Naslov
Spolni identitet i objektni odnosi u obitelji adolescenata
(Gender identity and object relations in adolescents family)

Autori
Špelić, Aldo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski

Mjesto
Rijeka

Datum
12.01

Godina
2004

Stranica
296

Mentor
Moro, Ljiljana

Ključne riječi
psihoanaliza ; objektni odnos ; spolni identitet ; adolescencija
(psychoanalysis ; object relation ; gender identity ; adolescence)

Sažetak
Cilj ovog istraživanja je bio ispitati povezanost između postignute kvalitete objektnih odnosa u obitelji adolescenata do njihove petnaeste godine i kasnije postignutih karakteristika spolnosti u razdoblju kasne adolescencije, što je praćeno i karakteristikama psihološke prilagodbe. Zadatak je bio potvrditi psihoterapijska zapažanja da kvaliteta objektnih odnosa u obitelji adolescenata osim u općem razvoju ima važnu ulogu u razvoju njihove spolnosti. Ispitanici i metode: Ovo istraživanje provedeno je na 925 studenata, 341 mladiću i 584 djevojke, koji potječu iz kompletnih obitelji. Prosječna je dob ispitanika 20, 72 godina. Kvaliteta objektnih odnosa u obitelji adolescenata određena je percepcijom ranih emocionalnih odnosa adolescenata (do 15 godina) s njihovim roditeljima na PBI dimenzijama briga- odbačenost i autonomija-kontrola. Uspješnost u postignutom razvoju spolnosti mladića i djevojaka na kraju adolescentnog razvoja ispitivala se: (1) postignutim BSRI tipovima spolnog identiteta (nediferencirani, feminini, maskulini i adrogini), (2) postignutim spolnim karakteristikama određenim rezultatima na BSRI dimenzijama maskulinosti i femininosti i (3) karakteristikama spolne identifikacije određenima važnošću i razinom udjela percipiranih roditeljskih spolnih karakteristika u postignutim spolnim karakteristikama adolescenata. Ova povezanost prijašnjega razvoja objektnog odnosa i poslije postignutih karakteristika spolnosti, praćena je varijablama psihološke prilagodbe i to na skalama samopoštovanja, osjećaja osobne nekompetentnosti, osjećaja općeg zadovoljstva životom i pojave tjelesnih simptoma. Rezultati: Svi dobiveni rezultati podržavaju osnovnu hipotezu ovog istraživanja da je uspješnost postignute spolnosti u razdoblju kasne adolescencije određena kvalitetom objektnih odnosa koji su u obitelji postojali tijekom adolescentnoga razvoja. Ti rezultati upućuju da se razvoj spolnosti ne može promatrati izvan razumijevanja razvoja objektnih odnosa u obitelji adolescenata. Na početku je potvrđena važnost razvoja objektnih odnosa u obitelji adolescenata za njihov opći razvoj izražen postignutom razinom psihološke prilagodbe u razdoblju kasne adolescencije, što predstavlja potvrdu Blosova koncepta 'druge individuaciji'. Prvi su rezultati (multiple regresijske analize) potvrdili da kvaliteta objektnih odnosa mladića i djevojaka s njihovim roditeljima ima značajni udio u njihovoj uspješnosti na svim varijablama psihološke prilagodbe. Također je dobivena potvrda (jednosmjernom analizom varijance) da se skupine određene različitim tipovima objektnih odnosa mladića i djevojaka s njihovim roditeljima tijekom adolescencije značajno razlikuju u razini postignute psihološke prilagodbe u razdoblju kasne adolescencije. Ta razlika je kod obaju spolova dobiveno kroz skupine 'optimalnih' tipova koje su postigle značajno višu razinu na svim mjerama psihološke prilagodbe u odnosu na skupine 'neemocionalno-kontroliranih' tipova objektnih odnosa s roditeljima. Dobiveni se rezultati podudaraju s mnogim drugim rezultatima koji pokazuju da su kod oba spola ove dvije krajnosti u kvaliteti objektnih odnosa s roditeljima praćene značajnim razlikama u postignutoj psihološkoj prilagodbi na kraju adolescentnog razvoja. Posebno je važno zapažanja dobiveno o razlici između spolova u udjelu očeva i majki u postignutoj psihološkoj prilagodbi s obzirom na njihovo značenje u razvoju objektnih odnosa. Tako kod mladića nalazimo značajan doprinos objektnih odnosa s očevima, dok kod djevojaka s očevima i majkama. Ti rezultati potvrđuju psihoterapijska zapažanja da u adolescentnom razvoju s obzirom na razvoj objektnih odnosa kod mladića važnu ulogu ima kvaliteta dijade s očevima, dok kod djevojaka kvaliteta trijade u koju su uključena oba roditelja. Ova zapažena razlika između spolova može se objasniti različitim značenje simbiotske kvalitete objektnog odnosa s roditeljima, prvenstveno s majkama u tom razvoju. Tako je u postignutoj psihološkoj prilagodbi kod mladića pozitivno značenje (kao 'optimalni' tip) ima 'zanemareni', dok kod djevojaka 'emocionalno- prisilni' tip objektnih odnosa s roditeljima. Ovi rezultati pokazuju da u razvoju mladića veću važnost ima visoka razina postignute autonomnosti, dok kod djevojaka veću važnost ima viša razina brige u odnosima s roditeljima. Dobiveni rezultati daju, ne samo potvrdu Blosovu konceptu o postojanju procesa 'druge individuacije', nego i potvrdu opisanih kliničkih zapažanja o različitom odgovoru mladića i djevojaka na adolescentnim razvojem potaknute simbiotske potrebe i osjećaje ovisnosti. U daljnjem istraživanju zadatak je bio utvrditi da li kvaliteta objektnih odnosa osim u postignutoj psihološkoj prilagodbi ima važnu ulogu i u postignutim karakteristikama spolnosti obaju spolova i da li prepoznata različitost između spolova s obzirom na udio i značenje roditelja u razvoju objektnih odnosa ima jednaku ulogu u razvoju njihove spolnosti. Prva je potvrda dobivena (jednosmjernom analizom varijance) kroz skupine adolescenata obaju spolova određenih različitim tipovima spolnog identiteta, koje se značajno međusobno razlikuju u kvaliteti objektnih odnosa s njihovim roditeljima. Kod obaju spolova androgine skupine su postigle značajno višu kvalitetu (brige i autonomnosti) objektnih odnosa u odnosu spolno nediferencirane skupine. Ta se razlika prepoznaje i kroz tipove objektnih odnosa tako da kod spolno nediferenciranih mladića i djevojaka dominiraju 'neemocionalno-kontrolirani', dok kod androginih 'optimalni' tipovi objektnih odnosa s oba roditelja. Dobiveni se rezultati podudaraju s već postojećim rezultatima drugih istraživanjima (Schawaba ; Haiglera, Daya i Marshalla ; Forbera i Adams-Curtisa). Posebno je važno zapažanje da su razlike između skupina mladića određenih tipovima spolnog identiteta značajno određene samo kvalitetom objektnih odnosa s očevima, dok je kod djevojaka s očevima i majkama. Ovi rezultati predstavljaju potvrdu psihoterapijskih zapažanja da je različiti udio roditelja u razvoju psihološke prilagodbe s obzirom na njihovo značenje u razvoju objektnih odnosa mladića i djevojaka jednako tako prisutan i u njihovom razvoju spolnog identiteta. Tako u razvoju spolnog identiteta mladića značajni ulogu ima dijadni odnos s očevima, dok kod djevojaka trijadni odnos u koji su uključena oba roditelja. Druga je potvrda (mulitplom regresijskom analizom) dobivena s obzirom na postignute karakteristike maskulinosti i femininosti mladića i djevojaka u kojima dobiven značajan doprinos karakteristika objektnih odnosa s njihovim roditeljima. Ujedno je dobivena razlika u značenju objektnih odnosa za razvoj maskulinih i femininih karakteristika s obzirom na njihov spol. U spolnom razvoju mladića posebnu ulogu ima briga očeva za razvoj obiju maskulinih i femininih spolnih karakteristika. Briga majki nema isto značenje kao briga očeva i ima važnu ulogu samo u razvoju femininosti, dok u razvoju maskulinosti ima negativno značenje. Za razvoj maksulinosti mladića osim brige očeva posebnu važnost ima i postignuta psihološka autonomija u odnosima s njima. Tako u razvoju maskulinosti mladića značajnu ulogu ima 'optimalni', dok u femininosti 'emocionalno- prisilni' tip objektnih odnosa s očevima. Ovi rezultati pokazuju da je neuspjeh u razvoju maskulinosti mladića određen neuspjehom u izgradnji autonomnosti mladića s očevima. Utoliko femininost mladića predstavlja neuspjeh da nakon emocionalnog odvajanja od majki i usmjeravanja na dijadni odnos s očevima dođe do razvoja od simbiotske prema autonomnoj kvaliteti tog odnosa. U spolnom razvoju djevojaka, kao i u mladića, briga očeva ima jednako pozitivno značenje za razvoj maskulinosti i femininosti. U razvoju maskulinosti djevojaka značajnu ulogu ima samo briga očeva, dok u razvoju njihove femininosti značajnu ulogu imaju sve dimenzije objektnih odnosa s oba roditelja. Tako u femininosti djevojaka važnu ulogu ima 'optimalni' tip s očevima i 'emocionalno-prisilni' tip s majkama. Ovi rezultati ne podržavaju teorijske koncepte u kojima je razvoj spolnosti djevojaka, prije svega femininosti, shvaćen samo u sklopu primarne dijade djevojaka s majkama. Dobiveni rezultati pokazuju posebno važnost ulogu očeva u tom razvoju. Posebno je važno zapažanje da je u maskulinosti djevojaka dobiven najniži doprinos dimenzija objektnih odnosa, što govori o nepovoljnom udjelu razvoja objektnih odnosa s roditeljima u razvoju njihove maskulinosti. Taj se niski doprinos objektnih odnosa u maskulinosti djevojaka može objasniti (dvosmjernom analizom varijance) razlikom u značenju objektnih odnosa s majkama i to kroz razvoj autonomije s njima. Ovi rezultati potvrđuju psihoterapijska zapažanja da pozitivno značenje simbiotske veze s majkama, koje je prepoznato u općem razvoju, ima negativno značenje za razvoj maskulinosti djevojaka. Treća je potvrda dobivena (četverosmjernom analizom varijance) kroz značajni interakcijski učinak percipiranih spolnih karakteristika roditelja i karakteristika objektnih odnosa s njima u postignutim spolnim karakteristikama mladića i djevojaka. Ovaj rezultat pokazuje da u identifikacije adolescenata sa spolnim karakteristikama roditelja značajnu ulogu ima kvaliteta objektnih odnosa. Ovo zapažanje podupire model identifikacije kao 'two body' fenomen (J. Scharff) u kojem je rezultat identifikacije određen kvalitetom objektnih odnosa unutar kojih se ona događa. Važno je zapažanje (multiple regresijske analize) da u maskulinosti djevojaka je dobiven najniži doprinos spolnih karakteristika roditelja. To se može (četverosmjernom analizom varijance) obrazložiti rezultatima koji pokazuju da u maskulinosti obaju spolova značajni učinak ima maskulinost očeva u interakciji s njihovom brigom ('neposredna identifikacija'), dok je samo u maskulinosti mladića značajni učinak ima femininost očeva u interakciji s visokom autonomnošću ('posredna identifikacija'). Ova se različitost između spolova može objasniti razlikom značenja autonomnosti u njihovom adolescentnom razvoju. U razvoju femininosti dobiveni su identični rezultati kod obaju spolova koji pokazuju da značajan učinak imaju roditelji suprotnog spola koje treba karakterizirati androginost i s kojima je postignut 'optimalni' tip objektnih odnosa. Sve ispitivane hipoteze potvrđuju da je uspješnost postignute spolnosti u razdoblju kasne adolescencije određena kvalitetom objektnih odnosa koji su u obitelji postojali tijekom adolescentnoga razvoja. Ti rezultati upućuju da se linije razvoj objektnih odnosa i spolnosti tijekom adolescencije međusobno isprepliću i da se razvoj spolnosti ne može promatrati izvan razumijevanja objektnih odnosa u obitelji adolescenata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija

POVEZANOST RADA