Naslov
Elektropalatografska metoda u opisu izgovora glasnika
(Electropalatographic method in the description of articulation)

Autori
Liker, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.11

Godina
2009

Stranica
327

Mentor
Horga, Damir

Ključne riječi
elektropalatografija (EPG); artikulacija; koartikulacija; konsonanti; koeficijent područja razlike (KPR); hrvatski
(electropalatography (EPG); articulation; koarticulation; consonants; difference area index (DAI); Croatian)

Sažetak
Elektropalatografija (EPG) jedina je metoda koja daje direktan uvid u aktivnosti jezika na nepcu. Poznavanje tog aspekta aktivnosti jezika nužno je za potpun fiziološki opis izgovora glasnika. Zadnja slična palatografska analiza hrvatskog govora napravljena je prije gotovo 80 godina. Stoga je u ovom radu korištena upravo elektropalatografija za opis izgovora konsonanata. Cilj rada bio je dvostruk. Prvi je cilj bio apstrahirati i kvantificirati artikulacijske karakteristike zvučnih i bezvučnih konsonanata, a zatim opisati i kvantificirati jezično-nepčane koartikulacijske razlike između zvučnih i bezvučnih. U tu je svrhu snimljen i označen (anotiran) simultani elektropalatografski i akustički korpus hrvatskog govora. U ovom radu upotrijebljeno je šestero ispitanika (tri ženska i tri muška), koji su ponavljali listu od 126 beznačenjskih riječi šest puta. Tako je pripremljeno 4536 riječi za analizu. Beznačenjske riječi bile su konstrukcije VKV, pri čemu je V označavao tri hrvatska vokala /i/, /a/ i /u/, a K zvučno-bezvučne parnjake. Snimanje, označavanje i analiza izvršeni su programskim paketom Articulate Assistant, dok je statistička analiza rađena tabličnim kalkulatorom MS Excel. Govorni materijal snimljen je u tihoj sobi na Odsjeku za fonetiku sustavom WinEPG spojenim sa zvučnom karticom/pretpojačalom M-Audio MobilePre USB te osobnim računalom. U analizi artikulacijskih karakteristika konsonanata korišteno je 10 elektropalatografskih numeričkih koeficijenata, kojima su opisane tri artikulacijske karakteristike: 1. mjesto artikulacije i varijabilnost, 2. karakteristike ukupnog jezično-nepčanog kontakta i njihova varijabilnost te 3. dinamika mjesta artikulacije tijekom faze držanja konsonanata. Trajanje faze držanja također je mjereno. Za analizu koartikulacijskih razlika između zvučnih i bezvučnih parnjaka razvijena je nova metoda za pronalaženje dinamičkih razllika u lingvalnoj koartikulaciji, koeficijent područja razlike (KPR). Rezultati analize artikulacije pružili su kvantifikaciju jezično-nepčanih karakteristika navedenih konsonanata. Analiza je potvrdila neke prihvaćene opise, ali nekima se i suprotstavila. Također, podaci su pružili uvid i u neke do sada neopisane karakteristike artikulacije analiziranih konsonanata. Rezultati analize koartikulacijskih karakteristika pokazali su da jezično-nepčane karakteristike zvučno-bezvučne razlike nisu tako jednoznačne kako ih se do sada opisivalo. Izdvojile su se neke do sada neopisane karakteristike te razlike, pri čemu neke od njih imaju implikacije na prihvćene koartikulacijske modele. Rezultati rada najplodnije su objašnjeni modelom artikulacijske angažiranosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA