Obzirom da sa Sovjetima Bugarska nije bila u ratu, htio je postii mirno rjeaenje. Staljin je meutim 23. kolovoza 1944. po zauzimanju Rumunjske donio odluku da Bugarska mora biti osvojena i nije htio pregovarati niti s vladom Ivana Bagrianova (do 31. kolovoza), niti njegova nasljednika Konstantina Muravieva. }elio je vlast osigurati komunisti kom Narodnom frontu, koji u Bugarskoj nije imao zna ajnijg utjecaja do pojave Crvene armije. M. MACKINTOSH, n. dj., 241.- 246. M. ILAS, n. dj. 423. Na temelju dogovora Tito-Staljin iz rujna 1944., Crvena armija je dobila dozvolu za privremeni ulazak sovjetskih trupa na jugoslavenski teritorij, do okon anja operacija prema Maarskoj. Pri tome je Crvena armija morala poativati kao civilnu vlast NKOJ. SSSR se nije obratio kraljevskoj vladi u Londonu, ve maraalu Titu. Sporazum o uvjetima ulaska sovjetskih trupa na jugoslavenski teritorij su postigli NKOJ i Sovjetska vrhovna komanda. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 721., 722. M. ILAS, n. dj., 396. B. KRIZMAN, n. dj., II. sv., 161., 174.-176. Na povratku iz Moskve iz Rumunjske Tito je 6. listopada 1944. naredio napad na Beograd. Neposredni napad uslijedio je 14. listopada i trajala je do 22. listopada. Sudjelovalo je preko 100 000 jugoslavenskih i sovjetskih vojnika i 60 000 njema kih. Poginulo je i zarobljeno preko 25 000 njema kih vojnika i oko 4000 vojnika NOVJ-a i Crvene armije. Time su zavraene velike ratne operacije NOVJ-a u Srbiji, zapo ete u ljeto 1944. G. MILJANI, n. dj., 282. Takoer ga optu~uje za povezivanje s HSS-ovim vojnim vrhom i pokuaaj da u ruke HSS-ovih paravojnih vojni kih formacija preda njema ko oru~je. Pukovnik Pribani se spominje kao pregovara . HDA Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.17. F. JELI-BUTI, n. dj., 297. U posljednjoj fazi rata oru~ane snage NDH stavljene su pod zapovjedniatvo GUS-a. Domobranstvo je brojalo oko 80 000 tisua vojnika, a ustaaka vojnica 76 000. Hrvatske partizanske snage brojale su oko 150 000 vojnika u pet korpusa, od ega su 60% bili Hrvati, 28% Srbi i 12% ostali. Odnos suprotstavljenih snaga bio je 1:1. D. BILAND}I, n. dj., 182. Ve u Teheranu krajem 1943. Saveznici su dogovorili podraku Titovu narodnooslobodila kom pokretu i stvaranje nove federativne jugoslavenske zajednice. Tom je prigodom odlu eno da e se Jugoslavija kao dr~ava obnoviti u potpunom teritorijalnom integritetu. Drugi sporazum Tito i `ubaai potpisan je 1. studenog 1944., a dogovoreno je da Jugoslavija kao pravni slijednik Kraljevine Jugoslavije, priznata u druatvu Ujedinjenih naroda pristupi formiranju vlade sastavljene od lanova NKOJ-a i emigrantske vlade iz Londona. U odsustvu kralja da se uspostavi kraljevsko namjesniatvo do kona ne odluke Ustavotvorne skupatine kakvo e biti dr~avno ureenje nove Jugoslavije, te da AVNOJ obnaaa zakonodavnu vlast do prvih izbora za Ustavotvornu skupatinu. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 691. 693. D. BILAND}I, n. dj., 152., 163. 166. Nakon Teherana politika Saveznika prema jugoslavenskom pitanju jedinstvena je. Poruka Churchilla Staljinu po etkom 1944., netom nakon Teheranske konferencije svjedo i da su Saveznici dogovorili da nee jednostrano postupati, da e podupirati isklju ivo Titov pokret otpora, ali da e raditi i na pribli~avanju NKOJ-a s izbjegli kom vladom u Londonu. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 203., 204., 374. D. REYNOLDS, n. dj., 100. Ustaaka vlast nastojala je biskupsku konferenciju odr~anu u o~ujku 1945. u Zagrebu iskoristiti u propagandne svrhe, kao i predstavnike islamske, pravoslavne i evangeli ke crkve, F. JELI-BUTI, n. dj., 299.-302. D. Biland~i navodi kako je Biskupska konferencija u Zagrebu potkraj o~ujka 1945. pokazala koje je bilo odreenje Katoli ke crkve. U Poslanici je hrvatska dr~ava 1941. 45., izraz volje hrvatskog naroda, bila podr~avana od crkvenog vrha, bez upuatanja u ocjenu ustaakog re~ima. Kao ato je i mogui dolazak boljaevika na vlast bio neprihvatljiv crkvenom vrhu. D. BILAND}I, n. dj., 184. Ciliga pak tvrdi kako je biskupska Poslanica bila politi ki promaaaj, inicijativa koja nije respektirala odluke Saveznika, a kojom se tra~ilo o uvanje hrvatske dr~ave u nekoj Podunavskoj federaciji, tj. obnovljenoj Habsburakoj monarhiji. Bilo je to zazivanje nekog etvrtog puta, ni ustaakog, ni HSS-ovog, ni komunisti kog, nego ekskluzivno hrvatskog i katoli kog. Ante CILIGA, Sam kroz Europu u ratu (1939-1945), Pula 1998., 360., 361. Stanko Vitkovi u lanku Hrvatska revolucija objavljenom u Hrvatskoj smotri u prosincu 1942. pripisuje postanak hrvatske dr~ave tzv. prvoj revoluciji openarodnog karaktera koja se uglavnom odigrala na vojnom i politi kom planu: Oslobodili smo se, jer je Bog tako htio, jer je to tra~ila meunarodna pravda, jer smo mi to htjeli, na tome radili, za to pridonosili ~rtve materijalne i moralne, u krvi i ~ivotima joa ih uvijek pridonosimo. Stanko VITKOVI, Druga revolucija, Hrvatska smotra, br. 12, prosinac 1941. 621. Sli an prikaz daje poglavni pobo nik Bla~ Lorkovi u svojem eseju o eti koj vrijednosti ustaakih na ela, iako niti on nigdje eksplicitno ne navodi ustaake saveznike i njihovu presudnu ulogu. On svrstava ustaaku revoluciju u jedan veliki europski nacionalisti ki pokret usmjeren protiv pre~ivjelog liberalizma i nove opasnosti boljaevizma. Pritom priznaje da oru~je velikih sila nosi glavnu rije u tom velikom ratu ideja, ali poru uje hrvatskim graanima kako NDH ima svoj put zacrtan u na elima ustaakog pokreta i viziji Poglavnika. Bla~ LORKOVI, Eti ka vrijednost ustaakih na ela, Prosvjetni ~ivot, god. 1, br. 1-2, Zagreb, srpanj kolovoz 1942. Na inicijativu KPH, a uz odobrenje CK KPJ, po uzoru na AVNOJ, 13. i 14. lipnja 1943. na Plitvi kim jezerima osnovano je Zemaljsko antifaaisti ko vijee narodnog osloboenja Hrvatske mao najviae predstavni ko tijelo NOP-a Hrvatske. Za prvog predsjednika je izabran Vladimir Nazor. Na svom drugom zasjedanju 12-15. listopada 1943. u Plaakom ZAVNOH je oblikovan kao Sabor s izvranim odborom i tajniatvom (poput privremene vlade). U njemu su bila i 34 predstavnika HSS-a i Samostalne demokratske stranke. Dokaz da je ZAVNOH imao status najviae politi ke vlasti u Hrvatskoj, govori i podatak da je to tijelo na spomenutom II. zasjedanju donijelo odluku o pripojenju Istre, Zadra, Cresa, Lastova, i onih dijelova Dalmacije koje je Italija 1941. anketirala prema Rimskim ugovorima s NDH. Takoer su proglaaeni neve~ei svi ugovori koje je Kraljevina Jugoslavija potpisala s Kraljevinom Italijom. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 647. D. BILAND}I, n. dj., 150.-153. H. MATKOVI, Povijest Hrvatske selja ke stranke, 434.- 436. Na svom treem zasjedanju u Topuskom 8.-9. svibnja 1944. ZAVNOH se konstituirao u najviai organ dr~avne vlasti Hrvatske. Na temelju donesenih ustavnih akata, on postaje jedini pravi dr~avni sabor Hrvatske, te vrhovno zakonodavno i izvrano narodno predstavni ko tijelo Federalne Dr~ave Hrvatske kao ravnopravne federalne jedinice Demokratske Federativne Jugoslavije. Fikreta JELI-BUTI, Hrvatska selja ka stranka, Zagreb 1983., 269. Doprinos Hrvatske pobjedi antifaaisti ke koalicije, Zagreb, 1995. 64., 65. Spremnost, br. 124., 2. srpnja 1944., 1. Spremnost, br. 123, 25. lipnja 1944., 1., 2. Ciliga tvrdi kako stavovi Staljina po pitanju hrvatske dr~avnosti nisu uvijek bili isti, ali da su bili usklaivani s imperijalnim interesima SSSR-a. On tvrdi kako je 1941. po ruaenju Jugoslavije,a prije njema kog napada na SSSR Staljin preko berlinskog veleposlanstva ponudio Paveliu priznanje NDH, te da je od KPJ zatra~io pozitivan odnos prema NDH. No, odnosi e se bitno promijeniti po o~ivotvorenju plana Barabarosse. Meutim, kada je u ljeti 1944 sovjetska vojska uala na tlo Balkana u Rumunjsku, Staljin je, novodi Ciliga, tra~io od Tita ujedinjenje Jugoslavije s Bugarskom u novu Federaciju Ju~nih Slavena. Kada je Tito odbio sovjetske uvjete, Staljin je pokuaao sprije iti obnovu Jugoslavije ponudivai Paveliu preko `vicarske priznanje NDH u granicama iz 1941., uz uvjet da Crvena armija ue nesmetano na teritorij NDH, te da u NDH uz ustaaki pokret bude legalizirana i Komunisti ka stranka Hrvatske. Paveli je navodno prekinuo pregovore, a okolnosti, kako ka~e Ciliga, nisu do kraja razjaanjene. Ciliga na~alost ne navodi koji su mu izvori za navedene konstrukcije, ve samo pretpostavlja kako o tome neato viae znaju lanovi Pavelieve obitelji. A. CILIGA, n.dj., 362., 363. M. ILAS, n. dj., 372. Spremnost, br. 145, 26. studenog 1944., 1. Spremnost, br. 147., 10. prosinca 1944., 1. Andrija Hebrang, politi ar i dr~avnik (1899. 1949.) Od o~ujka 1941. lan Politbiroa CK KPH. U svibnju 1941. postaje rukovoditelj Vojnog komiteta KPH, a u lipnju lan Operativnog rukovodstva za Hrvatsku. Potkraj velja e 1942. zarobljen je od ustaake policije i zatvoren u Staroj Gradiaki, a u razmjeni u rujnu 1942. osloboen. Du~nost politi kog sekretara CK KPH preuzeo je potkraj 1942., a kooptiran je i u Politbiro CK KPJ. Potom radi na osnivanju ZAVNOH-a za ijeg je potpredsjednika imenovan. U radu ZAVNOH-a blisko je suraivao s lijevim krilom HSS-a okupljenim oko Izvranog odbora, ali se sukobio s B. Magovcem koji tra~io autonoman status HSS u JNOFH u jesen 1944. U svojim nastupima 1943. isticao je ZAVNOH kao izraz hrvatske suverenosti i tijelo nadle~no za donoaenje svih odluka koje se odnose n a Hrvatsku. Na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u listopadu 1943. u Plaakom u politi kom referatu po prvi put je iznio prijedlog federalnog ustrojstva i demokratskog karaktera Jugoslavije u kojoj e biti osigurana svakom narodu nacionalna prava, sloboda i samostalnost. Ve tada su neki lanovi Politbiroa CK KPJ, poput M. ilasa prozivali da premalo isti e «jugoslavenstvo». Zbog toga je na prijedlog E. Kardelja, a uz suglasnost lanova Politbiroa CK KPJ M. ilasa i A. Rankovia smijenjen s polo~aja sekretara CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije u NKOJ-u i predsjednikom Privrednog savjeta. U Privremenoj vladi Tita i `ubaaia osnovanoj 7. o~ujka 1945. imenovan je za ministra industrije. U travnju 1946. sukobio se Politbiroom oko koncepcije gospodarskog razvoja, morao je dati ostavku na du~nost ministra i predsjednika Privrednog savjeta. Isklju en je iz Politbiroa CK KPJ. Definitivan politi ki obra un uslijedio je u vrijeme sukoba FNRJ i SSSR-a. Ranije nesporazume i osobni Titov strah da bi sovjetska strana mogla upotrijebiti Hebranga za formirane alternativne vlade zape atila je Titov izjava da je Hebrang kritizirao stanje u zemlji pred ruskim predstavnicima. U svibnju 1948. uhien je pod sumnjom da je u ustaakom logoru 1942. po inio djela protiv interesa NOP-a (da je navodno pristao na suradnju s ustaakom policijom) i da je sabotirao gospodarsku politiku zemlje. Nakon 11 mjeseci zatvorske istrage Udbe (Uprava dr~avne bezbjednosti, tajna jugoslavenska policija, osnovana je u svibnju 1944. pod imenom Odjeljenje zaatite naroda (OZNA) pri Povjerenstvu za obranu NKOJ-a, vodio ju je lan CK KPJ Aleksandar Rankovi) Hebrang nije priznao krivnju, niti mu je iata dokazano, pa je nakon mu enja umoren, vjerojatno u lipnju 1949., a da suenje nikada nije provedeno. Vlast je to nastojala prikriti izjavom o samoubojstvu. Ivan SUPEK, Krunski svjedok u Hebrangovu slu aju, Zagreb 1990. M. ILAS, n. dj., 320.-322., 399., 401., 402. Hebranga. Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996., 435 Spremnost, br. 147., 10. prosinca 1944., 1. Mortigjija misli na Proglas inicijativnog odbora ZAVNOH-a i vijenika AVNOJ-a iz Hrvatske, hrvatskom i srpskom narodu u kojem se kao jedan od ciljeva ZAVNOH-a postavlja istjerivanje njema kih i talijanski okupatora i uniatenje njihovih domaih plaenika, Pavelievih ustaaa i etnika Dra~e Mihailovia. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 644. Argument koji spori pravnu utemeljenost NDH baziran je na tzv. Stimsonovoj doktrini iz 1932., a kojom se s pravnog aspekta ne priznaju promjene koje izvrai neprijateljski tabor. Tomislav Jonji navodi da je jugoslavenska historiografija definirajui NDH kao privremenu ratnu tvorevinu, pritom negirajui dr~avnost NDH, osim uobi ajenih argumenata koristila i pravne, konvenciju iz 1899. i 1907. po kojoj okupator po pravilima Haake konvencije nema pravo mijenjati zate eno stanje. Tomislav JONJI, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., Zagreb 2000., 278. B. PETRANOVI-M. ZEEVI, n. dj., 648., 649. HN, br. 1159, 12. listopada 1944., 1. Misli koje mu e Engleze, HN, br. 1104, 11. studenog 1944., 3. }alosna i gorka rasprava u Donjem domu, br. 1215, 17. prosinca 1944, 1. Sovjetski ultimatum Churchillu, SNL, br. 1115, 30. prosinca 1944., 2. Sovjetsko oru~je za gr ke komuniste, SNL, br. 1103, 15. prosinca 1944., 1. A englezska vlada ne vidi, SNL, 6. prosinca 1944., 1. U Dumbarton Oaksu, Spremnost, 27. kolovoza 1944., 5. Zaklju ci u Dumbarton Oaksu, Spremnost, br. 141, 29. listopada 1944., 5. Zapadno europski blok, Spremnost, br. 140, 22. listopada 1944., 4., Protiv zapadne zajednice, Spremnost, 26. studenog 1944., 5. Joa o zapadnom bloku, Spremnost, br. 146, 3. prosinca 1944., 5. Po etak poljskog raspada, Iza ruaevina Sofije, Spremnost, br. 137, 1. listopada 1944., 4., 5. Mikolajczykova ostavka, Spremnost, br. 148, 17. prosinca 1944., 4. Sumrak nad Jugoizto nom Europom, Spremnost, br. 147, 10. prosinca 1944., 4. HN, br. 1193, 22. studenog 1944., 1. Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled avicarskog novinstva, br. 784, Nova Entente Cordiale. U to vrijeme u Parizu su gostovali Eden i Churchill. HN, br. 1195, 24. studenog 1944., 1. HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 27, Pregled avicarskog tiska, br. 792, Kako saveznici zamialjaju Europu nakon rata. HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 27, Pregled avedskog tiska, br. 800, Sovjetski utjecaj. HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 27, Pregled avedskog tiska, br. 591, Antanta na zapadu ili blok na iztoku. Izbor lanaka iz neutralnog tiska ato ga je pripremao Izvjeatajni ured bio je namijenjen GRP-u i Novinskom odsjeku MVP-a, a podobni lanci ili segmenti lanaka koriateni su za potrebe tiska. Jedino je Spremnost bila izuzeta od druge razine selektiranja i direktno je primala tjedne preglede Izvjeatajnog ureda. D. REYNOLDS, n. dj., 99. A. ROTHBERG, Victory, 121. D. REYNOLDS, n. dj., 100. HN, br. 1194, 24. studenog 1944., 1. D. REYNOLDS, n. dj., 107. A. ROTHBERG, Victory, 121. HN, br. 1194, 24. studenog 1944., 1. Novine, br. 165, 11. prosinca 1944., 1. HN, br. 1208, 9. prosinca 1944., 1. HN, br. 1209, 10. prosinca 1944., 7. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26., Pregled avicarskog novinstva, br. 771, Velika Britanija i politi ke struje u Gr koj. Englezi su se naali u jednoj paradoksalnoj situaciji u Gr koj. S vojnog aspekta morali su od 1942.-1944. potpomagati komunisti ki EAM/ELAS (Nacionalni oslobodila ki front pod vodstvom KKE, komunisti ke parije Gr ke), najja u antifaaisti ku snagu protiv Nijemaca, a politi ki cilj bio im je po njema kom povla enju onemoguiti EAM-u preuzimanje vlasti. Unato ~elji da stvore protute~u preko EDES-a (Gr ka narodna oslodila ka vojska) antikomunisti ke vojne organizacije, to im nije uspjelo, jer je do kraja 1944. EDES kontrolirao samo jedan dio Epira. Lars BAERENTZEN, n. dj., 130.-146. Isto. L. BAERENTZEN, n. dj., 140.-146., Povijest, 17. knjiga, 364. 367. A. ROTHBERG, Victory, 80.-82. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 240., 241. D. REYNOLDS, n. dj., 108. Isto, 139. HN, 1116., 23. kolovoza 1944., 6. U Dumbarton Oaksu, Spremnost, br. 132, 27. kolovoza 1944., 5. Zaklju ci u Dumbarton Oaksu, Spremnost, br. 141, 29. listopada 1944., 5. Zaklju ci u Dumbarton Oaksu, Spremnost, 29. listopada 1944., br. 141., 5. Spremnost, br. 132, 27. kolovoza 1944., 5. Spremnost, br. 141, 29. listopada 1944., 5. Spremnost, br. 153, 6. velja e 1945., 2. Spremnost, br. 166., 22. travnja 1945., 4. Spremnost, br. 159, 4. o~ujka 1945., 1. HN, br. 1159, 12. listopada 1944., 1. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled avedskog tiska, br. 559, Novi savez naroda. Misli se na predlo~enih pet stalnih lanica Vijea sigurnosti UN-a. Novine, br. 156., 16. listopada 1944., 4. Dumbarton Oaks, October 7, 1944, Washington Conversation on International Peace Security Organization. D. REYNOLDS, n. dj., 114. Najbolji primjer kako su ustaake vlasti objaanjavale izbor njema kog saveznika daje Marko Sinov i. On navodi kako je mit o stvaranju NDH kao produktu faaisti ko-nacisti kog braka nametnut od neprijatelja hrvatske dr~avnosti, jugoslavenske izbjegli ke vlade u Londonu, te partizanskih snaga. On dalje navodi kako su te protuhrvatske snage nastojale prikriti ono ato se tako o ito manifestiralo u ~ivotu Kraljevine Jugoslavije, volja hrvatskog naroda za slobodu i vlastitu dr~avu. Poato realizacija dr~avnosti i nacionalnog osloboenja nije mogla biti ostvarena redovitim putem i normalnom politi kom evolucijom, iskoriaten je ratni mete~, ato su kroz povijest mnogi narodi iskoristili. Dakle, Sinov i zaklju uje, NDH nisu stvorili ni Hitler, ni Mussolini, nego hrvatski narod svojom unutarnjom revolucijom. Argument su prema Sinov iu dokumenti, npr. Tajni arhiv Galeazza Ciana, koji jasno potvruje da su sile Osovine imale u planu o uvati Kraljevinu Jugoslaviju. Marko SINOVI, N.D.H. u svietlu dokumenata, Buenos Aires, 1950. Zagreb 1998., 21.-25. Od broja 1241 do 1278 Spremnost, br. 159, 4. o~ujka 1945., 1. Spremnost, br. 165, 15. travnja 1945., 1. Staljinu ionako nije trebala konferencija za Isto nu Europu, jer on je svoje ostvario na bojnom polju. Za sastanak je prije svega bio zainteresiran Roosevelt, koji je o ekivao sovjetsko uklju enje u rat na Pacifiku (iako je ve u kolovozu 1944. imao vijesti o izgradnji monog atomskog oru~ja i najavu da bi bomba mogla biti u uporabi do kolovoza 1945. nije znao hoe li to biti dovoljno za slom Japana) i Churchill koji je osjeao opasnost od boljaevizacije velikog dijela Europe, pa je inzistirao (u podjeli Njema ke) na uklju enje Francuske kao va~ne kontinentalne brane. D. REYNOLDS, n. dj., 100., 103., 110., 114., 115., 122., 148. MURRAY-MILLETT, n. dj., 477. A. ROTHBERG, Victory, 121. HDA, Fond MVP Izvjeatajni ured, kut. 28, Pregled avicarskog tiska br. 823, 15. sije nja 1945. Trojni sastanak, SNL, br. 1120, 8. sije nja 1945., 2. SNL, br. 1121, 9. sije nja 1945., 2.HL, br. 22, 27. sije nja 1945., 2. SNL, br. 1129, 18. sije nja 1945., 3. Ova je konstatacija posve neto na. Njema ka je bila ve pora~ena, Poljska e u Jalti biti obnovljena u novim granicama, a u Lublinski odbor trebali su ui i predstavnici poljske emigrantske vlade, kako je tra~io Churchill. `to se pak ti e britanskog imperija, Engleska nije izgubila kolonije i dominione, a utjecat e na uspostavu ravnote~e snaga u poslijeratnoj Europi, ato potvruje slu aj Gr ke, dijelom Jugoslavije, te revitalizacija Francuske kao va~ne kontinentalne sile. Spremnost, br. 153, 6. velja e 1945., 2. HN, br. 1068, 27. lipnja 1944., 2. Novine, br. 175, 19. velja e 1945., 1. HDA, Fond HDU Croatia, kut.94., Radni materijal za pripremu lanaka, Pisanje Nipon Timesa. SNL, br. 1149, 10. velja e 1945., 8. HDA, Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 28, Pregled avicarskog tiska br. 844, 8. velja e 1945., Granice budue Njema ke. Na drugom sastanku velike trojke dogovorena je: 1) Bezuvjetna kapitulacija Njema ke i podjela na 4 okupacijske zone cijele zemlje i grada Berlina. 2) Demilitarizacija i denacifikacija Njema ke 3) donijeta je odluka o ratnim reparacijama Njema ke. 4) Poljskom komitetu nacionalnog osloboenja priznat je status privremene vlade, ali je dogovoreno da e se zajedni kim snagama triju saveznika raditi na vladi poljskog nacionalnog jedinstva koja bi trebala uklju iti i druge politi ke opcije, i predstavnike emigrantske vlade. 5) Potvrene su granice Poljske na istoku (Curzonova linija) i zapadu rijeke Odra i Nyssa, te dobici na sjeveru u Isto noj Pruskoj. 6) Prihvaeno je osnivanje Ujedinjenih naroda. 7) Staljin je prihvatio uklju enje SSSR-a u rat protiv Japana najkasnije 90 dana od njema ke kapitulacije, za ato je obean SSSR-u ju~ni dio otoka Sahalina i Kurilski otoci. 8) Potvrena je ranija odluka koja se sada eksplicitno odnosi na graane Sovjetske Rusije i Jugoslavije, da svi moraju biti vraeni u svoje zemlje. 9) Po pitanju Jugoslavije donijeta je odluka da se po hitnom postupku provede sporazum Tito-`ubaai, formira Privremena vlada, te da AVNOJ bude proairen za lanove posljednjeg jugoslavenske skupatine koji se nisu kompromitirali kolaboracijom s neprijateljem. Joint Communique On Crimea Conference, February 12, 1945. A. ROTHBERG, Victory, 86.-97. HN, br. 1252., 4. velja e 1945., 12. SNL, br. 1155, 17. velja e 1945., 3. SNL, br. 1164, 28. velja e 1945., 1. HDA, Fond HDU Croatia, kut.94, Radni materijal za pripremu lanaka, Tri velika saveza dr~ava pod sovjetskom zaatitom. Tijekom rata u Moskvi je djelovao Sveslavenski komitet. Staljin se poslu~io idejom iz Carske Rusije o majci Rusiji koja povezuje sve Slavene. Inicijalno program je imao za cilj udru~iti Slavene u borbi protiv Nijemaca, da bi u finalnoj fazi rata Staljin preko Sveslavenskog komiteta nastojao osigurati SSSR-u politi ki utjecaj i pokroviteljstvo nad svim slavenskim narodima. Staljinova strategija pokazala se naro ito uspjeanom meu komunistima slavenskih zemalja koji su u Staljinu i Sveslavenskom komitetu vidjeli mogunost za preuzimanje vlasti u svojim dr~avama. Apsurdna je teza da bi Albanija bila dio sveslavenskog saveza kao neslavenska zemlja, kako se to navodi u tisku NDH. M. ILAS, n. dj., 376. SNL, br. 45, 3. o~ujka 1945., 1. HN, br. 1259, 13. velja e 1945., 1. Odluke s Krima Novinski odsjek GRP-a imao je na raspolaganju u izvornom obliku od 12. velja e kada je HDU Croatia prenijela Tassove vijesti iz Moskve. Meutim ti su podaci koriateni parcijalno i mijenjan im je kontekst prema potrebama ustaake propagande. HDA, HDU Croatia, kut. 94, Radni materijali za pripremu lanaka, Izvjeae o krimskoj konferenciji, Izjave triju savezni kih vodja. Iznova se Poljaci posve neopravdano svrstaju uz bok s Nijemcima i Hrvatima, pora~enima u ratu, iako su Poljaci joa od 1940. dio savezni kog bloka, a Poljska pod njema kom okupacijom do po etka 1945. Vidi poglavlje Poljsko pitanje i savezni ki prijepori. HN, 1259, 13. velja e 1945. 1. Nakon Krima, Spremnost, br. 159., 4. o~ujka 1945., 1. Vjera u Hrvatsku, Spremnost, br. 165, 15. travnja 1945., 1. Meunarodne ratne okolnosti u kojima je stvorena NDH, te obveze koje je preuzeo poglavnik Ante Paveli prema talijanskoj, a onda i njema koj strani i prije preuzimanja vlasti, predodredit e slab polo~aj Nezavisne Dr~ave Hrvatske i upitan suverenitet, imajui u vidu prisutnost i djelovanje njema kih i talijanskih trupa na jugoistoku Europe u razdoblju 1941. 45. Sam in radijskog proglaaenja NDH Slavka Kvaternika 10. travnja 1941. bio je uvjetovan ulaskom njema ke vojske u Zagreb, a dolazak Poglavnika u Zagreb nekoliko dana kasnije teritorijalnim ustupcima Kraljevini Italiji. Ustaaki re~im nije imao utjecaja na itav prostor bivae Kraljevine Jugoslavije na osnovi dogovora Njema ke i Italije tretiran je kao okupirana zona. F. JELI-BUTI, NDH, 61., 85. T. JAKOVINA, n. dj., 176. D. REYNOLDS, n. dj., 102., 148.-150. Joint Comunique On Crimea Conference, February 12, 1945. D. REYNOLDS, n. dj., 116.-123. A. ROTHBERG, Victory, 86.-97. Konferencija u San Franciscu trajala je od 25. travnja do 26. lipnja 1945. Uz etiri velike sile SAD, Veliku Bitaniju, SSSR i Kinu sudjelovalo je 46 zemalja. Bile su to zemlje potpisnice Deklaracije Ujedinjenih naroda od 1. sije nja 1942. i one zemlje koje su do o~ujka 1945. objavile rat silama Osovine. Konferenciji je nazo ilo ukupno 282 delegata, a zavraila je jednoglasnim usvajanjem i potpisivanjem Povelje UN-a i formiranjem Meunarodnog suda pravde. Ne bi li se postigao konsenzus na konferenciji u San Franciscu u injene su tek manje izmjene prijedloga Povelje iz Dumbarton Oaksa. Reducirani su uvjeti pod kojima velike sile mogu aktivirati koriatenje instituta veta, te su date aire ovlasti Ekonomskom i Socijalnom vijeu. Encyclopedia of the Nations, The making of the United Nations, United Nations webedition, www.nationsencyclopedia.com/United-Nations/index.html Fond MVP Izvjeatajni ured, kut. 28., Pregled avicarskog tiska br. 881., 20. o~ujka 1945., Mala razmimoila~enja meu saveznicima. HN, br. 1300, 4. travnja 1945., 1. Sastanak u San Francisku, HN, br. 1302, 6. travnja 1945., 1. Novine, 3. travnja 1945., br. 181, 1. Zahtjev Staljina da SSSR bude u Generalnoj skupatini UN-a zastupan sa 16 glasova, za po principu da svaka sovjetska republika mora imati po jedan glas, napuaten je u Jalti. Zadovoljio se glasom za SSSR, te po jedan za Ukrajinu i Bjelorusiju. Obzirom da je Staljin odustao od zahtjeva za 16 glasova u Generalnoj skupatini samo dan nakon otvaranja razgovora u Jalti, neposredno pred pregovore o Poljskoj, vjerojatno mu je to bila pregovara ka taktika i argument za trgovinu. A. WERTH, n. dj., 282. D. REYNOLDS, n. dj., 117. Spremnost, br. 165., 15. travnja 1945., 5. SNL, br. 1143, 3. velja e 1945., 3. SNL, br. 1148, 9. velja e 1945., 2. Sovjeti su provodili odmazdu nad njema kim stanovniatvom, ali ni Poljaci nisu bitno bolje proali. Uniatavanja svega ato je njema ko, uklju ivalo je i masovnu pojavu seksualnog zlostavljanje. Werth o tome piae, koristei lanke Ilje Erenburga i na temelju svjedo anstava ruskih asnika, na sljedei na in: Bilo je i mnogo plja ke, otima ine i silovanja. Uz silovanje su nedvojbeno iala i mnoga zvjerstva. Meutim, kako mi je poslije rekao jedan ruski major, mnoge Njemice su nekako pretpostavljale, da je sada na Rusima red, te da se nema smisla odupirati. Pristup ~eni je, rekao je, obi no bio vrlo jednostavan. Netko bi od naaih momaka samo trebao rei: Frau, komm i znala je ato je eka& Pogledajmo stvarima u o i. Gotovo etiri godine Crvena armija je bila gladna seksa. Lako je bilo oficirima, a pogotovo atabnim oficirima, od kojih su mnogi imali ~enu pri ruci tajnicu, daktilografkinju, bolni arku ili konobaricu u kantini. Meutim, obi ni Ivanuaka u tom pogledu nije imao prilike. U Poljskoj se dogodilo nekoliko ~alosnih stvari, ali ato se ti e silovanja, uglavnom je odr~ana prili no stroga disciplina& Ali plja ka i silovanje velikog opsega zapo eli su tek kada su naai vojnici doali u Njema ku. Naai su vojnici bili toliko seksualno izgladnjeli da su esto silovali starice od aezdeset, sedamdeset, pa i osamdeset godina na veliko iznenaenje, ako ne i pravo zadovoljstvo bakica. Takav tip ponaaanja poticala je prije svega propaganda, najzorniji primjer lanci su Ilje Erenburga: Njema ka je vjeatica& .. Mi smo u Njema koj. Njema ki gradovi gore, ja sam sretan. Nijemci nemaju duae& & U Berlinu emo postaviti vjeaala& Niata neemo zaboraviti. Dok napredujemo kroz Pomorje, pred o ima nam je opustoaena, krvlju natopljena zemlja Bjelorusija. A. WERTH, n. dj., 276. MURRAY-MILLETT, n. dj., 475. M. ilas takoer svjedo i o ekscesima, koji su pratili Crvenu armiju nakon oslobaanja Beograda, brutalnostima prema stanovnicima Beograda, otimanju oru~ja, satova i silovanju ~ena. On tvrdi kako su njegovi ideali o Crvenoj armiji posve ia ezli pred razularenoau sovjetskih vojnika. M. ILAS, n. dj., 403., 404. SNL, br. 1128, 17. sije nja 1945., 1. SNL, br. 1146, 7. velja e 1945., 2. Trei svjetski rat, HL, br. 111, 15. svibnja 1944., 5. Trgova ki posao ili priprema za rat, HL, br. 197., 26. kolovoza 1944., 5. Novine, br. 173, 5. velja e 1945., 8. SNL, br. 1161, 24. velja e 1945. 2. Milan Ilini autor je nekoliko knjiga za vrijeme i nakon rata udni ljudi iz 1944., Beogradski protokol i Hrvati iz 1966., a tvorac je i djela Utajena istina (Berlin 1970.) u kojem na ve ranije spomenuti apologetski na in pristupa tuma enju uvrije~enih prijepora oko NDH. Knjiga sadr~i etiri poglavlja i to: Kako su Hitler i Mussolini osnovali NDH ?, Povla enje u smrt, Likvidacija hrvatskog generaliteta i Narodni heroji. Ve u prvom poglavlju ove knjige autor nastoji opovrgnuti komunisti ke teze o Hrvatskoj kao planiranom produktu sila Osovine. HN, br. 1201, 1. prosinca 1944., 1. HN, br. 1152, 4. listopada 1944. 1. Spremnost, br. 153., 21. sije nja 1945., 1. Misli se na zajedni ku vladu NKOJ-a i kraljevske izbjegli ke vlade koja e biti formirana 7. o~ujka 1945. kao Privremena vlada DFJ. Spremnost, br. 155, 4. velja e 1945., 1. M. MACKINTOSH, n. dj., 250. Iz prepiske Tita i Churchilla tijekom sije nja, velja e, o~ujka 1944., te pregovora u kolovozu jasno je da je Churchill zagovarao airu politi ku osnovu antifaaisti kog pokreta otpora u Jugoslaviji, te suradnju kraljevska vlade i KPJ. Za njega je bila posve neprihvatljiva komunisti ka jugoslavenske vlada, pa je u zapisniku razgovora od 12. kolovoza 1944. u Casserti, jasno navedeno kako Churchill ~eli provedbu sporazuma sa `ubaaiem. Sporazumom u Napulju dan kasnije, Tito se obvezao na provedbu i obeao da nee nametati komunizam u zemlji, ato je bila ~elja Churchilla da u novoj Jugoslaviji onemogui isklju ivo komunistima preuzimanje vlasti, ve i graanskim politi kim opcijama. B. PETRANOVI-M- ZEEVI, 678. 688. L. BAERENTZEN, n. dj., 130.-146. D. BILAND}I, n. dj., 181. Spremnost, br. 161, 18. o~ujka 1945. Spremnost, br. 157, 18. velja e 1945., 1. S. Vitkovi u svojem lanku Snaga dr~avne misli od 18. velja e 1945. pojaanjava kako bi se Hrvati trebali dr~ati u sudbonosnim ratnim okolnostima koje prijete NDH. Za njega je predaja neprihvatljiva, a o uvanje dr~ave sveti nacionalni cilj: Ostali smo kao krvna, nacionalna i dr~avna zajednica s realnim izgledima za bolju budunost, nerazdvojivi, neuniativi, upravo zbog kohezivne snage hrvatske dr~avne misli. Spremnost, br. 157, 18. velja e 1945., 1. Spremnost, br. 158, 25. velja e 1945., 1. Poglavnik je i u vrijeme djelovanja Hrvatskog Dr~avnog Sabora od 23. velja e do 28. prosinca 1942., donosio zakone, jer niti jedna zakonska osnova nije mogla stupiti na snagu bez potpisa Poglavnika i objave u Narodnim novinama. Politi ke stranke isklju ene su iz ~ivota u lipnju 1941. Pavelievom odredbom o sastavu i djelovanju ustaakog pokreta kojom je pokret ustaaa ustoli en u jedinu politi ku snagu. Zastupnici su izabrani po klju u koji je odredio sam Paveli: ~ivui hrvatski narodni zastupnici izabrani na izborima 1918., ~ivui hrvatski narodni zastupnici izabrani na izborima 1938. i osniva i i do~ivotni lanovi Glavnog odbora HSS-a, ~ivui lanovi Vijea bivae Hrvatske stranke prava izabrani 1919., doglavnici, doglavni pobo nici, i povjerenici u Glavnom ustaakom stanu ustaakog oslobodila kog pokreta, te dva predstavnika njema ke manjine. Uglavljena je i va~na klauzula kojom se onemoguavalo imenovanje onima koji su se ogrijeaili o probitke NDH ili povrijedili ugled i ast hrvatskog naroda. R. LANDIKU`I, n. dj., 4. 14. F. JELI-BUTI, NDH, 107, 147. Pogotovo e formiranje Jedinstvene narodnooslobodila ke fronte Hrvatske (JNOFH-a) na inicijativu KPH, imati pogubne u inke za HSS, jer su komunisti te~ili politi koj unifikaciji svih snaga pokreta otpora. Niti Britanci nisu polagali nade u HSS i njegov zna ajniji politi ki utjecaj u novoj Jugoslaviji, o emu svjedo e izvjeaa britanskih predstavnika kod rukovodstva NOP-a, Randolpha Churchilla, Fitzroya Macleana, bojnika Stephena Clissolda tijekom 1944. Istina je, kako Magdi navodi da je J. Krnjevi u prosincu 1944. u pismu Churchillu podigao glas protiv sporazuma Tito-`ubaai, odbacujui Oslobodila ki pokret za legitimnog predstavnika jugoslavenskih naroda, odnosno ZAVNOH kao najviae politi ko tijelo za Hrvatsku, meutim to nee promijeniti stanje stvari. F. JELI-BUTI, HSS, 254.-260. Komunisti su imali prevlast jer su u svojim rukama zadr~ali glavne resore u vladi, predsjedni ko mjesto, (J. B. Tito) ministarstvo unutraanjih poslova (V. Ze evi), ministarstvo industrije (A. Hebrang), ministar za Konstituantu (E. Kardelj koji je s Titom bio realni kreator i vanjske politike DFJ). I ne samo to, u njihovim rukama bila je vojska (oko 100 000 lanova KPJ i 106 000 lanova SKOJ-a), policija, tajna politi ka policija OZN-a (Odjeljenje zaatite naroda) kojom je upravljao A. Rankovi. B. PETRANOVI-M.ZEEVI, n. dj., 698.- 700. Sovjeti su zamjerali Titu ato je dopustio da Milan Grol ue u Privremenu vladu, kao izraziti protivnik komunista prije i za vrijeme rata, te kao ministar u izbjegli koj vladi 1941. 1943. Meutim Tito je smatrao da je M. Grol va~an za opu percepciju Privremene vlade kod zapadnih demokracija, ali i u Srbiji. Respektirajui prigovore iz Srbije da je sporazum Tito-`ubaai, hrvatski dogovor za novu Jugoslaviju, Grol je trebao Privremenu vladu u initi dovoljno srpskom. B. PETRANOVI, Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije, Mere, sastav, mesto u sistemu vlasti, Istorijski glasnik 1, Beograd 1986., 119.-122. Na izborima za ustavotvornu skupatinu Titova Narodna fronta odnijela premonu pobjedu. Bila je to masovna organizacija na airokoj politi koj osnovi koja je do 1947. godine obuhvaala ak 7 milijuna ljudi. NFJ je bila airoka, masovna i openarodna partija, a konce je vukla usko kadrovska monilitna KPJ. Na izborima 11. studenog 1945. za ustavotvornu skupatinu i Narodna fronta je bila jedina lista za koju se moglo glasovati. Iz takti kih razloga ostavljene su i prazne bijele kutije uz onu Narodne fronte, kao svojevrsni privid demokracije. Titova je NF pobijedila s premonih 88,6% glasova, dok su «kutije bez lista» odnijele svega 13%. Nakon izborne pobjede 29. studenog 1945. sastala se Ustavotvorna skupatina i proglasila Republiku. U deklaraciji o proglaaenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ka~e se da je to savezna narodna dr~ava republikanskog oblika, zajednica ravnopravnih naroda koji su slobodno izrazili svoju volju da ostanu ujedinjeni u Jugoslaviji. Time je ukinuta monarhija, Petar II. Karaorevi liaen je svih prava koja su njemu i dinastiji Karaorevia pripadala. D. BILAND}I, 219. lanak Nove Hrvatske od 11. lipnja 1944., Narod nas je zamrzio i izbjegava nas bivaa partizanka pripovieda o krvavoj tragediji zavedenih, u kojem navodno bivaa lanica NOP-a i KP opisuje ~ivot u partizanima ponajbolje pokazuje ato je bila intencija ustaakog re~ima: Sjeanja na komandire i komesare probudjuje u njoj ogavnost, mr~nju na odmetnike i volju za borbu protiv te te~ke rane na divnom tielu naae slobodne i liepe Domovine...Ne tajim da sam bila pod dojmom komunisti ke knji~evnosti, ali ono ato sam do~ivjela daleko je od svake ideologije, daleko od ovjeka dostojnog ~ivota. Jednom rije ju grozota i divljaatvo... Svi mi bili smo izbezumljena zvjerad koja je ~eljna krvi letjela iz borbe u borbu..Narod nas je odbacio. To je i meu nama probudilo mr~nju. Po ela su nasilja od kojih mi se sada je~i ko~a...Ostatak onih koji su se borili samnom je bio biedan. Zara~eni svakojakim bolestima, izmoreni, poluinteligencija najni~e vrste...Ja uvidjam da su njihov na in ~ivota, ideologija daleki svakom hrvatskom ovjeku. Slobodna ljubav doniela je viae zaraznih bolesti koje se ne lie e nikako. Bieda i nevolja. Glavno je da sam se rieaila onog pakla. Poput ove djevojke osjeaju se mnoge «drugarice», no joa uvijek nemaju dovoljno pronicljivosti ili hrabrosti, da se povrate zdravom i sreenom ~ivotu. Svaka majka opraata, pa e im ako se za vremena vrate i naae hrvatske majke oprostiti. Vremenom e nestati bolne rane na tielu naae Domovine, tek e ostati sjeanje i gariata, na podivljale rulje, koje su nam htjele oduzeti slobodu. NH, br. 134, 11. lipnja 1944., 4. Svi potezi ustaakog vrha od kraja 1944. i pokuaaja totalne ustaaizacije druatva potvruju da je Ante Paveli NDH do kraja vezao za ratnu sudbinu III. Reicha. Meutim, kao i u njema kom politi kom i vojnom vrhu pred kraj rata, mnogi su visoko pozicionirani lanovi ustaakog vrha sebi gradili odstupnicu za predaju na Zapadu. A. VOJINOVI, n. dj., 74. EBERLE-UHL, n. dj., 287., 324., 325., 572. Ciliga smatra da je Paveli na kraju Drugog svjetskog rata anticipirao poslijeratni sukob demokratskog Zapada i Sovjeta, pritom dakako uva~avajui injenicu da su Nijemci, iako ve izvjesno pora~eni, vojno joa uvijek dobrim dijelom kontrolirali prostor NDH. Zato se, tvrdi Ciliga, opredijelio za pasivno ekanje angloameri kih snaga, te sporazum o predaji na Zapadu, a Ma eka nije likvidirao poput Lorkovia i Vokia, ra unajui na njegovu pomo i potporu HSS-a u pregovorima sa zapadnim Saveznicima. A. CILIGA, n. dj., 367., 368. HDA, Fond MVP- Izvjeatajni ured, kut. 25, Pregled avicarskog novinstva, br. 704, Kako treba postupati s Nijemcima poslije rata. Navodno su Nijemci u Stocholmu pregovarali s Englezima o separatnom miru, ak je i moskovska pravda joa u sije nju optu~ila Veliku Britaniju za tajne pregovore s Ribbentropom. Ipak, za to nema dokaza. EBERLE-UHL, n. dj., 282., 283. A. SPEER, Sjeanje iz Treeg Reicha, Rijeka 1972., 377. EBERLE-UHL, n. dj., 308. H. R. TREVOR-ROPER, n. dj., 97. HART, n. dj. 679. EBERLE-UHL, n. dj., 334., 335. MURRAY-MILLETT, n. dj. 479. EBERLE-UHL, n. dj., 489. Isto, n. dj, 492., 493. Dana 16. prosinca 1944., pod vodstvom gen. Rundsteta, otpo ela je posljednja zna ajna njema ka ofenziva u Ardenima. Saveznici su zate eni napadom sna~nih njema kih snaga dijelom preba enih s istoka, no napredovanje je zaustavljeno kod Bastogna, koji su 10. oklopna i 101. padobranska ameri ka divizija obranile uz dobru logisti ku potporu. Kona no u sije nju Hitler je odustao od plana velike ofenzive na potezu od rijeke Meuse do Antwerpena i Sjevernog mora. U neato viae od mjesec dana Amerikanci su u Ardenima izgubili 81 000 vojnika (od ega je 19 000 ubijeno, ostali ranjeni i zarobljeni), dok su Nijemci imali oko 100 000 ranjenih, zarobljenih i ubijenih vojnika. U rasponu od 6. lipnja 1944. do po etka sije nja 1945., Nijemci su izgubili 750 000 ljudi i predstojala je obrana Rajne i nacionalnog prostora. MURRAY-MILLETT, 463.-471. HART, n. dj., 639.-659. A. ROTHBERG, n. dj., 71. CALVACORESSI VINT, n. dj., 422. - 424. Churchill je u svojoj poslanici Staljinu od 9. sije nja na sljedei na in opisao situaciju na Zapadu: Bitka na Zapadu, ne ide tako loae. Veoma je mogue da e Nijemci biti istisnuti sa svoje izbo ine uz veoma velike gubitke. To je bitka koju uglavnom vode Amerikanci; i njihovi vojnici sjajno su se borili imajui pri tome teake gubitke. (poato je Staljin obeao ubrzanje priprema i pokretanje zaklju ne sovjetske ofenzive Churchill se zahvalio) Mi i Amerikanci unosimo u bitku sve ato mo~emo. Vijest koju ste mi Vi saopili jako e ohrabriti generala Eisenhowera, jer e ga uvjeriti u to da e Nijemci morati dijeliti svoje rezerve izmeu dva naaa vrua fronta& , koja je potvrdila da su Saveznici bili ne malo iznenaeni njema kom ofenzivom i da su imali zna ajnih gubitaka. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 325., 326. MURRAY-MILLETT, n. dj., 472.-476. Njema ka armija ve je gubila bitku u Ardenima, a premjeataj 6. armije ipak nije mogao imati utjecaja na kona an ishod bitke. Zbog jakog savezni kog otpora i velike zra ne nadmoi, aef Grupe armije B, feldmaraal Model, ve je 28. prosinca 1944. objavio: Moramo odustati od starog cilja Antwerpen....ja ina prodora Grupe armija viae nije dovoljna...za taj daleki cilj. U ardenskoj ofenzivi 17 200 njema kih vojnika je poginulo, 34 439 bilo je ranjenih, a ameri ka vojska imala je 29 751 mrtvih i nestalih i 47 129 ranjenih. EBERLE-UHL, n. dj., 295. A. WERTH, n. dj., 269. MURRAY- MILLETT, n. dj, 472. HART, n. dj., 663. 665. EBERLE-UHL, n.dj., 303., A. WERTH, n. dj., 274. Novine, br. 173, 5. velja e 1945., 2., SNL, br. 1149, 10. velja e 1945., 1. Novine, br. 173, 5. velja e 1945., 2., SNL, br. 1143, 4. velja e 1945., 1. SNL, br. 1147, 8. velja e 1945., 1. SNL, br. 1144, 5. velja e 1945., 1. SNL, br. 1152, 14. velja e 1945., 1. Obrana Budimpeata imala je strateako i moralno zna enje, Novine, br. 175, 19. velja e 1945., 1. Aleksandar VOJINOVI, Zlo in je bje~ao na zapad, Zagreb 1987., 72., 73. Gyula JUHASZ, Problems oh the Hungarian Resistance after the German Occupation, 1944, A British View, British Political and Military strategy, Eastern and Southern Europe in 1944, London 1988, 181.-188. Zapovjednik SS-ove oklopne brigade 150 koja je izvraavala akcije komandosa, Otto Skorzeny, za kojim su zapadni Saveznici raspisali ak i nagradu za njegovo ubojstvo u vrijeme bitke u Ardenima, izvraio je prevrat 15. listopada 1944. u Budimpeati s jednim bornim kolima i etiri tenka. Svrgnuo Horthya i njegovu vladu i postavio F. Szalasija. MURAY- MILLETT, n. dj, 455. A. ROTHBERG, Victory, 84. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 391., 392. EBERLE.UHL, n. dj, 310., 321. HART, n. dj., 587., 668. MURRAY-MILLETT, n. dj., 476. A. ROTHBERG, Victory, 83., 84. A. WERTH, n. dj., 274., 275. HL, br. 47, 6. o~ujka 1945., 1., HG, br. 236, 10. o~ujka 1945., 3. U posljednjim mjesecima rata savezni ka odmazda nad njema kim gradovima bila je okrutna. Najeklatantniji primjer svakako je ruaenje Dresdena. Nakon neuspjeha ofenzive u Ardenima Hitler je kako bi spasio Be i osigurao obranu Maarske, sa Zapadnog bojiata uputio 6. armiju. Saveznici su vjerovali da e transport bit obavljen preko Dresdena, pa je u noi s 13. na 14. velja e 1945. izvraen zra ni udar s preko 1 200 bombardera, koji su procjenjuje se odnijeli izmeu 24 000 i 40 000 (Calvacoressi i Vint navode brojku i do 135 000 ~ivota), a da stvarni prometni i industrijski ciljevi nisu bitno stradali. Povijest, knjiga 17., 300. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 430. Hart navodi kako su zapadni Saveznici uz vojno strateake razloge teakim bombardiranjem na inzistiranje Sovjeta, imali cilj izazvati demoralizaciju stanovniatva Njema ke. HART, n. dj. 610. HL, br. 47, 6. o~ujka 1945., 2. HL, br. 51, 10. o~ujka 1945., 1. HL, br. 52, 11. o~ujka 1945., 1. HL, br. 64, 25. o~ujka 1945., 1. Novine, br. 180, 26. o~ujka 1945., 8. HL, br. 66, 27. o~ujka 1945., 1. HL, br. 67, 28. o~ujka 1945., 1. HN, br. 1301, 5. travnja 1945., 4. HN, br. 1304, 8. travnja 1945., 1. HN, br. 1304, 8. travnja 1945., 4. HN, br. 1309, 15. travnja 1945., 4. HL, br. 52, 11. o~ujka 1944., 1., HL, br. 56., 16. o~ujka 1945., 2. HL, br. 70, 4. travnja 1945., 1. HN, br. 1309, 15. travnja 1945., 4. Novine, br. 186, 30. travnja 1945., 1. O tragi nom svraetku Mussolinija: U travnju kada su Peta i Osma armija otpo ele svoj kona ni napad, severni gradovi su se digli; u enovi se Italijanima predalo 9 000 Nemaca. Partizani su zauzeli i druge velike gradove. Zarobljen je i Musolini, koji je politi ki nakon svega nad~iveo kralja i tih dana pokuaao da se sporazume sa saveznicima Nemcima iza lea, a preko kardinala Idlefonsa `ustera, milanskog nadbiskupa. Na sastanku u nadbiskupskoj palati u Milanu, 25. aprila, Musolini je saznao da Nemci u Italiji pregovoraju iza njegovih lea sa saveznicima, pa je odustao od svojih pregovora i uputio se prema avajcarskoj granici. Uhvatili su ga, a potom i prepoznali partizani 27. aprila. Streljan je sledeeg dana sa svojom ljubavnicom Klarom Peta i pored jednog sela. Njihova tela izlo~ena su, zajedno sa telima drugih faaista, dan kasnije na jednom trgu u Milanu, glavom nadole. CALVACORESSI VINT, n. dj., 319. O smaknuu Mussolinija vidi: HART, n. dj. 674., A. ROTHBERG, Victory, 137. HL, br. 47, 6. o~ujka 1945., 1., HG, br. 236, 10. o~ujka 1945., 3. HL, br. 67, 29. o~ujka 1945., 1. HL, br. 50, 9. o~ujka 1945., 1. HL, br. 59, 20. o~ujka 1945., 1. HL, br. 67, 29. o~ujka 1945., 1., HG, br. 240, 7. travnja 1945., 5. Dok je Gdynija izuzev luke, novo naselje koje su Poljaci izgradili za vrijeme njema ke vladavine, pre~ivjela sovjetski udar, Danzing je teako stradao. 30. o~ujka grad je pao nakon viaednevne uli ne borbe. Od prekrasnog srednjovjekovnog grada gotovo niata nije ostalo, a od kada je poljska zastava zavijorila nad gradom, poznat je pod imenom GdaDsk. Tijekom borbi zarobljeno je desetak tisua Nijemaca, ali ih je mnogo viae poginulo. Mnogi su civili po inili samoubojstvo pod utjecajem sna~ne njema ke propagande, bojei se Rusima pasti u zarobljeniatvo. A. WERTH, n. dj., 274. HART, n. dj., 667. A. ROTHBERG, Victory, 119. HL, br. 49, 8. o~ujka 1945., 1. HL, br. 52, 11. o~ujka 1945., 1. HL, br. 56, 16. o~ujka 1945., 2. EBERLE-UHL, 339.- 341., 429.-433. HART, n. dj., 674. William B. BREUER, Juria na Rajnu, Zagreb 1988., 214. HL, br. 69, 1. travnja 1945., 2. HL, br. 72, 4. travnja 1945., 1., HG, br. 240, 7. travnja 1945., 5. Goebbels, Joseph (1897. 1945.) od 1930. 1945. aef propagande NSDAP-a, a od 1933. 1945. ministar za narodnu prosvjetu i propagandu, izdava nekoliko novina i asopisa, predsjednik Kulturne komore i senata za kulturu Reicha. Od 1942. do 1. svibnja 1945. dr~avni povjerenik za obranu Berlina. Od 25. srpnja 1944. dr~avni opunomoenik za totalni rat, a od 25. rujna 1944. i zapovjednik Volkssturma u regiji Berlin. U oporuci Hitlera imenovan je kancelarom Reicha. Dana 1. svibnja nakon ato je otrovao djecu, zajedno sa suprugom izvraio je samoubojstvo u bunkeru Kancelarije Reicha u Berlinu. EBERLE-UHL, n. dj., 549. HN, br. 1309, 15. travnja 1945., 1. HN, br. 1311, 18. travnja 1945., 1. EBERLE-UHL, n. dj., 342, 343., 442. HG, br. 242, 21. travnja 1945., 3. Novine, br. 184, 16. travnja 1945., 2. HN, br. 1317, 25. travnja 1945., 4. HN, br. 1319, 27. travnja 1945., 1. Fanati na borba za Berlin, Novine, br. 186, 30. travnja 1945., 8. Isto. Novine, br. 187, 2. svibnja 1945., 1. Hitler je zajedno sa svojom ljubavnicom Evom Braun izvraio samoubojstvo 30. travnja, napuaten od veine suradnika Sovjeti su se u tom trenutku nalazili svega 400 metara od podzemnog bunkera u kojem se nalazio Voa Reicha. Tijela Hitlera i njegove ljubavnice spaljena su nakon samoubojstva. U svom politi kom testamentu, Hitler je za vrhovnog komandanta njema kih snaga odredio Karla Dönitza, a Josepha Goebbelsa za kancelara. B. KITANOVI, n. dj., 333.-340. HART, n. dj., 680.-681. MURRAY-MILLETT, n. dj., 482. A. ROTHBERG, Victory, 132. Novine, br. 187, 2. svibnja 1945., 3. HN, br. 1326, 6. svibnja 1945., 1. NH, br. 103, 6. svibnja 1945., 1. HL, br. 44 , 2. o~ujka 1945., 1. Isto. SNL, br. 1133, 23. sije nja 1945., 2. SNL, br. 1121, 11. sije nja 1945., 1. O Zna aju V1, V2 i V3 oru~ja za daljnji tijek rata posebno je izvjeatavao Izvjeatajni ured MVP-a i Hrvatski dojavni ured Croatia. Fond Hrvatski dojavni ured, kut. 94, Radni materijal za tisak. Fond MVP-a Izvjeatajni ured, kut. 26, Pregled njema kog novinstva, br. 577, Revolucionarni zna aj V2. Postojala su tri tipa V oru~ja (V =Vergeltung, odmazda), V1 mlazni avion bez pilota dug 7,5 metara s dometom 300-400 kilometara, koji su Nijemci po eli masovnije koristiti (od kraja 1942. vraila su se ispitivanja i probni napadi) u lipnju 1944., oko 2,5 tisue takvih leteih bombi bacili su na Antwerpen i isto toliko na London i preko 3 000 na ostale dijelove Engleske. V2 raketa na mlazni pogon, dometa 350 kilometara, bojeve glave vee od jedne tone, vee brzine od zvuka, oko 1,3 tisue takvih projektila ba eno je u drugoj polovici 1944. na Antwerpen i ukupno tisuu na Englesku. U Londonu je ubijeno 2724 i ranjeno oko 6500 graana. Niti V1 ni V2 nisu mogli donijeti prekretnicu u ratovanju jer su Nijemci imali poteakoa u proizvodnom procesu i nisu uspjeli u nakani da stave u funkciju naoru~anje prije ljeta odnosno jeseni 1944., kada su ve saveznici bili pred samim vratima Njema ke. V3 bio je dalekometni top postavljen u blizini Calaisa sastavljen od 25 cijevi dugih 125 metara, cilj je bio permanentno bombardiranje Londona, no prije no ato je profunkcionirao, uniaten je u savezni kom bombardiranju u lipnju 1944. MURRAY-MILLETT, n. dj. 599.-600. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 426., 427. A. ROTHBERG, Victory, 28.-32. HL, br. 70, 4. travnja 1945., 1. HL, br. 70, 4. travnja 1945., 2. H. R. TREVOR-ROPER, n. dj., 40.-45. HDA, MVP Izvjeatajni ured, kut. 27, Pregled avicarskog tiska br. 787, Bieda u Italiji. SNL, br. 1120, 8. sije nja 1945., 2 SNL, br. 1158, 21. velja e 1945., 2. Ekonomska situacija u Italiji bila je teaka ato potvruju i Reuterovi izvjeataji s po etka velja e 1945: Istina je da je polo~aj u Italiji vrlo te~ak. Gospodarska obnova je skoro nemogua tako dugo dok se nastavlja rat i dok je Italija liaena svih prometnih sredstava i sirovina, no uzrok je bio sporo njema ko uzmicanje i jak otpor, a ne savezni ko izgladnjivanje, kako je to propagandni aparat NDH sugerirao. HDA, HDU Croatia, kut. 94, Radni materijali za tisak, «Manchester Guardian» o polo~aju u Italiji. HN, br. 1301, 5. travnja 1945., 1. Nijemci su uistinu dr~ali neka uporiata i nakon Savezni kog prodora iz Francuske prema Belgiji, Nizozemskoj i Njema koj. Poput Bresta koji je pao tek 19 rujna 1944., a neka su dr~ali do samog kraja rata (do 8. svibnja 1945.) dr~ali uporiata, Saint Nazaire, Saint Lô, Lorien, Kanalske otoke. HART, n. dj., 557. CALVACORESSI-VINT, n. dj., 421. MURRAY-MILLETT, n. dj. 428. HN, br. 1304, 8. travnja 1945., 4. Izjava Bo~idara Magovca ZAVNOH-u o uvjetima suradnje HSS-a s NOP-om od 19 lipnja 1943. bila je po etak organiziranog rada lanova HSS-a u okviru ZAVNOH-a. Za glavni cilj NOB-a, koji okuplja lanove razli itih politi kih uvjerenja, on je vidio narodno osloboenje. Sukladno tome Izvrani odbor HSS-a je 8. travnja 1944. uputio poziv svojim pristaaama da se priklju e NOB-u. Izvrani odbor HSS-a, kako je to ve najavljeno u prethodno spomenutoj Izjavi, osnovan je u listopadu 1943., cilj KPH bio je preko HSS-ovaca privui selja ke mase u NOP-u, dok je Magovac preko Izvranog odbora nastojao osna~iti poziciju HSS-a u NOP-u, osnivanjem organizacija HSS-a na terenu, te osigurati ato veu autonomiju u radu Izvranog odbora HSS-a. F. JELI-BUTI, HSS, 261.-263. Njema ka ofenziva na Neretvi od 15. o~ujka do 15. travnja 1943. poznatija kao 4. ofenziva ili Bitka za ranjenike, bit e pogubna po etni ke snage. Ondje ih je naime poginulo 26 000. Njema ke snage od 127 000 vojnika nisu uspjele slomiti 20 000 vojnika NOV-a i POJ-a. Ugro~ene partizanske snage u proljee 1943. izvraile su prodor sa slobodne teritorije Bihake republike u Hercegovinu, kako bi izbjegle uniatenje od zdru~ene njema ko-talijanske operacije. U proljee 1943. opa strateaka situacija za savezni ke snage bila je povoljna, nakon Staljingradske bitke Crvena armija je dr~ala inicijativu i otpo ela s oslobaanjem SSSR-a, dok su zapadni Saveznici porazili do po etka svibnja 1943. njema ko-talijanske snage u Sjevernoj Africi. Pokuaaj njema kih snaga da na Neretvi uniate NOVJ, propao je. Uslijedio je novi na Sutjesci, tzv. 5. ofenziva, kada su zdru~ene njema ko talijanske snage s oko 127 000 vojnika (15 000 ustaaa i domobrana sudjelovalo) i s oko 14 eskadrila (160 aviona ukupno) odlu ile potisnuti jedinice NOVJ-a iz Sand~aka preko Tare i Pive i ondje ih uniatiti. Bitka je trajala od sredine svibnja do 13. lipnja 1943., a glavnina partizanskih snaga uspjela je probiti obru . Od ukupno 19 700 boraca NOVJ-a 7000 je poginulo. G. MILJANI, n. dj., 139. 141., 145. 150. D. BILAND}I, n. dj., 146. B. KRIZMAN, n. dj., II. sv., 219. 221. Iako je Sekula Drljevi posredovao da se crnogorskim etnicima omogui povla enje preko Zagreba, ustaae su razbile etni ke odrede Pavla uriaia. D. BILAND}I, n. dj., 180. Memorandum su potpisali svi ministri u vladi, a 4. svibnja ministar V. Vran i poletio u Italiju s trojicom zarobljenih britanskih asnika. Ipak, molba Pavelia da savezni ke snage iz Italije okupiraju Hrvatsku bila je nemogua misija. Saveznicima nije bilo ni na kraj pameti spaaavati NDH, oni su je smatrali zlo ina kom kvislinakom tvorevinom. Hrvatska je njihovim priznanjem Titove Jugoslavije 7. o~ujka 1945. postala dio savezni ke dr~ave, a NDH je stavljena van zakona. D. BILAND}I, 185., 186. Prepiska Churchilla i Staljina otkriva jedinstveni stav Saveznika po pitanju sporazuma Tito-`ubaai. Nakon sastanka Tito-Churchill u ljeto 1944., te drugog sporazuma Tito-`ubaai, Churchill se osobno zalagao za ato br~u provedbu zaklju aka i formiranje vlade nacionalnog jedinstva, ato je Staljinu odgovaralo. Staljinu u poruci od 24. studenog Churchillu poru uje: Sada, kada je Beograd osloboen od Nijemaca a Jugoslaveni- i Srbi i Hrvati i Slovenci i drugi spremni su da se ujedine i da zajedni ki rade, podraka tim naporima naroda Jugoslavije sa strane naaih vlada, zna it e novi udarac po hitlerovcima i ne malo e pomoi opoj stvari saveznika. Churchill, iako ve tada zabrinut za jugoslavenski slu aj i komunisti ku prevlast, nastojao je osigurati dogovoreni 50 % utjecaj britanske politike u formiranju nove Jugoslavije. On je 19. prosinca 1944. drugi sporazum Tita i `ubaaia ocijenio kao zadovoljavajuu osnovu za stvaranje federalne Jugoslavije. Churchill, svjestan da vrijeme radi za komuniste u Jugoslaviji, 11. sije nja 1945. predla~e Staljinu hitno o~ivotvorenje sporazuma, bez obzira na otpor kralja Petra, (Churchill tvrdi da kraljeva izjava nije dr~avni akt) priznanje vlade maraala Tita, ne bi li nakon rata ipak osigurao provedbu slobodnih i demokratskih izbora u zemlji. U poruci od 28. travnja 1945. Churchill Staljinu daje do znanja da dogovorna politika u slu aju nije poativana, kao ni princip 50% naprama 50 % utjecaja. Maraal Tito potpuno je uzeo vlast, i to u dogovoru sa Sovjetima, optu~uje Churchill Staljina. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 301.-302., 316., 326., 327., 374. O navodnom pokuaaju organizacije pokreta otpora u zemlji govori dr. Kamber, Prema njegovim rije ima taj je posao po naredbi Poglavnika trebao biti prepuaten Maksu Luburiu i Gutiu. D. KAMBER, n. dj., 33. Od kraja Drugog svjetskog rata rata pa sve do 1950. na podru ju Hrvatske i Bosne i Hercegovine djelovati e preostala ustaaka gerila tzv. Kri~ari, i to pod geslom Za Hrvatsku i Krista-protiv komunista, s ciljem obnove Nezavisne Dr~ave Hrvatske. Njihov subverzivni rad trebao je biti kordiniran i voen od strane Hrvatskog narodnog otpora, ustaake organizacije u emigraciji pod vodstvom Ante Pavelia formirane proljea 1948., ali Hrvatsko dr~avno vodstvo nikada nije uspostavilo kontrolu nad kri~arima. Tijekom 1945. i 1946. jedan broj ustaakih zapovjednika vratio se u zemlju, planirana je organizacija masovnog ustanka kodnog imena Akcija 10. travanj radi ruaenja Jugoslavije i obnove NDH, no Udba se od po etka ubacila u tijek akcije i organizirala Operaciju Gvardijan, pritom uhvativai 96 sudionika. Do sukoba Jugoslavije s Informbiroom 1948., zapadne su sile, uzevai u obzir poslijeratne odnose Zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza, ra unale sa svim onim snagama koje bi ruaile komunisti ki re~im, pa su Kri~ari nedvojbeno imali kontakte s britanskim i ameri kim obavjeatajcima. Zdenko RADELI, Kri~ari gerila u Hrvatskoj 1945. 1950., Zagreb 2002., 11, 12, 51, 52, 115., 494. F. JELI-BUTI, NDH, 309. Prema navodima neimenovanog izvora, zagreba ki radio je javio na dan predaje vojno civilnog zbjega kod Bleiburga, kako je zarobljeno 50 000 vojnika i 25 000 civila. HDA, Fond RSUP-SRH-SDS (1561), 0131.17 Jedna od savezni kih odluka joa iz konferencije ministara u Moskvi, a potvreno u Jalti za slu aj Jugoslavije, u listopadu 1943. predviala je da se svaka vojska mora predati neposrednom ratnom neprijatelju u vlastitoj zemlji, ato je u slu aju ustaaa zna ilo da e biti predani JA (Jugoslavenskoj armiji). Pokuaaj visokih hrvatskih asnika da kod Bleiburga 14. 05. 1945. u dvorcu Thurn-Valsassina dogovore uvjete predaje zapadnim Saveznicima unaprijed je bio osuen na neuspjeh. D. BILAND}I, n. dj., 187. I prije Teherana, Churchill je u dopisu Staljinu inzistirao na dogovoru da se ratnim zlo incima sudi u zemljama u kojima su po inili zlo ine. CHURCHILL-STALJIN, n. dj., 193. G. MILJANI, n. dj., 371.-377. A. VOJINOVI, n. dj., 88., 100., 101. G. MILJANI, n. dj., 389.-399., 401.-410. U Casserti 12. kolovoza 1944. Tito je tra~io sjedinjenje s Jugoslavijom Istre, Slovenskog primorja i Koruake koje su bile pod Italijom, odnosno Austrijom. Churchill je predlo~io da se to pitanje rijeai na mirovnoj konferenciji poslije rata. Tito je vjerovao da e princip ratne ste evine odrediti buduu vlast. Zato je inzistirao na partizanskom oslobaanju Trsta i Koruake, te dijela Julijske Krajine. Ipak JA e se morati povui na zahtjev zapadnih sila iz Trsta, dijela Istre i Austrije 12. lipnja 1945. Na mirovnom kongresu u Parizu 2. srpnja 1946. formirana je dr~ava Slobodni Traanski Teritorij, kojoj je pripao grad Trst i okolica, a ostali dijelovi slovenskog primorja i Istre stavljeni su pod privremenu upravu DFJ. Mirovna konferencija u Parizu 28. rujna 1946. e takvo stanje stvari prihvatiti, a potvrdit e i mirovni ugovor Italije i DFJ 10. velja e 1947. Pokuaaj Velike Britanije i SAD-a da 20. o~ujka 1948. pripoje Trst Italiji nije mogao proi jer se Jugoslavija nije odrekla prava na Trst. Kriza je izbila u svibnju 1952. kada su SAD i Velika Britanija podr~ale na konferenciji u Londonu odluku o pripojenju Trsta Italiji (Zone A grada i okolice). Na to je izbila diplomatska kriza izmeu Italije i FNRJ koja gotovo zavraila ratnim sukobom, ali je kompromisno rjeaenje postignuto sporazumom koji je potpisan 5. listopada 1954. u Londonu. Italiji je pripao grad Trst i dio okolice, dok je FNRJ, osim zapadnih dijelova Istre i slovenskog primorja dobila i dio traanske okolice. B. PETRANOVI, M. ZEEVI, n. dj., 685., 792., 1014. D. BILAND}I, n. dj., 210., 211. Dana 7. o~ujka 1945. formirana je Privremena vlada DFJ prema naputcima iz Jalte, ime je nova Jugoslavija postala i meunarodno priznata dr~ava. Spremnost, br. 168, 6. svibnja 1945., 1. NH, br. 102, 6. svibnja 1945., 4. Zna aj vojnog doprinosa oru~anih snaga NDH u ratnim nastojanjima Osovine bio je uistinu minoran. Ustaaka vojnica i domobranstvo nisu se mogli nostiti s NOP-om u zemlji, a kamoli osigurati pomo Nijemcima. Ipak, 369. legija s preko aest tisua vojnika ratovala je za interese Njema ke na Isto nom bojiatu tijekom 1942. i po etka 1943., a to je zna ilo protiv Saveznika, pa konstatacija Bogdana da nije ispaljen ni jedan matak od strane hrvatskih vojnika tijekom rata na vojske zapadnih demokracija zapravo nema nikakav zna aj. HN, br. 1326, 6. svibnja 1945., 1., 2. NH, br. 103, 6. svibnja 1945., 3. NH, br., 103, 6. svibnja 1945., 1., 2. Ivo Bogdan, Edo Bulat i ministar vanjskih poslova Mehmed Alejbegovi su sudjelovali u izradi, a original je preveo profesor Roko Miaeti, te mu je pomogao netko iz MVP-a, vjerojatno Vilko Rieger koga Bogdan Krizman naziva autorom memoranduma. B. KRIZMAN, n. dj., II. sv., 294. Atributi suverne dr~ave dokazivali su se priznanjem NDH od 10 dr~ava, te diplomatskim vezama NDH s SAD-om u proljee 1941., Argentinom, te konzulatima `vicarske, `vedske, Francuske i Sv. Stolice. Navodi se da je Zagreb u proljee 1945. imao preko milijun stanovnika, ato je svakako pretjerano. A. Vojinovi govori o 500 tisua na temelju izvjeaa Duaana Dodera ilegalca iz partizanskog sto~era za osoboenje Zagreba. A. VOJINOVI, n. dj., 102.-107. O znatno poveanom broju stanovnika Zagreba zbog priljeva izbjeglica u rujnu 1944. po povratku s diplomatske misije iz Bugarske, govori i dr. Ruainovi. N. RU`INOVI, n. dj., 187., 188. D. Kamber navodi da je Zagreb narastao na 1,2 milijuna stanovnika od ega ima barem 800 000 izbjeglica. On dalje takoer tvrdi da mu je predsjednik vlade Mandi rekao da su dobili odgovor iz angloameri kog tabora i obeanje, kako na ustaake prvake nee biti primijenjene odluke iz Jalte i San Francisca prebjegnu li u njihovu zonu. D. KAMBER, n. dj., 33., 34. General Dragutin Rup i navodno je na upit V. Ma eka mo~e li obrana Zagreba izdr~ati 2 tjedna odgovorio kako ne mo~e ni 48 sati. A. VOJINOVI, n. dj., 111.-122. Ciliga navodi kako je kod napuatanja Zagreba po etkom svbnja 1945. Paveli pustio glas o sporazumu s Englezima i o povratku s Englezima u Zagreb za osam dana, navodno je svom voza u kada ga je pitao ato da uzme sa sobom, Paveli odogovorio kako mu je potrebna svega jedna koaulja za izmjenu, jer e se vratiti za koji dan. Ciliga konststira kako su se te glasine pokazale tragi no neto nima, te da je Paveli svjesno varao i zavaravao vojsku, narod i javnost, ato potvruje njegov bijeg daleko od sudbine hrvatskih vojnika na Bleiburgu. A. CILIGA, n. dj., 364. 294. D. BILAND}I, n. dj., 185. HDA, MVP - Izvjeatajni ured, kut. 24, Pregled avicarskog tiska, br. 705, }ivot u Hrvatskoj. Zaklju ci u Dunbarton Oaksu, Spremnost, 29. listopada 1944., br. 141., 5. U knjizi Anglo-ameri ka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Savezni ki zra ni napadi na Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku 1943.-1945., Marica Karakaa pokazuje razmjere savezni kog bombardiranja gradova u NDH i povezuje relativno malen broj civilnih ~rtava s malo poznatim aspektom djelovanja promid~be u NDH. Naime, autorica navodi kako je joa od 1943. promid~ba u NDH upozoravala na mogunost zra nih napada, zbog ega su graani bili svjesni opasnosti i bje~ali izvan gradova. Karakaa navodi kako su graani esto pokuaavali opravdati savezni ke bombardere, unato injenici da su nasumi ni napadi iz velikih visina pogaali i civilne ciljeve. Marica KARAKA`, Anglo-ameri ka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Savezni ki zra ni napadi na Nezavisnu Dr~avu Hrvatsku 1943.-1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2008. «Svi Hrvati imaju samo jednu ~elju, da vjernost vjernoau uzvrate. Vodja njema kog naroda je upravo obo~avan». HN, br. 64., 16. travnja 1941., 8. Novine, br. 187, 2. svibnja 1945., 1. PAGE PAGE 54 RÔÜÄâÉ`ÍðÐ0Ö€àÆäPçÜëÔïhò÷÷’÷.ùÄÿðááðááÒÒÒáÒáÇÂÇ³¤$„Ädh`„Äa$gd"ë$„Ðdh`„Ða$gdg+]gd´cž $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd"ë$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]ÚÏœÐÜÐ¶ÑÆÑ,Ö.ÖúØüØ,ÙJÙžÙ&ÚdÚfÚÛÛ@ÛBÛjÛˆÛ¤Û(Ý*Ý˜ÝZÞ˜ÞšÞœÞîÞúÞhßjß€àšàŒáŽá”á®á â¢â¤âÀâÞâã>ã@ãÀäÂäÄäÆäæäå^å çHçJçLçNçPçjçè6ê8ênêŒê:ñzñbòdòVó”óùõùíùàùàùíùíÛíùíùàùíùíÌùíÛíÌùíùàùíùàùíùàùíùÈÀíùàù¼ùíùíÛíÌù¼íùíÌùíù¸ùàù´hÿq‡hÃxh"ëhHÑhHÑ6hHÑjhF¾hg+]0J6U hHÑ6jhF¾hg+]0JUhF¾hg+]6h0\mhF¾hg+]G”ó¾óPöRö÷÷(÷’÷.ù0þjþlþnþüþÖöhjlnPJjŒ Ž ¼¾"$¨ªX˜@€Zš®°÷ðãðÙÑÆ½³¬¥”½…½½…½y½½yo½…½…½…½…½½½…½½…hHÑhHÑ6CJ hHÑCJ h0\mCJjhF¾hg+]0JCJU jhF¾hg+]0J6CJU hÿq‡6CJ hHÑ6CJhF¾hg+]6CJhF¾hg+]CJh ähg+]mHsHhØ mHsHhF¾hg+]5CJjhF¾hg+]0JUhF¾hg+]hÿq‡hÿq‡6+npªÆ$æ'º/ò39€>ÜD0IÂMŽV8\r`ððááÒÃÃÃÃÃá¸©áš‹$„Ädh`„Äa$gd.—$„Ädh`„Äa$gd$„Ðdh`„Ða$gdg+] $dha$gd¿wv$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd´cž$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdHÑ°(~¤¦ªnpœ6J v x"z"´#À$Â$Ä$º&¼&â'ä' (à(f-h-º/2ì3î3°6²677Ü7Þ7~>€>ä@A2APAØAB2Bª@ª\ª4«P« «¼«6¬P¬r¬’¬Ü¬.tvzš@®T®V®t®,¯H¯f°„°Â°ïãÔÄÔÄÔÄã²Ô ÄÔ‹ÔÄÔÄÔ ÔÔÄÔsÔ‹Ô ÔÄÔÄÔÄÔÄfhPp6CJaJmHsHh\~ÒCJaJmHsHhñ,¹CJaJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsH"hF¾h' å6CJ]aJmHsH"hPphPp6CJ]aJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHhPpCJaJmHsHhPph' å6CJaJmHsH(¥zè¸È,ËÔÛŒàxåÐéï ó"óâó,ûèþêþtÿðåðÖÖÇÇ¸ÇÇÇ¨™™”gd' å$„Ðdh`„Ða$gd' ågd' å $dha$gd' å$„Ädh`„Äa$gd5GÞ$„Ädh`„Äa$gd' å$„Ädh`„Äa$gd' å $dha$gdñ,¹$„Ädh`„Äa$gd' åÂ°Ä°ü°þ±²Z²\²^²Â´µµ ¶¶:¶j¶Ž¶²¶¸>¸T¸’¸²¸â¸ä¸æ¸è¸<¹>¹¾’¾ ¿H¿h¿|À¼À:ÁzÁïàïàïÉïà½à˜à‰àïàyà½à˜àiàïà˜à½à]à]h\~ÒCJaJmHsHhñ,¹h' å6CJaJmHsHhPph' å6CJaJmHsHhF¾hPpCJaJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHhPphPp6CJaJmHsHhPpCJaJmHsH,jhF¾h' å0J6CJUaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsH$zÁŒÁŽÁÆÁÎÃîÃÄÅ*ÅÇ&ÇLÇNÇˆÇšÇÈÈ6È.ÉJÉ&Ë(Ë,ÌjÌ†ÌrÎ”ÎÏñåÙñÍ½ñåñåñ¨ñÙñ›››l›bT›F›hÔE®h' å6CJmHsHhPphPp6CJmHsHhPpCJmHsH%jhF¾h' å0JCJUmHsHhPph' å6CJmHsHhF¾h' å6CJmHsHhF¾h' åCJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHhPphPp6CJaJmHsHhPpCJaJmHsHh0\mCJaJmHsHh\~ÒCJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHÏdÏÎÐÐÐÀÑÜÑ2ÒpÒ„Ò†ÒÔÔÔJÚVÚÛÛ|ÜšÜfÞ„ÞÀÞâÞ€ß‚ß†àˆà´ãÄãÌãÜãÞãä$ä0äråtåöéÖéÈé¾°¢éÖé—‹—z—‹—‹—‹—z—z—n—‹—e—]—zhi-’mHsHhi-’6mHsHh5GÞh' å6mHsH!jhF¾h' å0JUmHsHhF¾h' å6mHsHhF¾h' åmHsHhPph' å6CJmHsHhPphPp6CJmHsHhPpCJmHsHhF¾h' å6CJmHsH%jhF¾h' å0JCJUmHsHhF¾h' åCJmHsHh\~ÒCJmHsH$tåÊéÌéäì$íïïóó"ó.ó<ó>óBóDó\ó^óbódónópóxó~óŠóŒóœóžó¤ó¦ó¨ó¬ó¸óºóÌóÎóÐóÒóÚóÜóÞóâóðõ0öÔö÷jùlù,û¦üõäõÜõäõäõÑÊ¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê·¯£¯¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê¿Ê¿õ›õ›õ›õhF¾h' å6mHsHh0\mmHsHh–e”h' å6mHsHh–e”h' å6h–e”mHsHh äh' åmHsHhF¾h' åh›rch† BmHsHh‡[¡mHsH!jhF¾h' å0JUmHsHhF¾h' åmHsH0¦ü¨üªüFþâþäþæþêþ ÿHÿrÿtÿ">è$(ô&t ° Ì ô p„ÎîXZn€²Ä€”JLÎTíáÖáÍíáÂº®ÂÖáÖáÍáÖáÖÖáÖáÖáÖáÖáÖáÖáÖÖáÖáÖáÖÖ•‰}h:Sšh:Sš6mHsHh:Sšh' å6mHsHh:SšmHsH!jhF¾h' å0JUmHsHh–e”h' å6mHsHh–e”mHsHh äh' åmHsHh:Sš6mHsHhF¾h' åmHsHhF¾h' å6mHsH$jhF¾h' å0J6UmHsH1tÿ>^PXÚf.Z0º7<>>>†>DCöFpI,LôåÖÖÖÇÖÖ¸Ö¨ŽŽ$„Ädh`„Äa$gd' å $dha$gd' ågd' å $dha$gd' å$„Ädh`„Äa$gdA1$„Ädh`„Äa$gd:Sš$„Ädh`„Äa$gd' å$„Ðdh`„Ða$gd' å $dha$gdÈUWTBP†š,>žÆôøRTVXŽÌÎÐÒLÖØœžŒ ö4Pú !J!L!î#$†%¼%¼(ü())0)2)B)õíáõÕõÕõÍíõÁ°íáõ°íÁáÁíáõ°íÁ°ÍõÕõÕõÕõÕõÕõÕ”ÕõÕõÍõŒõŒõ°õh\~ÒmHsHh:Sš6mHsH$jh:Sšh' å0J6UmHsH!jhF¾h' å0JUmHsHh:Sšh' å6mHsHh0\mmHsHhF¾h' å6mHsHh:Sšh:Sš6mHsHh:SšmHsHhF¾h' åmHsH7B)b)ð)***6*H*h*j*¶-ø-ü-:.B.b.d.œ.¨.T0V0’0²0¸0Ê0´7¶78 8@8F8V8Z89T9þ9>:v;¶;<>>>†>óèÝÏÝèóèóèÇè¿³è¢èóè¢èóèóè¢èšŽšŽšè†è†è†èzshF¾h' åhF¾h' å5mHsHh0\mmHsHhÍKëhÍKë6mHsHhÍKëmHsH!jhF¾h' å0JUmHsHh:Sšh:Sš6mHsHh:SšmHsHháZamHsHhF¾h' å6]mHsHhi-’6]mHsHhF¾h' åmHsHhF¾h' å6mHsH)†>t?´?VB”B¬BÀBÂBDC"D@DpDrDŒD"E$EGGøG6HvHzH’I¦IøJK¨KæKüKþKL$L&L(L*L,LõíõåÙõÄõµ¥µ˜ˆµÄµ¥µ¥˜¥µ¥µ¥µ|ˆÄ|lµÄµ¥h:Sšh:Sš6CJaJmHsHh:SšCJaJmHsHh:Sšh' å6CJaJmHsHh:Sš6CJaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHh:Sšh:Sš6CJaJh:SšCJaJh0\mCJaJhF¾h' åCJaJ#,LLLÈLÌL MDM˜OÚOôOöOtQvQªQÄQÊQÞQòQPRRpU‚UˆU¢U¤U¦UBVXVôX YZœZÜZ([>[\[îßÓßÃßÓßÓß®ßÃßŸÃß“ßÃßÃß®ß‡ßÃßzpzbXh:SšCJmHsHhF¾h' å6CJmHsHhcIgCJmHsHhF¾h' åCJmHsHhcIgCJaJmHsHh0\mCJaJmHsHhcIgh' åCJaJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhÍKëCJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsH"hF¾h' å6CJ]aJmHsH",LzQªUZØ]dc@ejVkXmävl|¤HŠ@•ÜšôŸ§š¯Þ·ðððááÒáÃÃðððððð´ð¥á$„Ädh`„Äa$gd•õ$„Ðdh`„Ða$gd' å$„Ädh`„Äa$gdÙH)$„Ädh`„Äa$gd:Sš$„Ädh`„Äa$gd' å$„Ädh`„Äa$gd' å\[¨[æ[è[ê[Ò]Ô]d^¤^,_>_–_°_¾_ü_2`p`r`bbdcüd:eÝBÝHÝ²Þ´Þ¶ÞÊÞâÞ"ß@ßVß‚ß°ßäßbà˜àšàÄàèàöàá0á<áháˆâÆâìâ~åôåØÈ¼å°å¤å¼å°¼å¼åÈåÈå€qåeUåh•õh•õ6CJaJmHsHh•õCJaJmHsHhF¾h¯†CJaJmHsHhF¾høkxCJaJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHh\~ÒCJaJmHsHhW åCJaJmHsHhKCJaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhž<µ6CJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHhž<µCJaJmHsH~å”åÞåæç ç"ç$çºçÖçXè|èÂêÌêæêüê>ë|ë˜ëÚëì6ì¬íÈíNîŽîÊîÊïäïøïüïðñÈòó*óôRôfôhôjôlônôtô€ôÆõö ö"ö$öNö`ötöôåôåÕåÀåÕå®åÕå®å¢’å¢’åÕå†åÕå®å®åÕåÕå¢’åÀåôåÕå¢’åÀåÕ¢h0\mCJaJmHsHh•õh•õ6CJaJmHsHh•õCJaJmHsH"hF¾h' å6CJ]aJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHh©dCJaJmHsH4töœöÈöÖöšø°øhùjùlùxù|ù¨ùTý”ý¤ÀÚìò”°ü–°(<JLPR®ìîðDV¾ïàÐàÐà»à® ’ „ t t t t t t t t t f f t h•õh©d5CJmHsHh•õh' å56CJmHsHh•õh0\m5CJmHsHh•õh¨&;5CJmHsHh•õh' å5CJmHsHhF¾h' åCJmHsH)jhF¾h' å0JCJUaJmHsHhF¾h' å6CJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsHh•õh•õ6CJaJmHsH&¾üj ¨ ¬ XZÄTVXZ * h j l n à8R€‚Pjæèø~Œp°ðôäÔäÆ±Æ¡”¡~¡Æ¡”¡~”¡~¡ÆpÆ¡Æ±Æ¡Æ±Æ¡Æ¡ÆbÆh•õh0\m5CJmHsHh•õh©d5CJmHsH+jh•õh' å0J56CJUmHsHh•õ56CJmHsHh•õh' å56CJmHsH(jh•õh' å0J5CJUmHsHh•õh' å5CJmHsHhK7hK756CJmHsHhK7h' å56CJmHsHhK75CJmHsH&ìö¸Ú š"È&–/˜/`0Ì2”7<ððáððÒÇ¸¨Ž$„Ðdh`„Ða$gd' å$„Ädh`„Äa$gdX@ $dha$gd' ågd' å $dha$gd' å$„Ädh`„Äa$gdÔDÎ $dha$gdÔDÎ$„Ädh`„Äa$gd÷$„Ädh`„Äa$gdK7$„Ädh`„Äa$gd' å ðò2H„Äêœ²¸Ô Ö Ú ö !!B!f!ô!4"œ"Ä&Æ&È& +à+`, ,–/˜/¤/ëÝÍÂ²¢Â¢ÝÍÝÍŒÝÍÝÍÂ¢Ý~ÝÍpÂÝ~Ý~Ý`Xh!d5mHsHhF¾h' å5CJaJmHsHh•õhÔDÎ5CJmHsHh•õh0\m5CJmHsH+jh•õh' å0J56CJUmHsHhÔDÎhÔDÎ56CJmHsHhÔDÎh' å56CJmHsHhÔDÎ5CJmHsHh•õh' å56CJmHsHh•õh' å5CJmHsH(jh•õh' å0J5CJUmHsH ¤/Ø/0,0J0^0 1@1V2”2Æ2È2Ì2ü233h3j3¬3®3:6v6x6<7z7Ž7”7::<<(< =H=ˆ=Š=¤?¦?AA4BõêõßÓÈ¼È´¨œÈ´œ¨È‹ÈƒÈz¼È´¨È¼gÈ´¨È¼z¼È‹È¼È$jhF¾h' å0J6UmHsHhÔDÎ6mHsHh\~ÒmHsH!jhF¾h' å0JUmHsHhÔDÎh' å6mHsHhÔDÎhÔDÎ6mHsHhÔDÎmHsHhF¾h' å6mHsHhF¾h' åmHsHh ähX@6mHsHh ähX@mHsHh äh0\mmHsHh äh' åmHsH(<ª?DG”KÚSra0e&q¦u>€f†ôüb˜¸šV <£ðáðððÒððÇð¸žž$„Ädh`„Äa$gd_1i$„Ädh`„Äa$gd' å $dha$gdÔDÎ$„Ädh`„Äa$gdÔDÎ $dha$gdÔDÎ$„Ädh`„Äa$gd]@]x^z^:`<`J`Š`‚aÀaêa*e,e>e|efVfZf q"qbrøíåíåíåíåíøÙíÈíø¼í¼ÙíÈí°§°í°”íåíåíåíÈíÈíÈíÈíåíøÙíÈíø¼ÙøíÈí$jhF¾h' å0J6UmHsHhÔDÎ6mHsHhF¾h' å6mHsHhÔDÎh' å6mHsH!jhF¾h' å0JUmHsHhÔDÎhÔDÎ6mHsHh0\mmHsHhF¾h' åmHsHhÔDÎmHsH:br rÖrsstBt¦uyÒ{|Ø}~:€<€¤€¼€Ð‚Ò‚`†b†úŽüŽðòôü„’¦’B“`“¢“´“V•n• –øìàìÕÍÕÁÕ¶ÕÍÕ¥ÕÁÕ¥Õ¥Õ¥Õ¥Õ˜ˆvˆvˆvˆhˆh_1ih' å5CJmHsH"h_1ih' å56CJaJmHsHh_1ih' å5CJaJmHsHh_1i5CJaJmHsH!jhF¾h' å0JUmHsHhF¾hX@mHsHhF¾h' å6mHsHh0\mmHsHhF¾h' åmHsHhÔDÎhÔDÎ6mHsHhÔDÎh' å6mHsHhÔDÎmHsH# ––è—(˜b˜t˜¶˜ö˜€™”™ž›Ü›ð›Vœjœàœ rž°ž¾žŸ(Ÿp † D¢X¢6£8£<£>£@£F£š£œ£éÙÉÙ·ÙÉÙ·Ù§•Ù·ÙÉÙ§•Ù·Ù·Ù·ÙÙxmbWmh ähg+]mHsHh äh' åmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾h' åCJ&jhhV0J5CJUaJmHsH"h_1ihÔDÎ56CJaJmHsHh_1ihÔDÎ5CJaJmHsH"h_1ih' å56CJaJmHsHh_1ihïOÇ5CJaJmHsHh_1ih' å5CJaJmHsH,jh_1ih' å0J5CJUaJmHsH!<£>£š£œ£ø£ž©¬ä²ä»ÄÁ€É8ÒÖœØrÛ†ãFërðòöðëàÛàÌ½½½®®®®®®®Ÿ®$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]gdKü $dha$gdg+]gdKü$„Ädh`„Äa$gdKüœ£¨£¶£¸£¼£¾£Ä£Æ£Ê£Ì£ä£æ£ð£ò£ö£ž©Â«¬¬¬¸¬ø¬Ô¯°B°‚°¬°ì°Š±Œ±´±ô± ³D³L´`´v´x´žµ µX·Z·ì·,¸lº~º¦ºà»â»æ½è½¾ÁÀÁÄÁõîãîãîãîãîãîãîã×Î»×ã³ã«ã«ã³ãšã³ã³ã³ãšãšãšã³ã‡ãšãšãšãhGIÚmHsHhF¾hGIÚmHsH!jhF¾hg+]0JUmHsHhASÏmHsHhïOÇmHsH$jhF¾hg+]0J6UmHsHh_1i6mHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]h›rchØ mHsH5ÄÁÃ:ÃÅ ÅÈÈ€É`ËbË¨Ï´Ï,ÑlÑ2Ò4Ò8Ò²ÒÄÒàÒöÒÜÓÞÓBÔDÔÕÕ´ÕÆÕÖŽÖþÖ×–Ø.ÛlÛnÛrÛ²ÜßßóéóÖóÖóÇ²Ç¦Ç¦Ç²Çó˜ó˜óÖóÖóÖó˜ó˜óÖó˜x˜óÇkh_1i6CJaJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHh_1i6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhGIÚCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhGIÚCJmHsHhF¾hg+]CJmHsH(ß>ß¤ß¸ß€ã‚ã„ã†ã°ä²älênêpêê®êFënðpðrðøðñÜòÞòbó|ó¶óõJõLõöRöïàÔà¿´à§”§”§àïàï}à§p§”§b§bWb§Mh_1iCJmHsHh_1i6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhF¾h¨&;CJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]mHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhïOÇCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHRöêöìöîöx÷z÷†÷ˆ÷:øzøèøêøù<ù¸úøú¢ü®üDýFýÖþØþÿÿhÿ†ÿèÿ(JL¤¦ÚÜv–¸prvè‚„ŒŽÆÈ:Fp¤ ¦ ñäÑäÑäÑäÇäÑä¹äÇä¹äÑäÑäÑä¹äÇäÑäÑäÑä¹ÇäÑäªšª…ª…ª…ªšªšª)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhïOÇCJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHh_1ihg+]6CJmHsH4òöŠûvp¤ "ÞVê!¤$@+6/Ð3Ð6Ø9Š>œA¦C˜JrQ^RÜYðááÖáÖáááÖáááÖÇáá¸ááá$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdŽ? $dha$gdKü$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdKü¦ f h LŒ( h ¤ :<‚„ÈÊvxàþ:TºúòôØÚÞVX–ïØÉ½É½É°°°°°°°°…°°°°ÉyiYh_1ih_1i6CJaJmHsHh_1ihg+]6CJaJmHsHh_1iCJaJmHsHhASÏCJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHhïOÇCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsH"–‚ÀÚæ!è!ê!"¼"¾"ž# #¾#œ$ž$¤$Þ%&& &@&€& &:+<+>+j3l3Ì3Î3ñåÕñÀñ³¦“¦“…¦“¦…z…e¦[¦…e…¦L¦“hF¾hg+]0JCJmHsHh‡[¡CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHh_1i6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hå!ËCJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHh_1ih_1i6CJaJmHsHh_1iCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHÎ3n4®4Ü4ø46T6V6X6 6¬6Ì6Ò9Ô9Ö9Ø9ü9:Î:Ð: ;¢;î;ú;’<„>†>ˆ>‚??–A˜ATB`B¦CTJ’J”J–J˜J2K>KªKlQnQpQrQóéóÛóÎó»óÛóÛ¦óœóÛó»ó»óÛóÛ¦ÛóÛó»óÛóÛ‘¦ÛóÛóÛ¦ÛóhF¾hg+]0J6CJmHsHh_1i6CJmHsHhŽ?CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hM[šCJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHhïOÇCJmHsHhF¾hg+]CJmHsH.rQ’Q²QZR^R”TU8U>UZU°UÖYØYÜYÞYêY`Z¬ZÆZB[ˆaÆaÈaÊaÌaðb.cæcècêcîc.dDdHeñáñÖáñáñáñá¿á±©Öñáñáœ¿ŽáwiVŽŽ%jhF¾hg+]0JCJUmHsHh2hg+]6CJmHsHh2CJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHh_1i6CJaJmHsHhØ mHsHhF¾hg+]5CJmHsH,jhF¾hg+]0J6CJUaJmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH!ÜYÞY`ZB[ÌaîcZgÄknrÔ~Ž†(ˆ¤è’è™ê™š¨¨º´j¼0Ç†ÌôïôàÑÑôàÑÑÑàÂÂ·ïôÂÑÑÂ $dha$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]$„Ðdh`„Ða$gdg+]gdKü $dha$gdg+]HeJe$fJfLfNf>hXh²hÔhiiLiJjLjNj kkPkRkÄkŽpp’p~rŽràs4t¢tàtuÜuøuxv†vÀvÚvyÐybz€zZ|l|~B~t~ìßÔÆ±ßÆß§™ÆßÆ±ÆßÆÔÆßÆ±Æß‹ßß§sß‹ß‹ß‹ßß‹ß‹ß§sh2h26CJmHsHhïOÇCJmHsHhŽ?hg+]6CJmHsHh2hg+]6CJmHsHh2CJmHsH(jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhF¾hg+]6CJmHsHh26CJmHsHhF¾hg+]CJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsH-t~Ð~Ò~p°Ð€ô€Rƒƒ°ƒÐƒàƒ8„”„Ð„Ò„Ô„î….†ˆ†Š†š‡¬‡È‡ˆ(ˆ Š"ŠDŠVŠÆŠŒBh ¢óàóÖóÆó¼®ó ó’‡|’óróàó óÖó ]ó ó ó ó ](jhF¾hg+]0J6CJUmHsHhŽ?CJmHsHhŽ?6CJmHsHh26CJmHsHhŽ?hg+]6CJmHsHhF¾hg+]6CJmHsHh2h26CJmHsHh2CJmHsHhF¾hg+]6CJ]mHsHhïOÇCJmHsH%jhF¾hg+]0JCJUmHsHhF¾hg+]CJmHsH$¢¤ÒŽøŽúŽh€€’‚’“2“t“”Ð•Ò•Ô•è™ê™ö™ü™þ™šššššš˜›š›’žÂžâž‚ ’ Ä Æ óèÜèÜèÜèËèÜèÜèË¿è¿´èèèèž‰ž}mž]ž‰hF¾hg+]6CJaJmHsHh2h26CJaJmHsHh2CJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]h›rchØ mHsHhF¾hg+]5mHsH!jhF¾hg+]0JUmHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]CJmHsH$Æ ¨¨8®:®Ž®”®®®j¯~¯ò°ô°±0±P²R²´´¶´º´b¼d¼f¼Œ¼˜¼>Ä~Ä*ÅhÅlÅÆ6ÆñæÕæÍÁæµæÕæµæÕæÕæñ¤ñ€ñtñhXñhh–e”h–e”6CJaJmHsHh–e”CJaJmHsHhïOÇCJaJmHsHhF¾h' åCJaJmHsH)jhF¾hg+]0JCJUaJmHsH hF¾hg+]0JCJaJmHsHhF¾hg+]6mHsHh2h26mHsHh2mHsH!jhF¾hg+]0JUmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]CJaJmHsH6ÆêÆ(Ç*Ç,Ç0Ç$ËdË€Ì‚Ì†Ì’Ì®ÌÂÌÆÍØÍüÍÎ$Î6Î€Ï†ÏÐ.Ð>Ð`ÐdÐ€ÐˆÑŠÑÒDÒ(Ô<Ô^ÕžÕ ÛdßïßïÈ¹®¦®•®®¦®®®®y®®®®•®¦®®q®h2mHsHhçNmHsHhF¾hg+]6mHsHhØ mHsH!jhF¾hg+]0JUmHsHhïOÇmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]CJaJmHsH,jh–e”hg+]0J6CJUaJmHsHh–e”h–e”6CJaJmHsHh–e”hg+]6CJaJmHsH%†ÌÍôÓ ÛjßÐâVìÄïâô^÷*þðòúDZš(ÆúïàÑÑààÂààà··¬ààà$„Ädh`„Äa$gdP Ë $dha$gdKd $dha$gd@@y$„Ädh`„Äa$gd' å$„Ädh`„Äa$gd2$„Ädh`„Äa$gdg+] $dha$gdg+]gdÇ~dßfßjß¤ßâßèß&à,àNàðá0âÐâXå–å˜åŠçŒçÆèîë"ìTìVì¼ì¾ìíípð ðÜðúðñ ñBñäôZ÷fù¤ùBúDú¸ûöûü$þ&þþ<^®ÌìîðíáÖÎÂ¶ÖáÖ®Öá¥áÖ¥áÖÂÖÎÖ”Ö‰ÖÎ¶ÖáÖáÖáÖÎáíÖÎ¶Ö”ÖÎ¶ÖáÖ”ÖhF¾h5EmHsH!jhF¾hg+]0JUmHsHh26mHsHhïOÇmHsHh2h26mHsHh2hg+]6mHsHh2mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6mHsH$jhF¾hg+]0J6UmHsH3ðú":nŒ8L†œÄ Ü ú :Zp¼¾prø6H†Ž4šØìîXbÆÈv¶ÂÄ2FÀþöêáêáêáÕáÕöÕÇÕ»ÕÇÕ¨Õ¨ÕœÇŽÕ¨ÕÇÕœŽÇÕ»Õ¨Õ»Õ~ÕÇÕuh£M5mHsHjh¥&c0J5UmHsHh@@yh@@y56mHsHh@@yh@@y5mHsH$jh@@yhg+]0J5UmHsHh@@yhïOÇ5mHsHh@@yhg+]56mHsHh@@yhg+]5mHsHhçN5mHsHh@@yhçN5mHsHh@@y5mHsH-þ dfjŠ> J R ^ â !8!Z!`!H"„"Š"’"®"Â"þ"&#N#j#l#ª#è#ê#ì#($.$6$D$X$œ$,%f%~%òæÓæÈÀ¸°¤Àœ”ÈœÈœÀŒ„y„À”q„y„œ”È„È„È”Èi„h£ ímHsHh°K[mHsHhF¾h(eFmHsHh(eFmHsHh»bmHsHhž?ÛmHsHh©`mHsHhðƒhðƒ6mHsHhðƒmHsHhôB-mHsHhÅoÇmHsHhF¾hg+]mHsH$jh@@yhg+]0J5UmHsHh@@yhg+]5mHsHh£Mh£M56mHsH&ÆjˆŠì#¦)Â/>2à9JAZLÈT^žfˆnðëàÕÆ··¨™··Š·{$„Ädh`„Äa$gd•g$„Ädh`„Äa$gd»b$„Ädh`„Äa$gd“z$„Ðdh`„Ða$gdg+]$„Ädh`„Äa$gd90$„Ädh`„Äa$gdž?Û $dha$gdž?Û $dha$gdg+]gdg+]$„Ädh`„Äa$gdg+]~%ˆ%œ%Ü)ö)à*ö*"+f+@,n,”,¤,Ø,ü, --P-€-ô-°.Î.Ò./^/z/|/€/Œ/ª/¾/À/81T1`1b1>2œ9Ú9øðåÝåðåÝåÝåÝåÒÇ¿´Ò´Ò´Ò´©•©´©´‰åååulhðƒ6mHsHhF¾hg+]6mHsHh-šmHsHh—qB*mHphÿfsHhðƒmHsHhðƒh°K[6mHsHhUkÚh°K[mHsHhUkÚh—qmHsHh·6ƒmHsHhUkÚh·6ƒmHsHhUkÚhg+]mHsHhž?ÛmHsHhF¾hg+]mHsHh£ ímHsHh~zmHsH&Ú9Ü9à9r:„:Ø:@;Î;ì;ð;<<<¾<Ê<== =<=”=œ=ž=ª=Ø=vA‚AœAæAúA:B¦BÐBÊGÖGrIIÞI*J NN4NO$O8PXPpP€P‚P˜PÊPÐPQÈTíáÖÎÖÆÖºÖÎÖÎÖÎÖÎÖÆÖÆÖ²ÆÖ§ÖáÖáÖáÖÆÖáÖŸÖ—‹ÖÎÖá—‹—ÖáÖáÖhðƒhðƒ6mHsHhðƒmHsHh‘;mHsHhF¾h90mHsHh»bmHsHhðƒhg+]6mHsHh(eFmHsHh-šmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6mHsH$jhF¾hg+]0J6UmHsH4ÈTÊT UUPWˆW¦WªW¸W¼WÈWXVXÜXöXäYøY"Z|Z’ZòZ [r^¬^_$_&_H_–_ÄcâcÞdeNeäf"g2gJgLg^gvgxgŒgøíøíåÙíÙíÙíåíåíÑíÙíÙÉí»í¯Ùí¯í§íŸ‘íø‰í‰~‰~sh×=E6]mHsHhF¾h×=EmHsHh×=EmHsHhðƒhðƒ6]mHsHhðƒmHsHh.YmHsHhF¾hg+]]mHsHhF¾hg+]6]mHsHh‘;mHsHh»bmHsHhF¾hg+]6mHsHh/ìmHsHhF¾hg+]mHsHhåL4mHsH*Œgœgžg¢gÀgÖgÜgÔhâhjkk4m„D„V„j„¢„²„… ……*…r…ˆ…"†.†@†h†~†ö†þ†‡$‡z‡ž‡ ‡ïßÐÄßÐ¹®¹® ®˜®®¹…zozczo¹zoXzhF¾hWÛmHsHhF¾h•g6mHsHhF¾hë5½mHsHhF¾h•gmHsHhïOÇmHsHhF¾hÝn[mHsHh×=EmHsHhF¾h.J*6]mHsHhF¾h.J*mHsHhF¾hÍV‚mHsHh{CJaJmHsHhTS9hTS9CJaJmHsHh{h{6CJaJmHsHh{hTS96CJaJmHsH ‡´‡À‡Ì‡Ö‡Ú‡ð‡ˆˆ.ˆ@ˆŽˆÌˆ$‰&‰2‰T‰h‰°‰²‰´‰¶‰¸‰È‰ä‰ê‰ŠBŠPŠRŠlŠò‹ŒõêõßÔÉß½ßµßõªÔªßªŸŽÔƒ{pdpdpdpdp\hTS9mHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHh/ìmHsHhF¾h.J*mHsH!jhF¾hÍV‚0JUmHsHhF¾hÍV‚mHsHhF¾hQ@ðmHsHh*'«mHsHhF¾hWÛ6mHsHhF¾hë5½mHsHhF¾hÝn[mHsHhF¾hWÛmHsHhF¾h•gmHsHhF¾hD[FmHsH ŒŒŒFŒbŒ ŒÈŒèŒìŒ ,H^¶ÊÆ‘æ‘ú‘’\’l’”” ”,”›$›&›†›ˆ›œ›<ÖäüÔžîžŽ ² V¢²¢Ê¢£v£â£¤:¤F¤J¤j¤v¤z¤’¤´¤Ø¤Ú¤ì¤\¦ð¦ì§óêâ×âÌÀÌÀÌÀÌÀÌÀÌÀÌÀÌ¸ÌÀÌÀÌÀÌÀÌÀÌÀÌ°¤Ì¸ÌÀÌ¸Ì¸ÌœÌœÌœÌœÌœÌœÌœÌœÌh4=mHsHh{h{6mHsHh{mHsHh/ìmHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hTS9mHsHhTS9mHsHhTS96mHsHhF¾hTS96mHsH=ì§&¨*¨D¨®¯°¯ °B°€²Ú²8µ~µ¨µÊµ>¶^¶À¶Â¶ø¶h¸t¸ˆ¸Š¸½½†½Œ½°½²½Ä½Ô½¾¾4¾X¾Z¾`¾r¾€¾‚¾P¿b¿z¿†¿¦¿ª¿óèóèÝèÕèÍèÂèóèºèóÂè²¦šè’è’è’‡’‡’‡’‡’t‡óèóèhF¾hýabmHsHhýabmHsHhF¾hç mHsHhç mHsHh{hg+]6mHsHh{h{6mHsHh{mHsHh*'«mHsHhF¾h5EmHsHh4=mHsHhïOÇmHsHhF¾h90mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6mHsH-ª¿Ä¿à¿ö¿ü¿ÀÐÁÂ Â Ë2ËÎËÌ ÎªÎ´ÎòÎúÐ:ÑÀÑÒ„ÒÄÒ¸ÕD×F×ZÜ\Üüæçç8çŽç¢çÈçêçè&è¦èHéRéVéXéìéênëóèóèóèàÔèÌèÄèà¸ÔèÄè°è¨èšŽèóèóèóèóèóèóèÌ†Ì†Ì~†hÃxmHsHhB~mHsHhF¾hg+]]mHsHhF¾hg+]6]mHsHhASÏmHsHh\~ÒmHsHh{hg+]6mHsHhïOÇmHsHhýabmHsHh{h{6mHsHh{mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6mHsH- ÎH×0ß¦èXî¤ö®ýX>j JL´ò ¬'j+ô1ôååÚåËÀÚåå±Ú¢“¢¢$„Ädh`„Äa$gdkwg$„Ädh`„Äa$gdÈ,±$„Ädh`„Äa$gd{ $dha$gd{$„Ädh`„Äa$gdÈUW $dha$gdhV$„Ädh`„Äa$gdÈ,± $dha$gd;l&nëŠëŒë°ë(îVîXîZîpîrî®î¸îÂîðVð>òZò`òzòâò"ó.ô@ô`ô ô.÷l÷Ž÷¤÷Â÷Ä÷Þ÷ø÷ ø*ø6ø"ùVùˆù¨ùªùVú”úõíåÝÕíÍÂÍº¯§¯Ÿ¯“¯“¯‹¯“¯‹¯ƒw¯“¯“¯“¯“¯ºƒwk¯ƒh{hg+]6mHsHh{h{6mHsHh{mHsHhïOÇmHsHhF¾hg+]6mHsHh¬!BmHsHhÉkmHsHhF¾hg+]mHsHh0\mmHsHhF¾h¥{mHsHh¥{mHsHhÖmHsHh{TmHsHhu@"mHsHhB~mHsHhu@"hB~mHsH*”ú¬úÆúèúêú’û¤ûü\ü¾üþü.4TšÚ.d¤¨À–¢ê(@Ö þ˜ºÀÒNŽ\ HVÒJ¢èþBT”´óëóßÔÈÔÀÔ¸ÔÈÔÈÔ°ëóÔ¨Ô¨Ô¨ÔëóÔëóßÔÈÔÈÔÈÔ¸Ô¨Ô ”Ô¨ÔÈÔÈÔ°ÔhQ,ThQ,T6mHsHhQ,TmHsHh¯mHsHhïOÇmHsHh\~ÒmHsHh0\mmHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHh{hg+]6mHsHh{mHsHh{h{6mHsH5´(:!l!n!Œ!""ˆ"Æ"Ú"#P#”#Ô#R%r%'Z'(^(Ö()ì)**j+Ò+,º.î1ñåñÙñÊñÙñ¾®ñ¢ñ–ñ†ñ–ñ–ñ¾v®ñi_iñhïOÇCJmHsHhF¾hg+]CJmHsHhQ,Thg+]6CJaJmHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHhïOÇCJaJmHsHh\~ÒCJaJmHsHhQ,ThQ,T6CJaJmHsHhQ,TCJaJmHsHhF¾hV(¿CJaJmHsHhV(¿CJaJmHsHh¬!BCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHî1ð122D2F2Þ5ü5þ5646H6L6è8ú899†;r@†@CˆDôD°FÚFGG„HàHíÞÐÃÞ³Þ³Þ³Þ¨œ¨œ¨Þ³Þ‰y‰i‰U‰JhF¾hjz«mHsH'hF¾hg+]6CJaJmHnHsHtHhïOÇCJaJmHnHsHtHhCJaJmHnHsHtH$hF¾hg+]CJaJmHnHsHtHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6CJaJmHsHheƒ6CJaJmHsHhF¾heƒ6CJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsH#jh•o60JCJUaJmHsHô1L6†;8A„HL¸R@Yj_cccœmrppv¦v¨vðáÒÃ´ÃÃ´¥ššš¥¥•dhgdwžgd·w $dha$gd@5$„Ädh`„Äa$gd»b$„Ädh`„Äa$gdÈ,±$„Ädh`„Äa$gdÈ,±$„Ädh`„Äa$gdhV$„Ädh`„Äa$gd|$„Ädh`„Äa$gdÈ,±àHþHTI†I¦ILÊO P¸RÈRÊRâRFShSŒSS@YBYrYÒYôYZJZP[l[n[p[Ž[¦[¬[F\j\¬\Â\v^–^š^®^´^Î^L`t`ž`´`aøíâÖâÇ»Ç¯Ç¯Ç¯Ç¯Ç§ŸâŸ§Ÿâ“‡â§â§â{âÖâÖâÖâÖâÖ{â{hF¾hg+]]mHsHhQ,Thg+]6mHsHhQ,ThQ,T6mHsHhmHsHh»bmHsHhCJaJmHsHhïOÇCJaJmHsHhF¾hg+]CJaJmHsHhF¾hg+]6mHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hjz«mHsHhjz«mHsH,a aPa`a´a¶a¸a¼bübcccc cXcZc|cºcÌcæc(d8dtdšdeee$eve:fíáÓáíáÈÀÈ¸¯£—‹—s—gg‹[‹[OhQ,Th‡×5mHsHhQ,Th‰i5mHsHhQ,Th@55mHsHhQ,Th(55mHsHhQ,ThS5mHsHhQ,Thµ/e5mHsHhQ,ThV0Ù5mHsHhQ,Thv6.5mHsHhÂ5mHsHhg+]mHsHhïOÇmHsHhF¾hg+]mHsHhF¾hg+]6]mHsHhF¾hg+]]mHsH$jhF¾hg+]0JU]mHsH:f>fŽf¢fÜfäfggPgRgŒggªgÄgÖgÚghhhh$h(h8hJhÖiài8jvjžjâjBkDkNk’k²k¶kÔkóçóçÛÏÛÃÛµÃµÃµÃµÃµÃµÃÛ§Û›Ûó››ƒwk]k]hQ,Thxù56mHsHhQ,Thxù5mHsHhQ,Thv6.5mHsHhQ,Th’.t5mHsHhQ,Th¡ ‰5mHsHhQ,ThV0Ù5mHsHhQ,Thñr,56mHsHhQ,ThàsÎ56mHsHhQ,ThàsÎ5mHsHhQ,Th~z5mHsHhQ,Thñr,5mHsHhQ,Th‡×5mHsHhQ,ThD¦5mHsH$ÔkÚkîkdlflhlplvlœlºlÌlmm&mBmJmšmœm.n>nvn†n¼nÔnÚnønúnÜo p,p4plpnppprp¸p¨qºqÖqìq”ršróåÙóÍÙÍÙÍÙóÁÙÁÙóµ©Á©©‘©‘©‘©Á©Í©Á…Í…ymhQ,ThÃx5mHsHhQ,Th^\!5mHsHhQ,ThàsÎ5mHsHhQ,ThV0Ù5mHsHhQ,Thµ/e5mHsHhQ,Th“7 5mHsHhQ,Th‰i5mHsHhQ,ThS5mHsHhQ,Th¡ ‰5mHsHhQ,Thv6.5mHsHhQ,Thxù56mHsHhQ,Thxù5mHsH)šrªrþrsJst4t¦t¸tòt,uTunvpvrvzv¦v¨vÎvÐvàvFwJw¬w®w°w,x\x°xóçóçóÛóÏóÃóÛ·¬¤œŒ…ymea]VyJhÞ7omHnH sHtH hÁ%hwžhÁ%hs!¶hs!¶mH sH hs!¶hs!¶\mH sH hs!¶mHnH sHtH h“j‡h“j‡h“j‡hwžmHnH sHtH híEmHsHhSümHsHhF¾hú7þmHsHhQ,ThV0Ù5mHsHhQ,Th^\!5mHsHhQ,Th¡ ‰5mHsHhQ,Th’.t5mHsHhQ,Thµ/e5mHsHhQ,Thú>5mHsH¨vÐv°w.x\x°xy”zözF{€{¦{Î{|R|z|¾|}<}|}°}ø}F~~Ø~>¢æ÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷ &Fgdwž°xyyy\z^zz’z”zôzözF{~{€{Î{|R|z|¾|}~Ø~â~>ˆ€˜€š€üþôèÙÎÙ»Ù¬¤˜ôŒôè€t˜ô€ŒtôŒèŒtcVchüFˆhüFˆ0J(mH sH !jhüFˆhüFˆ0J(UmH sH hüFˆmHnH sHtH h YÿmHnH sHtH hs!¶mHnH sHtH hÞ7omHnH sHtH hÞ7omH sH hÞ7ohwžmHnH sHtH $hwžhwž0J>*B*mH phÿsH hwžhwžmH sH jhwžhwžUmH sH hwžmHnH sHtH hÁ%mHnH sHtH æ*€ˆ€^‚Œ‚Î‚6ƒ°ƒæƒ6„œ„ä„B…Š…º…ö…„†¢†¤†¸†º†v‡Zˆ÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷÷òíèßÎÎ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘„h^„hgdý‘gdSügdý‘gd·w &FgdwžþZ‚\‚^‚Š‚Œ‚Î‚6ƒ@ƒ®ƒ°ƒæƒ6„@„š„œ„B…H…L…ˆ…¶…ô…ö…‚†„†ñàË¿°¤˜ŒyqiaYaqiQiQi˜¤BhíEhs!¶mHnH sHtH hÞ7omHsHh¸7mH sH h¸7mHsHh YÿmHsHhwžmHsHhÁ%mHsHhF¾hÁ%mHsHhÁ%mHnH sHtH h YÿmHnH sHtH hs!¶mHnH sHtH hüFˆhwžmHnH sHtH hwžmHnH sHtH (hwžhüFˆ0J(OJQJmHnH sHtH !jhüFˆhüFˆ0J(UmH sH hüFˆhüFˆ0J(]mHsH„†Œ† †¢†¤†ª†¬†¶†¸†º†Ü†T‡t‡v‡€‡‚‡‡BˆXˆZˆzˆþˆ‰Z‰~‰¼‰ÄŠ(‹F‹h‹~‹²‹ŒjŒžŒÔŒ:üõñâüÞÚñÎÃ·Ã¯ vk_k_k_k_kÃ·Ã·Ã·Ã·ÃhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þmHsHh‰}»h‰}»CJaJh‰}»h“<ÚCJaJmHsHh‰}»h‰}»6CJaJmHsHh‰}»h‰}»CJaJmHsHhú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hý‘5mHsHhæ„hØ8hý‘hý‘mH nH sH tH hú7þhF¾hú7þhSü%ZˆZ‰žŠF‹œ‹FŒºŒ:œ¤ŽpÐHÀJ‘¬‘œ’„“”l”è”îîîÝÝÝÝÝîÝÝÝÝÌÝÝî»îÝÝ &F Æ Ð„Ð^„ÐgdöI^ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdl &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘:b‚šœÂôøtŽ¤ŽÚŽäŽüŽHRnp²ÌÎÐ,FH€¾ÀæñáñÖË¿Ë¿Ë´Ö¨´™‰™~áñsÖ´k´cXkX´hF¾hlCJaJhú7þCJaJhlCJaJhF¾h·wmHsHhF¾hÂO¡CJaJhF¾hÂO¡6CJaJmHsHhF¾hÂO¡CJaJmHsHhF¾hú7þ6CJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þmHsHhF¾h·wCJaJhF¾h·w6CJaJmHsHhF¾h·wCJaJmHsHæ,‘H‘J‘f‘”‘ª‘¬‘š’œ’ª’¬’æ’H“J“j“‚“„“è“ì“””(”L”ª”Ê”è”P•òçß×Ë×Àµ©¡˜¡˜‘‰}tlaçUçUçJhF¾hú7þmHsHhF¾hú7þ6CJaJhF¾hPnÍmHsHhPnÍmHsHhPnÍ6mHsHh»ûhPnÍ6mHsHhöI^mHsHhöI^höI^ höI^6h“<ÚhöI^höI^6höI^hCI•mHsHhF¾hCI•mHsHhF¾hlÙCJaJhlÙhlÙ6CJaJhlÙCJaJhú7þCJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6CJ]aJè”R•–â–D—¤—R˜â˜l™lš›\›´›|œìœfâjžöžHŸÈ ž¡¢b¢ £Š£îîîÝÝÝÝÝÝÝîîÝÝÝîîÝÝÝÝÝÝÝÝ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘P•R•–•ø•–:–¬–â–—&—b—†—¼—Ä—È—˜P˜R˜‚˜À˜à˜™L™l™–™º™jšlš”šÔš››*›øñéñâÚâÏÃÏÃÏÃÏ·Ï¬ÏÃÏ~n~c¬WhF¾hú7þ6mHsHhF¾hCI•CJaJhF¾hCI•6CJaJmHsHhF¾hCI•CJaJmHsHhF¾h`:[6CJaJmHsHhF¾h`:[CJaJmHsHhF¾h`:[CJaJh–³hú7þ6CJaJhF¾hú7þ6CJaJhF¾hú7þCJaJhF¾ho]6hF¾ho]hF¾hú7þ6hF¾hú7þhú7þmHsH *›Z›\›l›z›–›´›Ê›œ.œpœ˜œÌœFf’ÄàâžJžhžjžŽžÚžŸ*ŸFŸHŸVŸZŸfŸjŸõíåÝÑÝÆºÆ¯ÆºÆºÆõ£õíŸ˜ŸÆºÆºÆ…zkz`h’ThY`¯CJaJh’ThTECJaJmHsHh’ThTECJaJhú7þCJaJhF¾h²î²V³îîîîîîîîîîîîîîÝÝîîîîîÝÝÝî &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘¬¦Ê¦Ú¦î¦§§§B§†§¢§¤§È§¨,¨.¨R¨š¨²¨´¨Ö¨"©b©°©Ö©Ø©æ©ªˆªÌªB«x«¢«²«Î«õéÚÊÚ¿õ³õ«õ³õ«£š£õ³õ³õ„õymymybVbhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þmHsHhF¾ho]6CJaJhF¾ho]CJaJhF¾h$C?CJaJhF¾hŸÀCJaJhŸÀ6CJaJhŸÀCJaJhú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhF¾h@mCJaJhF¾h@m6CJaJmHsHhF¾h@mCJaJmHsHhÃxCJaJmHsHhF¾hú7þCJaJ!Î«¬6¬n¬’¬¬¬ì¬2zÖôö„®Â®¯¯>¯†¯Ð¯°„° °¢°¾°À°¨±ª±õéõÞÒÞÆÞÒÞ¾®Ÿ“ˆÞÆÞyuiXiX jh.öh.öU]mHsHh.öh.ö]mHsHhú7þhF¾hú7þ6hF¾hú7þhàP hàP CJaJhàP CJaJmHsHhàP hàP CJaJmHsHhàP hàP 6CJaJmHsHhú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhAçhú7þ6CJaJhF¾hú7þCJaJhF¾h`:[6mHsHhF¾h`:[mHsHª±²²²:²<²>²Ô²ì²î²6³T³V³d³h³x³¬³È³â³ä³êÖÅº²«Ÿ”vn_S_C6_ShTJ 6CJaJmHsHhTJ hTJ 6CJaJmHsHhTJ CJaJmHsHhTJ hTJ CJaJmHsHhú7þCJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhF¾hÌw\hF¾hÌw\mHsHhF¾hÌw\6mHsHh.öh.öh.ömHsHh.öh.ömHsH jh.öh.öU]mHsH'h.öh.ö0J>*B*]mHphÿsH*h.öh.ö0J6>*B*]mHphÿsHV³æ³j´µÖµ„¶ø¶J¸>¹Ì¹nºÜº<»¼€¼æ¼R½Þ½D¾²¾Z¿ä¿bÀºÀ|ÁôÁîÝîîîîÝÝÝîÝîÝÝÝÝîÝîîîîîîî &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ä³æ³´L´j´µ@µ„µˆµ´µÔµÖµúµ>¶B¶b¶‚¶„¶¨¶Ú¶ø¶ª·Î·Ò· ¸H¸J¸l¸¹>¹f¹‚¹š¹Ì¹î¹$ºnºŒºÀºõîæîÛÌ¼Ì¼Ì±Ì¼Ì¼Ì±Û¥Û™Ž‚ŽzŽocoîæ™ŽÛ¥ÛŽ™hF¾h`:[6mHsHhF¾h`:[mHsHhàxÐmHsHhF¾hú7þH*mHsHhF¾hú7þmHsHhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þ6CJaJhF¾hÌw\CJaJhF¾hÌw\6CJaJmHsHhF¾hÌw\CJaJmHsHhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6hF¾hú7þhTJ hTJ CJaJ&ÀºÜº»<»\»~»‚»Þ»þ»¼¼¼b¼~¼€¼¢¼Ê¼ä¼æ¼è¼ú¼½4½R½T½d½r½†½ˆ½ª½Â½Þ½õéÞÖÊõ¾õ¶«£—«£ˆ}yrjrbZÞéÞébÞhÌR;CJaJhæ„CJaJhF¾hÂO¡6hF¾hÂO¡hÌR;hæ„hF¾hAçhF¾hú7þ6hF¾hú7þhF¾hæ„6mHsHhæ„mHsHhF¾hæ„mHsHhú7þmHsHhF¾hú7þ6mHsHh"Yhú7þ6mHsHh"YmHsHhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhF¾hú7þmHsHÞ½à½ô½ö½(¾D¾F¾’¾²¾´¾Ô¾:¿Z¿\¿h¿n¿¦¿â¿ÀFÀ`ÀbÀˆÀ¸ÀºÀ¼ÀäÀDÁ|Á~Á¢ÁÒÁôÁöÁÂöêßêßÖÊ¿·¿Ê¿ÖÊ¿«£¿Ê¿›‹t·¿Ê¿·¿f¿·[hF¾ho]CJaJhF¾hú7þ6CJ]aJh1RBh1RBCJaJh1RBCJaJmHsHh1RBh1RB6CJaJmHsHhú7þCJaJh"YCJaJhAçhú7þ6CJaJhAçCJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6CJaJhAç6CJaJhF¾hú7þmHsHhF¾hú7þ6mHsHhAç6mHsH"ÂžÂ¸ÂÜÂÞÂàÂÃnÃ|Ã†ÃˆÃŒÃ–Ã¾ÃÀÃÂÃàÃtÄ’Ä°Ä²ÄÔÄØÄìÄîÄðÄóëàÕÍÂ¶Â¶¤›”¤…y…q…f]QfJhF¾h–³h–³h–³CJ]aJh“<ÚCJ]aJh–³h–³CJaJh–³mHsHhF¾h–³6mHsHhF¾h–³mHsHhl>^hæ„hæ„h¸75mHsHh–³5mHsHhú7þ6mHsHhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þmHsHhAçmHsHhF¾ho]CJaJhF¾hßz°CJaJh"YCJaJhF¾ho]6CJaJôÁÞÂˆÃŠÃŒÃŽÃÃ’Ã”Ã–ÃÀÃÂÃ²ÄØÅ"ÇþÇúÈPÊÌËÔÌôÍˆÏîÝØØÏÏÏÏÏÊÏÂºÂººººÂÂÂ &Fgd–³ &Fgd–³gdSü„h^„hgdl>^gd–³ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ &F Æ Ð„Ð^„Ðgdý‘ðÄ¨ÅÖÅØÅôÅPÆVÆÇÇ Ç"ÇBÇxÇŒÇªÇþÇ"ÈvÈzÈ”È¨È¾ÈÖÈØÈøÈúÈ ÉóèÝÒÆÒ»Ò³»¨œ”ˆ¨yiyiyiyiy^Ohþ;shþ;sCJaJmHsHhþ;sh–³CJaJhF¾h–³6CJaJmHsHhF¾h–³CJaJmHsHhŸÀh–³6CJaJh–³CJaJhF¾h–³6CJaJhF¾h–³CJaJh–³mHsHh–³h–³mHsHh“<Úh–³6mHsHhF¾h–³mHsHh–³h–³CJaJhx/^h–³CJaJh–³h–³6CJaJ ÉÉÉÉ(ÉÐÉÒÉÊNÊPÊvÊzËÊËÌËþËnÌpÌrÌ”ÌÒÌÔÌñåñØÈ¹È¹®ŸŸ„yk_QyI>h–³h–³mHsHh–³mHsHhF¾h–³5\mHsHhF¾h–³\mHsHhF¾h–³6\mHsHhF¾h–³mHsHh–³h–³CJaJh–³h–³6CJaJmHsHh–³h–³CJaJmHsHhþ;shþ;sCJaJhþ;shþ;sCJaJmHsHhþ;shþ;s6CJaJmHsHhQFT6CJaJmHsHhQFTCJaJmHsHhþ;shôhCJaJmHsHÔÌ ÍÍNÍˆÍžÍ¶ÍÀÍÄÍòÍÎÎ(ÎÏÏÏNÏ†ÏˆÏªÏ¬ÏXÐ\Ð^ÐÊÐêÐ–Ñ²Ñ¶ÑPÒlÒ÷ð÷ðßÌßÌßÄ¹Ä¢ÄÄ—Œ€rfŒfŒ[O[O[hF¾hl>^6mHsHhF¾hl>^mHsHh–³hl>^6CJaJh–³hl>^6CJ]aJhl>^hl>^CJ]aJhl>^hl>^CJaJh–³h–³mHsHhÀg|h–³mHsHh–³h–³6mHsHhð8«h–³mHsHh–³mHsH$hŸvh–³0J%B*CJ\aJphÿ!hŸvh–³0J%B*CJaJphÿhŸvh–³hŸvh–³6ˆÏêÐnÒ@ÓfÔÖÕ×ø×FÙxÚœÛÜnÝêÞ°ß²àøá â¢â¤âÈâîâðâ.ã0ã÷ïïï÷ï÷ï÷÷ï÷÷÷÷÷÷êåàÛÖÖÑgdú7þgd-ˆgdSügdSügdý‘gd-ˆ &Fgd–³ &Fgd–³lÒnÒ˜ÒšÒäÒèÒ"Ó>Ó@ÓfÓ>ÔfÔˆÔÕÕXÕ\ÕzÕÖÕöÕªÖ®ÖÎÖ×.×r×t×”×ö×ø×"Ø,ÙDÙøñéáÝéÝÕÊ¾Ê³§³§³§³ ˜”˜”‰}‰q‰i^R^h–³hl>^6mHsHhF¾hl>^mHsHhl>^CJaJhl>^hl>^6CJaJhF¾hl>^6CJaJhF¾hl>^CJaJhl>^h–³hl>^6hH.íhl>^hBm~hl>^6CJaJhBm~hl>^CJaJhBm~hl>^6mHsHhBm~hl>^mHsHhT imHsHhT ih(vjhT i6hT ihT i6hF¾hT ihl>^mHsH DÙFÙjÙôÙ.ÚvÚxÚ”Ú‚ÛšÛœÛ¼Û\ÜŽÜÜ¶Ü4Ý8ÝHÝlÝnÝ¦ÝâÝäÝÐÞèÞêÞß>ßBß|ß®ßùêÚÊê¿° °•Ž†Ž{pdpXpP° ° °•pdPXphl>^CJaJhAçhl>^6CJaJhF¾hl>^6CJaJhF¾hl>^CJaJhl>^hl>^mHsHh–³hl>^6hF¾hl>^hàP hàP CJaJhàP hàP 6CJaJmHsHhàP hàP CJaJmHsHhàP hl>^CJaJhl>^hl>^6CJaJmHsHh–³hl>^6CJaJmHsHhl>^hl>^CJaJmHsHhl>^hl>^®ß°ßÒß.à2àRà°à²àÐà á$áLáöáøáâ<â@â^âžâ â¢â¤â¬âºâ¼âÂâÄâÆâøíáíÕíøÊ¾Ê²ÊªŸ‘…‘…yncXQFQFQh›rchú7þmHsHhSühú7þh›rchSümHsHh ähý‘nH tH h ähý‘mHsHhý‘hú7þCJ\aJhý‘hæ„CJ]aJhý‘hæ„6CJ]aJhý‘hæ„CJaJhæ„CJaJhæ„hæ„6CJaJhF¾hæ„6CJaJhF¾hæ„CJaJhAçhl>^6CJaJhF¾hl>^6CJaJhF¾hl>^CJaJhl>^CJaJÆâÈâÊâÌâÎâÞâàâââìâîâðâ.ã0ãBãDãFäbäxäzä~ä€ä¤ä¦ä¨äååXå¨åªåõñæÛÔÛÐÔÅ¼®¦š¦¦‹ñ‹„‹|qeYqRhF¾hú7þhF¾hú7þ6mHsHhF¾h¢^‚6mHsHhF¾hú7þmHsHh-ˆhBm~6hSühSüh-ˆhF¾hú7þCJaJh-ˆh-ˆ>*CJaJh-ˆCJaJh-ˆh-ˆ6CJ\aJh-ˆCJ\aJh ihú7þmHsHh ih ih ih ih imHsHh›rchC*ümHsHhC*üh›rch-ˆmHsH0ãBãDãœãäFäxäzä¦ä¨äªå¤æ¦ç¤èé¢éëÐëäëæëìDìrìœìÂìòìúúòòòòíèíàØààààààèúúúúúúú &Fgd-ˆ &Fgd-ˆgdSügdú7þ &Fgd-ˆgdú7þªåæ\æ¤æüæRçþçè\è2é`éDëÎëÐëÒëÔëÖëâëäëììììì6ìBìDì^ìrì„ìœì®ìÂìÞìñáñÖÊÖ¾ÊÖÊÖÊ·³¨·’„yqyi`qU„y„y„y„hR,ThR,TCJaJhR,T6CJaJhú7þCJaJhR,TCJaJhF¾hú7þCJaJhF¾hú7þ6CJ]aJh›rchú7þmHsHh›rchSümHsHh›rchC*ümHsHhC*ühF¾hú7þhF¾h¢^‚6mHsHhF¾hú7þ6mHsHhF¾hú7þmHsHhF¾hú7þ6CJaJmHsHhF¾hú7þCJaJmHsH!Þìòìíí"í8í@íTí`ítíví~í‚í„íŒíŽííØíôíî6îxîŒî îÄîØîîî(ïžï ïòïððFðRðVðõçõçõçõçõÜÔÍÂÍÂ¶«£«£«£«˜‚w£ld[ld[h bØ6mHsHh?mHsHh?h bØmHsHhF¾hdÃmHsHhF¾hsxvmHsHhF¾h%smHsHhF¾hÄömHsHh bØmHsHhF¾hilÉmHsHhF¾hÖ\ƒ5mHsHhF¾hÖ\ƒmHsHhF¾hÖ\ƒhSümHsHhF¾h´PÝmHsHhF¾hú7þ6CJ]aJhF¾hú7þCJaJ#òì8íTítíŽííô ø ý~0DFn<>VXX®úúúõðåÖÖÖÖÖÖÑÌÌÇÂ·¬ $dha$gdÌR; $dha$gdV>–gdš{(gdš{(gdõ(»gdÍb½$„Ädh`„Äa$gd¿Vz $dha$gd¿Vzgd_]gd¢^‚gdú7þVðxð¶ðÂðúðüðñlññ¸ñÔñòñôñòòò@òDò^òdòpòvò–ò°òóó.ó@óFóTó²óÀóÄóÌóôôôDôdô’ô–ôØôõóëãëØãØÐÄ¹±¹ØëØ¥Ø¥Øœ¥Ø”Ø¹Ø¥Ø¥Ø¥Ø¥Ø‰v±v‰k‰hF¾hÄömHsHhF¾ho(ÊmHsHh¿VzmHsHhF¾hCW€mHsHhÐ0€mHsHhœdé6mHsHhF¾hdÃ6mHsHh bØmHsHhF¾h*mHsHhF¾h*6mHsHhsxvmHsHhF¾hdÃmHsHh#èmHsHh?mHsHh bØhdÃ6mHsH*õNõlõrõÞõäõòõþõöööö2öXölörö€öö¦öäöèöøö4÷:÷¦÷ª÷Â÷ö÷ø øDøFøHøRøžø¬øæøìøùõêßêÔÉÔÉßÉßÉ¾ÉßÔß³ßÔ«Ôß£˜Ô…}ujujuju«bhQ,TmHsHhF¾h<mHsHhÆ/×mHsHh¿VzmHsHhïBmHsHhF¾h«=MmHsHhF¾hÄömHsHh©XmHsHh?mHsHhF¾hêV1mHsHhF¾hdÃmHsHhF¾h+pmHsHhF¾hæ§mHsHhF¾hqdmHsHhF¾hCW€mHsHhF¾hÈ1£mHsH&ù,ù\ù”ù¢ùÀùúJûlû ûÞûòûÈü ýtýý–ýªý®ý°ýÀýÆýêýðýþþ&þ,þ6þTþpþŠþŒþšþœþžþ þóëàÕàÉàÕàÁóà¹®£®˜£‚£‚˜‚w‚à˜la˜w˜wlhF¾hÓR5mHsHhF¾h.€mHsHhF¾h¿J«mHsHhF¾h8mHsHhF¾h+pmHsHhF¾hæ§mHsHhF¾hÄömHsHhF¾hÈ1£mHsHh¿VzmHsHhQ,TmHsHhF¾h<6mHsHhF¾h!X½mHsHhF¾h<mHsHhÆ/×mHsHhQ,ThQ,T6mHsH$ þÞþàþäþôþøþ"ÿNÿRÿTÿXÿdÿfÿhÿ~ÿ€ÿ„ÿ®ÿÆÿÚÿÜÿÞÿúÿ&6|~ 6tŒ’¤ ¨ÌæôöõêßõßõßêÔêõêõêõêõÌÄÌÄ¹õ¹õ¹±¹¦Ä›ˆ|ˆ||ß¦q¦hF¾h<mHsHhQ,ThQ,T6mHsHhQ,TmHsHhF¾hõ~ÏmHsHhF¾h+pmHsHhF¾hêV1mHsHhÆ/×mHsHhF¾h¸'ÁmHsHh©XmHsHhkg®mHsHhF¾hÓR5mHsHhF¾h¿J«mHsHhF¾hæ§mHsHhF¾hÓ›mHsH,öü @VXp¦¶è*.0LvŠÆÈü @~Ö(<^j€´Êì õêßõß×ßõßõÏÄ¹®¢—¹ÏÏ¹—¹„yqeq®®y]hÛ mHsHhghg6mHsHhgmHsHhF¾h]:[mHsHhF¾hÄömHsHh _mHsHhF¾h%AèmHsHhF¾hÉ126mHsHhF¾h+mHsHhF¾hÉ12mHsHhF¾h8mHsHh©XmHsHhkg®mHsHhF¾h¿J«mHsHhF¾hõ~ÏmHsHhF¾hêV1mHsH$ &vx† ¢¤¶Äî& * $ D L j ¢ Ê Î Ú î ð ò ,@BDFNVX\^fhjløðøðøðøðøèÝðÒÆÒÆÒÆÒ¾Ò¶ª¡ª–¶ð–ÒŽ†{titititih ähXIÐmHsHh¬ðhXIÐh›rchSümHsHhXIÐmHsHh«=MmHsHhF¾h]:[mHsHhÐ0€6mHsHhF¾h]:[6mHsHhÐ0€mHsHhkg®mHsHhF¾h=~H6mHsHhF¾h=~HmHsHhF¾hÄömHsHhÛ mHsHhgmHsHh _mHsH)ln¤Ðü<>FÜR$TÄäîºîð ˆ(Š())Â*Ô*.0.2.N.X.r.ð./r/z/Ž//Ø/Ú/è/ê/ú/00040L0x0z0‚0–0˜0111 12¸2õíåíåíÝÙÒÊÒÊÒÊÒÊÒÊÒÊÒÊÒÆÒÊÒÊÒÊÒÊÒÊÒÊÒÙÒÂÒº¶º¶²¶²Ò«ÒÆÙÆ§Æ£Æ£ÆŸhÑt®h—ChV>–hh¼B‘h¼B‘h´h´mH sH hÍb½hš{(hhš{(6hhš{(hSüh¥{mHsHh¼B‘mHsHhXIÐmHsHh ähÍb½mHsH=®h.#Š(p/r//x0–0˜0Ì;Þ;<<"<$<ê<Î>€?J@ABðBððððëæëáÖÖÖÖÑÌÇÅÃÅÃ½½½" Æf# #gd]H1gd]H1gdõ(» $dha$gdV>–gdš{(gdÍb½gdš{($„Ädh`„Äa$gdV>–¸2ø203š3ô3ø34464X4d4r4¼4 5*565D5„5Ê5d6~6¾6 7&7¶7Ø7Þ8î8ò8Ü:ú:;;,;B;D;~;€;Æ;È;Ê;Ì;<<< <<"<üøðøüèüäüàÜÔÌäÜäÌäÈäÀ¼¸´¸¬§¸£Ÿ£¸›£›”È£›¸‰‚~zvh]H1hSühïBhÑt®h¥{hüHYhV>–hV>–h†ñh†ñh—Ch¥§hˆ.+ hüHY6hüHYhüHY6h-ˆhüHYh]#h]#h]#6h†ñh]#hŸDÀ6h]#hû%Ï6h,c3hÊhŸDÀh2h26h—ChÑt®6hÑt®h2."<$<&<T<V<X<Z<’<”<–<˜<¦<¨<ª<Þ<à<â<ä<æ<è<ê<ì<î<&=(=*=,=4=@=õíéíÜÓéÓ¿Üµ°Ÿ“ŸxŸÜlÜÓéÓXÜIÓhx0hKd0JmHnHsH'júhKdhKd>*B*UphÿhKdmHnHsHtHhhVCJaJ#j}hKdhKdCJUaJhKdhKdCJaJ jhKdhKdCJUaJ hKdhKdhKd0J5'jhKdhKd>*B*Uphÿhx0hKd0Jjhx0hKd0JUhKdjhKdUh]H1h]H1mH sH @=B=H=J=h=j=l=n=†=ˆ==’=–=˜=¬=®=°=²=¸=º=¼=¾=Æ=È=Ø=Ú=ä=æ=ò=ô=ö=ø=>>>> >">$>&>0>2>8>:>D>F>H>J>N>P>^>`>l>n>€>‚>Š>Œ>Ž>Â>Ä>Æ>È>Ê>ñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèñèãÒÆ´Ò«ÒhhVCJaJ#jwhKdhKdCJUaJhKdhKdCJaJ jhKdhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jhx0hKd0JmHnHsH?Ê>Ì>Î>Ð>Ò> ????:??r?t?v?z?|?~?€?‚?„?¼?¾?À?Â?@@@<@òâòÙÕÙÁò±¬›}›t›òhòÙÕÙTòÙ¬›'jîhKdhKd>*B*UphÿhKdmHnHsHtHhhVCJaJ#jqhKdhKdCJUaJhKdhKdCJaJ jhKdhKdCJUaJ hKdhKdhKd0J5mHnHsH'jôhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0JhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JU<@>@@@D@F@H@J@L@N@†@ˆ@Š@Œ@Ò@Ô@Ö@ AAAíÜÓÜÆ¶£•Œ•r£bWHW7H jehKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jèhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ jhKdhKdCJUaJ#jkhKdhKdCJUaJAAAAAAATAVAXAZAfAvAxAŒAŽA”A–A¦A¨A°A²A¶A¸AÐAÒAÔAB BBBBBBBBRBTBõæÓÂÓ´«´‘Ó´´´´´´´væveæõæÓÂÓ´«´ j_hKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jâhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHuhhVmHnHu%TBVBXBdBlBnBrBtBˆBŠBŽBB¢B¤BªB¬B®BâBäBæBêBìBîBðBòBôB,C.C0C2CæÓÃµÃµÃµÃµÃµÃµª›ªŠ››ÓnÓµeµKÓ2jÖhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jYhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jÜhKdhKd>*B*UmHnHphÿu2CtC‚CÂCÄCÆCúCüCþCDDDD DDDDFDHDJDÄDÆDÈDüDþDEEïÝïÒÃÒ²Ã§Ã”ƒ”uluR”ïÒÃÒAÃ§ jMhKdUmHnHu2jÐhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jShKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHuðBD EFìFæGäHÌIŠJNKLMÚM¨NdONPöPVRSèSôTôUÔVÞWÄX¶Y¨ZŽ[‚\ùùù÷ùùùù÷ùùùùõ÷ùùùùù÷ùóóóóóó$#" Æf# EEE EEEFEHEJELEXEbEdEnEpExEzE€E„E†EŒE˜EšEžE E®E°EÂEÄEÒEÔEÖE FðÝÌÝ¾µ¾›Ý‰y‰y‰yi¾i¾i¾i¾i¾i¾i¾^ð^hKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0J6mHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHu2jÊhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHu FFFFFFFFFTFVFXFZF¦F¨FªFÞFàFâFæFèFêFìFîFðFïàÕàÂ±¤›—›ƒ¤›~t~itdt¤TÂFhx0hKd0JmHnHuhKdCJaJmHnHsHtH hhVjA hKdUjhKdU hKd'jÄ hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHujhKdUmHnHu jG hKdUmHnHuðF(G*G,G.GdG€G†G G¢G¤GØGÚGÜGàGâGäGæGèGêG"H$HöèÎ»«™«™ŽŽnc»R»èöè!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu j;hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2j¾ hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhx0hKd0JmHnHuhKdmHnHu$H&H(HnHˆHŒHžH H¢HÖHØHÚHÞHàHâHäHæHèH I"I$I&IæÓÃ±Ã±¦—¦†—{—ÓjÓ\S\9Ó2j²hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu j5hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2j¸hKdhKd>*B*UmHnHphÿu&IFIJI†IˆIŠI¾IÀIÂIÆIÈIÊIÌIÎIÐIJ JJJJ,J.J2J4JDJFJHJ|Jðâð×È×·È¬È™ˆ™ââe™UâUâUâ×È×hx0hKd0JmHnHsHu2j¬ hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j/ hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0J6mHnHu|J~J€J„J†JˆJŠJŒJŽJÆJÈJÊJÌJÔJäJæJêJìJöJøJK KK@KBKïàÕàÂ±¤›—›ƒ¤t›t›t›t›o^R@#j#hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0JmHnHsH'j¦hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHujhKdUmHnHu j)hKdUmHnHuBKDKHKJKLKNKPKRKŠKŒKŽKKžK¨KªK¬K®KÀKÂKØKÚKÜKLLLïæïÙÉ¶¨Ÿ¨…¶u¨u¨u¨u¨j[jJ[ jhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2j hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ jhLšhKdCJUaJLLLLL L"LZL\L^L`LlLºL¼L¾LòLôLöLúLüLþLMMMMõæÓÂÓ´«´‘ÓqfæfUæõæÓÂÓ´«´ jhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHu2jšhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHuhhVmHnHu>M@MBMNMXMZMlMnM„M†MŒMŽM”M–M˜MÌMÎMÐMÔMÖMØMÚMÜMÞMNNæÓÃµÃ¥“¥“¥“¥ˆyˆhy]yÓLÓµCµhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0J6mHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2j”hKdhKd>*B*UmHnHphÿuNNN(N6N8N:N*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jŽhKdhKd>*B*UmHnHphÿuèNêNðNôNOO OOOOO O"OVOXOZO^O`ObOdOfOhO O¢O¤O¦OâOøOP PP@PòèØèØèØèØèÓÂ¶¤Â›Âòò†‚†nò†_†ÓÂ¶hx0hKd0JmHnHsH'j‚hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0JhKdmHnHsHtHhhVCJaJ#jhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhKdhKd0J5mHnHsHhKdhKd0J5jhx0hKd0JU@PBPDPHPJPLPNPPPRPŠPŒPŽPP°P²P´PèPêPìPíÜÓÜÆ¶£•Œ•r£bWHW7H jùhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2j|hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ jhLšhKdCJUaJ#jÿhLšhKdCJUaJìPðPòPôPöPøPúP2Q4Q6Q8QDQVQXQbQdQhQjQzQ|Q€Q‚QŽQQ’Q”Q¦Q¨Q°Q²QÂQÄQÚQÜQàQâQöQøQRõæÓÂÓ´«´‘Ó´´´´´´´´´´´´´qhx0hKd0J6mHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jvhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHuhhVmHnHu&RRRRRHRJRLRPRRRTRVRXRZR’R”R–R˜R¤RÀRÂRÌRÎRÐRSîÞÓÄÓ³Ä¨Ä•„•vmvS•CvCvÓÄÓhx0hKd0JmHnHsHu2jphKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jóhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0J6mHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuSSSSSSSSSNSPSRSTS¢S¤S¦SÚSÜSÞSâSäSæSèSêSìS$T&TïàÕàÂ±Â£š£€ÂpeàeTàÕàÂ±Â£š£ jçhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jjhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHujhKdUmHnHu jíhKdUmHnHu&T(T*T6TJTLThTjTtTvTxTzTˆTŠT’T”T˜TšT®T°T²TæTèTêTîTðTòTôTöTøT0U2UæÓÃµÃµÃµÃµÃµÃµÃµÃµª›ªŠ››ÓnaXTXhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jáhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jdhKdhKd>*B*UmHnHphÿu2U4U6U®U°U²UæUèUêUîUðUòUôUöUøU0V2V4V6VBVPVëÞÕÐ¿³¡¿˜¿Þˆug^gDu4ghx0hKd0JmHnHsHu2jXhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHhhVCJaJ#jÛhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU'j^hKdhKd>*B*UphÿPVRV`VbVdVfVtVvVzV|VŽVV’VÆVÈVÊVÎVÐVÒVÔVÖVØVWWWW$W&W4WïáïáïáïáïáÖÇÖ¶Ç«Ç˜‡zqmqYzqJqhx0hKd0JmHnHsH'jRhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jÕhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu4W:WNWPWjWlWpWrWzW|W„W†WŒWŽW˜WšWœWÐWÒWÔWØWÚWÜWÞWàWâWXXX X&X(X,X.X8X:XXJXLX^X`XpXrX~X€X‚X¶X¸XºX¾XÀXÂXÄXÆXñèñèñèñèñèñèñèãÙãÎÙÉÙ¼®¼èªè–¼èñèñèñèñèñèñèñèãÙã‹ÙÉÙ¼®¼jÉhKdU'jLhKdhKd>*B*UphÿhKdhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JU hhVjÏhKdUjhKdU hKdhx0hKd0Jhx0hKd0JmHnHsH6ÆXÈXYYYYY4YnYpYrY¦Y¨YªY°Y²Y´Y¶Y¸YºYòYôYöYøY ZZZZ*Z÷ó÷ßÒ÷È÷Ã²¦”²‹²Ò}Ò÷ó÷iÒÈYÈJ÷hx0hKd0JmHnHsHhx0hKd0J6mHnHsH'j@hKdhKd>*B*UphÿhKdCJaJmHnHsHhhVCJaJ#jÃhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0J6jhx0hKd0JU'jFhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0J*Z,Z6Z8ZZRZTZ`ZbZdZ˜ZšZœZ¢Z¤Z¦Z¨ZªZ¬ZäZæZèZêZF[H[J[~[€[‚[ˆ[Š[Œ[Ž[[’[Ê[Ì[ñèñèñèñèãÒÆ´Ò«ÒžžèŒèxžñãÒÆfÒ«ÒžžèŒè#j· hLšhKdCJUaJ'j: hKdhKd>*B*UphÿhKdhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JUhhVCJaJ#j½hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jhx0hKd0JmHnHsH%Ì[Î[Ð[:\<\>\r\t\v\|\~\€\‚\„\†\¾\À\Â\Ä\R]ëÞÕÐ¿³¡¿˜¿ÞŠwi`iFw6hx0hKd0JmHnHsHu2j."hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHhhVCJaJ#j±!hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU'j4!hKdhKd>*B*UphÿR]T]V]Š]Œ]Ž]”]–]˜]š]œ]ž]Ö]Ø]Ú]Ü]^^ ^T^V^X^^^õæõÕæÊæ·¦™Œx™sbVDb;hhVCJaJ#j¥#hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKd'j(#hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j«"hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu‚\š]d^œ_¬`bajbxcddle:fFghþhài¤j¼k”l’mÂn¶oüprÞršsêtÊu®v¸wù÷÷õùùùùùùõùùùùõùùõùù÷÷÷ùõùù#$" Æf# ^^`^b^d^f^h^ ^¢^¤^¦^²^´^À^Â^Æ^È^Ð^T_V_X_Œ_Ž__–_˜_š_œ_ž_ _Ø_Ú_Ü_Þ_d`f`h`œ`ïâÔâËÇË³âË¤Ë¤Ë¤Ëž™ï{ïrïâÔâËÇË^â¤™ï'j%hKdhKd>*B*UphÿhhVCJaJ#jŸ$hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ hKd h¯p'0Jhx0hKd0JmHnHsH'j"$hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0JhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JU jhLšhKdCJUaJ$œ`ž` `¦`¨`ª`¬`®`°`è`ê`ì`î`aaaRaTaVaíÜÓÜÆ¶£•Œ•r£bWHW7H j“&hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2j&hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ jhLšhKdCJUaJ#j™%hLšhKdCJUaJVa\a^a`abadafaža a¢a¤a"b$b&bZb\b^bdbfbhbjblbnb¦b¨bªb¬bÊbõæÓÂÓ´«´‘ÓvæveæõæÓÂÓ´«´KÓ2j (hKdhKd>*B*UmHnHphÿu j'hKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2j'hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHuhhVmHnHuÊbæb0c2c4chcjclcrctcvcxczc|c´c¶c¸cºcÆcØcÚcîÞÓÄÓ³Ä¨Ä•„•vmvS•CvChx0hKd0JmHnHsHu2j)hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j‡(hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu"hx0hKd0J6mHnHsHuÚcècìcöcøcúcücþcdddd dTdVdXd^d`dbdddfdhd d¢d¤d¦d²dðÞðÞÎÀÎÀÎÀµ¦µ•¦Š¦wfwÀ]ÀCwÎ2jþ)hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j)hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0J6mHnHu²dÀdÂdÆdÈdÞdàdâdädödødúdüdee$e&e(e\e^e`efehejelenepe¨eªe¬e®eòeôeñáñáñáñáñáñáñáñÖÇÖ¶Ç«Ç˜‡˜ñ~ñd˜TÖhx0hKd0JmHnHsHu2jø*hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j{*hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0JmHnHu ôeöe*f,f.f4f6f8f:ffvfxfzf|fþfgg6g8g:g@gBgDgFgHgðåÔðÉð¶¥˜‹w˜rhr]hXh˜H¶hKdCJaJmHnHsHtH hhVjo,hKdUjhKdU hKd'jò+hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu ju+hKdUmHnHuhKdmHnHujhKdUmHnHuHgJg‚g„g†gˆg”g¨g®g¶g¸g¾gÀgÎgÐgÖgØgÚghhhhhhh hñèñÎ»«ñ«›‰›‰›‰›~o~^oSo»B»!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu ji-hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0J6mHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jì,hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu h"hZh\h^h`h¶h¸hºhîhðhòhøhúhühþhii:ii@iLiñèñÎ»« ‘ €‘u‘»d»ñèñJ»:hx0hKd0JmHnHsHu2jà.hKdhKd>*B*UmHnHphÿu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jc.hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jæ-hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuLiZi`ihijizi|iˆiŠi˜išiœiÐiÒiÔiÚiÜiÞiàiâiäijjïßïßïßÍ»Í°¡°¡…¡rarSJShKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j]/hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHuj j"j.jBjDjPjRjTjVj\j^j`j”j–j˜jžj j¢j¤j¦j¨jàjâjäjæÓÃµÃµÃµÃµª›ªŠ››ÓnaXTX@'jÔ0hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jW0hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jÚ/hKdhKd>*B*UmHnHphÿuäjæjîjüjþjkkkkkk0k6kLkNkRkTkdkfknkpktkvkxk¬k®k°k¶k¸kºk¼k¾kÀkøkúkòãÚãÚãÚãÚãÚãÚãÚãÚãÚãÚÕÄ¸¦ÄÄòzlclhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHhhVCJaJ#jQ1hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jhx0hKd0JmHnHsHjhx0hKd0JU"úkükþk ll l2l4l>l@lLlNlPl„l†lˆlŽll’l”l–l˜lÐlÒlæÓÁ±¡“¡±Á±ˆyˆhy]yÓLÓ“C“hKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jK2hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0J6mHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jÎ1hKdhKd>*B*UmHnHphÿuÒlÔlÖlJmLmNm‚m„m†mŒmŽmm’m”m–mÎmÐmÒmÔmzn|næÓÃ¸©¸˜©©Ó|ofbfNoC> hKdhx0hKd0JKH 'jÂ3hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jE3hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2jÈ2hKdhKd>*B*UmHnHphÿu|n~n²n´n¶n¼n¾nÀnÂnÄnÆnþnoooo*o,o>o@oRoïãÑïÈï»«˜ŠŠg˜UEUE5Šhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0J6mHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHu2j¼4hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ#j?4hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJRoTobonoporo¦o¨oªo°o²o´o¶o¸oºoòoôoöoøoppppp2p4p8p:pDpFpNpTp`pïáïÖÇÖ¶Ç«Ç˜‡˜á~ád˜ïáïáïáïáïáïáïThx0hKd0J6mHnHu2j¶5hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j95hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu `pbprptpzp|p~p‚pŽpp¢p¤p¦p¨p°p²p´p¶p¸pìpîpðpöpøpúpüpþpq8q:qîÞÎÀÎÀÎÀÎÀÎÀÎÀÎÀµ¦µ•¦Š¦wfYPLPhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j36hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuhx0hKd0J6mHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHu:qqœqÆqÈqÊqþqrrr rrrrrJrLrNrPr–r˜ršrÎrÐrÒrØrÚrÜrÞràrârssëÞÕËÆµ©—µŽµÞ€ÞÕ|ÕhÞÕÆµ©VµŽµÞ€ÞÕ|Õ#j'8hLšhKdCJUaJ'jª7hKdhKd>*B*UphÿhKdhKdCJaJmHnHsHhhVCJaJ#j-7hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0J6hx0hKd0Jjhx0hKd0JU'j°6hKdhKd>*B*Uphÿ!ss s>sRsTsVsŠsŒsŽs”s–s˜sšsœsžsÖsØsÚsÜsëÞÕËÆµ©—µŽµÞ€m_V_*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHhhVCJaJ#j!9hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0J6hx0hKd0Jjhx0hKd0JU'j¤8hKdhKd>*B*UphÿÜsŽt¢t¤t¦tÚtÜtÞtätætètêtìtît&u(u*u,u‚u„u†uïÝÒÃÒ²Ã§Ã”ƒvmimUvmP? jhLšhKdCJUaJ hKd'j˜:hKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j:hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu"hx0hKd0J6mHnHsHuhx0hKd0JmHnHsHu†uºu¼u¾uÄuÆuÈuÊuÌuÎuvv vvv&v(v,v.v4v6v:v*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHtHjhx0hKd0JUhhVCJaJ jhLšhKdCJUaJ#j;hLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJhvjvžv v¢v¨vªv¬v®v°v²vêvìvîvðvpwrwtw¨wªw¬w²w´w¶w¸wºw¼wôwöwðåÔðÉð¶¥¶—Ž—t¶dåðåSðÉð¶¥¶—Ž— j =hKdUmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jŒ<hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu j<hKdUmHnHuhKdmHnHujhKdUmHnHuöwøwúwxxxxxx x(x*x,x`xbxdxjxlxnxpxrxtx¬x®x°x²xHyJyLy€yæÓÃµÃµÃµÃµª›ªŠ››ÓnÓµeµKÓÃª›ª2j€>hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu j>hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu$jhx0hKd0JUmHnHu2j†=hKdhKd>*B*UmHnHphÿu¸wpxy4zðz–{2|ä|}>~ò~Ž.€Ü€| ‚Ä‚dƒjƒlƒb‰v’>“Ž”^• ––šùù÷ùùõõùõõõùùùùùùðîììçìììß$a$gdDF¾gd6 vgd_]$" Æf# €y‚y„yŠyŒyŽyy’y”yÌyÎyÐyÒyìyîyðy$z&z(z.z0z2zïàÕàÂ±¤›—›ƒ¤ytcWEc*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHujhKdUmHnHu jý>hKdUmHnHu2z4z6z8zpzrztzvz¨zªz¬zàzâzäzêzìzîzðzòzôz,{.{0{2{N{ôáÓÊÓ°á •†•u†j†áYáÓÊÓ?áÓ2jnAhKdhKd>*B*UmHnHphÿu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jñ@hKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2jt@hKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdmHnHsHtHN{P{R{†{ˆ{Š{{’{”{–{˜{š{Ò{Ô{Ö{Ø{ê{ì{î{"|$|&|,|õæõÕæÊæ·¦™Œx™sbVDb;hhVCJaJ#jåBhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKd'jhBhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jëAhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu,|.|0|2|4|6|n|p|r|t|œ|ž| |Ô|Ö|Ø|Þ|à|â|ä|æ|è| }"}$}&}ïâÔâËÇË³âË®¤®™¤”¤âÔsjsP2j\DhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHu hhVjßChKdUjhKdU hKd'jbChKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0JhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JU jhLšhKdCJUaJ&}.}<}>}D}F}H}J}L}€}‚}„}Š}Œ}Ž}}’}”}Ì}Î}Ð}Ò}Ô}Ø}è}ê}ö}ïáïáïáÖÇÖ¶Ç«Ç˜‡zqmqYzqJqJqhx0hKd0JmHnHsH'jVEhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0Jjhx0hKd0JU!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jÙDhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHuhx0hKd0JmHnHsHuö}ø}ú}.~0~2~8~:~<~>~@~B~z~|~~~€~ª~¬~®~â~ä~æ~ì~î~ð~ò~ô~ö~.0246úéÝËéÂéµ§µžšž†µžúéÝtéÂéµ§µžšž`µž'jJGhKdhKd>*B*Uphÿ#jÍFhLšhKdCJUaJ'jPFhKdhKd>*B*UphÿhKdhx0hKd0JhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JUhhVCJaJ#jÓEhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKd 6:FHJ~€‚ˆŠŒŽ’ÊÌÎÐØÜÞæñèãÒÆ´Ò«Òž}ofoL}*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHuhKdCJaJmHnHsHjhx0hKd0JUhhVCJaJ#jÇGhLšhKdCJUaJhLšhKdCJaJ jhLšhKdCJUaJ hKdhx0hKd0Jhx0hKd0JmHnHsHæèê€ €"€(€*€,€.€0€2€j€l€n€p€x€€€‚€†€ˆ€€’€”€–€˜€Ì€Î€Ð€Ö€Ø€Ú€Ü€õæõÕæÊæ·¦·˜˜u·e˜e˜e˜e˜õæõTæÊæ·¦ j»IhKdUmHnHuhx0hKd0JmHnHsHu2j>IhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHu jÁHhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu Ü€Þ€à€468lnpvxz|~€¸º¼¾ØÚÜ‚‚‚íßÖß¼íß±¢±‘¢†¢íuíßÖß[íß±¢±J¢ j¯KhKdUmHnHu2j2KhKdhKd>*B*UmHnHphÿu!hKdCJaJmHnHsHtHuhhVmHnHu jµJhKdUmHnHujhKdUmHnHuhKdmHnHu2j8JhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu$jhx0hKd0JUmHnHu‚‚‚‚ ‚"‚$‚\‚^‚`‚b‚|‚~‚€‚´‚¶‚¸‚¾‚À‚Â‚Ä‚Æ‚È‚ƒƒƒƒƒƒ ƒTƒõæÓÂÓ´«´‘Ó´†æ†uæõæÓÂÓ´«´[Ó´†æ†2j&MhKdhKd>*B*UmHnHphÿu j©LhKdUmHnHuhKdmHnHu2j,LhKdhKd>*B*UmHnHphÿuhKdmHnHuhx0hKd0JmHnHu!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHujhKdUmHnHuhhVmHnHuTƒVƒXƒ^ƒ`ƒbƒdƒfƒhƒjƒlƒnƒ®ˆ4‰`‰b‰Ø‰hŠBx†ˆ02ïàÕàÂ±¥’‡}ytmey]yVyODODjhS{hçNUhS{hçNhçN6]hc³hçN\h™2hçN6h™2hçN hçN6hçNjhçN0JUhF¾hÜyÓmHsHhF¾hg+]mHsHhVmHsHjhKdUmHsH!hKdCJaJmHnHsHtHu$jhx0hKd0JUmHnHuhhVmHnHujhKdUmHnHu j£MhKdUmHnHu2FHJ|‘~‘Â‘Ä‘È‘Ø‘ä‘’D’^’v’x’”’è’<“>“D“Ú“`”d”€”Œ”Ž””’”ª”•ñæÙÑÙÁÙº¶º¶®§¶¶•Žƒ|¶tm¶|b¶ZNh…ÕhçN6mHsHhçNmHsHh6 vhçNmHsHh}6²hçNh}6²hçN6hÚ9¨hçNhF¾hçNCJaJh6 vhçNh…ÕhçN6jhçN0JUhZzÁhçNhZzÁhçN6hçNhS{hçNhS{hçN0J6>*B*phÿhS{hçN6jhS{hçN6UjhS{hçNUhS{hçN0J>*B*phÿ•\•^•`•b•v•º•¼•ö•*–6–ž– –¢–ª–¼–l—ª—¨˜°˜p™®™’š”š–š˜šššf›h›j›l›øíãßø×ßÏßÏßí¾³¤•‰•~•‰•scR~•cãß!jhDF¾hçN0JCJUaJhDF¾hçN6CJaJmHsHhDF¾hçNmHsHhDF¾hçNCJaJhçNCJaJmHsHhDF¾hçNCJaJmHsHhñp hçNCJaJmHsHhñp hçNCJaJ!jhñp hçN0JCJUaJh…ÕhçN6h}6²hçN6hçNjhçN0JUh}6²hçNmHsHhçNmHsH–šh›Þ›BÒ2ž”ŸÌ¡Ê£H©$ªÈªX«Š¬VØ ¯Ê¯z°h±Ð±B²³÷õíèõõãõõõõõõõÞÞÙÔÏÊõÅgdþ2BgdvCsgduCgdÒÐgd®%¹gd®%¹gd-#Zgd¯vñ$a$gdñp $a$gdDF¾l›Ü›Þ›à›â›@BDFbÒÔøžž0ž2ž4žNžnžŽž¶žêž2ŸRŸvŸ’Ÿ”Ÿ–ŸÄŸ& 8 óèÞÚË»ªŸ€ÞÚxqÚfÞÚ^Ú^Ú^Ú^ÚfÞÚTÚhh/'hçN6]hÙf\hçN6hçvŽhçNmHsHhs=<hçNhs=<hçN6h¯vñhçN6CJaJmHsHh¯vñhçNCJaJmHsHh¯vñhçNCJaJ!jh¯vñhçN0JCJUaJhñp hçN6CJaJmHsHhñp hçNCJaJmHsHhçNjhçN0JUhDF¾hçNmHsHhDF¾hçN6mHsH 8 F ˆ œ ¦ ¨ Ä ¡ ¡*¡,¡¬¡¾¡È¡Ê¡Ì¡Î¡Ð¡ò¡6¢R¢T¢¼¢Ú¢à¢££b£d£®£È£Ê£Ì£è£¤:¤\¤†¤ž¤Â¤ùïëùëäïëùëïëùëÙÏëÈÀÈµ© ˜Œ˜µÈÀÈÏëyrëmrë hçN6hÁr-hçNhÁr-hçN6hrhçNCJaJhT ihçN6mHsHhçNmHsHhçN6mHsHhrhçN6mHsHhrhçNmHsHhrhçN6hrhçNjhçN0JUhñ/XhçNmHsHhçN6]hçNhh/'hçN6]hh/'hçN'Â¤ž¥¢¥Ü¥¦ ¦H¦§.§0§L§²§¸§,¨¸¨,©.©F©H©J©L©p©ªª"ª$ª&ª(ª4ªDªHªVª”ª–ª¨ªºªÆªÈªÊªîª8«X«Z«€«¬Z¬ˆ¬Š¬Œ¬ª¬6VXzº÷ó÷óëäÜäÔó÷ó÷ó÷ÍóÂ¸ó±©¤±™¸ó±ó±©¤ó‘ó±™¸ó©ó¸ó¤‘ó±¸ó‰ó¸ó‘hð->hçN6hT ihçN6hÆæhçNCJaJ hçN6hÆæhçN6hÆæhçNjhçN0JUhx/^hçNCJaJh„*ÒhçNhçNCJaJhx/^hçN6hx/^hçNhx/^hçN]hçNh„*ÒhçN66ºØÚüD®r®â® ¯"¯$¯6¯D¯H¯¬¯Ê¯Ì¯Þ¯ì¯ü¯þ¯\°x°z°|°~°Š° °ê°î°(±f±h±üòüêüâüÑÆ·«·›·òü“‡~‡“üqü“f^WâWPhF¾hçNhºuthçNhºuthçN6hºuthçNmHsHjhF¾hçN0JUhçN6mHsHhÒA]hçN6mHsHhçNmHsHhÒA]hçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhÒA]hçNCJaJmHsHh “hçNCJaJ!jh “hçN0JCJUaJhT ihçN6hÒA]hçN6jhçN0JUhçNh±j±l±š±º±Ð±Ò±Ô±²B²D²F²d²r²Ð²³ ³³ ³8³n³ž³ ³®³Ä³´´´´´ ´\´µBµDµVµXµ|µ¾µÜµÞµàµ(¶F¶H¶b¶h¶z¶²¶´¶¶¶Ö¶ð¶D·òëàÔàÊÆ¾Æòë¶àÔàòë¶àÔàò¶à®§Æàòë¶®§œàòë”Æàòë”ë”ë”ëòëàˆ¶hs=<hçN6mHsHhF¾hçN6hT ihçNmHsHhT ihçNhT ihçN6hçNmHsHhXHwhçN6hçNjhçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU5³ž³´VµÞµ²¶"¸´¹p¾Z¿ÀÁŒÂ&ÃðÃ¨ÇTÈ¦È\Ð®ÐxÔæîêºëÊëúõõõõðîéîääîîßÚÕÚÚÚÚÚÚÚÚgd_a_gdg+]gd³rEgdAQä&gdb{ágdö½gd}gdþ2BD·z·Ž··Ð·ø·"¸$¸X¸@¹D¹~¹´¹¶¹¸¹Î¹ì¹î¹ÖºØºH»J»L»0¾n¾p¾r¾üôïôçÜÒüÊüÂüÒü¶§’‚’hP’§¶EÒh)f»hçNCJaJ/h3ŠhçN0J>*B*CJ]aJmHphÿsH2h3ŠhçN0J6>*B*CJ]aJmHphÿsHh3ŠhçNCJ]aJmHsH(jh3ŠhçNCJU]aJmHsHh3ŠhçNCJaJmHsHhçNCJaJmHsHh.öhçN6h¥)hçN6jhçN0JUhF¾hçNmHsHhçNmHsH hçN6hL7hçN6hçNr¾¾ê¾î¾(¿Z¿\¿^¿h¿j¿x¿~¿¿’¿”¿–¿ž¿ ¿¤¿¦¿º¿¼¿¾¿À¿Ô¿Ö¿Ú¿Ü¿â¿ä¿ö¿ú¿ ÀÀÀÀÀBÀ:Á>ÁNÁÁ’Á´ÁþÁÂ@ÂŠÂŒÂŽÂ®ÂÃ&Ã(Ãüôìäü×ÌÅÌÅÌ½±½±½±½±½±½±½±½±½±½ÌÅÌ©Å×Å½Å¡Å—üü¡üˆ—ü¡ü×hEG‚hçNhEG‚hçN6jhçN0JUh“<ÚhçN6hçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6hF¾hçNhF¾hçNmHsHjhF¾hçN0JUh.öhçN6hçNCJaJhA˜hçN6hçN5(ÃFÃ–ÃšÃ¾ÃÒÃâÃðÃòÃÅTÅÇ€Ç¨ÇªÇÌÇêÇÈRÈTÈVÈzÈ”È¦È¨ÈÎÉÐÉÊÊ*ËJËäÍæÍÎ8ÎÐ,ÐLÐ\Ð^Ð®Ð°ÐÂÐÓÔÔ0Ô@ÔJÔjÔxÔzÔÂ×ä×þ×ÎÙüôíôíüíÜÑÉÑ½ÑÜÑÉ±ÉÑÜÑ½ÑÜÑÉÑ¥Ñ½ÑšÑ½Ñ½ÉÑÜÑÜÉÑÉŽÉŽÑ½ÑÜÑÉŽÑhL7hçN6mHsHh¼(-hçNmHsHhF¾hçN>*mHsHh_`3hçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNh©dŒhçN6hçN7ÎÙìÙÔÜ0Ý–Þ²ÞÒßàà>à^à¨áêá â$â†âªâäâãfã‚ãìäåå®åâåææ0æpærætæÎæäç"è$èDèè¬èÂèâè®é°éÎéêNê¬êäêìêîêðê(ëòçÛçòçÓÇçòçÓçòçòç»ç»çòÓç»çªçÓçÓçž•žŽ†ŽçÓçÓÇçÓ†‚çŽªçhçNhF¾hçN6hF¾hçNhçN6mHsHh¼(-hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhL7hçN6mHsHhçNmHsHhùyÅhçN6mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6]mHsH3(ëLëë¸ëºë¼ëÊëÌëî.îTîpî®ï°ï<ô`ôjôlôüôõ¦õæõöœö$ùnùìùîù’ú”úNüŠüzþÀþ®¶òôÂÄ J¨ª*FbvxšÐê\"ŠÄøìøáÐáÐáÂáÂáøá¶áÐáøáøáøá¶áøáÐáøá¶á¶á¶áÐáÐáøáÐá¶á¯§¯§¯áÂá›áøhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6hF¾hçNhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhÎyhçN6mHsHhçNmHsH;Êëjô’úò¨:¬t À(d-²-r7†7À7è7¼8F9Œ92;l;¦>Ü>¢AG„HˆK UšURYYúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]Äþ8:<v¦Ì ¬Êpr’ª¬®ô V t ¤ Ú !"!À!"F%\%ž%&¤&î&þ&'$'¾(À(Â(Ä(R))d,f,†,â,óèáÐèÈèÈ¼èÈèÈ°ÈèÐèá¨áèÈèÈèÈèá¨áèÈèÈ°èáÐèœ“…œ“whF¾hçN6]mHsHhL7hçN6]mHsHhçN]mHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6hùyÅhçN6mHsHhL7hçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNhF¾hçNmHsHh8&ßhçN6mHsH.â,b-d-f-Š-°-²-´-Î-Ú-Ð/ê4ø45 77„7†7ˆ7Š7¾7À7Â7Ä7Ô7è7ê7ì7¢8º8¼8¾8ê89<9D9F9H9p9Š9Œ9Ž99v:²:À:;0;2;4;óè×èóèÊÃ»ÃèÃ·Ã»Ãè×èóè×¯£è×èó•£×è£èóèÊ¯èÃ×èó‡ó~óè×hçN]mHsHh hçN6]mHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhçNhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN]mHsH14;l;n;p;Ä;¢=¼=â=>F>¦>¨>Ü>Þ>?B?2AzA~AŽA¢A¤A¦AØA¬BêBCCDCNCðCD®FÈFGGHGfGHvH„H†H²HÐHˆKŠKÐMN2NæN$OU‚UšUœUþVÞWXVXlX‚XˆXRYTYvY„Y†YY’Y”YÖYþY]Ô]^>^D^p^Ö^ö^F_H_J_L_ì_`$`6`aaóçóçÞÓóÂºÓçÓÂÓçÓçºÓºÓÂÓ¯¦ÓÂÓçÓŸÓº“º“ÓçÓºÓ†Ÿ~Ÿ~ŸzhçNhF¾hçN6jhF¾hçN0JUhL7hçN6mHsHhF¾hçNhçN6mHsHhš@~hçNmHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçN]mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN]mHsH0YJ_`aŠfÔmp¤r‚t:yÆy\“Ü–™ð›Fœ°lžPŸ¨¢¼£†¤è¦¤§¨¢ª,¬r¬úúúúúúúúúõúúúúúóúîîîîúúééúgd|+Lgd¹9lgdg+]gdg+]a:a^a`abaêaBbDb„b\f€fˆfŠfŒfŽfÀf¨gªgäg h,mjm’m²mÂmÔmÖmRnÂoÚopp¤r¦r~t€t‚t„t¬tÌuÜu(w6w„x¾xÎxÐxy.y:yÒhçN64ÈyÊyz(z>z@zLzNzRzTzjzlz¸zºzR~X~l€ª€´‚>„ò‡0ˆ2ˆRŒÀŒþ’*“\“^“6”P”Ü–Þ–à–"—8—R—À—Ð— ˜>˜™™›R›¶›Ú›ð›ò›@œBœñæÞæñæñæñæñæñæÞæÞÒæÒÉÒæ½æ½æ¬¡•¡¬¡‰¡•¡•¡•¡¬¡¡‰¡¬¡hçNmHsHhF¾hçN6mHsHh±UûhçN6mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6CJaJhçN6CJaJhL7hçN6CJaJhçNCJaJhF¾hçNCJaJhF¾hçNCJaJmHsH2BœFœHœ°²žbžlžnžpžªžPŸRŸ< b h ¢H¢v¢z¢ž¢¨¢ª¢.£b£¢£²£¼£¾£†¤ˆ¤¥6¥‚¦À¦è¦ê¦¤§¦§¨¨¨¨P©n©|©¼©ú© ªªnªpª ªõäõ×ÐÈÐäõ¼õäõ®¦õ¦šõ¼õäõ¦õ¦õäõäõŽõ¦õäõäõ¦õäõ¦õ¦õ¼…¼õ¼hçN6mHsHhòæhçN6mHsHhKYhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH4 ª¢ª¤ª¦ªÚ«¬,¬.¬V¬n¬p¬r¬t¬´¬¶¬ ¾®0®t®Ž®ü®¯*¯,¯(±4±:±Z±^±~±Œ±Ž±â±2²4²6²¦²¨²³³³³Œ³Ž³³’³¬³®³°³²³Ò³Ô³´´º´ø´DµFµhµäµèµ&¶V¶˜¶õäõÝÕõäÕõÕõäõäõÇõÇõÇõ»õäõÇõÇõ»õäõÇõäõäõÕõäõÕõäõÕõäõäõÕõÕ¯Õ¤¯¤¯õ¯hKYhçNmHsHhKYhçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHhçNmHsHhF¾hçN!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH@r¬´¬*¯Œ±4²¦²³³°³Ò³¸Æ¸0¹@»P»ê»À¼>½¶½î¾6¿ÀÄ¤ÇZÌØÑÒÔ:Ö´ÙŒßúõõõõðððððððõõððððððððððððððgdg+]gd¨ìgdz˜¶Ì¶·Ü·â·î·þ·¸¸ ¸z¸Ä¸Æ¸È¸0¹2¹Îº»@»B»D»N»P»R»ê»ì»À¼Â¼Ä¼<½>½@½¶½¸½¢¾Æ¾î¾ð¾6¿8¿È¿è¿ºÁÚÁvÃÃZÄ†ÄˆÄ¬ÄÀÄÂÄ`ÅxÅ2ÆPÆnÆˆÆŽÆ®ÆpÇ”Ç¢Ç¤Ç¦ÇÉ&É,ÉNÉõíõéâéõâÑõÅõÑõÑõíõÑõíõÑõÑõ¸âõâÑõÑõÅõÑõÑõÅõÅõÅõÅõÅõÑõõÅõÅõÅõÅõÅ¸õÅõÅhØm[hçNmHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNhçNhçNmHsHhF¾hçNmHsHDNÉôÉÊdÊvÊ"Ì>ÌXÌZÌ\Ì°ÍÎÍVÎpÎÏ>ÏðÏ Ð"Ð2ÐªÑÎÑÖÑØÑÚÑÐÒòÒbÓ~ÓšÔ¼ÔÒÔÔÔ|ÕœÕ:Ö<ÖüÖ×0×F×f×r×v×‚×†×¨×¬×Ê×ØØ$Ø@ØžØ¶ØõéõéõéõâÕõéõéõÉõ¾é²õéõâ¡õéõéõéõ¡õéõ¡õ“õ“õ“õ“õ“õ“õ“õ“õ²hF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhKYhçN6mHsHhØm[hçNmHsHhØm[hçN6mHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçNhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH6¶ØºØ€Ù¤Ù´Ù¶ÙlÛnÛpÛrÛtÛ|ÛìÜîÜ’ÞÆÞ(ßbßŒßŽß¬áôáâ âbãvãªã¶ãÚãæãä"äÌäðäååüåæÄæææòæôæÂçàç.éJé8ë:ë<ë"í$í&í(íîDîøíáíÔíÍíÍíÍíøíÁíáí°íøí°íáíáíáíáíáí°íáíáí°íáí¤í°í˜í°í˜ŠhØm[hçN6]mHsHhF¾hçN]mHsHhØm[hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhòæhçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsH6Œßâåòæ8ë$íòðZñzñœñ.ó^øÖø ùnù¶ù¨ý<¸*fÌDŽØ f²Júúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]Dîððòðôðöðññ*ñXñZñ\ñ^ñxñzñ|ñ~ñšñœñžñ ñ¼ñâò,ó.ó0ó2óÞõö0ö0øRø\ø^ø`øbø~ø¾øÔøÖøØøÚø ù"ùnùpù¶ù¸ùHúbúêüý ý2ýóè×èÉóÉóè×èóè×èóè×è½èóè×èó´¦ó½èó™’Š’†’™è’™’×è×èÉèÉèÉhçNhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhKYhçN6]mHsHhçN]mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN]mHsH42ý6ýPýTývýzýœý¨ýªý¬ý:<>¸º¼Ö*,î¢¤®°ÂÈ.RfhÌÎÐìîò,.DFHLŽ’ž°¸ºÀÐÖØÚõçõçõÛõÊõ¾õÊõ±ª¢ªÊõçõšõšõšõÛõÊõ±õÛõªõªõõ±õªõ±õªõªõªšõª±h©vÆhçNmHsHhçNmHsHhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçNmHsH8Ú "fh²´JL|~€À>Rbvx" 8 ð ò j l z Œ Ž À Â Æ È Ö Ø Ú Þ ð ò ô ö bd°²‚”&JTVŒŽ¾õîáîáîáîáîÐõÐõÈõÈõÈõÐõ¼õÐõÐÈõÐõÈõÐõáõÈ±È±¨œõáõÐõŽõœõÐõÐõhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsHhçN6mHsHh©vÆhçNmHsHh©vÆhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçNhF¾hçNmHsH8J|vð j Œ Æ Ö b°TŒ.vÊ$zdà" Ò!b%”)-r0¶3è3L7r8úúúúúúúúúõúúúúúúúúúúúúúúúúúúgde-Ígdg+]¾ÒFdh®²îzöÖ.0vxzÊÌÎä$&(>z|6Lþ<`x¶(*dfˆ°àâø6" $ & . 0 4 óèÚèÚèÚèÚèóèóèÉè¼µµ¼µµ¼µµÉè¡è™è™„èÉèµèÉè™è¼èµèµhçN6mHsHhw8hçN6mHsHhçNmHsHhÞ- hçN6mHsHhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsH44 6 8 : D F R T b d r € Ž œ ¤ ¦ º ¼ Ê Ì Ð à ô ö ú ü !!!!!!$!&!*!,!6!p!Ð!Ò!Ô!à#ô#($~$‚$ö$ü$(%*%L%b%d%((h( (Þ(Z)~)†)õîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõîõâõÑõÃ»¯»£»£õ—õÑõ»õ»õ—õhF¾hçN6mHsHh(hçN6mHsHhw8hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNhF¾hçNmHsH;†)’)”)–)n,€,„,”,˜,º,¾,Ú,è, ---Ô.è.^/œ/Ü/à/,0.0:0<0^0r0t0h3Ž3¶3¸3è3ê3ì355F5P57J7L7N7P7¤7º7ö7 8n8p8r8t8øíÜíÎíÎíÎíÎíÂíÜíÎíø¶ø¶øíÎÂíÜíøíÜíÜíªÎªÎª¡íÜíª“ª…ª¡íÜh©vÆhçN6]mHsHh(hçN6]mHsHhçN]mHsHhF¾hçN]mHsHh(hçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsH4t8v8”8–8˜8š8¦8â8ð8€9È9ð9ò9ô9ö9d:p:r:´:¶:Ö:æ:ö:ø:R;;æ;è;v=x=²=Ì=ò=8>Ú@Ü@AÌBÎBCC,C˜C¬C¶CõéõØõéÏÁéÏéõØõµõØõØõõØõ¡™õØõµõ‹õØõØõØƒxh©vÆhçNhçNh©vÆhçN6hF¾hçN6]mHsHhÂpðmHsHh(hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHh(hçN6]mHsHhçN]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNmHsH,r8–8ò9p:´:ö:v=Ú@ÌBCÂCDEFðGBHxHJTJ¾J¤MÄMQrQDS¬SÈTÒ`úúõúúúúúúúóúõõîîîîééääßßßßgd™ebgdªAùgd_!Lgdšl0gdƒEægdg+]¶C¸CÂCÄCØDêDìDBEDEFEŽEFFFŠGÄGÖGæGðGòGBHDHFHLH^HnHvHxHzHJJTJVJºJ¼J¾JÀJ¦K¨K¸K†LÄLÌLêLòLþL"M.M¤M¦MÄMÆMöN,OõêàÜÔÜÌÅ´ê¨ê´êÌêÌê´ê´êÜ¡Üê¡´ê´ê´êÌê´êÌ•êÌ•êÌ•Ì•ê´ê´ê‡hF¾hçN6]mHsHh(hçN6mHsHhF¾hçNhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhßjlhçNhçNmHsHhßjlhçN6hçNjhçN0JUhF¾hçNmHsHh©vÆhçNmHsH5,OP(P®PÒPÔPøPþPQQnQpQrQtQDSFS¬S®S°SÒST0TÈTÊTÌTàTöTUUv^v`vbvdvžv v¢v¾vêv8w:ww€wL|Š| }F}NŒê*‚Þ‚ø‚2ƒ4ƒrˆˆÜ‰â‰ž‹ ‹48|‘¢‘’’Î“”ü•B–0˜š˜ž˜8™t™v™õäõäõäõäõØõÐÄ»õäõäõ²¦˜õäõÐõÐõÐõØõØõØõäõØõÐõäõÐõØõäõÐõØõØõØõähF¾hçN6]mHsHhF¾hçN]mHsHhçN]mHsHhçN6mHsHh(hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH<ž‹’t™Ü£\¤ä¤f¥z¦§Øª h®¸®<¯†¯Ð¯°b°º°±D±Š±Ð±Ú¸Ð¹ºfÁ°ÁøÁ4Æúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]v™f Ì Ø ¡ˆ¡Š¡Ü£Þ£à£ò£¤¤\¤^¤`¤®¤ä¤æ¤è¤¥¥&¥f¥h¥ø¥¦z¦|¦´¦ä¦§§È§¨˜ª®ªØªÚªl«‚« "´ØÚþh®j®¸®º®¼®Ö®è®ø®<¯>¯†¯ˆ¯Ð¯Ò¯°°b°d°º°¼°±±D±F±Š±Œ±Ð±Ò±Ú¸Ü¸Þ¸õíõíõíõÜõÐõíõÜõÄõÜõÐõíõÜõÐõÜõÐõÜõíõÐõÜõÐõÜõÐõÐõÜõÜõÐõíõÜõÜõÜõÜõÜõÜõÜõÜõÜõÜõÜíh(hçN6mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsHMÞ¸H¹J¹L¹h¹Î¹Ð¹Ò¹ººº>ºRºbºnÀ®ÀfÁhÁ°Á²ÁøÁúÁ4Æ6ÆnÆpÆ´Æ¶ÆúÆüÆ@ÇBÇˆÇŠÇ¨ÌªÌ¬Ì®ÌÑÑHÑJÑ|Ó¼ÓÕNÕ\ÕZÜtÜ¼ÝüÝ0Þ4Þ>Þ@Þ„Þ†ÞÒÞîÞßlßnß`áóèÜÐÈè·è·èÜèÈèÈè·èªè·è·è·è·è·è·è·èÈè·è·è·èÈèÈžèžèÈèÜè·è·èÜÈè·èhhçN6mHsHjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhb+ÆhçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHh(hçN6mHsH>4ÆnÆ´ÆúÆ@ÇˆÇ¬ÌÑHÑ>Þ„Þlß`á¨áðáîä:åÎåàæ$çúë¶ì6þ–þÿºÿ Vìúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúõúúúúúúgdg+]gdg+]`ábá¨áªáðáòáôâ4ãîäðäòä:å<åÎåÐåÞåæ–æàæâæ$ç&çVçbç8ëvëúëüë¶ì¸ì î^îjî¨î²î|ð ðîðîãîãîãÛãÎãÇîãîãÛ»ãîãîã¯ãÛãîãš‹oo‹_‹hF¾hçN6CJaJmHsHh(hçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçN6mHsHh(hçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH%îðñÂñÄñþñNò„ôÂôÔöìøùbùfù€ù”ùªùÂùÄùäù~ûÌûšüœü„ý†ýöýøýúýôäôäôÕôÕÊÕºÕºÕºÕºÕôªô•…•kS•/hCD’hçN0J>*B*CJ]aJmHphÿsH2hCD’hçN0J6>*B*CJ]aJmHphÿsHhCD’hçNCJ]aJmHsH(jhCD’hçNCJU]aJmHsHh°M$hçN6CJaJmHsHhF¾hçN6CJaJmHsHhF¾hçNCJaJhF¾hçNCJaJmHsHhþ;shçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHúýþ4þ6þ8þ’þ”þ–þ˜þšþ®þÂþÒþÿÿÿbÿdÿzÿ¸ÿºÿ¼ÿ VXZìîð8:<\^p¶¸DFŽØÚ "jl°²ñåÖÅº²ºÅº¦º²º™²…¦º~™~™~™º~™~ºÅ²º¦ºÅº™ºÅºÅºÅº™º™hF¾hçNhF¾hçN6h(hçN6mHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHh°M$hçNCJaJmHsHhçNCJaJmHsHhCD’hçNCJaJmHsH1ì8¶DŽØ j°H’Ú&¬à*Tšâ.ˆÎ$X>°0Ì,úúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]²´òô HJ’”ô2@8v„šÖØÚÜÞ$&(*„8v¨ª¬®àâº Fnð ò žÜöÄè "øìáÕáÈá·áøìáøìøì®á·á¢á·á”¢‹”€áÈy·áÕáøáøáøìáÕáÈyhF¾hçNhçN6]mHsHhçN]mHsHh(hçN6]mHsHhF¾hçN]mHsHhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHh(hçN6mHsHhçNmHsH/"TVšœâäæ.02DˆŠŽÎÐÒä$&XZÈ:>@¬ê<°²,.02”ºú¾ül ž Ì î @(D(\(l((„+†+ˆ+õäõäõ×ÐõäõÄõä¸õ×Ð°Ðäõäõ¨œõäõ¨œõäõ¨õäõÄõäõœõ¨õÄõÄõ¨õ¨õ¨¨h1RBhçN6mHsHh(hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6hF¾hçN]mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH8ˆ+”+<,>,z,Ê,Ì,Î,h.j.Ø0ü0†2¬2d4¢4®4 526r8Ô8;*;,;4;t;€;¬>ä>8?:?2ApA(B*B,BfBhB€J J¼JúJ>K@KbKxKzKöêßÓËÀ¯À¯ÀËÀ¡ÀË•À‰À•ÀËÀËÓËÀ‰À¯ÀË•ö•À¯À‰ÀË•À‰À|jhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhýnhçN6mHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsHhQFThçN6mHsHhôhhçNmHsHhôhhçN6mHsHhçN6mHsH.Ì,h.8?fBxKðO°PÚQ@V$\ˆqÎqÎyzZ{ {ä{P|˜|â|*}€}.~~ À~€þ†ˆúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]zK|K˜KžK¸KþKL*LdLtMîOðOòO°P²PQ\QØQÚQÜQ–UÖUV$V(V@VBV\VhVjV$\&\Ž^^‚_¢_â`aaa d¼dÜfgTg’gùíâíâÚâÒâÒâÁâÁâÒµâÁâÒ¦›âÁââÁâtâââÒâµââÒhF¾hçNNHmHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN]mHsHh I9hçNmHsHh I9hçNh I9hçN6hýnhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHh2`QmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN-’gÎgBi|i~i k"k$k0lnl”lðlFmpoöoˆqŠqÎqÐqÐsÒsbtft¢tuuu*uÜuâuvvBvPy˜yÎyÐyzzFzˆzZ{\{ {¢{ä{æ{P|R|T|óèàÕóàÄèàóè¸è¸èÄèÄèà°©°©žèà–’Š…’èàèÄèÄèàèÄèÄèÄèÄè hçN6hH.íhçN6hçNhY`¯hçN6h I9hçNmHsHh I9hçNh I9hçN6hF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhýnhçNmHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsHhýnhçN6mHsH1T|X|˜|š|â|ä|*},}.}@}€}‚}ì}~*~,~.~0~”~–~ü~~€œž ¢¼¾ÀÂ4€P€~€€€ºä‚ª…¶…þ†‡*‡„‡ˆˆjˆlˆˆˆäˆ‰‰¼‘óè×è×èÊÃ·è×è¯£šè×è¯è·è×è×è¯è×è¯èÊè·è×è¯£è¯è×è·è×è×è·è×èhçN6mHsHhï&qhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN]mHsH7ˆjˆ‰’–“è“<””ä”8••è•>–†–Ü–"—Œ—â—›h›º›œTœœœäœ,xžúúúúúúúúúúúúúúúúúõíúúúúúúúúdhgdg+]gdg+]gdg+]¼‘’Z’†’’’’¸’Ø’þ’<“”“–“˜“š“°“è“ê“ì“”<”>”@”V””’”””ª”ä”æ”è”þ”8•:•<•N••’•”•¦•è•ê•ì•þ•>–@–B–F–„–†–ˆ–Š– –Ô–Ö–Ü–Þ–"—òçÛçÊçòçÂ¶ç©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢š¢©¢Žç¢©¢š¢š¢ÊçhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhï&qhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6]mHsH8"—$—&—D—Œ—Ž——˜—¼—â—ä—Œ™°™4šÊšòš› ›h›j›l›~›º›¼›¾›Ô›œœœTœVœœœžœäœæœ,.xîæÚÏîÏÁæÏ¬‹{{¬nÏf_n_f_fîÏîÏîÏîÏîÏhF¾hçNhF¾hçN6jhF¾hçN0JUhF¾hçN6CJaJmHsH"hF¾hçN6CJ]aJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçNmHsHhï&qhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH%xz|ÀÄØžžž\ž^ž,Ÿ.Ÿ ¥¥¥ ¥6¥`¥b¥p¥r¥t¥Ú¥Ü¥î¥,¦.¦r¦t¦$«&«¸«ø«Úú˜®Ø®°´°*³š³Â³Ä³Æ³Ú³Ü³´´^´`´î´ð´¢·¤·è·ê·¸T¸òëßÔÈÔë·Ô·Ô·Ô·ÔÈ¯Ô·Ô·¯ßÔ¡Ô·Ô·Ô¯Ô¯ÔÈÔ¯ÔÈÔÈÔ·Ô¡•Ô·Ô·Ô·Ô·Ô·ÔÈhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6]mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHhï&qhçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU:ž\ž,Ÿ ¥`¥p¥,¦r¦Â³´^´î´¢·è·î¸@¹6ÁºÁôÁ>ÂˆÂÃŠÃÖÃ"ÄlÄ¸ÄÎÄÅšÅúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]T¸X¸x¸î¸ð¸ò¸ø¸@¹B¹D¹d¹„¾Â¾Æ¾Ú¾Þ¾Z¿˜¿œ¿6Á8ÁTÁfÁºÁ¼ÁôÁöÁ>Â@ÂˆÂŠÂŒÂ¾ÂÂÂÔÂÃÃÃ4Ã6ÃHÃŠÃŒÃÖÃØÃ"Ä$ÄlÄnÄ¸ÄºÄÎÄÐÄÅ Å"ÅBÅDÅVÅ˜ÅšÅœÅõéõØÍÄõØ¼°õ¼°¼°õ¼°õØõéõØõØõØõØ¼°õéõØ¼°õéõØõØõØõØõØõØõ£œ°õéõœØhF¾hçNjhF¾hçN0JUhï&qhçN6mHsHhçNmHsHhçN]mHsHhçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH=šÅªÅÞÈ&É É,ËzËÂËLÌ„ÌÐÌÍÔÍLÎÀÎ ÏTÏ:Ð„ÐÔÐ Ñ0Ñ|ÑÌÑÔŒÔ\ÖôÖ<×úúúúúúúúúúõúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]œÅªÅ¬ÅÈÅÖÅXÇÜÈÞÈàÈ&É(É*ÉNÉPÉ\É É¢É¤ÉüÉ,Ë.ËzË|ËÂËÄËÆËüËþËÌLÌNÌ„Ì†ÌÐÌÒÌÍÍ@ÍnÍÔÍÖÍ2ÎDÎJÎLÎNÎÀÎÂÎ ÏÏTÏVÏ¼ÏÎÏ:Ð<Ð„Ð†ÐÔÐÖÐ Ñ"Ñ0Ñ2ÑõäõØõØõäõäÐÄõØõäõØõäõäõäÐÄõØõäõäõ¯ äõØõäõØõØäõäõäõäõØõäõäõäõäõähF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhï&qhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH?2Ñ|Ñ~ÑÌÑÎÑVÒ”Ò¶Ò ÓÞÓÔÔÔÔrÔ„ÔŠÔŒÔŽÔ¼ÕØÕÖ&Ö\Ö^ÖdÖ¨Ö´ÖôÖöÖ<×>×Œ×Ž×Ø×Ú×Ü×Ø:Ø`ØÔØÖØøØ6Ù–Ù²ÚðÚÛÛÛÛ,ÛÜZÜvÜxÜhÞjÞÞ’Þ¤Þ¦Þ|ßŠßžß ß¢ßõäõäõÜÐõÜÐÇõäõ»õ»äõ»õ»õä¯õ»õäõäõäõäõ»õ»õäõÜÐõÜÐõäõ»õÜõäõäõÜõäõ»õäõhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6mHsHhçN6mHsHhï&qhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHB<×Œ×Ø×ÔØÛvÜhÞ¤ÞžßnãŠæØæÂè éPéžéîéòäò0ó¶ó ôtõÂõö6÷v÷Høšüúúúúúúúúúúúúúúúúõúúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]¢ß°àÖàæàîáâlãnãpãŠæŒæØæÚæÜæèæøçè¨è¸èÂèÄè ééPéRéžé é®éìéîéðé®ì¶ìºìíòò^òœòàòâòäòæò0ó2ó’óùîâîÖîÖÅîÅîÅîÖîÖîâîÅîÅîÅîÅî½î¨™‰™‰™Åî½}tîÅîÅîhçN6mHsHhï&qhçN6mHsHhF¾hçN6CJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN-’ó¤ó¶ó¸óôTôžô ô¢ôHõrõtõvõÂõÄõØõööxö¶öèö6÷8÷v÷x÷ž÷Ü÷ú÷HøJø¢øâøîøðø®ùìùúvú´úÄúäú"ûBû¬ûÐûöûvüˆüšüœüÜüÞüýý^ý`ý¨ýªýóè×èÏÃè×è·è×è×©è×èÏ·è×è×èÏ·è×èÏ·ÏèÏ·èÏ·èÏ·è óèóè×è×è×è×è“jhF¾hçN0JUhçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHh£Y\hçN6mHsHhï&qhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsH9šüÜüý^ý¨ýþ®þÿTÿàÿ†Bîì<~ Ö .†T† Lž6‚úDèúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]ªý¬ýâýþþþ^þjþ®þ°þ²þ¾þÒþâþÿÿTÿVÿXÿˆÿŒÿžÿàÿâÿ†ˆ68BD¨æ°Îìîðþ<J HhÒ @~¢ìîÈÔ ¢¦:<>Ì , 0 Ž z ùîùîÝîÑîÝîÃî»îÝîÝî¯îÑîÝîÝî»îÝî»¯îÝî»¯îÝî»¯î»¯î»¯î»¯îÝî»¯îÝî»¯îÝî»¯î¯îh£Y\hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçNEz | ~ € ‚ ” Ö Ø Ú ì .02D†ˆ8JTV¶úþ, † ˆ î ,JLNP\ž 68:B~€‚„úüDFH èêìþ@Bòô¬êøN¤ÒæèFT’øDøíÜíÐíÜíÐíÜíÐíÜíÐíÜíÐíÐíÜíøÄíÜí¶íÜíÜíøíøíÜíÜíÜøÄíÜí¶íÜíøíøíøíÐíÐíÜøÄíøÄíhF¾hçN6]mHsHh£Y\hçN6mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsHHè@Dœ2(¸(:)„),.2`2¦2?ˆA2DR@X$_òa:bØde zNz”z{º{$|úúúúúúúúúúúúúúúúúõúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]DFHZœž Äâ~'0(2(4(6(b(f(x(¸(º(¼(ú(:)<)„)†)è)&*„*->-œ-Ú-*.,...˜.º.1*1b1v1„1º1222 22`2b2¦2¨206B677D9‚9„9–9îã×ãÊÃã×ãÃãÃî»¯ã×ãî»¯ãîãîã»¯ã»ã»¯ãîã¡ã»¯»¯»¯ãîã×ãîãîã×ã˜¯˜¯×hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHh£Y\hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH<–9j:Œ:¢:ä:J;¬>Ü>ä>ø>???ˆAŠAžA²AÂAB@BnBšBØBþB2D4DrDŒDÐDìDôGöG€M¾MJOˆOÄOÞOP2P¤Q¦QRR$VdVˆVÆVÚV@XBXõéáÕõÕÌáõáõ»õ»õáÕáÕõáÕõ»õá¡áõáõáõáÕõáÕõáõ»õáõáÕõŒ)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhÎyhçN6mHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçN6mHsHh£Y\hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH2BXtX>Y”[–[>\\\$_&_v_ažaðaòaôa:b$|t|}°}^~ò~Ö¤F¦Ê§p¨¶¨© ¯°³¨¶·L·ö¸B¹Ž¹ºlºLÁäÁ¼ÄÅPÅšÅäÅúúúúúúúúúúúõúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]J–j–D¢€¢‚¢Ö¢Ú¢ì¢ü¢þ¢£,£N£n£Ä£¤P¤R¤f¤Ô¤Ö¤Ø¤ò¤¥F¦H¦Ê§Ì§p¨r¨t¨z¨°¨¶¨¸¨º¨Â¨ø¨©óëßëóÖóÖóÖóÖóëÊÖÊ¾ë³¢—‹—¢—¢—~w—ë—~w—ë—hF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhc`bhçNmHsHhj*B*mHphÿsHjhF¾hçNUmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH;äÅ.Æ¶ÆÌÉXÊžÊäÊ,ËrËºË ÌPÌ–ÌÜÌ"ÍlÍìÔ:ÕŠÕØÕ$ÖdÖ6ÛÛÜÛ,ÜvÜÀÜÝXÝúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+].Ë0ËrËtËºË¼Ë¾Ë ÌÌPÌRÌ–Ì˜ÌÜÌÞÌ"Í$ÍlÍnÍ®ÎìÎ*ÏhÏÔ8ÔÖÔØÔìÔîÔ:Õ<ÕŠÕŒÕØÕÚÕ$Ö&ÖdÖfÖhÖtÖÄØÖØäØ Ù`ÙªÙ´Ù2ÚrÚÛ*Û6Û8Û:ÛLÛÛ’ÛÜÛÞÛ,Ü.ÜvÜxÜÀÜÂÜÝÝXÝZÝóè×èÊèÃ×è×è×è×è×è×è»è»è»è»èÊÃ×èÊÃÊÃÊÃ×èóè»¯è»èóè»èóè×èóèÊÃÊÃ×è×è×è×è×h£Y\hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsHEXÝ¤ÝðÝ8Þ†Þ¼âãTãœã"éjë¶ëìLì˜ìäì0í|íÈíÞí*îxîÂîïdïàï&ðpðÈðñúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]ZÝ¤Ý¦ÝðÝòÝôÝ8Þ:ÞVÞ†ÞˆÞHáTáÞáâ¼â¾âã ãTãVãœãžã ãþå<æHæìèé é"é$éjëlë¶ë¸ëììLìNì˜ìšìäìæì0í2í4í<í|í~íÈíÊíÞíàí*î,îxîzîÂîÄîïïï"ïdïfïàïâï&ð(ðõäõ×Ðõ×ÐõäõÄõÄõäõäõäõ×Ðõ¼°õÄõÐäõäõäõäõ×Ð×ÐäõäõÄõäõäõäõ×ÐäõäõäõÄõäõäõäh£Y\hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHE(ðpðrðtðŠðÈðÊðññ\ñ^ñÒñÔñòò^ò`òÂòÞòtôvô¼ô¾ôõõLõNõh÷ˆ÷ù’ùÚùÜù"ú$úzû ûRüTüœüžüæüèü.ý0ýzý|ý‚ý˜ýôþÿNÿŒÿŽÿÿ’ÿÌ õäõØõäõäõäõäõäõäõØõäõäõäõÃ´¨´äõäõÃ´¨´äõäõäõäõäõØõØõ õ–’õ hçNjhçN0JUhçNmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH9ñ\ñÒñò^òtô¼ôõLõùÚù"úRüœüæü.ýzýŽÿpÞx`L 4 P†ôúúúúúúúúõúúõúúúúúóúúúúúúêúú 7$8$H$gdg+]gdg+]gdg+] (ŒÊ2prÚÜÞàlnxz`bÌ J L N P X 4 6 h Ø Ú óèàóÕÄè¸èÄèàè«¤ ¤ÄèÄèàóèÄè¸è‹|jZhF¾hçNCJ\aJmHsH"hF¾hçN6CJ\aJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhçNhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHh½WùhçNmHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsHhâñhçN6mHsH Ú Ü NPRTÄ 6†ˆðòôöF„ÄÆÈÊVXZ^bf|~€ˆž ¢èê.06ntv|¼XîßîÎÃ¼¸¼¬ÃÎÃ¤ÃÎÃ¤˜Ã‹Ã¼‹Ã¼Ã¼Ã‹Ã¼Ã¼Ã¼Ã¼Ã‹Ã¼‹Ã¼ÎÃ¤ÃÎÃ¤Ã¤jhF¾hçN0JUhâñhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHhçNhF¾hçNhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNCJaJmHsH"hF¾hçN5CJ\aJmHsH5ôÆVžè.tR$x%À%&f&°&ú&F'*j*¶*+".l.¶.À23´8þ8L9–9úúúúúúúúúúúúúúúõúúúúúúúúúúúðgdg+]gdg+]gdg+]XtB‚¬®R$T$r$:%>%x%z%|%„%À%Â%Ä%&&&"&f&h&°&²&ú&ü&F'H'**j*l*¶*¸*++Â-. .".$.l.n.¶.¸.202†2˜2óèàèàèÏèÃàèÏèÃè¶è¯ÏèÃèÏèÏèÏèš‹ÏèÏèÏèÏèàèÏèÏèÏèÃèÃhâñhçN6mHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsHh|+hçN6mHsH2˜2À2Â2Ä2Ö233Â67´8¶8þ89B9J9L9N9Ž99–9˜9à9â9ä9ô96:8:::Š::Ð:Ò:Ô:Ö:Ú:; ;L?Z?‚C„CÌCÎCDDD(DHDbDðEF†FˆFŠFÐFÒFGGGLG˜GšGâGäGõäõØõäõØõäõäõÐõäõÐõäõäõØõäÐÄõÐõäõ¸õäõØõäõäõäØõ¡ØõäõäõäÐÄõäõähF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN]mHsHhâñhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH?–9à96:Ò:;‚CÌCDˆFÐFG˜GâG”HÚH0I"JjJ¸JÒSTbT´TÎTøW@X†XîZ†[úúúúúúúòúúúúúúúúúúúúúúúúúúúú$a$gdg+]gdg+]äG6HVH„HH’H”H–HÚHÜHÞHðH0I2I¬IÀIJJ"J$JjJlJnJzJ¸JºJXMdMþN-ºhçN6mHsH4z¢{8|Ä} ~P~–~â~ò€*‚t‚Â‚ƒVƒ’ƒàƒt„Æ„ˆ‡&ˆªˆöˆŠÎŠjŒ¶ŒL˜æúúõúúúúúóúúúõúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]@|B|â|ä|Ä}Æ} ~~P~R~–~˜~š~¦~â~ä~æ~˜¼Àò€ô€ö€¨ÌÐ‚‚(‚*‚,‚.‚8‚t‚v‚x‚€‚Â‚Ä‚Æ‚Ò‚ƒïàÔàÃ¸Ã¸Ã¸«¤œ¤Ã¸¸„¸zv¸„¸n¸vÃ¸¸«¤¸Ã¸¸hçNmHsHhçNjhçN0JUhF¾hçNH*mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsHhF¾hçN6CJaJmHsH)ƒƒVƒXƒZƒfƒ’ƒ”ƒ–ƒ¢ƒàƒâƒäƒöƒt„v„x„Š„Æ„È„……X…Æ…,†0†ˆ‡Š‡Œ‡Þ‡à‡ä‡æ‡ˆˆ&ˆ(ˆ*ˆ`ˆdˆ„ˆ†ˆªˆ¬ˆöˆøˆ‰ª‰î‰ŠŠŠŠŠ€ŠêÛÊ¿³¿¦Ÿ³¿Ê¿³¿Ê¿³¿Ê¿³¿Ÿ¿Ÿ¿Ê—‹³¿³¿—¿Ê—‹³¿—¿Ê¿Ê¿³—¿³¿Ê—‹h>-ºhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsH6€Š„ŠÎŠÐŠÚ‹æ‹ê‹ŒŒ(ŒjŒlŒ¶Œ¸ŒLN˜šæèêŽŽjŽlŽ¶Ž¸ŽúŽüŽFH”–˜¤æèêú>@†ˆŠÌÎÐÜö4‘B‘p‘”‘–‘˜‘š‘ ‘Ö‘Ü‘Þ‘à‘ò‘.’0’2’D’~’€’‚’˜’Ô’óè×èËÃ·èóè×è×è×è×è×Ã·óè×è×è×è×è×èóè×èóèóè×è×óè×èóèÃ·Ã·è×óèÃè×èóè×èóè×èóèh>-ºhçN6mHsHhçNmHsHhíEhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsHHæjŽ¶ŽúŽF”æ>†Ì–‘Ü‘.’~’Ô’ “r”N™›,›t®ä¯"°ª¼°¿dÅÚÆÍ~Ð|Ñúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]Ô’Ö’ “"“”6”r”t” ™B™N™P™R™pšvšŠšÔšìšîš› ›,›.›˜¢Ø¢XªœªÜ8®r®t®v®ä¯æ¯"°$°F³H³´´ô´µµµµ µ*¶.¶´¶Ø¶X¸¶»’¼¨¼ª¼¬¼€¿‚¿¢¿îãîã×ãîã×ãîãÐÈã×ãÈãîãîãÈãÈ¿³¿ÈãîãîãîãÈãÈ§È§È§ãÈã§ãÈŸÈãîãÈ“h‘l hçN6mHsHh„*ÒhçN6h>-ºhçN6mHsHhïfhçN6mHsHhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH:¢¿®¿°¿²¿à¿tÀÅ0ÅdÅfÅhÅ‚ÅÆÅÔÅ’Æ¦ÆÖÆØÆÚÆÜÆÍÍÐVÐ~Ð€Ð‚ÐÒÐ2Ñ>Ñ|Ñ~Ñ€ÑŠÑŒÑŽÑÌÑÎÑ ÒÒRÒTÒ’Ò”Ò–Ò¦ÒâÒäÒæÒîÒ0Ó2Ó4Ó‚Ó„ÓˆÓÀÓÂÓÔ ÔLÔNÔPÔ\ÔšÔøíÜøíÐÇíÜíø»øí¯íøíÜíÜíøíÜí¯í¯íÜíøíÜíÜíÜíÜíÜí¯íÜí¯íÜøÐí£íÜíÜíÜí¯íhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6mHsHhÎyhçN6mHsHhçN6mHsHh>-ºhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsH@|ÑŒÑÌÑ ÒRÒ’ÒâÒ0ÓÀÓÔLÔšÔ$Õ˜Õ ×üØBÙŒÙäÙ4Ú‚ÚÌÚÛ.Ü,ÝÞÝ2Þ¼ßà2äúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]šÔœÔžÔÎÔÐÔâÔ$Õ&Õ(ÕNÕPÕVÕ˜ÕšÕþÕ<ÖlÖŒÖ²Ö´Ö× ××,×°×´×Æ×Ê×ZØÔØòØüØþØÙÙ(Ù.Ù@ÙBÙDÙŒÙŽÙÙ¢ÙâÙäÙæÙèÙêÙ4Ú6Ú‚Ú„Ú†ÚŠÚÌÚÎÚîæÚÏÃÏ¶æÚÏ¯ÏîÏæÚæÚæÚÏîÏÃÏÃÏÃÏÃÏîæÏ¤›ÃÏîÏ¶¯ÃÏ¯îÏæÏîÏîÏÏîhF¾hçN]mHsHhçN6mHsHhaPhçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsHh>-ºhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH8ÎÚÛÛ"ÛbÛ.Ü0ÜXÜlÜpÜ¸ÜúÜÝ,Ý.Ý^Ý˜Ý¶ÝÔÝÞÝàÝâÝôÝ2Þ4Þ6ÞlÞnÞ~Þ‚ÞÀÞðÞòÞßßFßbßdßvß¼ß¾ßààà*à`àŠà à¢à~á¼áìãîã2ä4ä6ä\ä^ä ä¢ä¶äÚäåäåæåæ\æõäõÜõäõÐõÐõÐõäõÐõÐõäõÂõäÜ¶õÐõÜ¶õÐõÜ¶õÐõäõäÜ¶Ü¶¨¶õÜÐÜõäÜ¶Ü¶õÐõÜõäõÜh>-ºhçN6]mHsHh>-ºhçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHB2ääåÒèBéºé ëzëÊë ìðì:íˆíÚídöôö^ø¬øÄûÂýþfþäþ6ÿ^¶Rê &úúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]\æÒèÔèþèéBéDéºé¼éêë ë"ëzë|ë~ëë’ë¤ëÊëÌëæë$ìžì ì¢ì¤ì¶ìðìòì:í<íˆíŠíÚíÜíªóÀódöföhö–ö˜ö®öôööö^ø`ø¬ø®øpû‚ûÄûÆûÂýÄýþþfþhþjþŒþŽþ þäþæþ6ÿ8ÿõäõØõäõäõÌõäõäõÀõ¸õäõ¸ÌõäõÀõäõäõäõäõªõä¸ÌõÀõäõäõäõÀõäõäõäõä¸ÌõÀõäõähF¾hçN6]mHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHh>-ºhçN6mHsHhaPhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHC8ÿHp‚ÀÂÌ^`bt¶¸RTB ` ê ì &(œžìî´¶Ê BNþÀÌ*& d õíõßÔßõíõÃõÃõ·õÃõÃõÃõ·õÃõÃõÃõÃõ¤•‰•y•‰•‰•‰•‰hz1ïhçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH%jhF¾hçNCJUaJmHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçN6]mHsHhz1ïhçN6]mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH,&œì´¾"^#ª#j$ì$:%„45R5â5ì6ž7®7j9¸9:x:$;r;=h=?¨? OTOúúúõõúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]gdg+]d € ¾"À"##^#`#ª#¬#®#$$($j$l$n$”$˜$ª$è$ê$ì$î$:%<%>%@%ø%ú%&&++”.–.8/ïàËà»àªŸª—‹ŸŸª—‹ŸŸ—ŸªŸªŸpŸp]pŸ—ŸpŸ$hF¾hçN0J>*B*mHphÿsHjhF¾hçNUmHsHhF¾hçN6mHsHh>-ºhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6CJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsHh{~*hçN6CJaJmHsH$8/:/ž/¬/T0d0ê3ì384d4z4„4†4ˆ4¸4Ú455R5T5V5ˆ5Š5œ5â5ä5æ5<6>6è6ì6î6ü6œ7ž7 7®7°7¾7h8ðÝÉÝÉÝð¾²ª¾™ªª¾™¾™ª„¾™¾y¾²¾™¾²¾le™¾²hF¾hçNjhF¾hçN0JUh>-ºhçNmHsHhçN6mHsHh>-ºhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNmHsH'h~ohçN0J6>*B*mHphÿsH$hF¾hçN0J>*B*mHphÿsHjhF¾hçNUmHsH'h8À8h9j9l9¸9º9:::2:x:z:|:Ø:$;&;r;t;v;ª;==h=j=–>¶>¸>Æ>È>??¨?ª?jF¨F`KŒKÒNöN OOTOVOTTVT¨TªTJYˆYdZfZŒZ²ZôZn[¬[0\4\ì\î\õéÞÍÞÍÞÍÅ¹ÞÍÅ¹ÞÍÞÍÅÞÍÞÍÞ©¢š¢ÞÍÞÍÞÅÞÅÞéÞÍÞÍÞÍÞÍÞÅÞÍÞÅÞÅÅÅh~ohçN]hçN6]hçNh¿wvhçN6mHsHh>-ºhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6mHsHh>-ºhçNmHsHº˜ªLrvxÆØàâäühjºÌØÚÜ&(*6z|ÆÈv´b"„"”"¨"ª"¬"¸"º"#(#^#l#Î#Ð#$$ $"$h$j$l$$’$óèÚèÎè½èÎèÎ½µèµè½è½èÎè¨¡è½èÎè½è½è½èµóè½è¡èµè¨¡è½èÎèÎè½è½è½è½µóèhF¾hçNjhF¾hçN0JUhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçNmHsHhUÄhçN6mHsH?hØ&zÆ¨"¸"Î#$ $h$z%&n&Ê& 'z'Î'(^)¶)¼*þ2.3‚3Ú3úúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúõúúúgd' ågd' å’$¤$Æ$è$%"%8%@%x%z%|%~%¶%¸%Ê%&&&.&n&p&r&ˆ&Ê&Ì&Î&ä& '"'$':'z'|'~'”'Î'Ð'( (r(°(Ò(^)`)b)n)¶)¸)º)ü)†*¼*¾*òçßÓçÇçßç¶ßÓçÇç¶çÇç¶çÇç¶çÇç¶çÇç¶çÇç¶ç¶çßÓç¶çòç©¢çÇç)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhUÄhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN6]mHsH4¾*"/„/Þ/0(0T01*1h1~1l2¢2þ23.30323F3‚3„3†3š3Ú3Ü3ú3:4,9>9 :::,:.:; ;???,?ñáñÕáÕáñÕáñÅñ¸±¸±©±¸±¡±…}…q…}e}………qhUÄhçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhÄ&hçN6hF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhUÄhçN6CJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH'Ú3 :;?l?¶?À@A¾LMZM¨MšN&TlT¼W¼YþYnZêZä`faVb6i@jŠjkúúúúúúúõúúúúíúúúúúúèúúæúúúgd' å$a$gd' ågd' ågd' å,?l?n?¶?¸?Æ?æ?$@2@T@’@¼@À@Â@AA–AÒAB.BnBêB4C²CòCÜE&FäF.GBG¶G|HŠHªHÞHÜJàJLXLœL®LõäõäÖõÎÂõÎ¶õäõ¡’†v’†’†’†’†’†’†’†’†’†’f’fhF¾hçN6CJaJmHsHhUÄhçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHhUÄhçN6mHsHheòhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçN6]mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH(®L¾LÀLMMZM\M¨MªMÈMØMöM4N˜NšNœNžNâNO,OjO„O¦PÒPhR”R SSøS&T(TlTnTNUŒUœU®U¾UŠVÈVØVúV8WxW|WºW¼W¾W.YlYŠYºYñàÕàÕàÕàÍÁÕÍÁÕ´Õ¥¡™¥¥´ÕàÕàÕÍÁÕ‹ÕÍÁÕÍÁÍÁÕàÕÍ‚ÁhçN6mHsHhF¾hçN6]mHsHhUÄhçN6hçNhF¾hçN6hF¾hçNjhF¾hçN0JUhUÄhçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNCJaJmHsH3ºY¼Y¾YþYZZZZ.ZnZpZrZ”Z–ZªZêZìZZ_˜_‚`º`È`Î`ä`æ`fahajaÚa4bFbVbXbÐcæc„e’e¾fÌfhJhõäõäÜÐõÄõ·ÜÐõÄõ¢“‡“‡“w“äõäõÄõÄõ·phphphphhF¾hçN6hF¾hçNhF¾hçN6CJaJmHsHhçNCJaJmHsHhF¾hçNCJaJmHsH)jhF¾hçN0JCJUaJmHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçN6mHsHhUÄhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH(JhNhŽhÈhÞhöhii2i4i6i8i´iòij@jBjPjTjŠjŒjŽjÀjk kkkðm2nnoporo„oÈoÊopp¢rÂr@{ùñùäÕäÕä¾ù¢šŽš¢¢‚¢šŽ¢¢‚¢š¢¢‚¢¢¢šthK7hçN6]mHsHhF¾hçN6mHsHhK7hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsH-hF¾hçN0J%B*CJOJQJ^JaJphÿhF¾hçN0J%B*\phÿhF¾hçN0J%B*phÿhF¾hçN6hF¾hçN(knoÈopî€>Šü”‚ä‚0ƒ†‡Ò‡ˆzˆ†‰Ü‰ŠÈH–|”Ô”4t£š¬Vµ®Áúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgd' å@{B{|~~~0€n€Š€î€ð€>@ŠŒŽ´üþ‚H‚”‚–‚˜‚¤‚ä‚æ‚0ƒ2ƒ¤ƒ°ƒÆƒÞƒ„T„p„óèÚÎóèÆÎèµèµèµÆÎª™ªÎèµè‹è~èµèÆrÆrèbhåèhçN0J56mHsHhåèhçN6mHsHjhF¾hçN0JUhF¾hçN6]mHsH!jhK7hçN0JUmHsHhK7hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhK7hçN6mHsHhK7hçN6]mHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçN]mHsH#p„t„€„d…¢…ò…ø…††b†h††††‡ˆ‡Ò‡Ô‡ˆ ˆ"ˆ4ˆzˆ|ˆ†‰ˆ‰Š‰œ‰Ú‰Ü‰Þ‰ŠŠÈÊHJL^d’–˜š°è&‘L‘’’Ð’&”:”|”~”€”””Ô”Ö”0™p™4ñéÞéÒéÒéÒÞÒÞÁÞÁÞÁÞµÞÁÞÁÞµÞ©ÁÞÁÞÁÞÁÞÁÞµÞéÞÁÞµÞéÞéµÞÁÞµÞÁÞéÞµÞhK7hçN6mHsHhF¾hçN>*mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhåèhçN6mHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsHhF¾hçN0J5mHsH>468¢¡à¡¢6£H£V£\£t£v£„«8¬^¬x¬š¬œ¬^´z´|´~´„´†´VµXµhµ‚µ®µn¶4·r·fÁ®Á°Á²ÁÄ,ÄÂÄèÈêÈìÈRÉÉìÉîÉðÉÄËÆËÈËÜËÌ*Ì.Ì8Ì:ÌòçàÜÔàÌçÀç¯çÀçÌç¯çÌçÌçÌç¯çÀçÀçÌ£ç™ÜçÌçÌÜ¯çÌç¯çòàÌÀçÌç¯hFIChçN6mHsHjhçN0JUhK7hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhK7hçN6hçNhF¾hçNhF¾hçNmHsHjhF¾hçN0JU7®ÁêÈîÉÄË8ÌnÌØÌRÍˆÍ¼Í`Ûðßàôàárâ¾âãÐãdäbéNêŒêÀñòLò’òØò(óýøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøøgdg+]:ÌnÌpÌØÌÚÌRÍTÍjÍˆÍŠÍ¼Í¾ÍÐÕ¦×€Ø.Ú0Ú4Ú`ÛbÛfÝ¤ÝˆÞðßòßà’àôàöàøàáFáLáá’á”á árâtâvâ~â€â¾âÀâããã~ã‚ãŽãÐãÒãä2ädäfäå0å4åÎåõäõäõäÜõÏÈäõ¼õ¼õÜõäõÜ°õäõäõäõ¼õÜõäõ¼õäõ¤¼õäõäÜ–õ¼õäõ¼õäõ¼õ¼hFIChçN6]mHsHhF¾hçN]mHsHhFIChçN6mHsHhF¾hçN6mHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsH;ÎåžæÞæúèééé:éJébédé(ê:êNêPêŒêŽêê´ìôì:ï<ïÒïüï|ð‚ðÀñÂñòòò òLòNò’ò”òØòÚòÜòèò(ó*ó,ó2ónópó´ó¶óþóôHôJô’ô”ôÞôàôõíõáõáõíõÐõáõÐõÃ¹²®²®²¦²®²Ã²õÐ˜õÐõÐõÐõáõÐõŒõÐõÐõÐõÐõÐõÐhF¾hçN]mHsHhF¾hçN6]mHsHhF¾hçN6hçNhF¾hçNhF¾hçN6]jhF¾hçN0JU!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN6mHsHhçNmHsHhF¾hçNmHsH7(ónó´óþóHô’ôÞôjõ°õüõþšþàþ$ÿjÿÔ^¦€ÆT2~Ê ` ² þ Júúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúúgdg+]àôâôæôúô*õjõlõ°õ²õ´õºõüõþõööTö’ö6ývýØýòýþþþþþšþœþàþâþ$ÿ&ÿjÿlÿ¸ÈÔÖ^`¦¨:Z€‚ÆÈTVd z 246:~€ÊÌ ` b d p ² ´ ¶ º þ õéõáõÐõÐõéõÐõÄõá¸õáõÄõÐõéõÐõÐõÐõÐõÄõÐõÐõÐõÐõÄõÐõÐõÐõÄõÐõéõÐõÐõÐõÐõÄõÐõéõhFIChçN6mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhçNmHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNmHsHHþ JLN€‚„ÒÔâäæòJ\fhjv¸ºFHJRŒŽœž ¦ìîÒò.0@\Ž!(!:!RnRºRÎRÖSüSÂTèT~WõéõØõÐÄõ¸¯õÐ¸õÐ¸õÐõÐõÐõØõÐ£Ð—Ð‹ÐÐtÐÐÐh:8dhçNmHsHh2ohçN6mHsHhû$0hçN6mHsHhËlhçN6mHsHh´hçN6mHsHhçN6mHsHhFIChçN6mHsHhçNhçN6mHsHhçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNmHsH(~W²WÎW"X$X&XHXPXZöZ]R]D_F_ˆ_Š_Ø_Ú_ò_ö_`ldªdâdhlxlŽll’lšlœlÖlølmDmLmNm´m¶m¸mÈmnnVnXnóêâ×Æ×º×â×â×Æ×Æ×Æâ×â×â®×â×¡âš×š×š–Ž–š¡š†š¡šu!jhF¾hçN0JCJUaJhF¾hçN6hÔnÀhçN6hçNhF¾hçNjhF¾hçN0JUhÔnÀhçN6mHsHhF¾hçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHhF¾hçNmHsHhçNmHsHhçN6mHsHh:8dhçN6mHsH,´mnVnxrs`sŽuw\}¢~ƒLƒ„¢„¤„<‹>‹fŒ¶Œ¸Œ¼Œ¾ŒÂŒÄŒÈŒÊŒÎŒúúòúúúúúúðúúëðæðúúäääääääägdgdTS9$a$gdg+]gdg+]Xnxrzrss`sbsds$uduŒuŽuuwwwZ}\}^}`}0~:~ž~ ~¢~¤~R‚Œàƒƒ ƒJƒLƒNƒ¤ƒâƒ„„ „„B„F„X„¤„¦„õèáèáèáÖÎÖáèÖèáÖáèáÖÎÖÎáÄÀ¸À¸À±èÖá ÖÎ”Ö Î”ÖˆÖw!jhhçN0JCJUaJhF¾hçN6mHsHhÂhçN6mHsH!jhF¾hçN0JUmHsHh¥&chçNh¥&chçN6hçNjhçN0JUhçNmHsHhF¾hçNmHsHhF¾hçNjhF¾hçN0JUhF¾hçNCJaJ.¦„¨„º„¼…À…Þ…‡‡Z‡t‡”‡¦‡ˆ*ˆ<ˆ>ˆºˆäˆÞ‰àŠäŠ"‹:‹<‹>‹@‹D‹ ŒfŒhŒjŒvŒ¶Œ¸ŒºŒ¾ŒÀŒÄŒÆŒÊŒÌŒÐŒõíáÖõíõíõíõíõíõíõíáÖÇÖ¼± •‰• •}•yqyqyqyqyjhÚIyUhÚIyhF¾hçN6mHsHhF¾hçN]mHsHhF¾hçNmHsH!jhF¾hçN0JUmHsHh•o6hçNmHsHhphçNCJaJh’ThçNCJaJmHsHh’ThçNCJaJh’ThçN6CJaJhçNCJaJhhçNCJaJ)ÎŒÐŒâŒäŒæŒþŒýñèýñèýýý„h]„hgdg+]„øÿ„&`#$gdg+] ÐŒÒŒÞŒàŒâŒæŒèŒôŒöŒúŒüŒþŒõïõïëõïõàõïëÜÑhF¾hÜyÓmHsHhÚIyhÂpð0JmHnHuhçN hçN0JjhçN0JU,1h°‚. °ÆA!°‰"°‰#‰$‰%°°Ä°ÄÄ}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261493}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261493}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261494}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261494}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261495}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261495}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261496}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261496}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261497}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261497}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261498}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261498}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261499}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261499}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261500}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261500}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261501}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261501}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261502}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261502}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261503}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261503}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261504}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261504}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261505}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261505}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261506}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261506}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261507}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261507}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261508}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261508}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261509}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261509}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261510}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261510}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261511}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261511}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261512}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261512}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261513}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261513}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261514}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261514}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261515}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261515}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261516}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261516}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261517}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261517}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261518}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261518}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261519}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261519}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261520}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261520}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261521}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261521}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261522}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261522}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261523}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261523}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261524}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261524}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261525}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261525}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261526}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261526}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261527}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261527}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261528}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261528}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261529}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261529}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261530}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261530}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261531}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261531}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261532}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261532}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261533}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261533}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261534}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261534}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261535}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261535}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261536}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261536}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261537}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261537}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261538}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261538}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261539}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261539}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261540}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261540}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261541}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261541}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261542}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261542}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261543}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261543}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261544}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261544}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261545}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261545}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261546}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261546}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261547}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261547}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261548}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261548}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261549}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261549}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261550}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261550}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261551}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261551}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261552}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261552}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261553}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261553}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261554}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261554}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261555}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261555}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261556}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261556}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261557}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261557}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261558}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261558}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261559}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261559}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261560}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261560}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261561}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261561}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261562}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261562}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261563}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261563}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261564}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261564}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261565}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261565}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261566}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261566}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261567}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261567}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261568}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261568}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261569}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261569}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261570}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261570}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261571}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261571}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261572}DÐÉêyùºÎŒ‚ªK©_Toc240261572†)œ@@ñÿ@g+]NormalCJ_HaJmHsHtHd@dg+]Naslov 1$¤ð¤<@&*5CJ KH OJQJ\^JaJ mH sH tH f@fg+]Naslov 2$¤ð¤<@&,56CJOJQJ\]^JaJmH sH tH `@`g+]Naslov 3$¤ð¤<@&&5CJOJQJ\^JaJmH sH tH P@Pg+]Naslov 4$¤ð¤<@&5\aJmH sH tH >A@òÿ¡>Zadani font odlomkaVióÿ³VObi na tablicaö4Ö l4Öaö.kôÿÁ. Bez popisaVþO¢ñV´cž Char Char*5CJOJQJ\^J_HaJmH sH tH >@>g+] Tekst fusnoteCJaJ>&@¢>g+]Referenca fusnoteH*FP@"Fg+]Tijelo teksta 2CJaJtH 8 @28g+]Podno~je Æ¸p#2)@¢A2g+] Broj stranicefC@Rfg+]Uvu eno tijelo teksta$dha$OJQJmH sH tH NB@bNg+] Tijelo teksta¤xCJaJmH sH tH N@rNg+] Zaglavlje Æ¸p#CJaJmH sH tH 4U@¢4g+] Hiperveza >*phÿF^@’Fg+]Standard (Web)¤d¤d[$\$J@JådC¬LÙX¾duh}m±rÿvúy^š ¬õ¯±ù²Û³X´´Á´µ´¶'·c¸b¹Ã¹[ºÏº*»>ÀqÂ”ÂþÃÆÇŽÉòÌÎ¿ÐÚÑÒ”Ò×ÒSÓ{Ó±ÓYÔáÕ0ÙÛÚRÛ=Ü]ß«àùå-ç%éëcî±î6ïrïÉïð|ôþõã÷Ãú ýáÖÍ“Ô¬ 7e BÿJ@»6¤ £#$û$•.)0Ð0ö1^6Ô78È8Ú8ê8T:f:;;ü;Ê<,=f==šBCëC DãEjFÅLöMÐNgPºQ‰RTX$YZm]ò]_1_W_„_²_ò_bcÒeÝfßhpl…n×tev…xy¬{X~'‚U‚“„ŠÎŒŽ “Š“ê“3”v”t•-–Õ–ìž Ò¦ «®Š®ë¯ê°µº;»•»5ÁÏÁÃúÅØÆ;ËØÍYÐQÒ”Ó2ÖŽÚŽÝ'Þ”ÞòâåUæ7ç¥é~ê×ìPîð²óŒõ¡ø#û<ý/þõì&öÀBß í#î(|+"-ø0´1”3{6ü7:,>h?Ï?¨AUD„EÔH÷HgI~I™I÷KLMáMWNâN(QÐQàRcTŠUãVbX˜Y¡Z[[ß[l\Ð\^À_†d*fùfÒgÑjÆk~lKnroErPsás8xÚ{!±‚tƒ‡ˆ\‹Œ¸Ž.Ü‘X”F•P–OšK`ž ï ü¡Y¢Ô¤W¦¹©E¬°®±¦³¹ôºœ»®¼Ô½è¾§¿ÂÃ'Å/Ç˜È&ËÌ…ÍVÎ¥ÎÎ¶ÎÛÐÔÕu×¿Ø»Û)Ü³àØèîtïëýÕìT¾ ÿ7iœÇ!&!9!)ï)'-@0D5;6H79r:Ó?çA'CD.EÈE"IFLœMÊPrSV»Y¸]S^arde‡h)kßop st#xÉx|~`€Ž‚7„Ó„û„À‡N‹CŽ\’™—Fš œáÉžu £!¥u¦ü§®Ì±`´²´F¸‡º»A»S»M¾ÀËÁçÂÆçÈRÊSËŠÍÏ;ÑÕ×ÜÛKÞ"ß6á"ãÖè;íCóô†ôÚöø÷•ø¢ú½ü„ÿà! OÈ÷» "€%è+ž0î7&9»:>HàKAST>ThT–T´Tm_z__Êh×ldn¥qŸrqt¸x9{Ì|\~%ã€`ƒ†»‰ÝŠ’‹ul‘·•s—0žÀžf ê ÷¢¤f¥_¦¨÷©ô«˜â±Ì´¸Ù¾XÂ‚Â’Â°Â“ÅJÈÁÈdÉvÊ;Ì´Í;ÏLÑMÒCÓ&Õ™Õ¬Õ´ÕÑÕÆÖ™ØÝ½ã¨æEçÕçßç¤èûèÆê=ívï(ð<ñ¼ñòrô†õ3ö×÷Xù1úíÿoðUuH4ÄH°à † ´ 3œ!×”ð±v}ŒY9³L ‰ !Ž$M&`'=(»,ž-/?1÷12Ÿ6ù7€89:’;:=>??¢@PDtEÙF~I}KMpMOO?Q'RþSYVZW®Y[R[\ c4cŠdÝdýdægŸjKmÏn.pMrÆt“uöuÛx6zO€ã—‚aƒ>„ ‡”‡Kˆ#‰‹Ž¥ž‘K•Êœ”¢Ø¤¶¥à§Æ¨Y©é©Fªb«õ4®ƒ°Ø°ü±´t·8¹½¹¼Ø¼F¾¥¿÷ÀõÁ¬ÃÆÆhÈÿÈ'Ì•ÍŽÏâÏ§ÐÃÕ\ØnØ7ÚãÛaÜÞÜÞ°ßàHâãVæ,ç´çéÆéfê£ì»íÎîˆï±ðrò«ó6õ¥ø*ûýn7Æ‘ à ± ¯ ‡EÜÿ@i®Âê‰ R¹H©Æññ› ±$)q)Ê+X,#.Ú.I/70e4™5}68Z8”=Ï?±BwC“D¿D E`FJöJ|L:SYx\4b¡eHjl²m~pÙrñsïvÓyÊ{è‚Z…Àˆu‹\Œö5’T•2˜ž¥¡,£í¥,§]§™§¬§S¬±©µÊ¶ý·ª¹@¼½“½Z¾®¿JÁWÄçÆ²ÉðÍCÑÕæÕé×¬ÛJÝ’ß0à·ávæåæ&è^éÀëBïð[ó|÷¥ú±ú»úÚúäQe ¾^ø¢@/¤I/ ò#\+<-:.Ô.k1¬2!34V5L6e9ö;7=@É@ÞA´EG HãILÏNþQþSãT£UêX[Ò\û\d_«`Sbàbc…cÅd˜e¥fmgÊg5h©h{j|klÊn,r“s¶tªucvÊvÜwfxvy»z1|G€>‚L†”ˆJŠÜ‹tŽ§Žê!”m”h•Í• –R˜v™›É¡n¢¢¢£ì¯È´/µQ¶M·…º0¿¦¿WÁÂ&Å8Ô{ÔÇÔ÷Õ¥Ök×ŸØ!Ù•Ù4ÜÐÝCàâ‡ã^æ¼ê©ì}ïñ¡ôÖöY÷ÏùûûŸþ¤iˆ B ;!@}—¤®G@ð"v(§)-)-Ð/è1ÿ5³9<¿=a?AIEDFåG™K7L·NÝO÷R W\T^ÁdÏiƒpRrbw§zJ'‚ÊƒÂŒAËŽV‰’”€—Ê ¤è¦Ý¬Ñ¯±ó³µµR¶3·«¹¦¿3Ç~ÈFÊ“ÎÏÒ±ØÝÛßQáåáÂâå æõçšé ëÆì/ðñ7ñ¡ñ•òÌôÖønùLüMÿ„ Œ Ò Ù Š ¸ £ ; h ƒ N × \ y I 3 × ú Q $ t å d % ³ ü A" ÿ# }$ æ$ X& á' _, Ì/ 4 ù7 9 º9 <: ;< ]? ~F ZJ &L æM VP þQ âT xW 2^ _ >` pa He «j Vm Úo Èv t} 7„ († Œˆ t NŽ Ý y” ÷” È– ¤ æÆ îË ¥7 ð7 ™Í !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰…‘ùš •þ9ë3 c 0/î\®öõ6Ú/‡þ2kÎXõ9£[$‚÷WÝB "t""x&¡&†(X1Á3'4/48“;C?žDgI NªRüT#U Z*Z>Z¨ZíZ[ã[\]¸]_ËaŒbdÚhiójkïmúnq4uLvœw‹xçz-{ø‡¸‰ÐŠBŒmŒ"€òž(¾‘’V’›“`”ƒ”¤”ß•—d——Ø—˜"˜3˜Nššâšê›ò›?œªœéœ%Áåª ¢w¤6§³¨g©$«®Y¯Ì°Ã±æ³Ü´Ã¶÷¶··á·yºµºÚº»%»½h¾¦¾ß¾ý¿0ÀlÀ‘À¶ÀÚÀýÀ#ÁJÁoÁˆÁÂBÃÃÃÃµÃûÃ"ÄtÆÆaÈ…È¯ÈÜÈÉ|Ë:Í[Î3ÏûÐÓÕÔƒÖ%Ø>ØðÙƒÚ•ÚCÛ‚Û¤ÛÅÛÝ·Þ°ßÐß+àìàWáBâkâ†âKãtã©ãå,åÊæçìç è®è³îìîôî:ïÛñúñoó©óÅóâóô#ô™ôôæôôõ1öJöjö3÷U÷u÷¯÷{ù™ùçùãÿT8x¼ý‡Ô¶Ú~¦è 2X{§Êì2·2Wý"Fd!!¤!Ç!ê!" $Ê&î&i-Œ-.ú./B/Á0ç011º1Ü1G4¥4e=•=Ë='>O>u>À>æ>%?l?‘?¶?Ú?ÿ?"@n@“@·AÝA BºBÙGôGH;HaHŽH±HÜHöHiI"JbJLK°T~Uæ]}_dBf¢f7gji\lw1w1{U{÷{|<|r|–|»|ß| }a}Ð} ~~*~‰~ÉW‚‚Ñ‚’‡ˆ>ˆhˆ’ˆ¼ˆæˆ‰>‰i‰‰¸‰Û‰Š;ŠÙ‹þ‹'ŒQŒtŒ˜Œ¼ŒàŒQxàÏú‘`‘ƒ‘+˜V˜y˜Á˜š>šÁšêšåž'ŸDŸiŸŽŸÕŸ 5 [ € ¦ ± Ù ¡¡¹¢Ý¢£à£¤+¤p¤Œ¤²¤×¤4¥p¥ª¥Ï¥ô¥g¦Œ¦´¦Ú¦â¦§0§T¨¨x©Ä©è©ª6ª´ªÕ«…¬~œ®°±¶±«²Ï²ò²³A³K·¼·â·%¸š¸¹+¹X¹å¹ºnº¸¼Ò¼ù¼½S½¡½Ð½ô½:¾¾ë¾X¿Á¿@ÁÎÁhÂ‰ÃµÃáÃ ÄtÄ ÅpÅ™ÅåÅÆGÆlÆ¾ÆêÆWÌìÌÍcÒ¦ÒçÒÓ`ÕM×z××ÓÝßcàVçjêÜíCïgï¶ðÓðOûqû”û×û'ü\ü„üÓü"ýyýÃýµm/‚¥ÊÏ"žËðÅëY€ð<¨ Ì ò !W@‚@¹@AzAðBdCòC FDFFÐFõFG>GaG„GsPQ*QPQ}Q¢QÇQíQTSS¥SËS[U€U¥UªW×W¤ZÉZðZ[:[e[³[Ù[`0`W`Ža²aÖab;b”b·bâb[cc¦c3hSh{h¤h±hFjjjjÁk l0lÙoüojp«pËpëpq6q‹q«q}tÞtÊuv’v¶vÛvw'wMwswœw¨xíxyóz3{T{|f|,}O}r}•}»}Ã~_„«Ñõ€:€„€€‚]‚Ÿ‚Å‚Lƒ±ƒ„¥„ð„…=……¥…Ç…í…†=†i††°†‡8‡a‡‰‡´‡Ú‡ƒˆñŠÎ‹à‹„•<–[–Ÿœ"žü ·¡Í¤‰¦§§0§O§s§“§»§â§*¨N¨p¨—¨Ü¨©Ï©Èªëª«<«d«‹«°«Ð«a¬à¬9c(®M®c°<±³²ë²'³Ú³´/´š´Â´ç´µ7µ|¹Ä¹yº º,¼+½R½}½¼½å½Ñ¿ù¿%ÀMÀsÀ¿ÃÝÃÄ@Ä¤Ä©ÏùÏÐÐÀÐçÐŒØÍØóØ;ÙÀÙÚ!ÚÿÚ&ÛJÛ†ÛÜÛÜÖÜþÜÕÝÞÏåôåtèžè|ëÇðñ@ññ¦ñÇñíñò[ò‡ò«òÑòwô›ô¿ôæô3õ|øuùúÂúäúrû„û÷ûHürüxÿ…ÿÿÜÿ A‹¯·Ýp•ºÂç1U|Lw«Òù Gq—¾å 3—È¤ Á Û ú 7 D ü Mûš'?=2•|!‹% *0F0545b55@BBDqD™DÙD#E¶EîEnF0GÓG!HãH I‚IÞI…K»K×KþK6L]L‡LLÔLRMžO¦O1PMPZP~PQTQQ¯QÚQR1RYRùR%S¨SÉWáWX7XO[Î[Õ]^%^ª^Ñ^©dÐd÷de—e]h€h(j(kIkk¿k¼nýnuoårjssÎsv.vTvÁ~é~H”¼â ‚3‚Y‚‡‚ ƒ8ƒVƒ.†Q†n†•†ˆˆ´ˆäŒ—”õ˜!Ÿ¿¢A£,¤f¤¤¶¤ó¤¥(¥ú«B®’®Ä®¯ƒ¯©¯Ð¯2°|°û²q³³*·M·p·“·¶·Þ·¸$¸I¸n¸“¸¹¸ÿ¸"¹H¹R½—½º½Ü½ÿ½´ÀÖÀùÀÁŠÁÁôÁcÄ‰Ä¯ÄÕÄúÄ#ÅIÅoÅ³Å»ÅýÇ&ÈmÈÈ˜ÈÀÈçÎ Ï.ÏTÏ¯ÏÕÏúÑ“Ó¸Ó°ÖØÛ±Üìä\êìíî6î‘ô$õPõuõ†÷Ñ÷ú÷ù×ùøü›ýÎÿðÿN›œé}¥¨™ÍL"ÿÿÿÿ ŸëR¸ ƒ‰¹\’#C$D$×(Â*·0Y59;J>ËC>K~QáT>XË[?h(l4ràuÀ|Ì×„;‡úŒV’÷”5—Ÿ™Ê[¡z£^¥”«««¬«Î«ó«=÷¯±f¸-».»j»Š¾ÃÅÆÈËôÌÏÂÐÃÐíÐ'Ö2Ù_ß`ß©ßá0ç(éÌïÍïðv÷Æú#ýIþSúäÐ( :ŸC8¾§ $!$f$)˜.Ò0ú041a68ÿ;B£DmFÒNTXXWX“Z“`càf£jmˆnOqgvhv™v‡xJz¯{ €•„$ˆŠ¦Ž“0–1–M–æ›ç›ë›¹ïž“ Õ¦õ¦§¿¨©«®í°‚µA¶.¹‘º>»ç½À8ÁgÁÇÃýÅ¾È>ËŸÌÛÍTÒÔÇ×Ú‘ÝLßÖà%áõâ:ç¥èêÐë<íSî ðµó{ö|ö§ö£ø&û>ýÒELøOPt„BÖùÃD–$ð() )?)P)ü+2—3:j?yB÷FøFeGùKVO+QUdXÓ\Ã_ˆdÈkäkuoRsCv;x_yÝ{*~®…ï‰_‹‘ª”˜RšNFŸ¡\¢£Ö¤Z¦,§¼©G¬e³®´Ú¶º7º±¼Â‹Ã*Å.É Ì‡ÍˆÍËÍÞÐÕJÖx×ÁØ½ÛÞ¶à åXæÛè+ìîvïwï{ï¹òõ©ùƒûîý,þ-þZþœþ×Wƒ®8A˜F%IILÍPtSV¾YV^udÂh/l0lelâo”uŸÑ€Ã‡±‹öŒEŽU‘^’y˜äåž"£å¥ ©“¯v³¶H¸‰ºšÀéÂ’Æ“ÆÂÆVËýËÏ1ÒÕßÛNÞ9á$ãiåØèíõñ‰ôŠôÀô˜ø¥úîûÀüï½ãî$;½2×¾ ™'ë+ 0›5)9‚;>DDbFHâKãKçKŒOgR|UzXA\æae eVeweÍh"m¨qstºx<{‚}‰‚cƒ†ˆö‹xÐ¿”Ëš3i ú¢i¥f¨ö«å±Î´Ï´Ó´|¶¸ºÛ¼Ü¾ÜÃÑÆÇÇ.ÇfÉ>Ì=ÏFÓÖœØÝGàÀãÞåýè@íxï–ðBótôüöÚ÷[ùYÿûx6· _9—³µ$@(Ï)ò-!/A1¸3¡69<=B?¥@çB&GIJ€KKÄKROIST\V\W [Y\aÿd‰eègMm0pmqOr'tùuR€ædƒA„Ñ… ‡!‹Ž¨¡‘T“L—ý˜¤›rž:¡Û¤Ü¤¥ú¦ì©t“®…°„´Y¸¿¹I¾øÁ¯ÃÉÆ)Ì©ÐgÔTÖåÛ²ßXåYå™å/ç´ðóìø»û¸þÑþêþÿÿ5ÿMÿfÿ~ÿ±É- ‰w¼pq”Èôóì!´$H'?(¬,L/Ð3]8^8_8c8O;—=Ò?bFL.O=S€SSªSY{\º^6b£eJjµm€pÜrØuòv?|ê‚ÃˆÄˆðˆx‹ù8’W•—šž ¢/£Ð¨1±{´¹»C¼–½MÁÂZÄÖÅËFÑKÖë×ì×Ø'Ü•ßºáxæ¸çaéÃë]ó÷‘ù’ù°ùTûRþ3T8g Áa¤_`dL1 !#ô#¶&_+¨+©+Ñ+¤,×.n1$3Í8ù;:=@šB HåIÒN¥U]VíX[f_®`Vb¨f?g„ilÆmŽo.rVwyy¾z}J€£‚¤‚ß‚ƒø†—ˆMŠ^Nk•y™ ›óž¡££V¦„©®«÷]²2µO·æ¹.¼g½YÁ(Å)È*È.ÈŠÌßÌàÌÍdÒ¨Ö˜ÙÓÝŠã ë¬ì ñ¤ô\÷Òùþû¢þ¦§¬Š‹Ð5 E >BƒICó"4&5&Y&¸(‘*Î+,-Ó/ë146È8¶9<Á<Â=ˆBLEèG:L¶Q„TWŸZã^cÑim r r$r³tdwªzý~M*‚ÍƒÎƒÒƒ7‡%‹ŽŒ’”r•ƒ—c˜zšážâžFŸ| à¢¥ë¦¸ªà¬±Ï·®¹©¿éÁ5ÇIÊÏÏGÓrÔA×´ØµØãØäØÙåÛÝˆàåøçÖë2ðòdóÏôÙø¹üOÿ Û Q Î è ' Á h ¶ ± þ ~" $ [& ä' é( b, Ï/ E0 4 4 F4 ·4 ü7 9 Ã: ø< M@ €F ]J *K èM ŠP T T #T j[ sa Ke ®j Ym ¥m q æt Ëv ~x A} ø~ ‡ Å‚ +† Žˆ ˆ “ˆ ¸Š C c‘ *“ ù” Ë– Ú– Û– ™ é› ÷ž 5 ¤ »§ C z± ¶ eº Z¾ \Á ŠÅ 'É ñË jÏ °Ò WÔ Ø pÙ úÞ å vé fî ºò ®ö iû Bþ h í B 5 Ë ; < ð ì Ë <" Ù$ ²' X+ - r0 ¶3 Ë6 8 ¡8 ¥8 ä= O? NB iB jB ~B îB -C DC nC œC `D ‘D ¹D ÖD éD ýD #E ?E SE uE —E ´E ÔE îE F 9F ^F ‚F ¢F µF çF G +G ZG EH \H }H ±H îH I 1I dI ˆI ·I ÛI óI J XJ gJ hJ rJ sJ ÑJ CK ÃK eL ¹L äL 9M sM ³M äM hN ¤N ÎN þN :O vO »O ìO dP ØP Q LQ ŠQ ¿Q R ‡R ¸R èR ?S ‡S ÌS LT šT ÄT ðT TU ŒU ÉU V KV ‘V ºV zW åW X GX ›X ÛX AY §Y ØY $Z VZ {Z ¥Z èZ -[ p[ ¶[ \ j\ Ò\ ý\ M] |] ¾] ^ š^ þ^ g_ 5` ` Á` a Ka ¤a b Xb ’b ;c µc üc Md „d ´d e Ve ‰e ¿e f 8f of Ãf g Gg sg Ôg h …h Úh Ûh Üh Ýh Þh ßh àh áh öh ÷h oi j §j k “k >l ül €m n Ún ‹o Mp ¶p Iq r r s ¹s Rt ät ^u Íu ‹v îv ow x fx gx hx zx x Žx x ®x ·x ¸x äx y 9y Ry Sy iy jy ëy hz éz h{ ¡{ ç{ —| þ| } } !} 8} O} d} w} } ²} À} Ð} Ý} Þ} ƒ ›… U‡ ®‰ ¸Œ ¹Œ ÍŒ 4 5 A B B‘ m“ Ê– ˜ [› Îž Ïž Þž RŸ aŸ bŸ ü¤ ¥ ¥ ¥ '¥ (¥ ‹¥ }¦ Ö¦ ;§ ¢§ !¨ Ž¨ © ›© "ª Œª « ˆ« ü« [¬ ½¬ % – ® j® È® =¯ ‘¯ A° Ÿ° ± ± ² €² ³ x³ ñ³ j´ Ý´ Wµ ãµ H¶ ä¶ l· Ç· K¸ Ò¸ H¹ Ì¹ 3º ¹º %» •» ¼ h¼ ô¼ `½ ß½ w¾ ñ¾ ”¿ À …À ãÀ ‹Á ûÁ mÂ òÂ NÃ ÞÃ 0Ä ŽÄ áÄ /Å ˆÅ ÞÅ 5Æ Æ ÝÆ -Ç „Ç ÔÇ &È xÈ ÈÈ ËÈ ÌÈ ÇË QÐ µÐ ]Ñ ÅÑ fÒ aÔ ÊÔ Õ ·Õ ÿÕ /Ö àÖ ü× ûØ ºÛ (Ü zÜ ÂÜ [Ý ÁÝ Þ ¦Þ ûÞ Sß Êß þß 7à šà åà $á Áá â oâ 'ã ðã Næ Ãæ #ç Þç \è ©è é êê @ë ië Dï mï Rñ $ú ü óü ûü K_j 3ìPvÈïÏ"Ù"ö" #t#¹#Ü#¯$Ì$i&„&ç'—*X+Ú,¦1ã1¿3Þ3»6Æ7[:>?h@WA³CùCÄP„RœSU9UîULV¾VjXôXYYŠZèZ"[g\,]O]p]«^Ü_0`i`¤`Þ`î`ÿ`cyc®c¶d¾deveµeñef±fvièjCmpq3rðsÜv%x˜yz²|¨}ÃÓä€Eƒƒ¦ƒÍƒñƒê…4‡r‡«‡Éˆüˆ8‰]‰‚‰¦‰É‰ï‰Š;ŠTŠÑŠŒKŒ\ŒyŒŒÇŒîŒ@\-‘Q‘{‘¨‘Ó‘H”–'—ÿ—Ç™à›¡OŸñ ¡¼¢O£a£¤N¤p¤‘¤Ñ¥ƒ§|¨œ¨÷¨¸©#ª«7«R«¬@¬u¬èø–¯Ï¯¸°ì°z±·¸·À·¸§ºÆº;¼u¼‘¼®¼ç¼ï¼e½y½²½À¾ý¾¿6¿ÿ¿!ÀAÀ{ÀGÂeÂ³Â¯ÈåÌ ÐÐÓÙDÙˆÙÉÙSÚ Ú‚Ü¦ÝJÞrÞ´ÞÙÞþÞ$ßGßsß–ß¸ßÛßþßƒãþã#äÉçîçè0êMêpê“ê¶êÚêlí–ïºï5öXöÌöÆ÷ê÷øù³ùýù†ú¨úýqý1a—óAŒ²ñ8]‚¦Ëî: _ ƒ © l†+¥Àã-Z}¨Â5î.|J²&I(Ò,/n/062(5Ú?ý?ýC!DÃDæDE>EbE‡E«EÖE-FœFÕFæFöFUG•J#KKKK^PáP Q4Q^QˆQ²QÞQ R5RYR„R§RÜRS¥TÊTóTU@UdUˆU¬UÒUVDV¬V›YÆYÎY,ZOZ÷`"aEaaçb cc¶c±gógh5hZh¡hÛhi'iLiri}i¥iãiëi…k©kæk¬lÓl÷líaí„í§íÌíŒñ³ñÛñò(òHò±ôÞôõ,õQõvõõÂõèõö2öYötøšøÀøäø§ûËüñüý<ýbýˆý®ýÔýúýþ+þRþwþœþÈþÿ)ÿNÿzÿŸÿÄÿÿÿ" E P t — ¼ Þ ' ? d ‰ Ó Ý # N … Ò F ¼ 0 ¾ Ù y œ Á å - P ? Ò ö I n “ ¹ K q — ' L q v £ p# •# ¼# á# $ 1$ $ ¥$ ×( ü( #) Z* ~* ¢* â* + `+ ƒ+ ®+ ', K, r, ÿ0 1 G1 p1 }1 3 63 Y3 4 Ù4 ü4 ¥8 È8 69 w9 —9 ·9 ×9 : W: w: I= ª= –> å> ^? ‚? §? Í? ó? @ ?@ h@ tA ¹A ÚA ¿C ÿC D çD 2E øE F >F aF ‡F G +H PH wH H ÁH ßH I PI yI ÚJ )K kK ‘K L }L KM qM ¼M âM N KN qN “N ¹N àN O 5O YO |O áO P -P UP €P ¦P OQ ½S šT ¬T P^ _ '_ ke îf Èi ƒj ™m Uo Ôo Üo üo p ?p _p ‡p ®p öp q Ä PÄ ÃÄ Å >Å DÈ QÈ yÈ ¨È ÌÈ ÕÈ É WÉ {É ƒÉ ©É ÎÉ <Ê aÊ †Ê ŽÊ ³Ê ØÊ ýÊ !Ë HË Í CÍ wÍ žÍ ÅÍ ìÍ Î =Î cÎ ŠÎ ±Î ÙÎ ÿÎ cÏ ”Ï pÒ Ò §Ò ÆÒ êÒ Ó Ó ÈÓ Õ ÝØ ÇÛ fÜ óÞ ß á þâ ãã aå Hê Wî að ìò çø ù æý þ .þ \þ \ à = e ¥ ï ‚º:üŸí¯ÖNªQ‡£Ê)Sy jrý&JÓ M{¦Óý%Åñt• × !$š$¡&Ì&ñ&v''u-œ-Ã-ê-c.)1L1ô2ô34M4‹4ˆ7É7A8±;6<[<š<Í>ú> ?GµGÛGH`HˆH®HÙJÿJ%KSKÙKL"LúNO:OaOTQ€Q°UÐXc]Áaíg‹k løl2mMm‚m¿mÚmômÆtw^wwÞwOxuxœxþxHyÇ{=|\|ö€<€_€‚€ª€Í€ð€:_…Ëî‚†c†††¨†Ë†€‰¢‰Å‰é‰VŠyŠÀŠ/U{¡ÆïŽ;ŽŽ‡ŽÉò9‘\‘d‘Œ‘³—Ö—ú— ˜{˜¡˜Æš_œ„œ]Ÿ|Ÿ¤¤}¥¸(³¸¶Ú¶·]½ð½¾A¾RÀÀÆÀÝÁ£ÂÄÅgÆšÈ¼ÈÉgÉhÉ´ÌµÌIÍqÍrÍtÍuÍwÍxÍzÍ{Í}Í~Í‡ÍˆÍ‰Í•Í–Í—ÍšÍ0€€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€0€˜0€’#€˜0€’#€˜0€’#€˜0€’#€˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#€˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#€˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#˜0€’#€0€€˜0€”«€0€”«€(0€¬«˜0€Î«€˜0€Î«€˜0€Î«€˜0€Î«€˜0€Î«€˜0€Î«€(0€¬«€˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»˜0€.»(0€¬«˜0€ÃÐ˜0€ÃÐ˜0€ÃÐ€˜0€ÃÐ€(0€¬«€˜0€`ß˜0€`ß˜0€`ß˜0€`ß˜0€`ß(0€¬«€˜0€Íï€˜0€Íï€˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï˜0€Íï€˜0€Íï€˜0€Íï˜0€Íï€˜0€Íï€(0€¬«€˜0€!$˜0€!$˜0€!$0€”«€(0€Ò0€˜0€ú0€˜0€ú0€˜0€ú0€˜0€ú0˜0€ú0˜0€ú0˜0€ú0€˜0€ú0˜0€ú0€˜0€ú0€(0€Ò0€˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X˜0€X(0€Ò0€˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv˜0€hv(0€Ò0€˜0€1–˜0€1–˜0€1–˜0€1–˜0€1–˜0€1–˜0€1–0€”«€(0€Õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦˜0€õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦˜0€õ¦˜0€õ¦˜0€õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦€˜0€õ¦€(0€Õ¦€˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á˜0€8Á(0€Õ¦˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö˜0€|ö(0€Õ¦€˜0€P˜0€P˜0€P˜0€P˜0€P˜0€P˜0€P˜0€P0€€˜0€ð(€0€ð(€(0€ )€˜0€?)˜0€?)˜0€?)˜0€?)˜0€?)˜0€?)˜0€?)˜0€?)(0€ )€˜0€øF€˜0€øF€˜0€øF€˜0€øF˜0€øF˜0€øF˜0€øF˜0€øF€˜0€øF(0€ )€˜0€Èk€˜0€Èk˜0€Èk€˜0€Èk€˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk˜0€Èk€˜0€Èk€˜0€Èk€(0€ )€˜0€º€˜0€º˜0€º˜0€º€˜0€º€˜0€º€˜0€º€˜0€º€(0€ )€˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ˜0€ˆÍ0€ð(˜0€îý(0€îý80€-þ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ˜0€Zþ80€-þ˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'€˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'˜0€“'80€-þ˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l˜0€0l80€-þ˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å˜0€å80€-þ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ˜0€“Æ80€-þ˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô€˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô˜0€Šô(0€îý(0€îý80€ e˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve˜0€Ve80€ e˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x€˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x˜0€x0€ð(€˜0€ÑÆ(0€ÑÆ˜0€Ç€˜0€Ç€˜0€Ç€˜0€Ç€˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç€˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç˜0€Ç€˜0€Ç€˜0€Ç€(0€ÑÆ˜0€€˜0€€˜0€€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€(0€ÑÆ˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K˜0€K(0€ÑÆ˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤˜0€Ü¤(0€ÑÆ˜0€Yå€˜0€Yå€˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå˜0€Yå€˜0€Yå€˜0€Yå€(0€ÑÆ˜0€q€˜0€q€˜0€q€˜0€q€˜0€q€˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q˜0€q€˜0€q€˜0€q€0€ð(€˜0€=S€(0€=S˜0€S€˜0€S€˜0€S€˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S˜0€S€˜0€S€(0€=S€˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ€˜0€Äˆ˜0€Äˆ€˜0€Äˆ˜0€Äˆ˜0€Äˆ(0€=S€˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×˜0€ì×(0€=S˜0€’ù€˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù˜0€’ù€˜0€’ù€˜0€’ù€˜0€’ù0€ð(€˜0€_+€(0€_+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+€˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+˜0€©+(0€_+˜0€¤‚€˜0€¤‚˜0€¤‚€˜0€¤‚€˜0€¤‚€˜0€¤‚€˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚€˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚˜0€¤‚0€ð(€˜0€ŠÌ€(0€ŠÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ˜0€àÌ(0€ŠÌ˜0€§˜0€§˜0€§80€§˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹˜0€‹80€§˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&˜0€5&80€§˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r˜0€ r(0€ŠÌ˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž˜0€âž0€ð(€˜0€µØ(0€µØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ˜0€äØ(0€µØ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 ˜0€4 (0€µØ˜0€T ˜0€T ˜0€T ˜0€T ˜0€T (0€µØ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym ˜0€Ym 0€€˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– €˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– ˜0€Ë– (0€Ë– ˜0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0 €NB ˜ 0 €NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0 €NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0€NB ˜ 0 €NB ˜ 0!€NB ˜ 0"€NB ˜ 0#€NB ˜ 0$€NB ˜ 0%€NB ˜ 0&€NB ˜ 0'€NB ˜ 0(€NB ˜ 0)€NB ˜ 0*€NB ˜ 0+€NB (0€Ë– €˜0€XJ 80€XJ ˜0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0 €hJ ˜ 0 €hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0 €hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0€hJ ˜ 0 €hJ ˜ 0!€hJ ˜ 0"€hJ ˜ 0#€hJ ˜ 0$€hJ ˜ 0%€hJ ˜ 0&€hJ ˜ 0'€hJ ˜ 0(€hJ ˜ 0)€hJ ˜ 0*€hJ ˜ 0+€hJ ˜ 0,€hJ ˜ 0-€hJ ˜ 0.€hJ ˜ 0/€hJ ˜ 00€hJ ˜ 01€hJ €˜ 02€hJ €˜ 03€hJ €˜ 04€hJ €˜ 05€hJ €˜ 06€hJ €˜ 07€hJ €˜ 08€hJ €˜ 09€hJ €˜ 0:€hJ €˜ 0;€hJ €˜ 0<€hJ €˜ 0=€hJ €˜ 0>€hJ €˜ 0?€hJ €˜ 0@€hJ €˜ 0A€hJ €˜ 0B€hJ €˜ 0C€hJ €˜ 0D€hJ €˜ 0E€hJ €˜ 0F€hJ €˜ 0G€hJ €˜ 0H€hJ €˜ 0I€hJ €˜ 0J€hJ €˜ 0K€hJ €˜ 0L€hJ €˜ 0M€hJ €˜ 0N€hJ €˜ 0O€hJ ˜ 0P€hJ €˜ 0Q€hJ €˜ 0R€hJ €˜ 0S€hJ €˜ 0T€hJ €˜ 0U€hJ ˜ 0V€hJ €˜ 0W€hJ €˜ 0X€hJ €˜ 0Y€hJ €˜ 0Z€hJ €˜ 0[€hJ €˜ 0\€hJ €˜ 0]€hJ €˜ 0^€hJ €˜ 0_€hJ €˜ 0`€hJ €˜ 0a€hJ €˜ 0b€hJ ˜ 0c€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €˜0€hJ €80€XJ €˜0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0 €áh €˜ 0 €áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0 €áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €˜ 0€áh €(0€Ë– ˜0€fx (0€Ë– €80€hx ˜0€zx €˜0€zx €˜0€zx €˜0€zx €˜0€zx €˜ 0€zx €˜ 0€zx €˜ 0€zx €˜ 0€zx €˜0€zx €80€hx ˜0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €˜ 0€Sy €80€Jx ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| ˜0€à| (0€î– ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} ˜0€²} (0€î– ˜0€›Œ ˜0€›Œ (0€î– ˜0€ ˜0€ ˜0€ ˜0€ ˜0€ ˜0€ ˜0€ ˜0€ (0€î– ˜0€±ž (0€€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€(0€€€˜0€€€˜0€€˜#0€€˜0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜"0€€˜$0€€˜$0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜"0€€˜#0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜0€€˜"0€€˜"0€€˜$0€€˜$0€€˜"0€€˜$0€€˜$0€€˜$0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜"0€€˜0€€˜0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@&0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€0%0¦˜@0€€ˆ‘00®˜@0€€ˆ‘00®˜@0€€ˆ‘00®˜@0€€ˆ‘00®˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€˜@0€€ˆ‘00¼® ŸëR¸ ƒ‰¹\’#C$D$×(Â*·0Y59;J>ËC>K~QáT>XË[?h(l4ràuÀ|Ì×„;‡úŒV’÷”5—Ÿ™Ê[¡z£^¥”«««¬«Î«ó«=÷¯±f¸-».»j»Š¾ÃÅÆÈËôÌÏÂÐÃÐíÐ'Ö2Ù_ß`ß©ßá0ç(éÌïÍïðv÷Æú#ýIþSúäÐ:ŸC8¾§ $!$f$)˜.Ò0ú041a68ÿ;B£DmFÒNTXXWX“Z“`càf£jmˆnOqgvhv™vJz¯{ €•„$ˆŠ¦Ž“0–1–M–æ›ç›ë›¹ïž“ Õ¦õ¦§¿¨©«®í°‚µA¶.¹‘º>»ç½À8ÁgÁÇÃýÅ¾È>ËŸÌÛÍTÒÔÇ×Ú‘ÝLßÖà%áõâ:ç¥èêÐë<íSî ðµó{ö|ö§ö£ø&û>ýÒELøOPt„BÖùÃD–$ð() )?)P)ü+2—3:j?yB÷FøFeGùKVO+QUdXÓ\Ã_ˆdÈkäkuoRsCv;x_yÝ{*~®…ï‰_‹‘ª”˜RšNFŸ¡\¢£Ö¤Z¦,§¼©G¬e³®´Ú¶º7º±¼Â*Å.É Ì‡ÍˆÍËÍÞÐÕJÖx×ÁØ½ÛÞ¶à åXæÛè+ìîvïwï{ï¹òõ©ùƒûîý,þ-þZþœþ×Wƒ®8A˜F%IILÍPtSV¾YV^udÂh/l0lelâo”uŸÑ€Ã‡±‹öŒEŽU‘^’y˜äåž"£å¥ ©“¯v³¶H¸‰ºšÀéÂ’Æ“ÆÂÆVËýËÏ1ÒÕßÛNÞ9á$ãiåØèíõñ‰ôŠôÀô˜ø¥úîûÀüï½ãî$;½2×¾ ™'ë+ 0›5)9‚;>DDbFHâKãKçKŒOgR|UzXA\æae eVeweÍh"m¨qstºx<{‚}‰‚cƒ†ˆö‹xÐ¿”Ëš3i ú¢i¥f¨ö«å±Î´Ï´Ó´|¶¸ºÛ¼Ü¾ÜÃÑÆÇÇ.ÇfÉ>Ì=ÏFÓÖœØÝGàÀãÞåýè@íxï–ðBótôüöÚ÷[ùYÿûx6· _9—³µ$@(Ï)ò-!/A1¸3¡69<=B?¥@çB&GIJ€KKÄKROIST\V\W [Y\aÿd‰eègMm0pmqOr'tùuR€ædƒA„Ñ… ‡!‹Ž¨¡‘T“L—ý˜¤›rž:¡Û¤Ü¤¥ú¦ì©t“®…°„´Y¸¿¹I¾øÁ¯ÃÉÆ)Ì©ÐgÔTÖåÛ²ßXåYå™å/ç´ðóìø»û¸þÑþêþÿÿ5ÿMÿfÿ~ÿ±É- ‰w¼pq”Èôóì!´$H'?(¬,L/Ð3]8^8_8c8O;—=Ò?bFL.O=S€SSªSY{\º^6b£eJjµm€pÜrØuòv?|ê‚ÃˆÄˆðˆx‹ù8’W•—šž ¢/£Ð¨1±{´¹»C¼–½MÁÂZÄÖÅËFÑKÖë×ì×Ø'Ü•ßºáxæ¸çaéÃë]ó÷‘ù’ù°ùTûRþ3T8g Áa¤_`dL1 !#ô#¶&_+¨+©+Ñ+¤,×.n1$3Í8ù;:=@šB HåIÒN¥U]VíX[f_®`Vb¨f?g„ilÆmŽo.rVwyy¾z}J€£‚¤‚ß‚ƒø†—ˆ^Nk•y™ ›óž¡££V¦„©®«÷]²2µO·æ¹.¼g½YÁ(ÅŠÌßÌàÌÍdÒ¨Ö˜ÙÓÝŠã ë¬ì ñ¤ô\÷Òùþû¢þ¦§¬Š‹Ð5 E >BƒICó"4&5&Y&¸(‘*Î+,-Ó/ë146È8¶9<Á<Â=ˆBLEèG:L¶Q„TWŸZcÑim r r$r³tdwªzý~M*‚ÍƒÎƒÒƒ7‡%‹ŽŒ’”r•ƒ—c˜ážâžFŸ| à¢¥ë¦¸ªà¬±Ï·®¹©¿éÁ5ÇIÊÏGÓrÔA×´ØµØãØäØÙåÛÝˆàåøçÖë2ðòdóÏôÙø¹üOÿ Û Q Î è ' Á h ¶ ± þ ~" $ [& ä' é( b, Ï/ E0 4 4 F4 ·4 ü7 9 Ã: ø< M@ €F ]J *K èM ŠP T T #T j[ sa Ke ®j Ym ¥m q æt Ëv ~x ø~ ‡ Å‚ +† Žˆ ¸Š C c‘ *“ ù” Ë– Ú– Û– ™ é› ÷ž 5 ¤ »§ C z± ¶ eº Z¾ \Á ŠÅ 'É ñË jÏ °Ò WÔ Ø pÙ úÞ å vé fî ºò ®ö iû Bþ h í B 5 Ë ; < ð ì Ë <" Ù$ ²' X+ - r0 ¶3 Ë6 8 ¥8 ä= O? NB iB jB îB -C DC nC œC `D ‘D ¹D ÖD éD ýD #E ?E SE uE —E ´E ÔE îE F 9F ^F ‚F ¢F µF çF G +G ZG EH \H }H ±H îH I 1I dI ˆI ·I ÛI óI J XJ gJ hJ rJ sJ ÑJ CK ÃK eL ¹L äL 9M sM ³M äM hN ¤N ÎN þN vO ìO dP ØP Q LQ ŠQ ¿Q R ‡R ¸R èR ?S ‡S ÌS LT šT ÄT ðT TU ŒU ÉU V KV ‘V ºV zW åW X GX ›X ÛX AY §Y ØY $Z VZ {Z ¥Z èZ -[ p[ ¶[ \ j\ Ò\ ý\ M] |] ¾] ^ š^ þ^ g_ 5` ` Á` a Ka ¤a b Xb ’b ;c µc üc Md „d ´d e Ve ‰e ¿e f 8f of Ãf g Gg sg Ôg h …h Úh Ûh Üh öh ÷h oi j §j k “k >l ül €m n Ún ‹o Mp ¶p Iq r r s ¹s Rt ät ^u Íu ‹v x fx —| þ| } ËÈ ÌÈ 62(5Ú?ý?ýCÉgÉhÉ´ÌšÍ @0€€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€@0€š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§#š@0€§# @0€€š@0€é«@0€é«*@0€¬š@0€#¬š@0€#¬š@0€#¬š@0€#¬š@0€#¬š@0€#¬*@0€¬š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»š@0€ƒ»*@0€¬š@0€$Ñš@0€$Ñš@0€$Ñš@0€$Ñ*@0€¬š@0€Ûßš@0€Ûßš@0€Ûßš@0€Ûßš@0€Ûß*@0€¬š@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wðš@0€Wð*@0€¬š@0€Ê$š@0€Ê$š@0€Ê$@0€é«*@0€˜1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1š@0€À1*@0€˜1š@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æXš@0€æX*@0€˜1š@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cwš@0€Cw*@0€˜1š@0€5—š@0€5—š@0€5—š@0€5—š@0€5—š@0€5—š@0€5—@0€é«*@0€Õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§š@0€õ§*@0€Õ§š@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂš@0€CÂ*@0€Õ§š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷š@0€Ã÷*@0€Õ§š@0€„š@0€„š@0€„š@0€„š@0€„š@0€„š@0€„š@0€„ @0€€š@0€**@0€***@0€G*š@0€y*š@0€y*š@0€y*š@0€y*š@0€y*š@0€y*š@0€y*š@0€y**@0€G*š@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2Hš@0€2H*@0€G*š@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€mš@0€m*@0€G*š@0€»š@0€»š@0€»š@0€»š@0€»š@0€»š@0€»*@0€G*š@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ïš@0€ Ï@0€**š@0€ÿ*@0€ÿ:@0€¾ÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿš@0€ëÿ:@0€¾ÿš@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d)š@0€d):@0€¾ÿš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$nš@0€$n:@0€¾ÿš@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ š@0€ :@0€¾ÿš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈš@0€ÏÈ:@0€¾ÿš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çöš@0€çö*@0€ÿ*@0€ÿ:@0€¨gš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñgš@0€ñg:@0€¨gš@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#š@0€#@0€**š@0€tÉ*@0€tÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉš@0€ºÉ*@0€tÉš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ìš@0€ì*@0€tÉš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆNš@0€ˆN*@0€tÉš@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨š@0€¨*@0€tÉš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éèš@0€Éè*@0€tÉš@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€š@0€@0€**š@0€ùV*@0€ùVš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=Wš@0€=W*@0€ùVš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œš@0€¥Œ*@0€ùVš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Üš@0€Ü*@0€ùVš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äýš@0€Äý@0€**š@0€´/*@0€´/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/š@0€þ/*@0€´/š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡š@0€2‡@0€**š@0€#Ñ*@0€#Ñš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑš@0€yÑ*@0€#Ñš@0€kš@0€kš@0€k:@0€kš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€Nš@0€N:@0€kš@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+š@0€+:@0€kš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€wš@0€w*@0€#Ñš@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤š@0€¤@0€**š@0€ñÝ*@0€ñÝš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þš@0€ Þ*@0€ñÝš@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 š@0€]9 *@0€ñÝš@0€yY š@0€yY š@0€yY š@0€yY š@0€yY *@0€ñÝš@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér š@0€Ér @0€€š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ š@0€aœ *@0€aœ š@0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0 €%H š@ 0 €%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0 €%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0€%H š@ 0 €%H š@ 0!€%H š@ 0"€%H š@ 0#€%H š@ 0$€%H š@ 0$€%H š@ 0%€%H š@ 0&€%H š@ 0'€%H š@ 0(€%H š@ 0)€%H *@0€aœ š@0€æO š@ 0€æO š@0€æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0 óO æO šA 0 óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0 óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0óO æO šA 0 óO æO šA 0!óO æO šA 0"óO æO šA 0#óO æO šA 0$óO æO šA 0%óO æO šA 0&óO æO šA 0'óO æO šA 0(óO æO šA 0)óO æO šA 0*óO æO šA 0+óO æO šA 0,óO æO šA 0-óO æO €šA 0.óO æO €šA 0/óO æO €šA 00óO æO €šA 01óO æO €šA 02óO æO €šA 03óO æO €šA 04óO æO €šA 05óO æO €šA 06óO æO €šA 07óO æO €šA 08óO æO €šA 09óO æO €šA 0:óO æO €šA 0;óO æO €šA 0<óO æO €šA 0=óO æO €šA 0>óO æO €šA 0?óO æO €šA 0@óO æO €šA 0AóO æO €šA 0AóO æO €šA 0BóO æO €šA 0CóO æO €šA 0DóO æO €šA 0EóO æO €šA 0FóO æO €šA 0GóO æO €šA 0HóO æO €šA 0IóO æO €šA 0JóO æO €šA 0KóO æO €šA 0LóO æO €šA 0MóO æO €šA 0NóO æO €šA 0OóO æO €šA 0PóO æO €šA 0QóO æO €šA 0RóO æO €šA 0SóO æO €šA 0TóO æO €šA 0UóO æO €šA 0VóO æO €šA 0WóO æO €šA 0XóO æO €šA 0YóO æO €šA 0ZóO æO €šA 0[óO æO €šA 0\óO æO €šA 0]óO æO €šA 0^óO æO €šA 0_óO æO €šA 0`óO æO €š@0€æO €š@0€æO €š@0€æO €š@0€æO €š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0 €æO €š@ 0 €æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0 €æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO €š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO š@ 0€æO @0 @0ŠÑ0t4uè‘ŠÑ0t4š@0€€š@0€€ 00ŠÑ00 `ù ŠÑ00ŠÑ00ŠÑ00ŠÑ00ŠÑ00`ù ŠÑ00ŠÑ00ŠÑ00€ 0%0¦ %%%(€šœ&+V0 9j@ôHÂOhTÊX¨^`e˜lœxÔ~ø‰f”¢¨,¯°¹ÞÇÖÚbáõô Z-þ9TB¶JÂZ^aômx~~ˆ°–~©¦«ðµ½<ÆÞÏnÚ²ãàçB÷(ðÂ,´A¾OàYÌf¾kv`Šø T«€¿Éþáfø&œ$Â7&U”]¾tHŠò"¬j¸šÉÀØtôþý<º3KÒY¢t&À—*¤t®Ø½nÕ>ïš.0* þA öX &q ‚ „Ž ¬µ hÀ ¾Ò Îæ æ†5˜K¬\¤iB€±”ËÚÏ”ó°,L\[@eüqf|¸®¯æÕæÜ~åtö¾ð¤/4Bbr –œ£ÄÁßRö¦ –Î3rQHet~¢Æ 6Ædßðþ~%Ú9ÈTŒgTx`€ ‡Œì§ª¿në”ú´î1àHa:fÔkšr°xþ„†:æP•*›jŸ¬¦Î«ª±ä³ÀºÞ½ÂðÄ ÉÔÌlÒDÙ®ßÆâªåÞìVðõù þö l¸2"<@=Ê><@ATB2CE FðF$H&I|JBKL>MNèN@PìPRS&T2UPV4WÆX*ZÌ[R]^^œ`VaÊbÚc²dôeHg hLijäjúkÒl|nRo`p:qsÜs†uhvöw€y2zN{,|&}ö}6æÜ€‚Tƒ2•l›8 Â¤ºh±D·r¾(ÃÎÙ(ëÄâ,4;SaÈyBœ ª˜¶NÉ¶ØDî2ýÚ¾4 †)t8¶C,OVa$qv™Þ¸`áîðúý²"ˆ+zK’gT|¼‘"—xT¸œÅ2Ñ¢ß’óªýz D–9BX”xJ–©lº.ËZÝ(ð Ú X˜2äGÎ[.s@|ƒ€ŠÔ’¢¿šÔÎÚ\æ8ÿd 8/h8î\iòx„‡d™hÄ¨×Fî¶º’$¾*,?®LºYJh@{p„4:ÌÎåàôþ j";~WXn¦„ÐŒknopqrstuvxyz{|}~€‚„…†‡ˆ‰Š‹Œ‘’“”•—˜™š›œž ¡¢£¤¥¦¨©ª«¬¯°±²³´µ·¸¹º¼½¿ÀÁÃÄÅÆÈÉÊÌÍÎÐÑÒÓÔÕ×ØÙÚÜÝÞàáâãåæèéêëìíïðñòôõö÷ùúûüþÿ !#$%&()*+,-/012346789;<=>@ABCEFGHIKLMNOQRSTUWXZ[\^_`ÈÉËÌÎÏÐÑÓÔÕÖ×ÙÚÛÜÞßàáâãåæçèéëìîïðòóôõ÷øùúüýþÿ "#%&')*+-./02346789;<>?@ABCDFGHIJKLMOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdeghijklmnopqrstuvwxyz{|}€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹Ž‘“”•–—™š›œžŸ ¡£¤¥§¨©«¬®°±³´¶·¹º»½¾¿ÁÂÃÅÆÇÉËÌÎÏÑÒÔÕÖ×ÙÚÛÝßàâãåæèêëíîïñòôõ÷øúûüþÿ "#%¸F|žvjÎÆº$äiêîB€r2£~ÜúY"Á~8ê{¼Ñ*êº° ?° A° a° }° ™° œ° ° Ÿ° ¿° è° ± ± ± ± *± n± Š± ± Ž± ± °± î± ² ² ² ² 0² ^² z² }² ~² €² ² ã² ÿ² ³ ³ ³ %³ V³ r³ u³ v³ x³ ˜³ Î³ ê³ î³ ï³ ñ³ ´ G´ c´ g´ h´ j´ Š´ º´ Ö´ Ú´ Û´ Ý´ ý´ 4µ Pµ Tµ Uµ Wµ wµ Àµ Üµ àµ áµ ãµ ¶ %¶ A¶ E¶ F¶ H¶ h¶ Á¶ Ý¶ á¶ â¶ ä¶ · I· e· i· j· l· Œ· ¤· À· Ä· Å· Ç· ç· (¸ D¸ H¸ I¸ K¸ k¸ ¯¸ Ë¸ Ï¸ Ð¸ Ò¸ ò¸ %¹ A¹ E¹ F¹ H¹ h¹ ©¹ Å¹ É¹ Ê¹ Ì¹ ì¹ º ,º 0º 1º 3º Sº –º ²º ¶º ·º ¹º Ùº » » "» #» %» E» r» Ž» ’» “» •» µ» ã» ÿ» ¼ ¼ ¼ &¼ E¼ a¼ e¼ f¼ h¼ ˆ¼ Ñ¼ í¼ ñ¼ ò¼ ô¼ ½ =½ Y½ ]½ ^½ `½ €½ ¼½ Ø½ Ü½ Ý½ ß½ ÿ½ T¾ p¾ t¾ u¾ w¾ —¾ Î¾ ê¾ î¾ ï¾ ñ¾ ¿ q¿ ¿ ‘¿ ’¿ ”¿ ´¿ ú¿ À À À À =À bÀ ~À ‚À ƒÀ …À ¥À ÀÀ ÜÀ àÀ áÀ ãÀ Á hÁ „Á ˆÁ ‰Á ‹Á «Á ØÁ ôÁ øÁ ùÁ ûÁ Â JÂ fÂ jÂ kÂ mÂ Â ÏÂ ëÂ ïÂ ðÂ òÂ Ã +Ã GÃ KÃ LÃ NÃ nÃ »Ã ×Ã ÛÃ ÜÃ ÞÃ þÃ Ä )Ä -Ä .Ä 0Ä PÄ kÄ ‡Ä ‹Ä ŒÄ ŽÄ ®Ä ¾Ä ÚÄ ÞÄ ßÄ áÄ Å Å (Å ,Å -Å /Å OÅ eÅ Å …Å †Å ˆÅ ¨Å »Å ×Å ÛÅ ÜÅ ÞÅ þÅ Æ .Æ 2Æ 3Æ 5Æ UÆ lÆ ˆÆ ŒÆ Æ Æ ¯Æ ºÆ ÖÆ ÚÆ ÛÆ ÝÆ ýÆ Ç &Ç *Ç +Ç -Ç MÇ aÇ }Ç Ç ‚Ç „Ç ¤Ç ±Ç ÍÇ ÑÇ ÒÇ ÔÇ ôÇ È È #È $È &È FÈ UÈ qÈ uÈ vÈ xÈ ˜È ¥È ÁÈ ÅÈ ÆÈ ÈÈ ™ÍXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒ ÿX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•ÌX”ÿ%ÿ•À•Ì•Œ!(!•!ÿ•€ bmn+@µï—<=F=G‘žð.5éÐFÑPÑ”ÕæÕ?Ø¨XÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒXÿŒð8ð@ñÿÿÿ€€€÷ð’ðð0ð( ð ððB ðSð¿Ëÿ ?ðÿÿ² _Toc192394950 _Toc190582546 _Toc200085648 _Toc200345326 _Toc200873701 _Toc200907605 _Toc202163620 _Toc202253244 _Toc202532292 _Toc202532523 _Toc202534679 _Toc203501580 _Toc203531628 _Toc240099233 _Toc240099806 _Toc240100178 _Toc240100414 _Toc240101190 _Toc240101638 _Toc240101718 _Toc240101818 _Toc240101898 _Toc240101979 _Toc240185232 _Toc240261493 _Toc202163621 _Toc202253245 _Toc202532293 _Toc202532524 _Toc202534680 _Toc203501581 _Toc203531629 _Toc240099234 _Toc240099807 _Toc240100179 _Toc240100415 _Toc240101191 _Toc240101639 _Toc240101719 _Toc240101819 _Toc240101899 _Toc240101980 _Toc240185233 _Toc240261494 _Toc179264737 _Toc179265091 _Toc179367730 _Toc179461469 _Toc180154423 _Toc180154624 _Toc180157601 _Toc180159401 _Toc180239591 _Toc180247761 _Toc181010435 _Toc181010588 _Toc181010639 _Toc181010768 _Toc181010880 _Toc181010981 _Toc181077630 _Toc181589092 _Toc181705992 _Toc181706350 _Toc181706764 _Toc181706827 _Toc181707313 _Toc182136405 _Toc185141607 _Toc190139414 _Toc190509017 _Toc190582547 _Toc192394951 _Toc200085649 _Toc200345327 _Toc200873702 _Toc200907606 _Toc202163622 _Toc202253246 _Toc202532294 _Toc202532525 _Toc202534681 _Toc203501582 _Toc203531630 _Toc240099235 _Toc240099808 _Toc240100180 _Toc240100416 _Toc240101192 _Toc240101640 _Toc240101720 _Toc240101820 _Toc240101900 _Toc240101981 _Toc240185234 _Toc240261495 _Toc179264738 _Toc179265092 _Toc179367731 _Toc179461470 _Toc180154424 _Toc180154625 _Toc180157602 _Toc180159402 _Toc180239592 _Toc180247762 _Toc181010436 _Toc181010589 _Toc181010640 _Toc181010769 _Toc181010881 _Toc181010982 _Toc181077631 _Toc181589093 _Toc181705993 _Toc181706351 _Toc181706765 _Toc181706828 _Toc181707314 _Toc182136406 _Toc185141608 _Toc190139415 _Toc190509018 _Toc190582548 _Toc192394952 _Toc200085650 _Toc200345328 _Toc200873703 _Toc200907607 _Toc202163623 _Toc202253247 _Toc202532295 _Toc202532526 _Toc202534682 _Toc203501583 _Toc203531631 _Toc240099236 _Toc240099809 _Toc240100181 _Toc240100417 _Toc240101193 _Toc240101641 _Toc240101721 _Toc240101821 _Toc240101901 _Toc240101982 _Toc240185235 _Toc240261496 _Toc200345329 _Toc200873704 _Toc200907608 _Toc202163624 _Toc202253248 _Toc202532296 _Toc202532527 _Toc202534683 _Toc203501584 _Toc203531632 _Toc240099237 _Toc240099810 _Toc240100182 _Toc240100418 _Toc240101194 _Toc240101642 _Toc240101722 _Toc240101822 _Toc240101902 _Toc240101983 _Toc240185236 _Toc240261497 _Toc200345330 _Toc200873705 _Toc200907609 _Toc202163625 _Toc202253249 _Toc202532297 _Toc202532528 _Toc202534684 _Toc203501585 _Toc203531633 _Toc240099238 _Toc240099811 _Toc240100183 _Toc240100419 _Toc240101195 _Toc240101643 _Toc240101723 _Toc240101823 _Toc240101903 _Toc240101984 _Toc240185237 _Toc240261498 _Toc200345331 _Toc200873706 _Toc200907610 _Toc202163626 _Toc202253250 _Toc202532298 _Toc202532529 _Toc202534685 _Toc203501586 _Toc203531634 _Toc240099239 _Toc240099812 _Toc240100184 _Toc240100420 _Toc240101196 _Toc240101644 _Toc240101724 _Toc240101824 _Toc240101904 _Toc240101985 _Toc240185238 _Toc240261499 _Toc200345332 _Toc200873707 _Toc200907611 _Toc202163627 _Toc202253251 _Toc202532299 _Toc202532530 _Toc202534686 _Toc203501587 _Toc203531635 _Toc240099240 _Toc240099813 _Toc240100185 _Toc240100421 _Toc240101197 _Toc240101645 _Toc240101725 _Toc240101825 _Toc240101905 _Toc240101986 _Toc240185239 _Toc240261500 _Toc200345333 _Toc200873708 _Toc200907612 _Toc202163628 _Toc202253252 _Toc202532300 _Toc202532531 _Toc202534687 _Toc203501588 _Toc203531636 _Toc240099241 _Toc240099814 _Toc240100186 _Toc240100422 _Toc240101198 _Toc240101646 _Toc240101726 _Toc240101826 _Toc240101906 _Toc240101987 _Toc240185240 _Toc240261501 _Toc200345334 _Toc200873709 _Toc200907613 _Toc202163629 _Toc202253253 _Toc202532301 _Toc202532532 _Toc202534688 _Toc203501589 _Toc203531637 _Toc240099242 _Toc240099815 _Toc240100187 _Toc240100423 _Toc240101199 _Toc240101647 _Toc240101727 _Toc240101827 _Toc240101907 _Toc240101988 _Toc240185241 _Toc240261502 _Toc179264739 _Toc179265093 _Toc179367732 _Toc179461471 _Toc180154425 _Toc180154626 _Toc180157603 _Toc180159403 _Toc180239593 _Toc180247763 _Toc181010437 _Toc181010590 _Toc181010641 _Toc181010770 _Toc181010882 _Toc181010983 _Toc181077632 _Toc181589094 _Toc181705994 _Toc181706352 _Toc181706766 _Toc181706829 _Toc181707315 _Toc182136407 _Toc185141609 _Toc190139416 _Toc190509019 _Toc190582549 _Toc192394953 _Toc200085651 _Toc200345335 _Toc200873710 _Toc200907614 _Toc202163630 _Toc202253254 _Toc202532302 _Toc202532533 _Toc202534689 _Toc203501590 _Toc203531638 _Toc240099243 _Toc240099816 _Toc240100188 _Toc240100424 _Toc240101200 _Toc240101648 _Toc240101728 _Toc240101828 _Toc240101908 _Toc240101989 _Toc240185242 _Toc240261503 _Toc200085652 _Toc200345336 _Toc200873711 _Toc200907615 _Toc202163631 _Toc202253255 _Toc202532303 _Toc202532534 _Toc202534690 _Toc203501591 _Toc203531639 _Toc240099244 _Toc240099817 _Toc240100189 _Toc240100425 _Toc240101201 _Toc240101649 _Toc240101729 _Toc240101829 _Toc240101909 _Toc240101990 _Toc240185243 _Toc240261504 _Toc200345337 _Toc200873712 _Toc200907616 _Toc202163632 _Toc202253256 _Toc202532304 _Toc202532535 _Toc202534691 _Toc203501592 _Toc203531640 _Toc240099245 _Toc240099818 _Toc240100190 _Toc240100426 _Toc240101202 _Toc240101650 _Toc240101730 _Toc240101830 _Toc240101910 _Toc240101991 _Toc240185244 _Toc240261505 _Toc200345338 _Toc200873713 _Toc200907617 _Toc202163633 _Toc202253257 _Toc202532305 _Toc202532536 _Toc202534692 _Toc203501593 _Toc203531641 _Toc240099246 _Toc240099819 _Toc240100191 _Toc240100427 _Toc240101203 _Toc240101651 _Toc240101731 _Toc240101831 _Toc240101911 _Toc240101992 _Toc240185245 _Toc240261506 _Toc200345339 _Toc200873714 _Toc200907618 _Toc202163634 _Toc202253258 _Toc202532306 _Toc202532537 _Toc202534693 _Toc203501594 _Toc203531642 _Toc240099247 _Toc240099820 _Toc240100192 _Toc240100428 _Toc240101204 _Toc240101652 _Toc240101732 _Toc240101832 _Toc240101912 _Toc240101993 _Toc240185246 _Toc240261507 _Toc179264740 _Toc179265094 _Toc179367733 _Toc179461472 _Toc180154426 _Toc180154627 _Toc180157604 _Toc180159404 _Toc180239594 _Toc180247764 _Toc181010438 _Toc181010591 _Toc181010642 _Toc181010771 _Toc181010883 _Toc181010984 _Toc181077633 _Toc181589095 _Toc181705995 _Toc181706353 _Toc181706767 _Toc181706830 _Toc181707316 _Toc182136408 _Toc185141610 _Toc190139417 _Toc190509020 _Toc190582550 _Toc192394954 _Toc200085653 _Toc200345340 _Toc200873715 _Toc200907619 _Toc202163635 _Toc202253259 _Toc202532307 _Toc202532538 _Toc202534694 _Toc203501595 _Toc203531643 _Toc240099248 _Toc240099821 _Toc240100193 _Toc240100429 _Toc240101205 _Toc240101653 _Toc240101733 _Toc240101833 _Toc240101913 _Toc240101994 _Toc240185247 _Toc240261508 _Toc200345341 _Toc200873716 _Toc200907620 _Toc202163636 _Toc202253260 _Toc202532308 _Toc202532539 _Toc202534695 _Toc203501596 _Toc203531644 _Toc240099249 _Toc240099822 _Toc240100194 _Toc240100430 _Toc240101206 _Toc240101654 _Toc240101734 _Toc240101834 _Toc240101914 _Toc240101995 _Toc240185248 _Toc240261509 _Toc200345342 _Toc200873717 _Toc200907621 _Toc202163637 _Toc202253261 _Toc202532309 _Toc202532540 _Toc202534696 _Toc203501597 _Toc203531645 _Toc240099250 _Toc240099823 _Toc240100195 _Toc240100431 _Toc240101207 _Toc240101655 _Toc240101735 _Toc240101835 _Toc240101915 _Toc240101996 _Toc240185249 _Toc240261510 _Toc200345343 _Toc200873718 _Toc200907622 _Toc202163638 _Toc202253262 _Toc202532310 _Toc202532541 _Toc202534697 _Toc203501598 _Toc203531646 _Toc240099251 _Toc240099824 _Toc240100196 _Toc240100432 _Toc240101208 _Toc240101656 _Toc240101736 _Toc240101836 _Toc240101916 _Toc240101997 _Toc240185250 _Toc240261511 _Toc200345344 _Toc200873719 _Toc200907623 _Toc202163639 _Toc202253263 _Toc202532311 _Toc202532542 _Toc202534698 _Toc203501599 _Toc203531647 _Toc240099252 _Toc240099825 _Toc240100197 _Toc240100433 _Toc240101209 _Toc240101657 _Toc240101737 _Toc240101837 _Toc240101917 _Toc240101998 _Toc240185251 _Toc240261512 _Toc179264741 _Toc179265095 _Toc179367734 _Toc179461473 _Toc180154427 _Toc180154628 _Toc180157605 _Toc180159405 _Toc180239595 _Toc180247765 _Toc181010439 _Toc181010592 _Toc181010643 _Toc181010772 _Toc181010884 _Toc181010985 _Toc181077634 _Toc181589096 _Toc181705996 _Toc181706354 _Toc181706768 _Toc181706831 _Toc181707317 _Toc182136409 _Toc185141611 _Toc190139418 _Toc190509021 _Toc190582551 _Toc192394955 _Toc200085654 _Toc200345345 _Toc200873720 _Toc200907624 _Toc202163640 _Toc202253264 _Toc202532312 _Toc202532543 _Toc202534699 _Toc203501600 _Toc203531648 _Toc240099253 _Toc240099826 _Toc240100198 _Toc240100434 _Toc240101210 _Toc240101658 _Toc240101738 _Toc240101838 _Toc240101918 _Toc240101999 _Toc240185252 _Toc240261513 _Toc179264743 _Toc179265097 _Toc179367736 _Toc179461475 _Toc180154429 _Toc180154630 _Toc180157606 _Toc180159406 _Toc180239596 _Toc180247766 _Toc181010440 _Toc181010593 _Toc181010644 _Toc181010773 _Toc181010885 _Toc181010986 _Toc181077635 _Toc181589097 _Toc181705997 _Toc181706355 _Toc181706769 _Toc181706832 _Toc181707318 _Toc182136410 _Toc185141612 _Toc190139419 _Toc190509022 _Toc190582552 _Toc192394956 _Toc200085655 _Toc200345346 _Toc200873721 _Toc200907625 _Toc202163641 _Toc202253265 _Toc202532313 _Toc202532544 _Toc202534700 _Toc203501601 _Toc203531649 _Toc240099254 _Toc240099827 _Toc240100199 _Toc240100435 _Toc240101211 _Toc240101659 _Toc240101739 _Toc240101839 _Toc240101919 _Toc240102000 _Toc240185253 _Toc240261514 _Toc200345347 _Toc200873722 _Toc200907626 _Toc202163642 _Toc202253266 _Toc202532314 _Toc202532545 _Toc202534701 _Toc203501602 _Toc203531650 _Toc240099255 _Toc240099828 _Toc240100200 _Toc240100436 _Toc240101212 _Toc240101660 _Toc240101740 _Toc240101840 _Toc240101920 _Toc240102001 _Toc240185254 _Toc240261515 _Toc200345348 _Toc200873723 _Toc200907627 _Toc202163643 _Toc202253267 _Toc202532315 _Toc202532546 _Toc202534702 _Toc203501603 _Toc203531651 _Toc240099256 _Toc240099829 _Toc240100201 _Toc240100437 _Toc240101213 _Toc240101661 _Toc240101741 _Toc240101841 _Toc240101921 _Toc240102002 _Toc240185255 _Toc240261516 _Toc200345349 _Toc200873724 _Toc200907628 _Toc202163644 _Toc202253268 _Toc202532316 _Toc202532547 _Toc202534703 _Toc203501604 _Toc203531652 _Toc240099257 _Toc240099830 _Toc240100202 _Toc240100438 _Toc240101214 _Toc240101662 _Toc240101742 _Toc240101842 _Toc240101922 _Toc240102003 _Toc240185256 _Toc240261517 _Toc200345350 _Toc200873725 _Toc200907629 _Toc202163645 _Toc202253269 _Toc202532317 _Toc202532548 _Toc202534704 _Toc203501605 _Toc203531653 _Toc240099258 _Toc240099831 _Toc240100203 _Toc240100439 _Toc240101215 _Toc240101663 _Toc240101743 _Toc240101843 _Toc240101923 _Toc240102004 _Toc240185257 _Toc240261518 _Toc200345351 _Toc200873726 _Toc200907630 _Toc202163646 _Toc202253270 _Toc202532318 _Toc202532549 _Toc202534705 _Toc203501606 _Toc203531654 _Toc240099259 _Toc240099832 _Toc240100204 _Toc240100440 _Toc240101216 _Toc240101664 _Toc240101744 _Toc240101844 _Toc240101924 _Toc240102005 _Toc240185258 _Toc240261519 _Toc179264744 _Toc179265098 _Toc179367737 _Toc179461476 _Toc180154430 _Toc180154631 _Toc180157607 _Toc180159407 _Toc180239597 _Toc180247767 _Toc181010441 _Toc181010594 _Toc181010645 _Toc181010774 _Toc181010886 _Toc181010987 _Toc181077636 _Toc181589098 _Toc181705998 _Toc181706356 _Toc181706770 _Toc181706833 _Toc181707319 _Toc182136411 _Toc185141613 _Toc190139420 _Toc190509023 _Toc190582553 _Toc192394957 _Toc200085656 _Toc200345352 _Toc200873727 _Toc200907631 _Toc202163647 _Toc202253271 _Toc202532319 _Toc202532550 _Toc202534706 _Toc203501607 _Toc203531655 _Toc240099260 _Toc240099833 _Toc240100205 _Toc240100441 _Toc240101217 _Toc240101665 _Toc240101745 _Toc240101845 _Toc240101925 _Toc240102006 _Toc240185259 _Toc240261520 _Toc185141614 _Toc190139421 _Toc190509024 _Toc190582554 _Toc192394958 _Toc200085657 _Toc200345353 _Toc200873728 _Toc200907632 _Toc202163648 _Toc202253272 _Toc202532320 _Toc202532551 _Toc202534707 _Toc203501608 _Toc203531656 _Toc240099261 _Toc240099834 _Toc240100206 _Toc240100442 _Toc240101218 _Toc240101666 _Toc240101746 _Toc240101846 _Toc240101926 _Toc240102007 _Toc240185260 _Toc240261521 _Toc200345354 _Toc200873729 _Toc200907633 _Toc202163649 _Toc202253273 _Toc202532321 _Toc202532552 _Toc202534708 _Toc203501609 _Toc203531657 _Toc240099262 _Toc240099835 _Toc240100207 _Toc240100443 _Toc240101219 _Toc240101667 _Toc240101747 _Toc240101847 _Toc240101927 _Toc240102008 _Toc240185261 _Toc240261522 _Toc200345355 _Toc200873730 _Toc200907634 _Toc202163650 _Toc202253274 _Toc202532322 _Toc202532553 _Toc202534709 _Toc203501610 _Toc203531658 _Toc240099263 _Toc240099836 _Toc240100208 _Toc240100444 _Toc240101220 _Toc240101668 _Toc240101748 _Toc240101848 _Toc240101928 _Toc240102009 _Toc240185262 _Toc240261523 _Toc200345356 _Toc200873731 _Toc200907635 _Toc202163651 _Toc202253275 _Toc202532323 _Toc202532554 _Toc202534710 _Toc203501611 _Toc203531659 _Toc240099264 _Toc240099837 _Toc240100209 _Toc240100445 _Toc240101221 _Toc240101669 _Toc240101749 _Toc240101849 _Toc240101929 _Toc240102010 _Toc240185263 _Toc240261524 _Toc200345357 _Toc200873732 _Toc200907636 _Toc202163652 _Toc202253276 _Toc202532324 _Toc202532555 _Toc202534711 _Toc203501612 _Toc203531660 _Toc240099265 _Toc240099838 _Toc240100210 _Toc240100446 _Toc240101222 _Toc240101670 _Toc240101750 _Toc240101850 _Toc240101930 _Toc240102011 _Toc240185264 _Toc240261525 _Toc200345358 _Toc200873733 _Toc200907637 _Toc202163653 _Toc202253277 _Toc202532325 _Toc202532556 _Toc202534712 _Toc203501613 _Toc203531661 _Toc240099266 _Toc240099839 _Toc240100211 _Toc240100447 _Toc240101223 _Toc240101671 _Toc240101751 _Toc240101851 _Toc240101931 _Toc240102012 _Toc240185265 _Toc240261526 _Toc200345359 _Toc200873734 _Toc200907638 _Toc202163654 _Toc202253278 _Toc202532326 _Toc202532557 _Toc202534713 _Toc203501614 _Toc203531662 _Toc240099267 _Toc240099840 _Toc240100212 _Toc240100448 _Toc240101224 _Toc240101672 _Toc240101752 _Toc240101852 _Toc240101932 _Toc240102013 _Toc240185266 _Toc240261527 _Toc185141615 _Toc190139422 _Toc190509025 _Toc190582555 _Toc192394959 _Toc200085658 _Toc200345360 _Toc200873735 _Toc200907639 _Toc202163655 _Toc202253279 _Toc202532327 _Toc202532558 _Toc202534714 _Toc203501615 _Toc203531663 _Toc240099268 _Toc240099841 _Toc240100213 _Toc240100449 _Toc240101225 _Toc240101673 _Toc240101753 _Toc240101853 _Toc240101933 _Toc240102014 _Toc240185267 _Toc240261528 _Toc200345361 _Toc200873736 _Toc200907640 _Toc202163656 _Toc202253280 _Toc202532328 _Toc202532559 _Toc202534715 _Toc203501616 _Toc203531664 _Toc240099269 _Toc240099842 _Toc240100214 _Toc240100450 _Toc240101226 _Toc240101674 _Toc240101754 _Toc240101854 _Toc240101934 _Toc240102015 _Toc240185268 _Toc240261529 _Toc200345362 _Toc200873737 _Toc200907641 _Toc202163657 _Toc202253281 _Toc202532329 _Toc202532560 _Toc202534716 _Toc203501617 _Toc203531665 _Toc240099270 _Toc240099843 _Toc240100215 _Toc240100451 _Toc240101227 _Toc240101675 _Toc240101755 _Toc240101855 _Toc240101935 _Toc240102016 _Toc240185269 _Toc240261530 _Toc185141616 _Toc190139423 _Toc190509026 _Toc190582556 _Toc192394960 _Toc200085659 _Toc200345363 _Toc200873738 _Toc200907642 _Toc202163658 _Toc202253282 _Toc202532330 _Toc202532561 _Toc202534717 _Toc203501618 _Toc203531666 _Toc240099271 _Toc240099844 _Toc240100216 _Toc240100452 _Toc240101228 _Toc240101676 _Toc240101756 _Toc240101856 _Toc240101936 _Toc240102017 _Toc240185270 _Toc240261531 _Toc200345364 _Toc200873739 _Toc200907643 _Toc202163659 _Toc202253283 _Toc202532331 _Toc202532562 _Toc202534718 _Toc203501619 _Toc203531667 _Toc240099272 _Toc240099845 _Toc240100217 _Toc240100453 _Toc240101229 _Toc240101677 _Toc240101757 _Toc240101857 _Toc240101937 _Toc240102018 _Toc240185271 _Toc240261532 _Toc200345365 _Toc200873740 _Toc200907644 _Toc202163660 _Toc202253284 _Toc202532332 _Toc202532563 _Toc202534719 _Toc203501620 _Toc203531668 _Toc240099273 _Toc240099846 _Toc240100218 _Toc240100454 _Toc240101230 _Toc240101678 _Toc240101758 _Toc240101858 _Toc240101938 _Toc240102019 _Toc240185272 _Toc240261533 _Toc200345366 _Toc200873741 _Toc200907645 _Toc202163661 _Toc202253285 _Toc202532333 _Toc202532564 _Toc202534720 _Toc203501621 _Toc203531669 _Toc240099274 _Toc240099847 _Toc240100219 _Toc240100455 _Toc240101231 _Toc240101679 _Toc240101759 _Toc240101859 _Toc240101939 _Toc240102020 _Toc240185273 _Toc240261534 _Toc200345367 _Toc200873742 _Toc200907646 _Toc202163662 _Toc202253286 _Toc202532334 _Toc202532565 _Toc202534721 _Toc203501622 _Toc203531670 _Toc240099275 _Toc240099848 _Toc240100220 _Toc240100456 _Toc240101232 _Toc240101680 _Toc240101760 _Toc240101860 _Toc240101940 _Toc240102021 _Toc240185274 _Toc240261535 _Toc200345368 _Toc200873743 _Toc200907647 _Toc202163663 _Toc202253287 _Toc202532335 _Toc202532566 _Toc202534722 _Toc203501623 _Toc203531671 _Toc240099276 _Toc240099849 _Toc240100221 _Toc240100457 _Toc240101233 _Toc240101681 _Toc240101761 _Toc240101861 _Toc240101941 _Toc240102022 _Toc240185275 _Toc240261536 _Toc200345369 _Toc200873744 _Toc200907648 _Toc202163664 _Toc202253288 _Toc202532336 _Toc202532567 _Toc202534723 _Toc203501624 _Toc203531672 _Toc240099277 _Toc240099850 _Toc240100222 _Toc240100458 _Toc240101234 _Toc240101682 _Toc240101762 _Toc240101862 _Toc240101942 _Toc240102023 _Toc240185276 _Toc240261537 _Toc180154433 _Toc180154634 _Toc180157610 _Toc180159410 _Toc180239600 _Toc180247770 _Toc181010444 _Toc181010597 _Toc181010648 _Toc181010777 _Toc181010889 _Toc181010990 _Toc181077639 _Toc181589101 _Toc181706001 _Toc181706359 _Toc181706773 _Toc181706836 _Toc181707322 _Toc182136414 _Toc185141618 _Toc190139425 _Toc190509028 _Toc190582558 _Toc192394962 _Toc200085660 _Toc200345370 _Toc200873745 _Toc200907649 _Toc202163665 _Toc202253289 _Toc202532337 _Toc202532568 _Toc202534724 _Toc203501625 _Toc203531673 _Toc240099278 _Toc240099851 _Toc240100223 _Toc240100459 _Toc240101235 _Toc240101683 _Toc240101763 _Toc240101863 _Toc240101943 _Toc240102024 _Toc240185277 _Toc240261538 _Toc200345371 _Toc200873746 _Toc200907650 _Toc202163666 _Toc202253290 _Toc202532338 _Toc202532569 _Toc202534725 _Toc203501626 _Toc203531674 _Toc240099279 _Toc240099852 _Toc240100224 _Toc240100460 _Toc240101236 _Toc240101684 _Toc240101764 _Toc240101864 _Toc240101944 _Toc240102025 _Toc240185278 _Toc240261539 _Toc200345372 _Toc200873747 _Toc200907651 _Toc202163667 _Toc202253291 _Toc202532339 _Toc202532570 _Toc202534726 _Toc203501627 _Toc203531675 _Toc240099280 _Toc240099853 _Toc240100225 _Toc240100461 _Toc240101237 _Toc240101685 _Toc240101765 _Toc240101865 _Toc240101945 _Toc240102026 _Toc240185279 _Toc240261540 _Toc200345373 _Toc200873748 _Toc200907652 _Toc202163668 _Toc202253292 _Toc202532340 _Toc202532571 _Toc202534727 _Toc203501628 _Toc203531676 _Toc240099281 _Toc240099854 _Toc240100226 _Toc240100462 _Toc240101238 _Toc240101686 _Toc240101766 _Toc240101866 _Toc240101946 _Toc240102027 _Toc240185280 _Toc240261541 _Toc200345374 _Toc200873749 _Toc200907653 _Toc202163669 _Toc202253293 _Toc202532341 _Toc202532572 _Toc202534728 _Toc203501629 _Toc203531677 _Toc240099282 _Toc240099855 _Toc240100227 _Toc240100463 _Toc240101239 _Toc240101687 _Toc240101767 _Toc240101867 _Toc240101947 _Toc240102028 _Toc240185281 _Toc240261542 _Toc179264747 _Toc179265101 _Toc179367740 _Toc179461479 _Toc180154434 _Toc180154635 _Toc180157611 _Toc180159411 _Toc180239601 _Toc180247771 _Toc181010445 _Toc181010598 _Toc181010649 _Toc181010778 _Toc181010890 _Toc181010991 _Toc181077640 _Toc181589102 _Toc181706002 _Toc181706360 _Toc181706774 _Toc181706837 _Toc181707323 _Toc182136415 _Toc185141619 _Toc190139426 _Toc190509029 _Toc190582559 _Toc192394963 _Toc200085661 _Toc200345375 _Toc200873750 _Toc200907654 _Toc202163670 _Toc202253294 _Toc202532342 _Toc202532573 _Toc202534729 _Toc203501630 _Toc203531678 _Toc240099283 _Toc240099856 _Toc240100228 _Toc240100464 _Toc240101240 _Toc240101688 _Toc240101768 _Toc240101868 _Toc240101948 _Toc240102029 _Toc240185282 _Toc240261543 _Toc200345376 _Toc200873751 _Toc200907655 _Toc202163671 _Toc202253295 _Toc202532343 _Toc202532574 _Toc202534730 _Toc203501631 _Toc203531679 _Toc240099284 _Toc240099857 _Toc240100229 _Toc240100465 _Toc240101241 _Toc240101689 _Toc240101769 _Toc240101869 _Toc240101949 _Toc240102030 _Toc240185283 _Toc240261544 _Toc200345377 _Toc200873752 _Toc200907656 _Toc202163672 _Toc202253296 _Toc202532344 _Toc202532575 _Toc202534731 _Toc203501632 _Toc203531680 _Toc240099285 _Toc240099858 _Toc240100230 _Toc240100466 _Toc240101242 _Toc240101690 _Toc240101770 _Toc240101870 _Toc240101950 _Toc240102031 _Toc240185284 _Toc240261545 _Toc190139428 _Toc190509031 _Toc190582561 _Toc200085663 _Toc200345382 _Toc200873753 _Toc200907657 _Toc202163673 _Toc202253297 _Toc202532345 _Toc202532576 _Toc202534732 _Toc203501633 _Toc203531681 _Toc240099286 _Toc240099859 _Toc240100231 _Toc240100467 _Toc240101243 _Toc240101691 _Toc240101771 _Toc240101871 _Toc240101951 _Toc240102032 _Toc240185285 _Toc240261546 _Toc200085664 _Toc200345383 _Toc200873754 _Toc200907658 _Toc202163674 _Toc202253298 _Toc202532346 _Toc202532577 _Toc202534733 _Toc203501634 _Toc203531682 _Toc240099287 _Toc240099860 _Toc240100232 _Toc240100468 _Toc240101244 _Toc240101692 _Toc240101772 _Toc240101872 _Toc240101952 _Toc240102033 _Toc240185286 _Toc240261547 _Toc200085665 _Toc200345384 _Toc200873755 _Toc200907659 _Toc202163675 _Toc202253299 _Toc202532347 _Toc202532578 _Toc202534734 _Toc203501635 _Toc203531683 _Toc240099288 _Toc240099861 _Toc240100233 _Toc240100469 _Toc240101245 _Toc240101693 _Toc240101773 _Toc240101873 _Toc240101953 _Toc240102034 _Toc240185287 _Toc240261548 _Toc200085666 _Toc200345385 _Toc200873756 _Toc200907660 _Toc202163676 _Toc202253300 _Toc202532348 _Toc202532579 _Toc202534735 _Toc203501636 _Toc203531684 _Toc240099289 _Toc240099862 _Toc240100234 _Toc240100470 _Toc240101246 _Toc240101694 _Toc240101774 _Toc240101874 _Toc240101954 _Toc240102035 _Toc240185288 _Toc240261549 _Toc200085667 _Toc200345386 _Toc200873757 _Toc200907661 _Toc202163677 _Toc202253301 _Toc202532349 _Toc202532580 _Toc202534736 _Toc203501637 _Toc203531685 _Toc240099290 _Toc240099863 _Toc240100235 _Toc240100471 _Toc240101247 _Toc240101695 _Toc240101775 _Toc240101875 _Toc240101955 _Toc240102036 _Toc240185289 _Toc240261550 _Toc200085668 _Toc200345387 _Toc200873758 _Toc200907662 _Toc202163678 _Toc202253302 _Toc202532350 _Toc202532581 _Toc202534737 _Toc203501638 _Toc203531686 _Toc240099291 _Toc240099864 _Toc240100236 _Toc240100472 _Toc240101248 _Toc240101696 _Toc240101776 _Toc240101876 _Toc240101956 _Toc240102037 _Toc240185290 _Toc240261551 _Toc200085669 _Toc200345388 _Toc200873759 _Toc200907663 _Toc202163679 _Toc202253303 _Toc202532351 _Toc202532582 _Toc202534738 _Toc203501639 _Toc203531687 _Toc240099292 _Toc240099865 _Toc240100237 _Toc240100473 _Toc240101249 _Toc240101697 _Toc240101777 _Toc240101877 _Toc240101957 _Toc240102038 _Toc240185291 _Toc240261552 _Toc185141620 _Toc190139427 _Toc190509030 _Toc190582560 _Toc192394964 _Toc200085662 _Toc200345378 _Toc200873760 _Toc200907664 _Toc202163680 _Toc202253304 _Toc202532352 _Toc202532583 _Toc202534739 _Toc203501640 _Toc203531688 _Toc240099293 _Toc240099866 _Toc240100238 _Toc240100474 _Toc240101250 _Toc240101698 _Toc240101778 _Toc240101878 _Toc240101958 _Toc240102039 _Toc240185292 _Toc240261553 _Toc200345379 _Toc200873761 _Toc200907665 _Toc202163681 _Toc202253305 _Toc202532353 _Toc202532584 _Toc202534740 _Toc203501641 _Toc203531689 _Toc240099294 _Toc240099867 _Toc240100239 _Toc240100475 _Toc240101251 _Toc240101699 _Toc240101779 _Toc240101879 _Toc240101959 _Toc240102040 _Toc240185293 _Toc240261554 _Toc200345380 _Toc200873762 _Toc200907666 _Toc202163682 _Toc202253306 _Toc202532354 _Toc202532585 _Toc202534741 _Toc203501642 _Toc203531690 _Toc240099295 _Toc240099868 _Toc240100240 _Toc240100476 _Toc240101252 _Toc240101700 _Toc240101780 _Toc240101880 _Toc240101960 _Toc240102041 _Toc240185294 _Toc240261555 _Toc200345381 _Toc200873763 _Toc200907667 _Toc202163683 _Toc202253307 _Toc202532355 _Toc202532586 _Toc202534742 _Toc203501643 _Toc203531691 _Toc240099296 _Toc240099869 _Toc240100241 _Toc240100477 _Toc240101253 _Toc240101701 _Toc240101781 _Toc240101881 _Toc240101961 _Toc240102042 _Toc240185295 _Toc240261556 _Toc200085670 _Toc200345389 _Toc200873764 _Toc200907668 _Toc202163684 _Toc202253308 _Toc202532356 _Toc202532587 _Toc202534743 _Toc203501644 _Toc203531692 _Toc240099297 _Toc240099870 _Toc240100242 _Toc240100478 _Toc240101254 _Toc240101702 _Toc240101782 _Toc240101882 _Toc240101962 _Toc240102043 _Toc240185296 _Toc240261557 _Toc192394966 _Toc190582562 _Toc190509032 _Toc190139429 _Toc200085671 _Toc200345390 _Toc200873765 _Toc200907669 _Toc202163685 _Toc202253309 _Toc202532357 _Toc202532588 _Toc202534744 _Toc203501645 _Toc203531693 _Toc240099298 _Toc240099871 _Toc240100243 _Toc240100479 _Toc240101255 _Toc240101703 _Toc240101783 _Toc240101883 _Toc240101963 _Toc240102044 _Toc240185297 _Toc240261558 _Toc200873766 _Toc200907670 _Toc202163686 _Toc202253310 _Toc202532358 _Toc202532589 _Toc202534745 _Toc203501646 _Toc203531694 _Toc240099299 _Toc240099872 _Toc240100244 _Toc240100480 _Toc240101256 _Toc240101704 _Toc240101784 _Toc240101884 _Toc240101964 _Toc240102045 _Toc240185298 _Toc240261559 _Toc240099300 _Toc240099873 _Toc240100245 _Toc240100481 _Toc240101257 _Toc240101705 _Toc240101785 _Toc240101885 _Toc240101965 _Toc240102046 _Toc240185299 _Toc240261560 _Toc240101706 _Toc240101786 _Toc240101886 _Toc240101966 _Toc240102047 _Toc240185300 _Toc240261561 _Toc240101707 _Toc240101787 _Toc240101887 _Toc240101967 _Toc240102048 _Toc240185301 _Toc240261562 _Toc200873767 _Toc200907671 _Toc202163687 _Toc202253311 _Toc202532359 _Toc202532590 _Toc202534746 _Toc203501647 _Toc203531695 _Toc240099301 _Toc240099874 _Toc240100246 _Toc240100482 _Toc240101258 _Toc240101708 _Toc240101788 _Toc240101888 _Toc240101968 _Toc240102049 _Toc240185302 _Toc240261563 _Toc240099302 _Toc240099875 _Toc240100247 _Toc240100483 _Toc240101259 _Toc240101709 _Toc240101789 _Toc240101889 _Toc240101969 _Toc240102050 _Toc240185303 _Toc240261564 _Toc240101710 _Toc240101790 _Toc240101890 _Toc240101970 _Toc240102051 _Toc240185304 _Toc240261565 _Toc200873768 _Toc200907672 _Toc202163688 _Toc202253312 _Toc202532360 _Toc202532591 _Toc202534747 _Toc203501648 _Toc203531696 _Toc240099303 _Toc240099876 _Toc240100248 _Toc240100484 _Toc240101260 _Toc240101711 _Toc240101791 _Toc240101891 _Toc240101971 _Toc240102052 _Toc240185305 _Toc240261566 _Toc200907673 _Toc202163689 _Toc202253313 _Toc202532361 _Toc202532592 _Toc202534748 _Toc203501649 _Toc203531697 _Toc240099304 _Toc240099877 _Toc240100249 _Toc240100485 _Toc240101261 _Toc240101712 _Toc240101792 _Toc240101892 _Toc240101972 _Toc240102053 _Toc240185306 _Toc240261567 _Toc202532593 _Toc202534749 _Toc203501650 _Toc203531698 _Toc240099305 _Toc240099878 _Toc240100250 _Toc240100486 _Toc240101262 _Toc240101713 _Toc240101793 _Toc240101893 _Toc240101973 _Toc240102054 _Toc240185307 _Toc240261568 _Toc202253314 _Toc202532362 _Toc202532594 _Toc202534750 _Toc203501651 _Toc203531699 _Toc240099306 _Toc240099879 _Toc240100251 _Toc240100487 _Toc240101263 _Toc240101714 _Toc240101794 _Toc240101894 _Toc240101974 _Toc240102055 _Toc240185308 _Toc240261569 _Toc202532595 _Toc202534751 _Toc203501652 _Toc203531700 _Toc240099307 _Toc240099880 _Toc240100252 _Toc240100488 _Toc240101264 _Toc240101715 _Toc240101795 _Toc240101895 _Toc240101975 _Toc240102056 _Toc240185309 _Toc240261570 _Toc202253315 _Toc202532363 _Toc202532596 _Toc202534752 _Toc203501653 _Toc203531701 _Toc240099308 _Toc240099881 _Toc240100253 _Toc240100489 _Toc240101265 _Toc240101716 _Toc240101796 _Toc240101896 _Toc240101976 _Toc240102057 _Toc240185310 _Toc240261571 _Toc202534753 _Toc203501654 _Toc203531702 _Toc240099309 _Toc240099882 _Toc240100254 _Toc240100490 _Toc240101266 _Toc240101717 _Toc240101797 _Toc240101897 _Toc240101977 _Toc240102058 _Toc240185311 _Toc240261572“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#“#•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«•«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«¬«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«Î«.».».».».».».».».».».».».».».».».».».».».».»ÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐÃÐ`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ß`ßÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍïÍï!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$!$Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0Ó0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0ú0XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhvhv1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–1–Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦Ö¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦õ¦9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á9Á|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|ö|öPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ(ñ( ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) )?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)?)øFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFøFÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkÈkººººººººººººººººººººººˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍˆÍïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïýïý-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þ-þZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþZþ“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'“'0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0l0låååååååååååååååååååååå“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“Æ“ÆŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôŠôeeeeeeeeeeeeee e e e e e e e e e e e e e eVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVeVexxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÒÆÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKÜ¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤Ü¤YåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåYåqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqq>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>S>SSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆÄˆì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×ì×’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù’ù`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+`+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+©+¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚¤‚‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹Ì‹ÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌàÌ§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹‹5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5&5& r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r r râžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâžâž¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶Ø¶ØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØäØ4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 4 T T T T T T T T T T T T T T T T T T T T T T Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ym Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– Ì– OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB OB XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ XJ hJ hJ hJ hJ hJ hJ hJ áh áh áh áh áh áh áh fx fx fx fx fx fx fx fx fx hx hx hx hx hx hx hx hx hx hx hx hx zx zx zx zx zx zx zx zx zx zx zx zx Sy Sy Sy Sy Sy Sy Sy þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| þ| Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} Ñ} ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ ¹Œ 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž Ïž SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ SŸ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ šÍ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞëìíîïðñòóßàáâãäåæçèéêôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$B$ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«ª«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«Í«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«ñ«i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»i»ìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐìÐ¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß¨ß ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ð ðd$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$d$ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù0ù03131313131313131313131313131313131313131313131VXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVXVX˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜v˜vL–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–L–ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦ô¦§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§fÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁfÁ‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö‰ö¥ö¥össssssssssssssssssssss))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)>)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)O)dGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGdGâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâkâk5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5º5ºÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍÊÍ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þ+þYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþYþ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þ›þÂ'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'Â'dldldldldldldldldldldldldldldldldldldldldldlžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆÁÆ¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ô¿ôTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeTeveveveveveveveveveveveveveveveveveveveveveveÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇ-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç-Ç^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^ÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃKÃK ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥ ¥˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å˜å““““““““““““““““““““““SSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSS¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨S¨SïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆïˆØØØØØØØØØØØØØØØØØØØØØØ¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù¯ù„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+„+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+§+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Ð+Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚Þ‚ÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÞÌÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÍÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏÏX&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&X&#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r#r,Ÿ,ŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸEŸáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØáØÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙÙE4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 E4 "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T "T ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m ¤m Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– Ù– hB hB hB hB hB hB hB hB hB hB hB hB fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ fJ qJ qJ qJ qJ qJ qJ qJ õh õh õh õh õh õh õh yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx yx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx Œx hy hy hy hy hy hy hy } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } } Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} Ü} ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ ËŒ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž Üž `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ `Ÿ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ &¥ šÍÿÿc–LÎ”–ìÐ”–|Ñ”–Ò”–ÄÒ”–|Ó”–Ô”–Õ”–¼Õ”–¬Ö”–d×”–lÖ”–´Ø”–ôØ” –4Ù”!–4Ú”"–äÚ”#–¤Û”$–dÜ”%–$Ý”&–´Ý”'–lÞ”(–$ß”)–Là”*–á”+–œá”,–,â”-–¼â”.–„æ”/–ç”0–$è”1–Ôè”2–„é”3–4ê”4–të”5–$ì”6–Ôì”7–„í”8–4î”9–äî”:–<ð”;–ìð”<–œñ”=–Lò”>–ó”?–´ó”@–dô”A–õ”B–Œö”C–<÷”D–ì÷”E–œø”F–Lù”G–üù”H–¬ú”I–\û”J–ôü”K–¤ý”L–Tþ”M–ÿ”N–¼ÿ”O–t•P–$•Q–ä•R–œ•S–L•T–•U–´•V–d•W–•X–Ä•Y–t•Z–4•[–ä•\–” •]–D •^–ô •_–¤•`–T•a– •b–´ •c–d•d–•e–Ä•f–¬˜g–\˜h–˜i–¼˜j–l˜k–ü˜l–¬˜m–\˜n–˜o–Ä˜p–t˜q–,˜r–ì˜s–4˜t–ì˜nDaƒ¨ƒý„AA£C@×áÇ˜µ‡S‡Súºr»3ÃLÚQÓ_O sO O ôb áq nR ¹\ Ûo µÐ Ýù ( • G&ƒ1ñ[Ýˆ‚ËQÜ¡ÜWß¢á¢öNýÅV;šAF^Þmnân>qÂvÍ€?… _ÿÃÚ-ÛvôŒô5 ƒ Ï+ q2 f8 8A ¸J ns u ‰ %Œ …¦ <º ]Ä ŽØ ìà Ýâ øhá³š#Q-8NFQqšy{|`‰M©:“S“z”¹–—šÍ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abtDr¢ƒ²ƒ…LO¬C @#×ïÇ¡µ‘S‘S»x» 3ÐLèQãgO }O ‡O c çq yR Ä\ âo ºÐ äù - š N&‰1õ[ãˆˆËXÜ§Ü]ß¦á§öTýÎ[; AF#^äm#nènCqÈvÓ€E…&eÄ!Ú3Û{ô’ôB Ž Ó+ {2 l8 >A ¾J ts ‡u ›‰ +Œ ‹¦ Aº cÄ ”Ø òà äâ ÿmç¹ #X-$8TFWq¡y‡{|f‰W¯D“a“ˆ”Ã––—šÍ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`ab>b*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags €PersonName€Cc*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€metricconverter€9V*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€place€8W*€urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags€City€ã]€1 000 kilometara€101. A€104. A€107. A€109F€112. A€123. A €125 metara€135. A€137. A€145 km€150. A€160 kilometara€160. A€167. A€170. M€177. M€1932. M€1941. M€1943. A€1944, A€1944. G€1945. A€1990. M €20 kilometara€20 st€20. st€200 kilometara€235. A€251. A€267. A€277. A€288. F€298. A €30 kilometara€302. A€350 kilometara€367. A€371. A€383. A€397. A€400 kilometara €400 metara €42 000, a€427. A€446. M€450 km€451. A€452. A€455. A€46, A€475. M€476. A€477. A€482. A€5. A €50 kilometara €500 grama€548. F€549. A€565. A€578. A€618. A€62. A€63. A €65 kilometara€659. A€667. A €7,5 metara€7. st €700 000. A€722. M€75, A€8, A€80 km€800 kilometara €86 000. A€89. A€93. A€94. F€99. A€La Baule€La Chapelle €La Croisic €La Manche €La Nazione€La Nazione. Izbor€La Nazione. Pogled€La Roche€La Sapienza€La Sapienza La €La Suisse €ProductIDc\b\Vb\Wb\Ub\Yb\Yb\Zb\[c\Jc\9c\Kb\TWVc\ c\.c\c\Ac\c\b\Qb\Sb\Xc\"c\b\Yb\Yc\c\Oc\c\c\Ec\c\:c\Ic\ c\c\c\c\c\c\?c\c\+c\Mc\-c\2c\>c\c\c\c\Nc\0c\c\c\=c\ c\c\Lc\c\@c\&c\8b\Rc\7c\Fc\#c\ c\'c$c\/c\c\!c\c\Hc\;c\<c\Gc\c\c\Pc\c\%c\5c\c\c\3c\Bc\c\1c\4c\Cc\*c\6c\Dc$c\$c\c\, 9C"16§µ($go!- +9˜¦öûþfn˜ ]gipz‚„Ž“ ©àèOWirsxÇÍÏÛ/7GQbm¡©ÃË ### #*#0#2#6#7#A#L#R#Z#`#i#q#ˆ##—##ž#¡#¢#±#´#À#Á#Å#Æ#È#É#Ó#Ú#Û#Ü#à#á#é#ê#ï#ð#ö#ù#$$ $$$$$$$$$ $!$"$$$%$,$-$3$4$=$“%š%›% %¡%¦%Á%Æ%Ç%Ð%Û%ä%¢&¦&§&³&¼&Å&È&Ð&Ñ&Ù&Ý&ä&å&ï&!'('6'>'?'E'H'P'Q'X'\'e'f'l'x(}((‡(Ä(Ì(ª)¯)°)¹)ç,ñ,)-0-1-6-7-<-E-O-u-w-Å-Ç-..#.*.D.J...Ã.Ë.//+/1/W/Z//ƒ/·0Ä01 11111\2f2ü2333%4*4+40466,7.7¬7¹7V8_89‡9ˆ9Ž9˜9 9É9Î9Ï9Ø91:3: ::Ã:Ï:==5===‚=‰=¶=¼=ê=ò=ý=>³>¹>2@A@A´AûABMBTBUB\BèBíBîBóBD D¯K¹K®L¸LèMòMóNýNÌOØOƒPP¼PÇP²RµRïTöTÀWËW+X0X1X;XDXMXNXUXY$YZZbZdZÌZÕZÖZÝZO\W\Ø^ß^_)_à_ç_``4c;c„c†cæcîcddIdWdd—d˜d¢dÖdÞdkfufOgWgXgcgdghg~hƒh-i8iÄiÉipkwkÁlÇlÈlÑl×mßmp#p+q-q8r@rArJrgrorÇrÔrÎsÔsÕsßsàsèst‡tùuvv vvvÃvËvÚwäwåxíx±y¶y·y¾y9z;zèzòzm{p{Ù}ã}Úßàè€€€$€%€(€)€2€3€;€<€A€B€H€L€N€O€V€š€œ€€¤€ acdk‹‚Ž‚5ƒ=ƒƒ’ƒ“ƒšƒ¨ƒªƒ«ƒ²ƒ×„Þ„ß„æ„ý„ÿ„……,…2…5…=…?…F…G…L…M…S…T…\…`…g…Æ…Ð…€†ˆ†‰†Ž††“†•†›††£†§††¯†º†»†Á†Õ†Ü†‡¡‡°‡º‡?ˆIˆbˆhˆlˆrˆñˆúˆ ‰‰‰‰‰"‰#‰+‰Á‰Æ‰õ‰Š!‹(‹ÛŒàŒ!ACDLMO[cdkovw}~†HQ„«´]’g’h’o’p’r’s’y’z’’ˆ’Š’¡’¤’¥’’®’±’b“n“Ç”Ò”Ô”Ö”×”Þ”à”å”È–Ë–‰—‘—’———˜—œ—Ñ—×—Û—á—.˜5˜7˜=˜>˜F˜˜’˜ï™÷™ø™šš š'š.š/š5š6š?šKšQšVšYšZš^šœš¬šH›Q›S›^›k›t››“›|œ…œÏœÑœæœìœž!žežožpžzž{ž~žž€žž†ž€ŸƒŸ‰ ’ Ï Õ ¡›¡¢(¢¢Ÿ¢ ¢¨¢«¢·¢ˆ££Ÿ£¢£££©£ª£°£²£µ£¶£Å£Í£Õ£¤¤¤¤K¤V¤W¤`¤…¤¤R¥[¥…¦¦¡¦ª¦Ý¦æ¦Ø§æ§ö§¨¼©Ã©«!«S«[«™«¡«¤«ª«°«µ«¶«½«¾«Æ«Ç«Í«Ø«à«á«ì«¬¬?¬F¬G¬Q¬=Cr~¥¶ÍÕý®X®a®Þ®ç®_±j±†³³C´J´K´W´MµSµ ···'·-·5·;·D·Î·Ô·K¸[¸\¸b¸ù¹ºÄºÎº»»4»<»=»G»L»T»U»Y»Z»\»]»i»9¿E¿fÀnÀÂ ÂÅÅÅÅ Å"Å3Å8Å9Å=ÅyÅ~Å‰ÅÅøÅþÅÇÇžÊ¨Ê©Ê²Ê+Í/Í0Í:Í‰Î’Î·ÐÀÐÃÐÈÐÉÐÐÐßÐèÐEÑSÑ"Ó%Ó™Ô¢ÔhÕqÕ¾ÕÈÕÖÕßÕúÕÖÐÖÜÖƒÛÛÐÛÛÛ,Ü.Ü8Ü=Üfßkßnßtßußzßßˆß‹ß•ß–ßžßŸß¨ßîßõßá&áää3ä?ääšäÖäÝäråzå[ècèýèéé$é‚é’éªê±êÆêËêèêíê†ëŠëïïï ï!ï"ï#ï.ïKïRïkïrï‰ïïï˜ïàïæïçïòïõïýïþïðð‰ðˆñ‘ñiòvòJóSóSô\ôÈ÷Ï÷Ð÷Û÷Ü÷ã÷løwøòúúúûû7û?û7ý?ýuýxý[þcþÌÿÔÿõ÷kx“žs~ÑÓc m ’ Z_`e ! ) S Z ] ^ ?F›£ÍÕÿ•œ“•fp ,67=9CÞç~†ÉÐ_g OWlt‡ÇÏ š£¤§¨ª«¯Ï Ö :!B!}!!!†!‡!!¾!Ä!e#k#‰#Ž#—## #¢#ç#í#î#ö#ÿ#$'$,$-$2$3$7$A$G$H$J$K$R$S$\$]$d$,,/// /é/ô/×0á0â0è0ë0ó01 111111#1+131å4ó4Ì7Ó7Þ7æ7¯8µ8·8¼8½8Ç8Ò8Ú8ä8é8û9:::::K:T:_:e:Â<É<%=+=C=L=[=e=o=q=|==–=›=?? ?$?&?+?-?2?3?9?O?S?U?^?i?m?s?|?}?ƒ?†?ˆ?“?˜?‹@‘@ê@ï@KAMAOBUBLCQC{C‚C†CŒCŽC•C™C¡C£C¥C¦C¬C®C³C´C¼C½CÄCÆCÌCÍC×CÚCâCãCêCD’DýDEE E(E-E4E:ETE[EcEjEuEzEƒEŠE•E›E¥E¬E®E³E´E¹EÄEÑEÚEâEFF`FiF½HÅHùHI¥I¬IQKZKM˜MÏMØMÛMäMN²NÅNÏNûOP“P–P±Q»Q¼QÁQÎQÕQØQÝQÞQäQR RXR_RsRzR}R‚RƒRˆR¶R¿RÆRÌRÓRÚRáRéRñRöRPSRSZSbSS–S¦S¬S½SÃSÄSÉSâSéSñSùSÏUÕUÿU VŸW¢W!X'X*X1X4XXFXGXKXRXVXY#YŽY•YžY¥Yï\ñ\] ]ð^ý^Ã`Í`Î`Ò`Ó`×`Ø`Ü`îaóabbþbcc ccctdd„d†dÿdeqfvfDjKjÉjÓjéjïjbkjkŠk”kákçkHlMl:mAm¥m«m»m¿mÄmÊm›p¢pq q÷stOtVt|t…tv vBvGvYvdvnvwvzvv€vv‚v‡vˆvvv˜vüwx.x4x5xxIxLxMxOxPxTxUx_xaxbxcxexfxnxoxsxux{x|x†x‡x‰xŠxx‘x•xšyyw}{}|}†}ƒ~~–€ € ®¹òøü‚=‚G‚H‚T‚ƒƒƒ%ƒ©ƒ²ƒ´ƒ½ƒe…o…‹…•…b‡h‡–‡ ‡¶‡À‡SˆXˆ+‰5‰?ŠIŠèŒòŒöŒýŒøŽSŽXŽYŽ_ŽaŽfŽgŽqŽyŽŽˆŽŽ›Ž£Ž8B¶‘¾‘w“y“ƒ“Š“³“¹“Ò“Ô“ß“ê“””)”3”g”i”p”v”••[•j•¡•«•µ•¼•á•í•–#–$–,–7–@–A–C–D–L–Ñ—Ú—æ—ï—{˜€˜˜‡˜‰˜’˜“˜œ˜Ò˜Ù˜Å™Ï™ß™á™Q_D¢F¢è¢ê¢ð¢õ¢å£ì£ö£ø£œ¤¨¤^¦j¦¦ƒ¦Ú¦â¦ã¦å¦æ¦ë¦ì¦ô¦ü¦§§ §§§;©E©F©G©H©L©M©O©^©i©¯ª±ªïªöªå«ê«ë«õ«÷«þ«ÿ«¬¬¬%¬-¬g¬o¬Ð¬×¬„ŠÅÎÑÖ×Ý ®®:®@®¯ ¯u°x°y±{±Ö±Ø±Ù±Þ±ß±í±·²»²¼²Æ²æ²è²ç³ï³i´p´¨·¸·º"ºyº„ºS¼Y¼Z¼b¼‹½›½%¿-¿ô¿ü¿?ÁFÁIÁSÁTÁ]Á^ÁfÁŠÁ‘Á’Á™ÁšÁ Á¡ÁÁ®Á°Á¾ÁÃÁÄÁÎÁ,Â7Â8ÄDÄkÅrÅ~Å‡ÅÆÆòÇ÷ÇøÇýÇÈÈÈÈÈ*ÈPÉ\ÉQÊWÊÚÊÜÊÞÊêÊKÌUÌßÌíÌÿÌÍEÍKÍLÍQÍSÍ[ÍpÍyÍ§Í¬ÍÎ"ÎÈÎÐÎ7Ï>ÏÅÏÍÏùÏÐÑÑ…ÑÑÈÒÎÒÓ”Ó±Ó·ÓéÓðÓoÔvÔfÕmÕÖÖéÖðÖ¾×Ä×oØvØÌÙÔÙÕÙÜÙààŽà“àMáWáwââÏâÔâãã¥è®è¯è·è¸èÁèäêíêýêëëë®ë·ëì!ìUì[ì1í9í•í¡íèíóíöíî@îJî–î îóïüïÛðåðrñyñ„ñ‹ñ‚ó„óLôVôõ õˆõ‹õ‚ö‡öˆö‘ö’ööžö¡ö¢ö¥ö?÷H÷l÷n÷u÷€÷Š÷÷š÷¤÷«÷³÷½÷Å÷ýøù‹ú“ú«#$(PSU[\^ h n A G †‹›¢NXZbxV]^_`jksäî™Ùá ©Øâ*0KRUW`inxÄË9;FLT]qy—¶¿…ŽT]—Ÿ´¼ÿ ! ""##$$ $$ˆ%Š%K'V'M(T(V(](‡(‘(“(›((£(¥((´(¼(¿(Ä(Å(É(ö(ÿ()))))*)7)>)******˜*Ú*â*ê*ö*u+{+Ò,Ü,3.;.<.C.^.a.c.n.¬.¶.Y/`/L3V3t3€3Î3Ó3¼4Ã4ç5í5>6C6´6¾6¿6É6ñ8û8•9ž9Ð:Ò:$;*;Ù;ß;¼<Á<œ> >¡>§>–? ?3@=@t@y@“@›@BBþFGG GGGGGG#G$G%G&G/G0G4G5G=G>GIGJGLGMGWGXG]G^GdG~H†HîHöH)I/I5I?I£KKpLxL‰LŽLÝLéLMMEMOM’M™MœM¡MÙMàMüMNoOuOËQÐQ R(R¦R«RÔRßR¥V®VûVþVÿVW&W-WuWW÷WXYYáYçYÿZ[[[:[C[ \,\e\k\Ã\Ï\_]b]É^Ô^ä^è^ê^õ^ö^ü^—a¡a§b¯bIcXcšc£c¤c«c®cµcÅcÎc,d1d f)fègògphyh†hˆhŠhhÛhãhži§ij#jVj_jËjÐjÝjãj‘k—kÎkÜkÝkâkUl^lšl¥l mmmm^mimm˜m^ncnn›nÃnÎnxo†o†pŽpÛpãpåpépìp÷pÉqÔq8rDr›r¥r¦r¬rr¶r·rÁràrèr)t1t‰t”t˜vœváwæw‹z’zÑ×”€€·€Â€£¯ÿ‚FƒQƒfƒhƒØ„ã„ý„…(….…L…Y…[…d…‰……’…˜…ê…ö…¶‡Â‡6ˆCˆÈˆÕˆ§‰°‰±‰¿‰‹‹H‹S‹T‹[‹×‹á‹ÿ‹ŒcŒrŒÜŒâŒ}‰ŽŽXŽdŽÏÛèî.:am¥¯:‘A‘™‘¥‘J“Y“£“©“q”v”:•F•ç–õ–˜˜˜ ˜£˜©˜O™S™×™ß™›#›$›)›|›„›†››þžžžIžTž‡ž—žŠŸŸ§Ÿ²ŸèŸëŸìŸóŸ_ i j v w y ˆ ” • ž Ÿ ¯ ¸ Ä x¡†¡¡¡¯¡Ä¡Ð¡¢¢¢*¢†¢’¢£*£n£t£Õ£à£…¥“¥¦œ¦Ç¦Ó¦ÿ¦§î§ø§~¨Š¨D©N©Ë©Ñ©Ò©Ü©HªVªr«{«ˆ««³«»«Ø«â«Y¬h¬Vb¦©ª°Ì®Ú®÷¯°%°-°‰±—±%²1²³(³õ³´/´=´âµñµx¶¶ú¶· ··>·F·s·}·‰·•·¸¸ú¸ ¹f¹n¹ººº%º&º/º?ºMº½½½#½z¿„¿—¿›¿œ¿¦¿nÁzÁ{ÁƒÁ„ÁŠÁ‹Á‘Á’Á“ÁøÄþÄJÅQÅ€Æ‹ÆFÇOÇeÇkÇlÇqÇ#È&ÈÎÈÔÈüÊËŽÍ˜Í™Í§Í¨ÍÍ®Í¯Í°Í·Í¸Í¼Í½Í¿ÍÀÍÊÍ×ÍåÍ?ÎGÎPÎUÎŸÎ¤Î±ÎµÎXÏ\Ï^ÏbÏcÏlÏ„Ð‹ÐŒÐ”Ð•Ð–Ð—Ð Ð¯Ñ¸ÑÂÑËÑæÑíÑVÒ[Ò®Ò³ÒÓÓÓÓ>ÓEÓHÓPÓ©Ó¯Ó{ÕŠÕ¥×³×××Ý×¨Ü°ÜRÝ[ÝHÞMÞëÞòÞ£ß¨ßÅßËß|à‚àáàéàGáQálâvâ¬âºâ*ä4ä å"å#å%å&å/åØæÝæ ççTç^çÙçäç9èAèLèNèwèèØêÞêõëûë^ìdìâìèìííFíLíZíbíùíî¨î±î²î¶î·îºî¾îÅîÇîÏîÐîÖî×îÙîdïiï»ïÇïuððÖðåðañgñjòxòôòóÌóÖó ô&ôeôtô¡ô°ô)õ7õ´÷Â÷ùù¬ùºù÷ùÿùú#úˆúúxû€û‰û—ûDüIüJüLüMüTüUü\ü]ü^ü-ý0ýóýúýýýþþþþþþþþ&þ'þ+þ3þ:þ;þBþCþDþEþLþMþOþPþYþZþaþbþiþlþvþwþ„þˆþŒþþ‘þ’þ•þ–þ›þóþÿ(,ê ò ¶¾¿Èqwx„íóîóLS†‘š—š±»"(@FR_iqü‚Š )¿É{ ‡ Ö ß ž!§!“'–'—'™'š'Ÿ' '¡'¢'¨'©'²'³'»'¼'Â'b(p(L)T)Ë)Õ)+™+B,J,K,U,V,],„,ˆ,‰,’,Ø,Þ, .).(/4/k0u0p5u566¼8Å8Õ8Ý8ë8ñ8A9J99ˆ9Ü9é91:::Õ:Ø:7=G=”?ž?Ÿ?¨?ô@û@ü@AÆBÎBÙBâBðBùB CCìCõCrD}DÙDáDéDðDñDûD EEEEE'EOGXG1H=HðHÿHŽI—I¥IIÁKÇK¸L¾L¿LÌLJNTN_RhRUTZT[TeTT—TJUSU!V/V„WWÿWXXXYY?YHY…ZZ\!\©]·]d^n^o^x^ñ^÷^ø^ÿ^MaUagamapaxa´b¼bhcrcöcÿc#d,d”ddTe]e ff·fÁfíh÷høhiùijjj8jAjBjLjXj_jdjnj0l8l9l?l@lGlJlRlUl\l]ldl£l®lçmðm‘o˜o«o·oÃoËoppxp{p}p‡p®p·prr„rr(s0s?sHs¬w¯w)y2y—z zÎzÛzè{ñ{V}[}\}a}b}c}ˆ}Ž}}ž}Ÿ}¥}Æ}Ñ}ô}ý}DKLOPTì÷u€~€ƒƒÝ„ä„k…w…~………†……&†0†3†=†G‡I‡„ˆˆ’ˆ“ˆ”ˆˆ»ˆÄˆÄŠÐŠ(-CL¦¯ÐŽÙŽ¨®¯°±¶·¼¾ÇÈË’%’d’l’™’¢’;“F“M“Y“¤““ ””O”X”ô”ý”H•L•‘•š•–!–`–e–h–m–®–·–ß–è–ˆ—‘—ž—¬——·—Å™Ê™z››¬›µ›¶›À›ï›ô›¨œ²œ³œ¸œåîïô÷þÿžžžžžžž¼ŸÁŸA¡G¡H¡S¡¡¡¦¡§¡«¡¬¡²¡8¢A¢]£f£Ó£Ü£j¤s¤–¤£¤§¤°¤s¥|¥¥ˆ¥§¦ª¦;§A§V§_§%ª+ª,ª4ª‡ªŽªª”ªºª¿ªÀªÊª ««_«e«ö«ý«¬¬çî® ®·®Á®Ð¯Ù¯ò¯ü¯ž²¬²Ð´Ý´1¶<¶e¶o¶¤¶°¶Ø¶â¶–¸ž¸ô¹ÿ¹_¼l¼x½|½}½‚½„½ˆ½‰½‹½Õ½ß½í¾ò¾ó¾÷¾¢¿¤¿YÀdÀ{À„À ÁÁ$Á+Á>ÁFÁRÁZÁfÁqÁ@ÂLÂ(Ã4ÃÊÃÏÃÒÃ×ÃÅšÅ¦Å±ÅÀÈÅÈÆÈÌÈ*É4ÉÉ´ÉÚÉàÉáÉçÉÊÊKÊQÊyÊÊ‰ÊÊ~ÌƒÌ„ÌˆÌ‰Ð’Ð”Ð›ÐÐ¤Ð¢Ó¨ÓÑÔÕÔÖÔÝÔÞÔæÔÕ Õ,Õ3ÕbÕgÕDÖOÖÂÖÍÖyØƒØÙÙÙ$Ù9Ù=Ù>ÙGÙþÚÛÜÜÝ+Ý|Ý…ÝšÝ¢ÝZß_ß„ß‹ß0ã:ãFåPåÐæÑæÓæàæëæóæaçgçEíLíMíWípíwíœîžîxïƒï–ïšï‰ñ‘ñõóüóŠô“ô”ô›ôžô¦ô§ôô°ô·ô¸ô¿ôïôùô öö6ö=öÑöÙö<÷H÷p÷y÷ø‡øøø‘ø”ø.û8ûÉûÐûÑûØûý&ýDýOýzý‚ý¢ý¬ýqÿwÿxÿƒÿµÿ¾ÿ^bcklsúÄÊËØèñòø)1]e·]hB G k u ™ Õ á ¢©òû ¸Ã€ ‰ l{dnSVXcdhjsÅÊbk$-©°8>?IšÓßØá^g˜žÞàêðºWbŽ˜Î×Øà‰ ‘ ¬!±!æ!ë!Y"b"º"Ã"ï"ù"Í$Ø$Ú$ã$í&õ&á'é'#)1)¥)¯):+E+Ü,ä,å,ì,í,ò,ó,÷,M-W-ó-ü-2.;.11Ý1ã1ä1î1ñ1ø1õ2ÿ2333333ˆ3‘3ò3ü3ñ4û4õ5þ566&6(6Ä6Î6?7G7g7q77˜7‡8‘8¨9²9³9¿9ý;<H<R<S=]=—=™=¸=Ã=Ù=á=6>?>`>j>Œ?–?—?ž?>AGAGBTBkBuB«B´BC C-C2C|C„CDDvH}H~H†H‡HŒHH‘HIIUI|IˆIïIöIJ J JJ`JgJ§M°M|R„R R©R±R³RTT¶T¹TOWTWn[[³]µ] ^(^eeeee e!e#e$e-e.e3e@eGeHeMeNeTeVe^ecefejeve"f,f©f³fÈfÒf½gÊgágêg¾iÆi@kLkOkUk˜l¢l~m‰mòpüpyr‚rêtôtuugumu7xCx¦x¯x_yhyty}y´}»}'~.~%çíîöøýþ‚é„ñ„Ô…Ú…‚‡Œ‡‡”‡™‡ž‡Ý‡ä‡ˆ ˆ ‰‰(Š0Š1Š4Š5Š@Š]ŠbŠcŠiŠ}‹ˆ‹²‹º‹Ä‹Í‹!Œ&ŒEKx~…†ˆ‰Ž“”š›¥¦²³´µº»ÁÂÄÅÈÊÏÐÓÔÜ“&“Â–É–]—h—œš¨šÆšÉšø›ý›½ÆÌÒZžbžhžkžlžož$¡0¡r¡z¡}¡‚¡[¢a¢d¢m¢Ñ¢×¢Ù¢â¢S¤U¤^¤g¤À¤Æ¤w¥¥ê¦ð¦§(§±©¹©k¬q¬t¬|¬¬¤¬°°°"°:°B°4²C²³³³"³n³v³w³z³‚¶‡¶Æ¶Ï¶·!·«¹´¹·¹À¹»»»*»O»Q»S»_»Q¼X¼½½g½m½n½z½ÀÀfÀlÀQÂYÂZÂ`ÂaÂcÂäÃìÃ·ÄÇÄÇ%Ç&Ç-ÇbÇjÇøÇÿÇ ÈÈ¬È¯ÈÉÉ!É)É3É<ÉÊÊ4Ê=ÊË Ë Ë§ËêËóË Í§Í¨Í³ÍæÍïÍòÍüÍÎÎ;ÎCÎ_ÎiÎDÑKÑ¬Ñ³ÑÒÒÔ Ô"Ô%Ô&Ô(Ô)Ô.Ô5Ô9Ô<ÔBÔåÔêÔëÔñÔ‹ÕŽÕÕ‘Õ’Õ˜Õ›Õ¢Õ¤Õ«Õ®Õ³ÕÆÕÎÕfÖlÖpÖ{Ö’Ö›ÖöÖ×,×2×M×V×w×}×É×Ï×Þ×å×&Ø(Ø)Ø1ØËØÒØÓÚÜÚYÛcÛIÜOÜ\ÜeÜgÝtÝ´ß»ßãßéß&ã0ãfãnãÒãØãOäUäÐäÜäç&ç;çDçÌçÕçØçßçè£èºè¿è?éHé^édé†ééúéêÜêæêë ë#ë+ë›ë¢ëÆëÌë'í.í1í4íJíQíÀíÊíï ï<ïDïmïtïxïïððððð'ðiðpð¦ðð€ñ‡ñýñò»òÀòüòóRó]ólótóôô×ôÝô¹õ»õ¼õÄõk÷q÷ZøbøŠøŒøø•øýùúúú&ú0újúlúmúuúâúéúüüúüý—ýýçýöýàþéþìþùþÇtÈtÓtÔtÕtÖt ¢¢¢¢¢¢f^g^n^p^q^r^%Å&Å-Å.Å4Å5Å;Å<ÅyÐzÐ|Ð}ÐƒÐ„Ð‹ÐÐÐ‘ÐÛúÜúÝúÞúâúãú7(8(C(E(¸^»^Ì^Í^Ñ^Ò^ábâbåbæbëbìbì€í€õ€ö€÷€ø€M†N†Z†[†V¦›ªžª¿ªÊª’¬š¬%¯.¯‰°Ž°°—°]²f²o²u²v²€²‹²’²²£²1³>³l³p³q³{³}µƒµå¶²Ø¶Ø¹ØºØÕn Ön Øn Ùn än æn èn én žˆ Ÿˆ §ˆ ¨ˆ ©ˆ ªˆ ¯ˆ °ˆ ³ˆ ´ˆ ºˆ »ˆ ½ˆ ¿ˆ Îˆ Ïˆ Òˆ Óˆ Ûˆ Üˆ åˆ æˆ êˆ ëˆ óˆ ôˆ "‰ $‰ (‰ )‰ .‰ /‰ ;‰ <‰ B‰ C‰ G‰ H‰ ¨‰ ©‰ ±‰ ³‰ ùË úË Ì Ì #Ø $Ø +Ø ,Ø jî kî tî uî mû nû wû xû H I R S H I O P Ü$ Ý$ ã$ å$ 8 ¡8 ¤8 ¥8 lB mB nB oB uB vB }B ~B ƒB „B …B †B (O )O *O ,O 3O 4O 9O :O CO EO LO NO SO TO \O ]O `O bO dO fO gO iO oO pO tO vO O O ˆO ‰O 9c ;c Cc Ec Jc Kc Âd Äd Éd Êd Ñd Òd Õd Öd g g g g g g rh th }h h ƒh „h ¥ ¥ ¥ ¥ &¥ (¥ j¥ ‰¥ Š¥ H¶ Á¶ â¶ ã¶ ËÈ ÌÈ ÍÈ ÎÈ ÑÈ ÒÈ ÙÈ É šÉ ›É ÔÊ ëÊ õÊ öÊ JË ZË `Ë ¢Ë ®Ë ÍË %Ì &Ì JÌ KÌ %Í 'Í ŒÎ —Î ™Î Î ¡Î ¢Î ·Î ¹Î ÒÎ çÏ ÷Ï úÏ Ð Ð Ð Ð 8Ð 9Ð EÐ GÐ PÐ SÐ ‰Ð ŠÐ ´Ð µÐ ¸Ð ¹Ð ¼Ð ÑÐ FÑ HÑ \Ñ _Ñ ÄÑ ÇÑ óÑ Ò Ò Ò Ò Ò Ò 4Ò eÒ hÒ tÒ uÒ ëÒ ìÒ jÓ kÓ íÓ îÓ _Ô cÔ ÉÔ ÌÔ Õ Õ ¶Õ ¹Õ ÞÕ ßÕ ÿÕ Ö Ö Ö Ö Ö .Ö 1Ö MÖ OÖ qÖ uÖ {Ö }Ö „Ö ™Ö ßÖ âÖ )× +× 2× 3× Z× \× i× j× x× y× œ× ž× «× ¬× ì× í× ú× þ× 1Ø 3Ø ?Ø @Ø {Ø ¨Ø ªØ ¬Ø ¯Ø °Ø ÇØ ÈØ íØ îØ õØ wÙ Ù šÚ œÚ ¼Û ÀÛ ÁÛ ÌÛ ÍÛ Ü Ü 'Ü *Ü 8Ü :Ü YÜ aÜ jÜ tÜ xÜ |Ü ²Ü ¼Ü ÀÜ ÄÜ ZÝ ]Ý ±Ý »Ý ¿Ý ÃÝ Þ Þ 8Þ :Þ WÞ aÞ ‰Þ ‹Þ Þ ŽÞ Þ ¦Þ ¨Þ ±Þ ²Þ ¸Þ ºÞ ìÞ õÞ ùÞ ýÞ Dß Eß Lß Mß Qß Uß ‹ß ß Éß Ìß óß ôß þß "à $à &à 'à (à /à 1à 7à 9à Aà Gà Hà Mà Oà ~à à šà œà ¦à §à åà &á 0á 1á :á ;á Bá ¤á ¦á ¹á ¿á Ãá õá øá â â 9â :â Gâ Hâ Sâ Tâ oâ qâ Óâ Üâ Ýâ çâ èâ éâ êâ ðâ þâ ÿâ ã ã ã ã %ã &ã 'ã )ã ¶ã ×ã Ùã Ûã Ýã Þã âã öã ÷ã ä ä ‚ä ºä ¾ä .æ 0æ Mæ Pæ ‹æ ¯æ ±æ ³æ ´æ µæ ¶æ Åæ Êæ Ëæ Þæ ßæ àæ áæ èæ éæ óæ ôæ õæ öæ ç ç ç ç ç ç ç %ç ,ç ³ç µç Þç .è 6è ^è cè «è ±è ²è ·è ¸è ¹è Âè Îè Ôè Ýè áè ãè æè çè íè é é é é é é Öê Øê êê ìê øê Bë Cë Dë `ë bë ië kë öë ì ì ì ì ì »ì ½ì ”í Fï Mï mï oï šï œï ñ !ñ #ñ $ñ %ñ +ñ .ñ 5ñ 6ñ 9ñ ;ñ Kñ Mñ Rñ Tñ ó ó ó ó ó ó ó ó ô ô €õ ½õ oö pö þö ÷ ÷ ÷ !÷ "÷ )÷ *÷ E÷ G÷ ø ø (ø +ø kø mø ˜ø ™ø ×ø Øø •ù ©ù ú ú $ú &ú Mú Zú cú }ú ‚ú ƒú ‰ú ‹ú û &û (û ,û -û 6û 7û ^û `û lû nû ‡û ‹û û •û –û šû îû ôû õû ýû ÿû ü ü ü 2ü ü ü ‘ü §ü õü ùü úü ûü ýü Nþ Pþ æþ ôþ âãKM“– ÍÏ _a[]vx¢¤ñòw y ;< % j l «ÑÒãåDEø25Çò›£¤¨©«01l…‘ÉîïðAChŠ¹%crÄÅ†Ž–´uxÞêëíîò@EIMNWX‡‰ÇÊîñþÿ’!¥!¬!®!¡"¤"Ø"Û"õ"ø" ##s#v#£#¦#¸#»#Å#Ó#Ú#Þ#‘$ž$¤$¦$$±$Ì$Î$ø$ù$ô%û%ü%þ%ÿ%&& &&&& &"&&&'&)&0&8&:&<&=&F&i&k&„&†&·&¸&w'y'Ó'Õ'Ö'Ø'Ú'Ý'ç'é'((‹(“(”(œ(ž(©(ª(½(Î(Ö())W*X*z*|*—*™*É*Ê*B+D+Q+S+X+Z+~++Ú,Ü,c-d-.'.(...0.7.8.C.¨.®.¯.´.¶.».¼.Å.Ç.Ï.Ð.Ù.Ú.é.ê.î.ð.÷.ø.//////#/_/a/~//Ó/×/Ø/á/â/ç/é/ÿ/0 0000U0V0–0—0B1D1q1¡233A3B3L3]3d3e3¿3Á3Ø3Ù3Þ3à344˜5™56#6$6*6+65666768696>6F6G6N6O6P6Q6X6‘6“6²6À677“7”7¡7¢7Á7Â7Ä7È7#8@8T8\8`8b8»9¼9Z:]:ê: ;; ;;;;9;©=®=¯=³=´=¼=½=Ë=Ï=Ð=×=Ø=ß=á=ä=æ=ï=ö=ø=þ=>Ñ>Ò>ú>? ??????h@j@NAYA\A]AcApAvAxAüABBBB BB±B³B}C€CC®C³CD$D@DKDLDrDsD?FJFÿFGkGpGqG{G|GGjHoHqHuHvHxHýHþH5I:I;I@IAIBIüJþJ)K-K/K2K3K5KvMxM«PPÄPÆP„R¤S·SºS¿TÎTðTñTUU/U=UîUðUVVGVIVLVNVkVmV¾VÀV@WaW:X@XAXBXCXHXKXQXSXVXWXYXjXlXXÕXÜXÝXåXæXéXêXôXöXYY[YvZwZŠZŒZèZêZ [$[ñ[ò[ô[õ[÷[ø[ú[ü[ý[\\#\%\,\-\M\N\f\i\¿\À\]]]]!]#]*]+],].]8]Q]R]S]p]r]õ]ö].^0^]^_^¥^¦^«^^À^Á^°_±_Ã_Å_Õ_×_Ü_Þ_/`2`i`k`›`¦`©`ª`Õ`à`ä`å`æ`ð`ô`ö`ý`þ`ÿ`aa$a(a*a’a™aša¥a¦a§a¸aºa»aÁaÂaÊaËaâaéaêaìaîaïaða$b(b*b0b1b3b–b™b£b¥b¦b§b²b´bcëc˜d¥d«dd´dµd¶d¸d½dÀde evexe´e·eñeóegff’f“f±f³fñfòf gghhYiZiliêj©kªk½k¾k l"lQlSl5m6mBmEmýmÿmNnOno'o.o0o5o6o;o pppÕp×ptquqqqäqåq3r5r¡r£r¹r»rÏrÑr×rÙrçresjsksqsssyszs{stÍtÎtÔtÕt†u¢uÇvÉvÜvÞvxxxx#x$x%x'xÑxÓxñxòx yžyéyêy$z&z‰zŠzz‘z÷zøz{{é{ê{²|´|§}ª}Ž‘ ¡«¬Â~€¬€¯€éê$‚-‚.‚/‚0‚3‚4‚?ƒ@ƒDƒPƒUƒWƒYƒ[ƒ_ƒ`ƒsƒƒƒ…ƒ†ƒ¦ƒ¨ƒÍƒÏƒñƒóƒG„I„¤…¦…¯…±…¾…ò…ò†ó†3‡6‡r‡t‡‡ƒ‡«‡‡ˆˆ`ˆŽˆÉˆËˆüˆþˆ‰ ‰‰‰"‰#‰*‰:‰<‰>‰\‰s‰v‰w‰~‰„‰†‰‡‰¥‰¨‰É‰Ë‰ï‰ñ‰ó‰õ‰ŠŠ;Š=ŠTŠVŠ³ŠµŠÀŠÂŠÄŠÇŠÑŠÓŠŒŒKŒMŒSŒ^ŒbŒcŒnŒ{ŒŒ€ŒŒ•Œ™Œ›ŒŒŸŒÇŒÉŒîŒïŒðŒöŒ÷ŒÿŒàŽâŽ@ABCEMN\^€ÈÊíï ST²´’¾’¿’Æ’È’Ï’Ð’Ó’Ô’ñ“÷“ù“””””*”,”-”/”4”5”H”J”î”ï”––)–<–'—)—-—.—0—1—2—3—8—9—?—@—G—H—O—P—]—^—h———Ÿ— —¤—¥—¨—©—«—¬—±—²—þ—˜™™*™7™8™=™>™G™J™U™W™c™d™m™n™t™Œ™‘™’™“™”™š™›™Ÿ™ ™©™«™®™¯™±™¼™½™Ç™É™F›S›…›–›Õ›ç›œµœVX`bsuƒ…›œ¡£Šž‹žäžéžêžðžñžòžþžŸŸŸŸŸŸ"Ÿ,Ÿ.Ÿ/Ÿ0Ÿ2Ÿ4ŸEŸFŸOŸQŸ©ŸªŸÔ á ç é ñ ó ¡¡œ¡ˆ£Ž££—£˜£›£°¤Þ¤ã¤ä¤ï¤ð¤ü¤¥ ¥ ¥¥ ¥¥¥¥Ñ¥Ó¥ü¥ý¥ƒ§…§§§¤§¦§|¨~¨œ¨£¨ª¨ó¨õ¨Ë©"ª%ªõª«««7«9«Q«T«¬¬@¬B¬l¬w¬z¬{¬ê¬ñ¬ò¬ö¬÷¬ý¬þ¬x{}„…Ž”–ž ¨¯µ¶ºèêøú¬®®¯€¯•¯˜¯Ç¯Ò¯¸°º°ì°î°ÿ°±"±#±.±0±7±8±:±z±|±‘±“±–±±±±³±î±ï±² ² ²²²²²$²%²'²³³´´´ ´´L´Q´R´Z´[´]´g´n´o´s´u´x´y´{´¶¶B¶C¶O¶X¶Y¶`¶a¶l¶n¶s¶t¶z¶«¶±¶²¶¸¶¹¶¾¶··°·º·¾·¿·À·æº*»,»6»;»=»@»A»C»¼"¼'¼-¼/¼0¼1¼:¼=¼u¼w¼‘¼“¼®¼é¼í¼î¼ï¼ñ¼Q½Y½\½^½e½g½y½{½ª½µ½À¾Â¾Ð¾Ò¾Ü¾ð¾ô¾ö¾ý¾ÿ¾¿¿"¿$¿%¿&¿6¿8¿ÿ¿…ÀÀŽÀ5Â9Â:Â;Â<ÂEÂGÂHÂIÂJÂKÂWÂXÂeÂgÂlÂyÂÂÂ²ÂµÂÔÂÖÂ§Ã¨ÃWÅfÅhÅiÅ·Å¹ÅÜÇÞÇ’È”È§ÈªÈ¯È±È^Ë`Ë§Ë¨ËÌÌªÌ¬ÌåÌçÌ®ÎÁÎçÏéÏ Ð"ÐÑ'Ñ7Ò9ÒcÓeÓ²Ó³ÓÐÓßÓíÖðÖ^×ƒ×Ž×¥×Ø×ë×ÙÙÙÙÙ,Ù0Ù2ÙCÙFÙNÙOÙYÙZÙdÙeÙmÙoÙqÙsÙuÙvÙˆÙýÙÚÚRÚUÚˆÚ‰ÚŸÚ¢ÚÛÛÛ%Û&Û0ÛmÜoÜ‚Ü”Ü•Ü—Ü™Ü›Ü×ÜØÜ¦Ý¨ÝÞÞÞ“áƒã…ã‡ãˆãããšã¯ãºã¼ãÄãÐãÓãéãíãïãðãäääää#ä%ä5ä7ä?äRäVäXäkçnçsçuçvçwçÉçËçîçðçèèèèêê0ê2êMê7ìíígíqí–ï˜ïºï¼ïéðôðõðüðýðÿðññ¾ñÄñÅñÇñÈñÐñ ôôööö!ö'ö(ö.ö0ö5ö7öXöZööEùùù³ùµùýùÿù$ú,ú-ú2ú3ú:úUúaúcúeúgúiújú†úˆú¨úªúûûÍüÒüÔüÖüäüåüýýýýqýsýEþJþKþLþMþPþQþjþoþpþtþuþwþfÿhÿÿÿ§ÿ!#Pnuwyz|}‚€ Q]ouvy{~ƒ„‹ŒŽ—˜™š¤¥®¯±²¶·¿ÀÂÄÌÍÑÓÔÕßàíîóôõöüýþÿ&'.V[#%(*-/12™ ¡£¤ºÆ´·¸¾¿Ãðö÷ýþ : < _ a ¯ ¶ · ¹ º Å Ù Û Q X Z ] _ a b c m n o p y z ƒ „ … ‡ ˆ ¨ « ´ µ ¾ ¿ À Î × Ù Û Ý ß à QRSZ[]fjlmnop†ˆ—™ÌÕÜÞ„‰Š‘’™šœxzŠ"#&'356‹Ž‘’°´“žŸ£¤¥¦°úÎÏ69BRUW]#&'*+2Úä~ƒJLzl n | ~ g!l!m!o!p!w!x!/"1"O#T#U#X#Y#f#y###„#…#Œ#œ$Ò$Ô$õ$ˆ&F'Î'Õ'Ö'Ú'Û'ç'è'ê'ë'ô'%(*(,(-(/(:(;(I(K(f,h,“,›,œ,,ž,§,°,´,¶,¹,º,¼,Ç,È,Ò,Ô,â,ã,ò,ó,-*-+-3-4-:-F-G-Z-‡-‹---’-“-Ì-â-ä-å-ì-í-ñ-ò-ô- .(.)./.c.o.q.|.}...ˆ.‰.Š.‹.Ž..˜.™.£.¤.¦.§.©.«.³.´.¸.º.¿.À.Æ.Ç.Ò.Ó.ß.à.å.æ.ì.î.ï.û.ý.//// ///////n/p/Ä/Ì/Í/Õ/Ö/Ü/Ý/ù/00000j0ï1ö1ÿ1*2-2/26282J2L2(5*5ç6è6–7—7Ÿ7ª7®7±7²7³7f9l9m9t9u9w9x9~9õ9ö9ß:ã:ä:é:ë:ø:ý:þ:ÿ:;;Ö;Ù;Ú;Ý;Þ;à;£<¨<©<ª<¬<³<´<M=T=U=W=X=`=b=f=g=o=ï=ð=ï>ð>??Ú?Ü?ï?ð?ý?ÿ?þ@ÿ@GAIAgAiA˜AšAŸABBýCÿC!D#DODZD[D]D^DdDÃDÅDæDèDE E>E@EBEDEbEdE‡E‰E«EE¶E¸EÖEØEFFFFFF F+F-F.F/F8FHHHHH H!H#HëIJJJ•J—J#K%K2K4KKKMKˆKŠKKŸK2O3OPP2P´P½P¾PÀPÁPÊPËPÔPÞPáPâPãPìPíP QQ0Q1Q4Q6Q^Q`QˆQŠQ²Q´Q½Q¿QÞQàQéQëQ RRRR0R2R5R7R9R©R±R²R¸RºR¼R¾RÀRÁRÜRÞRâRäRìRþRSSS S9T:T¤T§TÊTÌTÕT×TóTõTUU5U6U@UÔUÛUÜUãUäUíUîUöU3W3X5X›YY¦Y¨Y±Y¼YÀYÂYÆYÈYÎYÐYÙYÚYÜYÝYæYüYZZ ZZZZ,Z.Z0Z1ZOZQZ0\1\§\¨\ª\°\±\µ\¶\]']^^1^4^^•^p_â_÷`ù`aa"a$aEaGaaa1b2bçbéb cccc@cBcRcScc¸cÁcÂcÈcÉcÍcÎcÐcødwfxfyfzf{f‚fƒf„f†ffŽffâfãfäfífîfófôf±g³gógõghh5h7hZh\hchdhehfhmhnhuhwh€h‚h„h…h¡h£h§h¨h¯h±hºh¼h¾h¿hÛhÝhii ii'i)iLi§i¬ii²i³iµiúijj„k‡k©k«k²k³k´kµk¼k¾kÄkÆkÈkÉkækèkll¬l®lÓlÕl÷lùlmmm m mmm/n;n>nvnxn›nnÀnÂn3o5oXoZo€o‚o¦o¨o®o°oÔoÖoüoþopp`pipjppprptpupwpq qqq qqqq q!q"q#q$qXq±s¹sºs¿sÀsÉsÙsàsâsãsäsësŽt•t–tŸt¡t¢t£t¬t®tCuFuOuSuJvLv\vjvÛvÝvåvçvÌxÏxýxy[z]z‚z„zŠzŒz {!{w{y{›{{¾{À{å{ç{ ||q}s}š}œ}ü}“~€€d€k€m€s€t€u€}€†€ˆ€‰€Š€Œ€€®€°€ñ€ó€û€þ€@HJQRS\cfghklÐÒ÷ù‚‚$‚&‚q‚v‚w‚x‚y‚‚‚‚‰‚‹‚‚‚‘‚’‚±‚³‚Ñ‚Ó‚ƒ ƒƒƒƒƒƒƒƒ:ƒ<ƒ‚ƒ…ƒ†ƒƒŽƒƒ‘ƒ˜ƒ™ƒ£ƒ„„„„„#„$„-„p„w„y„|„~„€„„§„¨„©„°„±„·„¹„Ê„Ì„Í„Î„ý„………c…e…„…†…ž… …Å…Ç…ê…ì…†!†K†M†m†o†u†w††…†‡†‰†‹†‘†’†–†˜†œ†ž†À†Â†É†Ê†Ï†Ð†Ó†Ô†Ú†Ü†å†ç†é†ê†‡ ˆˆˆˆˆ"ˆ$ˆ%ˆ}ˆ†ˆ‡ˆŒˆˆŽˆˆ–ˆ°ˆ³ˆ´ˆ»ˆ¼ˆ¾ˆ¿ˆÆˆ:‰C‰D‰J‰K‰Q‰R‰[‰ž‰¥‰§‰ª‰¬‰®‰¯‰Õ‰Ö‰×‰Þ‰ß‰å‰ç‰é‰ë‰í‰î‰ŠŠzŠ|Š€Š…Š†Š‡ŠˆŠŠ‘Š˜ŠšŠ›ŠœŠŸŠ ŠçŠéŠñŠóŠúŠûŠüŠ)‹2‹4‹5‹6‹9‹:‹Z‹\‹›‹¢‹£‹¬‹®‹¶‹·‹¼‹½‹Æ‹Ö‹Ý‹ß‹à‹á‹è‹SŒWŒ`ŒbŒŒƒŒŒŒŽŒŒ¯Œ¸ŒºŒÙŒÛŒ@B“•ÙÛ,Ž2Ž3Ž:Ž<Ž=Ž>ŽDŽFŽeŽgŽ±ŽÙŽÚŽÛŽ8:@AIJO_egikmnŠŒ•—¶¸Š•‘“‘¿‘Å’1“G“K“L“ • •#•%•*•+•/•0•8•:•=•?•A•B•_•e•f•o•p•u•Œ•’•”•–•˜•š•›•¸•º•Ã•Å•ä•æ•– –.›1›7›8›?›@›G›t›z›{›‚›ƒ›Œ››’›)œ/œ0œ4œ5œ:œKœQœSœWœXœ^œµž ž žž žž&ž*ž,ž-ž.ž1ž2žsžtž«Ÿ±Ÿ²Ÿ³Ÿ´Ÿ»Ÿ¼ŸÆŸÈŸËŸÍŸÑŸØŸÚŸÝŸßŸáŸâŸóŸúŸûŸüŸýŸ $ & F H i k 7¢8¢¢¢¨¢©¢±¢²¢³¢Í£Ö£Ø£á£ã£å£æ£\¤]¤g¤m¤n¤q¤r¤v¤¤ˆ¤‰¤”¤•¤ž¤»¤¾¤¿¤Á¤Â¤Ê¤}¦ƒ¦¨¦Ú§Ü§ï§ñ§÷§þ§ÿ§¨¨ ¨¨ ¨"¨'¨(¨.¨/¨6¨>¨?¨E¨F¨L¨M¨U¨V¨]¨^¨‚¨Š¨‹¨¨Ž¨•¨–¨˜¨™¨š¨›¨/©1©O©™©«!«íüÚ®â®ã®é®ê®ë®ì®ø®ù®ü®ý®ÿ®$¯/¯1¯>¯?¯I¯á¯÷¯þ¯ÿ¯"°$°G²]²y²ƒ²„²Š²‹²²6³8³Œ³³µ³¶³Œ´´à´â´DµFµŒ¶Ž¶¨¶ª¶Í¶ ·”·®·å·æ·¸¸,¸.¸3¸5¸Ú¸à¸â¸ã¸ä¸í¸î¸÷¸[¹_¹a¹b¹d¹k¹l¹s¹y¹{¹„¹…¹†¹Ÿ¹¡¹"½#½"Á#Á¶Ã¸ÃÄÄ=Ä?Ä`ÄbÄiÄjÄmÄnÄoÄyÄÄÄƒÄ…Ä‡ÄˆÄ£Ä¥ÄóÄõÄþÄÿÄÅÅ ÅÅ ÅÅ(Å*ÅPÅRÅŸÅ¡ÅêÅðÅóÅôÅAÆ5ÈÒÉæÉçÉèÉéÉùÉúÉÊÊÊÊ Ê¶Ê·ÊƒËˆË‰ËË‘ËÌÌ'Í(Í˜ÎÎ¶Î¾Î-Ï?ÏµÏÏÏèÐêÐìÐñÐòÐùÐúÐûÐüÐÑÑ Ñ ÑÑÑÑÑÑ Ñ(Ñ)Ñ+Ñ,Ñ4Ñ6Ñ<Ñ=ÑDÑEÑGÑHÑJÑKÑMÑNÑWÑXÑYÑZÑaÑbÑfÑgÑoÑpÑsÑtÑwÑxÑ~Ñ€Ñ‚ÑƒÑ†Ñ‡ÑÑ’Ñ“Ñ”Ñ—Ñ˜Ñ¢Ñ¤Ñ¥Ñ¦Ñ©ÑªÑ®Ñ¯Ñ°Ñ±Ñ´ÑµÑ·Ñ¸Ñ»Ñ¼ÑÄÑÆÑËÑÌÑÓÑÕÑÜÑÝÑáÑâÑêÑëÑóÑôÑöÑ÷ÑÿÑÒ ÒÒÒÒÒÒ!Ò"Ò+Ò,Ò-Ò.Ò5Ò6Ò:Ò<Ò@ÒBÒCÒDÒHÒKÒQÒRÒVÒYÒ[Ò]ÒaÒbÒgÒhÒiÒjÒqÒrÒxÒyÒƒÒ„ÒŒÒÒ’Ò“Ò™ÒšÒœÒÒ¥Ò¦Ò§Ò¨Ò®Ò¯Ò²Ò´Ò¶Ò·Ò½Ò¾Ò¿ÒÀÒÉÒÊÒÔÒÕÒÙÒÚÒÜÒÝÒàÒáÒêÒëÒõÒöÒøÒùÒüÒýÒÓÓÓÓÓÓ Ó"Ó$Ó%Ó'Ó(Ó*Ó+Ó-Ó.Ó2Ó4Ó6Ó7Ó8Ó:Ó;Ó<Ó>Ó@ÓGÓHÓLÓNÓSÓTÓ`ÓaÓiÓjÓrÓsÓtÓuÓ|Ó}Ó€ÓÓƒÓ„Ó‡ÓˆÓ‘Ó’Ó™Ó›Ó Ó¡Ó£Ó¤Ó¥Ó¦ÓªÓ«Ó±Ó²Ó¹ÓºÓÀÓÁÓÄÓÅÓÆÓÇÓÍÓÎÓØÓÙÓÚÓÛÓàÓâÓéÓêÓëÓìÓóÓõÓøÓùÓúÓûÓÔÔ Ô ÔÔÔÔÔ"Ô$Ô,Ô.Ô8Ô:Ô@ÔBÔDÔEÔLÔMÔOÔPÔUÔVÔYÔZÔ`ÔaÔfÔgÔlÔmÔrÔsÔ|Ô~Ô…Ô‡ÔÔÔ‘Ô’Ô—Ô˜ÔœÔžÔ Ô¡Ô¦Ô§ÔÔ®Ô¯Ô°Ô·Ô¹ÔºÔ»ÔÀÔÁÔÄÔÅÔÊÔËÔÐÔÑÔÙÔÚÔÛÔÜÔâÔãÔéÔêÔëÔìÔöÔøÔýÔþÔÕÕÕ ÕÕÕÕÕ Õ!Õ&Õ'Õ-Õ.Õ2Õ3Õ8Õ9ÕAÕCÕKÕLÕMÕNÕTÕUÕVÕWÕ`ÕbÕcÕdÕfÕgÕkÕlÕoÕpÕqÕrÕxÕyÕ€ÕÕ„Õ…ÕŠÕ‹ÕÕ‘Õ–Õ—Õ˜Õ™Õ¡Õ¢Õ¥Õ¦Õ§Õ¨Õ°Õ±Õ´Õ¶Õ½Õ¾ÕÇÕÈÕÎÕÏÕÐÕÑÕÚÕÜÕàÕáÕãÕäÕçÕèÕðÕñÕõÕöÕýÕþÕÖÖÖÖÖÖÖÖÖÖÖÖ%Ö'Ö.Ö/Ö7Ö8ÖAÖBÖCÖDÖMÖNÖWÖXÖZÖ[Ö]Ö^ÖcÖdÖlÖmÖsÖtÖ|Ö}Ö~ÖÖƒÖ„ÖˆÖ‰ÖÖ‘Ö“Ö”Ö˜ÖšÖžÖŸÖ Ö¡ÖªÖ«Ö´ÖµÖ·Ö¸ÖºÖ»ÖÁÖÂÖÌÖÍÖÑÖÒÖÖÖ×ÖÙÖÚÖåÖæÖçÖèÖñÖòÖúÖûÖ××× × ××××××××××!×"×*×+×9×:×E×F×R×S×U×V×\×]×`×a×i×j×r×s×|×}×„×…×†×‡×××•×–×›×œ××ž×¤×¦×¨×©×®×¯×´×µ×¹×º×¼×½×¾×À×Ê×Ë×Ò×Ó×Õ×Ö×Ø×Ù×Ü×Ý×à×á×ä×å×ë×ì×õ×÷×þ×ÿ×ØØØØØØØØØØ Ø!Ø&Ø(Ø/Ø0Ø6Ø8Ø>Ø?ØBØDØJØLØUØWØ^Ø_ØcØdØlØmØuØvØxØyØØƒØŒØØ”Ø•Ø—Ø™Ø£Ø¤ØØ®Ø¯Ø°Ø·Ø¸Ø¼Ø¾ØÂØÄØÅØÆØÊØÍØÓØÔØØØÛØÞØàØáØâØåØçØëØìØöØøØÙÙÙÙÙÙÙÙ%Ù&Ù'Ù(Ù1Ù2Ù<Ù?ÙHÙJÙSÙTÙXÙYÙ]Ù_ÙjÙkÙrÙsÙyÙzÙ{Ù|Ù€ÙÙ‚ÙƒÙ†ÙÙÙ—Ù™Ù9Ú;ÚûÚýÚEÛFÛNÛPÛnÛsÛuÛvÛ’Û˜Û¢Û£ÛÊÜËÜ;Ý<Ý›ÞÞ;à<àâàôàßáéáêáðáñáúáûáâ)â0â1â3â4â7â@âFâHâNâOâTâjâæ•æ²æ«ç·ç¹ç¾çè è¼è½èdévéxéyé˜éšé¾éÀéãéåéê ê"ê#ê-ê/êqêsêüëþëììì ì"ì#ì$ì-ì/ì1ìBìDì[ìñíîîñ‚ñŒñŽñ³ñµñÛñÝñòò(ò*òHòJò‚óˆó‰ó’ó“ó•óÆóØóðóñóMôSôXôZô[ô\ô’ô”ô«ôô±ôëö÷÷øøtøvøšøœøÀøÂøäøæø4ú9ú:úHúIúTú¦û©ûËüÍüñüóüýï Ê ç Þ à ' ) à î ? A d f ‰ ‹ ¯ Ó Õ ™ š Ü $ % * û ! # $ ‘ È Ô Ö × F H › ¢ £ ¤ ¥ ¨ ´ º ¼ ½ ¾ Â Ä 0 2 J K ‚ „ ½ À ' - / ± ³ Ù Û X _ ` a b e q w y z { } ~ œ Â È É Ð Ñ Ò Ó Û ê ð ö ø ? A § ¸ ¾ À Á Â Ò Ô Ø Ú ö ø ' ) I K n p “ • ¹ % ' ( ) + , L N q s — ˜ . 0 b d v x ƒ £ ¥ —" ˜" p# 3$ 4$ 5$ ?$ @$ F$ Q$ Z$ \$ ^$ `$ b$ c$ ~$ $ ƒ$ …$ ¥$ §$ Ã& Ä& ×( Ù( ü( þ( #) %) :) ;) G) H) Ú) Û) * * Y* \* ~* €* ¢* ¤* ©* ª* «* ¬* ´* µ* »* ½* ¿* Á* Ã* Ä* â* ä* + + A+ B+ X+ b+ d+ e+ ƒ+ …+ Ž+ + ®+ °+ , ", %, ), K, M, S, U, r, t, - - È- '. ´. ¹. º. ¼. ½. Ä. Å. |/ ~/ 0 ¢0 £0 ¦0 §0 ´0 Ç0 Í0 Ï0 Ý0 ß0 à0 á0 ÿ0 1 1 1 1 1 1 1 1 !1 G1 I1 p1 r1 }1 1 3 3 63 83 Y3 [3 u3 v3 4 4 —4 ˜4 š4 ›4 ¢4 £4 ®4 ; $; %; '; (; 1; 3; 8; 9; ;; ±= –> ˜> å> ç> ]? `? ‚? „? §? ©? Í? Ï? ó? õ? @ @ ?@ A@ G@ I@ h@ j@ @ ¶@ ¸@ Ã@ Ä@ Ï@ jA vA |A ~A ›A %B ,B -B 7B 8B @B ‰C C «C ®C ¯C ±C ²C ¹C ºC ½C ¿C ÀC ÁC ÉC ÊC ËC ÌC ÓC ÖC ÝC šD ¡D ¢D ªD «D ²D ÝD äD çD èD ‰F âF åF öF ÷F G G ‘G ˜G ™G šG ›G £G ¤G ®G ¯G ³G ´G ·G ¸G ¿G ÀG ÂG ÃG ÆG ÇG ÏG ÐG ÝG ÞG åG æG êG ëG ìG íG òG óG öG ÷G ùG úG þG ÿG H H H H !H #H )H +H ,H -H 1H 3H 5H 6H PH RH VH XH wH yH H H H ŸH ÀH ÃH ÉH ËH ßH áH çH éH I I I I OI RI [I ÂI ÚJ ÜJ âJ ãJ çJ èJ ûJ üJ K K K K K K K K "K $K (K +K 2K 3K @K AK FK HK JK LK NK OK VK `K dK fK jK mK ‘K “K ëK íK øK úK L $L %L &L 'L -L OL VL XL ZL \L ^L _L |L L M M M M M "M $M *M N N N #N °O ·O ÁO ÌO ÎO ÕO ÖO ×O ØO ßO áO âO QQ ·S ¸S ½S ¿S NT eT €T T ‡T •T ˜T ™T šT œT ¬T ®T X –X >\ Í\ ^ ^ 2^ 4^ D^ Y^ à^ á^ _ _ '_ )_ ²` À` Ï` Ð` }a …a ‡a a a –a ˜a a ža Ÿa a ¦a §a ¨a ©a ®a (b +b -b 5b 6b 8b 9b ;b >c ñd ûd üd e e e e e e "e #e %e &e 0e 1e :e ;e Ae Be Je Ke Oe Qe Re Se We Ye _e se Ñf éf íf ðf g g Pg Vg Wg Yg Zg bg h h §i i ¯i ±i ³i ¸i ¹i Èi j ij kj }j †j ™m ›m "o #o Ao Co Uo Wo o €o µo Þo ào áo üo þo p p ?p Ap _p ap ‡p ‰p p p ®p °p ·p ¸p Àp Áp Ép Ìp Öp Øp Úp Üp Þp ßp öp øp q q r ?r @r Ar Kr \r br cr dr pr sr tr vr wr ƒr r ™r ›r œr r ¢r îr ðr ùr ûr Cs Ds ”s –s ªs s ¶s ¹s Ús Þs çs és t t 0t 2t Wt Yt [t ]t |t ~t œt žt Æt át -u /u Bu Cu Lu Nu ru su ¬u ®u âu äu v v v v /v 1v 9v :v ;v ¶ D¶ E¶ K¶ _¶ a¶ ³¶ ¸¶ ¹¶ ¿¶ Á¶ Ì¶ Í¶ Ò¶ R¸ W¸ X¸ a¸ b¸ i¸ k¸ ~¸ ¸ €¸ n¹ q¹ “¹ Î¹ Ñ¹ Ò¹ Ú¹ Û¹ å¹ ç¹ ê¹ ì¹ î¹ ï¹ º º Kº Mº rº tº “º •º ¹º »º Äº Æº Üº Þº äº åº çº èº îº üº » » » » » » '» )» 2» 4» S» U» w» y» » Ÿ» å» ç» C½ E½ g½ i½ k½ m½ Š½ ½ •½ —½ ²½ ´½ ½½ ¾½ ¿½ À½ È½ É½ Ñ½ Ó½ ×½ Ø½ à½ â½ ÿ½ ¾ Ä¾ Å¾ Û¿ Ý¿ HÁ JÁ AÂ CÂ iÂ kÂ ¹Â ºÂ ÎÂ ÐÂ ‡Ã ˆÃ ŽÃ Ã °Ã ²Ã >Ä @Ä PÄ RÄ wÄ xÄ ÃÄ ÅÄ ñÄ óÄ Å Å >Å @Å ÄÅ ÅÅ —Ç ˜Ç ¡Ç ¢Ç +È ,È .È 0È 3È 6È 9È <È ?È BÈ CÈ DÈ FÈ QÈ SÈ yÈ {È }È È ¨È ªÈ ÌÈ ÎÈ ÕÈ ×È ÛÈ ÜÈ áÈ âÈ äÈ åÈ êÈ ìÈ îÈ ðÈ òÈ ôÈ ÷È øÈ É É 0É 2É UÉ YÉ {É }É ƒÉ ÉË ØË ÚË ØÌ ÛÌ Í Í #Í %Í CÍ EÍ NÍ UÍ XÍ ZÍ hÍ iÍ wÍ yÍ žÍ Í ÅÍ ÇÍ ØÍ ÙÍ ìÍ îÍ Î Î Î Î =Î ?Î cÎ eÎ ŠÎ ŒÎ ±Î ³Î ØÎ ÛÎ ÿÎ Ï cÏ „Ï Ï Ï ”Ï –Ï ñÏ ùÏ úÏ ÿÏ Ð Ð Ð Ð Ð Ð Ð Ð Ð Ð ‚Ð §Ð ¨Ð ÖÑ ×Ñ fÒ nÒ pÒ qÒ rÒ sÒ tÒ Ò Ò £Ò ©Ò ªÒ «Ò ÆÒ ÈÒ ÕÒ ×Ò êÒ ìÒ Ó Ó Ó Ó MÓ PÓ ½Ó Ô ÖÔ ×Ô ðÔ Õ Õ >Õ ×Ö ØÖ ßÖ áÖ 8× 9× P× Q× ÊØ ËØ ÍØ ÏØ ÒØ ÕØ ØØ ÛØ ÝØ ÞØ ßØ àØ «Û Û ÇÛ ÊÛ âÛ lÜ óÞ õÞ ß ß á á á á þâ ã Úã åã æã çã `å få Bé Pé úé !ë @ì Aì Bì Hì Iì Pì Qì [ì œì Ÿì ¡ì §ì ¨ì «ì ¬ì ±ì ²ì ¶ì ·ì ¹ì ºì Ãì Äì Íì Îì Òì Óì Üì Ýì åì çì òì óì ÷ì øì üì ýì í í í í í í í í #í $í &í 'í .í /í 7í 8í @í Aí Gí Hí Ií Jí Oí Pí [í \í fí hí jí lí wí xí ƒí „í í í “í ”í –í —í ™í ší £í ¤í ©í ªí ²í ³í ·í ¹í »í ¼í Äí Æí Èí Éí Ñí Óí Õí Öí ãí åí éí êí õí öí ÿí î î î î î î î î î î î #î $î *î +î ,î -î 1î 2î =î ?î Cî Dî Hî Kî Nî Qî Tî Wî Xî Yî _î `î rî zî {î …î †î ‘î ’î “î ¤î ¥î Üî Þî îî ïî "ð 'ð (ð 2ð 4ð <ð =ð Cð Eð ~ñ ‰ñ Šñ •ñ –ñ —ñ {ò |ò ¨ò ©ò êò ìò íò îò ðò ›ó Ýó iô jô iö jö ®ö øö ö÷ ø 3ø Lø Wø Xø aø ø ‡ø ‰ø —ø éø òø ôø ù ù >ù ?ù Aù Gù Hù Mù Nù Rù Sù Zù [ù cù dù fù gù nù où wù xù ‚ù ƒù ‡ù ˆù Žù ù “ù ”ù ˜ù šù ù žù ù ¡ù £ù ¤ù ¨ù ©ù ´ù µù ¶ù ·ù Ãù Äù Îù Ïù Õù ×ù Ùù Úù ßù àù äù åù çù èù ìù îù ðù ñù øù ùù ú ú ú ú ú ú ú ú ú !ú %ú &ú -ú .ú 3ú 4ú >ú ?ú Mú Nú Uú Vú ^ú _ú hú iú lú nú pú qú sú tú vú wú yú zú }ú ~ú †ú ‡ú ú ‘ú –ú —ú œú ú ú ¢ú ¤ú ¦ú ¬ú ú ¯ú °ú ²ú ³ú ¸ú ¹ú Äú Åú Çú Èú Õú Öú Ûú Üú çú éú ðú òú öú ÷ú ùú úú ûú üú û û û û û û û û û û û û #û $û +û ,û -û .û 7û 9û @û Aû Cû Eû Kû Lû Rû Tû Zû [û ]û ^û bû cû nû oû zû {û |û }û †û ‡û ˆû ‰û û Žû ˜û ™û Ÿû û §û ©û û ®û °û ±û µû ¶û »û ¼û Åû Æû Ìû Îû Õû Öû Øû Ùû àû áû ëû ìû òû óû þû ÿû ü ü ü ü ü ü !ü "ü +ü ,ü /ü 0ü 1ü 2ü ;ü <ü >ü ?ü Cü Fü Hü Iü Nü Oü Qü Rü Xü Yü _ü `ü cü dü mü nü pü qü zü {ü ~ü €ü ‚ü ƒü …ü †ü ‡ü ˆü ‹ü Œü Žü ü –ü —ü ü žü ¢ü £ü ¯ü °ü ±ü ²ü ¾ü ¿ü Æü Çü Ïü Ñü Øü Ùü Ûü Üü ãü äü ìü íü öü øü ùü úü ý ý ý ý ý ý ý ý ý ý ý ý $ý %ý 0ý 2ý 8ý 9ý Aý Bý Dý Eý Ký Lý Pý Qý Sý Tý Vý Wý ]ý ^ý `ý aý iý jý vý xý {ý |ý €ý ý Žý ý “ý ”ý •ý –ý šý ›ý ý ¡ý ¥ý ¦ý «ý ¬ý ³ý ´ý ¾ý ¿ý Çý Éý Êý Ìý Òý Ôý Øý Ûý Þý áý äý æý çý fþ §¨±ÄÉËïñG I \ Š ÿ ? Ú Û ß â øû ; ? e g l m q r v w ~ € ‚ „ † ‡ ¥ § ® ¯ ° ± ¶ É Í Ï Ñ Ó × Ø ï ñ ú û 57@AGHJQZ\_acd‚„…†•™Ÿ¢¤¥¦º¼½¾ÇÈÍÏØÚÜÝñúûüý!":<CDLMQ€†‡Ž˜¼¿ÀÁÂÊËÐþ$%+\jkrƒ†ˆŠ‹Ÿ¡§¨«¬¸¹ÀÂËÍÏÐíïcghopxz{|~¯±ÖØ!%&/0:HLNOPST— ¡¨ª«¬¯°óúûýþ&ëìOSxy†¥§¨ÊÌ)+13SUy{‡‰ ¢ðö÷ 'Xlpqrtª¬ÌÎýÿ&(JLMNWX]_hjlmŠ“”•–Ÿ ¥§°²´µ¹»ÒÕÞßàáêëðòûýÿ "+-MO{}¦¨ÓÕýÿ%'+,nrsxy†‡‰ÅÇÍÏñóYZtv§°±¶·¸ÎØÚäåç$)+34>?@CDHIQ‘œž¦§©ÊÏÐÕÖÞßäåg i • — ¯ ¹ º × Ù !!2!:!@!B!µ#$#$$$,$>%¡&£&¬&®&Ì&Î&ñ&ó&ù&û&''('/'1'7':'_'f'g'l'm's'v'w'x'{'|''Ÿ'((((((((("(L(l(£(Ð())***<* *Ã*Ð*+M+j++’+,’,—,˜,B-D-u-ú-.0.3.4.:.;.A.X.`.c.d.e.l.Ë.Ð.Ñ.×.Ø.Ü.Ý.å.Ü1ã1ä1í1î1õ1ö1M2R2S2\2]2d2z22ƒ2†2ˆ2Š2‹2²2º2»2¼2½2Å2Æ2Ò2Ô2Ú2Û2à2á2ì2í2ò2ô2õ2ö2ü2Ì3Ó3Ô3Û3Ü3Ý3Þ3è3é3ò3ô3õ3ö3ø3ù34444"4$4-4/41424M4O4T4U4V4W4_4a4j4l4n4o4‹44Ý6ì6m7x7z7}777ƒ7ˆ7Š7É7Ë78888A8C8 9 9ß9à9::|:}:;;=;];_;‘;’;¯;³;<<<#<$<(<)<4<6<7<8<:<;<><@<[<]<e<f<g<h<k<l<u<w<y<{<}<~<š<œ<(>H>Í>Ï>Ø>@w@{@|@~@@€@BBC0C¯DµD·D¼D½DÀDE$E%E'E(E1E3EFFF F"F'F(FGGMGZG[GeGfGmGnGGGµG·GÛGÝGâGãGëGìGïGñGóGõG÷GøGHHH H%H&H)H6H9H;H=H?HAHBH`HbHhH¶HéHþHIIII@I_IçIõIJ_JÙJÛJÿJK%K'K0K2KSKUKÙKÛKäKæKÿKLLL"L$LÿMNúNüNOO:OO©O®O¯O¶O·O¼O½O¿OÀOÂOÃOýOþO~P„P…PˆP‰PŒP"Q'Q)Q2Q4Q6Q7QTQVQ`QaQ€Q‚QÌSÜS¤U¦U°U²UXXXXXXX(X°X±X´X¿XÁXÄXmYüYþYüZýZÌ\è\2]4]?]Y]a]s]PaZafalaÁaÎa×aØaMbObÏb×bØbÚbÛbäbceÁgÈgÊgÌgÎgÐgÑgígîgïgˆi‰i‹iŒi“i”i–i—iœii£i¤ii®i²i³i¾i¿iËiÌiÑiÒiÞißiçièiïiñi÷iøiþiÿi jjjjEjFjIjJjPjQjWjXj_j`jljmjxjzj~jjjƒjˆj‰jj‘jœjjŸj jåjçjèjéjïjðjôjõj/k0k5k6k7k8k?k@kEkFkGkHkSkTkŠk‹kŒkkk’kÞkâkãkèkékòkll llll$lølúlmmmm+m-m2m4mMmOm‚m„m¿mÁmËmÍmÚmÜmômömþqrrrr rrérër-t0t4t5t7tAtÆtèuîuïu÷uøuúuvLvMvTvXvZv[v\vevwwKwMw^w`ww’w˜wšw¹w¾wÀwÂwÆwÇwÞwàwæwèwOxQxUxVxuxwxœxžx¤x¥x¯x°xµxÍxÕx×xÝxßxáxâxþxy/yJy®y°yýyþyCzDz„z›zŸ{ {³{Á{Ä{É{=|?|K|L|\|^|}¦}K~L~³~Á~VhöR‚_‚`‚a‚h‚i‚m‚IƒJƒI„J„_„q„©…¯…±…½…¾…Ã…Å…Æ…Ç…Í…Ý…††† †"†$†c†e†††ˆ†¨†ª†Ë†Í†}‡~‡z‰{‰€‰‚‰¢‰¤‰Å‰Ç‰é‰ë‰VŠXŠ_Š`ŠyŠ{ŠÀŠÂŠSŒTŒ/135UW{}¡£ÆÈÎÐïñó=ŽFŽGŽLŽMŽOŽPŽVŽÜŽÉËÑÓòô‘$‘%‘'‘9‘;‘\‘^‘d‘f‘i‘k‘Œ‘Ž‘.’5’7’;’<’D’Ä’Ò’Ó’Ù’Ú’Ü’Þ’ç’è’ê’Z”[”Z•[•ª—«—³—µ—Ö—Ø—ú—ü— ˜"˜Z˜[˜j˜o˜p˜q˜r˜y˜{˜|˜}˜€˜‚˜¡˜£˜1™7™8™:™;™=™Ö™Þ™á™ã™ä™é™&š'šXšYšmštšvšyš{š}šš„š…šš›š¥š¦š¯š°š±š²šºš»šÄšÆšÇšÈšÊšËš_œ–œVWFžHž]ŸmŸpŸrŸzŸ{Ÿ|Ÿ~Ÿà ç è ñ ò ó ô ÿ ¡¢¢O¤P¤¤¤¦¤¸¤º¤}¥¥O¦Á¦(§2§3§9§;§<§=§@§M§N§à¨ä¨æ¨ê¨ë¨í¨õ©þ©ª ªªøª«««««&«1«3«<«>«I«J«"#'(/8=?@ACDER[]efopxy £¦©«¸ºƒ®…®‡®‰®Š®®®–®—® ®¡®¥®¦®ª®«®®®®±®²®´®µ®¹®»®½®¾®Æ®Ç®Ï®Ð®Ñ®Ò®×®Ø®Ù®Ú®å®æ®ï®ð®ò®ó®ü®ý®¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯"¯#¯)¯*¯,¯-¯5¯6¯7¯8¯E¯F¯O¯Q¯R¯S¯Y¯Z¯`¯a¯j¯k¯q¯r¯z¯|¯‚¯ƒ¯Ž¯¯’¯“¯™¯š¯œ¯¯¡¯¢¯¬¯¯®¯¯¯´¯µ¯·¯¸¯¾¯¿¯È¯É¯Ñ¯Ò¯Ø¯Ú¯á¯â¯î¯ï¯ð¯ñ¯û¯ü¯ÿ¯°° ° °°°° °!°)°*°.°1°4°5°=°>°E°F°M°N°T°U°Y°Z°e°f°n°o°r°s°|°~°…°†°Š°Œ°°Ž°’°”°™°š°ž°Ÿ°§°¨°´°µ°»°¼°¾°¿°À°Á°Ç°É°Ò°Ó°Õ°Ö°â°ã°ë°ì°ó°ô°ú°û°±±±± ±±±±±± ±!±,±-±.±/±5±6±9±;±=±>±B±C±E±F±H±I±P±Q±X±Y±Z±[±`±a±g±h±i±j±v±w±€±±Š±Œ±’±“±œ±±Ÿ± ±©±«±±®±´±µ±À±Á±Â±Ã±Ï±Ð±Ô±×±Þ±ß±á±â±æ±è±î±ï±ð±ñ±ö±÷±²² ²²²²²²² ²*²+²1²3²;²<²>²?²C²D²H²I²P²Q²U²V²X²Y²_²`²l²m²r²t²v²w²y²z²²‚²Œ²²’²“²›²œ²²ž²¨²©²ª²«²´²µ²Ã²Å²Ë²Ì²Ó²Õ²Ü²Ý²ã²ä²å²æ²ï²ð²ô²ö²÷²ø²ü²ÿ²³³ ³ ³³³³³³³³³ ³#³&³(³)³*³+³,³>³?³r´Š´‘´¡´û´ü´¾µÖµûµýµ¸¶º¶Ú¶Ü¶û¶ý¶·$·,·.· ¸¯¸k¹s¹t¹}¹~¹‡¹‰¹Ž¹¹‘¹½ ½J½K½M½O½R½U½X½[½d½e½g½¸½¼½½½È½É½Ð½Ñ½Ò½ð½ò½¾¾A¾C¾RÀTÀÀŸÀÆÀÈÀ ÁIÁÇÁÊÁÌÁÏÁÑÁÒÁÜÁßÁ£Â¥ÂÃÅÆÅ.Æ=Æ]ÆgÆhÆiÆoÆpÆvÆwÆ{Æ|Æ~ÆÆ‚ÆƒÆÆŽÆ•Æ–ÆžÆŸÆ¥Æ¦ÆªÆ¬Æ³Æ´ÆºÆ»Æ¿ÆÀÆÁÆÂÆËÆÌÆÍÆÎÆ×ÆØÆÙÆÚÆÛÆÜÆäÆåÆæÆçÆðÆñÆòÆóÆùÆúÆüÆýÆÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇÇ#Ç$Ç&Ç'Ç)Ç*Ç/Ç0Ç3Ç4Ç6Ç7Ç;Ç<Ç>Ç?ÇDÇFÇMÇNÇXÇYÇ]Ç^Ç`ÇaÇcÇdÇlÇmÇrÇsÇxÇyÇ€ÇÇƒÇ„Ç‹ÇÇÇ‘Ç“Ç”Ç–Ç—ÇžÇŸÇ¡Ç¢Ç¦Ç§ÇªÇ¬Ç²Ç³Ç½Ç¾ÇÂÇÃÇÅÇÆÇÈÇÉÇËÇÌÇÓÇÔÇÜÇÝÇåÇæÇïÇñÇóÇôÇöÇ÷ÇùÇúÇÈÈ È ÈÈÈÈÈÈÈ"È$È)È*È+È,È3È5È8È9ÈBÈCÈIÈJÈOÈPÈVÈWÈYÈZÈaÈbÈkÈlÈsÈtÈvÈwÈ€È‚ÈƒÈ…È‹ÈÈŽÈÈ’È•È˜ÈšÈ›ÈœÈŸÈ¡È¢È£È»È¾ÈÉÉ ÉÉÉÉÉÉÉ%É&É'É(É1É2É7É9ÉBÉDÉFÉGÉgÉhÉiÉjÉkÉlÉrÉsÉxÉýÉÊ Ê£Ê¤Ê4Ë5ËÌ Ì»ÌIÍKÍQÍSÍpÍrÍrÍtÍtÍuÍuÍwÍxÍzÍ{Í}Í~Í†Í‰Í”ÍšÍ žŸêëQR· ¸ ‚ƒˆ‰~¸¹[\‘#“#B$D$Ö(×(Á*Â*¶0·0X5Y599;;I>J>ÊCËC=K>K}Q~QàTáT=X>XÊ[Ë[>h?h'l(l3r4rßuàu¿|À|ËÌÖ„×„:‡;‡ùŒúŒU’V’ö”÷”4—5—ž™Ÿ™ÉÊZ¡[¡y£z£]¥^¥“«ó«<=ö¯÷¯±±e¸f¸,».»i»j»‰¾Š¾ÃÃÅÅÆÆÇËÈËóÌôÌÏÏÁÐÃÐìÐíÐ&Ö'Ö1Ù2Ù^ßlßmß©ßœáá/ç0ç'é(éËïðu÷v÷ÅúÆú"ý#ýHþIþRSùúãäÏÐ' ( 9:žŸBC78½¾¦ § $!$e$f$¬))—.˜.Ñ041`6a688þ;ÿ;œBB¢D£DlFmFÑNÒNTTXWX’Z“Z’`“`ccßfàf¢j£jmm‡nˆnNqOqfv™v†x‡xIzJz®{¯{€ €”„•„#ˆ$ˆŠŠ¥Ž¦Ž““/–1–L–M–å›ç›ê›ë›¸¹îžïž’ “ Ô¦Ö¦ô¦õ¦§§¾¨¿¨©©««Œ®®ì°í°µ‚µ@¶A¶-¹.¹º‘º=»>»æ½ç½ÀÀ7Á9ÁfÁgÁÆÃÇÃüÅýÅ½È¾È=Ë>ËžÌŸÌÚÍÛÍSÒTÒÿÓÔÆ×Ç×ÚÚÝ‘ÝKßLßÕàÖà$á%áôâõâ9ç:ç¤è¥è€êêÏëÐë;í<íRîSî ð ð´óµózö|ö¦ö§ö¢ø£ø%û&û=ý>ýÑÒDEKL÷øNPstƒ„AB&(ÕÖøùÂÃCD•$–$ï(P)û+ü+22–3—3::i?j?xByBöFøFdGeGøKùKUOVO*Q+QŒUUcXdXÒ\Ó\Â_Ã_‡dˆdÇkÈkãkäktouoQsRsBvCv:x;x^y_yÚ{Ý{)~*~…®…î‰ï‰^‹_‹Ž‘‘©”ª”€˜˜QšRšMNEŸFŸŽ¡¡[¢\¢££Õ¤Ö¤Y¦Z¦+§,§»©¼©F¬G¬de²®³®´´Ù¶Ú¶ º7º°¼±¼ÂÂŠÃ‹Ã)Å*Å-É.É Ì Ì†ÍˆÍÊÍËÍÝÐÞÐÕÕIÖJÖw×x×ÀØÁØ¼Û½Û€ÞÞµà¶àå åWæXæÚèÛè*ì+ìîîuïwïzï{ï¸ò¹òõõ¨ù©ù‚ûƒûíý-þYþœþÖ×VW‚ƒ®;!R>7A8A—F˜F$I%IFLILÌPÍPsStSVV½Y¾YU^V^tdudÁhÂh.leláoâo“u”užŸ`€b€Ð€Ñ€Â‡Ã‡°‹±‹õŒöŒDŽEŽT‘U‘]’^’x˜y˜ãž!£"£ä¥å¥Ÿ© ©’¯“¯u³v³€¶¶F¸H¸ˆº‰º™ÀšÀèÂéÂ‘Æ“ÆÁÆÂÆUËVËüËýËÏÏ0Ò1ÒÕÕÞÛßÛMÞNÞ8á9á#ã$ãhåjå×èØèííôñõñˆôÀô—ø˜ø¤ú¥úíûîû¿üÀüîï¼½âãíî#$:;¼½12ÖØ½ ¾ ˜'™'ê+ë+Ÿ0 0š5›5(9)9;‚;>>CDDDaFcFHHáKãKæKçK‹OŒOfRgR{U|UyXzX@\A\åaæaeweÌhÍh!m"m§q¨qrtst¸xºx;{<{}‚}ˆ‰‚‚bƒcƒ††ˆˆõ‹ö‹wÐ¾”¿”ÊšËš23h i ù¢ú¢h¥i¥e¨f¨ô«ö«ä±å±Í´Ï´Ò´Ó´{¶|¶¸¸ŒººÚ¼Ü¼Û¾Ü¾ÛÃÜÃÐÆÒÆÇ.ÇeÉfÉ=Ì>Ì’ÎÝÎ<Ï=ÏEÓFÓÖÖ›ØœØ€ÝÝFàGà¿ãÀãÝåÞåüèýè?í@íwïxï•ð–ðAóBósôtôûöüöÙ÷Ú÷Zù[ùXÿYÿúûwx46¶ · _89–—²³ÿ³µ$$?(@(Î)Ï)ñ-ò- /!/@1A1·3¸3 6¡699;=<=A?B?¤@¥@æBçB%G&G€IIJJK§K²KÄKQOROHSISTT[V\V[W\W[ [X\Y\aaþdÿdˆe‰eægègLmMm/p0plqmqNrOr&t'tøuùuQ€R€åæcƒdƒ@„A„Ð…Ñ…‡ ‡ ‹!‹ŽŽ§¨ ‘¡‘S“T“K—L—ü˜ý˜£›¤›qžrž9¡:¡Ú¤Ü¤ ¥¥ù¦ú¦ë©ì©st’®“®„°…°ƒ´„´X¸Y¸¾¹¿¹H¾I¾÷ÁøÁ®Ã¯ÃÈÆÉÆ(Ì)Ì¨Ð©ÐfÔgÔSÖTÖäÛåÛ±ß²ßWåYå˜å™å.ç/ç³ð´ð¬óóëøìøºû»û·þ¸þÐþÑþéþêþÿÿÿÿ4ÿ5ÿLÿMÿeÿfÿ}ÿ~ÿ°±ÈÉ,- ˆ‰vw»¼o…†”ÇÈóôòóë!ì!³$´$G'H'>(?(Ê+Ì+«,¬,K/L/Ï3Ð3\8_8b8c8N;O;–=—=Ñ?Ò?aFbF~LL-O.O|?|é‚ê‚ÂˆÑˆÒˆðˆw‹x‹øù7’8’V•W•–š—šžž¢ ¢.£/£Ï¨Ð¨01±±z´{´¬¹¹»»B¼C¼•½–½LÁMÁÂÂYÄZÄÕÅÖÅËËEÑFÑJÖKÖê×ì×ØØ&Ü'Ü”ß•ß¹áºávæxæ·ç¸ç`éaéÂëÃë\ó]ó~÷÷ù’ù¯ù°ùSûTûQþRþ23ST79f g ÀÁ`a£¤^`cdKL/ 1 #!#ó#ô#µ&¶&(E(^+`+§+©+Ð+Ñ+£,¤,Ö.×.m1n1#3$3Ì8Í8ø;ù;9=:=@@™BšBH HäIåIÑNÒN¤U¥U\V]VìXíX[[e_f_`®`UbVb§f¨f>g?gƒi„illÅmÆmoŽo-r.rUwVwxyyy½z¾z}}ÿ~I€J€¢‚ß‚¬ƒƒ÷†ø†–ˆ—ˆLŠMŠ]^MNj•k•x™y™› ›òžóž¡¡¢£££U¦V¦ƒ©„©«®«ö÷\²]²1µ2µN·O·å¹æ¹-¼.¼f½g½XÁYÁ'Å(Å(È*È-È.È‰ÌàÌÍÍcÒdÒ§Ö¨Ö—Ù˜ÙÒÝÓÝ‰ãŠãë ë«ì¬ìñ ñ£ô¤ô[÷\÷ÑùÒùýûþû¡þ¢þ¥§«¬‰š›Ð45Ÿ D E =>AB‚ƒHIBCò"ó"3&5&X&Y&·(¸(*‘*Í+Î++-,-Ò/Ó/ê1ë14466Ç8È8µ9¶9<<À<Á<Á=Â=‡BˆBKELEçGèG9L:LµQ¶QƒT„TWWžZŸZâ^ã^ccÐiÑiœmmr r#r$r²t³tcwdw©zªzü~ý~LM)‚*‚ÌƒÎƒÑƒÒƒ6‡7‡$‹%‹ŽŽ‹’Œ’””q•r•‚—ƒ—b˜d˜yšzšàžFŸ{ | ß¢à¢¥¥ê¦ë¦·ª¸ªß¬à¬±±Î·Ï·¹®¹¨¿©¿èÁéÁ4Ç5ÇHÊIÊÏÏÏÏFÓGÓqÔrÔ@×A×³ØÉØÊØäØÙÙäÛåÛÝÝ‡àˆàåå÷çøçÕëÖë1ð2ðòòcódóÎôÏôØøÙø¸ü¹üNÿOÿŽ Ú Û P Q Í Î ç è & ' À Á g h µ ¶ ° ± ý þ }" ~" $ $ Z& [& ã' ä' è( é( a, b, Î/ Ï/ D0 E0 4 4 E4 F4 ¶4 ·4 û7 ü7 9 9 Â: Ã: ÷< ø< L@ M@ F €F \J ]J )K *K çM èM ‰P ŠP T T "T #T i[ j[ ra sa He Ke j ®j Xm Ym ¤m ¥m q q åt æt Êv Ëv }x ~x @} A} ÷~ ø~ † ˆ Ä‚ Å‚ *† +† ˆ ˆ ’ˆ “ˆ ·Š ¸Š B C b‘ c‘ )“ *“ ø” ù” Ê– Ì– Ù– Û– ™ ™ è› é› öž ÷ž 4 5 ¤ ¤ º§ »§ B C y± z± ¶ ¶ dº eº Y¾ Z¾ [Á \Á ‰Å ŠÅ &É 'É ðË ñË iÏ jÏ ¯Ò °Ò VÔ WÔ Ø Ø oÙ pÙ ùÞ úÞ å å ué vé eî fî ¹ò ºò ö ®ö hû iû Aþ Bþ g h ì í A B 4 5 Ê Ë : ; ; < ï ð Ž ë ì Ê Ë ;" <" Ø$ Ù$ ±' ²' W+ X+ - - q0 r0 µ3 ¶3 Ê6 Ë6 Ÿ8 ¡8 ¤8 ¥8 ã= ä= N? O? MB OB hB jB }B ~B íB îB ,C -C CC DC mC nC ›C œC _D ‘D ¸D ¹D ÕD ÖD èD éD üD ýD "E #E >E ?E RE SE tE uE –E —E ³E ´E ÓE ÔE íE îE F F 8F 9F ]F ^F F ‚F ¡F ¢F ´F µF æF çF G G *G +G YG ZG DH EH [H \H |H }H °H ±H íH îH I I 0I 1I cI dI ‡I ˆI ¶I ·I ÚI ÛI òI óI J J WJ sJ ÐJ ÑJ BK CK ÂK ÃK dL eL ¸L ¹L ãL äL 8M 9M rM sM ²M ³M ãM äM gN hN £N ¤N ÍN ÎN ýN þN 9O :O uO vO ºO »O ëO ìO cP dP ×P ØP Q Q KQ LQ ‰Q ŠQ ¾Q ¿Q R R †R ‡R ·R ¸R çR èR >S ?S †S ‡S ËS ÌS KT LT ™T šT ÃT ÄT ïT ðT SU TU ‹U ŒU ÈU ÉU V V JV KV V ‘V ¹V ºV yW zW äW åW X X FX GX šX ›X ÚX ÛX @Y AY ¦Y §Y ×Y ØY #Z $Z UZ VZ zZ {Z ¤Z ¥Z çZ èZ ,[ -[ o[ p[ µ[ ¶[ \ \ i\ j\ Ñ\ Ò\ ü\ ý\ L] M] {] |] ½] ¾] ^ ^ ™^ š^ ý^ þ^ f_ g_ 4` 5` Œ` ` À` Á` a a Ja Ka £a ¤a b b Wb Xb ‘b ’b :c ;c ´c µc ûc üc Ld Md ƒd „d ³d ´d e e Ue Ve ˆe Še ¾e Àe f f 7f 9f nf pf Âf Äf g g Fg Gg rg tg Óg Õg h h „h †h Ùh ÷h ni oi j j ¦j §j k k ’k “k =l >l ûl ül m €m n n Ùn Ún Šo ‹o Lp Mp µp ¶p Hq Iq r r œr r s s ¸s ¹s Qt Rt ãt ät ]u ^u Ìu Íu Šv ‹v ív îv nw ow x x ex hx yx Žx ¬x ®x ¶x ¸x ãx äx y y 8y 9y Qy jy êy ëy gz hz èz éz g{ h{ { ¡{ æ{ ç{ –| —| ý| } } !} 7} 8} N} O} c} d} v} w} Ž} } ±} ²} ¿} À} Ï} Ñ} Ü} Þ} ƒ ƒ š… ›… T‡ U‡ ‰ ®‰ ·Œ ¹Œ ÌŒ ÍŒ 3 B A‘ B‘ l“ m“ É– Ê– ¬˜ ˜ Z› [› Íž Þž QŸ bŸ û¤ ¥ ¥ ËÈ ÌÈ ÎÈ ÆË ÇË PÐ SÐ ´Ð µÐ \Ñ _Ñ ÄÑ ÇÑ eÒ hÒ `Ô cÔ ÉÔ ÌÔ Õ Õ ¶Õ ¹Õ þÕ Ö .Ö 1Ö ßÖ âÖ û× þ× úØ ýØ ¹Û ¼Û 'Ü *Ü yÜ |Ü ÁÜ ÄÜ ZÝ ]Ý ÀÝ ÃÝ Þ Þ ¥Þ ¨Þ úÞ ýÞ Rß Uß Éß Ìß ýß à 6à 9à ™à œà äà çà #á &á Àá Ãá â â nâ qâ &ã )ã ïã òã Mæ Pæ Âæ Åæ "ç %ç Ýç àç [è ^è ¨è «è é é éê ìê ?ë Bë hë kë Cï Fï lï oï Qñ Tñ #ú &ú Œü ü òü õü úü ýü JM^ai l 25ëîOPuxÇÊîñÎ"Ï"Ø"Û"õ"ø" ##s#v#¸#»#Û#Þ#®$±$Ë$Î$h&k&ƒ&†&æ'é'–*™*W+Z+Ù,Ü,¥1¨1â1å1¾3Á3Ý3à3º6½6Å7È7Z:]:ÿ=>??g@j@VAYA²CµCøCûCÃPÆPƒR†R›SžS UU8U;UíUðUKVNV½VÀViXlXóXöXXY[Y‰ZŒZçZêZ![$[f\i\+].]N]Q]o]r]ª^^Û_Þ_/`2`h`k`£`¦`Ý`à`í`ð`þ`accxc{cc°cµd¸d½dÀd e euexe´e·eðeóeŒff°f³fuixiçjêjBmEmpp~qq2r5rïsòsÛvÞv$x'x—yšyŽz‘z±|´|§}ª}Ž‘ÂÅÒÕãæ¬€¯€DƒGƒ€ƒƒƒ¥ƒ¨ƒÌƒÏƒðƒóƒé…ì…3‡6‡q‡t‡ª‡‡ÈˆËˆûˆþˆ7‰:‰\‰_‰‰„‰¥‰¨‰È‰Ë‰î‰ñ‰ŠŠ:Š=ŠSŠVŠÐŠÓŠ ŒŒJŒMŒ[Œ^ŒxŒ{Œ€ŒƒŒÆŒÉŒíŒðŒ?B[^,‘/‘P‘S‘z‘}‘§‘ª‘Ò‘Õ‘G”J”––&—)—þ—˜Æ™É™ß›â› £NŸQŸð ó ¡¡»¢¾¢N£Q£`£c£¤¤M¤P¤o¤r¤¤“¤°¤¶¥Ð¥Ó¥‚§…§{¨~¨›¨ž¨ö¨ù¨·©º©"ª%ª ««6«9«Q«T«¬¬?¬B¬t¬w¬çê÷ú•¯˜¯Î¯Ñ¯·°º°ë°î°y±|±~····º·¿·Â·¸¸¦º©ºÅºÈº:¼=¼t¼w¼¼“¼¼°¼æ¼é¼î¼ñ¼d½g½x½{½±½´½¿¾Â¾ü¾ÿ¾¿¿5¿8¿þ¿À À#À@ÀCÀzÀ}ÀFÂIÂdÂgÂ²ÂµÂ®È±ÈäÌçÌÐ"ÐÏÓÒÓÙÙCÙFÙ‡ÙŠÙÈÙËÙRÚUÚŸÚ¢ÚÜ„Ü¥Ý¨ÝIÞLÞqÞtÞ³Þ¶ÞØÞÛÞýÞß#ß&ßFßIßrßuß•ß˜ß·ßºßÚßÝßýßà‚ã…ãýãä"ä%äÈçËçíçðçèè/ê2êLêOêoêrê’ê•êµê¸êÙêÜêkíní•ï˜ï¹ï¼ï4ö7öWöZöËöÎöÅ÷È÷é÷ì÷ øøŒùù²ùµùüùÿù…úˆú§úªúýýpýsý03`c–™òõ@C‹Ž±´ðó7:\_„¦¨ÊÍíð9 < ^ a ‚ … ¨ « kn…ˆ*+¤§¿Ââå ,/Y[|§ªÁÄ47íð-0{~IL±&´&H(K(Ñ,Ò,x- //m/p/005282'5*5Ù?Ü?ü?ÿ?üCÿC D#DÂDÅDåDèDE E=E@EaEdE†E‰EªEEÕEØE,F/F›FFÔF×FåFèFõFøFTGWG”J—J"K%KJKMKœKŸK]P`PàPãP QQ3Q6Q]Q`Q‡QŠQ±Q´QÝQàQ RR4R7RXR[RƒR†R¦R©RÛRÞRS S¤T§TÉTÌTòTõTUU?UBUcUfU‡UŠU«U®UÑUÔUVVCVFV«V®VšYYÅYÈYÍYÐY+Z.ZNZQZö`ù`!a$aDaGaŒaaæbéb ccŒccµc¸c°g³gògõghh4h7hYh\h h£hÚhÝhii&i)iKiNiqiti|ii¤i§iâiåiêiíi„k‡k¨k«kåkèk«l®lÒlÕlölùl;m>mWmZm}m€m¢m¥mÿmn;n>nunxnšnn¿nÂn2o5oWoZoo‚o¥o¨oo°oÓoÖoûoþoq"q[q^qCrFrr’r³r¶rÛrÞrsss‚s t£tPuSuIvLvgvjvävçvÌxÏxZz]zz„zv{y{š{{½{À{ä{ç{||€€‡€Š€€°€ð€ó€ehÏÒöù#‚&‚°‚³‚Ð‚Ó‚9ƒ<ƒb…e…ƒ…†…… …Ä…Ç…é…ì…†!†l†o†›†ž†¿†Â†‡‡X‡[‡¶‡¹‡#ˆ&ˆŒˆˆŠŠ™ŠœŠ3‹6‹TŒWŒ€ŒƒŒ¬Œ¯ŒÙŒÛŒ?BØÛ;Ž>ŽdŽgŽ°Ž³ŽÖŽÙŽ7:‰Œµ¸"•%•·•º•ã•æ•.›1›q›t›²›µ›×›Ú›+ž.ž E H h k ž¦¡¦Ù§Ü§.©1©!°$°5³8³§¶ª¶¸¸2¸5¸¹„¹ž¹¡¹ÄÄ<Ä?Ä_ÄbÄ¢Ä¥ÄòÄõÄ'Å*ÅOÅRÅžÅ¡ÅíÅðÅDÆGÆŽÆ‘Æ€ÙƒÙ8Ú;ÚúÚýÚMÛPÛpÛsÛ•Û˜ÛšÞÞíàðàiâlâ–â™â»â¾âã“ã¶ã¹ãÜãßã$ä'äKäNä»ç¾çè èsévé—éšé½éÀéâéåéê ê,ê/êpêsêûëþëAìDìdìgì‡ìŠì«ì®ìÎìÑìòìõìíí=í@í`ícíƒí†í¦í©íËíÎí‹ñŽñ²ñµñÚñÝñòò'ò*òGòJò°ô³ôÝôàôõõ+õ.õPõSõuõxõœõŸõÁõÄõçõêõ öö1ö4öXö[ösøvø™øœø¿øÂøãøæø¦û©ûÊüÍüðüóüýý;ý>ýaýdý‡ýŠýý°ýÓýÖýùýüýþþ*þ-þQþTþvþyþ›þžþÇþÊþÿÿ(ÿ+ÿMÿPÿyÿ|ÿžÿ¡ÿÃÿÆÿþÿ ! $ D G O R s v – ™ » ¾ Ý à & ) > A c f ˆ ‹ ¬ ¯ Ò Õ Ü ß " % M P „ ‡ Ñ Ô E H » ¾ / 2 ½ À Ø Û x { › ž À Ã ä ç , / O R > A Ñ Ô õ ø H K m p ’ • ¸ » " J M p s – ™ & ) K N p s u x ¢ ¥ o# r# •# —# »# ¾# à# ã# $ $ 0$ 3$ ~$ $ ¤$ §$ Ö( Ù( û( þ( ") %) Y* \* }* €* ¡* ¤* á* ä* + + _+ b+ ‚+ …+ + °+ &, ), J, M, q, t, þ0 1 1 !1 F1 I1 o1 r1 |1 1 3 3 53 83 X3 [3 Œ4 4 Ø4 Ú4 û4 þ4 ¤8 ¦8 Ç8 Ê8 59 89 v9 y9 –9 ™9 ¶9 ¹9 Ö9 Ù9 : : V: Y: v: y: H= K= ©= ¬= •> ˜> ä> ç> ]? `? ? „? ¦? ©? Ì? Ï? ò? õ? @ @ >@ A@ g@ j@ sA vA ¸A »A ÙA ÜA ¾C ÁC þC D D "D æD éD 1E 4E ÷E úE F F =F @F `F cF †F ‰F ŽG ‘G *H -H OH RH vH yH œH ŸH ÀH ÃH ÞH áH I I OI RI xI {I ÙJ ÜJ (K +K jK mK K “K L L |L L JM MM pM sM »M ¾M áM äM N N JN MN pN sN ’N •N ¸N »N ßN âN O O 4O 7O XO [O {O ~O àO ãO P P ,P /P TP WP P ‚P ¥P ¨P NQ QQ ¼S ¿S ™T œT «T ®T O^ R^ _ _ &_ )_ je me íf ðf Çi Êi ‚j …j ˜m ›m To Wo Óo Öo Ûo Þo ûo þo p p >p Ap ^p ap †p ‰p p °p õp øp q q ;q >q bq eq ¨q ªq áq äq šr r “s –s ¶s ¹s Ûs Þs t t /t 2t Vt Yt {t ~t ›t žt ,u /u «u ®u v v .v 1v óv öv w w .y 1y z z ~{ { ¶{ ¹{ ò{ õ{ ¥| ¨| Ò| Õ| ú| ý| e} h} } } ²} µ} Ù} Ü} ~ ~ G‚ J‚ ‚ ’‚ Dƒ Gƒ kƒ nƒ ÷„ ú„ ö… ù… † † H† K† ‡† Š† °† ³† œˆ Ÿˆ Äˆ Çˆ ðˆ óˆ ‰ ‰ >‰ A‰ ŠŒ Œ ¨Œ «Œ ãŒ æŒ o r t˜ w˜ Ä˜ Ç˜ ê˜ í˜ J™ M™ ‹™ Ž™ ²™ š W¡ Z¡ ˜¡ ›¡ ¾¡ Á¡ ¢ ¢ ‹¢ Ž¢ ä¢ ç¢ ì¢ ï¢ Ê£ Í£ ñ£ ô£ ¤ ¤ Q¤ T¤ §¤ ª¤ Î¤ Ñ¤ ¡¥ ¤¥ É¥ Ì¥ ¦ £¦ é¦ ì¦ š® ® ¿® Â® ?± B± i± l± G´ J´ n¹ o¹ ’¹ •¹ Ë¹ Î¹ º º Jº Mº qº tº ’º •º ¸º »º Ûº Þº &» )» R» U» v» y» œ» Ÿ» B½ E½ f½ i½ Š½ ½ ±½ ´½ þ½ ¾ GÁ JÁ @Â CÂ ÍÂ ÐÂ Ã Ã ¯Ã ²Ã =Ä @Ä OÄ RÄ ÂÄ ÅÄ Å Å =Å @Å CÈ FÈ PÈ SÈ xÈ {È §È ªÈ ËÈ ÎÈ ÔÈ ×È É É VÉ YÉ zÉ }É ‚É …É ¨É «É ÍÉ ÐÉ ;Ê >Ê `Ê cÊ …Ê ˆÊ Ê Ê ²Ê µÊ ×Ê ÚÊ üÊ ÿÊ Ë #Ë GË JË Í Í BÍ EÍ vÍ yÍ Í Í ÄÍ ÇÍ ëÍ îÍ Î Î <Î ?Î bÎ eÎ ‰Î ŒÎ °Î ³Î ØÎ ÛÎ þÎ Ï bÏ eÏ “Ï –Ï oÒ rÒ ŒÒ Ò ¦Ò ©Ò ÅÒ ÈÒ éÒ ìÒ Ó Ó Ó Ó ÇÓ ÊÓ Õ Õ ÜØ ßØ ÆÛ ÊÛ eÜ hÜ òÞ õÞ ß ß á á ýâ ã âã åã `å cå Gê Jê Vî Yî `ð að ëò îò æø éø ù ù åý èý ÿý þ -þ 0þ [þ ^þ [ ^ ß â < ? d g ¤ § î ñ „¹¼9<ûþž¡ìï®±ÕØMP©¬PS†‰¢¥ÉÌ(+RUx{Ÿ¢ ilqtüÿ%(ILÒÕ"LOz}¥¨ÒÕüÿ$'ÄÇðósv” — ¬ ¯ Ö Ù !!$$™$œ$ &£&Ë&Î&ð&ó&u'x'œ'Ÿ't-w-›-ž-Â-Å-é-ì-b.e.(1+1K1N1ó2ö2ó3ö344L4O4Š44‡7Š7È7Ë7@8C8°;³;5<8<Z<]<™<œ<Ì>Ï>ù>ü>?"?ŒGG´G·GÚGÝGHH_HbH‡HŠHH°HØJÛJþJK$K'KRKUKØKÛKLL!L$LùNüNOO9O€^€a€€„€©€¬€Ì€Ï€ï€ò€9<^a„‡ÊÍíð‚‚† †b†e†…†ˆ†§†ª†Ê†Í†‰‚‰¡‰¤‰Ä‰Ç‰è‰ë‰UŠXŠxŠ{Š¿ŠÂŠ.1TWz} £ÅÈîñŽŽ:Ž=Ž~ŽŽ†Ž‰ŽÈËñô8‘;‘[‘^‘c‘f‘‹‘Ž‘²—µ—Õ—Ø—ù—ü—˜"˜z˜}˜¡˜£˜ÅšÈš^œaœƒœ†œ\Ÿ]Ÿ{Ÿ~Ÿ£¤¦¤|¥¥·º'³*³·¶º¶Ù¶Ü¶··P½X½\½_½ï½ò½¾¾@¾C¾QÀTÀœÀŸÀÅÀÈÀÜÁßÁ¢Â¥ÂÃÅÆÅfÆiÆ™ÈœÈ»È¾ÈÉÉfÉjÉ³Ì·ÌHÍKÍpÍrÍrÍtÍtÍuÍuÍwÍxÍzÍ{Í}Í~Í†Í‰Í”Í–Í—ÍšÍßbàbábâbõ€õ€K†L†Òn Òn Ön Ùn “ˆ “ˆ §ˆ ³ˆ ´ˆ ´ˆ Íˆ Üˆ ‰ %‰ 2‰ <‰ Ÿ‰ Ÿ‰ j¥ ‰¥ \¦ {¦ ´¦ Ô¦ § 9§ €§ § ÿ§ ¨ l¨ Œ¨ ø¨ © y© ™© ª ª jª Šª çª « f« †« Ú« ú« 9¬ Y¬ ›¬ »¬ # t ” á ® H® h® ¦® Æ® ¯ ;¯ o¯ ¯ ° ?° }° ° è° ± n± Ž± î± ² ^² ~² ã² ³ V³ v³ Î³ ï³ G´ h´ º´ Û´ 4µ Uµ Àµ áµ %¶ F¶ Á¶ â¶ I· j· ¤· Å· (¸ I¸ ¯¸ Ð¸ %¹ F¹ ©¹ Ê¹ º 1º –º ·º » #» r» “» ã» ¼ E¼ f¼ Ñ¼ ò¼ =½ ^½ ¼½ Ý½ T¾ u¾ Î¾ ï¾ q¿ ’¿ ú¿ À bÀ ƒÀ ÀÀ áÀ hÁ ‰Á ØÁ ùÁ JÂ kÂ ÏÂ ðÂ +Ã LÃ »Ã ÜÃ Ä .Ä kÄ ŒÄ ¾Ä ßÄ Å -Å eÅ †Å »Å ÜÅ Æ 3Æ lÆ Æ ºÆ ÛÆ Ç +Ç aÇ ‚Ç ±Ç ÒÇ È $È UÈ vÈ ¥È ÆÈ ÉÈ ËÈ ÌÈ ÌÈ „Î ÒÎ Ð QÐ µÐ äÐ ÿÕ /Ö y× ¬× ðã Mæ ÿí 4î ï Dï (û sû ‡û ‡û Öþ ÿ Ý Ïìö" #"&M&Ë'ç'A+X+¿3Þ3¢7Æ7á=>ð>?ccŽd¾dæn0oýw%x]‰‚‰KŒyŒîŒîŒ@@ñ“,”Ã›à›Ÿ4ŸÊ ñ ~¢¼¢£O£p¤‘¤ ¥ ¥Ô¨÷¨õª «7«R«$¼;¼G½e½¿6¿Ù9ÙDÙˆÙÛÛ‚Ü¡ÜGß\ßkççYílíóðôðÄñÄñºüÖüvwV1H ƒ ##¶,Ò,!-"-î./ï162‡7´7ÙCýC-FœFÕFöFÜRS›YÆY¨\©\Xt¡tì„&…Å…ê…m†œ†±Ž×Žt¨¨¨m²—²a¹‚¹¸Ö¸ÖÏàîà)â)âFâFâŸç¼ç5étéBìeìÄîïqñŒñ# 8 - P Ð Ð µ Ò , ', ¹. ¹. ÿ0 1 ö8 9 ´< í< \A tA ÝC ÝC +H PH áO P NT •T «` »` ñd _e ×f îf kj ƒj Ôo Üo t 0t V— V— ë˜ Œ™ 2¡ ™¡ a¦ ¦ Kº rº bÄ €Ä +È 3È DÈ QÈ CÍ ZÍ ñÏ 2Ð Ò §Ò Õ 2Õ ÊØ ÒØ ÛØ ÜØ aÜ fÜ ¼ã ãã .ê Hê åì èì í /í 6í 7í fí lí qí wí í ƒí Œí í ð \ð œø çø ú ú ú ú ¢ú Üú Éý þ Ã ‡£GjÓ /'/'Ò3Û3j7ˆ7[<š<F6F:OaO±XÐX5aZaˆi‰i”i³i½iÑiæiïiñiñiøiÿiEjFjPjPjQjXjxjyjzj‘jåjéj(k5k8k@kCkEkFkFkmk‹k¿mÚm {Ç{±…Ò…‘9‘]Ÿ|Ÿ9§9§Å²(³·.·J½R½»ÁÝÁ‚ÈšÈrÍrÍtÍtÍuÍuÍwÍxÍzÍ{Í}Í~Í—ÍšÍÌÈ ¥¥rÍrÍtÍtÍuÍuÍwÍxÍzÍ{Í}Í~Í—ÍšÍ‰ÿÿÿšZÀ^tuR\Ë6Nÿÿÿÿÿÿÿÿÿãvç h·®fÿÿÿÿÿÿÿÿÿ±GëìjÖ!ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ;(·\gÿÿÿÿÿÿÿÿÿÓ‘:ÏÄyÿÿÿÿÿÿÿÿÿ?yX $©.ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ£ ½(¶Ø*iÿÿÿÿÿÿÿÿÿwð1†+ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ8R@3|ÿžÿÿÿÿÿÿÿÿÿV}K;aæÿÿÿÿÿÿÿÿÿÄ<}@ ÿeGîÿŠhÿÿÿÿÿÿÿÿÿIwQèw²‚ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ˜hÀQ ÿ¨a¾[d™$ƒÿÿÿÿÿÿÿÿÿžaó^nhFQÿÿÿÿÿÿÿÿÿ˜™kÂ:¾Sÿÿÿÿÿÿÿÿÿœ¸m”i\ÿÿÿÿÿÿÿÿÿ2:ys®˜âÿÿÿÿÿÿÿÿÿeJu ÿ,Ryz¦Uîwÿÿÿÿÿÿÿÿÿ„h„˜þÆh^„h`„˜þOJQJo(·ðh „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þCJOJQJo(·ð€„ „˜þÆ ^„ `„˜þCJOJQJo(o€„p„˜þÆp^„p`„˜þCJOJQJo(§ð€„@„˜þÆ@^„@`„˜þCJOJQJo(§ð€„„˜þÆ^„`„˜þCJOJQJo(§ð€„à„˜þÆà^„à`„˜þCJOJQJo(§ð€„°„˜þÆ°^„°`„˜þCJOJQJo(§ð€„€„˜þÆ€^„€`„˜þCJOJQJo(§ð€„P„˜þÆP^„P`„˜þCJOJQJo(§ð„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þCJOJQJo(·ð€„ „˜þÆ ^„ `„˜þCJOJQJo(o€„p„˜þÆp^„p`„˜þCJOJQJo(§ð€„@„˜þÆ@^„@`„˜þCJOJQJo(§ð€„„˜þÆ^„`„˜þCJOJQJo(§ð€„à„˜þÆà^„à`„˜þCJOJQJo(§ð€„°„˜þÆ°^„°`„˜þCJOJQJo(§ð€„€„˜þÆ€^„€`„˜þCJOJQJo(§ð€„P„˜þÆP^„P`„˜þCJOJQJo(§ðd„„\þÆ^„`„\þo(.€ „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.d„„\þÆ^„`„\þo(sH.€ „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„h„˜þÆh^„h`„˜þo(.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þo()h „ „˜þÆ ^„ `„˜þo(‡hˆH.‚ „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„h„˜þÆh^„h`„˜þo(.„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þCJOJQJo(·ð€„ „˜þÆ ^„ `„˜þCJOJQJo(o€„p„˜þÆp^„p`„˜þCJOJQJo(§ð€„@„˜þÆ@^„@`„˜þCJOJQJo(§ð€„„˜þÆ^„`„˜þCJOJQJo(§ð€„à„˜þÆà^„à`„˜þCJOJQJo(§ð€„°„˜þÆ°^„°`„˜þCJOJQJo(§ð€„€„˜þÆ€^„€`„˜þCJOJQJo(§ð€„P„˜þÆP^„P`„˜þCJOJQJo(§ð„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þo(.€ „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þo(.€ „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.‚ „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.€ „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.€ „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.‚ „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.€ „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.€ „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.‚ „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.’h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.’h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.’h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.„•„kþÆ•^„•`„kþo(„Ð„0ýÆÐ^„Ð`„0ýo(.„Ð„0ýÆÐ^„Ð`„0ýo(..„8„ÈûÆ8^„8`„Èûo(... „ „`úÆ ^„ `„`úo( .... „ „`úÆ ^„ `„`úo(..... „„øøÆ^„`„øøo( ...... „p„÷Æp^„p`„÷o(....... „p„÷Æp^„p`„÷o(........„h„˜þÆh^„h`„˜þo(.h „Ð„˜þÆÐ^„Ð`„˜þ‡hˆH.h „ „˜þÆ ^„ `„˜þ‡hˆH.h „p„LÿÆp^„p`„Lÿ‡hˆH.h „@„˜þÆ@^„@`„˜þ‡hˆH.h „„˜þÆ^„`„˜þ‡hˆH.h „à„LÿÆà^„à`„Lÿ‡hˆH.h „°„˜þÆ°^„°`„˜þ‡hˆH.h „€„˜þÆ€^„€`„˜þ‡hˆH.h „P„LÿÆP^„P`„Lÿ‡hˆH.wð1?yX Ä<}@eJu˜hÀQ2:ys‰ÿÿÿ±Gë¨a¾[;V}K;ãvç žaó^˜™keGtuR,RyzÓ‘£ ½(œ¸mIwQ8R@3ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿf?H, ŠÙ úr ¶Kj‚õÄ$”FVSÄ$”úr 9*ñ)7crsG<,FVS"}¹3sG<,¶Kj"}¹37cr‚õ€å]#þD)&UýnM‰1•7Ø8aÈ{TgÙw9D@{ÀZ^e2o¯Õ7,GEn›òp$90\`g…~4Þ- m@ àP / TJ Â<.ý|p- ª Û æK ç Â02yUFNI-bG!~,—C—q´î½HØ8Zng´IPPQ~r“)›)%sòuI¤t™2}r;0bªeNh²zÔz|*‘;ôL©XŸv·wi0tc.N8flF ‘ ùµ>fDqdØ ˆ/VÔq}/+N’Y{w$|+h3ˆa?PYÔoëz ¯b ñp Y| Š~ !§"!^\!"À"* "t)"·/"ý0"Ø>"u@"†A"–#T#&$#¨7#D0$¿7$°M$¹X$¥Z$º_$µ%Á%Ï%7%z1%ås%Ä&K&X>&?&DD&;l&‘|&Ò'¯p'Öz'‹((5K(š{(=~(¥)r6)ÙH)ÈK)¦P)ça).J*e*{~*ˆ.+Äm+X+w,Û!,jL,ñr,fx,> -¼(-ôB-ú>ð->û?Ž?$C?öQ?fs?rd@Äd@¯Aó A *Aw?APiAïB† BZB¬!Bþ2BC?B1RB"=CFIC[xCC0DTE×=E³rE_}ECFD[F(eFn7GÖeGPfGólGÁmGòqGÃ}GØH'&Hç+H{-HwH=~H ~H0II I1HIÃIIjZIÌJJ#JW+JK)Kå^öI^Æe^Ð_ÿC__a_ _©`;`7X`Cu`Ø}`/a¡BaáZaeb»bˆb+b1,bc`býab™eb¥&c‚6ck`c›rcFscKd©dŒ)d:8dreµ/e"=eÄAe×seïf 3fMAfÉgfHg•g“gcIgÝkgæsgkwg°+hù5hÞuh iT i‰i_1iffi>*j‹?jtKj(vjÉkº6kj–¦t–—–$—I)—.—bi—,x— ˜J˜”6˜A˜?J˜àU˜ ™Â"™[C™!b™\u™LšEš-šý6š:SšM[šubš£hšÓ›ÿR›œe9œL>œDWœþ^œlgœ#zœ|+L2K7s]mžtžÞ+žÞSžt`ž´cžwžeŸ>Ÿ2Ÿ uŸ÷ ×" ”3 “7 éZ ‘l Y| L¡š¡ž6¡wM¡ÂO¡‡[¡‘'¢ƒ<¢Ë£m£,£{.£È1£µh£¥+¤]O¤s¤¿R¥ÈR¥³S¥"p¥¦¦D¦æ§¥§&k§w&¨d'¨í,¨ZD¨xW¨Þ\¨ëq¨H©{©„W©mY©!^©wª¨ª’«d«*'«7«ð8«¿J«Ùg«jz«c¬”!¬.S¬õ^¬¶5E3Y‘o’®ÔE®L®½V®kg®Ñt®u®«x®S¯=T¯Y`¯ª°ý$°'°W=°P°ßz°í±È,±G@±ûE±ñL±}6²9E²€d²á³–³c³²³è"³üL³&9´0µ6+µv-µ1µž<µbµÆ¶s!¶_*¶†v¶'·â··¡ ¸x¸þE¸]v¸®%¹ñ,¹â8¹ŠC¹&R¹Fu¹_'º>-ºø»õ(»)f»‰}»É¼Èn¼ö½½ë5½¶P½!X½Íb½]:¾DF¾F¾6z¾Û¿V(¿#p¿ŸÀŸDÀWÀÔnÀ…Á½#Á¸'Á$RÁ²cÁZzÁÁ7Â 5ÃdÃôdÃUÄJ[ÄðdÄÖÅ Å!OÅùyÅåÆ'Æb+ÆâbÆ#eÆ©vÆy ÇX=ÇïOÇÅ\Ç,]ÇÅoÇÞ"ÈÅ1È$JÈû{È Éø*É>7É•WÉilÉÊ(Êo(Ê†zÊŠËtËP Ëå!ËMFË£LË?\ËHÍe-Í¥-Íÿ7ÍÈAÍáiÍPnÍá-Îê1ÎÔDÎàsÎ¡Ïû%ÏASÏ[~Ïõ~ÏÒÐXIÐÓ_ÐàxÐù.Ñ~6ÑÂ:ÑHÑ™mÑmrÑ®Ò„*Òò>Ò ]Ò}fÒ\~Ò¬(Ó«*Ó_QÓ_Ó—bÓÜyÓ"Ô˜iÔ›iÔòkÔ…Õ®%ÕJ7ÕIÕâXÕèbÕXlÕÿÖÖÖÞ)ÖÊ/ÖóCÖ‡×Æ/×Ø4ØŠLØ bØá Ù9ÙV0Ù@2Ù´PÙlÙ“<Ú EÚGIÚaeÚUkÚž?ÛgHÛWÛÜ~ÝH2ÝØCÝÑKÝLMÝ´PÝZÝ5GÞ pÞRqÞOuÞÅß8&ß7vßÎßGàoàáþá@áV@á¨Gáˆaáb{á}.âãI"ã|ãÍä ä,ä/6äAQä}ä' åW åucåòæÆæ9.æê5æ¥7æø;æƒEæ¾zæ˜çÉ(çAçŸWçjèåè#è%AèúKèÉfè…éÿ9é?é[éœdéúré(3ê_?êTê.^êYê"ëˆ)ëk>ëFJëÍKë:Lë¨ì/ìFQì£ íí¥.íñ@íxwí«yíøvîGïÛïz1ïWïÖï`ððQ@ð"VðÂpð·sð†ñâñs2ñ_ñØdñ¯vñâò¹!ò®JòeòÕlò?pò}ò;Góécó4ô)ô1CôQKô©WôÕõ•õþ(õk+õFFõÊbõÄö.ö{6ö¶PöOUößsöàtö™|ö÷h*÷˜7÷v<÷¸P÷ôAøjZøLnøEù~:ùªAù Sù½Wùxù6ú4[ú…û»ûûMû±Uûü\ûC*ü/üÛ6üKüSüCoü“ýC|ý„|ýbþú7þOþ0!ÿ Yÿ—mÿÿ@€ÌKGH !"$&./02456789:;?@ABDEGJKMORUVY]`cdhijlnrsu}~€ƒ…‡‰‹’”—™šœž ¡¢¤¥§¨ª«°±¶¼¿ÃÇÎÓÔÕ×ÙBÚBÛBÝBàBáBâBäBæBéBîBïBðBôB÷BþBB BB BBBBBBBBBBB$B%B*B,B2B5B6B8B:B;B>BABBBCBFBIBKBOBQBVBXBZB]B^B`BaBeBjBlBqBrBvBzB{B~BB‚B„B…B†B‡B‰B–B˜BžB¤B§B©B«B®B¯B±B¸BÐBÒBÔBÖBØBÞBßBåBæBñBõBøBüBýBÿBBBBBB B BBBBB"B$B)B4B8B>BGBLBMBPBSBUBXB]B^BfBhBmBnBqBrBsBvB{B‚B‹B“B”B•B–B—BšB›BBŸB B¡B¥B©B¬BB®B±BµB¹B¼B¿BÎBÑBÔBÖB×BÝBìBñBóBüBþBBBBBBBBBBBB)B,B/B2B4B5B7B:B>BDBEBFBKILIMINIRITIUIYI^I_IaIfIhIjIkÇlÇmÇnÇoÇxÇ€ÇƒÇ„ÇŠÇŒÇÇ—Ç˜ÇœÇÇžÇŸÇ£Ç¦Ç§ÇªÇ«Ç¯Ç±Ç²ÇµÇ¶ÇºÇ»Ç¼Ç¾ÇÁéÂéÄéÅéËéÓéÚéâéäéèéìéñéóéôéøéûéþééééé (-/679>ACDFHIKRSTW\`acdejmrsxy{}€…†‡ˆ‰‹—›ž¤¨ª«¬±¶¸¹º¼ÂÇÎÏÐÑÓÕÖÙÝÞßëíðñòóøùú !%'+/1234:<=ABDGKMTW[\^_`adeklmoprstvz€‚„‡ˆ‰‹‘’“–šœ¦ª«¬®°¸¹ºÃÄÇÊËÌÍÓÖØÚÝßçèéëìîõûüýÿ#.01689;AFIJMSXZ\`bfghilpquvx|}~‚„Œ’”˜ž¡¢¤§¨±¹¼½¾¿ÁÃÅÇËÎÏÐØÜâèéìðóûü !#$%(*,.1345:=AGLWfh™Í@@ @@@@@@"@&@*@,@.@0@2@4@:@>@@@B@D@H@J@L@P@T@d@f@h@l@p@r@t@v@x@z@|@~@†@ˆ@Š@Œ@@’@–@œ@ž@¢@¦@¬@²@´@º@Â@È@Î@Ð@Ø@Ú@Ü@à@ä@ì@î@ò@@@@@@@@@@&@,@0@6@:@<@@@B@D@H@J@L@P@R@V@X@\@^@b@h@j@t@€@†@Ž@–@¤@®@°@²@¶@t@@¼@¾@Â@È@Ê@Ì@Ð@Ô@Ú@ä@æ@è@ð@ö@@@@ @"@$@(@,@.@2@4@6@8@B@F@P@R@\@`@l@r@t@x@|@~@„@Š@Œ@Ž@”@š@ž@¦@ª@´@¸@¼@Â@Ä@È@Ê@Ò@Ü@à@ê@ì@ô@ü@þ@@@@@@@@@4@8@D@P@V@Z@^@d@f@j@x@¨@¬@°@´@¸@Ä@Æ@Ò@Ô@ê@ò@ø@@@@ @@@@0@@@@(@*@D@F@L@P@Z@p@x@„@–@ @¢@¨@®@²@¸@Â@Ä@Ô@Ø@â@ä@ê@ì@î@ô@þ@@@.@0@2@4@6@<@>@B@F@H@J@R@Z@`@b@d@j@r@z@€@†@¤@ª@°@´@¶@Â@à@ê@î@@@<@@ @0@2@6@:@<@>@@@B@F@Z@`@f@l@p@r@v@|@„@@’@”@< @@ @¢@¤@¬@°@²@º@Ä@Æ@Ê@Ô@Ø@Ü@¼ @@à@â@ä@æ@ø@@@@@ @(@6@8@@@B@D@F@N@T@V@\@^@f@j@l@ä@@t@|@~@€@„@@@Œ@@’@ž@®@¼@Ì@Ð@Ø@à@ê@î@ð@ø@þ@@@@@@,@@@@ @,@0@2@6@8@:@B@V@`@d@r@t@x@‚@ˆ@@@Ž@’@,@@˜@œ@ª@¬@®@´@¾@Æ@È@Ì@Î@Ð@Ú@à@ê@ì@ö@ø@ü@ @ @ @ @ @ @ @ @ @4 @< @B @N @V @Z @\ @^ @h @r @v @x @z @~ @Š @” @¢ @¤ @¦ @¨ @¬ @`@@² @¸ @À @Â @Ä @Ü @à @æ @è @Ô@@ì @ì@@ø @ú @ @ @ @ @ @ @ @ @ @" @$ @& @( @0 @< @@ @F @H @P @T @\ @d @h @j @Ø@@n @z @~ @€ @@@Š @Ž @” @œ @ @® @´ @¼ @¾ @Â @Ä @Æ @È @Î @Ð @Ü @Þ @à @ä @æ @ê @ì @î @ò @ú @@@ @@@@@@(@*@,@2@:@>@R@Z@\@^@b@f@v@x@z@Œ@Ž@”@4@@œ@ž@ @¬@²@¶@º@À@Ä@Ô@Ö@Ø@Ü@Þ@â@ð@ü@þ@@@@ @@@@@&@(@*@.@:@>@@@D@L@b@f@h@r@v@x@|@ˆ@’@˜@š@ @¬@¶@º@¾@Æ@Ê@Ò@Ô@Ö@Ø@Þ@æ@è@ð@ò@ö@þ@ @ @ @ @ @* @. @6 @B @H @J @N @T @V @` @h @x @~ @€ @‚ @„ @ˆ @Œ @ @” @œ @¢ @¤ @¦ @¶ @¾ @Ê @Ö @Ø @Þ @æ @ì @ü @þ @@ @@@@@@&@,@2@4@8@>@@@H@L@œ@@P@V@Z@^@b@h@l@n@p@z@€@ˆ@”@ž@´@Ò@ÂÿÿUnknownÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿGî‡z €ÿTimes New Roman5€Symbol3&î‡z €ÿArialeDutch801 Rm BTTimes New Roman5&î‡za€ÿTahomaWinheritTimes New Roman?5î ‡z €ÿCourier New;€Wingdings"1 ˆðÄâ©-›Ö¦9DÚ†LKÙfœ½, ‚’œ½, ‚’!ð‰‰´´4dJÃ JÃ 2ƒQðHX ðÿ?âÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿg+]2ÿÿI ALAN LABUSLaptopd þÿà…ŸòùOh«‘+'³Ù0€˜ ¬¸ÌØäô 0<H T`hpxâIALAN LABUSNormalLaptop3Microsoft Office Word@Fg·Ö@@îY>1Ê@^vþÊðÉ@†‰–'HÊœ½, þÿÕÍÕœ.“—+,ù®DÕÍÕœ.“—+,ù®4ðhp€ˆ˜ ¨°¸ ÀÎâTOSHIBA’‚JÃ 'INaslovä! 8@_PID_HLINKSâAœ!.1ë7_Toc2402615721å7_Toc2402615711ß7_Toc2402615701Ù7_Toc2402615691Ó7_Toc2402615681Í7_Toc2402615671Ç7_Toc2402615661Á7_Toc2402615651»7_Toc2402615641µ7_Toc2402615631¯7_Toc2402615621©7_Toc2402615611£7_Toc24026156017_Toc2402615591—7_Toc2402615581‘7_Toc2402615571‹7_Toc2402615561…7_Toc24026155517_Toc2402615541y7_Toc2402615531s7_Toc2402615521m7_Toc2402615511g7_Toc2402615501a7_Toc2402615491[7_Toc2402615481U7_Toc2402615471O7_Toc2402615461I7_Toc2402615451C7_Toc2402615441=7_Toc240261543177_Toc240261542117_Toc2402615411+7_Toc2402615401%7_Toc24026153917_Toc24026153817_Toc24026153717_Toc2402615361 7_Toc24026153517_Toc24026153417_Toc2402615331û7_Toc2402615321õ7_Toc2402615311ï7_Toc2402615301é7_Toc2402615291ã7_Toc2402615281Ý7_Toc2402615271×7_Toc2402615261Ñ7_Toc2402615251Ë7_Toc2402615241Å7_Toc2402615231¿7_Toc2402615221¹7_Toc2402615211³7_Toc24026152017_Toc2402615191§7_Toc2402615181¡7_Toc2402615171›7_Toc2402615161•7_Toc24026151517_Toc2402615141‰7_Toc2402615131ƒ7_Toc2402615121}7_Toc2402615111w7_Toc2402615101q7_Toc2402615091k7_Toc2402615081e7_Toc2402615071_7_Toc2402615061Y7_Toc2402615051S7_Toc2402615041M7_Toc2402615031G7_Toc2402615021A7_Toc2402615011;7_Toc240261500057_Toc2402614990/7_Toc2402614980)7_Toc2402614970#7_Toc24026149607_Toc24026149507_Toc24026149407_Toc2402614931http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/20797,z ihttp://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f2/De-Nationalsozialistische_Deutsche_Arbeiterpartei.ogg7*_http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Deutsches_Nachrichtenb%C3%BCro&action=edit&redlink=17L9*http://hr.wikipedia.org/wiki/Sile_Osovine7w(http://en.wikipedia.org/wiki/Risto_Ryti7p.http://hr.wikipedia.org/wiki/Versajski_ugovor7/@http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jan_Smuts&action=edit7>$http://hr.wikipedia.org/wiki/Egipat7Y2*http://hr.wikipedia.org/wiki/Daleki_istok7 1http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/207971http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/20797h'Yhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Povijest_Nezavisne_Dr%C5%BEave_Hrvatske_%28Matkovi%C4%87%297l2http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvoje_Matkovi%C4%877 !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~ € ‚ ƒ „ … † ‡ ˆ ‰ Š ‹ Œ Ž ‘ ’ “ ” • – — ˜ ™ š › œ ž Ÿ ¡ ¢ £ ¤ ¥ ¦ § ¨ © ª « ¬ ® ¯ ° ± ² ³ ´ µ ¶ · ¸ ¹ º » ¼ ½ ¾ ¿ À Á Â Ã Ä Å Æ Ç È É Ê Ë Ì Í Î Ï Ð Ñ Ò Ó Ô Õ Ö × Ø Ù Ú Û Ü Ý Þ ß à á â ã ä å æ ç è é ê ë ì í î ï ð ñ ò ó ô õ ö ÷ ø ù ú û ü ý þ ÿ ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~ € ‚ ƒ „ … † ‡ ˆ ‰ Š ‹ Œ Ž ‘ ’ “ ” • – — ˜ ™ š › œ ž Ÿ ¡ ¢ £ ¤ ¥ ¦ § ¨ © ª « ¬ ® ¯ ° ± ² ³ ´ µ ¶ · ¸ ¹ º » ¼ ½ ¾ ¿ À Á Â Ã Ä Å Æ Ç È É Ê Ë Ì Í Î Ï Ð Ñ Ò Ó Ô Õ Ö × Ø Ù Ú Û Ü Ý Þ ß à á â ã ä å æ ç è é ê ë ì í î ï ð ñ ò ó ô õ ö ÷ ø ù ú û ü ý þ ÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~ € ‚ ƒ „ … † ‡ ˆ ‰ Š ‹ Œ Ž ‘ ’ “ ” • – — ˜ ™ š › œ ž Ÿ ¡ ¢ £ ¤ ¥ ¦ § ¨ © ª « ¬ ® ¯ ° ± ² ³ ´ µ ¶ · ¸ ¹ º » ¼ ½ ¾ ¿ À Á Â Ã Ä Å Æ Ç È É Ê Ë Ì Í Î Ï Ð Ñ Ò Ó Ô Õ Ö × Ø Ù Ú Û Ü Ý Þ ß à á â ã ä å æ ç è é ê ë ì í î ï ð ñ ò ó ô õ ö ÷ ø ù ú û ü ý þ ÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&þÿÿÿ()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNþÿÿÿPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ¡¢£¤¥¦§¨©ª«¬®¯°±²³´µ¶·¸¹º»¼½¾¿ÀÁÂÃÄÅÆÇÈÉÊËÌÍÎÏÐÑÒÓÔÕÖ×ØÙÚÛÜÝÞßàáâãäåæçèéêëìíîïðñòóôõö÷øùúûüýþÿ þÿÿÿþÿÿÿ !"#$%&'()*+þÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿýÿÿÿVþÿÿÿþÿÿÿþÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿRoot Entryÿÿÿÿÿÿÿÿ ÀFøW°'HÊX€Data ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿ' N1TableÿÿÿÿO„WordDocumentÿÿÿÿ.L"SummaryInformation(ÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿDocumentSummaryInformation8ÿÿÿÿÿÿÿÿ#CompObjÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿsÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿþÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿþÿ ÿÿÿÿ ÀF!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.8ô9²q