Pregled bibliografske jedinice broj: 441046
Zoonotski potencijal pasjih i mačjih ektoparazita: što bi svaki veterinar trebao znati
Zoonotski potencijal pasjih i mačjih ektoparazita: što bi svaki veterinar trebao znati // Zbornik sažetaka znanstveno-stručnog sastanka "Veterinarska znanost i struka" / Cvrtila, Ž., Konjević, D. (ur.).
Zagreb: Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007. str. 47-48 (predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 441046 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Zoonotski potencijal pasjih i mačjih ektoparazita: što bi svaki veterinar trebao znati
(Zoonotic potential of canine and feline ectoparasites: what every veterinarian should know)
Autori
Živičnjak, Tatjana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Zbornik sažetaka znanstveno-stručnog sastanka "Veterinarska znanost i struka"
/ Cvrtila, Ž., Konjević, D. - Zagreb : Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007, 47-48
Skup
Veterinarska znanost i struka
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.10.2007
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
zoonoza; ektoparaziti
(zoonosis; ectoparasites)
Sažetak
Veterinari i liječnici bi trebali biti upoznati s uobičajenim ektoparazitima pasa i mačaka koji imaju zoonotski potencijal. Izgled i nerijetko karakterističan raspored promjena kod životinje te kod vlasnika nam olakšavaju postavljanja sumnje na određenu zoonozu. INSEKTI: Buhe su vrlo uobičajene kod pasa i mačaka. Vrste Ctenocephalides felis i C. canis parazitiraju i na psima i na mačkama, a povremeno ubadaju ljude. Ubodi kod ljudi rezultiraju tvorbom malih nakupina papula koje intenzivno svrbe. Buhe najčešće “napadaju” ljude s tla, odnosno novoizlegnute buhe su gladne i neće birati na kome će se hraniti. One mogu skočiti do 60-70 cm u visinu, pa ljudi obično imaju ubode na nogama, najčešće potkoljenicama. Buha će rijetko skočiti sa životinje na čovjeka, a ako se to ipak dogodi, ubodi su na onim dijelovima tijela koji su u najbliskijem kontaktu sa životinjom (obično podlaktice i trbuh). ŠUGARCI Na životinjama parazitiraju šugarci iz više različitih porodica, a zoonotski potencijal imaju slijedeće vrste: Porodica Sarcoptidae: Sarcoptes scabiei je uzročnik šuge u užem smislu (scabies) kod ljudi i više od 100 vrsta sisavaca i tobolčara. Postoji veći broj varijeteta unutar vrste koji su specifični za određenog nosioca, ali mogu uzrokovati dermatitis i na ne-specifičnom nosiocu, iako se na njemu ne mogu razmnožavati. U ljudi je relativno čest dermatitis kojeg uzrokuje Sarcoptes scabiei var. canis. Notoedres cati je vrlo sličan sarkoptesu, uzročnik je šuge mačaka, ali i nekih drugih životinjskih vrsta (najčešće pasa). Kod ljudi također može uzrokovati prolazni pruriginozni dermatitis. Oba šugarca kod ljudi uzrokuju dermatitis na ne-pokrivenim dijelovima tijela koji su bili u direktnom kontaktu sa invadiranom životinjom (najčešće podlaktice, natkoljenice, trhuh i prsa). Karakteristični znakovi uključuju pojavu jakog, sezonski ne-uvjetovanog pruritusa, tipične lokalizacije. Papule se povlače nakon nekoliko dana bez liječenja, ali dokle god je čovjek u kontaktu s invadiranom životinjom, jedne se povlače, a druge izbijaju. Porodica: Psoroptidae: Većina vrsta parazitira samo kod domaćih životinja (tzv. psoroptes-šuga). Uzročnik ušne šuge pasa i mačaka (Otodectes cynotis) može kod ljudi na nepokrivenim dijelovima tijela prouzročiti dermatitis praćen svrbežom Porodica: Cheyletidae Cheyletiella yasguri i C. blakei parazitiraju na koži pasa i mačaka ; obično uzrokuju samo pojačanu deskvamaciju, eventuano s blagim svrbežom. Kod ljudi mogu uzrokovati dermatitis i svrbež na nepokrivenim dijelovima tijela koji su bili u kontaktu sa životinjom. KRPELJI ŠIKARE (porodica Ixodidae) Ličinke, nimfe i odrasli čekaju na niskoj vegetaciji i prihvate se za životinju ili čovjeka u prolazu. Ne lete, ne skaču, ne padaju s drveća (jer se i ne penju tako visoko). Za nosioca se pričvrste usnim organima i neprekidno sišu krv nekoliko dana. Ne prelaze sa nosioca na nosioca kad se jednom počnu hraniti. Po prestanku hranjenja se presvlače. Ako otpadnu prije početka hranjenja ili se otpuste nakon hranjenja, ne mogu preživjeti u stanu ; izuzetak je tzv. “kennel tick” Rhipicephalus sanguineus.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Veterinarska medicina