Naslov
Sociolingvistika hrvatske jezične stvarnosti : komunikacijski i simbolički prostor od 1991.
(The Sociolinguistics of the Croatian Linguistic Reality : Communication and Symbolic Space Since 1991)

Autori
Granić, Jagoda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Med politiko in stvarnostjo : jezikovna situacija v novonastalih državah bivše Jugoslavije

Urednik/ci
Požgaj Hadži, Vesna ; Balažic Bulc, Tatjana ; Gorjanc, Vojko

Izdavač
Znanstvena založba Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani

Grad
Ljubljana

Godina
2009

Raspon stranica
43-57

ISBN
978-961-237-321-4

Ključne riječi
sociolingvistika, hrvatska novija jezična stvarnost, komunikacijski prostor, simbolički prostor, jezični identitet, jezična politika, planiranje jezika
(sociolinguistics, recent Croatian linguistic reality, communication space, symbolic space, linguistic identity, language policy, language planning)

Sažetak
Svaki jezik živi u svojoj upotrebi, predstavlja svoju društvenu, izvanjezičnu stvarnost. Pogled na noviju hrvatsku jezičnu stvarnost (od 1991) pokazuje koliko se ona razlikuje od one iz prethodnog razdoblja te u kojoj su mjeri na nju radikalno utjecale promijenjene izvanjezične društvene okolnosti – rat i poratna zbivanja. Sociolingvistički instrumentarij na najbolji način opisuje noviju hrvatsku jezičnu stvarnost u novoj, drugačije strukturiranoj jezičnoj zajednici, omeđenoj novim/starim državnim granicama. Dakako, novi/stari identiteti jezika u novim društvenim kontekstima dobivaju nove obrise jer su u pitanju neki novi statusi koji anticipiraju i promjene u korpusu, a što je, premda selektivno i ne na svim razinama, rezultat ''djelomično razrađene'' jezične politike. Hrvatska jezična stvarnost do 1991. je godine bila integrirana u zajednički hrvatsko-srpski komunikacijski prostor bivše države i nejedinstveni, policentrični standard koji je nastao na osnovici novoštokavskog dijalektnog tipa, a ostvarivao se u dvjema jasno polariziranim varijantama, zapadnoj (hrvatskoj) i istočnoj (srpskoj) i standardnojezičnim izrazima (bosanskohercegovačkom i crnogorskom). Raspadom bivše države i hrvatskosrpskog/srpskohrvatskog komunikacijskog i simboličkog prostora, novoimenovani hrvatski jezik postaje službeni jezik novoosnovane države (RH), dakako sa svim aktualnim jezičnopolitičkim problemima. Uspoređujući službene politike u Hrvatskoj prije i poslije 1991, neovisno o drugačijim izvanjezičnim i jezičnim stvarnostima, uočavaju se isti problemi: nužno urgentno rješavanje problema ortografske norme (hrvatski pravopisni kompleks), terminološko planiranje u domeni planiranja korpusa, izrada novih normativnih priručnika (gramatika, rječnika), podizanje stupnja lingvističkog obrazovanja i jezične kulture, formiranje stručnih tijela za pitanja jezika i jezične politike, reguliranje odnosa jezične većine i jezične manjine u pravcu poštivanja jezičnih prava i ostvarivanja jezične tolerancije. Hrvatska jezična politika treba konačno jasno definirati strategiju, sadržaj i ciljeve kojima će se pojačati svijest svakog govornika o važnosti unutrašnjeg priznanja jezika bez kojeg – neovisno o politici, ekonomskoj moći i lingvistici – nema ni relevantnog vanjskog priznanja u širem komunikacijskom i simboličkom prostoru Europske Unije i svijeta.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
Sažetak na engleskom jeziku na str. 278-279.

POVEZANOST RADA