Naslov
Utjecaj okoliša na disperziju komaraca
(Effect of environment on mosquito dispersion)

Autori
Sudarić Bogojević, Mirta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Poslijediplomski sveučilišni interdisciplinarni studij Zaštita prirode i okoliša

Mjesto
Osijek

Datum
01.10

Godina
2009

Stranica
217

Mentor
Merdić, Enrih

Neposredni voditelj
Antonić, Oleg

Ključne riječi
disperzija; Cx. tarsalis; CMRR-metoda; staništa; poplavne vrste komaraca
(dispersion; Cx. tarsalis; CMRR-method; habitats; floodwater mosquitoes)

Sažetak
Glavni cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi smjer disperzije komaraca vrste Culex tarsalis i istražiti utjecaj okoliša na tu disperziju. Culex tarsalis Coquillett najbrojnija je vrsta komaraca na području jugoistočne Kalifornije i glavni ruralni vektor tih prostora. Prenositelj je mnogih virusa, od kojih su najpoznatiji „ Western equine encephalomyelitis“ (WEE), „ St. Louis encephalitis“ (SLE) i „ West Nile“ virus (WNV). Disperzija komaraca vrste Cx. tarsalis istražena je na širem području naselja Mecca u dolini Coachella Valley u Kaliforniji, u razdoblju od 22. listopada do 6. studenoga 2007. godine „ capture-mark-release-recapture“ metodom. Komarci su skupljeni južno od naselja Mecca (23 890), markirani dvjema fluorescentnim bojama (orange i aqua) i pušteni s dvije lokacije: sjeveroistočno i jugozapadno od naselja Mecca. Uzorkovanje markiranih jedinki provedeno je devet puta u dvanaest dana na 40 postaja pravilno raspoređenih na površini od oko 30, 6 km2, međusobno udaljenih od 0, 2 km do 0, 8 km. Korištene su CDC-klopke uz CO2 kao atraktant, ali bez izvora svjetlosti, a postavljene su unutar šest različitih tipova staništa (pustinjsko stanište, plantaže datulja, voćnjaci citrusa, vinogradi, poljoprivredno područje i urbano područje). Ponovno je uhvaćeno 266 markiranih jedinki vrste Cx. tarsalis (1, 11%), od čega 90, 22% u prva tri dana uzorkovanja. Više od 50% markiranih jedinki uhvaćeno je u pustinjskom staništu, a tek 3, 4% u urbanom staništu. Utvrđeno je kako broj markiranih jedinki značajno raste s porastom udjela pustinje, a značajno opada s porastom udjela urbanog područja u okolici točke hvatanja komaraca, dok o udjelu poljoprivrednih površina, voćnjaka citrusa, vinograda i plantaža datulja ne ovisi statistički značajno. Na temelju provedene statističke analize dokazano je da nije bilo razlike u disperziji između orange i aqua-komaraca (ovisnoj o udaljenosti od točke puštanja i kutnom otklonu od sjevera). Zabilježena je značajna tendencija disperzije komaraca u smjeru juga, s obje točke puštanja, vjerojatno stoga jer je ondje većina pogodnih mjesta za hranjenje i polaganje jaja, a relativna vlažnost zraka je u porastu zbog blizine ribnjaka i umjetnih jezera. Moguće je također da je kretanje komaraca usmjeravao vjetar koji je u razdoblju istraživanja bio dominantno sjeverni. Srednja dnevna prijeđena udaljenost razlikovala se za aqua (0, 79 km) i orange (1, 06 km) komarce. Faunističkom obradom ukupnoga broja jedinki (34 708) utvrđeno je osam vrsta komaraca, od kojih je Cx. tarsalis najzastupljenija i čini udio od 86, 09%. Ona je jedina eudominantna, eukonstantna i ekskluzivna vrsta u svim zastupljenim staništima. Ustanovljeno je da ukupan sastav populacija komaraca i njihova brojnost koleba u odnosu na tip staništa. Uspoređujući disperzije ruralnih i poplavnih vrsta komaraca, utvrđeno je da se razlikuju u brzini, ali i da su slične po tome što nisu dominantno usmjerene prema urbanim staništima. Spoznaje o kretanju komaraca, dobivene istraživanjima u Kaliforniji i istočnoj Hrvatskoj, mogu unaprijediti programe kontrole komaraca-vektora, uzimajući u obzir okolišne faktore koji utječu na smjer leta ženki komaraca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA