Naslov
Prokuratori svećenstva Zagrebačke biskupije u kasnosrednjovjekovnoj Apostolskoj komori
(Proctors Representing Zagreb Diocese Priesthood in Late Medieval Apostolic Chamber)

Autori
Jerković, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
1. MEĐUNARODNA KROATOLOŠKA KONFERENCIJA

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 01.10.2009. - 03.10.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
prokuratori; kasni srednji vijek; Zagrebačka biskupija; kanonici; Apostolska komora
(Proctors; Late Middle Ages; Diocese of Zagreb; Canons; Apostolic Chamber)

Sažetak
Najvažniji financijski ured srednjovjekovne Papinske kurije bila je Apostolska komora.Tijekom 15. stoljeća, naročito nakon 1418. organiziranjem kurijalnih reformi od strane pape Martina V., postojala je tendencija centraliziranja prikupljanja prihoda. To je konkretno značilo da su svećenici koji su bili obavezni uplaćivati stanovite pristojbe trebali taj novac uplatiti izravno u Apostolskoj komori. Budući da zbog objektivnih okolnosti, poput fizičke udaljenosti ili zauzetosti pastoralnim ili pak drugim, primjerice političkim poslovima, svećenici iz raznih europskih krajeva nisu bili u mogućnosti u Kuriju doći osobno i izvršiti obavezu uplate pristojbi organiziran je sustav uplaćivanja preko prokuratora. Općenito gledajući, postojale su dvije vrste prokuratora: stalni i privremeni. Stalni su prokuratori bili okupljeni u profesionalni kolegij prokuratora. Oni su svoje notarske urede imali u blizini najvažnijih kurijalnih ureda, pa je njihov svakodnevni život bio usko povezan s djelovanjem te institucije. Druga skupina bili su privremeni prokuratori koji su u Kuriju dolazili s posebnim zadatkom da za svoje poslodavce obave točno određeni posao. Jednako kao drugi europski biskupi i njihov kler, i svećenstvo je Zagrebačke biskupije bilo obavezno uplaćivati određena podavanja Apostolskoj komori, a pri tome se obilato služilo upravo uslugama prokuratora. Prozopografskom metodom istraženo je: 1. s kojim su zadaćama prokuratori odlazili u Apostolsku komoru ; 2. koje su crkvene službe obnašali ; 2. gdje su ih obnašali ; 3. kakve su bile veze između prokuratora i njihovih poslodavaca ; 4. jesu li bili obrazovani. Obaveze prokuratora svećenstva Zagrebačke biskupije mogu se u grubo svesti u dvije kategorije: 1. obvezivanje na uplatu i uplaćivanje pristojbi zagrebačkih biskupa ; 2. obvezivanje na uplatu i uplaćivanje anata/ljetnica ostalog svećenstva. Među prokuratorima nalazimo 10 svećenika koji su obnašali svoju službu na području ugarsko-slavonskog crkvenog uređenja, i dvojicu iz Zagrebačke biskupije bez nadarbine. Oni čine 35 % od ukupnog broja prokuratora. U 15. stoljeću nalazimo tendenciju upošljavanja prokuratora čiji je rad bio vezan uz Kuriju. Tako u izvorima nalazimo 12 prokuratora čije je djelovanje bilo usko povezano uz rad Kurije. Osim toga nalazimo i 5 bankara koji su u Kuriji djelovali kao prokuratori preko svojih banaka. Proučavajući odnose između samih prokuratora i njihovih poslodavaca moguće je i rekonstruirati i njihove međusobne poveznice, koje su po svemu sudeći često bile ključne za izbor prokuratora. Što se tiče obrazovanja, među promatranim prokuratorima tek se za trojicu izrijekom navodi da su bili visoko obrazovani, ali se korištenjem drugih izvora može utvrditi i da su još neki prokuratori studirali na sveučilištima i stekli znanstvene naslove. Djelovanje zastupnika u Apostolskoj komori bio je tek jedan segment kompleksnih odnosa između toga kurijalnog ureda i Zagrebačke biskupije u kasnom srednjem vijeku. Centralizacija administrativnih postupaka uplaćivanja pristojbi, komori je omogućila lakšu evidenciju dugovanja svećenstva te je podigla financijsko poslovanje Kurije na višu razinu zbog jasno posloženog mehanizma uplata. Na još široj razini, valja istaknuti kako kontekst djelovanja prokuratora i birokratsko-financijski mehanizmi povezani uz njih zrcale i postepenu, ali kontinuiranu tendenciju ka transformaciji srednjovjekovne Crkve u visoko birokratiziranu organizaciju. Prokurature su povećale i socijalnu mobilnost u kasnom srednjem vijeku, omogućivši klericima koji inače nikada ne bi izašli izvan granica svoje župe ili arhiđakonata, da posjete samo središte katoličkog svijeta. To je dakako omogućilo tim svećenicima i kontakt s mnogim uredima preko kojih su mogli tražiti napredovanje u svojoj crkvenoj karijeri. S druge strane, veze i poznanstva između prokuratora i njihovih zastupnika odražavaju i klijentelistički sustav karakterističan za političke i crkvene odnose kasnosrednjovjekovnog društva. Tako dobiveni rezultati analize djelovanja prokuratora u Apostolskoj komori doprinose jasnijem shvaćanju odnosa samog središta katoličkog svijeta i Zagrebačke biskupije, ali i daju temelj za daljnja polemiziranja o utjecaju vrha upravne crkvene hijerarhije na funkcioniranje regionalnih crkveno-administrativnih jedinica na prijelomu dvaju razdoblja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA