ࡱ>   5@\bjbj22 4XXҹ&   0@@@T|||8HTTb("```````dRgx`@`@@ub\\\X3@@`\`\\/\^@@^ Tv|%S\^`b0b^,}gX}g^TT@@@@}g@^\``TTd;ZTTdr. sc. Andrijana Kos-Lajtman U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, Odsjek u akovcu Ante Star evia 55, 40 000 akovec  HYPERLINK "mailto:akoslajt@vus-ck.hr" akoslajt@vus-ck.hr Nikole Tesle 19, 40323 Prelog tel. 098/1677788 GLAGOLJICOM KODIRANA NUMERI KO-SIMBOLI KA KOMBINATORIKA U ROMANU AZ JASNE HORVAT Roman Az Jasne Horvat, s glagoljicom u temelju svog tematskog, strukturnog, idejnog i ludi kog koncepta, na svim je diskurzivnim razinama obilje~en stvarala kom igrom. Va~no mjesto u takvu pristupu ima brojevna simbolika koja se viaestruko koristi na razli itim tekstualnim razinama i u svim dijelovima romana. Spajajui brojevnu, slovnu i simboli ku kodiranost glagoljice s viae lanom strukturom romana, fragmentarnoau svakog dijela, ali i mozai noau unutar poglavlja, autorica gradi numeri ko-simboli ku kombinatoriku koja korespondira sa semanti kim kodom glagoljskog pisma. Numeri ko-simboli ke permutacije zahvaaju semanti ku razinu svakog poglavlja, ali i pojedina ne provodne motive, u kodiranu mre~u u kojoj pojedino poglavlje, lik ili situacija ima osmialjeno mjesto, odreeno simbolikom glagoljske numerologije. Viae lanu strukturu romana mogue je izraziti matemati kom formulom 4+1, gdje se broj etiri mo~e promatrati u tradicionalnoj simbolici ureenosti svijeta, kroz kraansku simboliku etiriju Evanelja, kroz koncept kvadratnog projektnog polja, kao i kroz simboliku rozete/mandale zasnovanu na geometriji kvadrata i kruga, odnosa etvorstva i trojstva, ljudskog i bo~anskog. Posredstvom koncepta igre Mlin numeri ka strukturiranost postaje presudna - kroz model pretvaranja trinitonske igre u tetragonsku, kroz devet voriata i devet  mlinskih kamen ia koji korespondiraju s devet poglavlja unutar prva tri dijela romana, s devet jedinica, desetica i stotica, a na simboli koj razini s brojem glagoljskih slova koja izri u temeljnu poruku glagoljice, kao i sa stoljeem u kojem je nastala. Rad donosi tipologiju jedinstvenih numeri ko-simboli kih permutacija kojima se diskurs viaestruko kodira, pri emu nastaje zanimljiv posmodernisti ko-modernisti ki amalgam sa injen od igrivosti forme i sadr~ajnog neodustajanja od sustava tradicionalno okrenutih spoznaji  religije, filozofije i znanosti. Klju ne rije i: roman Az, glagoljica, numeri ko-simboli ka kombinatorika, permutacije, postmodernizam UVOD: AZ  ROMAN OBILJE}EN STVARALA KOM IGROM Stvarala ka igra, igra kao kreacija, temeljni je koncept romana Az (Horvat 2009) iju je knji~evnu konkretizaciju mogue tra~iti kako na semanti koj, tako i na sintakti koj substrukturi pripovjednog teksta (Pelea 1999: 59-292)  u razli itim aspektima i s razli itim funkcijama. Stvarala ka igra o ituje se u nizu narativnih pristupa konvergiranih u razvijanje semanti ke substrukture romana kao i u njegov strukturalni koncept, u svjetonazorsko-idejnu usmjerenost i stilsku izvedbu. Prije svega, ona je u viaestrukoj i viaedimenzionalnoj numeri ko-simboli koj kombinatorici ato se poput koda, koji nije uvijek vidljiv u prvi mah, ugrauje u razli ite diskurzivne razine romana  od numeri ke kodiranosti globalne strukture, preko strukture svakog pojedinog dijela i poglavlja, do re eni nih i leksemskih mikrostruktura. Umre~ivanjem viaevrsnih numeri ko-simboli kih permutacija koje se provla e cijelom tekstualnom strukturom, a zadane su primarno logikom brojevnih, slovnih i simboli kih vrijednosti glagoljskih znakova, dodatno se intenzivira ludi ko-intelektualizirana priroda romana, spajajui logiku teksta s logikom geometrije i aritmetike. 2. NUMERI KO-SIMBOLI KE PERMUTACIJE U ROMANU AZ 2.1. Numeri ko-simboli ka kombinatorika na razini globalne romaneskne strukture (4+1) Osnovna struktura romana Az, sastavljena od etiri dijela s etiri razli ita pripovjeda a-fokalizatora od kojih svaki tematizira Konstantina Filozofa  njegov privatni i javni ~ivot, a prije svega vlastiti odnos prema njemu  ostvarenje je tetragonskog koncepta ato ga je matemati ki mogue izraziti kao 4+1. U tako zapisanom matemati kom izrazu jedinica koja se pridodaje etvorki odnosi se na peto, zavrano i najva~nije poglavlje romana. Iako izvan same pri e, peto poglavlje Slovarij (Azbukividnjak) s jedne strane zadr~ava svoju tradicionalnu funkciju ustaljenu tijekom stoljea hrvatske glagoljske kulture kad su slovariji imali ulogu po etnica iz kojih su se kroz razli ite metodi ke postupke u ila glagoljska slova, dok se s druge strane radi o poglavlju koje je s glediata razumijevanje jedinstvene poetike romana najva~nije i najinovativnije  jer je svojevrsni  klju  za itanje prethodnih etiriju poglavlja. Slovarij je oblikovan kao niz leksikoloakih natuknica od kojih svaka predstavlja jedan znak trokutaste glagoljice, tzv. protoglagoljice, sustava koji se prema nekim pretpostavkama ( un i 2003) smatra ishodianim oblikom svih glagoljica  upravo onim koji se mo~e izlu iti iz rozete i mandale. Sustav trokutaste glagoljice prezentira se tu u trojnosti njezine kodiranosti, dovodei svaki znak u vezu s njegovom slovnom, brojevnom i simboli kom semantikom, a esto i s analognim ili srodnim znakovima drugih pisama, osobito gr kog i hebrejskog. Na taj na in Slovarij postaje riznica metapoeti kih signala  slijedei njegova navoenja, mogue je pratiti na in na koji svaki pojedini glagoljski znak biva knji~evno viaestruko iskoriaten u prethodna etiri romaneskna dijela kroz svoj slovni, a osobito numeri ki i simboli ki potencijal, pri emu se od po etka do kraja romana oblikuje  viaedimenzionalni niz numeri ke kombinatorike, svojevrsni  vrtlog sastavljen od numeri ko-simboli kih permutacija na razli itim planovima diskursa, kako onom semanti ke, tako i sintakti ke usmjerenosti. U heterogenoj strukturi romana obilje~enoj brojem pet (4+1) s jedne je strane mogue ia itavati asocijaciju na biblijsko Petoknji~je, dok se s druge strane iskoriatava tradicionalna simbolika broja pet:  pet je androgin broj, koji kao zbroj prvog parnog (2) i prvog neparnog broja (3) simbolizira spajanje ~enskog i muakog principa, a ujedno je broj ovjeka jer on ima pet osjetila, pet na ina spoznaje i pet prstiju na ruci (Germ 2004: 40). Upravo u tom, petom dijelu romana, koji nosi simboliku ljudske spoznaje, zapisano je ono ato nam tekst i izvan pri e, koju prezentira u prethodnim poglavljima, nudi spoznavanju, a ti e se sustava glagoljskog pisma. U broju pet, koji dijeli glagoljski znak sa slovom d (dobro), mo~e se promatrati i simbolika Duha Bo~jega koji je u po etku stvaranja lebdio nad vodama, baa kao ato Slovarij  lebdi , tj. bdije nad ispripovijedanom pri om kao svojevrsna semanti ka nadstruktura. Klju  za itanje vlastite ustrojenosti roman nam daje upravo kroz Slovarij, pa ga u tom slu aju mo~emo promatrati kao autoreferencijalan dio koji upuuje na vlastitu poeti ku i simboli ku funkciju. Tako pod brojem 5 (znakovito je da se glagoljski znakovi ni~u upravo redoslijedom svoje brojevne vrijednosti), izmeu ostalog, itamo:  Slovo D poznato je joa od egipatskih hijeroglifa, gdje je znak  predstavljao vrata. [...] D je u glagoljici broj ane vrijednosti broja pet, i simboli ke vrijednosti dobra, ali i duha. [...] Pitagorejci su ga proglasili simbolom bo~anskog vjen anja i svetim znakom koji svjedo i vezu izmeu ovjeka i bo~anskog (Horvat 2009: 193-194). Osim simbolike bo~anskog vjen anja kojom Slovarij sugerira vlastitu va~nost u spajanju dvaju svjetova  vidljivog (svakodnevnog) i nevidljivog (svijeta znakova trostruke semanti ke ispunjenosti), te sadaanjeg i proalog, najzanimljivijim se ini analogija s vratima, s obzirom na to da je upravo peto, slovarijsko poglavlje mogue promatrati kao  vrata u spoznaju.  [...] pet je knjiga u kojima se razotkriva Bog, pet je mostova za spajanje razli itih svjetova... (Ibid: 33) piae upravo u petom poglavlju prvog dijela romana. Ostavi li se po strani Slovarij, u anatomiju romana upisan je tetragonski koncept. Broj etiri prije svega valja promatrati kao broj ijom se tradicionalnom simbolikom naj eae prezentira  uravnote~enost i skladnost svijeta (Germ 2004: 34), njegova vremenska i prostorna ureenost te vrstoa, red i zakonosti koje njime vladaju. Broj etiri ujedno je simbol ovjeka u kojemu se odra~ava kozmi ki ustroj utemeljen na etvorki (Ibid: 34), a u romanu o kojem govorimo ta je simbolika ljudskog, za razliku od bo~anskog, predstavljena glasovima i pogledima etiriju razli itih pripovjeda a. etverodijelna struktura romana ujedno je podudarna s Konstantinovim postupkom o kojem saznajemo u prvom dijelu romana, u dnevni kom diskursu njegova brata Metoda  s konstruiranjem rozete/mandale, koju je mogue sagledavati kao kvadrat upisan u krug, tj. kao pro~imanje bo~anskog i ljudskog. Upisom znaka kri~a u kvadrat Konstantin je konstruirao prvo glagolji ko slovo, slovo az (brojevne vrijednosti jedan i semanti ke oznake prvog lica jednine  ja) i time kao da je potvrdio  dvostrukost Dvojstva i trostrukost Trojstva u etvorstvu (Paro 2008: 424). Na taj na in glavni kraanski simbol, simbol ~rtve Isusa Krista, postavljen je na po etak azbu nog niza, a cjelokupni slovni sustav koji slijedi osmialjen je kao meusobno nadopunjavanje, cjelina izmeu kri~a i kruga, znaka Bo~jeg savraenstva i potpunosti (Paro: 1995: 21). U konstrukciji prvog slova azbu nog niza, slova az, primijenjen je postupak ucrtavanja kri~a u kvadrat, simbol broja etiri, ime nastaju etiri manja kvadrata, inei od kvadrata projektno polje za konstrukciju ostalih glagoljskih znakova. Smatra se da je u svaki od etiri manja kvadrata prvotno upisivan po jedan od preostala etiri samoglasnika (Ibid). Takva uloga tetragonske strukture analogna je strukturi etveroevanelja, dok se kvadrat koji ih ujedinjuje mo~e promatrati u ulozi  akrinje koja uva bo~anski identitet, ali i formalnu koherenciju u njoj pohranjenih znakova (Paro 2008: 425-426) ili kao  zemno zrcalo kru~nog plana nebeske sfere, ali i Kristova znaka - krizmona (Ibid: 423). Tetragonsku strukturu nalazimo i u tetragrammatonu, simbolu Bo~jeg imena, dok etiri pripovjeda a u romanu na alegorijskoj razini dopuataju sagledavanje kao etiri glasnika Radosne vijesti, odnosno, etiri glasnika pri e o Konstantinu i glagoljici. Razdioba poglavlja unutar svakog od etiri dijela romana rukovoena je logikom matematike koja je primarno upisana i u samu glagoljicu   slijedom jedinica (I. dio: Jedinice Metodova dnevnika), desetica (II. dio: Desetice carice Teodore), stotica (III. dio: Stotice Anastazija Knji~ni ara) i tisuica (IV. dio: Tisuice jednog Gebalima). Va~nost broja etiri, najva~nijeg broja u konceptu izvedbe glagoljskih znakova i u konceptu romana Az, ogleda se u injenici da se glagoljski znak za slovo g naziva glagolj da glagolati zna i govoriti te da isti znak ujedno ozna ava numeri ku vrijednost broja 4.  Slovo G ozna avalo je i pojam prema kojemu je slovo (dio) rije i (Horvat 2009: 191). Kao ato je slovo temeljni dio rije i, kao ato je glagol jezgra re enice, tako je i ovjek koji govori djelatan dio svijeta, njegova jezgra u kojoj se odra~ava kozmi ki ustroj. Na razini knji~evne realizacije funkciju broja etiri viae nego igdje valja tra~iti u va~nosti koju u Azu ima Mlin  igra koju je, u romanesknoj izvedbi, Konstantin od djetinjstva igrao posvuda te mu je poslu~ila kao inspiracija za izvedbu glagoljice. Uloga Mlina u romanu je trovrsna  od funkcije lajtmotiva koji se provla i kroz situacije igre izmeu razli itih parova likova, preko matemati ko-konceptualne razine na kojoj se matrica koju nalazimo u Mlinu dovodi u vezu s konceptom glagoljskih slova, do simboli ko-alegorijske razine gdje itav romaneskni diskurs mo~emo promatrati kao plo u igre Mlin (Kos-Lajtman 2010: 225-229). Za temu kojom se ovdje bavimo najva~nija je druga, ona gdje se matrica koju nalazimo u Mlinu, analogijom koncepta, mo~e dovesti u vezu s konstrukcijom glagoljskih slova, a zasniva se na geometriji kvadrata i kruga. Osim ato je predmet znastvenih promialjanja, ova se teza stvarala ki iskoriatava u samom romanu, kako na razini pri e, kroz lik kneza Mutimira koji sinu Tomislavu tuma i srodnost izmeu igre Mlin i glagoljice, tako i eksplicitnim pozivanjem na znanstvene izvore, u prvom redu na znanstveni rad Frana Pare  etiri glasnika Radosne vijesti Konstantina Filozofa (Paro 2008)  ije se postavke, osobito grafi ki prikazi i sheme, izravno interpoliraju u knji~evni tekst, ato je potvrda postmodernisti kog izjedna avanja iskaza na formalnoj razini i mijeaanja ontoloakih razina u kola~no-mozai nom romanesknom izrazu. U navedenom radu Paro tuma i mogunosti da je Konstantin sustav glagoljskih slova zasnovao na ideji tetrade, na kvadratnom projektnom polju, ali na na in da je koncept igre Mlin, koji je trinitonski, pretvorio u tetragonski, povezavai ga sa simbolikom Tetraevanelja i sa simbolom Kristova imena. Pretpostavi li se da je Konstantin umjesto tri uzeo etiri kame ia, za svako Evanelje po jedan, njihovim premjeatanjem po devet to aka otvorio je bogat repertoar moguih likova, tzv. topografkih permutacija s ponavljanjem, pretvorivai poticajnu trinitatnu igru u tetragonsku (Paro 2008: 437). Rasporeivanjem etiri kamen ia na razli ita mjesta u kvadratu dobivaju se raznovrsne kombinacije, pri emu svaki kamen i na plo i postaje kru~i na pergameni, dok linije koje ih povezuju svakom slovu odreuju njegov duktus (Ibid: 424). 2.2. Numeri ko-simboli ka kombinatorika na razini poglavlja Kao ato dijelovi romana slijede jedan za drugim logikom koju odreuje prirodni slijed jedinica, desetica, stotica i tisuica, tako i poglavlja unutar pojedinog dijela slijede matemati kom logikom koja je ugraena u slijed glagoljskih znakova, na na in da su u azbu nom nizu slova poredana po svojoj numeri koj vrijednosti, od manjih prema veima. Drugim rije ima, svaki od prva tri dijela romana sastoji se od devet poglavlja, a svako je poglavlje prvo imenovano brojevnom, a tek onda slovnom oznakom: u prvom dijelu sva su poglavlja jedinice, u drugom desetice, u treem stotice. U etvrtom dijelu samo su dva poglavlja (1000, - RV i 2000, `-`A), vjerojatno iz razloga jer upravo sa aa (2000) prestaje brojevna kodiranost glagoljskih znakova, ato upuuje na va~nost koju za roman imaju brojevi, a koja je, ini se, i vea i od va~nosti koju imaju slova. Jedinice, prvi dio romana, latentnom simbolikom  po etka i  prapo ela neslu ajno korespondiraju s po etkom romanesknog pripovijedanja. itav dio oblikovan je kao Metodov dnevnik. S obzirom da je dnevniku kao autobiografskom ~anru imanentna subjektivnost, upravo u toj ~anrovskoj logici gdje se kroz jednost i subjektivnost ispisuje Drugi treba tra~iti razloge za strukturiranje itavog prvog dijela romana kao dnevnika. Ve prvo poglavlje (1, A  AZ), legitimirano najsubjektivnijom od svih moguih oznaka, oznakom ja, zapo inje sumnjom  kako u Drugog, tako i u mogunost objektivne kontekstualizacije svijeta, pa i u samoga sebe. Jedinom uporianom to kom promatra se Stvoritelj, Alfa i Omega svega (Horvat 2009: 13). Nije slu ajno da poglavlje otvara citat iz Knjige Otkrivenja kojim se naglaaava upravo jednost Boga i njegova beskrajna stvoriteljska mo:  Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Po etak i Svraetak (Ibid: 13). Jedinica meu brojevima oduvijek ima posebno mjesto  anti ki i srednjovjekovni u enjaci shvaali su je kao  sjeme brojeva , odnosno izvor svih brojeva, simbol prvotnog po ela, prvobitne energije iz koje se raa svemir i bo~anski princip njegova postojanja (Germ 2004: 16). Brojem jedan osobito se bavio neoplatonisti ki filozof Plotin koji u konceptu Jednoga vidi  na elo ~ivota, na elo uma i svega postojeeg (Ibid: 16-17). Broj jedan, prije svega, simbol je Boga, a ujedno i tradicionalni simbol ljudske duae koja je obilje~ena jednoau, neponovljivoau i jedinstvenoau. Simbolika jedinice u geometriji i likovnom izrazu naj eae se izra~ava krugom ili kuglom (Ibid: 19). Cijelo prvo poglavlje na razli ite je na ine obilje~eno brojem jedan i njegovom simbolikom, baa kao ato su i ostala poglavlja u romanu na razli ite na ine kodirana brojevima koje predstavljaju svojim naslovnim imenovanjem. Kodiranost diskursa prvog poglavlja jedinicom mogue je pratiti u razli itim vidovima. Osim kroz ve nazna en citatni moto na po etku poglavlja kojim se uspostavlja analogija s naslovnim glagoljskim znakom, te ponavljanjem gotovo identi ne misli na samom po etku poglavlja, simbolika jedinice ugraena je u motiv Boga koji u svojim razmialjanjima potaknutima pronalaskom brata na podu crkve, u euforiji i iscrpljenosti stvarala kog ina, Metod viaekratno doti e:  Ovaj dnevnik posveujem upravo Njemu ;  ... ovjek snuje, a Bog odreuje ,  Danas sam slijep, bez vjere u sebe, ali s vrstom vjerom u Boga (Horvat 2009: 13-15). Isti motiv mjestimice zatje emo i u rije ima samog Konstantina, koje u dionicama upravnog govora u svoj dnevni ki diskurs unosi Metod:  Noas me nadahnula ruka Krista Pantokratora ;  Prisegnuo sam mu da preko Salamonova vora, nimba, kvadrata i kri~a, vidim Onoga koji nas je znao voljeti potpuno ;  Imamo slova ispunjena Kristom! (Ibid: 13-14) i sl. Simbolika jedinice prisutna je i kroz motiv po etka. Osim ato je rije  o prvom poglavlju u romanu, osim ato je az prvi znak u glagolji kom azbu nom nizu, sadr~aj ovog poglavlja u znaku je po etka i prvotnosti  Metod zatje e svog brata koji je upravo te noi, prvi put, izumio nova slova, kao sam, izdvojen pojedinac, s nadom da e slavenski puk prvi put uti Bo~ju rije  na narodnom jeziku. Uz tu je simboliku usko povezano i zna enje jedinstva i cjelovitosti, takoer dubinski upisano u simboli ki areal broja jedan i nazna eno jedinstvom prstiju na ruci (Ibid: 13), jedinstvom }ivota kroz pro~imanje Oca i Sina (Ibid: 13), jedinstvom dvaju kontinenata (Ibid: 14), jedinstvom pisma i svijeta (Ibid: 14), jedinstvom broja Jedan s apsolutnim Biem i sa svim drugim biima (Ibid: 14-15), jedinstvom svih Konstantinovih strasti (Ibid: 16). Najva~nije od svega, ipak, jest jedinstvo Krista i novog pisma (Ibid: 16), jedinstvo koje se ujedno spaja sa simbolikom po etka:  U po etku bijaae Rije  i Rije  bijaae kod Boga i Rije  bijaae Bog (Ibid: 13). U poglavlju o kojem govorimo broj jedan prisutan je i kroz svoju geometrijsku simboliku kruga/kugle: kroz motiv kupole Crkve svetih apostola u kojoj se odigrao Konstantinov stvarala ki in, no prije svega, geometrijska je simbolika prisutna kroz motive kvadrata u krugu (rozete/mandale) i kri~a, znaka za prvo glagoljsko slovo, ujedno i presudnog elementa pomou kojeg je Konstantin od obi nog kvadrata dobio kvadratno projektno polje za izvedbu glagoljskih znakova (Ibid: 15). Kri~, signum absolutum, simbol je po etka i svraetka, ali i prote~nosti u vremenu i prostoru, dijakronije i sinkronije, iji se istokra ni krakovi dodiruju u to ki ja, sada, ovdje, Jedno. Radi se o to ki koja je u svojoj jedinstvenosti razli ita od drugih to aka, i u svojoj sli nosti jednaka njima  ja svjedo i razli itost u istosti i istost u razli itosti.  Ne vjerujem samome sebi, ne vjerujem ni onome ato piaem (Ibid: 16), ka~e Metod u prvom poglavlju, nakon ato se i sam u sebi pita je li mu brat genijalan ili lud. Nasuprot Metodovoj krhkosti, sumnji i slabosti stoji onaj koji mu je najbli~i, a kojeg mo~emo upoznati tek kroz Metodov pogled i glas  njegov brat Konstantin, onaj koji je sna~an, uvjeren i jak. Sinteza cjelokupne simbolike broja jedan, kroz poglavlje disperzirana po pojedinim motivima s parcijalnim simboli kim arealom Jedinice, dana je u zavranoj re enici prvog poglavlja:  Ja, kraanin, vjerujem u Boga (Ibid: 16). Drugo poglavlje (2, B  BUKI) obilje~eno je brojem dva. Osnovna simbolika broja dva odnosi se na dvojstvo, odstupanje od jednog, suprotnost idealnom  materijalno, negativno, zemaljsko, prolazno, zlo, tamno. U kraanskoj su simbolici brojeva takva negativna zna enja broja dva vrlo rijetka te dvojka prije svega simbolizira ljubav prema Bogu i ljubav prema bli~njemu (Germ 2004; Horvat 2009: 188). Simbolizira slovo kao znak, ali i Boga. U glagoljaakim su se po etnicama slova usvajala sricanjem srokova (suglasnika popraenih samoglasnicima). U itelj bi na plo i ispisivao srokove, a aci su ih bubali: ba, be, bi, bo, bu..., glasno izgovarali i tako ih upamtili. Pojam bubati zadr~ao se do danas u zna enju u iti napamet. Njegovo zna enje slova (BUKI - slovo) i danas opstoji u sintagmi o itati bukvicu. (Horvat 2009: 188) Simboli ki motiv vezan uz broj dva, nalazimo ve u citatu koji otvara poglavlje:  Slovo je temelj rije i (Ibid: 18). Motiv slova koja je osmislio Konstrantin javlja se kao lajtmotiv cijelog poglavlja (Ibid: 18-20). Odreenost poglavlja brojem dva najviae je vidljiva u simbolici dvojstva i bipolarnosti: kroz dvojstvo materijalnog i duhovnog, osobito istaknuto u liku Sofije, nematerijalne ~ene koja se privia Konstantinu kao utjelovljenje Mudrosti, kao vodilja i nadahnue, ali i kroz pro~imanje Bo~jeg i svjetovnog. Dvojstvo je prisutno i kroz supostojanje muakog i ~enskog principa, na svojevrstan na in pomirenima u likovima eunuha, kao i kroz motiv borbe i oponiranja izmeu ikonoboraca i ikonofila. Dvojstvo i parnost, bez obzira o ituje li se kao meusobna sli nost ili kao suprotnost, prisutni su i kroz suodnose unutar razli itih parova likova kojih se Metod u pripovijedanju doti e u ovom poglavlju: kroz par Konstatin  Metod, Konstantin  Mihael, Konstantin  Teodora, Bardas  Teodora, Mihael Pijanica  Mihael Mucavi, Focije  Ivan VII. Gramati ar, Bardas  Konstantin, Konstantin  Sofija. Simbolika broja dva dubinski je ugraena u semanti ku razinu drugog poglavlja u pro~imanju svog pozitivnog zna enja ljubavi prema Bogu i bli~njima (Ibid: 19-20) i svog negativnog zna enja zemaljskog, prolaznog i zlog, prvenstveno u liku cara pijanice i razvratnika (Ibid: 18). Osim kroz simboli ke ispune, motiv broja dva iskoriaten je i u svom osnovnom, numeri kom zna enju, navoenjem situacije u kojoj Mihael II. od Konstantina prima prve dvije knjige koje je preveo na staroslavenski jezik: Evanelistar i Psaltir. Tree poglavlje (3, V  VD) u znaku je broja tri. Tradicionalna simboli ka zna enja broja tri raznovrsna su i airoka, ali redovito podudarna u ozna avanju savraenosti, zaokru~enosti, plodnosti, rasta i napretka (Germ 2004: 28). Tri je stalni broj u usmenoj knji~evnosti, kao i u svim svjetskim mitologijama. Analogijom s trokutom, ishodiatem za druge geometrijske likove, upuuje na kreativnu stvarateljsku mo (Ibid: 29). Simboliku trojke osobito je razvio Platon kroz trijadu ideja Lijepog, Dobrog i Istinitog, dok je u kraansku ikonografiju prije svega upisana slikom/idejom Svetog Trojstva. U azbu nom sustavu glagoljice, trojka dijeli znak sa slovom v: Simbolizira znanje (vde  znati), ali i vje nost, oblikom prati kru~nicu u kojoj su upisane i alfa i omega.[...] Ucrtaju li se u rozetu prva tri glagolji na slova (a, b, v), dobiva se cjelovita rozeta zna enja: ja vjerujem u vje noga Boga. (Horvat 2009: 189) Uloga trojke u treem poglavlju Aza, kao i kod drugih poglavlja, po inje ve od uvodnog citata na po etku:  Jer bez ikakva objaanjenja, mnogi simboli izgledaju kao nevjerojatna fantasti na buncanja (Ibid: 22), upuivanjem na objaanjenja kao jezgre svakog znanja, a znanje je ugraeno u korijen rije i kojom se imenuje slovo v, znak koji glagoljica dijeli s brojkom 3. Znanje, u enje i pou avanje u temelju su semantike ovog poglavlja, kroz likove Konstantinovih u itelja  Lava Matemati ara i Ivana VII. Gramati ara. Metodovo izlaganje u ovom se poglavlju uglavnom odnosi na Lavovo izu avanje gramatike i poetike, filozofije i aritmetike te astrologije i Pitagorine religije u Carigradu, pri emu u tako postavljenoj raspodjeli znanja zamjeujemo trojni koncept. Odnosi se i na pozivanje Lava u Bagdad od strane Al Mamuna koji je njegovao tri vrline:  ono ato je lijepo, ono ato je teako i ono ato je vrijedno (Ibid: 23). Motiv mudrosti najviae se razla~e u reminiscenciji na Lava, u kojoj se mudrost, posredno, kroz vezu s hrabrom ludoau, idejom i strasti, dovodi u vezu sa ~ivotom. Broj triPJ L N r t v X ^ v x z Z }qeYh=%}h`6CJaJhwhw6CJaJhwh`6CJaJhwCJaJh`CJaJh h`6CJaJh`h`CJaJ hx'5h hx'CJ aJ h h 6CJ aJ h CJ aJ hg%<h 0Jjh Uh jh Uh+h_ha|hhx'h=%}"<v x z TVXZ\$ & F dh^`a$gd  gdv% gd$a$gd$a$gd`dhgdx' $dha$gd $dha$gdx'Z,. TVXZ\dhlnpr<B{p{dpd{\{XPh=%}h6hhdCJaJhdh6CJaJhdhCJaJh CJaJhv%5CJaJh5CJaJha|5CJaJhdha|5CJaJh hx'6CJaJhdhx'CJaJhT7hx'5CJaJh|CJaJh CJaJhOCJaJh`CJaJh`h`CJaJhwCJaJ###$$$|4E,Z6p8ppp~~$dh`a$gd $dha$gdx'$dh`a$gdT c$ @dh`a$gdC$dh`a$gdx'$ dha$gd$ dha$gdv% gdv%$ dha$gdv%BR.V!" "$"######$$$$$$$%%%%%H&&&&'R'((((((>+~+ƾ{{{{tt h`.hx'h=%}h`. hx'6 ha3hx'h=%}hx'6hx'hv%hx'CJaJhdhx'6CJaJhv%hv%6CJaJhv%CJaJhdhx'CJaJhdhCJaJhv% h5hg,h5h+ h+hhhd-~++ ,$,&,`-|---J.~...///0R0b0d0b1d1n55667777784868^8888889.909:9V99999: : ::F:N:::::;;.<><hQ{.hShx'6 hzhx'hChx'6heuhx'6h QhGh+h9& h`Jhx' h;hx' hx'6h=%}h`. hN8hx'h=%}hx'6hx'>><F<h<j<z<<<<>>>>>>????@8@t@@@@A,A8AHAJAAAAjBlBDDDDDDEE2EBEDElEEE~FFFGϿƿƿƿƿƿh9&B*phhx'B*ph h`Jhx'h`Jh QhChx'6h=%}hx'0J56 h9&0J5 hx'0J5hx'0J56h:hx'0J5 hx'0JjhYYhx'0JUhQ{.hGhx'6h9&hx'3GGGXHnHIIILLLL M$MMMMMMMNNNOOPPPzP~PPQQQQQRRTStSTTzUUUU&V(V^VlVX˻˷ˬ˨˷˻ˠ˔˳ˌ˳˳˔ˈ˳hChChx'6 hx'6 h`JhGhGhkhQ{. hLhx'h\*h9&h.hx'6heuhx'6hx'h`JB*phh9&B*phhx'B*phh9&hx'6B*phh`Jhx'B*ph2XXXXXXXXYY YY Y0Y2Y`YdYfYtYxY~YYYYYYYYYYYYY&Z,Z0Z2Z:Z\H\J\L\N\V\X\b\d\h\j\l\n\x\z\\\\\\\\\\\\\\\\\񯟯hT ch\*CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJhT ch\*6CJaJhT chx'6CJaJhT chx'CJaJmHsH8\\\\\\\] ] ]]]$]&].]0]2]6]<]@]D]F]J]L]X]Z]f]h]l]n]x]|]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]]^^^^^^^^ ^&^(^2^4^8^:^F^J^N^óhT chx'6CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT ch\*CJaJmHsHFN^P^\^^^f^h^p^r^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^________$_&_._4_<_>_F_H_L_P_hT chx'6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhChk6CJaJmHsHh`Jhx'CJaJmHsHh`Jhx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsH4P_R_T_j_l_z_~_______________________````(`*`>`B`L`N`X`Z`\`^`j`l`p`r```````````````````ĴӤhChx'6CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chkCJaJmHsHhT chkCJaJmHsH@````aa a aaaa"a$a0a2a>aBaLaNa^a`adafa~aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabbbb,b.b8b:bc@cDcFcNcPcZc\c`cbclcnczc|cccccccccccccccccccccccccóhh\*CJaJmHsHhCh\*6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT ch\*CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsH;ccdd"d&d*d,d.d0d>d@dBdDdLdNdPdRdldnddddddddddddddddddddddddeeeee*e,e6e8eDeHeNePeTeVe^e`eperevexeeeeeeeeeeeeeeeeeeeehT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHReeeeeeee f ffff f2f4ff@fBfRfTf\f^f`fbfjflftfvfxfzffffffffffffffffffg g ggggg2g8g:gDgFgNgPgTgh$CJaJmHsHhT chT cCJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsH?TgVg`gbgrgtggggggggggggggggggg hhhhh h.h0h2h4h>hBhPhRhlhnhphrhzh|hhhhhhhhhhhhhhhhhhhiii iЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦЦhT chx'CJaJmHsHh$CJaJmHsHhT chT cCJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHA iii*i,i.i0i8i:iBiDiPiRiXiZifihijilitivizi|iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijj jjjj(j*j6j8jNjPjZj\jljnjrjtj~jjjjjjjjjjƶƶhT chx'6CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhCCJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHHjjjjjjjjjjjjjjjkkkkkk&k(k,k.kDkHkZk\k^k`kvkzkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkllВhT chT cCJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhChx'6CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsHhT chx'6CJaJmHsH8ll|mmVnXnZnfnhnvnxnznnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooo o&o*o0o2ooHoJoLoPoToVo\o^o`oboĵগൗhT chT cCJaJhT chx'CJaJmHsHhT chx'CJaJmHsHhT chT cCJaJmHsHhT cCJaJmHsHhT chT c6CJaJmHsHhT chT cCJaJmHsHhChT c6CJaJmHsH7boporoxozo|ooooooooooooooooooooooop ppp4p6p8pppp(r`rssttuu(u8u`uuuu vvTvvøhqfh^nfhx'6hC hLWhx'hGohLWh brҏ Zdfȑ&8xȒڒb|Г $&8:Fׯ⨠hx'mHsH h8hx'h` hx'6h+"ih<hx'6h\ hx'6 hx'6 h!Ehx' h+"ihx'hGoh8h!E h`Jh!E h`Jhx'hx'h`J?FHJLVXbdx|Ԕ֔ڔܔ.ln֕̕*BPt06@Ɲ*68ƟLƠȠ׿׷hPwhx'6h hx'6 h+"ihx'hhohx'6hx' h<hx'h<h8 h8h8hx'mHsH h8hx'EȠޠ FNDFHȢТģܣP\2LNPr|Ԧ\b$^Ш ҷƮ쓏h+"ihqfh~&h8Lh8LCJaJh8LCJaJh8L6CJaJh8Lhx'B*CJaJphh8Lhx'6CJaJh8Lhx'CJaJh8Lh< h+"ihx'hx' h<hx'h8Lhx'67ڱFN³ƳԳس 6<Bܵ&>JL¸θ¶¶ݚ h &6hhx'6hh~&hx'OJQJhhx'6OJQJhhx'6 h~&hx'h &hx'6h hx'6 h+"ihx'h~&hx'hx'mHsH hEkhx'9 &NT\vҼ&BPTVrtTTz,BRdJɹɮɮɩɩɢɛɮɮɮɋɇɀyuɀsUh Q hX;hx' h+"ihx'hRhGo htL6 htLhtL htLhx' ht=hx' hx'6htL h.hx'hhx'6hhx'6hx'h &h &CJaJh &CJaJh &6CJaJh &hx'6CJaJh &hx'CJaJ-, u svom numeri kom zna enju, iskoriaten je u Metodovu prisjeanju na Lavovo predskazanje kojim nasluuje Bardasovo ubojstvo za tri godine od konjuaareve ruke, dok je u svom misti no-simboli kom semanti kom vidokrugu iskoriaten navoenjem susreta Lava i Konstantina, gdje se govorilo o misti noj energiji i bo~anskoj troslo~nosti ljudske prirode o itovanoj u tijelu, duhu i duai. Na sli an na in i ostala poglavlja u sva etiri romaneskna dijela kodirana su bilo osnovnim numeri kim zna enjem, bilo simboli kim zna enjima glagoljskih znakova kojima su odreena i po kojima su i imenovana. Zbog gotovo neiscrpnog mnoatva primjera u ovom je radu mogue obuhvatiti tek njihov manji dio. Navest emo joa nekoliko izdvojenih, zanimljivih primjera. U etvrtom poglavlju Jedinica, uz niz drugih primjera permutiranja numeri ko-simboli ko semanti kog kompleksa etvorke, zanimljivo je da se znanstveno-filozofski diskurs usmjeren na raspravljanje o porijeklu i simbolici broja interpolira u onaj romaneskni, u emu je mogue prepoznati postmodernisti ki pristup ukidanja razlika izmeu razli itih iskaznih tipova u procesu semantizacije pri e, kao i naruaavanje tradicionalnih pripovjednih konvencija te hibridni odnos prema ~anru. `esto poglavlje vezu s numerikom, koja mu i odreuje redoslijed unutar dijela knji~evnog teksta, otvara eksplicitno, po etnom re enicom ( `est je sati , Ibid: 35), a osobito je to slu aj sa sedmim poglavljem: Moj brat ozna en je brojem sedam. Roen je u sedmom mjesecu osamsto dvadeset i sedme godine, kao najmlae, sedmo dijete. [...] U sedmoj godini zavjetovao se Bo~joj Rije i, a kada je sedam godina poslije, u Konstantinovoj etrnaestoj godini, naa otac napustio skladnost ovoga svijeta, zadubio se u misli koje dijete ne uspijeva shvatiti. [...] (Ibid: 39) Osim ovakvih primjera eksplicitnog referiranja na numeri ku vrijednost pojedinog broja, itav je niz primjera u kojima se referencija uspostavlja putem simboli kog sloja vezanog uz religijsku tradiciju ili etimologiju slova/rije i. Tako se, na primjer, za slovo e  (j)est, brojevne vrijednosti 6, u Slovariju navodi da  potje e od semitskog znaka HE ato je najvjerojatnije zna ilo drvo ili grana (Ibid: 195). U aestom poglavlju prvog dijela romana, uz serafine, aestokrile anele, uz aest Konstantinovih u itelja, uz razlaganje filozofsko-religijsko-misti nog zna enja aestice, spominje se polje smokvi, vrtovi i jasmin, u emu valja gledati izravnu referenciju na navedeno zna enje s korijenima u semitskom grafemu. Izuzetno zanimljiv primjer numeri ko-simboli kog permutiranja koje nadrasta isklju ivo semanti ku razinu te se u igru numeri kog kodiranja poglavlja uklju uje i grafi kim izgledom jest onaj iz devetog poglavlja 9, Z  ZEMLA gdje, izmeu ostaloga, zatje emo primjer rije i koja je u hebrejskom sa injena od devet slova. Radi se o rije i ABRAKADABRA koja ostavlja dojam  trodimenzionalne rije i jer se znak A s lijeve strane trokuta ponavlja devet puta. Osim toga, nalikuje viru ili lijevku jer ju je mogue itati ne samo odozgo prema dolje nego i obrnuto. Glagoljski znak z (zemla) na simboli koj razini upuuje na postanak svijeta (Ibid: 48). Na po etku devetog poglavlja zatje emo: Ritmi nom vrtnjom stvaram vir, oponaaam Kozmos i trei dan u kojemu je Bog stvorio Zemlju. Tri puta tri je devet. Sve je u pokretu. Niata ne nastaje i niata ne nestaje. [...] Izgovaram jedno te isto: abrakadabra, abrakadabra... Slogove naglaaavam kako su nas Hebreji nau ili izgovoriti ovih devet slova - abreg ad hbra, aalji svoju munju do smrti. Znak  A ,  alef , s lijeve strane trokuta pojavljuje se devet puta. ABRAKADABRA ABRAKADABR ABRAKADAB ABRAKADA ABRAKAD ABRAKA ABRAK ABRA ABR AB A Sli an primjer grafi kog interpoliranja s numeri ko-simboli kim konceptom u temelju nalazimo i u drugom dijelu romana, u poglavlju 80, O  ON. Radi se o matemati kom izrazu koji pripovjeda ica Teodora navodi kao Konstantinovo dostignue, spoznaju kako se s etiri etvorke mogu izraziti sve desetice:  EMBED Equation.3  S obzirom na va~nost koju je toj spoznaji, prema iskazu pripovjeda ice Teodore, pridavao Konstantin, kao i s obzirom na efektnost u kojoj je mogue ia itavati ludi ki odnos prema tradicionalnim konvencijama oblikovanja romana u kojemu postoji implicitna svijest o razli itim tipovima iskaza, upravo ovaj primjer najznakovitije kodira itav drugi dio romana, Desetice. Cjelokupan diskurs Aza proaaran je interpolacijama vezanim uz brojeve, kako uz njihova osnovna zna enja, tako i uz njihovu razgranatu simboliku. Ponekad se ta zna enja odnose na slova, a ne na brojeve, s obzirom da se u glagoljici brojevni i slovni znakovi meusobno pro~imaju. Promatra li se roman na ovaj na in (ato je, zasigurno, nemogue nakon prvog itanja), stvara se dojam da se radi o nepreglednom  tekstualnom polju koje je izrazito gusto, na razli ite na ine, i na razli itim razinama,  posijano brojevima i slovima, a osobito simbolikom koja se airi iz njihovih semanti kih jezgri. Najzanimljivija je upravo simbolika, osobito ona koja je danas rijetka jer je udaljena razlikama u vremensko-geografskim konceptima. Primjerice, u poglavlju 10, I  I}E nalazimo re enicu:  Ogledam se u zrcalu i od svog lica zamjeujem tek elo s tragovima stare slave koju nosim kao ato vol nosi svoje rogove (Ibid: 54). Ako ne znamo da je u protoglagoljici slovo i (i~e) bilo izgleda jarma za par volova te da se jedno od njegovih simboli kih zna enja odnosi na domae ~ivotinje, navedenu re enicu neemo posebno izdvojiti. Takoer, u poglavlju 20, I  I, tek pod uvjetom da smo upoznati s genezom slova i, ije je podrijetlo semitsko (iodh, yod, yud), i ozna ava ruku sa aakom (Ibid: 201), uo it emo da je motiv ruke i aake razasut itavim poglavljem, osobito vezano uz tragi nu situaciju Teodore koja dr~i za ruku sina Konstantina, Filozofova imenjaka, na carskoj ceremoniji, a nakon ato je dje ak nesretnim slu ajem ipak zavraio u cisterni, nalazi ga hladnih ruku. U poglavlju 30, J  ERV potrebno je znati da isti grafem u hebrejskoj tradiciji referira na znak yod te da ozna ava djevicu, rad, lijevu ruku, zdravlje, ludost i pretvaranje zamisli u stvarnost (Ibid: 203). U tom slu aju Teodorino spavanje sa sjekirom pod madracom i doru kovanje pauka tuma it emo kao svojevrsnu ludost, ali i te~nju za zdravljem u kriznim situacijama. Temeljni motiv navedenog poglavlja jest rad, Konstantinov zanesen rad na airenju novog pisma i kraanskih ideja, obilje~en ludilom uvjerenosti. Va~an je i motiv bolesti, povezan s ve iznesenima  u nepa~nji, uslijed zanesenog tuma enja Boga, Konstantin ispija aau otrova, a od smrti ga spaaava ista zanesenost. Nije slu ajno da Konstantin u poglavlju kodiranom trideseticom boluje upravo trideset dana, da neprestano sanja isti san u kojem vidi trideset sjajnih ptica simurgha te da Teodori u samopropitivanju pada na pamet upravo rije  izdaja, takoer obilje~ena brojem trideset vezanim uz biblijsku Judinu izdaju. Sli na permutiranja zna enja proizaala iz pojedinog slova/broja, kako u glagoljskoj simbolici, tako i u simbolici drugih pisama, osobito semitskog i hebrejskog, mogue je pronai u svakom poglavlju romana. U poglavlju 70, N  NA` motivsko-zna enjska permutiranja odnose se na zmiju, osjetilo njuha, utrobu, umiranje, ribu, sposobnost pre~ivljavanja i obnavljanja  navodi se miris boje kod oslikavanja zidova bazilike; javlja se Jamni ar, ovjek-zmija; u aumi do Itila vise naopako izvrnuti veprovi i ljudska trupla bez udova ili glave; Kagan jede sirovu ribu i ispija veprovu krv; poslu~uju se pe ene zmije, ptice, kornja e i raznovrsna divlja . Uope, itavo poglavlje ispisano je u atmosferi kazarske divljine  kroz motive divljih ~ivotinja, kroz olfaktivne slike, kroz stalnu referenciju na tjelesno.U poglavlju 90, P  POKOI sli an postupak primijenjen je s pojmom ptice pri emu je dojmljiva simbolika gdje se glagoljska slova promatraju kao ptice, a pravila njihova izvoenja, alegorijski, kao mre~a kojom se love ptice. Ta je mre~a, navodi se eksplicitno, niata drugo nego geometrija: Tvoja su slova i ptice. Ulovljene tvojom mre~om, odmetnute su od svojih letova... Njihova krila, naae je zapisano govorenje. Slijetanje i uzlijetanje odvija se po pravilima. Pravila zovea gramatikom, a ona je niata drugo do geometrija. (Ibid: 128) Poglavlje 100, R  RCI na semanti kom planu, za razliku od prethodnih primjera, nije izgraeno na simbolici vezanoj uz slovo r, ve na intertekstualnom dodiru s citiranim Rilkeovim stihovima na po etku:  Ja kru~im i kru~im okolo Boga, tog prastarog tornja ve tisue ljeta, i ne znam jesam li sokol ili vihor, il' velika pjesma ovoga svijeta (Ibid: 133) te se tijekom pripovijedanja permutiraju doslovna i simboli ka zna enja vezana uz pojmove Bog, sokol i vihor, ugraena u pri u na razini reminiscencije Anastazija Knji~ni ara na razdoblje Konstantinova djetinjstva i prvog prijateljstva ato ga je naaao u sokolu. Poglavlje 200, S  SLOVO u znaku je simbolike slova, ali i sunca, dok se na razini numeri ke simbolike razvija tema dvostrukosti.  Sve je dvostruko jedno prema drugome, i niata nije stvoreno nepotpuno (Ibid: 139), stoji kao uvodni moto poglavlja. Poglavlje 300, T  TVRDO u znaku je simbolike tvrdoe, muke i truda, osobito rasvijetljenoj kroz prikaz putovanja svete brae preko tvrdog, vrletnog Velebita, kao i motivikom vezanom uz kamena mirila. Simbolika tvrdoe, takoer ve i uvodno nazna ena narodnom poslovicom U nebo visoko, u zemlju tvrdo (Ibid: 143), razvija se i izvan osnovne fabularne dimenzije, airei se na polje simboli no-poeti kog referiranja na samo pismo koje je tema, ali i temeljni koncept u kojem je roman ustrojen: Metod ga je gledao kako pod otvorenim nebom glagolja. Konstantin se nalazio u jednom od onih, druk ijih raspolo~enja. O i su mu bile zanesene rukom Tvorca upisanom u stijene Velebita. Nastavili su s putovanjem. Za njima je glagoljala tvrdoa. (Ibid: 146) Osobito je zanimljivo kako se tuma i ishodiano glagoljsko slovo  znanstveni diskurs povezuje se s fabularnom razinom na kojoj pratimo Konstantinovo i Metodovo putovanje kroz Hrvatsku te se sve skupa podi~e na autoreferencijalnu razinu kojom roman ukazuje na intenciju vlastita imenovanja:  Iza sebe ~elio je ostaviti samoglasnik. Samo-glas. A... Az... (Ibid: 146). Najzanimljiviji slu aj igre kodirane glagoljicom zasigurno je onaj iz poglavlja 900, C  CI jer se ne izvodi, kao u veini dosada navedenih primjera, iz semanti kog potencijala glagoljskog slova/broja, ve iz samog oblika tog znaka. Rije  je o slovu c (ci) koje oblikom nalikuje udici, na ato upuuje romaneskni diskurs doti nog poglavlja kada Anastazije iznosi svoja sjeanja Ivanu akonu: Pokapajui irila, Metod se okrenu u mom smjeru. Zanimalo ga je, poznajem li koje glagolji ko slovo u obliku udice. Nisam razumio ato me pita. Pomislio sam, valjda se izgubio u dogaajima. Posljednja stotica piae se znakom C i oblika je udice. Upecani smo. Metod me podsjetio na Isusovu re enicu: Hajdete za mnom i u init u vas ribarima ljudi! (Ibid: 169) Zanimljivost ovako ispisana tuma anja ne iscrpljuje se u injenici da je rije  o vjeatoj interpretaciji Biblije, niti u tome da ono dobro korespondira s pri om o Konstantinovoj ~ivotnoj viziji o kojoj svjedo i sama glagoljica, ve ponajviae u tome da se ovako postavljeno tuma enje mo~e shvatiti i kao autoreferencijalan ulomak kojim tekst upuuje na vlastite ludi ke postupke postmodernisti ke formalne orijentacije, kojima se sugerira igriv i intrigantan pristup temi, ali i itatelju  takve koji za cilj imaju  upecati itatelje poput ribara ludi ko-intelektualnim oblikovanjem romanesknog diskursa duboke, ali prikrivene numeri ko-simboli ke kodiranosti. 3. TIPOLOGIJA NUMERI KO-SIMBOLI KIH PERMUTACIJA: USTROJSTVO PISMA KAO PARADOKS SPOZNAJE Roman Az Jasne Horvat tekst je koji se odupire uobi ajenim poeti ko-stilskim paradigmama. Iako na formalnoj razini izrazito posmodernisti ki orijentiran, ato se prije svega o ituje u ludi ko-matemati kom konceptu brojevne kombinatorike koja se iskoriatava na razli itim razinama tekstualnog ustrojstva, na sadr~ajno-idejnoj razini pokazuje otklon od tipi nog postmodernisti kog svjetonazora ignoriranja iskaza tradicionalno okrenutih spoznaji, kao ato su religija, filozofija i znanost, tako da ih, bez obzira na svijest o njihovoj relativnosti, upravo stavlja u prvi plan, poti ui time joa dodatno njihovo propitivanje. Spoznajna razina iskaza u Azu nije ukinuta u korist jezi ne razine, a apsurd ljudske egzistencije ne uzmi e pred semanti kim paradoksom (Solar 2005: 7-23), ime roman stupa u izravan subverzivan odnos kako prema tradicionalnom konceptu romana povijesne tematike, tako i prema kanonskim postmodernisti kim tekstovima. Radi se o zanimljivom i netipi nom modernisti ko-posmodernisti kom knji~evnom amalgamu gdje se svojevrsnom sintezom dvaju razli itih principa ostvaruje dvostruka itateljska prijemljivost: velike i univerzalne teme ovjekove povijesnosti, vezane uz propitivanja i samopropitivanja, razigravaju se na razini forme, izmeu ostalog, prezentirajui ludi ki pristup odreen aritmetikom i geometrijom, ato pak dobrim dijelom korespondira s izvedbeno-ustrojstvenim konceptom i logikom glagoljskog pisma. Na toj logici autorica je izgradila cjelokupni univerzum knji~evnog teksta, prezentirajui upravo ustrojstvo pisma kao pokuaaj, ali i paradoks spoznaje. U takvu pristupu najvee zna enje za poetiku romana Az ima brojevna i simboli ka kodiranost glagoljskih znakova. Kreui od koncepta izvedbe tzv. trokutaste glagoljice, a osobito od slovnih, brojevnih i simboli kih zna enja koja su upisana u njezine znakove kao i u njihove meusobne suodnose, autorica konstruira viae lanu strukturu romana, oblikuje pojedini romaneskni dio, ali i mikrostrukturalu razinu unutar poglavlja. S obzirom na osnovnu strukturu roman je realizacija tetragonskog koncepta u kojemu je na viaestruke na ine mogue o itavati simboliku broja etiri, kako kroz uobi ajenu kraansku simboliku  pri emu je najva~nija analogija s etveroevaneljem  tako i kroz ulogu kvadrata u procesu izvedbe glagoljskih znakova primjenom rozete/mandale, kao i kvadratnog projektnog polja. Tetragonski koncept zna ajan je i iz perspektive uloge koju u romanu ima igra Mlin ali i znanstvena refleksija koja je tematizira, a koja u konceptu izvedbe glagoljice nastoji pokazati analogije s konceptom na kojem je navedena igra utemeljena. U strukturi 4+1 neosporno je najva~niji peti dio romana  Slovarij. Rije  je o metapoeti kom i autoreferencijalnom tekstu koji osim osnovne opeedukativne funkcije predstavlja interpolaciju znanstveno-jezikoslovnog diskursa u romaneskni, ime tekst na prikriven na in emitira signale za vlastito ia itavanje i tuma enje, podvla ei svoju slovno-brojevno-simboli ku kodiranost. Takva je kodiranost raznovrsno i viaestruko uklju ena u provedbu svakog pojedinog poglavlja, od ukupno 29 (39 + 12). Mogue ju je pratiti u sklopu svake od tri dimenzija glagoljskih znakova  slovne, brojevne i simboli ke (uglavnom odvojeno jednu od druge, ali ponekad i sinestezijski)  realiziranu na razli itim tekstualnim razinama i s razli itim funkcijama. Ina ice spomenutih numeri ko-simboli kih permutacija javljaju se u vidu sljedeih kodiranosti: a) uvodnim citatom b) permutiranjem jednog ili viae lajtmotiva u sklopu poglavlja, u kojima se o ituje osnovno ili simboli ko zna enje glagoljskog slova c) permutiranjem jednog ili viae lajtmotiva u sklopu poglavlja, u kojima se o ituje osnovno ili simboli ko zna enje slova nekog drugog pisma d) permutiranjem jednog ili viae lajtmotiva u sklopu poglavlja, u kojima se o ituje osnovno ili simboli ko zna enje broja e) interpolacijom znanstvenog, filozofskog ili religijskog diskursa u knji~evni tekst ime se eksplicitno tuma i brojevna simbolika f) interpolacijom grafi ko-shematskih prikaza vezanih uz igrivu potentnost slova ili rije i (primjer s rije ju abrakadabra) g) interpolacijom matemati kog izraza kojim se ukazuje na aritmeti ko-simboli ke mogunosti broja (primjer gdje su sve desetice izra~ena s etiri etvorke) h) interpolacijom shematskih prikaza vezanih uz izvedbu glagoljskih znakova i primjenu matrice igre Mlin (primjer sa shemama iz znanstvenog rada Frana Pare: etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa) i) upisivanjem zna enja koje proizlazi iz analogije s oblikom glagoljskog znaka (primjer sa znakom c-ci i udicom) Uza sve navedeno svako je poglavlje predstavljeno i iscrtanim glagoljskim znakom na svom po etku  slov anom brojkom (}ubrani 1996)  u velikom formatu, ato je zasigurno dimenzija viae u sinergijskom u inku koju navedene numeri ko-simboli ke permutacije determinirane glagoljicom imaju u romanu. Mo~e se ustvrditi da se ideja permutiranja koja je prisutna u sustavu glagoljskog pisma, a koju je Konstantin mogao nai kako u gr kom recentnom pismu, tako i u igri Mlin, ponavlja kao temeljni poeti ki koncept romana Az. Igra s devet  permutiranih kamen ia koja se u izvanknji~evnoj zbilji ve stoljeima realizira na plo i od osam vodoravnih i osam okomitih crta, s ciljem uspostavljanja tri kamen ia u neprekidnom nizu, na taj se na in i konceptualno-alegorijski ponavlja na  tekstualnoj plo i romana u kojem je svako od prva tri dijela odreeno sa svojih devet poglavlja. Kao ato se u konceptu izvedbe protoglagoljskih slova  kad se preklapanjem  zbroje tri slova  dobije cjelovita rozeta sa zna enjem: ja vjerujem u vje noga Boga ( un i 2003: 94-95), upravo tako se u igri Mlin cilj posti~e neprekidnim nizom od tri kamen ia i prizivanjem ideje Svetog Trojstva. Analogijom modela, isti je princip mogue uo iti u romanu Az gdje se va~nost brojeva tri i devet prije svega uo ava u strukturi prva tri poglavlja, dok roman u cjelini slijedi tetragonski koncept, s dodatkom slovarijskog poglavlja. Upravo na tom tragu, interpretativnim problematiziranjem brojeva tri i etiri, odvija se i znanstvena hipoteza o mogunosti nastanka glagoljskih znakova koja govori o principu pretvaranja trinitonske igre u tetragonsku (Paro 2008). Uza svu drugu, viae ili manje razvidnu simboliku koju nose brojevi tri i etiri, upravo taj izvedbeni koncept  tematiziran i u samom romanesknom dikursu  ini se najpogodnijim kontekstom za autoreferencijalno ia itavanje ludi ko-matemati ke prirode romana Az. LITERATURA Bratuli, Josip. 1998. }itja Konstantina irila i Metodija i druga vrela, preveo i protuma io Josip Bratuli, Zagreb: Kraanska sadaanjost. Briski Uzelac, Sonja. 1996. Ludizam i umjetnost u tranzitnim vremenima, U: Ludizam  zagreba ki pojmovnik kulture 20. stoljea. Aleksandar Flaker, }iva Ben i, ur. Zagreb: Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Caillois, Roger. 1979. Igre i ljudi: maska i zanos, Beograd: Nolit.. un i, Marica. 2003. Izvori hrvatske pisane rije i. Zagreb: `kolska knjiga. un i, Marica. 2009. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleografiji, rad poslan za objavljivanje u:  Gazophylacium: asopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku . Damjanovi, Stjepan. 2004. Slovo iskona. Zagreb: Matica hrvatska. Fink, Eugen. 1979. Oaza sree: misli za jednu ontologiju igre. Osijek: Revija. Germ, Tine. 2004. Simbolika brojeva. Zagreb: Mozaik knjiga. Golub, Ivan. 1996. Deus ludens. U: Ludizam  zagreba ki pojmovnik kulture 20. stoljea. Aleksandar, Flaker, }iva Ben i, ur. Zagreb: Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Horvat, Jasna. 2009. Az. Zagreb: Naklada Ljevak. Huizinga, Johan. 1992. Homo ludens. O podrijetlu kulture u igri. Zagreb: Naprijed. Kos-Lajtman, Andrijana. 2010. Ontologija stvarala ke igre u romanu  Az Jasne Horvat. Rije , 16(1): 218 233. Kravar, Zoran. 2004. Antimodernizam. Zagreb: AGM. Lodge, David. 1988. Na ini modernog pisanja. Zagreb: Globus. Lux, Viktorija. 1982. Kabala, tajna nauka drevnih hebreja. Zagreb: Prosvjeta. Lyotard, Jean-Franqois. 2005. Postmoderno stanje. Zagreb: Ibis-grafika. Ma~urani, Vladimir. 1927. Gebalim.  Kolo . Zagreb: Matica hrvatska. Mihanovi-Salopek, Hrvojka. 2009. Pogovor. U: Az. Zagreb: Naklada Ljevak. Nazor, Anica. 2008. Knjiga o hrvatskoj glagoljici. Zagreb: Erasmus. Paro, Frane. 1995. Glagoljska po etnica. Rijeka: Naklada Benja. Paro, Frane. 2008. etiri glasnika Radosne vijesti Konstantina Filozofa.  Slovo , 56 57 (2006 07): 421 438. Pelea, Gajo. 1999. Tuma enje romana, Zagreb: Artresor. Rebi, Adalbert. 2003. Zna ajke biblijskog hebrejskog jezika u odnosu na spoznaju i interpretaciju, BS 74 (4): 631 648. Russel, Bertrand. 1925. The ABC of Relativity, London: Kegan Paul, Trench, Trubner. Sambunjak, Slavomir. 1998. Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga. Zagreb: Demetra. Solar, Milivoj. 1995. Laka i teaka knji~evnost. Zagreb: Matica hrvatska. Solar, Milivoj. 2000. Granice znanosti o knji~evnosti. Zagreb: Naklada P.I.P. Pavi i. Solar, Milivoj. 2005. Retorika postmoderne. Zagreb: Matica hrvatska. Stalnaker, Leo. 2006. Mystic Symbolism in Bible Numerals. Idyllwild, California: Sacred Science Institute. }ubrini, Darko. 1996. Hrvatska glagoljica, biti pismen  biti svoj. Zagreb: Hrvatsko knji~evno druatvo sv. Jeronima. SUMMARY GLAGOLITIC-CODED NUMERIC AND SYMBOLIC COMBINATIONS IN THE NOVEL AZ BY JASNA HORVAT Andrijana Kos-Lajtman The novel Az by Jasna Horvat, with Glagolitic alphabet in the core of its thematic, structural, conceptual and ludic concept, is characterized by creative play at all discourse levels. An important place in such an approach belongs to numeric symbolism, which is used in multiple ways at different textual levels and in all parts of the novel. By combining numeric, alphabetic and symbolic coding of Glagolitic alphabet with the complex structure of the novel, the fragmentary quality of each part, but also the mosaic quality within chapters, the author is building numeric and symbolic combinations corresponding to the semantic code of the Glagolitic script. Numeric and symbolic permutations include the semantic level of each chapter, but also the particular recurring motifs, into a coded network in which a certain chapter, character or situation has a designated place, defined by the symbolism of Glagolitic numerology. The complex structure of the novel can be expressed through a mathematical formula 4+1, where number four may be viewed through traditional symbolism of arrangement in the world, through Christian symbolism of four Gospels, through the concept of a quadrant planning field, as well as through the symbolism of a rosette/mandala based on the geometry of a square and circle, the relationship of quaternity and trinity, the human and divine. By means of the concept of a game called the Mill, the numeric structure becomes crucial - through the model of transforming a trigonal game into a tetragonal, through nine intersections and nine  mill stones corresponding to nine chapters in the first three parts of the novel, with nine ones, tenths and hundreds, and, on the symbolic level, to the number of Glagolitic characters expressing the basic message of the Glagolitic script, and to the century when it originated. The paper brings a typology of unique numeric and symbolic permutations coding the discourse in multiple ways, thus creating an interesting postmodernist and modernist amalgam comprising the playability of the form and the content s insistence on the system traditionally oriented towards the cognition - of religion, philosophy and science. Key words: novel Az, numeric and symbolic combinations, permutations, postmodernism  Uz Focija, Ivana VII. Gramati ara i Lava Matemati ara, spominju se Buddha, Pitagora i Lao Tse.  Otisnuti su po predloacima koje je autorica sama oslikala, kao ato stoji u Intermezzu, kratku autobiografsku dijelu izmeu etvrtog dijela romana i Slovarija.     PAGE  PAGE 18 :f>| ,.X      X       P R   6 8 6  Vƺh K9hx'6\ hx'6\ hx'\h<CJ\aJhx'CJ\aJhCJ\aJhhx'CJ\aJhhx'CJaJ hhx' hx'6 h+"ihx'h%;h &hx'6hRh:hx'h &38 ^F^t $7$8$H$a$gdo $7$8$H$a$gdx'$dh7$8$H$^a$gd<$dh^a$gdx'$dh`a$gdx'$dh^a$gda|Vfh 0vF$FH^ *PZ^bݽݹݲݡݙݕumuhx'CJaJhOhx'CJaJhx'CJ\aJhOhx'CJ\aJhho2Fhx'6 hx'6h%;hhx'6 hohx'h<h+"i h+"ihx'jhx'0JU h.hx'hohx'hP&hx'6 hx'\hohx'\hhx'6\)blnrtvzDF\^rtձձձ㦛}}}}uhx'CJaJhOhx'CJaJmHsHhOhx'CJaJmH sH hOh<CJaJhOhx'CJaJ"hOhx'6CJ]aJmHsH"hOhx'6CJ]aJmH sH hOhx'6CJ]aJhOhx'CJ]aJhOhx'CJ]aJmH sH +@!B!r!t!T$T8@@BBtMvMvOVR$dh^a$gd$dh`a$gd$ Pdh`a$gd $dha$gdx' $dha$gd+"i$dh`a$gdx' $7$8$H$a$gdo$dh7$8$H$a$gd !@!B!D!j!l!n!p!r!t!x!!#H#$>$@$P$R$T$z$$$$$$"%P%%''''''8()¾š{vv hx'6 hohx'hhx'6hoh_h%;hh_jh>;hx'EH:U%jV:M hx'CJUVaJmH sH hx'jhx'Uhzoh\hhx'6\ hx'6\ ho\ hx'\hOhCJaJhoCJaJ.)***6*N*&+d+f+~+++++,,D-V----- ...2.L.N.P.d.h..0/T/r//L000X1^1~1111111111242 33$3<3ſŮ hR?hx'hR?hx'6h_h hx'0J6 hW0J6hWhW0J6 hW0J hx'0Jhhx'6h Whx'6h<hJ hx'6 hx'6hWhhx'6hx'ho8<3N3z3~333$4`444555T6l6*787<7@777R8T8888$98999999::|:::::::::::::(;d>>>>>"?,?n??@@@ @ț h5hx'h64hx'6hhx'6 h64hx' h<hx'h<h_h%hKQ hUW"hx'h hx'6 h_hx'h6LhsEhx'6hWhx' hx'6= @@@@|BBBBBBBBCC.C0CtCvCCC.DnDpDEEEERFfFlFvF,GdGGGGHH H"H*HnHHH:I:h_hh_hhx'6hx'h}V9ooopppppp.q^qhqpqqqqq$rxrrrrs s0s2s4s6s@sFsJsuPuuu`vrv\w`wwwww:yhx'6jhx'0JUh=h}Vh}cchhx'6h=h#,6h#,hx' hx'6h=hx'6 h}cchx'?ƍ̍؍ڍ܍Lln (*DƏBF 468dfȑ̑}pbph1Ehx'0J5CJaJh1Ehx'0JCJaJh=hx'0J56CJaJh1Ehx'CJ\aJh1EhCCJ\aJ hfY\hv%h74cCJaJhv%hv%CJaJh74c5CJaJhh6 hx'6 h3lhx'h/Mh=h3lh]xhx'6 h#,hx'h#,hx'&NP\^jnxܒLN@BnpƔ̔2DbdfFHҖԖԾɲɾuɾɲɾɾɲɾmɾmh=CJaJh=hx'6CJ\aJh1Ehx'CJ\aJh1EhCCJ\aJh1Eh/ CJaJh1Ehx'6CJaJh=hx'6CJaJh1EhCCJaJh1Ehx'CJaJh1Ehx'CJaJmHsHh1EhC0J5CJaJh1Ehx'0J5CJaJ*PB̔fږ^v|"`ڜv&.$ dha$gdo $dha$gdj-$?dh^`?a$gdx' $dha$gd/ $dha$gdx' $dha$gdCԖ֖ږ(:Z\tؗܗ Brv֘"~BDHJLZ\x|Ě  "\^޻껯ޤҤޤꤍh1EhmabCJaJh1EhBu6CJaJh1EhBuCJaJh1Ehx'CJ\aJh1Eh/ CJaJh=h/ 6CJaJh1Ehx'6CJaJh=hx'6CJaJh1Ehx'CJaJh1EhCCJaJ5^ʛ̛ܛ&B\^`؜LNPtv֝؝ڝ8:JLNƻưƤƎƤƎƤƎƎƤƂvƎjƂh5"rhj-6CJaJh1Ehj-6CJaJh1Ehx'6CJaJh1Ehx'CJaJh1Eh/MCJaJh5"rhx'6CJaJh1Ehv%CJaJh1EhzCJaJh1Ehj-CJaJh1EhBuCJaJh5"rhmab6CJaJh1EhmabCJaJh=hmab6CJaJ'NPXZОҞ"$@BN~ğԟ*,.RT~꿳⧛shhhh˳h1EhoCJaJh1EhoCJ\aJh5"rhj-6CJ\aJh5"rhx'6CJ\aJh1Ehx'CJ\aJh1Ehj-CJ\aJh5"rhx'6CJaJh5"rhj-6CJaJh1Ehx'CJaJh1Ehx'6CJaJh5"rCJaJh1Ehj-CJaJh5"rh5"rCJaJ$~ Ġ̠Πؠ*,.NRbrtv:<>R\f¢Ģ֢آFHģƣȣ$8VXZƤؤڤ 4ݾݲݾݾݣݲݲݲh1Ehx'B*CJaJphh5"rhx'6CJaJh1Ehx'6CJaJh1Ehv%CJaJh5"rCJaJh1Ehx'CJaJh1EhoCJaJh5"rho6CJaJ@vfȣ\ jVXZ\lҧ@B\^$a$gd3l$a$gd1E $dha$gd1E$a$gd1E $dha$gdfY$?dh^`?a$gdx' $dha$gdo $dha$gdx'46^246fhjRTVX\lЧԧاڧĸޭЖueeeeeeeh1Eh1ECJ\aJmH sH h1Eh1ECJ\aJh1Eh1ECJ\aJh1ECJ\aJh1EhfYCJ\aJh1Eh/MCJaJh1EhfYCJaJh1Ehx'CJ\aJh1EhoCJ\aJh5"rhx'6CJ\aJh1EhoCJaJh5"rhx'6CJaJh1Ehx'CJaJ'ڧ>@BHJVZ\ln4rнﭤug[PPPPDhwCJaJmH sH h3lhx'CJaJh`CJaJmH sH h5"rhx'6CJ]aJhfYhx'CJaJh3lhx'CJaJmH sH h1Eh1ECJ\aJha|CJ\aJh1ECJ\aJh1Eh:CJ\aJmH sH %h1Eh$\6CJ\]aJmH sH %h1Eh1E6CJ\]aJmH sH h1Ehx'CJ\aJh1Eh1ECJ\aJmH sH rNV>Z\^prtv ࢗzk]OD:jhB 0JUh5"rh5"rCJaJh5"rh5"r6CJ]aJh3lhx'5CJ\aJh|5CJ\aJmH sH h|h|CJ\aJmH sH h1ECJ\aJmH sH h3lh3lCJaJh5"rhx'CJaJh5"rCJaJmH sH hwCJaJmH sH h5"rhx'6CJaJmH sH h3lhx'CJaJh3lhx'CJaJmH sH hwhw6CJaJmH sH ^ʺ  $&8:<TVXZ\h]hgd  &`#$gd $L^`La$gd}Vgdx'$a$gd3l  Ⱥʺ̺κ޺ $&.0@DFJNRT^`bdx|»ƻԻֻźͺͺͯ͜h_mHsHh_mHsHh_hB mHsHh_hB mHsHhhB mHsHhB mHsHhBhB mHsHjhB 0JUh#*hB mHsHhB mHsHhQ{.hB mHsH6  "&(468<>JLPRTXZ\Կh3lhx'CJaJh5"r0JmHnHuhB hB 0JjhB 0JUjh Uh hBhB mHsHh}VhB mHsH21h:p . A!"#$% DyK akoslajt@vus-ck.hryK Lmailto:akoslajt@vus-ck.hryX;H,]ą'cDd : 0  # Ary*R*6PݧbgvU+zM*R*6Pݧbgv(& 999999999999RRRRRR999$$$yyy999RRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRDd Xtb  c $A? ?3"`?2jMOzX2E(`!jMOzX2E  70h+xڕIhQlof^RNR*6֍IE\.P`A5^"D*^DZ"x<((͆qַt2m}yo2 ]"[VȕNNNUUQトCWp B,)? 492&m?ksq_/B9lQUdN-PڠU]֌֌^c ۈo{53"kާ"ܳ~=aVF"lV?Uc| jCMwBc1e./LK캝}b1mKH!ک뉑?xoc0+Bu5iަ+fK`1X;{vrg^azVhMX~NqpjyJɭaf~7̫{Hy5%ΣCK%zM}oLϙvӋ}O:n b6hJ7ҩͻ 3{3!q<}f%:Ð>С?AnEQ<'{Ey ɀ|V<\S>5toՃJ +?MvI.;sC^h@A:%?3}3Z(X~GbKߍn$x7a 70+~U`65!Z~k/i\G^qլir K$ wo̡Jg|N-9ogs/|Uƫ{1h>|B %_S/݋s& د4ZA}e'e*P CϡF+7z]8ȧ䷑v2̠ܿ x1Wo޹39 7zJ*mJ-#q64߅UmT9D4#N0: }|  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~  E !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDRoot Entry  F`xv Data WordDocument 4ObjectPool Tv`xv_1295694678FTvTvOle CompObjfObjInfo  FMicrosoft Equation 3.0 DS Equation Equation.39qh 10=44"4420=44+4()"430=4!+4+4" 4  40=4!"4()+4Equation Native :1TablegSummaryInformation( DocumentSummaryInformation8!"4()50=44+4!460=4"4"4()"470=4+4()!4!"4!80=4"4+4()"490=4"4!"4" 4 Oh+'0 ( D P \ ht|Andrijana Kos-Lajtman1ndr andrijanaKondrndrNormaln AndrijanaKo25rMicrosoft Word 10.0@ʺ@X@ @Nj ՜.+,D՜.+,D hp  ufzg-ckrv\A Andrijana Kos-Lajtman Title 8@ _PID_HLINKSAlqmailto:akoslajt@vus-ck.hr  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q@@@ x'NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No ListVv@V X cTable Colorful 1:V0    j% j% jj%  @B*PJph3f56\]56\]56\]@&@@ x'Footnote ReferenceH**W@* x'Strong5\J@"J x' Footnote TextCJaJmH sH tH .X@1. x'Emphasis6].)@A. x' Page Number4 @R4 x'Footer  p#HbH  Balloon TextCJOJQJ^JaJB'qB wComment ReferenceCJaJ<< w Comment TextCJaJ@j@ wComment Subject5\6U@6  Hyperlink >*B*phfaZ}<=* + , - . \ ] cd>)44X4Y47SLMMOOUXXYYK_icjcddgLjMjjkklll#l*l0l5l9ll?l@lnmommmnx@}A}9~:~?~ًڋh| y\]^ij4;}̨ ۩ _̪;ѫaQWSyz{|ذ|}ҹ3Ժպ׺ںݺ00000000000000000 0000p00p0000p00p0p0p0p0000p0H0p0p0p0p00X0X0X0p0p0p000p0p0p0p0p00p00p00p0 00 00h0h0h0000000p0p0p0p0p0p00000p0p000@00000p0000000000000000000000000000000 0000 000000000000p00p00p00000@0p@00l@0@0@0@0@0A@0@0@0@0@00W YYK_ic?~ًy\]^ijM900WM900M900O900O900fO900O900O900M900M900O900M900Ã0}0 O90 0M90 0O90 0O90 0M90 0M90 0M90 0O900O900 %%%(B~+><GXZ[\N^P_`bceTg ijlbovPFȠVb)<3 @PJhUboԖ^N~4ڧr \beghijklmnopqrstuvwxyz|}~p8 VR4yP^\cf{Zd}ommmX: !(!!8@0(  B S  ?()YZln|}"#;=EFXYgino* . 2 4 6 9 [ ^   + - @ C      cdCFpqJLZ[]^IJOPoq12W[ WX/0@Bmo gi}~!#$45]^fgnobdw~Y\rs57CENObclmbdrt, . 7 9 J"L"f"g"""""""""##$$ $ $?$A$$$i%k%o%r%& &S&U&Y&Z&h&i&&&&&&&&&''M(N(V(W(_(a(g(i((((((((((((((((((((()))$)%)1)2)))))))))*****$*%*&*'*1*2*4*5*6*7*<*=*B*C*I*J*L*M*R*T*W*Y*_*b*s*u*x*y*|*}********************************************+++++ + +++++#+%+'+(+.+/+8+9+D+E+M+N+S+T+Z+[+_+`+d+e+j+k+p+q+x+y+z+{+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ , , , ,,,,!,&,',,,-,.,/,5,6,8,9,A,D,F,G,O,P,Z,[,_,`,b,c,k,l,p,q,z,{,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,-- - ----- -!-7-8->-?-C-D-I-J-T-U-\-]-c-d-n-o-r-s-x-y-}-~---------------------------------------. ...... .!.".&.'.(.).6.7.B.C.H.J.K.L.S.T.V.W.Y.Z.d.e.m.n.o.p.u.w.{.|.........................................// / ///// /!/)/*/0/1/5/6/:/;/A>U?V??????@@@LAMAAAAABBBBBBBBBBCCCCDDDDDDEEEEFGFHFLFMFOFPFVFWF\F]F_F`FjFkFrFuFFFFFFFHHHHIIIICJEJNJPJJJJJ%K&KKKKK&L(LELHLRLSLcLdLoLqLLL"M#M$M%M~MMMMMMMMN NNNNNNN&O(O>O@OyO|OOOOOOOPPFPGPNPOPXP[PhPiPPPQQQQQQQQzR{R}R~RRR}TTTTTTTTTT&U'UUUUUUUUU V VV VKVLV[V\VVVVVVVWWWWWWgXhXXXqYtYYYYYYYLZOZXZZZtZuZZZ[[*[+[9[;[*\+\\\]]!]#]1]2]q]s]]]]]^^^^^^5_6_J_K_Z_[_m_n_____C`D```,a.aaaaaaazb{bbbbbbbbb-c0c8c;chcjcccddddeeeeff+f,fOfPfYf\fffhfffffggCgDgqgrggggggg}h~hhhiiiijj!j#jKjMjjjkkkkkkkkkkkkk0l4l5l8l9l;l?ڈ܈߉()}؋ڋ tu̍΍!"23fgЎҎfgϐѐwxHILMUVqr MOcdwz”Ô-/ef"$]^fh|~ghkl kmACwyɝʝѝҝacqt}~Ÿğ¢HJGISUbd{|ۤܤ[^hjǥȥ֥إ <>tv!#*,14:<BDIJgipqЧҧ 7;UVbdkl{}¨Ĩʨ̨רب ')_a٩۩ "#KMSU^_vw|}êƪǪ˪̪)+:;IKtv«ëЫѫ78?APQ_amo̬άլ֬-/47=>OQceuw/19:DFVWqrƮȮ13:;QSbchi}ЯүFHOPw|ذҹԹ25=>@ACDOPTUWX`aefnpstwx}~ƺǺȺɺҺԺպպ׺׺غغںۺݺ޺YZ|;=) . [ ^  bd=>)y){)*44W4Y477RLSLMMOOUUXXYYJ_K_hcjcddggKjMjjjkkkkllllll"l#l)l*l/l0l4l5l8l9l;ll@lmmmnnxx?}A}8~:~>?}؋ڋgh{| xy[^hj34:;|}˨̨ ک۩ ^_˪̪:;Ыѫ`aPQVWRSx|ذҹԹ25Ӻպպ׺׺غغںۺݺ޺33} BBM N{OOsYYddkk5l>l-~:~ۈ$hh|^ij{̪Ia.QWlHx|ذҹպպ׺׺غغںۺݺ޺}"2]fz|~gghh{}HIbc{{78_`./45BCKL%&ҹպպ׺׺غغںۺݺ޺ AndrijanasB-n^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.sB-nm.8Lo/ B <*; Go$ &F &9&jW'x'\*j-Q{.~/a35_686Y9>:%; s<J?tA6LtL/MoOfYmabX cT c74c}cc$Xdmd+"ik3l