Naslov
Interferencije svojstvene imunokemijskim metodama
(Interferences special to immunoassays)

Autori
Dodig, Slavica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Biochemia Medica, Knjiga sažetaka / Topić, Elizabeta ; Čvorišćec, Dubravka - Zagreb : Medicinska naklada, Hrvatsko društvo medicinskih biokemičara, 2009, S24-S25

Skup
6. Hrvatski kongres medicinskih biokemičara s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Supetar, Hrvatska, 30.09.2009. - 04.10.2009

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
interferencije; imunokemijske metode; križna reaktivnost; prozonski učinak; antitijela; matriks
(immunoassays; interferences; cross-reactivity; prozone effect; antibodies; matrix)

Sažetak
Uvod Osnovno svojstvo svih imunokemijskih metoda – od imunoprecipitacijskih do biočip metoda – jest da reagens, kojim se otkriva ili kvantitativno određuje ciljni analit (antigen), sadrži antitijelo. Iako je nekovalentna veza između analita i antitijela specifična, moguće su brojne interferencije, bilo lažno povećane bilo lažno smanjene. Interferencije u imunokemijskim metodama mogu se otkriti: A. u tijeku razvoja/evaluacije metode i B. u svakodnevnom radu. Ove potonje su: 1. križna reaktivnost s endogenim i egzogenim substancijama koje nemaju strukturu antitijela, 2. križna reaktivnost s endogenim i egzogenim substancijama koje imaju strukturu antitijela, 3. prozonski učinak i 4. utjecaj matriksa. 1. Križna reaktivnost s endogenim i egzogenim substanijama koje nemaju strukturu antitijela Križna je reaktivnost (najčešća interferencija u kompetitivnim metodama) podrazumijeva nespecifičan utjecaj tvari u uzorku koja je strukturalno slična analitu te kompetira za vezno mjesto na antitijelu. Stupanj interferencije ovisi o tri čimbenika: specifičnosti antitijela, obliku testa i pripremi uzorka. Najčešći su primjeri: pri određivanju koncentracije hormona, lijekova odnosno alergen-specifičnih IgE. 2. Križna reaktivnost s endogenim i egzogenim substancijama koje imaju strukturu antitijela Na imunokemijsku reakciju mogu utjecati antitijela prisutna u biološkim uzorcima ili antitijela prisutna u reagensu. Biološki uzorci mogu sadržavati egzogena (primjerice biološki lijekovi) i endogena antitijela (primjerice heterofilna antitijela tj. prirodna antitijela i autoantitijela te anti-animalna antitijela-HAAAs) . Endogena antitijela prisutna su u oko 40% bolensika, osobito onih koji su dobivali imunoterapiju s monoklonalnim antitijelima. 3. Prozonski učinak Prozonski učinak (hook effect) temelji se na krivulji zasićenja antitijela s antigenom. Primarno prozonski učinak ovisi o koncentraciji analita. Podrazumijeva postojanje njegova izrazitog suviška, koji zasiti sva vezna mjesta na protutijelu, a nastaje uglavnom u metodama kod kojih se sve antigen, antitijelo i biljeg inkubiraju istodobno (single step assay). Prozonski učinak ne postoji kod kompetitivnih imunokemijskih analiza. 4. Utjecaj matriksa Svaka komponenta, kao sastavni dio imunokemijske analize (biološki uzorak, pufer, protutijelo, pomoćne tvari), sadržana u imunokemijskoj analizi ima svoj matriks. Sve te komponente, bilo iz biološkog uzorka (lipidi, proteini, ugljikohidrati, sol, voda) ili egzogenih izvora mogu utjecati na ciljni analit čija se koncentracija određuje. Endogene sastavnice uzrokuju interindividualnu i intraindividualnu varijabilnost rezultata. Komponente matriksa imaju mali afinitet vezanja za analit ili antitijelo - obično maskiraju analit ili antitijelo, zbog čega izostaje reakcija vezanja analita s antitijelom. 5. Zaključak U budućnosti će se interferencije povećavati u nekim područjima (primjerice kod primjene bioloških lijekova), a u nekim će se područjima smanjivati. Ipak, problemi interferencija u imunokemijskim analizama će biti trajan problem. Stoga stručnjaci laboratorijske medicine, liječnici i stručnjaci koji razvijaju imunokemijske postupke moraju biti svjesni tih problema i smanjivati interferencije na najmanju moguću mjeru.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Farmacija

POVEZANOST RADA