Naslov
Kardinal Alojzije Stepinac na medaljama
(Cardinal Alojzije Stepinac on medals)

Autori
Mirnik, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Kardinal Alojzije Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće. Radovi sa znanstvenoga skupa, Lepoglava, 5. prosinca 2008 / Bašić, Nataša , Horvat, Vladimir , Mrzljak, Josip , Pavelić-Jureško, Jasna - Zagreb : Glas Koncila, 2009, 723-732

ISBN
978-953-241-216-1

Skup
. Kardinal Alojzije Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće

Mjesto i datum
Lepoglava, Hrvatska, 05.12.2008

Vrsta sudjelovanja
Ostalo

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
medalja; Stepinac Alojzije; Spiegler Rudolf; Kerdić Ivo; Tudjina Zlatko; Mačukatin Velibor; Orlić Ante; Mataušić Damir; Poljan Josip; Hraste Kažimir; Kovačić Kuzma; Divković Stjepan
(medals; Stepinac Alojzije; Spiegler Rudolf; Kerdić Ivo; Tudjina Zlatko; Mačukatin Velibor; Orlić Ante; Mataušić Damir; Poljan Josip; Hraste Kažimir; Kovačić Kuzma; Divković Stjepan)

Sažetak
Koliko je poznato, bl. Alojzije Stepinac potretiran je za života na medaljama svega dvaput, a nakon smrti još u više navrata. Najraniji portret nastao je kasnih tridesetih godina 20. st., a izradio ga je vješti zagrebački kipar i medaljer Rudolf Spiegler (*Zagreb, 24.XII. 1885 +20.I. 1980). Medalja je jednostrana i izlivena u bronci, a prikazuje poprsje nadbiskupa, okrenuto nadesno (Katalog br. 1). Vlasnici su je pokadkad učvršćivali na mramorne pločice i stavljali na zid. Nakon R. Spieglera, tijekom 2. svjetskog rata, najveći hrvatski medaljer Ivo Kerdić (*Davor, 19.V. 1881 +Zagreb, 27.X. 1953) također je izradio nadbiskupovu medalju, a trebala je ovjekovječiti desetu obljetnicu njegova biskupskoga ređenja. Nadbiskupa je kipar vrlo dobro poznavao. Tako je Kerdić 1937. god. sa cijelim društvom putovao na hodočašće u Svetu zemlju prigodom posvete kapelice Sv. Nikole Tavelića u Betlehemu, koju je cijelu opremio on, a koju je nadbiskup posjetio. Nakon toga hodočašća nadbiskup je Kerdića pohodio u njegovoj vili na Goljaku, a umjetnikova kćerka Vjekoslava dobro se sjeća Stepinčeve jednostavnosti, skromnosti i ljubeznosti koju je tom prigodom doživjela. Ovaj put je riječ o dvostranoj medalji, a ona postoji u nereduciranome obliku, s odljevima u bronci (245 i 242 mm u promjeru ; kat. br. 2a-b), zasebno za lice, a zasebno i za naličje, nekada u vlasništvu obitelji Kerdić. Original je danas u župnom dvoru u Krašiću, kao poklon Vjekoslave Kerdić, a sadrene modele je majstor pohranio u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Potom je majstor dao medalju reducirati i izraditi čelični negativ (kat. br. 3a-b). Medalja nije bila signirana (kat. br. 4). Izvorni, malobrojni otkovi stoga ni ne nose majstorove inicijale. Budući da je svijetom harao neopisivo strašni rat, nadbiskupu nije ni na pamet palo išta slaviti. Na licu medalje vidljivo je nadbiskupovo poprsje okrenuto nalijevo – mora se ipak priznati da taj portret Kerdiću nije osobito dobro uspio - a na naličju medalje nalazi se prekrasni lik Majke Božje s Isusom na rukama. Natpis je dirljiv: MAJKO-BOŽJA+ MOLI ZA NAROD I ZAME. Nakon 1945. god. ta medalja morala se skrivati, jer je njen posjed mogao ugroziti slobodu vlasnika. Naknadno je na naličju, iz nama nepoznatih razloga, ugravirana Kerdićeva signatura IK, samo su slova pretanka i nimalo slična onima koja je majstor najčešće stavljao na svoja djela. No, no ta medalja otisnuta je tek u vrlo malom broju primjeraka (kat. br. 5). Štance, isprva spremljene kod tvrtke Griesbach i Knaus, kasniji IKOM, kasnije su dospjele u ruke poznatog hrvatskog športaša i numizmatičara, velikog sakupljača i numizmatičkog pisca Irislava Doleneca te ih je on, uz svu tada potrebnu diskreciju, darovao Numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu 1982. god. Prvi put su izložene na izložbi Kerdićevih medalja i plaketa u Arheološkome muzeju u Zagrebu 2004. god. (MIRNIK 2004: 35, 83), a sama medalja na velikoj Kerdićevoj izložbi u Gliptoteci HAZU (ROJE-DEPOLO - MAŽURAN SUBOTIĆ 1993: 134, 199), a poslije i u Arheološkome muzeju u Zagrebu (MIRNIK 2004: 35, 84). Jedan originalni otkov medalje poklonila je istome muzeju Vjekoslava Kerdić 2006. god. (kat. br. 4). Nakon toga je kardinala Alojzija Stepinca na medalji ovjekovječio Dr. Zlatko Dragutin Tuđina (*Zagreb, 30.IX. 1928 – +München, 13.IV. 2008), a iskovana je 1966. god. u Münchenu u nekoliko veličina (40, 25 mm ; kat. br. 12-13) i nekoliko kovina (zlato, srebro, bronca). Nakon smrti Z. Tuđine ostat će po svoj prilici i nadalje tajna da li je on sva svoja izdanja izrađivao osobno, ili se iza njega krije neki drugi majstor medaljer, kojega je Z. Tuđina želio zaštititi od progona. Jedan srebrni primjerak Stepinčeve medalje (25 mm) darovao je 1997. god. za Numizmatičku zbirku Arheološkoga muzeja u Zagrebu (kat. br. 13). U numizmatičkom i iseljeničkome muzeju u Pregradi, kojeg je Zlatko Tuđina osnovao i otvorio još 22. IX. 1995. god. u župnome dvoru, a koji je ponovno otvoren u preuređenoj staroj školi dana 22.XI. 2007. god., s rijetko uspjelom stalnom postavom arhitektice Nikoline Jelavić Mitrović, mogu se pogledati svi stupnjevi izrade tih medalja i njihov alat, sveukupno 30 komada modela, pozitiva (kat. br. 9, 11 i negativa (kat.br. 8, 10), t.j. štanci za tu medalju, iskovanu o Bavarskoj središnjoj kovnici u Münchenu. Dvije godine nakon Z. Tuđine Alojzija Stepinca na medalji izmodelirao je i poznati hrvatski kipar i medaljer Velibor Mačukatin (*Sumartin/Brač, 3.XI. 1919), a riječ je o nereduciranoj lijevanoj medalji (kat. br. 15), izloženoj u novome blaženikovu muzeju, posjeduju je i neke župe. Medaljon ima promjer 185 mm, no na njemu se ne čita godina nastanka. Nešto kasnije i dvojica uglednih kipara - Ante Orlić (*Sali, 6.II. 1933 +Zagreb, 4.V. 2004 ; kat. br. 16). i Josip Poljan -izradili su nadbiskupove potrete u profilu, Ante Orlić 1982. god. (medaljon promjera 300 mm u svetištu Zagrebačke katedrale), a Josip Poljan 1997. god. (profil 97x127 mm ; kat. br. 19). Nakon ponovnog ostamostaljenja hrvatske države lik Alojzija Stepinca su na medaljama, odnosno posebnim izdanjima novca, ostvarila četvorica ponajboljih medaljera naših dana: Stjepan Divković, Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić i Damir Mataušić, Najčešće je ipak imao prilike blaženikov lik staviti na medalju Damir Mataušić, profesor Akademije za likovne umjetnosti u Zagrebu, najproduktivniji hrvatski medaljer današnjice. Prva od tih vrijednih medalja, odlivena te reducirana i kovana u više vrsta kovina nastala je prigodom proslave 900. obljetnice osnutka Zagrebačke nadbiskupije (kat. br. 17-19). Vrlo dobri kardinalov profil smješten je ispod rimskog nadbiskupskog šešira sa 30 resa, a iznad njegova gesla «In te Domine speravi» (Ps.30) na licu medalje, a na naličju je prikazana Zagrebačka katedrala u današnjem obliku, okružena biskupskom tvrđom, sve je popraćeno prigodnim natpisom. Druga Maraušićeva medalja, iskovana prigodom beatifikacije Alojzija Stepinca 1998. god. (kat.br. 23), na aversu nosi poprsja bl. Alojzija i Ivana Pavla II. Na naličju možemo vidjeti svetište Majke Božje Bistričke. Slično rješenje s dva nasuprot postavljena poprsja D. Mataušić je pružio na medalji nastaloj 2007. god. (kat. br. 24) Tu se na licu nalaze poprsja dvojice zagrebačkih biskupa blaženika, bl. Augustina Kažotića i b. Alojzija Stepinca, a na naličju je natpis i grb sadašnjeg nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Kod te medalje autor se poigrava s bojama metala, npr. zlata i srebra. Zadnja Mataušićeva medalja s likom bl. Alojzija – ovaj put je riječ o cijeloj figuri – iskovana je za potrebe zlatarne Mateja Glasnovića, Masarykova ul. br. 9 u Zagrebu 2008. god. (kat. br. 25). Na licu vidimo Kardinala kako stoji u četverolistu, okrenut nadesno ; d. ruku polaže na Sveto pismo, a u lijevoj ruci drži pastoral ; lijevo je župna crkva u Krašiću, desno Zagrebačka katedrala – na naličju medalje vidimo nadbiskupo grb. Obje strane popraćene su prigodnim natpisima. Medalja je iskovana u zlatu i srebru. God. 1998., u povodu stote obljetnice rođenja bl. Alojzija i njegove beatifikacije dana 3 studenog 1998. god., nastalo je više medalja. U seriji medalja Prvog hrvatskog novčanog fonda, kojeg su 1990. god. osnovali Dr. Berislav i Dr. Anđelka Tomac iz Hagena u Njemačkoj pojavila se i zlatna medalja posvećena bl. Alojziju, danas vrlo rijetka (kat. br. 20). Pri stvaranju te prekrasne medalje sudjelovali su osim Dra Berislava Tomca, liječnika s dugogodišnjom praksom u Njemačkoj i vlasnika zagrebačke poliklinike Dijagnostika 2000, i Fr. Petar Marija Radelj, O.P. te medaljer Stjepan Divković. Ovom prigodom se na medalji čita cijelo ime blaženika (ALOYSIUS VICTOR STEPINAC 1898-1960), a umjetnikov stilizirani portret bl. Alojzija ima jačinu. Riječ je o poznatoj i često reproduciranoj fotografiji A. Stepinca, snimljenoj tijekom toga «pretužnoga procesa» (papa Pio XII), koju je umjetnik uzeo kao predložak. Budući da je snimka snimljena odozdo, došlo je do perspektivne deformacije nadbiskupovih crta lica, koje je S. Divković ispravio i vraio profil u ortogonalni položaj. Na toj slici A. Stepinac nosi jednostavan crni kaput i reverendu sa svećeničkim ovratnikom. Naličje spomenute medalje vrlo je jednostavno: ono nosi nadbiskupovo geslo (Psalm 71), i njegov grb, koji se sastoji od Kristograma s Α i Ω s jedne i druge strane. Zlatna medalja na rubu ima puncu koja označava finoću i tvrtku (Huguenin Freres), kao i natpis as well as the inscription 1 OZ FEINGOLD P.(rvi) H.(rvatski) N.(ovčani) F.(ond) – B.(erislav) A.(đelka) T.(omac) te godinu kovanja 1998 (MIRNIK 1999: 85) Hrvatska narodna banka dala je kod Hrvatskog novčarskog zavoda iskovati seriju od dva prigodna novca. Prvi, zlatan, u nominali od 500 Kuna, sačinio je Kuzma Kovačić (kat. br. 22), a drugi, u nominali od 150 Kuna Kažimir Hraste (kat. br. 21), obojica vrsni majstori i poznati kipari i medaljeri. Serija se prodavala u smeđoj, iznutra bijeloj škatulji. Sigurni smo da će se i u budućnosti bl. Alojzije pojavljivati na medaljama, medaljicama i prigodnim izdanjima novca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA