Naslov
Macroeconomic Environment and the Banking System of Croatia

Autori
Jovančević, Radmila

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Banking Reform in South East European Transitional Economies

Urednik/ci
Šević, Željko

Izdavač
University of Greenwich Business School

Grad
Greenwich

Godina
1999

Raspon stranica
239-259

ISBN
0-553-57777-8

Ključne riječi
Ključne riječi
(Key words)

Sažetak
Autorica u radu prikazuje evoluciju bankarskih institucija u Hrvatskoj prije I svjetskog rata, gdje je vidljivo da su u prvoj fazi bile dominantne štedionice i kreditne zadruge, a razlog za proliferaciju malih kreditnih institucija bio je financijski bankrot bečke burze (1873) što je zaustavilo financijske tokove u hrvatsko gospodarstvo. Nakon 1890, uz prekid za vrijeme I svjetskog rata, uslijedio je značajan razvoj kreditnih institucija u Hrvatskoj, pa je tako u 1913. poslovalo njih 1039 , a štedni ulozi dostigli su približno 1, 3 milijardi današnjih USD (27% GDP-a u 1913.godini). U radu se prikazuje evolucija bankarskog sustava poslije II svjetskog rata kao i osamostaljivanje središnje banke Hrvatske (1990), koja je počela voditi nezavisnu monetarnu politiku i politiku tečaja. Autorica u radu analizira bankarsku reformu u Hrvatskoj s posebnim utjecajem na ozdravljene bankarskog sustava. Naglašava činjenicu da je tranzicija u tržišnu ekonomiju i promoviranje ideja slobodnog poduzetništva stimuliralo brzi rast broja banaka u razdoblju nakon 1990, pa je tako broj banaka u samo 6 godina porastao sa 26 na 58 (od čega su 4 bile u inozemnom vlasništvu). Nakon 1997. dolazi do brzog ulaska inozemnih banaka na hrvatsko tržište što je povećalo konkurenciju, ali i porast kredita. No, autorica konstatira da je većina banaka kod odobravanja kredita tražila kolaterale (zemljište, stan, ili drugu nepokretnu i pokretnu imovinu ) kao zaštitu za svoje plasmane, pa su njihove vrijednosti često bile veće od samog zajma. Autorica zaključuje, da iako je tržište daleko od savršenog, ipak postoji konkurencija u pogledu kamatnjaka, ali također ističe da je ne-cjenovna konkurentnost značajnija od cjenovne. Kao faktore povećane konkurentnosti na tržištu navodi brzinu odlučivanja, kvalitetu savjeta, sposobnost banke da ponudi veći spektar usluga. To je utjecalo i na mobilnost klijenata u prijelazu u druge banke. Autorica upozorava na činjenicu da su kamatne stope na zajmove u kunama (bez valutne provizije) porasle za 0.8 postotnih poena, i dostigle 16, 3% u ožujku 1998. godini. Banke su bile spremne posuđivati uz visoke troškove kako bi izbjegle nelikvidnost, pa se autorica zalaže za uvođenje specifične politike kontrole i instrumenata indirektne monetarne politike. Također upozorava da u uvjetima kada ni investitori ni središnja banka nemaju pravovremenu informaciju o solventnosti pojedinih banaka, više kamatne stope mogu privući depozitare i zajmodavce, koji su voljni posuđivati “lošim” bankama (bad banks) i ohrabriti re-alokaciju oskudnih resursa u rizične transakcije. Naglašava, da postojanja moralnog hazarda na tržištu može potaknuti inače solventne banke da usvoje sličan način ponašanja kao njihovi nesolventni rivali, što će rezultirati općim rastom kamatnih stopa i usporavanjem ekonomske aktivnosti. Doprinos autorice se ogleda u makroekonomskoj analizi funkcioniranja bankarskog sustava u Hrvatskoj i pravovremenom upozorenju autorice da zapadanje banaka u nelikvidnost uzrokuje brojne negativne implikacije na financijski sustav, dok smanjivanje posudbi u Hrvatskoj utječe i vice versa na dublju insolventnost banaka. Iako je pristup inozemnom financiranju Hrvatske postao nešto povoljniji u posljednjim mjesecima 1999, ostaje činjenica da je “spread” (razlika između aktivnih i pasivnih kamata) ostao vrlo visok, što djeluje nepovoljno na kreditiranje i investicije poduzetnika. Ovaj rad se svrstava u područje makroekonomije.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA