Naslov
Kvantitativni aspekti istraživanja difuznog endokrinog sustava

Autori
Rode, Bojan ; Chavrak, Dagmar ; Lacković, Gordana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
I kongres Biologa Hrvatske

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 1981

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
imunocitokemija; difuzni endokrini sustav; PAP
(immunocitochemistry; difuse endocrine system; PAP)

Sažetak
Citokemijska identifikacija stanica difuznog endokrinog (APUD) sustava doživljava posljednjih godina kulminaciju. Samo u probavnom traktu sisavaca, identificirano je 16 vrsta enteroendokrinih (EE) stanica koje produciraju dvanaest peptidnih hormona. Neki od njih sudjeluju u peptidergičkoj komponenti autonomnog živčanog sustava. Pojedini peptidi smješteni imunocitokemijski u APUD stanicama dolaze također u centralnom i perifemom živčanom sustavu, što govori da određeni peptid može djelovati kao cirkulirajući hormon, kao lokalni hormon (parakrini) ili kao neuromodulator odnosno transmiter. Za bolje razumijevanje enteroendokrinog sustava ("kao najveće endokrine žlijezde"), raspršenog po cijeloj probavnoj cijevi, potrebno je pronaći morfološke kriterije za njegovu kvantifikaciju u cjelini i u pojedinim segmentima probavne cijevi. Očito je da flurescencijsko-imunohistokemijske metode, koje su bitno pridonijele otkriću APUD sustava, nisu primjeme za direktna mjerenja vrijednosti EE stanica u tkivnim rezovima. Stoga imunocitokemijska PAP metoda po L. A. Sternbergeru, koja kao finalni produkt reakcije daje netopivi precipitat vidljiv svjetlosnim i elektronskim mikroskopom, ima danas jedino upotrebljivu vrijednost u stereološkim istraživanjima. Da bi dobili kvantitativne podatke o distribuciji ukupnog broja EE stanica u probavnom traktu sisavaca, izvršili smo niz preliminarnih istraživanja o postupku obrade tkivnih uzoraka, izbor metoda bojenja s optimalnim kontrastom, i planiranje izbora uzoraka za morfometrijsku i stereološku analizu. EE stanice prikazane su na parafinskim rezovima (9±1 µm) argirofllnom metodom po Grimeliusu, dok su enterokromafine (EC) stanice posebno prikazane argentafinom reakcijom i diazosafraninom. Kao referentni sistem služio je epitel sluznice želuca i crijeva. Svjetlosnim mikroskopom (obj. x 40) određivane su volumenske i numerička gustoća EE i EC stanica te prosječni obujam stanica pomoću višenamjenskog testnog sistema, odnosno dvojnog mrežnog sistema po E. R. Weibelu. Kao preduvjet za stereološku analizu navedenih vrijednosti, određen je za svaku vrstu uzorka reprezentativan izbor striktno randomiziranih rezova i orijentacijsko brojenje EE stanica radi omogućavanja statističke obrade.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA