ࡱ> '` \%bjbj76&DDDTdddx!!!8"Tl"Lx;a"(""######_______$che<_d#####_dd##`707070#Vd#d#_70#_7070R\DddJ_#" SaJ! )]&_ a0;a]e,eLJ_edJ_x#"#700# <#y###__/j###;a####xxxxxxxxxdddddd RAZVOJ NASTAVE GLAZBE U HRVATSKOJ U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA  PROMJENE U GLAZBENO-NASTAVNOJ PRAKSI NEKAD I DANAS Tomislav Koata Sveu iliate u Zadru Odjel za izobrazbu u itelja i odgojitelja SA}ETAK U radu se daje prikaz razvoja nastave glazbe u osnovnoj akoli od po etka uvoenja hrvatskog jezika u akolstvo polovicom 19. stoljea do prvog svjetskog rata. U kontekstu druatvenih, politi kih i kulturnih previranja druge polovice 19. stoljea analiziraju se tadaanji akolski zakoni, njihov zna aj i utjecaj na razvoj akolstva, a napose na nastavu glazbe. Propisan fond sati, metode u nastavi, ciljevi, zadaci i filozofija predmeta, kompetencije u itelja, vanjski utjecaji i ostali faktori, onda kao i danas utje u na razvoj i stvarno stanje nastave glazbe u osnovnoj akoli. Stoga se uz akolske zakone, u ovom radu daje i prikaz prvih pjesmarica na hrvatskom jeziku koje su slu~ile kao nastavno gradivo, a iz kojih emo doznati kako je nastava glazbe izgledala, koji su bili njeni zadaci i ciljevi te kojim su se metodama slu~ili u itelji u ostvarenju istih. `kolstvo je kroz svoju povijest, pa tako i danas podlo~no permanentnim promjenama. U tekstu se analiziraju i analiti ki elaboriraju promjene u drugoj polovici 19. stoljea te njihov utjecaj na razvoj nastave glazbe, kao i promjene i perspektive glazbeno-nastavne prakse u svjetlu sadaanjih i buduih promjena. Klju ne rije i: nastava glazbe, osnovno akolstvo, pjesmarice na hrvatskom jeziku, promjene u glazbeno-nastavnoj praksi. UVOD Glazba je oduvijek imala va~nu ulogu u nastavno  odgojnom procesu joa od srednjovjekovnog kvadrivija (aritmetika, geometrija, astronomija i glazba) kada su akole bile samostanske. Glazba je tada bila nastavni predmet i va~no odgojno sredstvo kao i u slijedeim razdobljima kada demokratizacijom akolstva ono postaje dostupno za sve. Ovaj rad daje prikaz promjena i razvoja nastave glazbe u opeobrazovnoj osnovnoj akoli u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljea, tj. od vremena kada je u akolstvo uveden hrvatski jezik. Razdoblje druge polovice 19. stoljea je vrlo specifi no razdoblje u povijesti hrvatskog akolstva. Tada se donose va~ni `kolski zakoni, a u itelji su suo eni s problemom nedostatka ud~beni kog gradiva za izvoenje nastave sami sastavili prve pjesmarice, a kasnije i priru nike za izvoenje nastave glazbe. Doduae, ta nastava glazbe nazivala se pjevanje iz jasnog razloga jer se i svodila samo na pjevanje. Va~no je spoznati povijesni razvoj nastave glazbe u opeobrazovnoj akoli za iznala~enje kvalitetnijih rjeaenja u glazbeno-nastavnoj praksi u budunosti. Razvoj predmetne metodike mo~e se sagledati kao razvoj nastave odreenog nastavnog predmeta, razvoj ostalih djelatnosti vezanih uz nastavu (slobodne odnosno izvannastavne aktivnosti & ), razvoj nastavnih planova i programa kao polazianih osnova za izvoenje nastave te razvoj njezinih izvora i to ud~benika s popratnim didakti kim materijalom kao i objavljenih radovi koje se bave navedenom problematikom. HRVATSKO `KOLSTVO U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA Za razumijevanje nastave glazbe u opeobrazovnoj osnovnoj akoli druge polovice 19. stoljea valja dati pregled akolskog sustava i stanja u akoli tog vremena. Joa u 18. stoljeu u Austriji i Maarskoj ne postoji jedinstveni akolski sustav na dr~avnoj razini. Briga o otvaranju i funkcioniranju akola preuzima crkva, crkveni redovi, gradovi i bogati graani i plemii. Organizacija akolstva po inje za vladavine Marije Terezije (1740.-1780.) kada je donesena prva naredba vezana uz akole  Opi akolski red za njema ke, normalne, glavne i trivijalne akole iz 1774. Od tada do donoaenja prvih akolskih zakona 1874. izdano je viae akolskih naredbi koje vrijede i za podru je Hrvatske (Banske Hrvatske i Vojne krajine). Tek 1888. donesen je jedinstveni zakon koji vrijedi za cijelu Hrvatsku. Posebno su akole u selima bile zapostavljene i zapuatene. Sve do 1845. su za osnovne akole vrijedili propisi  `kolskog i nau nog reda od 1806. dok su u Vojnoj krajini, Dalmaciji i Istri na snazi bile odredbe  `kolskog reda iz 1805., sve do 1871, odnosno u Istri do 1869. (Frankovi 1858: 122) Meutim sve ja a nastojanja Iliraca dovode ovo pitanje do Hrvatskog sabora, koji 1836. odreuje da pojedine ~upanije imenuju stru njake koji e podnijeti nacrte za ureenje seoskih akola. Podatak da je kolske godine 1837/38 u Hrvatskoj bilo samo 100 osnovnih kola sa samo 5.370 polaznika govori u prilog ovoj tvrdnji o zaputenosti i loem stanju hrvatskog osnovnog kolstva. (Cuvaj 1910, III: 15-16.). Za Istru kao i Dalmaciju vrijedi kolski sustav iz 1805. godine sve do 1869. U Istri je akolstvo bilo u neato nepovoljnijem polo~aju od dalmatinskog jer je talijanska manjina ekonomski i kulturno nadmona te sama otvara akole na svom jeziku i njima upravlja. Tek se 1848. odreuje da se u akolama koristi narodni jezik, ali nema podataka koliko se to na elo primjenjivalo barem u onim akolama u kojima su veinu inila djeca hrvatskih i slovenskih roditelja. NASTAVA GLAZBE  PRVE PJESMARICE PREDVIENE ZA `KOLSKU UPORABU Jedna od najva~nijih ciljeva u djelovanju Ilirskog pokreta bilo je koncipiranje standardnog hrvatskog jezika i njegovo uvoenje u sve javne slu~be. Razvoj osnovnoakolske nastave, a kroz nju i nastavu glazbe pratimo od po etaka uvoenja hrvatskog jezika u akole.  Ratio educationis iz 1777.,  Ratio educationis publicae iz 1806. bili su va~ei za akole na podru ju Hrvatske.  Systema scholarum elementarum  Sustav po etnih u ionica iz 1845. kao i prethodni dokumenti, nije bio zakon ve administrativna odredba, ali je va~an jer predvia uporabu hrvatskog jezika. Prvi akolski zakon donesen je 1874, a drugi 1888. godine. Systema scholarum elementarum je akolski dokument koji stupa na snagu godine 1845., a za razliku od prethodnih odredbi predvia koriatenje narodnog jezika (uz maarski). Naredba uz neke izmjene u Banskoj Hrvatskoj vrijedi sve do 1874. U njoj se iznose nastojanja kako akolska djeca u osnovnim akolama trebaju stei pravovaljan odgoj i obrazovanje bez obzira na ekonomsko, socijalno stanje i stale~ kojem pripadaju, te da je osnovna akola mjesto na kojem se postavljaju temelji za daljnje obrazovanje. `kole se dijele na ni~e osnovne  ako imaju samo prva dva razreda i viae osnovne  ako postoji joa trei ili etvrti razred. Nastavna metoda, vrijeme i trajanje u enja odreuje se prema vrsti predmeta, intelektualnim sposobnostima u enika i prema mjesnim prilikama, u skladu s propisanom metodikom (Frankovi 1958, 98). Slu~bu u itelja mo~e vraiti samo kvalificirana osoba, koja uz to mo~e biti orguljaa i pjeva  ali mu se zabranjuje rad kao bilje~niku! Po ovom podatku mo~emo zaklju iti da su u itelji bili glazbeno obrazovani, meutim glazba se po l. 22 navedene odredbe u ila samo u 2. razredu i to pod nazivom  Obuka i vje~ba u ednom, pristojnom, milom i pobo~nom pjevanju pjesama u fondu od jednog sata tjedno. (Cuvaj III: 136) U provedbi nastave i nastavnim programima ne primjeuje se zna ajniji napredak. Uz osnovna znanja u enici su i dalje optereeni upoznavanjem du~nosti prema vladaru, vlasteli i zemljoposjednicima, upoznavanjem ureenja dr~ave i njenog sustava. Prema tome su i na injeni prvi ud~benici, posebno itanke. Od pomagala koje se koriste jedino se spominje geografska karta austrijskog carstva iz 1847. U nastavi su se koristile pjesmarice koje su sadr~avale pjesme (veinom crkvene) koje su se pjevale u vrijeme nastave glazbe. Pjesmarice su uglavnom sastavljali u itelji koji su bili suo eni s manjkom literature za izvoenje nastave, a to su sljedei: Ivan Stohl, Josip Torbar i Stjepan Rihtari priredili su pjesmaricu nazvanu  Crkvene pjesme za akolsku mlade~ i za puk koju izdaje u Zagrebu L. Hartman 1858. Ona na 70 stranica donosi zbirku pjesama bez ikakvih metodi kih uputa i napomena. A. V. Truhelka je priredio pjesmaricu  100 pjesama za porabu akolsku, crkvenu i domau koju izdaje u Zagrebu 1859. (drugo izdanje 1866.) Pjesmarice koja sadr~e samo crkvene pjesme, ali je za pretpostaviti da su se koristile i u akoli su: Pavao `toos,  Kitice crkvenih pjesama s napjevima , Zagreb 1858.; Gj. Eisenhult,  Napjevi crkvenih pjesama , Zagreb 1872. U itelji su uz svoj rad u akoli obavljali i poziv orguljaaa u mjesnoj crkvi, stoga mo~emo zaklju iti da su djeca u akoli imala kvalitetnu obuku pjevanja (jer se nastava glazbe svodila samo na pjevanje), ali je i za pretpostaviti da su se iste pjesme pjevale u crkvi i u akoli. Kao ato vidimo iz navedenih pjesmarica sve su namijenjene za uporabu u akoli i crkvi. Poato se u nastavi glazbe samo pjevalo nije bilo potrebe raspravljati o metodama i koncipiranju nastave. O tom problemu se govori u kasnijim izdanjima pjesmarica i ud~benika. PRVI `KOLSKI ZAKON IZ 1874. Reforme i reorganizacije pu koga akolstva aktualne su 60-ih godina 19. stoljea gotovo u itavoj Europi. Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868., kada Hrvatska dobiva autonomiju u podru ju unutarnjih poslova, sudstva i akolstva, ste eni su preduvjeti za reformu osnovnog akolstva, ato posebno postaje aktualno nakon akolskih zakona u Maarskoj (1868.) i Austriji (1869.). Kona nom prijedlogu prvoga hrvatskog akolskoga zakona prethodio je niz zakonskih nacrta i polemika u tisku. Dolaskom na vlast bana Ivana Ma~urania (1873.) rjeaava se pitanje akolskog zakona. Prvi hrvatski akolski zakon donesen je 1874., a poznat je i kao Ma~uraniev zakon. Vrijedio je do 1888. godine, kada je donesen novi akolski zakon, tzv. Khuenov zakon. (Frankovi 1958, 161-164.). Neke od najva~nijih odredaba ovog zakona su: pu ke akole dijele se na ope  koje traju etiri godine  i graanske u trajanju od najmanje tri godine. Pohaanje akole je obavezno za sve u trajanju od najmanje pet godina. Nastavni jezik u akolama je hrvatski, a mo~e biti i neki drugi u koliko se nalazi u op ini gdje se govori drugim jezikom. I u tom slu aju u enje hrvatskog jezika je obavezno. Nastavne programe propisuje Zemaljska vlada, a akolovanje za sve je besplatno. Svako mjesto koje ima najmanje 40 djece akolskih obveznika mora imati akolu. Nastavni predmeti u opoj pu koj akoli su nauk vjere, materinski jezik, ra unstvo, zemljopis, povijest, fizika i prirodopis, krasopis, geometri ko oblikovanje, pjevanje, gimnastika i prakti na uputa u gospodarstvo; za ~ensku djecu joa i ru na djela i kuanstvo. (Frankovi, 1958, 165.). Graanske akole su bile namijenjene izobrazbi za obrte, trgovinu i ekonomiju, ali se takoer u ila i glazba tj. pjevanje. Za u iteljske akole (preparandije) du~na se brinuti dr~ava, a uz svaku preparandiju trebala je biti jedna pu ka akola kao radionica za praksu buduih u itelja. Kao neki od predmeta koji se u e za vrijeme akolovanja buduih u itelja navedeno je pjevanje, guslanje i orguljanje, ime nam se namee zaklju ak da su u itelji bili ne samo glazbeno pismeni nego i osposobljeni za muziciranje na barem dva instrumenta. Stupanjem na snagu novog zakona akolske godine 1875./76. budi se veliki interes za napredak akolstva. Podi~u se nove akolske zgrade i broj akola po inje rasti. Nove akole iziskuju obrazovaniji u iteljski kadar spreman na nove metodi ke postupke. Program je sistematiziran te mnogo opse~niji i kvalitetniji od prethodnih. `kole su opremane nastavnim pomagalima na koje se takoer stavlja naglasak u novom zakonu. Vojna krajina se 1881. kona no sjedinjuje s Banskom Hrvatskom, ali i dalje ima zasebnu upravu sve do 1886. Stoga se ni odredbe novog akolskog zakona ne sprovode u Vojnoj krajini, ve je tamo na snazi akolsko propis iz 1871., koji je samo dopunjen 1879., kada se rjeaava pitanje u iteljske plae. Nastavni jezik je hrvatski, ali u stvarnosti se i dalje koristio njema ki. NASTAVA GLAZBE NAKON DONO`ENJA ZAKONA 1874.  VA}NIJE PJESMARICE I DOKUMENTI A. Cuvaj (Cuvaj, 1911. VII: 42) objanjava kako je nastava glazbe Obuka u pjevanju nakon donoenja Zakona iz 1874. postavljena na sasvim novoj koncepciji. U prvi plan je stavljena narodna pjesma na temelju koje se trebala odvijati sva glazbena naobrazba u osnovnoj koli. U tu je svrhu muzikolog Franjo Kuha  u nakladi Hrvatskog pedagoako  knji~evnog zbora izdao posebnu pjesmaricu 1885. godine.  Pjevanka. Sto dje jih popjevaka za jedno grlo s napjevi, tekstom i metodi kim uvodom koja sadr~i, uz sto narodnih pjesama i opairniji uvod te metodi ke upute autora, ato do tada nije bio slu aj. Autor u svojoj raspravi polazi od pitanja ZA`TO je uope potrebno u iti pjevanje i na koji na in. Poziva se na pedagoake i estetske temelje o glazbi kao umjetnosti koja oplemenjuje srce, izoatrava estetski ukus te upotpunjuje na kvalitetan na in slobodno vrijeme. Napose daje zna aj narodnoj pjesmi, njenoj didakti koj i odgojnoj vrijednosti, a takoer smatra da je narodna pjesma najbolja za izgradnju estetskih kriterija jer je po svojoj naravi bli~a ljudima nego mo~da neka skladana pjesma nepoznatog autora. Kuha  tvrdi da pjesme koje se ne sla~u s  narodnim i lokanim tonom nee imati odjeka na akolsku mlade~, te e obuka u pjevanju ostati neplodna ukoliko se u obuci ne koriste takve pjesme. U razloge zaato pjevanje u osnovnoj akoli navode se i oni fizi ke naravi, pa Kuha  tvrdi da  pjevanje koristi razvoju plua i airenju prsiata, omoguava lakae disanje i isti krv . Djeca koja rano po inju pjevati te pjevaju esto nee obolijevati od plunih bolesti  nee postati tjesnoprsni, nee dobiti sipnju, a krv e im biti tanka (Kuha , 1885. V.). Takva djeca nisu troma ni zdvojna, istog su uma, vesela i bezbri~na. Nadalje, tvrdi Kuha  da pjevanje oatri sluh, a pjevanjem se ispravlja krivi izgovor  otklanja se mucanje,  tepanje i aualjetanje . Ritam pjevanja utje e i na razgovijetan govor. U drugom djelu svog uvoda autor pokuaava odgovoriti na pitanje KAKO u osnovnoj akoli u iti pjevanje. Kao i danas Kuha  navodi da se pjesme u e pjevati po sluhu, nikako po notama te jednoglasno, jer je takav napjev lakae nau iti. Zadaa nastave pjevanja nikako nije obrazovanje profesionalnih pjeva a ve samo razvijanje glazbenog sluha, glasa i u enje popijevaka za kasniju uporabu. Zanimljiva je Kuha eva teza da od etiri u enika jedan ima dara za pjevanje. No bez obzira na to svi bi trebali jednako vje~bati se i truditi biti ato bolji. Navodi se i primjer za krasopis ili ra unanje u kojima takoer nemaju svi dara, ali se u itelji u enici moraju jednako potruditi savladati gradivo. Zbog u enika koji nemaju osobito dara za glazbu va~no je pjevati unisono, upravo da bi svi mogli sudjelovati. Nadalje, protiv pjevanja viaeglasja u osnovnoj akoli je i zahtjev da se ne smije previae vremena potroaiti za uvje~bavanje viaeglasnog pjevanja, a na atetu drugih predmeta. Osim ato se pjesme pjevaju po sluhu, Kuha  tvrdi da se niti u etvrtom (zadnjem) razredu ne treba uvoditi poznavanje notnog pisma jer osnovna akola ionako ima dovoljno drugih te~ih zadaa da bi se u enike optereivalo s notnim pismom. O samoj metodi u enja pjesme Kuha  navodi slijedee: prije samog u enja pjesme valja nekoliko puta pro itati njen tekst, a zatim da u itelj ita u ritmu pjesme. Nakon toga izvedi je na guslama ili nekom drugom instrumentu. Pjesmu je potrebno pjevati onoliko puta dok u enici lagano ne zapo nu s pjevuaenjem. Preporu uje se pjevanje na nogama s otvorenim prozorima u ionice. Primjeuje se da se interpretaciji nije predavala velika va~nosti. Preporu uje se pjevanje u mezzoforte dinamici, a mo~da viaim razredima objasniti sto zna i forte, a ato piano. Pjesmarica je metodi ki ustrojena od lakaih napjeva prema te~im. Pjesme su rasporeene u VI cjelina, uz neke pjesme su navedene upute za igru. Cvjetko Rubeti u Zagrebu 1872. godine izdaje prvo izdanje  Pjesmarice za djecu pu kih u ionica . Osim pjesama sadr~avala je i neke molitve. Uspjeanost pjesmarice nam potvruje pet narednih izdanja do 1892. godine.  Prakti na pjevanka za mlade~ autora Todora Machulke, izlazi godine 1876. tiskana u Pragu. Pjesmarica ne sadr~i metodi ke upute, ve autor u predgovoru piae o vrijednosti pjesme, te o mlade~i kojoj je i namijenjena. Naglaaava i potrebu da se pjevaju pjesme onih autora koje djeca susreu u itankama, pa shodno tome i izdaje ovu pjesmaricu s uglazbljenim tekstovima poznatih hrvatskih pjesnika. Na temelju novih nastavnih programa, a kao pomona knjiga za pu ke u itelje nastala je  Pjesmarica za akolsku mlade~ istog autora izdana u Pragu 1885. godine. 1876. godine Ivan Zajc izdaje zbirku popijevaka za mlade~ oba spola nazvanu  Milozvuk . Pjesmarica sadr~i 42 pjesme. U svijetlu nacionalnog preporoda i Zajc prikuplja narodne pjesme, te u predgovoru iznosi tvrdnje o njenoj vrijednosti i zna aju napose za mlade~. Ljudevit Varja i izdaje pjesmaricu  Lira u kojoj prenosi izbor iz popijevaka Zaj evog  Milozvuka koju upotpunjuje s nekoliko novih pjesama. Prvo izdanje izlazi iz tiska 1876., drugo 1885., a tree 1897., u kojem se nalaze i neke pjesme iz pjesmarice  Milovanka grupe autora iz 1885. Vrijedne podatke o metodama fp  *f,\ :  㿻㿻ÿûà h[{s5h~h[{s5 hW5t5hvEPJnHtHhvECJOJQJaJh_hvEhOhOheM6 heMheM heM6heMheM6heMh h5 h5\h h58 R $`a$gdgdgd$a$gd,#%Z%,$hdh`ha$gd$dh`a$gdvE$dh`a$gdeMdhgdgd  ,&*:////4J>XC/`////11122>2222"3h3j3,4P4h4ݿwh;Ph[{s6h0]h~h[{s6h;Ph[{s5hXJh[{s6 h[{s5h~h5 h5 hW5t5 h$5h!'h[{s6 h!'h[{s h{h[{shvEhW5thuh[{s6h[{sB*phho7fh[{sB*phho7fh[{s6hh[{s.h4p4444444455:;<<X===$>&>(>4>>>^A(BXBxBBBVCXCCCDD:Eh[{s h[{s6h!Uh[{s6h4hhXJh6h[{sh;Ph[{s51Hjln0\΂ւZj (҉މ:º󲭲wwhcSh[{s5h_jnh[{s6h_jnh[{s5 h h[{sh h[{s5h h[{s6 hSh[{s hvE6hSh[{s6hSh[{s5hSh[{s56 h_jnh[{shR2h[{s6hvEhlh[{s6h>h[{s6h4h[{sh~h[{s6-:P8ҤȲbpҳ@.0.BDJpn󩤩ԗhh[{s6heh[{s6heh[{s5hcSh[{s5 hvE5 h5 h`Tr5jh[{s0JUhh[{s6hhvhvEhaTh[{s6 h[{s5h3h[{s6h+h[{s5h3h[{s5Uh[{shcSh[{s62 u nastavi glazbe crpimo iz Izvjeaa Kraljevske preparandije u Zagrebu u kojima je pisao Vjenceslav Novak. ina e u itelj pjevanja, glasoviranja, orguljanja i guslanja na Kraljevskoj preparandiji u Zagrebu. Iz Izvjeaa nastalog u zadnjoj akolskog godini prije donoaenja drugog akolskog Zakona, 1887./1888. potvreno nam je da se u akolama za nastavu glazbe koristila gore spomenuta pjesmarica F. Kuha a na koju se autor izvjeaa u viae navrata referira. U Izvjeau kraljevske preparandije govori se o pu kom u itelju kao u itelju pjevanja i kao orguljaau. U svojoj raspravi Novak izbjegava ve poznate razloge zaato je pjevanje uvrateno meu ostale predmete u osnovnoj akoli, ve upozorava u itelje kako da nau e djecu pravilnom pjevanju. Obraa im pa~nju na disanje za vrijeme pjevanja, koje mora biti pravilno, ali ne smije naruaavati interpretaciju pjesme. Upozorava na to no pjevanje zapisane popijevke, bez vlastite improvizacije melodije, kao i ritma. Va~an je i odabir tempa izvoenja. Za razliku od Kuha a, Novak viae pozornosti obraa na interpretaciju pjesama pa tako i na dinami ke razlike na koje u itelj treba pripaziti kao i na crescendo i decrescendo. Po pitanju viaeglasnog pjevanja, autor se sla~e s Kuha em te savjetuje jednoglasno pjevanje. Novak napose savjetuje mlaim u iteljima da dobro prou e svaku pjesmu koju namjeravaju obraditi u razredu, da pripaze na opseg dje jih glasova i opseg pjesme. Takoer napominje da dje aci u mutaciji ne bi smjeli pjevati. Preporu uje pjevanje narodnih i crkvenih pjesama, te navodi Kuha evu pjesmaricu prikladnom za akolsku uporabu i na nalazi joj zamjerke. DRUGI `KOLSKI ZAKON IZ 1888. Nakon rasprave u saborskom akolskom odboru kona no je potvren novi zakon 1888. godine, a izmjene u odnosu na stari su slijedee: pu ke akole se dijele na ni~e i viae. Viaa akola traje najviae etiri godine. Nastavni jezik koji je bio hrvatski sada je ozna en kao hrvatski ili srpski. Od nastavnih predmeta je pridodano risanje, a nastava glazbe koja se provodila pod nazivom pjevanje sada je nazvana svjetovno ili crkveno pjevanje. Po zavraetku svake godine trebaju se odr~ati javni ispiti. Preparandije su novim zakonom nazvane u iteljske akole, a produljeno im je trajanje na etiri godine. Novim su zakonom bili nezadovoljni mnogi u itelji iz razloga jer je radni vijek produljen na 40 godina, materijalno stanje se pogoraalo, a nekim odredbama se zadiralo u privatne slobode u itelja. Ipak zajedniatvo hrvatskih u itelja nije poljuljano, te 1889. podi~u zgradu U iteljskog doma u Zagrebu koji je bio srediate u iteljskog djelovanja, sjediate Hrvatsko-pedagoakog knji~evnog zbora, Saveza u itelja, tu je bila i knji~nica Zbora i u iteljska itaonica. Po statisti kim podacima koje donosi Frankovi (Frankovi, 1958, 178) poveava se broj akola ali i broj u itelja. Meutim, kvantitativni rast ovoga puta ne prati razvoj kvalitete u akoli. Splasnuo je zamah koji se dogodio zakonom iz 1874., a apsurdna se debata vodila dali je bolje uspravno ili ukoaeno pismo, na atetu realiziranja stvarnog i potrebnog odgoja i obrazovanja. ak su postojale i te~nje da se u akolu vrati samo u enje trivija  pisanje, itanje i ra unanje, a da upravu akole ponovno preuzme sveenstvo. Godine 1895. izlazi nastavni program po kojem su se u ili slijedei predmeti: vjeronauk, itanje, vje~be u govoru, ra unstvo i geometrija, krasopis i crtanje, svjetovno i crkveno pjevanje, gimnastika, rad u akolskom vrtu. U iteljska druatva nezadovoljna ovakvim razvojem akolstva pritiau vladu koja pokree pitanje novog nastavnog plana i programa koji je donesen 1905. GLAZBENO  PEDAGO`KI RAD VJENCESLAVA NOVAKA NAKON DONO`ENJA DRUGOG ZAKONA 1888. Kao klju na osoba za podru je glazbene pedagogije u Hrvatskoj u ono vrijeme profilira se Vjenceslav Novak. Ponovno pratimo Izvjeae Kraljevske u iteljske akole za akolsku godinu 1889./1890. u kojem se Novak ponovno osvre na problematiku obuke pjevanja u osnovnoj akoli. Analizirajui novi akolski Zakon iz 1888. u usporedbi s prvim akolskim Zakonom iz 1874. zaklju ili smo da su se dogodili odreeni negativni pomaci. Novak svoju raspravu zapo inje oatro i odmah navodi kako se prema nijednom nastavnom predmetu ne odnosi maehinski kao prema pjevanju. Smatra da se premalo radilo na problemu metodike, tj. na ina pjeva ke obuke u akolama, jer odgojnu vrijednost glazbe svi ve dobro poznaju. Po Novaku problem je i nejasno definiran cilj nastave glazbe. Prelagan je zahtjev postavljen u nastavi koji za cilj ima samo nau iti odreen broj pjesama te kritizira pedagoge i metodi are ato ve nisu preispitali problem nastave glazbe odnosno pjevanja u osnovnoj akoli. Autor ponovno odgovara na pitanje emu pjevanje u osnovnoj akoli stoga elaborira poznate injenice o nerazdvojnosti pjesme i ovjekovih osjetila te obrazla~e da se pjesma mora prihvatiti u odgojno  obrazovnom procesu jer njena odgojna vrijednost nema alternativu. Novak pokuaava i odgovoriti na pitanje kako obu avati pjevanje da ta obuka dobije svoju svrhu. Ovdje iznosi argumente o ljudskom glasu, njegovim mogunostima, o lijepom pjevanju (estetskom odgoju) i cilju nastave glazbe koja u enika treba uputiti da shvati popijevku i uvje~bava vjeatinu pjevanja. Novak sagledava i situaciju u druatvu, te upozorava kako se u mnogim druatvima njeguju pjeva ka druatva, a kod nas to nije slu aj. Dakle, akola ne odgaja konzumente glazbene kulture, a to bi svakako trebao biti jedan od njenih primarnih ciljeva. Temeljita glazbena obuka je predviena za posebne uvjete  glazbenu akolu. Zaklju uje da bi svrha nastave glazbe trebala biti: a) buenje i ja anje plemenitih osjeaja i poticanje smisla za glazbeno lijepo; b) postepeno vje~banje glasovnih mogunosti da se u enici osposobe za lijepo pjevanje i c) ukoliko se izabiru prigodne pjesme i uvje~bavaju s djecom u prigodno vrijeme, pjevanjem se mo~e pomoi koncentracija u cjelokupnom odgojno  obrazovnom procesu. (Novak, 1890, 4-5) Nadalje Novak stavlja naglasak na estetski dio glazbenog odgoja, pa tako upozorava na  lijepo pjevanje , na dobar izgovor, preporu a odabir pjesama kvalitetnog teksta. Naglaaava, po prvi put, potrebu korelacije glazbene nastave s drugim predmetima kroz povezivanje sadr~aja (vjeronauk, priroda i druatvo& ) te kroz primjer obrade jedne bo~ine pjesme potkrepljuje svoju ideju. Novak zaklju uje da ovi zahtjevi koji se stavljaju pred nastavni proces nisu dovoljni. Nova metodi ka stremljenja iziskuju da u enje pjesme ne bude jedini cilj nastave glazbe, ve da se djeca upoznaju i s osnovnim karakteristikama tona  viai, ni~i; dulji, krai: glasniji, tiai. Uz to, valja odmah upozoravati na estetske kriterije  dinamiku, kao i na tempo, metar i ritam. Intencija je, dakle da se u osnovnoj akoli postavi temelj glazbenog obrazovanja. Poato bi ovakva obuka bila previae apstraktna Novak preporu uje predo avanje ovakvog nastavnog sadr~ava vizualnim putem. Na primjer, za jasniji prikaz tonova durske ljestvice, Novak predla~e metodu  ciferista (broj ana metoda) koja svaki ton u opsegu oktave ozna ava brojkom od 1 do 8. Postoji i druga metoda, a ta je da se tonovi prika~u na ljestvama, gdje svaka stepenica ozna ava slijedei ton. Ovom metodom je lakae prenijeti tonove u crtovlje, stoga se metode kombiniraju. Koristila se i metoda Kgele  Sacher, koja koristi visoku ljestvicu stepenicama podijeljenu na tonove. Na kraju se mo~e zaklju iti da su se koristile viae ili manje uspjeane metode samo ne bi li se izbjeglo u enje notnog pisma, a u suatini cilj je postao notno opismeniti u enike. eh Pivoda je uveo sluanu metodu. U enicima bi svirao ili pjevao dva tona  npr. g1 i a1. Kada bi u enici primijetili viai i ni~i ton, napisao bi im 5 vodoravnih crta i rekao da ni~i ton zapisuju na drugu crtu (to je bio ton g1), a viai u prazninu iznad (a1). Ovoj metodi je Novak prigovorio samo ato se nastojalo da se uvede od prvog razreda. Novak se zalagao da se u prvom, pa ak i u drugom razredu samo vje~ba pjevanje, a onda zapo ne s Pivodinom metodom glazbenog opismenjivanja. Koliko je V. Novak razmatrao problem nastave glazbe govori i injenica da je uistinu bio u koraku sa suvremenim metodi arima onog vremena te je u svom lanku preporu io i metodu I. Helma, koji je na osnovu poznati crkvenih i narodnih pjesama upoznavao djecu s notnim sustavom. Na kraju se Novak pita hoe li u itelji htjeti prihvatiti nove metode i nova znanja ili e i dalje u svom radu koristiti ono znanje koje su nau ili za vrijeme studiranja. S pravom je i Tihomir Petrovi nazvao Vjencelava Novaka utemeljiteljem hrvatske glazbenoteorijske literature i koncepcije glazbenoteorijskog obrazovanja u nas; ( HYPERLINK "http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi?form=D1990726042" Theoria, 2003, 3-5), a sigurno je njegovo kapitalno djelo vezano uz glazbenu pedagogiju druge polovice 19. stoljea  Pjeva ka obuka u pu koj akoli izdana u Zagrebu 1892. godine. Po svojoj koncepciji  Pjeva ka obuka u pu koj akoli je priru nik namijenjen u iteljima. Podijeljen je u dva dijela: Prvi dio (Obi dio) sadr~i ve poznate rasprave o potrebi nastave glazbe (pjevanja) u osnovnoj akoli, temeljna znanja o pjevanju, fizionomiji pjeva kog aparata, nastanku glasa, upute o dr~anju tijela i disanju kod pjevanja kao i nekoliko stranica o lijepom pjevanju. Zaklju ni dio prvog djela odnosi se na povijesni razvoj glazbene nastave odnosno obuke u pjevanju od stare Gr ke i Rima do danaanjih dana. Posebno poglavlje je posveeno pjeva koj obuci u Hrvatskoj. Novak naglaaava ono ato smo u dosadaanjem istra~ivanju i primijetili: osim odgovora na pitanje kako pjevanje blagotvorno djeluje na fizi ki i psihi ko stanje ovjeka do sada se nije postavljalo pitanje na koji na in provoditi nastavu glazbe (odnosno pjevanja), osim ato se govorilo o samoj obradi pjesme po sluhu  jedina uputa i cilj je bio napamet nau iti pjesmu sluaajui u itelja. Navode se i sve do tada izdane pjesmarice koje se koriste u nastavi, a u ovom radu su gore navedene. Drugi dio je nazvan Posebna metodika gdje se za svaki razred daju upute o izvoenju nastave glazbe. Primjeri obrade pjesama uzete su iz Kuha eve pjesmarice. U prvom razredu se u e pjesme po sluhu. Zorno je prikazan postupak obrade desetak pjesama po sluhu koje bi trebale biti dovoljne za prvi razred: pjesma se u i u nekoliko etapa, obrauje se i u i tekst uz stalna objaanjenja u itelja. Tek se slijedei sat preporu a u enje melodije i njeno uvje~bavanje te interpretacija. Cilj nastave pjevanja u prvom razredu je postizanje lijepog pjevanja. U drugom razredu se upoznaju neke osnovne karakteristike tona  dulji i krai ton. Zapo inje se i s notnim opismenjivanjem u enika. Obrauju se redom: cijele note, polovinke; viai i ni~i tonovi i njihovo zapisivanje; etvrtinka; ton  Si (h); glasnije i tiae pjevanje; ton  Do (c), te  dva glasa na jedan udar ili osminke  ritam  ta-te . U treem se razredu nastavlja s upoznavanjem tonova ljestvice:  Re (d),  Mi (e); upoznaje se pojam ritma i dvodijelne mjere; ton  Fa (f) i trodijelna mjera. etvrti razred podrazumijeva nastavak obrade ritma:  note koje traju tri udarca , punktirane note, stanke i toni ki trozvuk. U petogodianjim akolama preporu uje se u petom razredu obrada aesnaestinki, triola, predtakta, povisilica i snizilica te uvje~bavanje dvoglasnog pjevanja. (Novak, 1892, 159 - 160) U svakom se razredu preporu uje obrada novih popijevaka po metodi koja je opisana za gradivo prvog razreda. Nastava pjevanja se provodi u dva polusatna termina tjedno (ato je zapravo jedan sat tjedno). Pjeva ka obuka u pu koj akoli V. Novaka je prvi cjeloviti priru nik glazbene metodike s detaljnim uputama o izvoenju nastave glazbe u ono vrijeme. Zaklju ujemo da se postupno u nastavu glazbe u opeobrazovnoj akoli uvelo glazbeno opismenjivanje i to iz razloga da se nastava glazbe ne svede samo na pjevanje, ali se kasnije taj proces pojednostavljenog solfeggia pokazao neprikladnim i neproduktivnim za nastavu glazbe u osnovnoj akoli. Vjenceslav Novak je u Zagrebu 1891. godine izdao i pjesmaricu s crkvenim pjesmama  Starohrvatske crkvene popjevke koja se takoer koristila u nastavi. ZAKLJU AK Politi ka previranja, druatvene promjene i loaa ekonomska situacija u drugoj polovici 19. stoljea ostavili su traga na razvoj akolstva, a samim time i na razvoj nastave glazbe u tadaanjoj pu koj akoli. Za pjevanje  kako se tada naziva nastava glazbe u osnovnoj akoli  odreen je fond od jednog sata tjedno. I sam naziv predmeta govori nam da se sat glazbe svodio samo na pjevanje, stoga su i ciljevi predmeta bili vezani samo uz ato vei fond nau enih pjesama. Nacionalnim buenjem u akole ulazi narodna pjesma, te se njezine odgojne vrijednosti stavljaju u prvi plan za uporabu u nastavi glazbe. Nakon izlaska drugog akolskog zakona 1888. nailazimo na kriti ke osvrte spram svrhe i ciljeva nastave glazbe, gdje se zaklju uje da pjevanje samo po sebi nije produktivno u nastavno  odgojnom procesu. Mo~emo zaklju iti da je ovo klju ni trenutak u daljnjem razvoju nastave glazbe jer se uz pjevanje u nastavu glazbe postepeno uvode upoznavanje osnovnih elemenata glazbenog pisma, te s vremenom dolazimo na sustav pojednostavljenog solfeggia koji se dugo zadr~ao u nastavnim planovima i programima za glazbenu kulturu u opeobrazovnoj osnovnoj akoli. Vrijeme druge polovice 19. stoljea je bilo vrijeme nacionalnog buenja i stvaranja nacije u danaanjem smislu poimanja. Ciljevi nastave pa tako i ciljevi nastave glazbe (pjevanja) su bili podreeni viaim interesima. Nekad je bilo dovoljno samo pjevati narodne pjesme, a cilj nastave glazbe je bio usvojiti ato vei broj popijevaka za kasniju uporabu. Politi kim i druatvenim previranjima mijenjaju se i ciljevi nastave pa tako i ciljevi nastave glazbe. Jasno je da na izgled nastave, njenu filozofiju i ciljeve utje e razvoj struke i nova stremljenja u glazbeno  nastavnoj praksi, ali esto su presudni vanjski utjecaji. Bez obzira na sve turbulencije koje su pogaale akolstvo s pravom mo~emo ustvrditi da glazba u osnovnoj akoli mora imati svoje zaslu~eno mjesto. Danas je viae no ikad potrebna glazba u ~ivotu mladih ljudi. Uvoenje u enika u glazbenu kulturu, upoznavanje elemenata glazbenog jezika, razvijanje glazbene kreativnosti i usvajanje mjerila za kriti ko i estetsko procjenjivanje glazbe preduvjet su za izgradnju kvalitetnog i zdravog druatva, druatva ije vrijednosti po ivaju na bogatoj kulturnoj baatini i druatva koje se sprema svoje vrijednosti podijeliti u zajednici europskih naroda u koju se sprema ui. LITERATURA Cuvaj, A (1910) Graa za povijest akolstva kraljevina hrvatske i slavonije, svezak III, IV i V. Zagreb: Kraljevska zemaljska tiskara Cuvaj, A (1911) Graa za povijest akolstva kraljevina hrvatske i slavonije, svezak VI i VII. Zagreb: Kraljevska zemaljska tiskara Cuvaj, A (1913) Graa za povijest akolstva kraljevina hrvatske i slavonije, svezak VIII i IX. Zagreb: Kraljevska zemaljska tiskara Eisenhult, Gj. (1872): Napjevi crkvenih pjesama. Zagreb Frankovi, D. (1958): Povijest akolstva i pedagogije u hrvatskoj, Zagreb: Pedagoako knji~evni zbor HNOS za glazbenu kulturu u osnovnoj akoli, (2005): Zagreb: MZO` Machulka, T. (1876): Prakti na pjevanka za mlade~. Prag, vlastita naklada Munjiza, E. (1994): Povijesni slijed demokratizacije hrvatskoj osnovnog akolstva. Zagreb: }ivot i akola, 43. god. 1/1994 Nastavni plan i program za osnovnu akolu, (1999): Zagreb: Prosvjetni vjesnik, Posebno izdanje Novak, V. (1888): Pu ki u itelj kao u itelj pjevanja i kao orguljaa. Zagreb: Izvjeataj kraljevske preparandije i vje~baonice Novak, V. (1890): Obuka u pjevanju u pu koj akoli. Zagreb: Izvjeataj kraljevske u iteljske akole i vje~baonice Novak, V. (1891): Starohrvatske crkvene popjevke. Zagreb: Knji~ara dioni ke tiskare Novak, V. (1892): Pjeva ka obuka u pu koj akoli. Zagreb Rubeti, C. (1872): Pjesmarica za djecu pu kih u ionica. Zagreb Stohl, I., Torbar, J., Rihtari, S. (1858): Crkvene pjesme za akolsku mlade~ i za puk. Zagreb: L. Hartman `toos, P. (1858): Kitice crkvenih pjesama s napjevima. Zagreb Truhelka, A. V. (1859): 100 pjesama za porabu akolsku, crkvenu i domau. Zagreb Varja i, Lj. (1876): Lira, pjesmarica. Zagreb: Ljudevit Varja i  HYPERLINK "http://www.crohis.com" www.crohis.com; 15. 02. 2009. Zajc, I. (1876): Milozvuk, pjesmarica. Zagreb  Ovakvo rjeaenje prakse studenata u iteljskih fakulteta bi danas bilo idealno!  Za tu ideju se najviae zalagao Iso Kranjavi, od 1891. predstojnik odjela za bogoatovlje i nastavu, ina e aktivni unionista podlo~an vladi Khuena Hedervaryja.     PAGE  PAGE 10 ʋ Hjy$ & F dh^`a$gd[{s$ & F dh^`a$gd;P$dh`a$gd[{s $dha$gd[{s$ & F dha$gd;Pdhgd[{s$ & F dh^`a$gd[{shv02>RTf|@R 0DfVZ\^@PRf.h\q3h[{s5h(h[{s6h(h[{s5hhW]h[{s0JjhW]h[{sU hW]h[{sh9|h[{s6h9|h[{s5h`Trh!h[{s6 hvhhv hvh[{shh[{s6h[{s8DDFvxz|~ hdh^hgd[{s dh`gd[{s$ & F dh^`a$gdv$dh`a$gd[{s$ & F dh^`a$gd`Tr.H*@DFZ*xzLP^lxPZ     Z    zV,0<>TVvҸȬh[{s>*CJaJhS~h[{s>*CJaJh[{sCJaJ h#*h[{sh#*h[{s5h_hBGh5hBGh[{s5 h5 h_5 h[{s5h#uh[{s6h`Trh\q3h[{s6hhvh[{sh\q3h[{s558:<>TV`dj b\:R "!!F" $ & F a$gd[{s$dh7$8$H$a$gd[{s$hdh`ha$gd_ bdjZ JX:^@Rz* ~   !R!!!!!⩴⩑⩴⩴❈h_>*CJaJh#*h[{s6CJaJh?h[{s>*CJaJh#*h[{sCJaJh#*h[{s>*CJaJhRYh[{s>*CJaJhRYh[{sCJaJh?h[{sCJaJh[{sCJaJhS~h[{s>*CJaJh[{s>*CJaJ2!"F"H"""""""###,#.### %%%%%%% %"%&%(%4%6%8%<%>%J%L%P%R%T%X%Z%\%޴ӨӒxrxrxrxgxrhv0JmHnHu hv0Jjhv0JUjh@L Uh@L hvjhv0JUh_h_>*CJaJh_h[{s>*CJaJh_h[{s0JCJaJ#jh_h[{sCJUaJh_h[{sCJaJjh_h[{sCJUaJh[{sCJaJh_h_CJaJ(F"",## %%%%%%% %$%&%8%:%<%T%V%X%Z%\%h]hgdo1 &`#$gdo1gd[{s $ & F a$gdT$ $ & F a$gd[{s5 01h:po1. A!"#$% DyK www.crohis.comyK Fhttp://www.crohis.com/yX;H,]ą'c@@@ [{sNormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaZi@Z Obi na tablica :V 44 la .k@. Bez popisa >@> [{s Tekst fusnoteCJaJ>&@> [{sReferenca fusnoteH*6U@6 [{s Hiperveza >*B*ph8 @"8 [{sPodno~je  p#2)@12 [{s Broj straniceF'@AF [{sReferenca komentaraCJaJB@RB [{sTekst komentaraCJaJ>Oa> [{s Char Char2_HmHsHtHN@rN [{sTekst balon iaCJOJQJ^JaJTC@T Uvu eno tijelo teksta$`a$)NԂPԂ6vw)_`   V+.  )"*"G"H"*5,-----Q0k5$:<<==??@ B BwHxHyHHHL2P3PPPZ^2c3chHnppaqbqcqdqeqfqgqhqiqjqkquqvqzzzzzzV{{[|||6}}}W~~CyI ‚ÂĂЂт҂Ղ000000000000000000000000000000000000000000000000 0000000 00000 0 00 0 0000 0000000 00 00000 00 00 0 00 000 00000 00 0000 0000 0000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0@0@000@000@000@000@000@0@0@0@0@0@000vw)_`   V+ IՂ00000000000000000000000000000000000"000 00000H00A 00000050 6Tj8050050000000000 %%%( h4Gf:.!\%FKLNPQ}U}]}}}ks&.qxy~@H19҂Ղuw()^`  UV*+-.  ("*"F"H"**4,5,----P0Q0j5k5#:$:<<==??@@ B BvHyHHHLL1P3PPPBQQZZ^^1c3chhGnHnpp`qkqtqvqzzzzU{V{{{Z|[|||||5}6}}}}}V~W~~~BCxyHo ҂ՂOO bp 7<PZ#*2BJ--!!##,%-%w(x(Q.q.00CCLLLL#Q#QMQMQSQSQ?YFYOYOY'd'd+d+d-d-d0n0n;nFnppcqkqtquqvqvqqqrrxxzzzzzz!-ĂςՂSQZQ҂Ղ|K bH$:8̶N*hCfxbDRb`"X*6}y.p`w1R`m]5hp/7X@ȇjA}UqHE,g@_7ubOz/qV+hmz@B@F@H@J@R@X@@@f@r@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial?& Arial Black;SimSun[SO5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1MOm؆]_nB]_nB!4zz 2qHX ?[{s21LuisLuisL           Oh+'0h  $ 0 <HPX`1LuisNormalLuis8Microsoft Office Word@k_@1b@4ZJ]_n՜.+,D՜.+,0 hp|  Bz' 1 NaslovX 8@ _PID_HLINKSA 7 http://www.crohis.com/|K[:http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi?form=D1990726042|  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FPaJData 1TablefWordDocument76SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q