Naslov
Kokoš ili jaje? Papiri ili aktivnosti?
(Chicken and egg? Records and activities?)

Autori
Heđbeli, Živana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
ATLANTI, VOL 19 / KLASINC, PETAR PAVEL, TATÒ, GRAZIA - Trst : Archivio di Stato di Trieste, 2009, 269-277

Skup
19th International Archival Day

Mjesto i datum
Trst, Italija, 09.11.2009. - 10.11.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
arhivsko gradiva; nastanak gradiva; budućnost arhiva; povijest arhiva
(archival records; creation of records; archives’ future; history of archives)

Sažetak
Rad modernih arhiva temelji se na načelima i metodama kodificiranim u 19. stoljeću. Papire se nekada čuvalo jer su bili podloga za donošenje odluka/akcija, a danas ih se čuva jer su, u dosta slučajeva, dokaz kvazi legalnosti određene odluke/akcije. Arhivistika je, ili barem želi biti, znanost, a najviša vrijednost znanosti je istina. Nisam naišla na puno arhivskih radova koji se bave odnosom arhiva i istine, štoviše, tu temu postojeći etički kodeks profesije zaobilazi. Pojava privatnog vlasništva dovela je do arhiva. Točnost, preciznost i pouzdanost vrline su društva kojem je imovina važna. To su iste odlike koje se traže od dokumenata, odnosno od arhivista. Postavimo dodatno pitanje: zašto se uopće stvari bilježe? Motivi su dvojaki: želja da se nešto ne zaboravi i nedostatak povjerenja u tuđe poštenje i čestitost. Nedostatak vjere u čestitost, ili riječ, odnosno drugo ljudsko biće dovodi do inflacije spisa, što je posebice očito u 20. st., stoljeću u kojem su užasi i strahove dva svjetska rata uzdrmali same korijene čovječanstva. Današnji je čovjek u toj mjeri uplašen da se dokumenti koje stvara, nastojeći se njima unaprijed zaštititi od mogućih nedaća, takoreći pretvaraju u talismane koji trebaju donijeti sreću, uspjeh, mir i zadovoljstvo, zdrav i dug život. Mi, arhivisti, moramo si postaviti pitanje ne potičemo li svojim zalaganjem za pohranom i očuvanjem gradiva daljnje jačanje nepovjerenja u čestitost drugih ljudskih bića. Arhivistika je u krizi. Čini se da je za izlaz iz krize potrebno prvenstveno odgovoriti što je cilj arhivistike, njena misija, najviša vrijednost kojoj teži. Mi arhivisti, volimo tepati sami sebi kako se brinemo za memoriju svijeta. Odgovor na pitanje kako saznati istinu, ili što je istina, do sada nisu uspješno dale ni znanosti daleko starije od arhivistike, što nas ne treba obeshrabriti. Daljnje promišljanje arhivske teorije je više nego dobrodošlo. Nitko ne želi iskrivljenu ili manjkavu memoriju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA