Pregled bibliografske jedinice broj: 431699
Usud otuđenja i upitnost razotuđenja
Usud otuđenja i upitnost razotuđenja // Filozofska istraživanja, 5 (1985), 15 (4); 651-662 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 431699 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Usud otuđenja i upitnost razotuđenja
(The Fate of Alienation and the Uncertainty of Disalienation)
Autori
Kukoč, Mislav
Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 5
(1985), 15 (4);
651-662
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Otuđenje; razotuđenje; čovjek; samoozbiljenje; eshaton
(Alienation; Disalienation; Human; Self-realization; Eschaton)
Sažetak
Otuđenje je, najopćenitije rečeno, stanje ili proces kojim se oduzimlje nešto onome kojemu to "nešto" bitno pripada. Odmah se nadaje na to upit: može li se, uopće, nekome oduzeti nešto što mu bitno pripada, a da taj, istodobno, ostane to što jest, ili, drugim riječima, je li otuđeni čovjek - jer kada govorimo o otuđenju, mislimo prvenstveno na otuđenje čovjeka - još-ne-realizirani čovjek, čije se samoozbiljenje, revolucionarnim prevladavanjem otuđujućih socijalnih mehanizama, nameće kao povijesna nužnost, ili je otuđeni čovjek, u stvari, istinski, zbiljski čovjek sa svojim vrijednostima i nedostacima, vrlinama i manama, koji nam izgleda otuđen jer ne odgovara našoj ideji savršena čovjeka, idealiziranoga "nadčovjeka" čije se superlativne kvalitete nikada ne mogu ozbiljiti?. Ta dvojba, koju ova studija pokušava problematizirati, podijelila je teoretike otuđenja, uglavnom one hegelijansko-marksističke provenijencije ; dok jedni otuđenje drže prolaznim historijskim prijeporom još-ne-realiziranoga čovjeka, drugi ga proglašuju vječnim usudom čovjeka, jedinim načinom njegova povijesnog potvrđivanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Sociologija, Filozofija
