ࡱ> FHCDEbjbjVV -<<{7%||8tET,r"`,,#,+$1.0P+)P+y,ݷ,0,111 P+P+,1| :VAMPIRI U DUBROVA KIM SELIMA 18. STOLJEA Irena Benyovsky Zagreb Na temelju sudskih procesa 18. stoljea, autorica rekonstruira fenomen vjerovanja u vampire u dubrova koj okolici, te ga usporeuje sa sli nim vjerovanja u Evropi. U Povijesnom arhivu Dubrovnik, meu Ispravama i aktima osamnaestog stoljea nalaze se sudski procesi koji su bili primarni izvori za ovakvu analizu. Ljudi optu~eni u ovim procesima svjedo ili su o svom vjerovanju u vampire, zbog kojeg su otvarali grobove pokojnika kako bi ih probili glogovim kolcima. Iz njihovih izvjeataja otkriva se ne samo jedno narodno vjerovanje, ve itav niz okolnosti koje su ga uvjetovale, kao i odnos crkve i svjetovnih vlasti prema tom praznovjerju. Zato se nisam zadr~ala samo na dokumentima osamnaestog stoljea; pokuaala sam ovu pojavu pratiti od antike do suvremenih etnografskih podataka, i pri tome uo iti osnovne promjene u ovom vjerovanju i odnosu prema njemu. Osim dubrova kog podru ja obuhvatila sam i druge dijelove dalmatinske obale, a djelomi no i unutraanjost Hrvatske; takoer, spomenula sam i neke evropske primjere koji su bili zanimljivi radi usporedbe. Fenomen vampira i glavne karakteristike Fenomen vampira teako je definirati jer su elementi ovog vjerovanja razli itog porijekla i tradicije; pisani fragmenti razli ite su provenijencije - potjeu od crkvenih ili svjetovnih vlasti, ili su to neujedna ena narodna vjerovanja. G. Klaniczay, pokuaavajui definirati ovu pojavu, oslanja se na predod~bu koja se stvorila kroz stoljea u srednjoj i jugoisto noj Europi: pojam vampira, po njegovom mialjenju, uklju uje elemente viae razli itih bia; duhova pokojnika (revenants), nonih planinskih duhova germanskog svijeta (Alps), anti kih striga, slavenskih mora i vukodlaka. Na ovaj posljednji pojam najaeae se nailazi u dubrova kim dokumentima. Etimoloaki, postoje dva tuma enja rije i vukodlak. Po prvom to je onaj koji ima vu ju ko~u, ili ima odjeu kao vuk (tuma enje je povezano s prvim dijelom slo~enice). Drugo tuma enje povezano je sa rije ju dlaka, a mo~e se povezati i sa lokos (gr . ko~a, krpa). P. Skok utvruje da je slavenska rije  vukodlak postala kulturnim dobrom balkanskih naroda, Vukodlak je onaj koji mo~e postati vuk i onda opet ovjek, a kao vuk ubija ljude i ~ivotinje. Dakle pod tom rije ju uglavnom se podrazumjevalo bie koje ima sposobnost transformacije iz ovjeka u zvjer odnosno vuka, te su njegovi atributi povezani uz tu krvolo nu ~ivotinju. Rasprostranjenje i starina vjerovanja u vukodlake ve~e se prema mnogim karakteristikama s lunarnim kultom, a o ito i sa totemom vuka. U starom vijeku vjerovalo se da e se u vukodlaka pretvoriti onaj tko napusti ljudsko druatvo ili tko je izopen iz njega. Pri e o vukodlacima nalazimo ve u antici u djelima Virgilija, Herodota, Ovidija. I Petronije u Satyriconu (Trimalhionova ve era), spominje vukodlaka i vampira, koji podsjeaju na rimsku strix. Bogata srednjovjekovna mitologija, kao rezultat mijeaanja mnogo razli itih tradicija, vrlo je komplicirana za sistematsku analizu: tu se pojavljuju keltski, skandinavski, italski, arapski i mnogi drugi kulturni utjecaji. U skandinavskim sagama, umjesto vuka se kao zvjer pojavljuje medvjed, a 1202. godine u jednom eakom leksikonu, vilkodlak je opisan kao faun. U vremenu od 1520. do 1630. godine, u isto noj Evropi je postojalo raaireno vjerovanje da je svaka duaa koja umre pod prokletstvom vukodlaka osuena da se vrati kao vampir. Tako, osobito meu Slavenima, ovaj pojam po etno upotrebljavan za bia vu jeg lika, po inje se pripisivati ~ivom mrtvacu. U kasnom srednjem vijeku, sve se viae gube ~ivotinjska obilje~ja vukodlaka, a glavna karakteristika ostaje njihova glad za krvlju i zlo koje donose. Vukodlaci ljudskog oblika tako se zapravo mogu nazivati i vampirima. Rije  vampir ozna avala je mrtvaca koji napada ljude i ~ivotinje, a mo~e postati onaj kojeg vodi ne ista sila. Etimoloaki, taj pojam nije joa potpuno razjaanjen, iako postoje mnoga objaanjenja. Vampir je po nekim mialjenjima tabuisti na zamjenica rije i vukodlak, ato zna i da je potpuno isti pojam zamijenjen drugom rije ju radi  zavaravanja zlih sila. Po vanjskim karakteristikama vampir se ne povezuje sa vukom, ve se opisuje kao ovjek ustao iz groba koji te~i za krvlju drugih ljudi. Vukodlak koji se pojavljuje kao pojam u pisanim izvorima koje sam spomenula, svakako se mo~e nazvati i vampirom. U ovome radu oba pojma e se ravnopravno upotrebljavati jer se odnose na isti fenomen. U nekim podru jima oni se esto mijeaaju ili upotrebljavaju jedan uz drugi. U Dalmaciji za ~ivog mrtvaca susreemo talijanski pojam lupo manaro ili slavenski vukodlak, a na Lastovu i oko Dubrovnika kosac, hudoba ili vukodlak. U suvremenim zapisima iz }upe Dubrova ke, pokojnik koji izlazi iz groba i akodi ljudima naziva se tenjac, stenjak, lorko, straailo ili vampir, a po kaziva ima izgleda kao naduvena mjeaina. U dubrova kim dokumentima 18. stoljea takoer je opisan kao ljudska mjeaina puna krvi. Vampiri u pisanim izvorima na podru ju isto ne obale Jadrana U literaturi se kao prvi jasni zapisi o vjerovanjima u vampire na podru ju Evrope spominju oni iz `leske (1591.), eake (1618.) i Poljske (1624.) Pri tome se vjerojatno misli na jasnije oblikovani pojam vampira kao ~ivog mrtvaca, koji se pojavljuje tek u kasnom srednjem vijeku. Ipak, ako se ogradimo od sli nih anti kih bia, spomeni vampira susreu se i ranije u srednjem vijeku; sjetimo se samo onog iz poznate rasprave Malleus Maleficarum (1485), gdje su opisani upravo kao ~ivi mrtvaci. U naaim pisanim izvorima otkrivamo takoer vrlo rane primjere. U Memorijalu Pavla Pavlovia, koji je bio na elnik Zadra krajem 14. i po etkom 15. stoljea, nalazi se biljeaka o vjerovanju u vukodlake na otoku Paamanu (mjesto Othus). Tamo je 1403. godine umrla neka ~ena po imenu Priba, te se pretvorila u vukodlaka nakon smrti i uznemiravala itav otok. Oto ani su zvali u pomo na elnika Zadra i molili ga za dopuatenje da otvore Pribin grob i zabiju joj klin ili kolac (cugnus, cuncus) u srce. 1590. godine kancelar kanonskih vizitacija na Krku zabilje~io je vjerovanje da je ~ivi ovjek atrigon ili vuocudlach; koga god dotakne, umre, a mo~e izvaditi ljudima srce i opet ga vratiti. Po opisu svjedoka, imao je tijelo pjegavo kao zmija. 1649. godine, i u `ibeniku se pojavljuje ovo vjerovanje. Iznenadna pojava kuge u gradu, prenesena preko turskih trgovaca, toliko je uspani ila graane da su optu~ili jednog starog te~aka koji je bio nedavno umro, da se pretvorio u vukodlaka i sam izazvao toliku smrtnost. Izvor objaanjava da je taj neuki puk vjerovao da neki mrtvaci ponovo o~ivljeni ili obuzeti zlim duhovima ponekad ubijaju ljude, a ti se na materinjem jeziku zovu vukodlaci. Tisue ljudi, uvjereni da se starac svake noi di~e iz groba i ubija, dojurili su u crkvu sv. Trojstva i otvorili njegov grob da mu probodu grudi glogovim kolcem, ali su ga naali trula i usmrena. Druga polovica 17, kao i cijelo 18. stoljee, preplavljena je ovakvim vjerovanjima; ona se osobito aire na Balkanu i u Transilvaniji, ali i u drugim djelovima, posebno srednje i jugoisto ne Evrope. Vrlo zanimljiv dokument 17. stoljea, pisan glagoljicom, su tzv. Zakletve od vukodlakov, sa crkvenim uputama za borbu protiv ukodlakov, i raznim formulama za istjerivanje zlih sila iz njih. R. Strohal, koji je publicirao ovaj izvor, locirao ga je u Senjsku biskupiju prema bosanskoj granici. Strohal spominje joa jedan dokument 17. stoljea s tog podru ja, koji govori o ~eni koja nije znala da joj je mu~ vukodlak (kudljak), uvijek povezan sa coprnjicamin, a koji je po smrti ~ivio i dalje s njom. Talijanski opat Alberto Fortis u svom djelu Viaggio in Dalmazia (1774) opisujui vjerovanja Morlaka, spominje njihovo vrsto vjerovanje u vampire, gdje im pripisuju kao u Transilvaniji, da djeci siau krv. Morlaci su vjerovali da ovjeku koji se pretvori u vampira ili vukodlaka treba prerezati potkoljenice i cijelog ga izbosti iglama; poslije toga nije viae mogao tumarati okolo. Dogaalo se ak i da ljudi i prije vlastite smrti zamole potomke da s njima, kad umru, a prije nego ih polo~e u grob, postupe kao s vukodlakom, jer su predviali da e zacijelo ~eati dje je krvi. Mo~da je joa zanimljiviji komentar Ivana Lovria u djelu Biljeake o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa (1776). On tvrdi da se za vukodlake ne ka~e da sisaju dje ju krv, kako veli Fortis, ve da siluju tue ~ene. Po njegovoj definiciji vampiri, koje Morlaci zovu vukodlacima lutaju nou kao i svi drugi duhovi a stvaraju se od same ljudske ko~e, naduvene od vraga i napunjene krvlju. Na navedene primjere mogu se nadovezati dokumenti iz 18. stoljea, koje sam imala prilike analizirati u Dubrova kom Arhivu. Procesi iz 1713, 1722. i 1723. godine nalaze se meu kaznenim spisima serije Isprave i akti 18. stoljea. Ovoj grupi mogu se dodati njima srodni procesi iz 1666. i 1737. koje je ve prezentirao A. Liepopili. Najraniji primjer iz 1666, naen je u stonskim kancelarijskim spisima. Doznajemo da je stonski knez poslao oru~nika u Topolo, selo u dubrova kom primorju, da doveze vezana Stjepana Nikolina, koji je otvarao grobove i probadao vukodlake. U jednom od procesa (1737) daje se i definicija vukodlaka: Tim imenom nazna uju mrtve o~ivjele koji prebivajui u grobovima, ubijaju i tamane eljad, nada sve one osobe koje su prijekim okom gledali za ~ivota, i previae idu svojim kuama i ope sa svojim ~enama, odnosno mu~evima kako i prije smrti. 1723. Stjepan Ivanov di Tiugnio opisuje da su, otvorivai jedan grob, naali neprili nu stvar na na in Hudobe, gdi se naslonio na ruku, udrili smo kolcem i koji su bli~e bili rekli su da je progledo o ima. S druge strane, neki od svjedoka u ovim procesima tvrde da, otvorivai grob nisu vidjeli vukodlaka kako su o ekivali. Odnos prema vjerovanju Tradicijski sistem druatvene organizacije i ~ivota usmeno je odr~avao vjerovanja u vampire i sli na bia. Etnografski podaci iz Konavala spominju da je zna ajnu ulogu u druatvenom ~ivotu imala institucija bratovatine. lanovi su bili domaini pojedinog domainstva, koji su se ravnopravno dogovarali o seoskim problemima. Kod jednog od njih je bio pohranjen seoski kri~, i on ga je bio du~an nositi na sprovodu. U }upi Dubrova koj spominju se groblja koja posjeduju bratstva. Institucija bratstva na dubrova kom podru ju, evidentirana je od srednjeg vijeka kada su se pojavili i prvi pravilnici (matrikule). Iz njihovih se pravila vidi bogat religiozni i druatveni ~ivot. Ove organizacije uglavnom su obuhvaale ljude jedne ~upe koji su se obavezivali na meusobnu pomo. Ova druatvena struktura podjele na bratstva i plemena na selu, prepoznaje se i u dubrova kim dokumentima 18. stoljea; optu~eni su bili lanovi tih bratstava, te su se se o svemu zajedni ki dogovarali. Tako se u jednom svjedo anstvu spominje kako su se braa iz Topola, tra~ei vukodlaka, dogovorila da svako pleme otvori svoj grob. Po popisima svjedoka, u  hajku na vukodlaka bi obi no ialo desetak ili petnaestak muakaraca iz sela (brae); kao glave porodice rjeaavali su  problem itavog sela. Svjedoci opisuju okolnosti zbog kojih bi posumnjali da se netko pretvorio u vukodlaka: Ja ne znam drugo nego da me naao Pavo Lucin u kui mojoj i reko mi  neato straai i popijeva ma ne umije izrei a i ~ena Pavla Medova naala je jednoga gdje sjedi u klobu iu pod borom, zato hoemo li se Brao skupiti za vidjet u crkvi, a ja u pitati Paroha, ili: ...u crkvi da je ona ula gdje neato straai i pak je buailo u mala vrata od crkve i sad je otkrila glavu i vidjela gdje se ugasila kandijela. Ta vjerovanja bila su posljedica prastarog ljudskog straha od nepoznatoga i mraka; nepoznati zvukovi i napuatena mjesta bili su glavni poticaj ovakvim praznovjerjima, a no se tradicionalno smatrala za vrijeme kada vladaju zle sile. U suvremenim podacima s drigih podru ja takoer nailazimo na sli ne elemente. Kao ato je ve spomenuto, u vukodlake se pretvaraju oni ljudi koji su bili zli za ~ivota ili su se ponaaali druatveno neprihvatljivo (ili bili u neprihvatljivoj poziciji). Zato njihove grijeane duae, po vjerovanju, ne mogu ii direktno na drugi svijet, ve ostaju u svom tijelu nakon smrti i sposobne su izlaziti iz groba. Vjerovanja u vampire vezana su i uz druatvena zla i strahove zajednice: u njih se pretvaraju zli, izopeni, nekrateni ljudi; oni dolaze nou, po mraku, kada ubijaju, donose bolesti ili prisiljavaju na preljub. Strah se morao uobli iti, pa ovo bie poprima sve najgore osobine i fizi ki i karakterno. Postupci protiv vampira bili, su na neki na in, simboli no tjeranje zla i nesree. Ve spomenuti izvor iz 17. stoljea koji govori o kugi u `ibeniku, opisuje kako je narod naaao krivca tolikoj smrtnosti u umrlome te~aku, proglasivai ga za vukodlaka. 1709. godine, maarski doktor Samuel Klesri, opisujui kugu u Transilvaniji, spominje ogroman broj slu ajeva ekshumiranja mrtvaca ija su se tijela probijala glogovim kolcima ili im se odsjecala glava, jer su kao vampiri bili smatrani krivima za ovu straanu bolest. U lastovskom sudskom procesu iz 1738, svjedoci tvrde kako vukodlaci rasprostranjuju ku~ne bolesti te u narodu bijesne. Ovdje se vjerojatno radilo tek o strahu od mogue zaraze; kuga se na podru ju Dubrovnika spominje 1691, pa opet 1792. Kada se 1737. na Lastovu pojavila srdobolja (bolest srca), ljudi su vjerovali da je na otoku harala jer su je prouzro ili vukodlaci; na sasluaanju pred nadbiskupskom kurijom u Dubrovniku, Lovro Lucenta je izjavio kako je puno ljudi pomrlo na otoku, jer su kosci po noi u kue ulazili, pak bi srce pregrizli, jer se hrane srcem, utrobicom ~ivijeh i ispiju im krv, nada sve onima s kojima su u svai bili. Stanovnici sela Dunave su 1722. proboli tijelo pokojne ~ene jer je, po njihovu svjedo enju klala eljad. Suvremeni podaci iz Ravnih Kotara govore da seljaci misle da je vukodlak vrag, jer mnogima uzrokuje smrt, a mnogima neizlje ivu bolest. Kuga koja se pojavila u Evropi 1347. predstavljala je zagonetku iduih 500 godina; nije se znalo ni tko ni kako prenosi bolest i ova tajanstvenost zaraze bila je straanija od same bolesti. U 14. i 15. stoljeu, kugu dovode u vezu sa zlokobnim polo~ajem planeta, Bo~jom srd~bom, ali i i biima kao ato su vjeatice, demoni i sl. Vampiri o ito preuzimaju ovu  krivicu za pojavu kuge i drugih bolesti, kao personifikacija zla u tom vremenu. Vampiri se esto povezuju i sa preljubom, odnosno vjeruje se da imaju spolne odnose nakon smrti; morbidna seksualnost ima vrlo stare korjene; mo~e se pratiti od anti kih demona (incubus i succubus), do srednjovjekovnih fantazija u kojima su vjeatice izrazito razbludne, a Smrt se prikazuje kako zavodi mlade djevojke. Tako pokojnik kao vampir, po ovim vjerovanjima, dolazi nou ~eni i s njom ima seksualne odnose, kao za ~ivota. Smatra se da duae ljudi koji imaju odnose sa vampirom takoer prelaze u svijet ~ivih mrtvaca. Lovri u svojim Biljeakama, gdje govori o morla kom vjerovanju u vukodlake, piae da neprilika, koja nastaje od njih, sastoji se samo u tome, ato siluju tue ~ene, koje se ne stide pripovijedati kako su ih vukodlaci prisilili da pristanu na njihove ~elje, ali odmah komentira i kako prepredeni ljudi iskoriauju tue neznanje da zadovolje svoje ~elje. U suvremenim zapisima se esto spominju zloupotrebe vjerovanja u vukodlake koji dolaze nou djevojkama ili udovicama, pogotovo u slu aju roenja vanbra nog djeteta. U }upi Dubrova koj, govorilo se joa u ovom stoljeu o nekom tenjcu iz Bujia, koji je svaku no dolazio ~eni, pa i ona s njin odila evenicu krvi. Ne bi se pojavio kod kue jedino ako je ~ena izmolila Dijo o Ro~arija. Opasnost da se pretvore u vukodlake, trebala je natjerati ljude da se ne ponaaaju protivno tradicionalnim zakonima, te se takvim vjerovanjima na neki na in utjecalo na druatveni moral. U narodnom vjerovanju takoer postoje i bia u koja se pretvaraju nekratena djeca, i koja sli no vampirima, izlaze nou iz grobova i ine zla. Nekratena djeca bila su neprihvaena u druatvu i za ~ivota, pa su kao takva morala imati posljedice i poslije smrti. Na otoku Mljetu, kad se po noi vidi svjetlost pred kuom, ka~u da je to je tintilin (duaa nekratenog umrlog djeteta), koji mo~e ui u kuu i iskopati nekome o i. U Boki Kotorskoj, vjerovalo se da dijete koje umre nekrateno u grobu o~ivi i iz groba kaato izlazi i malu djecu mu i i davi. Tu su se ova bia nazivala macaruli, a pri alo se da idu nou u druatvu i svakome na vrh glave gori mala svijea. Uz vampire se ve~u razli ite pri e. Tako suvremene poslovice iz Dubrovnika spominju da, ako ma ka prijee preko mrtvaca, on e takoer postati vukodlak. Zanimljivo je da i Lovri, u ve spomenutim Biljeakama 18. stoljea, govori o sli nom vjerovanju u Morlaka. Oni su vjerovali da vukodlaci postaju svi oni ispod kojih od asa smrti do asa pogreba proe mala ~ivotinja kao pas, ma ka ili mia.  Postupci protiv vampira Vjerovanje u vukodlake mjeaavina je razli itih narodnih vjerovanja u kojima se naziru i kraanski elementi. Mnogi od postupaka koji su se primjenjivali imaju drevno porijeklo, a oblikovali su se do posljednjih stoljea. Tradicijska svijest nastala je kroz  iskustva proalih generacija o djelotvornosti magijskih postupaka, i tako pomagala ljudima da snagom sugestije smanje svoje strahove i nedae. Slu ajni uspjesi bili su daljnji poticaj, a takve su se vijesti u narodnoj kulturi airile usmenim putem u horizontalnoj i predajama u vertikalnoj dimenziji. Glogovo (trnovo) drvo o ito je imalo apotropejsku mo, a postupci probijanja glogovim kolcem poprimali su magijsko zna enje. U dubrova kom procesu, pokuaaj probijanja  vukodlaka kolcem nekog drugog drveta nije uspio, i kako optu~eni svjedo i, tri puta smo je probili (tijelo ~ene) i ne mogosmo je probiti dokle god ne uzesmo kolac od tarna. 1737. godine, izjavio je pred nadbiskupskom kurijom u Dubrovniku i Baro Celefa da se vukodlaci ne mogu kakvim god drvetom smlatiti, nego samo kolcem crna dra a. U izjavi iz 1738, svjedo i se da glogov kolac vrijedi kako i ma ; ako ga stavia poviae groba ne dopuata vragu da izae, a mo~e ga i smlatiti. Ponekad nije bilo potrebno vampira probadati glogovim kolcem, bilo ga je dovoljno samo njime dotaknuti. Tako Petar Giurin svjedo i u procesu 1706: Ja ne znam da su ga proboli nego samo tegli kolcem. Glogov kolac zadr~ao se u narodnim vjerovanjima kao glavna obrana od vukodlaka sve do posljednjih stoljea. Zapisi s po etka 19. stoljea na Krku, ka~u da su se ljudi oslobodili svog posljednjeg vampira time ato su nou raskopali njegov grob i zaboli u njegovo tijelo trnje od gloga. Etnografski zapisi iz okolice Dubrovnika spominju kako u svakoj crkvi na groblju postoji trnov kolac (od crnoga trna) a da bi po potrebi proboli vukodlaka. Vrlo je va~no u tom postupku bilo zaatititi se od vukodlakove krvi; ako bi prilikom probijanja, samo kap pala na ovjeka, on bi se i sam povukodla io. Kao zaatita, slu~ila je govea ko~a u koju bi se zamotao onaj koji je trebao probosti vukodlaka. U Dalmaciji postoje vjerovanja da, samo ako se nose tri bodljike od crnog trna, vukodlak nee blizu tebe. Drugdje u Evropi, osim probijanja pokojnika glogovim kolcem, najeai postupci su bili odkidanje glave koju bi ponekad stavili mrtvacu meu noge, pa ak i upanje srca kako bi se spalilo. Ima podataka i da se mrtvace pokuaalo zadr~ati u grobu slikom vuka na nadgrobnom kamenu. Jedan od zanimljivih postupaka je bilo i rezanje ~ile ispod potkoljenice, kako bi se vukodlak, koji je bio napuhana mjeaina puna krvi, ispuhao i tako izgubio svoje moi. Te postupke naziremo u dubrova kim procesima 18. stoljea, a vrlo su jasno sa uvani u suvremenim poslovicama i vjerovanjima. Suvremena etnografska graa iz }upe Dubova ke opisuje tenjca (naziv za vukodlaka): napuhan kao mjeh, jer mu je vrag nakon smrti odrao ko~u i napuhao je. Zato treba, prije nego se pokojnik ukopa, prerezat mu ko~u; onda se ne mo~e napuhati. Sli ne postupke nai emo i u Zaostrogu u Dalmaciji, u Poljicima i Hercegovini. Dubrova ki dokumenti govore da se vukodlaka moglo sprije iti da izae iz groba tako da se zatrpa vapnom - tad smo plo u od groba zakla ili i posuli zemljom. Takav postupak bio je primjenjivan i tokom srednjeg vijeka, kad su mrtvace umrle od kuge zazidavali polivene vapnom. Stav Crkve Vrlo je zanimljiv crkveni utjecaj na narodne postupke protiv vukodlaka. Iako je od 18. stoljea lokalno stanovniatvo preuzelo borbu protiv vukodlaka u svoje ruke (jer je slu~bena Crkva promijenila stav), kraanski elementi ipak su se zadr~ali u simbolizmu na tom polju. U dubrova kom procesu 18. stoljea, optu~eni spominju da su, otvorivai grob, okropili vodom Blagoslovljenom i okadili tamjanom, budui da su imali posla s ne istom silama. Paljenje tamjana u rasku~ne i kultne svrhe upotrebljavano je u kraanstvu od 4. stoljea, a blagoslovljena voda, kojom se zazivala Bo~ja mo, predstavljala je ispiranje greanosti i ulazak u novi ~ivot. 1737. godine na Lastovu, jedan od optu~enih opisuje kako su otvorili grob uz svjetlost krilata i svijee tri Marije; svijea kao simbol Kristove Svjetlosti personificira vjeru, i poma~e izgubljenoj duai da pronae put na drugi svijet. Zanimljivo je da je svijea kao pomagalo bila prisutna i u egzorcizmu srednjega vijeka. Nakon ato bi zatvorili grob, braa bi se raziala uz rije i idite s Bogom. Meutim, iako su u postupke protiv vukodlaka unesene crkvene formule, ljudi su osjeali da se moraju odrijeaiti grijeha jer su oskvrnuli grob. U dubrova kim procesima, vidimo da se u ovu hajku na vukodlake najeae nije ni kretalo ako se nije dobila lizenzia od popa. U Poljicama se joa u ovom stoljeu vjerovalo da je kri~ prepreka povampirivanju, pa pokrov preko mrtvaca valja nakapat kandalarskom sviom na kri~ preko sviga tila da se ne bi poukodla ija. Vukodlaci se pojavljuju samo po noi; vraaju se u svoj grob im ujutro uju zvono na pozdravljenje - skitaju se od Zdrave Marije do Zdrave Marije. Godinu dana nakon smrti prestaju plaaiti kao vukodlaci i pou sasvim u pakao. U okolici Makarske ka~u da je nekim vukodlacima sueno da stalno lutaju i danju i nou, samo im valja na Veliki petak bit u grebu, jer je oni dan i Isukrst u grobu sta. U Zaostrogu, ljudi su se skupili na groblju, te su da pozovu  vukodlake u grobove zvonili o crkvena zvona, pri emu su im pomagali fratri. Najraniji, ve spomenuti, crkveni (dominikanski) dokument koji se odnosi na vampire (i vjeatice), je poznati Melleus Maleficarum iz 1485. godine, potvren od pape Inocenta VIII; tu se tvrdilo kako avo koristi ove ~ive mrtvace da bi inio zlo u svijetu. Kraanstvo je tako, kao glavni neprijatelj zla, zapravo oblikovalo pojam vampirizma i utjecalo na airenje tog vjerovanja. Od tog vremena, teolozi piau pseudoznanstvene rasprave, u kojima narodne pri e potkrepljene crkvenom doktrinom i esto maatom samih autora, postaju temelj koji se prihvaao kao injenica. Za Crkvu, vampirima su mogli postati oni ljudi koji se nisu dr~ali njenih zakona; nekrateni, izopeni, samoubojice i heretici, a protiv njih se borilo kri~evima, svetom vodom, molitvama i osobnom vjerom. U 16. stoljeu, poslije Tridentskog koncila, katoli ka crkva je po ela progoniti praznovjerje. Od tada, na redovnim kanonskim vizitacijama, donose se izvjeataji o hereticima, nevjernicima, izopenicima, ali i o vjerovanjima u vjeatice, vra are, i vukodlake, s namjerom da se bore protiv njih. U kr kom biskupskom arhivu sa uvani su zapisnici takvih biskupskih kanonskih vizitacija iz 16. i po etka 17. stoljea, te se izmeu ostalog spominje vjerovanje u vuocudlacha. Ipak, pravo sistematsko pobijanje praznovjerja po eti e tek u 18. stoljeu. Tako se na primjer u Dubrovniku, stvari nisu puno promijenile nakon Tridentskog koncila. Domai nadbiskupi esto su bili odsutni i nisu mogli dovoljno utjecati na lokalno sveenstvo. Dijecezanske knjige i istrage protiv sveenika pokazuju da su, nakon Tridentskog crkvenog sabora, u Dubrovnik bili poslani talijanski sveenici zadu~eni da se ove papinske reforme i provedu, ali su lokalni sveenici esto bili pod prevelikim utjecajem narodnih vjerovanja (iz ijih slojeva su veinom i sami bili). Za sveenstvo, ovakva bia su dugo bila otjelovljenja Sotone i ne istih sila, pa se trebalo boriti protiv njih. DobT  f 2 X`x0<`bNPFH "l!!!!##%%%%&&&&6'8':'F'(())&,<,Z,j,l,h 25CJOJQJjh 20JCJOJQJUh 26CJOJQJh 2OJQJh 2CJOJQJh 25CJOJQJJTVv 24 VD#%)+// $dh`a$$dha$ $  ] ^ a$$dha$ $dh`a$l,n,,,,,,,,,-------...4.^.`.b.//002 3n3p33 4*4,465@5$70747@7R7T78$8,8@89<9>9@9;<">B>D>F>Z@@@@@@ B"BC*C0ClCCCDDDPDRDE`EHFHHHJHHh 25CJOJQJh 26CJOJQJh 2CJOJQJjh 20JCJOJQJUR////r3V7B9J>?CLHXKMO0RTTTTTTTTX^6ej$dha$ $dh`a$$dha$H$I|II,JPKRKTKNLPLL"MMMOOHP(R*R0RZRnRRSSSTTTT&X(XXXXXYY\]\]]]]f^p^_aaaabbb2e4en nn oooooFpZp q qr*s,s.sssttuuvvyyyh 25CJOJQJjh 20JCJOJQJUh 2CJOJQJh 26CJOJQJRjpux|h܃(*,\^\ȟΦЦҦ6$dha$ $dh`a$yzzzzz{{||L}~~^`b(4ҁB`bd؃ڃ|(*"\l >@ $&,^ʐ֐ؐڐВbdf&ƕȕVXZJ̚*h 25CJOJQJjh 20JCJOJQJUh 2CJOJQJh 26CJOJQJRğƟҠԠ֠¢JNdf~xڥܥޥȦʦҦȮ46 .02Ntvx*ʵ̵εķzh 25CJOJQJh 26CJOJQJh 2CJOJQJjh 20JCJOJQJUR&6`j,.0b d h j  $dh`a$$ dh`a$$dha$ $dh`a$z8d6`jntv "$DF02xXZ\0lT\Rjv4~"jh 20J6CJOJQJUUjh 20JCJOJQJUh 2CJOJQJh 26CJOJQJNar primjer su ve spomenute Zakletve od vukodlakov iz 17. stoljea, koje su trebale biti, kako sam izvor ka~e kruto korisne za odgnati napasti od ukodlakov. Formule crkvenog karaktera, pisane od sveenika, predviene su za istjerivanje zla: Izajdi iz ovoga groba, dijavle pakleni, koji mu ia ove kosti... ili Zapovidam tebi dijavle pakleni, od strane vianjega gospodina Boga, da me jimaa posluaati, ovoga slu~benika bo~jega, mene redovnika... Morla ki ~upnici u 17. stoljeu imali su takoer razli ita sredstva protiv vukodlaka. U 18. stoljeu, ova borba protiv vampira se sekularizira, i glavni progonitelj postaje lokalno stanovniatvo, dok crkva sve manje sudjeluje, barem slu~beno.`toviae, 1752. papa Benedikt XIV u svojoj raspravi o kanonizaciji svetaca naglaaava ispraznost vjerovanja u vampire. Zanimljivo je da su ta vjerovanja dotakla neke osnovne kraanske dogme, kao ato je uskrsnue ili postojanje svetaca koji su nakon smrti pokazivali iste  znakove ~ivota (rast kose ili neraspadanje tijela) po kojima su se prepoznavali i vampiri. U procesu s Lastova iz 1737, otkriva se novi stav Crkve, jer oto ani u tome (otvaranju grobova) kriju djelo, od straha kazne, te se besjedom ve~u, da odati nee, pak i glave stalo. U istom sjedo enju spominje se fra Jacint Alamana, koji je zbog ovih vjerovanja odreivao duhovne vje~be te nemilo aibao takvo praznovjerje. Slu aj Antuna Skurle s Lastova dubrova ko Malo Vijee predalo je na ispitivanje nadbiskupskoj kuriji, koja je znala da je spomenuti Skurla zadnjih 16-17 godina oskvrnuo grobove i probadao leainu Kuzme Sudra. 1738. godine osudio je dubrova ki nadbiskup 18 Lastovaca jer su oskrnjavili grobove e bi naali leainu kosaca ili vukodlaka ili lupi manari nazvanih, koji se bez osnova okrivljuju da rasprostranjuju ku~ne bolesti ato u narodu bijesne. Presuda je bila da osueni, svaki od njih, svezav oko vrata konopac na kojemu da visi kamen, pobo~no i preponizno pohode prvo crkvu sv. Mihovila (i joa mnoge druge nabrojene crkve), gdje su morali sluaati svete mise da bi im se oprostio zlo in; ako to ne bi izvraili, bili bi izopeni i prokleti, ex communicatione maiori, u koju upadaju ipso jure. U dubrova kim procesima stav lokalnog, ni~eg sveenstva, je ponekad samo rezerviran. Kada je u 18. stoljeu jedan od brae ispri ao sveeniku ato se  dogaa u selu, i tra~io dozvolu da se otvore grobovi, sveenik se ogradio: mene ne pitajte niata i inite ato znate. Drugo svjedo enje joa je rje itije: Ja sam govorio s popom i reko mi je ja u se ispovidiet u Biskupa zato im reci mi se ne bojimo niata. U ovom slu aju, sveenik je znao ato braa namjeravaju i, ne sprije avajui ih, zapravo odobrio taj postupak (iako svjestan zabrane Crkve i stava viaeg sveenstva). Grisogono pak, izveatavajui o prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeu, piae o vjerovanjima u vampire i vjeatice i tvrdi da se u njih vjeruje kao u najva~nije lanke religije, te da su i sveenici time zaokupljeni. Razlozi za to vjerojatno su povezani i sa nepismenoau i neobrazovanoau jednog dijela sveenstva, koje se nije puno razlikovalo od naroda. Od izvjestitelja mleta koj vladi o prilikama u Dalmaciji saznajemo da je narod prepuaten sam sebi i svojim predrasudama, te da ~ivi usvajajui domae obi aje svojih predaka. Kad su se meutim krajem 19. stoljea u Makarskoj mjeatani htjeli osloboditi vampira Luete, skupili su se na Veliki petak popi, fratri i biskup i puno naroda, pa otiali na grebe i odnjeli zaoatren kolac od crnog trna. Unda otvorili greb, a on u grebu stoji na nogan. Kaziva i iz }upe Dubrova ke tvrdili su i u ovom stoljeu da ako bi se pokojnik povampirio, onda bi u pomo dozivali popa ili biskupa da ga kri~em probode,a takvih primjera ima dosta u Dalmaciji. Odnos svjetovnih vlasti prema vjerovanjima vampire Srednjovjekovni dokumenti koji govore o vampirima, spominju borbu protiv ovakvuh bia i od strane svjetovnih vlasti. Tako su, po jednom dokumentu iz 1541. godine magistrates, kao predstavnici svjetovne vlasti u Paviji, no~evima razrezali ovjeka, da potvrde da se u njemu nalazi vukodlak. Isti izvor spominje i dogaaj u Konstantinopolu 1542, kada je car dao da se ubije 150 vukodlaka koji su se skupili u gradu. Ovi primjeri odnose se na vukodlake u koje su se pretvorili ~ivi ljudi, pa se mo~da ne mogu staviti u istu kategoriju sa  ~ivim mrtvacima o kojima je u ovom radu rije . Ipak, ve spomenuti slu aj s otoka Paamana, spominje na elnika Zadra, koji kao predstavnik svjetovne vlasti dozvoljava iskopavanje groba i probijanje  vukodlaka glogovim kolcem. Stav svjetovnih vlasti bio je openito racionalniji od crkvenog; borba protiv praznovjerja po ela je ve tokom srednjega vijeka, kad je bilo potrebno da vladari zaustave histeri no ponaaanje stanovniatva koje je ialo u hajke na vampire; ovakve propise nalazimo ve kod Karolinga (u vrijeme Karla Velikog). Poznatiji su takoer zakon srpskog cara Duaana (14. st.) i regule rumunjskih vladara (19. st.!). Kako je u tim zemljama bilo osobito raaireno vjerovanje u vampire, stanovniatvu se od strane svjetovnih vlasti zabranjivalo otkopavanje grobova i uz to vezane magijske radnje; takoer, ljudima je nareeno da ne slijede sveenike koji su ih vodili u lov na vampire. Intelektualna klima prosvjetiteljstva u Evropi, bila je openito protiv praznovjerja; 1766. Constitutio Criminalis Theresiana Marije Terezije, samo je jedan od zakonika kojim se pokuaavalo iskorijeniti vjerovanje u vjeatice i vampire. Joa 1730. godine, Voltaire u  Enciklopediji s ironijom piae o vjerovanjima u ponovno o~ivljavanje mrtvaca u koje, bez obzira na njihove potpuno suprotne atribute, uklju uje i svece i vampire. Racionalno razmialjanje vidi se i u pokuaajima doktora s Habsburakog dvora da medicinski objasne fizi ke promjene na mrtvom tijelu, koje su u narodu esto bile znak da se pokojnik povampirio. Dubrova ki dokumenti, samim tim ato su sudski procesi, ukazuju na generalni stav svjetovnih vlasti (Malog vijea) prema vjerovanjima u vukodlake. U jednom sudskom procesu optu~ba se di~e protiv onih koji su po inili tu okrutnost (crudelta). Optu~eni su morali provesti i po nekoliko mjeseci u zatvoru u Kne~evom dvoru, a nekad, uz kaznu zatvora, bili su i javno izvrgnuti ruglu, privezani za sramotni stup (berlina); u Dubrovniku je za to slu~io Orlandov stup. Ove kazne, meutim, nisu mogle zaustaviti ovo vjerovanje, te se ono, duboko utkano u narodnu tradiciju, odr~alo do po etka naaeg stoljea.  Dubrova ki dokumenti koje sam analizirala, prvorazredan su izvor za istra~ivanje fenomena vjerovanja u vampire. Izravno dokazuju i opisuju ovo vjerovanje u dubrova koj okolici osamnaestog stoljea, te pokazuju neke specifi nosti s obzirom na geografski polo~aj tog podru ja i posebne civilizacijske utjecaje. Ako se promatra dubrova ko podru je kao cjelina, primjeuje se mijeaanje razli itih utjecaja - mediteranskog, srednjoevropskog i balkanskog kulturnog kruga. O it je primjer upotreba viae imena razli itog porijekla za istu pojavu (vukodlak - specifi an naziv za srednju i jugoisto nu Evropu; talijanski pojam - lupo manaro; lokalni nazivi za airu okolicu Dubrovnika - kosac i hudoba). Dakako, unutar tog podru ja treba razlikovati sam Grad od okolnih sela, u kojima su udaljenost od civilizacijskih utjecaja i tradicionalni druatveni sistem utjecali na airenje ovih vjerovanja i njihovo odr~avanje. Vjerovanja u vampire opisana u dubrova kim dokumentima, svojim se opim karakteristikama uklapaju i u airi evropski kontekst, te se mogu uo iti mnogi zajedni ki elementi (glavne karakteristike vampira, postupci protiv njih i okolnosti vjerovanja). Slika o rasprostranjenju, uzrocima i posljedicama ovog vjerovanja joa se uvijek gradi na fragmentima podataka od antike do danas, te su mjeaavina vrlo razli itih utjecaja. Ovo se vjerovanje mo~e pratiti sa kulturnog, druatvenog, pa i psiholoakog stanoviata; ono je rezultat crkvenih stavova ali i dio okultnih strujanja airom Evrope. Zbog svega toga zahtjeva opairnu interdisciplinarnu analizu. SUMMARY THE VAMPIRES OF THE DUBROVNIK'S REGION IN THE EIGHTEENTH-CENTURY DOCUMENTS The myth of a vampire can be found in many civilisations from Antiquity to Modern Ages. A vampire or a werewolf is a person who rise from a grave after his or her own death. In many mythologies this creature changes into the form of a wolf, sometimes other beast; what is common in all beliefs is that the vampire has insatiable desire for the taste of human flesh and blood; a main capacity of the vampire is bloodsucking. Vampire beliefs were basically of Slavic origin, although eighteen-century public opinion connected them to Hungary. We can find many traces of this myth in Croatian territories, where there have overlapped many different traditions, such as Mediterranean, Central European and Balkan tradition and folklore. The first mentions of the vampires in Croatia can be found already in the Middle Ages. The eighteenth-century judicial documents from Dubrovnik, present us not only the existence of this belief; they also show the attitude of the State and the Church about this phenomena. The fragments of those documents enrich our knowledge of the local folklore in this area: people who became vampires had usually died under irregular circumstances such as being excommunicated or unbaptised. There were many ways to fight against those creatures; the most common was to exhume (undecayed) body of the vampire from the grave and to pierce it by a pole. The myths of a vampire have very ancient roots, and it is very interesting to follow the changes of their attributes which were caused by the changes in mentality and in legal practice of a certain period. This is, however, very difficult, as the fragments of this belief are rare and often very different, so the examination of this phenomena needs an interdisciplinary approach. Na ovim dokumentima radila sam u okviru Dubrova ke medievisti ke radionice (1995), uz pomo mentorice dr. Nelle Lonze. Klaniczay,Gbor,The Decline of Witches and the Rise of Vampires under the Eighteenth-Century Habsburg Monarchy, u: The Uses of Supernatural Power, Princenton 1990, 178. Ovom prilikom zahvaljujem se profesoru Klaniczayu iz Budimpeate koji mi je poslao ovaj lanak, budui da nije bio dostupan u Hrvatskoj. Strix se pojavljuje kod starih Rimljana, a predstavljala je sovu koja pije krv male djece. Vremenom je ovaj pojam postao povezan direktno sa vampirizmom, odnosei se posebno na ~enske vampire koje su kao striges spomenute u srednjovjekovnim zakonima i ediktima; Bunson, Matthew, Vampire, The Encyclopaedia, London 1993, 248. Mora, slavenski zao duh, (sli an po karakteristikama incubusu i succubusu), ve~e se uz grozne snove, tj none more u kojima ljude napada vampir. Gluhak, Alemko, Hrvatski etimoloaki rje nik, Zagreb 1993, 689; Hiller, Helmut, Sve o praznovjerju, Zagreb 1989, 206. Gluhak, Hrvatski, 69. Skok, Petar, Etimologijski rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971, 417. Niederle, Lubor, }ivot staryh Slovanu, II/2, Prag 1916, 74; ulinovi-Konstantinovi, Vesna, A~dajkinja iz Manite Drage. Obi aji, vjerovanja, magija lje enja, Split 1989, 103. Hiller, Sve, 206. His ego saepe lupum fieri, et se conducere sylvis. Moerim, seape animas imis excire sepulchris, Atque satas alio vidi traducere messes (osma ekloga); vidi u: Baring-Gould Sabine, The Book of Werewolves, London 1865 (izdanje 1995), 9. Bunson, Vampire, 198. Baring- Gould, The Book, 117. Poznato je da se faun, odnosno pan, prikazivao kozjeg lica i jareih nogu, a bio je oli enje bludnosti. U Crnoj Gori, postojalo je vjerovanje da je svaki vampir morao provesti neko vrijeme u vu jem obliku (u Gr koj je postojalo sli no vjerovanje); Bunson, Vampire, 280. Po nekim varijantama, vukodlak se mo~e pretvoriti u vampira; Gluhak, Hrvatski, 689. Gluhak, Hrvatski, 661,662. Ima mialjenja da dolazi od litvanske rije i wempti (piti), ili turske uber (vjeatica). Neki misle da je stara slavenska rije  upir starija od rije i vampir koja se ustalila meu Ju~nim Slavenima; Bunson, Vampire, 262. Po A. Gluhaku, rije  vampir je dospjela iz hrvatskog u njema ki (vampir), francuski i engleski (vampire); Gluhak, Hrvatski, 661. G. Klaniczay u svom lanku piae da je maarska rije  vampir, potekla iz poljske upyr, postala internacionalnom; Klaniczay, The Decline, 180. Hiller, Sve, 193. Banovi, Stjepan, Vjerovanja, u: Zbornik za narodni ~ivot i obi aje ju~nih Slavena (dalje ZN}O), br. 23, Zagreb 1918,185. PAD, LXVI, Isprave i akti 18. stoljea, 3399/17. Vidi: Macan, Tomislav, Graa o pu kom ~ivotu u }upi Dubrova koj. Zapisi od 1930 do 1970, sv. 5 (Vjerovanje), Zavod za istra~ivanje folklora Instituta za etnologiju i folkloristiku Zagreb, Dokumentacija (rukopis), sign. 1107. Ovaj neobjavljeni rukopis imala sam prilike pregledati zahvaljujui susretljivosti zaposlenih u Institutu, na emu im se ovdje zahvaljujem. Istra~ivanja su takoer provedena na Etnoloakom Zavodu Filozofskog Fakulteta, i uvaju se u rukopisima-nova graa (dalje: EZFF, n.g.). Zahvaljujem profesorici Jasni Andri koja mi je vrlo ljubazno pomogla da doem do ovih rukopisa; EZFF, n.g. br. 76, }upa Dubrova ka. Vuleti-Vukasinovi, Vid, Prizrijevanje, Srpski etnografski zbornik 50, Beograd 1934,166. Naglo airenje vjerovanja u vampire u 18. stoljeu G. Klaniczay dovodi u vezu sa opadanjem vjerovanja u vjeatice, koje se oslanjalo na apstraktne optu~be i nevidljivu vezu sa avlom. Ljudi 18. stoljea bili su skloniji vjerovati u ove ~ive mrtvace, za ije su postojanje imali i vidljive  dokaze : tijela pokojnika koja su pokazivala neobi ne znakove ~ivota; Klaniczay, The Decline, 168-178, 186. Bunson, Vampire, 47. Lucius, Johannes, De regno Dalmatiae et Croatiae; Memoriale Pauli de Paulo, 436, podatak iz: Klai, Vjekoslav, Vjera u osobita bia. Vukodlak i krsnik, ZN}O 1, Zagreb 1896, 223. ...Licentia, ut possent sepulturam excoperire, et infigere cugnum in pectus eius...; Klai, Vjera, 224. `tefani, Vjekoslav, Sujevjerje na Krku u XVI i XVII stoljeu, ZN}O 29/2, Zagreb 1934, 230. Difnik, Franjo, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split 1986, 215-217. Strohal, Rudolf, Folkloristi ki prilozi iz starije hrvatske knjige, ZN}O 15, Zagreb 1910, 1312-315. Viae o ovom izvoru vidi u poglavlju Odnos Crkve prema vjerovanjima u vampire. Strohal, Folkloristi ki, 311-312. Fortis Morlake opisuje kao divljake, a njihova vjerovanja kao primitivne obi aje, te zaklju uje: ...nevinost i prirodna sloboda pastirskih stoljea (se) joa odr~avaju u Morla koj ili su barem ostali njihovi vrlo veliki tragovi u mjestima koja su podalje od naaih naselja; Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984, 45, 46. Vidi i: Burke, Peter, Junaci, nitkovi i lude, Zagreb 1991, 21. Fortis, Put, 44. Lovri, Ivan, Biljeake o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa, Venecija 1776,162. Pitanja su u procesu postavljena na talijanskom jeziku, dok su odgovori svjedoka na hrvatskom. Liepopili, Ante, Vukodlaci, ZN}O 23, Zagreb 1918, 277-290. Liepopili, Vukodlaci, 277. Liepopili, Vukodlaci, 280. PAD, LXVI, 3399/17, 3. Proboli nijesu nego samo tepnuli kocem evo nije u njemu bio Vraga kako su govorili; PAD, LXVI, 3402/29, 3. EZFF, n.g., 42, Konavle. EZFF, n.g., 76, }upa Dubrova ka. Vojnovi, Kosta, Bratovatine i obrtne korporacije u Republici Dubrova koj, od XIII do konca XVIII vijeka, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalum 7, Zagreb 1899, 3-189. PAD, LXVI, 3399/17, 3. PAD, LXVI, 3402/29, 4. PAD, LXVI, 3402/29, 5, 6. Sli nih opisa ima viae; Kad je pokojni Kolenda umro, zvali su me da doem ulja izvadit iz crkve i ja sam otiala prid crkvu i sazvala sam njih da dou uzeti, rekla mi je  no je a u kui je nemo, ja tamo ne mogu doi , u toliko sam ula gdje neato sklapalo ko da se akrinjica od ulja otvorila, pak sam pobjegla doma: PAD, LXVI, 3402/29, 7,8. U Zaostrogu u Dalmaciji vukodla ina najvoli plaaiti po raskrsnican, guvnima, oko greba, gradina, zidina i mostova; oko jametina i poto ina, a drago mu se uvui i u dra~etinu, plot ili kupinu; Banovi, Vjerovanja, 185. Klaniczay, The Decline, 179. Liepopili, Vukodlaci, 289. Bazala, Vladimir, Pregled povijesti zdravstvene kulture Dubrova ke Republike, Zagreb 1972, 35, 39. Liepopili, Vukodlaci, 278. Liepopili,Vukodlaci, 281. PAD, LXVI, 3401/44, 4. Klai, Vjera, 226. Incubus i succubus predstavljaju muakog i ~enskog demona, koji sli no kao i vampiri dolaze nou ~enama i muakarcima i prisiljavaju ih na spolne odnose; Bunson, Vampire, 132. Glavurti, Miro, Satana, Beograd 1978, 177, 178. Klaniczay, The Decline, 183, 184. Lovri, Biljeake, 162. Lovri spominje i to kako se vukodlaci jako boje ljubomornih mu~eva, tako da se ~enama javljaju samo onda kad su same. Da ipak koji mu~ zatekne vukodlaka na djelu sa svojom ~enom, dr~i se, da bi vukodlak sko io na njega i da bi se katkada joa i ina e brutalno izdovoljio na njemu. Sam Lovri dodaje da tako kod nas ljudi iskoriauju tue neznanje, da zadovolje svoje ~elje; Ibidem, 165. orevi, Tihomir,Vukodlak i druga bia, Srpski etnografski zbornik 30, Beograd 1953, 39, 40. Macan, Graa, 29. U Hercegovini (Mostar) se vjerovalo (zapis iz 1899) da kad ovjek sa ~enom koja ima krv ili kojoj nije po poroaju izialo etrdeset dana legne, onda ono dijete koje se rodi kad umre postane vukodlak; orevi, Vukodlak, 23. Vuleti-Vukasovi, Prizrijevanja, 174. Sa macarulom je srodan maci koji predstavlja duau nekratenog djeteta koje se povampiri. orevi, Vampir, 156. Ma ka da pree preko mrca, zlo je i naopako: trei e dan doi duh u tijelo i na ono mjesto ge je ~ivio, stanie se i straaiti kao lorko ili vukodlak; Vuleti-Vukasovi, Prizrijevanja, 166. Lovri spominje kako sli ni vjerovanje imaju i }idovi, koji se, ako netko proe ispod mrtvaca, kad ga nose putem, vraaju kui, da ga odanle opet ponesu u grob: Lovri, Biljeake, 162. Dubrova ki naziv za glog. U jednom procesu se spominje i du~ina glogovog kolca: Mo~da manje, mo~da viae, bio je etri lakta; PAD, LXVI, 3399/17, 7. PAD, LXVI, 3402/29, 9. Liepopili, Vukodlaci, 280. Liepopili, Vukodlaci, 278. PAD, LXVI, 3402/29, 3. Mil eti, Ivan, Vjera u osobita bia, ZN}O 1, Zagreb 1896, 225. Vuleti-Vukasovi, Prizrijevanje, 165. A oni, koji ga e imo probos, trebo se zamota u onu ko~u, da na nj ne bi panila koja kap krvi o tenjca ka ga probode, jerbo bi se i on tadar potenj io; Macan, Graa, 29. Sli na vjerovanja nalazimo i u Zaostrogu. Tamo su ak onome koji je zamotan u ko~u probadao vukodlaka, ipak nakon smrti podrezali ~ile ispod koljena kako se ne bi povukodla io; vidi: Banovi, Stjepan, Vukodlaci, ZN}O 10, Zagreb 1905, 349, 350. Banovi, Vjerovanja, 168. Hiller, Sve, 193. U procesu protiv Topoljana 1723, svjedo e: ...rekli su da su udrili i sjekirom u glavu...; PAD, LXVI, 3399/17, 7. Klaniczay, The Decline, 178, 179. Hiller, Sve, 193. U procesu iz 1722, optu~eni svjedo e da je ~ena koja se povukodla ila u grobu izgledala nadmena ko ba va; PAD, LXVI, 3401/44, 4. Pavo Lucin krenuo mu je ne im u noge...: PAD, LXVI, 3402/29, 5; ...i tada ga je re eni Pavo Lucin badnuo jedan put u bedru viae koljena...: PAD, LXVI, 3402/29, 15,16. Da se ne pokosi (povukodla i) staro eljade, trijeba mu, kad umre, prijereza ~ilu pod koljenom: Macan, Tomislav, aranje i gatanje. Blato na Mljetu, ZN}O, br. 28/2, Zagreb 1931, 229. Kaziva  iz okolice Dubrovnika spominje kako su jednom mrtvacu, dok je le~ao na odru, vile prerezale ~ile ispod koljena, da se ne povukodla i: Oko ponoa dva gubertaaa crni kao pakao, dou iza otara na odar mrta ki usprave mrca, pa e mu jedan zataknuti kantult (puhalicu od trsti) u grlo. Puha i puha, ali zaludu, sve zaludu, sve izduauje kaonuti ato je prirezano ispod koljena; Vuleti-Vukasinovi, Prizrijevanje, 167. Macan, Graa, 29. Kad rav ovik umre, doe vrag k njemu u greb, pa ga uhveti za uai i zguli od njega bekinu i onda ue u nju, pa obija po svitu i plaai kratenu eljad. U Zaostrogu se takvi mrtvaci nazivaju vukozlaci ili vukozla ine; Banovi, Vjerovanja, 185. U Poljicima, prema iskazima kaziva a, ukodlak kosti i mesa ne ima; Ivaniaevi, Frano, Poljica, ZN}O 10, Zagreb 1905, 246. U Hercegovini, vukodlak kad hoe doi iz groba nadme se te izgleda kao napuhana mjeaina; orevi, Vukodlak, 12. PAD, LXVI, 3402/29, 9, 16. Ovakvi postupci  protiv vampira spominju se u crnogorskom primorju i u ovom stoljeu: orevi, Vukodlak, 64. Bazala, Pregled, 37. PAD, LXVI, 3402/29, 9. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kraanstva, uredio: Badurina, Anelko, Zagreb 1990, 160, 562, 586. Liepopili, Vukodlaci, 286. Bunson, Vampire, 38. ...Pa ga u molit da doe sa mnom u kamaru i kleknut prid njegove noge i molit ga da se u njega ispovidim i da me odrieai kako je i lani pobratima D. Antuna Marica, kad su proboli onoga kosca u Dan anjin...; PAD, LXVI, 3402/29, 8,9. Mene je zvao Pavo Medov govorei mi da je u D. Andriji kosac, zato hoe po vidjet Braa u grob za vidjet je li to istina. Ja mu sam reko ja neu po jer e stoga biti zla velika. Nato mi je reko Pavo Medov hodi ne boj se niata, pitali smo popa; PAD, LXVI, 3402/29, 2. Ivaniaevi, Poljica, 246. Klai, Vjera u osobita bia, 226. Banovi}, Vukodlaci, 352. Banovi, Vukodlaci, 349, 350. Bunson, Vampire, 47. `tefani, Sujevjerje, 229, 230. Vojnovi, Kosto, Crkva i dr~ava u Dubrova koj Republici, Rad JAZU 119, Zagreb 1894, 44. Vojnovi, Crkva, 49. Strohal, Folkloristi ki, 312-315. Lovri, Biljeake, 162. Klaniczay, The Decline, 182. Sjedo enje u procesu 1722:...i otiali smo otvarati grobove, i gledati jesu li se eljad raspala, i naali smo u jednom di se bila nadula ko ba va...; PAD, 3401/44, 6. Liepopili, Vukodlaci, 281. Liepopili, Vukodlaci, 286, 287. Stjepan Bankovi je na primjer bio osuen da u svim tim pohodima ispred sukrivaca ima u ~upnoj crkvi glasno i jasno u Boga prositi oprost od u injenog zlo ina, a takoer od puka, jer su ga sablaznili; Liepopili, Vukodlaci, 289, 290. PAD, LXVI, 3402/29, 7. PAD, LXVI, 3402/29, 11. Grisogono, Nutrizio, Notizie per servire alla storia naturale della Dalmzia, Trevigi 1780, 162-165, podatak iz: ulinovi Konstantinovi, A~dajkinja, 100. Stratico, Gregorio, Sistema regolativo della veneta provinzia della Dalmazia, rukopis: Arhiv HAZU, i.c. 31, 55-57b; podatak iz: ulinovi Konstantinovi, A~dajkinja, 100. Banovi, Vukodlaci, 246, EZFF, n.g., br. 76, }upa Dubrova ka. Kada se u Veloj Luci, po kazivanju, jedan zlo esti ovjek povampirio i dolazio svojoj ~eni, ona je pozvala sveenika koji je izmolio nekoliko misa, blagoslovio kuu, nakon ega se vampir nije viae objavio: Vuleti-Vukasovi, Prizrijevanje, 168; U Zaostrogu ka~u da ako se sretne vampir, treba sko it u vinograd oli u masline, jer on unda nee za tobom, jerbo je od loze sveta krv, a od masline sveto ulje: Banovi, Vjerovanja, 185; vidi i: orevi, Vukodlak, 45. U ovoj pri i rastrgan je ~ivi ovjek koji je, o ito psihi ki bolestan, tvrdio da je vukodlak, i da je jedina razlika izmeu njega i obi nog vuka ato njemu raste dlaka iznutra. Magistrati su, da to doka~u, razrezali jadnog ovjeka; Fincelius, Job, De Mirabilius, lib. XI; vidi u: Baring-Gould, The Book, 64, 65. Baring Gould, The Book, 65. Bunson, Vampire, 151. Klaniczay, The Decline, 181, 182. Dvorski doktor Marije Terezije, Gerard van Swieten, u knjizi Sur le Vampyrisme de Sylsie de l an 1755 objaanjava kako je nedostatak kisika mogao uzrokovati da se lea pokojnika ne raspadne, ve ostane konzerviran mjesecima, godinama pa i desetljeima nakon smrti; vidi u: Klaniczay, The Decline, 173, 174. PAD, LXVI, 3402/29. ...Condennati gli infrascriti a dover stare quindeci giorni nella prigioni di questo palazo: PAD, LXVI, 3402/29, 16; ...stare tre mesi continui nella Prigione sotto la scala: PAD, LXVI, 3401/44, 19,20. PAD, LXVI, 3401/44, 19. Kako je Orlandov stup bio postavljen na mjesto prijaanjeg stupa za ka~njavanje, zvanog kar, preuzeo je i njegovu ulogu. Zbog toga u arhivskim dokumentima, u vezi s ka~njavanjem odreenih osuenika, nalazimo uz naziv Orlando i naziv stup ili Carrus; vidi: Miti, Ilija, Dubrova ka dr~ava u meunarodnoj zajednici (od 1358. do 1815.), Zagreb 1988, 203-210.     PAGE  PAGE 1 (*0"$v    * ,   H J ` b d f @V4&&&H''''((( )J*L*V*++еh 26OJQJh 2OJQJjh 20JOJQJUh 256CJOJQJjh 2CJOJQJUh 26CJOJQJh 25CJOJQJjh 20JCJOJQJUh 2CJOJQJ;46#&&&&'J*,-.//$1J1 3N3\45T66$a$$dha$$dha$ $dh`a$+|,,,,,,,D-l---.T...... ///2/////0~00$1&161<1J1L1X222 3"323@3N3P3n3~3\4^4555566F6T6V6f6z666667$77777&848l8z88899&96999$:::P:T:^:`:p:v::jh 20JOJQJUh 26OJQJh 2OJQJY6^::z;;@ADD8F GG\H&II JM>MMN$O\OOOPPQRRR$a$::::z;|;;;;;<<<<<<??@@A"AAAlDDDDDDDDDfEEE8F:F@FFFF G G6GGGGG.H\H^HHH&I(IpIIIIII J JBJRJJJJ4K>K(LNLnLLLMM,M2M>M@M\MMMMNNNh 26OJQJh 2OJQJjh 20JOJQJUXNN$O&O[T[j[[[[[[]^^^jh 20JOJQJUh 2OJQJh 26OJQJXRUxWWWXX"YRYzYZ<[[^v__`aabdeffgPgghRhkk$a$^^^_v_x_____ `*aBaRa`abaaaaaaaaaaazbbbbccddddTehexeeee(f~ffffff ggg0gBgPgRggggghh*hDhRhTh~iii8kJkkkkkkkkk@llllllmm&m,mh 26OJQJh 2OJQJjh 20JOJQJUXklm:m>noHtntTvLw0xFyryyzzz|~"hJ(nځ$a$,m:mn@nnnNoooNptpprs t:tHtJtXtbtntptuuuvv2vFvTvVvvvwwLwNwlwwx$x0x2x*y:yFyHyXyfyrytyyy$zzzzzzzzzzz{|||~~~"$2Zfhj~h 26OJQJjh 20JOJQJUh 2OJQJY 2JLn(*<Xnṕځ܁&(*@R`bx246L^vx؅څp:FZhj|`Ɗ4(<n~zjh 20JOJQJUh 2OJQJh 26OJQJXځ(`v؅h4b8ΓƖȖ̖ΖҖԖؖږޖgd 2$a$֎(46FTbdz$vT8:@*ΓГƖȖʖΖЖԖ֖ږܖ  ˺ݰh 2CJOJQJh 20JmHnHu h 20Jjh 20JUjh 2Uh 2jh 20JOJQJUh 26OJQJh 2OJQJ=  $dh`a$h]h&`#$+0 . A!"#$% Dds> 0  # A2؞j+ )oh5D`!؞j+ )oh5* < a"0xmklTUw{瞻냑K$ B)ZKBi.t[4)Ā4|$ bHJ!"1(/ 9g3Ϭ߇ϗ l`AZ}EecSk,N]fjQUyʥ5/RYZ$>3-#륓)~5oz|zx ؏v I[7n%eJf 8if3%f8SLLML.F~SCJ\~\?g z"~fΕb$z)o C*"T q('9'FSl'ɳNvs0xl@3Vڃ8ã`#B, Og C%ia'Y@tJJ&qt2O%%C4z8 P &!zKߣFxT < J~9s0&ׄb^zC 7SjJUTw FbfV[hn]?Kn?Rة 9Lc,VQl~f_6/m!]v(BJ~5|o\|+}^.3wF_;M>ܶ{xKd֕Ds+7_8jo`n nx?#"^N.G:!.ʅH}TEɔͱN6qˋr+W/fo+Ҽ KLnќ9m'qRe|O).}6*u¤aWHʅ\a|l(й\aaéN [wnjv`Bӓ_]ԟ(v#⎣;۪%YC&IJibH4?qo8_\(UqigtR"Nm2ee$fʯdC)gx\aQ8[M fbni_5 *<G,7K'h#?VqM`&f6rvJl 6I^'5 㤝;W\$e}xLz|ŵdhc8Uyv#3lU9kpX}»JI~2YN {oj>=߯Z^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHX`X Normal5$7$8$9DH$ @CJOJQJ_HmH sH tHDA`D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List 4 @4 Footer  9r .)@.  Page Number:@:  Footnote TextCJ@&@!@ Footnote ReferenceH*PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] |0' g G6c0\"D($ !'""#%%Y&(T((*,a-.3334566 9Q99;V<1==?@ABlDETFFGHH_JJ]KKKjLL MM2N?NONNdOQQqR@STTXU;VVrWrXI\O]^`a"bc\d-evghijklkmmniodsuuvww  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyxf*,Z B t I  gg$z3OgfA_{.B#F@S5]H - E L"g""#"##M$&&'+((()>)V)))**+,9,T,s,,,--<-T-r-.5.V.@/X/q/ 000024464Y455l677# $$$'l,Hyz+:N^,mcegijl/j6Rkځdfhk  '!!8@0(  B S  ?tm 2{}@Microsoft XPS Document WriterNe01:Microsoft XPS Document WriterMicrosoft XPS Document WriterMicrosoft XPS Document WriterX 4dXXA4DINU"L r SMTJMicrosoft XPS Document WriterInputBinFORMSOURCERESDLLUniresDLLInterleavingOFFImageTypeJPEGMedOrientationPORTRAITCollateOFFResolutionOption1PaperSizeLETTERColorMode24bpp MXDW/'P, sccMicrosoft XPS Document WriterX 4dXXA4DINU"L r SMTJMicrosoft XPS Document WriterInputBinFORMSOURCERESDLLUniresDLLInterleavingOFFImageTypeJPEGMedOrientationPORTRAITCollateOFFResolutionOption1PaperSizeLETTERColorMode24bpp MXDW - -      @ 0 0\ ,  %6 %6@ ! !    !@ g7g7 = = $# $#  $# $#4   @ o@ o@nj # E ER   Z$ Z$  Z$ Z$ @ {I {I( AO AO  /& /&  /& /& @ +X +X- Y Y. X$ !$%-345679FIMOQU_.4>BDJPRbnprtvzUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialyCRO_Bauhaus_Light-NormalTimes New RomanA BCambria Math"hffkqDqD!xx0772HP $P tm2!xx)Vampiri u dubrova~kim selima 18. Stolje}a Zelimir VolfIrena Benyovsky LatinOh+'0l}  8 D P \hpx,Vampiri u dubrova~kim selima 18. Stolje}aZelimir VolfNormalIrena Benyovsky Latin2Microsoft Office Word@@ @ܷ@ܷqG{ Rt{ = &" WMFC:W 8 Xlah Rt EMF X> \KhC   ah% %  Rp@Times New Roman `QV`X DQV`X qXX` 7rX0yDXG*Ax Times ew Roman[-XzX 7dv% % %  TTN~;@E@N&LahP 1!ah" !< TT;@E@&L<P16TT@E@&L<P 1!<" " Rp@Times New Roman (QV(   QV(  qX ( LrX0yDXG*Ax Times ew Roman]T-XzXLdv% % % Rp @Times New Roman(QV(   QV(  qX ( LrX0yDXG*Ax Times ew oman]T-XzXLdvdv% % (   TDS@E@)LahVAMPIRI U DUBROVA KIM SELIMA 18. STOLJEA\\vO6\6%\%\\V\c\\\c6v%IVV6v\%CC%%IVcVCV\\TTS@E@LahP G Rp@Times New Roman (QV(   QV(  qX ( | rX0yDXG*Ax Times ew RomanUT-XzX| dv% % % TT!F@E@{LahP 5 T C@E@ ,LahlIrena Benyovsky')4:4!J4:7::/:7TTFC@E@,LahP 5 Tp@E@LahXZagrebD49)4:TTF@E@LahP 5Rp@Times New Roman (QV(   QV(  qX ( rX0yDXG*Ax Times ew RomanGT-XzXdv% % % Rp @Times New Roman(QV(   QV(  qX ( rX0yDXG*Ax Times ew omanGT-XzXdvdv% % (  TT4@E@LahP 1 T@E@GLahNa temelju sudskih procesa 18. stoljea, autorica rekonstruira fenomen J1M"1N1"#6M,66,5"6L6'611,1L66L,"6"#111L16"6'"11L'1566,"'6"'1L'166N16 T s@E@^HLahvjerovanja u vampire u dubrova koj okolici, te ga usporeuje sa sli nim 5#1'6516#1?6?51N6"'1?6?666'651156#>656""1">"1>51>6,66'166#1>,1>,""16"N TxX@E@Lahtvjerovanja u Evropi.5#1'6516#16@5'66"TTYx@E@YLahP 1 % % % TT6U@E@>LahP 5 % % % T/@E@Lah|U Povijesnom arhivu DubrP3@::$$4/::V34):$::3P::)T0 @E@0 Lahdovnik, meu :::$:!3V4::3Rp@Times New Roman (QV(   QV(  qX ( \ rX0yDXG*Ax Times ew RomanWT-XzX\ dv% % % T 2@E@ LahIspravama i aktima osamnaestog )/:/:4:P:3$3:4$$P:2:/:P::4/$::! % % % T|NF@E@NLah\stoljea/$:$$44:% % % TTF @E@LahP ET F2@E@ @Lahnalaze se sudski procesi koji su bili primarni izvori za ovakvu :4$454E/4E/::/:$E:):44/$E::$$E/:E:$$$E:)$V4):$E$5::)$E54E::4:::!Rp@Times New Roman4 QV |QV qX @rX0yDXG*Ax Times ew Roman\-XzX(@dv% % %  % % % T|Nh @E@NQ Lah\analizu.4:4$$5:!% % % !ah% % % TT2 @E@# LP1"" %&" WMFC  X % % TTh @E@Q LahP ,T2h @E@Q BLahLjudi optu~eni u ovim procesima svjedo ili su o svom vjerovanju u C$::$,::$:54:$,:,::$V,:):44/$V4,/:$4::4$$$,/:+:+/::V+:$4)::4:$:+:! T N 2 @E@N NLahvampire, zbog kojeg su otvarali grobove pokojnika kako bi ih probili glogovim :4V:$)4!"5::9"::$49"/:!:$:4)4$$!9)::::4!::::$:$:4!:4::!:$!$:!:)::$$$!9$:9::$V! TNY 2 @E@N MLahkolcima. Iz njihovih izvjeataja otkriva se ne samo jedno narodno vjerovanje, ::$4$V4!.'5-:$$:::$:-$5:$4/$4$4-:$:)$:4-/4-:4-/4V:-$4:::-:4)::::-:$4)::4:$4!! T N 2{ @E@Nd NLahve itav niz okolnosti koje su ga uvjetovale, kao i odnos crkve i svjetovnih :44,4$$4:,:$5,:::$::/$$,::$4,/:,94,::$4$::4$4!,:4:,$+::::/+4)::4+$+/:$4$:::$:! TN 2, @E@N JLahvlasti prema tom praznovjerju. Zato se nisam zadr~ala samo na dokumentima :$4/$$,:)4V4,$:V+:)45:::$4)$:!+D4$:+/4+:$/4V+54:)54$4+/4V:+:4+::::V4:$$V4! TNl 6 @E@N Lahhosamnaestog s:/4V:44/$:9_/T7l 2 @E@7 6Lahtoljea; pokuaala sam ovu pojavu pratiti od antike do $:$$444$_::::/4$4_/4V_:::_::$4::_:)4$$$$_::_4:$$:4_::! TN 2 @E@Nw LLahsuvremenih etnografskih podataka, i pri tome uo iti osnovne promjene u ovom /::)4V4:$:$4$::9)4)/:$:$:::4$4:4!$$$:)$$$:V4$::4$$$#:/::::4#:):V$4:4#:#:::V! TN 2?@E@N(JLahvjerovanju i odnosu prema njemu. Osim dubrova kog podru ja obuhvatila sam :$4)::4:$:%$%::::/:%:)4V4%:$4V:!%P/$V%:::)::44::9%:::):4$4$:::::4$$$4$/4V! TN2@E@NJLahi druge dijelove dalmatinske obale, a djelomi no i unutraanjost Hrvatske; $@:):94@:$$4$::4?:4$V4$$:/:4?::4$4!?4?:$4$:V$4::?$?:::$)4/:$:/$?P):4$/:4$! TN02@E@NMLahtakoer, spomenula sam i neke evropske primjere koji su bili zanimljivi radi $4:::4)!-/::V4::$4-/4V-$,:4:4,4:)::/:4,:)$V$4)4,::$$,/:,:$$$,54:$V$$$:$,)4:$! TNqR@E@N; Lahdusporedbe. :/::)4::4!!TTrR@E@r;LahP 5 TT6@E@LahP 5 TTNC@E@NLahP 5Rp@Times New Roman (QV(   QV(  qX ( 5rX0yDXG*Ax Times ew RomanHWT-XzX5dv% % % Rp @Times New Roman(QV(   QV(  qX ( 5rX0yDXG*Ax Times ew omanHWT-XzX5dvdv% % (  T8Nh e@E@NP'LahFenomen vampira i glavne karakteristikeD4@:Z4@!::Z@$4:!$!:$::@4!@:4:@)44$/)$@4TTi  e@E@i PLahP > % % % TTN@E@NLahP 5 TV2@E@DLahFenomen vampira teako je definirati jer su elementi ovog vjerovanja ?4::V4:G:4V:$)4F$4/::F$4F:4)$:$)4$$F$4)F/:F4$4V4:$$F:::9F:$4)::4:$4! TNdx@E@Na"Lahrazli itog porijekla i tradicije; )45$$4$$:93::)$$4:$43$3$)4:$4$$4$3T\ex@E@ea-Lahpisani fragmenti r &.WMFC  Xazli ite su provenijencije :$/4:$3))49V4:$$3)45$$4$$42/:2:)::4:$$4:4$$42TTx@E@aLahP-)TT2x@E@aLahP ! TN2)@E@NJLahpotjeu od crkvenih ili svjetovnih vlasti, ili su to neujedna ena narodna ::$$44:D::D4)::4:$:D$$$D/:$4$:::$:D:$4/$$!D$$$C/:C$:C:4:$4::444:4C:4):::4! TNic@E@N Lahdvjerovanja.:$4)::4:$4!TTdi@E@dLahP 5 % % % !ahT<NT@E@N?(L TT@E@? Lh " '% LdN'+N'!??% ( % % % TT.T@E@?LahP 1Rp@Times New RomanD (QV QV qX <:rX0yDXG*Ax Times ew RomanLV-XzX8<:dv% % %  % % % !ah% % % TTNMh@E@N}LP1" Rp @Times New RomanD (QV QV qX l,rX0yDXG*Ax Times ew RomanT^-XzX8l,dv% % % T<hYj @E@i(LahNa ovim dokumentima radila sam u okviru D-"21G!2211G-1G-!$-2-!(-G!1!211$1!Rp @Times New Romant XQV @QV qX rX0yDXG*Ax Times ew Roman8\-X@@zXh dv% % % T i Ye@E@k #LahDubrova ke medievisti ke radionice D22(2-2---!D-2--(---!(2222--!% % % TfY.@E@f Lahd(1995), uz $2222$!1- T N@E@N Lahpomo mentorice dr. Nelle Lonze.22G2-G-12$--2$D--:21--TT@E@LahP -% % 6h6ah6a66g6`g6`66f6_f6_66e6^e6^66d6]d6]66c6\c6\66b6[b6[66a6Za6Z66`6Y`6Y6 6 _6X_6X 6  6 ^6W^6W 6  6 ]6V]6V 6  6 \6U\6U 6  6 [6T[6T 6 6Z6SZ6S66Y6RY6R66X6QX6Q66W6PW6P66V6OV6O6  KS."System??????????????--@Times New Roman---  2 #GSI ,IS',%  2 # %1 2 #  % ,% ''@Times New Roman--- @Times New Roman-- I2 T\)SIVAMPIRI U DUBROVAKIM SELIMA 18. STOLJEA         2 TSI @Times New Roman--- 2 k SI "2 SIIrena Benyovsky  2 SI 2 SIZagreb 2 SI @Times New Roman--- @Times New Roman-- 2 USI v2 UGSINa temelju sudskih procesa 18. stoljea, autorica rekonstruira fenomen           w2 UHSIvjerovanja u vampire u dubrovakoj okolici, te ga usporeuje sa slinim   )2 USIvjerovanja u Evropi. 2 SI --- 2 \SI ---/2 \SIU Povijesnom arhivu Dubr   2 SIovnik, meu  @Times New Roman---:2 JSIIspravama i aktima osamnaestog    ---2 GSIstoljea--- 2 tSI k2 |@SInalaze se sudski procesi koji su bili primarni izvori za ovakvu     @Times New Roman------2 GSIanalizu.---,IS--- 2 t1'--- 2 xSI n2 }BSILjudi optueni u ovim procesima svjedoili su o svom vjerovanju u    2 3GNSIvampire, zbog kojeg su otvarali grobove pokojnika kako bi ih probili glogovim   2 HGMSIkolcima. Iz njihovih izvjetaja otkriva se ne samo jedno narodno vjerovanje,   2 ^GNSIve itav niz okolnosti koje su ga uvjetovale, kao i odnos crkve i svjetovnih z2 sGJSIvlasti prema tom praznovjerju. Zato se nisam zadrala samo na dokumentima       2 G SIosamnaestog s  \2 6SItoljea; pokuala sam ovu pojavu pratiti od antike do         }2 GLSIsuvremenih etnografskih podataka, i pri tome uoiti osnovne promjene u ovom     z2 GJSIvjerovanju i odnosu prema njemu. Osim dubrovakog podruja obuhvatila sam      z2 GJSIi druge dijelove dalmatinske obale, a djelomino i unutranjost Hrvatske;    2 GMSItakoer, spomenula sam i neke evropske primjere koji su bili zanimljivi radi     2 G SIusporedbe.  2 SI  2 \SI  2 GSI @Times New Roman--- @Times New Roman--F2 2G'SIFenomen vampira i glavne karakteristike    2 2@SI --- 2 GGSI q2 \\DSIFenomen vampira teko je definirati jer su elementi ovog vjerovanja        >2 rG"SIrazliitog porijekla i tradicije; O2 r-SIpisani fragmenti razliite su provenijencije   2 rSI- 2 r SI z2 GJSIpotjeu od crkvenih ili svjetovnih vlasti, ili su to neujednaena narodna   2 G SIvjerovanja. 2 SI ---,ISC2 G( 2  '- @ !G- --- 2 SI @Times New Roman------,IS--- 2 G1'@Times New Roman- - - G2 J(SINa ovim dokumentima radila sam u okviru    @Times New Roman- - - @2 !#SIDubrovake medievistike radionice v- - - 2  SI(1995), uz ;2 G SIpomo mentorice dr. Nelle Lonze.  2 SI --IISSIISSIISSIISSIISSIIRRIIRRIIRRHHRRHHRRHHRRHHRRHHRRHHQQHHQQHHQQGGQQGGQQGGQQ՜.+,0 hp|  D7 *Vampiri u dubrova~kim selima 18. Stolje}a Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:<=>?@ABGRoot Entry FݷIData 1Table1WordDocument-SummaryInformation(}DocumentSummaryInformation8;CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q