Naslov
Rasprostranjenost, varijabilnost, rast i prirast američkih vrsta jasena u nizinskim šumama u Hrvatskoj
(Range, variability, growth and increment of american ash species in lowland forests in Croatia)

Autori
Kremer, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Šumarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.11

Godina
2003

Stranica
335

Mentor
Želimir Borzan

Ključne riječi
Fraxinus americana; Fraxinus pennsylvanica; Fraxinus angustifolia; Fraxinus excelsior; mikromorfologija; rast i prirast
(Fraxinus americana; Fraxinus pennsylvanica; Fraxinus angustifolia; Fraxinus excelsior; micromorphology; growth and increment)

Sažetak
Introducirani jasen je danas u Hrvatskoj zastupljen na oko 16750 ha s drvnom zalihom od najmanje 181562 m3, a najveće se površine nalaze u spačvanskom bazenu i u Podunavlju. U budućnosti se može očekivati spontano širenje introduciranog jasena na području Podunavlja gdje će kao pionirska vrsta naseljavati ade i ritove. Rast i prirast introduciranog jasena značajno zaostaje za rastom i prirastom poljskog jasena, a djelomično i za crnom johom. Introducirani jasen ima najveću prosječnu širinu goda prvih 25 – 30 godina, a kako se u dobi od oko 30 godina počinje intenzivno povijati vrijedilo bi pokušati s gospodarenjem u ophodnjama od 30 – 35 godina uz podržavanja gustog sklopa. Budući da povijanje stabala trajno narušava sklop i strukturu sastojine potrebno je kulture introduciranog jasena ostaviti samo tamo gdje je zbog dugotrajnih poplava upitan pridolazak poljskog jasena i crne johe, dok sve ostale kulture treba postupno zamijeniti poljskim jasenom i crnom johom. Mikromorfološka istraživanja listova američkog bijelog (Fraxinus americana L.) i pensilvanskog (F. pennsylvanica Marshall) jasena su potvrdila da su za determinaciju najvažniji prisustvo jednostavnih dlaka uz rub plojke mladih biljaka, te voštanih tvorevina s donje strane lista u starijih biljaka američkog bijelog jasena. Na temelju promjera glavičastih i jednostavnih dlaka, te dužine i širine puči ove dvije vrste se ne mogu uvijek razlikovati. Istraživanjima je utvrđeno i da obični jasen (F. excelsior L.) ima najveće glavičaste dlake, nešto manje pensilvanski i poljski (F. angustifolia Vahl) jasen, a najmanje američki bijeli jasen. Jednostavne dlake nalazimo redovito u američkog bijelog i pensilvanskog jasena (u obje vrste podjednakog su promjera), a vrlo rijetko u poljskog i običnog jasena. Poljski i penilvanski jasen imaju veći broj puči od običnog i američkog bijelog jasena. Poljski jasen ima najkraće puči, dok obični jasen, američki bijeli i pensilvanski jasen imaju podjednako duge puči. Širina puči je u sve četiri istraživane vrste podjednaka. Na temelju veličine polenovih zrnaca nije moguće razlikovati četiri istraživane vrste jasena, već samo na temelju izgleda vanjskog sloja peludne stijenke (exine). Optimalna temperatura klijanja polena poljskog i pensilvanskog jasena je oko 20 C. Morfometrijskim istraživanjima perutki utvrđena je veća sličnost introduciranog jasena iz kultura u Hrvatskoj s pensilvanskim nego s američkim bijelom jasenu. Klaster analiza i analiza glavnih komponenata koje su provedene na perutkama i listovima nisu razdvojile introducirani jasen iz kultura u Hrvatskoj na dvije grupe od kojih bi svaka eventualno predstavljala zasebnu vrstu. Na temelju istraživanja zaključili smo da je u kulturama introduciranog jasena u Hrvatskoj danas zastupljen uglavnom pensilvanski jasen.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Šumarstvo

POVEZANOST RADA