ࡱ> G  bjbjَ ,,u]|||||||8L,x".BB3$\Wq|W||||R||||J N||t]):O0 Veterinarski fakultet Sveu iliata u Zagrebu OSJETLJIVOST BAKTERIJA ANIMALNOG PODRIJETLA PREMA GENTAMICINU Vanesa Iveti i Nada Bulimbaai Zagreb, 2000. Ovaj rad izraen je u Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, na osnovi podataka Bakterioloakog laboratorija Zavoda. Srda no se zahvaljujemo svojim voditeljima, prof. dr. sc. T. Nagliu i prof. dr. sc. D. Sakaru, na stru noj pomoi u obradi podataka i pisanju rada. Sa~etak U tijeku pet godina, u razdoblju 1995.-1999., gel-difuzijskim postupkom istra~ena je osjetljivost 1377 animalna soja razli itih vrsta uvjetno patogenih bakterija prema gentamicinu. Veina testiranih bakterija izdvojena je iz pasa i ma aka. U visokom postotku testirane bakterije, s izuzetkom pseudomonasa i proteusa, bile su osjetljive prema tom antibiotiku. Postotak osjetljivosti meu enterobakterijama iznosio je 79,0% za sojeve vrste E. coli, 57,1 - 66,7% za sojeve proteusa, a 66,7% za sojeve vrste K. pneumoniae. Prema gentamicinu bili su osjetljivi svi sojevi bakterije B. ovis, veina pasterela (90,0%) te sojeva vrsta S. intermedius (97,3%) i S. aureus (89,1%). Rezistentno prema gentamicinu bilo je 22,6  40,0% sojeva pseudomonasa i 22,9% testiranih sojeva streptokoka. Provedena istra~ivanja upuuju da je gentamicin lijek izbora u veterinarskoj praksi u prigodama kad se ne raspola~e antibiogramom i kad se troakovi lije enja mogu opravdati tr~nom vrijednoau ~ivotinje, ili je posrijedi ~ivotinja s kojom je vlasnik emotivno vezan, primjerice kuni ljubimci. Klju ne rije i: gentamicin, osjetljivost, uvjetno patogene bakterije, animalni sojevi Aminoglikozidni antibiotici zauzimaju va~no mjesto u veterinarskoj medicinskoj praksi. Tu skupinu protumikrobnih lijekova ini viae srodnih polikationskih spojeva, koji su sastavljeni od aminoaeera meusobno povezanih glikozidnim mostovima. Prete~no djeluju baktericidno, a uglavnom ih proizvode razli ite vrste streptomiceta (Prescott i Baggot, 1993). Tablica 1. Prikaz aminogliozidnih antibiotika amikacin butikacin butirozin dibekacin fortimicin gentamicin kanamicin  lividomicin neomicin netilmicin paromomicin propikacin ribostamicin sagamicin seldomicin sizomicin sorbistin streptomicin tobramicin apramicin Kemijska struktura gentamicina Meu dvadesetak antibiotika te skupine (tablica 1) po djelotvornosti i airini antimikrobnog spektra posebno se isti e gentamicin. Taj antibiotik proizvod je fermentacije gljivice Micromonospora purpurea iz skupine aktinomiceta. Pripravak ato se rabi u medicinskoj praksi mjeaavina je gentamicina C1, C1A i C2 (slika 1). Kemijsku strukturu gentamicina ine dva aminoaeerna ostatka povezana glikozidnim mostom s deoksistreptaminskom jedinicom (Riviere i Poo, 1995). Zbog navedene kemijske grae gentamicin je dobro topljiv u vodi, a slabo u mastima.Termostabilan je i razmjerno otporan na airoki raspon pH vrijednosti (Lancini i Parenti, 1982; Leitner i Price, 1982). Na in djelovanja Protubakterijsko djelovanje gentamicina osniva se na uspostavljanju ireverzibilne veze izmeu molekule gentamicina i 30S podjedinice bakterijskog ribosoma. Time se remeti translacija mRNA i replikacija bakterijske DNA. Kroz bakterijsku stani nu stijenku gentamicin prolazi pasivnom difuzijom, za koju je potreban kisik. To je razlog da taj antibiotik ne djeluje na anaerobne bakterije. Prodor u stanicu osniva se na elektronskom transportnom sustavu i razlici u naboju izmeu bakterijske citoplazme i molekule gentamicina. Pozitivno nabijena molekula gentamicina bude uvu ena u negativno nabijenu bakterijsku citoplazmu. Pojedini dvovalentni kationi poput kalcija i magnezija kompetitivni su inhibitori toga procesa. Jednakim na inom molekule gentamicina prodiru i nakupljaju se u lizosomima. Antibakterijski spektar Gentamicin ima airoki antibakterijski spektar. Taj antibiotik dobro djeluje na veliki broj aerobnih bakterija. Meu osjetljive gram-negativne bakterije (MIC ( 8 (g/ml ubrajaju se bakterije Escherichia coli te vrste iz rodova Klebsiella, Enterobacter, Salmonella, Proteus, Yersinia, Serratia, Brucella, Campylobacter, Haemophilus i Pasteurella (Tanaka, 1975). Vrlo je zna ajno da gentamicin djeluje i na veinu sojeva bakterije Pseudomonas aeruginosa, a takoer i na mikoplazme. Od gram-pozitivnih bakterija, gentamicin dobro djeluje na stafilokoke (Staphylococcus aureus i S. intermedius), dok su beta-hemoliti ni streptokoki i druge gram-pozitivne aerobne bakterije razmjerno rezistentne. Interakcije s drugim lijekovima Gentamicin djeluje sinergisti ki s beta-laktamskim antibioticima i kombinacijom trimetoprim- sulfanilamid, a antagonisti ki sa kloramfenikolom, tetraciklinom i eritromicinom. Treba izbjegavati uporabu gentamicina sa lijekovima koji djeluju bakteriostatski jer oni ko e metabolizam bjelan evina, a gentamicin kao i drugi baktericidni antibiotici najbolje djeluje na bakterijsku stanicu sa intenzivnim metabolizmom. Zbog poja ane glomerularne filtracije valja izbjegavati uporabu gentamicina sa sna~nim diureticima i svim potencijalno nefrotoksi nim lijekovima. Takoer se zbog kemijske inkopatibilnosti ne smije davati gentamicin u istoj atrcaljki s penicilinskim i cefalosporinskim antibioticima. Rezistencija Zabilje~ena je pojava rezistencije na gentamicin (MIC ( 16 (g/ml) meu sojevima bakterije P. aeruginosa, mnogim gram-pozitivnim i anaerobnim bakterijama. Sojevi pseudomonasa rezistentni prema gentamicinu redovito su osjetljivi prema amikacinu i tobramicinu. Rezistencija prema gentamicinu mo~e se utvrditi i meu uzro nicima nozokomijalnih infekcija (salmonele, enterotoksigeni sojevi E. coli). Uzro nici osjetljivi prema gentamicinu istodobno su rezistentni prema kanamicinu, neomicinu i paromomicinu, ali to ne zna i da su bakterije otporne prema tim antibioticima neosjetljive na gentamicin (Tanaka, 1975). Primarno osjetljivi sojevi bakterija rijetko kada postaju otporni u tijeku lije enja. U stjecanju rezistencije prema aminoglikozidnim antibioticima va~nu ulogu imaju enzimi koji inaktiviraju lijek, a geni za te enzime prenose se konjugacijom (plazmidima). Inaktivacija tih antibiotika zbiva se acetilacijom aminoskupina, te fosforilacijom ili adenilacijom hidroksilnih skupina. Farmakokinetika Gentamicin je topljiv u vodi. Poslije peroralne i intrauterine uporabe resorbira se u ograni enoj koli ini, a ne resorbira se sa ko~e i iz mokranog mjehura. Primijenjen peroralno, pri prolasku kroz probavni sustav ne mijenja se i nepromijenjen se izlu uje izmetinama. Zna ajno se resorbira kroz rane i pri lije enju nekroti nog enteritisa (slika 2). Nakon i.m. primjene gentamicina najvea koncentracija u serumu posti~e se u psa za 30-45 min., a neato kasnije nakon s.c. primjene (Wilson i sur., 1981). Djelotvornom se smatra koncentracija u serumu od 5 (g/ml, pri emu je manje od 10% gentamicina vezano na plazmine bjelan evine (Ziv i Sulman, 1974). Nakon resorpcije gentamicin se raspodijeli u izvanstani nim tekuinama: sinoviji, peritonejskoj tekuini, perikardijalnoj, pleuralnoj i ascitesnoj tekuini, bronhalnom sekretu, ~ui i sadr~aju apscesa (Prescott, 1984; Booth i McDonald, 1988). Terapijske koncentracije posti~e takoer u pluima, kostima, srcu i ~unom mjehuru. Ne prolazi kroz krvnomo~danu barijeru i ne ulazi u strukture oka (Prescott, 1984), ali se opse~no nakuplja u bubrezima i unutraanjem uhu. Gentamicin prolazi kroz posteljicu i u plodu posti~e 15-50% od koncentracije u krvi majke (Prescott, 1984). Vrijeme polueliminacije gentamicina iz krvne plazme nakon i.m. davanja iznosi u psa 54,4 min., u ma ke 1,25 sata, u konja 1,82 sata, u goveda 1,83 sata, u svinje 1,9 sati, u kokoai (i.v.) 2,57 sati (Riviere, 1995). Volumen raspodjele je malen, jer je gentamicin slabo topljiv u mastima i ponajprije je raspodijeljen u izvanstani noj tekuini. U psa i ma ke ovaj farmakokinetski pokazatelj iznosi 0,15-0,30 L/kg, a u konja 0,19 L/kg. Vei je u novoroenih i mladih ~ivotinja, jer imaju znatno viae izvanstani ne tekuine. Gentamicin se nakon unoaenja razmjerno brzo izlu i iz organizma glomerularnom filtracijom (Riviere i Coppoc, 1981; Clarke i sur., 1985). Primijeni li se u dvostruko veoj dozi od uobi ajene, vrijeme optimalne koncentracije u krvnom serumu produ~i se samo za 10-20%. Nakon davanja terapijske doze, npr. 4mg/kg t.m., iz plazme se gentamicin izlu i se naj eae ve nakon 12 sati, ali u mokrai zaostaje dulje od 24 sata u djelatnoj antibakterijskoj koncentraciji (Riviere i Poo, 1995). Nakon i.m. davanja kravama u laktaciji, najvea koncentracija gentamicina u krvnoj plazmi postignuta je poslije dva sata, a ve poslije osam sati 83% upotrebljene doze izlu eno je mokraom (Riviere i Poo, 1995). Toksi nost Mogui znaci toksi noga djelovanja gentamicina u pokusnih ~ivotinja ovise o dozi gentamicina, putu aplikacije i trajanju lije enja, a mogu se o itovati neposredno pred uginue usporenim i dubokim disanjem, ponekad aritmi nim, te pospanoau i toni no kloni nim gr evima. Iako je gentamicin potencijalno ototoksi an antibiotik, njegov glavni nepo~eljni u inak je nefrotoksi no djelovanje. Nefrotoksi nost (intersticijski nefritis i nefroza) i ototoksi nost (oateenje organa za sluh i ravnote~u) objaanjavaju se sporom difuzijom iz tih tkiva, s posljedi nom akumulacijom i ireverzibilnom nekrozom stanica. Znaci nefrotoksi nog djelovanja se pokatkad izgube, ako se lije enje prekine, jer se kompenziraju poja anom djelatnoau neoateenih nefrona. Nefrotoksi ni i neurotoksi ni u inci gentamicina o ituju se i na fetusu (Prescott i Baggot, 1993), pa se taj antibiotik rijetko upotrebljava u gravidnih ~ivotinja. Ako se lijek predozira, gentamicin se u serumu ve~e za kalcij, uzrokujui hipokalcemiju. Slijedi promjena membranskog potencijala i neuromuskularna blokada. To je razlog da se u visoko mlije nih krava, koje esto pate od hipokalcemije, u razdoblju neposredno nakon poroda ne smiju rabiti aminoglikozidni antibiotici. Nefrotoksi nim u incima gentamicina pogoduje starija dob pacijenta, acidoza, predhodna oateenja i bolesti bubrega, usporedna primjena jakih diuretika, primjerice furosemida, pojedinih cefalosporina, amfotericina B i anestetika metoksiflurana, te vruica, dehidracija i piometra u psa i ma ke (Riviere i Poo, 1995). Karencija i ostatne koncentracije gentamicina u jestivim tkivima i proizvodima od ~ivotinja Najviae ostatne koncentracije gentamicina susreu se u bubrezima i jetri, dok rezidue toga antibiotika iz miaia, masnoga tkiva i mlijeka se povla e razmjerno brzo (Riviere i Poo, 1995. Miaino tkivo lije enih ~ivotinja mo~e se upotrijebiti za prehranu ljudi u pravili 10 dana nakon posljednje peroralne uporabe gentamicina. Najviae dopuatene ostatne koncentracije gentamicina (MRL-maximum residue level) iznose za kravlje mlijeko 100 (g/kg, govee i svinjsko meso te masno tkivo 100 (g/kg, a za jetru tih ~ivotinja 200 (g/kg (Anon., 1999). Karencija (vrijeme ekanja), tj. razdoblje od zadnje aplikacije lijeka do trenutka kad se meso, organi, druga jestiva tkiva i ~ivotinjski proizvodi mogu koristiti za prehranu ljudi, dosada nije usaglaaena na razini zemalja EU. Odreuju je povjerenstva za registraciju veterinarsko medicinskih proizvoda u tim zemljama, a svaka je farmaceutska tvrtka du~na dostaviti dokumentaciju iz koje je vidljiva dinamika povla enja ostataka gentamicina iz jestivih tkiva do prije navedenih vrijednosti MRL. Meso lije enih ~ivotinja nije prikladno za prehranu ljudi odreeno vrijeme; od odraslih svinja 10-14 dana nakon peroralnoga davanja. Nakon zadnje intramamarne primijene gentamicina kravlje mlijeko se ne smije koristiti 2-3 dana za prehranu ljudi. Daje li se gentamicin i.m., bubrezi nisu prikladni za prehranu do 45 dana, a mlijeko tri dana (Booth i McDonald, 1988). Indikacije u veterinarskoj praksi U konja gentamicin se preporu a u lije enju septikemije ~drebadi uzrokovane gram-negativnim bakterijama i keratokonjunktivitisa. Povoljni rezultati postignuti su takoer u lije enju pneumonije koju uzrokuje Rhodococcus equi i infekcija spolnih organa bakterijama P. aeruginosa i K. pneumoniae. U psa i ma ke gentamicin dobro djeluje u lije enju infekcija enterobakterijama i bakterijom P. aeruginosa, koje su esto rezistentne na druge antibiotike. Taj se aminoglikozidni antibiotik uspjeano mo~e koristiti u pre~iva a i kopitara u lije enju septikemija uzrokovanih koliformnim bakterijama i genitalnih infekcija, sustavnom i lokalnom primjenom. U svinjogojstvu preporu uje se u lije enju neonatalne kolibaciloze, a u peradarstvu u sprje avanju infekcija salmonelama i bakterijom E. coli. Doziranje Gentamicin se openito primjenjuje u dozi 2  4 mg/kg tjelesne mase, i. m. (eventualno i. v.), u razmaku od 8 -12 h. Prema esto koriatenom re~imu doziranja psima i ma kama prvi se dan daje 2 x dnevno, a ostale dane 1 x dnevno. Doze za druge vrste ~ivotinja iznijete su u tablici 2. Pri izboru gentamicina uvijek valja imati na umu da je razmjerno skup zbog u estalosti primjene, ato valja uzeti u obzir pri lije enju velikih ~ivotinja. U ovom radu iznijeti su rezultati petogodianjih istra~ivanja osjetljivosti animalnih izolata bakterija prema gentamicinu u laboratoriju Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Tablica 2. Preporu ene doze gentamicina sa kojima se posti~e maksimalna koncentracija 10-12 (g/ml, a minimalna 1 2 (g/ml (Riviere i Poo, 1995) }ivotinjska vrstaDoza i put primjene Pas (mladi) Ma ka Poni Konj (odrasli) (~drijebe) Krava (izvan laktacije) (u laktaciji) Koko Ptice grabljivice Som 2-4 mg/kg 4 x na dan i.v. 3 mg/kg 3 x na dan i.v. 3 mg/kg 4 x na dan i.v./s.c. 4 mg/kg 3 x na dan i.v./i.m. 5 mg/kg 3 x na dan i.m. 2 mg/kg 3 x na dan i.v./i.m. 3 mg/kg 2 x na dan i.v./i.m. 5 mg/kg 3 x na dan i.v./i.m. 3,5 mg/kg 3 x na dan i.m. 2 mg/kg 2 x na dan i.m. 2,5 mg/kg 3 x na dan i.m. 3.5 mg/kg svakih 33 h i.m.  Istra~ivanja osjetljivosti prema gentamicinu provedena su na ukupno 1377 sojeva bakterija koje su u tijeku pet godina izdvojene u bakterioloakom laboratoriju Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti, Veterinarskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Sojevi su izdvojeni iz razli itih materijala uzetih na Klinikama Veterinarskog fakulteta, prete~no od pasa i ma aka, a rjee od goveda, konja i drugih domaih i divljih ~ivotinja. Testirani sojevi izdvojeni su iz upalnih promjena na ko~i, obrisaka o nih spojnica ili zvukovoda, iz jetre, mokrae i rasplodnih organa. Izdvajanje je izvedeno nacjepljivanjem obrisaka ili tkiva na vrstu hranjivu podlogu Columbia agar, sa ili bez dodatka 5-10% ov je krvi. Ako su porasli u istoj kulturi, ili barem u pojedina nim kolonijama, izravno su, bez precjepljivanja, upotrebljeni u testu istra~ivanja osjetljivosti. U protivnom su prije testiranja najprije precijepljeni na novu hranjivu podlogu da se dobije ista kultura. Identifikacija sojeva bakterija koje su upotrebljene u istra~ivanjima provedena je uobi ajenim bakterioloakim postupcima prema Quinnu i sur. (1994), te Holtu i sur. (1994). Istra~ivanje osjetljivosti prema antimikrobnim lijekovima provedeno je difuzijskim postupkom, prema uputama Ericssona i Sherrisa (1971), na Mueller Hintonovom agaru. U testu su upotrebljeni diskovi filtar papira natopljeni gentamicinom, koji su proizvedeni u tvrtki Oxoid, Basingstoke, Hampshire, England. Rezultate smo o itali nakon 24 satne inkubacije pri 37 (C, mjerei promjer zone inhibicije u milimetrima. Prilikom odreivanja stupnja osjetljivosti sojeva prema gentamicinu slu~ili smo se uputama za upotrebu kolutia koje isporu uje tvrtka Oxoid. Osjetljivim smo ozna ili sojeve u kojih je osjetljivost ozna ena sa dva i tri kri~a, a rezistentnim, ako je osjetljvost iznosila jedan kri~ ili 0. Od ukupno 1377 testiranih sojeva, 298 je pripadalo gram-negativnima, a 1079 gram-pozitivnim bakterijama. Testirani sojevi pripadaju skupini posvudaanjih (ubikvitarnih) uvjetno patogenih bakterija, naj eaih uzro nika infekcijskih bolesti u domaih ~ivotinja. Rezultati istra~ivanja osjetljivosti (slika 3) prikazani su tablicama 3 i 4. Tablica 3. Osjetljivost animalnih sojeva bakterija prema gentamicinu u razdoblju 1995.-1999. Vrsta bakterije Broj pretra~enih sojeva  O s j e t lj i v o Broj % R e z i s t e n t n o Broj %Gram-negativne bakterijeEscherichia coli 105 83 79,0 22 21,0Proteus sp. 35 20 57,1 15 42,9Proteus mirabilis 17 10 58,8 7 41,2Proteus vulgaris 3  2 66,7 1 33,3Klebsiella pneumoniae 9 6 66,7 3 33,3Pseudomonas aeruginosa 53 41 77,4 12 22,6Pseudomonas sp.  5 3 60,0 2 40,0Pasteurella sp. 20 18 90,0 2 10,0Branhamella ovis 51 51 100,0 0 0,0Gram-pozitivne bakterijeStaphylococcus intermedius 702 683 97,3 19 2,7Staphylococcus aureus 46 41 89,1 5 10,9Staphylococcus sp. 88 82 93,2 6 6,8Streptococcus sp. 179 138 77,1 41 22,9Micrococcus sp. 15 14 93,3 1 6,7Bacillus sp. 39 37 94,9 2 5,1Corynebacterium sp. 7 6 85,7 1 14,3Arcanobacterium pyogenes 3 3 100,0 0 0,0 U tablici 4 prikazana je osjetljivost animalnih sojeva bakterija prema gentamicinu po vrstama ~ivotinja, s posebnim osvrtom na meso~dere, od kojih potje e najvei broj testiranih izolata. Podaci su prete~no grupirani prema pripadnosti rodu, za bakterije koje su pretra~ene u veem broju. Tablica 4. Usporedba osjetljivosti bakterija izdvojenih iz meso~dera i ostalih ~ivotinja prema gentamicinu Vrsta bakterije Pas i ma ka Ostale ~ivotinje Broj pretra~enih/broj osjetljivih (% osjetljivih) Gram-negativne bakterijeEscherichia coli 94/76 (80,9) 11/7 (63,6)Proteus spp.* 45/27 (60,0) 10/5 (50,0)Pseudomonas spp.* 55/42 (76,4) 3/2 (66,7)Pasteurella sp. 19/17 (89,5) 1/1 (100,0)Branhamella ovis 0/0 51/51 (100,0)Gram-pozitivne bakterijeStaphylococcus intermedius  684/665 (97,2) 18/18 (100,0)Staphylococcus aureus 32/27 (84,4) 14/14 (100.0)Staphylococcus sp. 66/62 (93,9) 22/20 (90,9%)Streptococcus sp. 160/123 (76,9) 19/15 (78,9)* prikazani skupni podaci odnose se na identificirane vrste i neidentificirane sojeve tih rodova Istra~ivanje osjetljivosti uvjetno patogenih bakterija prema antimikrobnim lijekovima ima veliko zna enje u humanoj i veterinarskoj medicini, s obzirom na u estalost infekcija tim bakterijama i sve veu, esto i nekontroliranu uporabu antibiotika u lije enju upalnih promjena ato ih uzrokuju. Sve to utje e na zabrinjavajui porast bakterijske rezistencije na jedan ili viae antimikrobna lijeka. U naaim istra~ivanjima te pojave opredijelili smo se za aminoglikozidni antibiotik gentamicin, koji se openito dr~i jednim od naju inkovitijim lijekom u humanoj i veterinarskoj medicinskoj praksi, sa airokim spektrom antibakterijskog djelovanja i rijetkom pojavom rezistencije u tijeku lije enja. Najvei broj naaih testiranih sojeva pripadao je stafilokokima, koji su u visokom postotku bili osjetljivi prema gentamicinu. To se posebice odnosi na vrstu S. intermedius (97,3%) i neidentificirane sojeve stafilokoka (93,2%), ali i na sojeve vrste S. aureus (89,1%) (vidjeti tablice 3 i 4). Sojevi izdvojeni iz pasa i ma aka bili su za nekoliko postotaka rezistentniji prema gentamicinu od sojeva izdvojenih iz ostalih ~ivotinja. S obzirom na u estalu rezistenciju streptokoka na razli ite antibiotike (Blobel i Schliesser, 1991), osjetljivost naaih sojeva tih bakterija prema gentamicinu (77,1%) mo~e se smatrati zadovoljavajuom. Takoer nisu ustanovljene vee razlike u osjetljivosti sojeva streptokoka podrijelom iz pasa i ma aka i sojeva izdvojenih iz ostalih ~ivotinja (76,9% : 78,9%) (vidjeti tablicu 4). Raa lambom podataka o gram-negativnim atapiastim bakterijama, o ito je da su te bakterije u pravilu rezistentnije prema gentamicinu od gram-pozitivnih kugli astih bakterija, s izuzetkom streptokoka koji su bili u pribli~no jednakom postotku osjetljivi kao bakterija E. coli. Meu enterobakterijama po rezistenciji na prvom se mjestu nalaze neidentificirani sojevi proteusa (42,9%) i sojevi vrste P. mirabilis (41,2%). Slijede sojevi vrste P. vulgaris (33,3%) i vrsta K. pneumoniae (33,3%). U gotovo jednakom postotku utvrena je rezistencija prema gentamicinu meu sojevima vrsta E. coli (21,0%) i P. aeruginosa (22,6%), dok su neidentificirani sojevi pseudomonasa bili znatno rezistentniji (40,0%). S obzirom da obje vrste u tijeku lije enja lako stje u rezistenciju na razli ite antibiotike, dobiveni rezultati openito potvruju vrijednost gentamicina u veterinarskoj praksi. Svih 51 sojeva bakterije B. ovis i 90% testiranih sojeva pasterela bilo je osjetljivo prema gentamicinu. Na osnovi provedenih istra~ivanja mogu se donijeti sljedei zaklju ci: veina ubikvitarnih bakterija, s izuzetkom pseudomonasa i proteusa, osjetljiva je prema gentamicinu; postotak osjetljivosti meu enterobakterijama iznosi 79,0% za sojeve vrste E. coli, 57,1-66,7% za sojeve proteusa, a 66,7% za sojeve vrste K. pneumoniae; prema gentamicinu osjetljivi su svi sojevi bakterije B. ovis, veina pasterela (90,0%) i sojeva vrsta S. intermedius (97,3%) i S. aureus (89,1%); od 22,6-40,0% sojeva pseudomonasa i 22,9% testiranih sojeva streptokoka rezistentno je prema gentamicinu; provedena istra~ivanja upuuju da je gentamicin lijek izbora u veterinarskoj praksi u prigodama kad se ne raspola~e antibiogramom i kad se skupoa lije enja mo~e opravdati tr~nom vrijednoau ~ivotinje ili je posrijedi ~ivotinja s kojom je vlasnik emotivno vezan, primjerice kuni ljubimci. Summary During the last five years, in the period from 1995 to 1999 we have tested the susceptibility to aminoglycoside antibiotic gentamicin of 1377 animal isolates using the agar diffusion method. A wide variety of both gram-negative and gram-positive bacteria was identified from samples submitted mostly from dogs and cats. Except for strains of Proteus sp. and Pseudomonas sp., most of the isolates were highly sensitive to gentamicin: 79.0% of the strains of E. coli, 57.1%-66.7% of the strains of Proteus sp. and 66.7% of the strains of K. pneumoniae were susceptible to gentamicin. Gentamicin was particularly effective against the strains of B. ovis (100.0%), Pasteurella sp. (90.0%), S. intermedius (97.3%) and S. aureus (89.1%). It has also been stated that 22.6%-40.0% of the strains of Pseudomonas sp. and 22.9% of the strains of Streptococcus sp. were resistant to gentamicin. These results indicate that gentamicin is the drug of choice in the treatment of serious infections, especially when the causative agent can not be identified or when the patient has failed to respond to other antibiotics. Gentamicin should be used when the cost of therapy can be proved by the value of the animal, or in the case of therapy of pets Key words: gentamicin, susceptibility, opportunistic bacteria, animal isolates Anonymus (1999): Official Journal of the European Communities, 04. 03. 1999. Commision regulations (EC) No 508/1999. Blobel, H., T. Scliesser (1991): Handbuch der bakteriellen Infektionen bei Tieren. Band 1. Gustav Fischer Verlag Jena. Booth, N. H., L. E. McDonald (1988): Veterinary pharmacology and therapeutics. Iowa State Univ. Press, Ames. Clarke, C. R., C. R. Short, R. C. Hsu, J. D. Baggot (1985): Pharmacokinetics of gentamicin in the calf: developmental changes Am. J. Vet. Res. 46, 2461-2466. Ericsson, H. M., J. C. Sherris (1971): Antibiotic sensivity testing. Report of an international collaborative study. Acta path. scand. 79, Suppl. 217, 1-90. Holt, J. G., N. R. Krieg, P. H. A. Sneath, J. T. Staley, S. T. Williams (1994): Bergeys Manual of Determinative Bacteriology. 9th ed. Williams & Wilkins. Baltimore, Philadelphia, Hong Kong, London, Munich, Sydney, Tokyo. Lancini, G., F. Parenti (1982): Antibiotics - an integrated view, p.169-196. Marcel Dekker, New York. Leitner, F., K. E. Price (1982): Aminoglycosides under development. In The Aminoglycosides, Microbiology, Clinical Use and Toxicology, 29-64. Whelton, A., Neu H. C. eds. Marcel Dekker, New York. Prescott, J. F. (1984): Antimicrobial drug susceptibility of bacteria isolated from disease processes in cattle, horses, dogs and cats. Can. vet. J. 25, 289. Prescott, J. F., J. D. Baggot (1993): Antimicrobial therapy in veterinary medicine. 2nd ed. Iowa State University Pres. Ames. Quinn, P. J., M. E. Carter, B. Markey, G. R. Carter (1994): Clinical Veterinary Microbiology. MWolfe. London. Riviere, J. E., G. L. Coppoc (1981): Pharmacokinetics of gentamicin in the juvenile dog. Am. J. Vet. Res. 42, 1621-1623. Riviere, J. E., J. W. S. Poo (1995): Aminoglycoside antibiotics. In: Adams, R. H., Veterinary Pharmacology and Therapeutics. 7th ed. Iowa State University Press, Ames. Tanaka, N. (1975): Inhibition of protein synthesis by aminoglycosides. Drug action and drug resistance in bacteria. II part. University of Tokyo Press. Mitsuhashi, p. 125-132. Wilson, R. C., S. C. Whelan, D. B. Coulter, E. A. Mahaffey, M. B. Mahaffley, T. L. Huber (1981): Kinetics of gentamicin after intravenous, intramuscular and intratracheal administration in sheep. Am. J. Vet. Res. 42, 1901-1904. Ziv, G., F. G. Sulman (1974): Distribution of aminoglycoside antibiotics in blood and milk. Res. Vet. Sci. 17, 68-74. Zagreb, 12. travnja 2000. Predmet: Ocjena rada  Osjetljivost bakterija animalnog podrijetla prema gentamicinu , autorica Vanese Iveti i Nade Bulimbaai Vanesa Iveti i Nada Bulimbaai, apsolventice Veterinarskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, izradile su i predale na ocjenu rad  Osjetljivost bakterija animalnog podrijetla prema gentamicinu . Rad je napisan ra unalom, na papiru formata A4. Ima 16 stranica, 4 tablice i 6 slika, od kojih su tri u boji. Pisan je u obliku znanstvenog rada, sa sljedeim poglavljima: Uvod, Materijali i metode, Rezultati, Rasprava, Zaklju ci i Literatura. Radu je dodan Sa~etak na hrvatskom i engleskom jeziku. U uvodnom dijelu autorice prikazuju opairne podatke o aminoglikozidnom antibiotiku gentamicinu, obradivai znanstvene spoznaje iz literature o grai toga antibiotika, na inu i spektru njegova djelovanja, interakcijama s drugim antimikrobnim lijekovima, rezistenciji, farmakokinetici, toksi nosti, karenciji, indikacijama u veterinarskoj praksi i doziranju. U poglavlju  Materijali i metode iznijeti su podaci o izdvajanju i na inu identifikacije te podrijetlu sojeva, kojih je osjetljivost testirana. U tijeku pet godina, u razdoblju 1995.-1999., gel-difuzijskim postupkom istra~ena je osjetljivost 1377 animalna soja razli itih vrsta uvjetno patogenih bakterija prema gentamicinu. Veina testiranih bakterija izdvojena je iz pasa i ma aka, a manji broj iz ostalih domaih (goveda, ovce, koze, svinje, kunia i ostalih glodavaca, ukrasnih ptica) ili divljih (boe, tigra, vjeverice) ~ivotinja. Rezultati istra~ivanja pokazali su da su testirane bakterije, s izuzetkom pseudomonasa i proteusa, u visokom postotku osjetljive prema tom antibiotiku. Postotak osjetljivosti meu enterobakterijama iznosio je 79,0% za sojeve vrste E. coli, 57,1 - 66,7% za sojeve proteusa, a 66,7% za sojeve vrste K. pneumoniae. Prema gentamicinu bili su osjetljivi svi sojevi bakterije B. ovis i veina pasterela (90,0%), te sojevi vrsta S. intermedius (97,3%) i S. aureus (89,1%). Rezistentno prema gentamicinu bilo je 22,6  40,0% sojeva pseudomonasa i 22,9% testiranih sojeva streptokoka. Provedena istra~ivanja upuuju da je gentamicin joa uvijek lijek izbora u veterinarskoj praksi u prigodama kad se ne raspola~e antibiogramom i kad se skupoa lije enja mo~e opravdati tr~nom vrijednoau ~ivotinje, ili je posrijedi ~ivotinja s kojom je vlasnik emotivno vezan, primjerice kuni ljubimci. Istra~ivanja o kojima se izvjeauje u ovom radu provedena su sustavno i na velikom broju bakterijskih sojeva, koristei se suvremenim mikrobioloakim postupcima. Rad je napisan smisleno, razumljivo i lijepim jezikom. Rezultati istra~ivanja vrijedan su znanstveni doprinos poznavanju protumikrobnoga djelovanja aminoglikozidnog antibiotika gentamicina i mogunosti njegove uporabe u veterinarskoj praksi. Dosada u nas nisu objavljeni rezultati o sli nim istra~ivanjima, koji bi obuhvatili tako veliki uzorak. Na osnovi iznijetog dr~imo da studentski rad:  Osjetljivost bakterija animalnog podrijetla prema gentamicinu , autorica Vanese Iveti i Nade Bulimbaai ima sve osobine kvalitetnog znanstvenog rada primjerenog apsolventu veterinarske medicine i zavrijeuje da se uputi na natje aj za ovogodianju Rektorovu nagradu. Voditelji Prof. dr. sc. Tomo Nagli Prof. dr. Darko Sakar PAGE  PAGE 5 h  Z\lpP b |  ` v +,fRTZ^fj8:\^!!### #@#b##ߩߩߡߡߡߩߩߗߍߩ jmCJOJQJ jCJOJQJCJH*OJQJ6CJOJQJ6OJQJmH  OJQJmH OJQJ5CJOJQJCJ5CJOJQJ CJOJQJ CJOJQJ CJ OJQJ5CJ$OJQJ5CJOJQJCJ7  hjlnprtvxz|~ !$dh  hjlnprtvxz|~  Z\^`bdfhjl  5  Z\^`bdfhjl $,.02468:<>@BDFJLNPRTVXZ\lnp~ytUVW_`abcdefghjklmnopqrstuvw-,.02468:<>@BD$dh$dh $dh S@$DFJLNPRTVXZ\lnp+,Z[\eodh$dhd H$5$7$8$9D+,Z[\eoy  »|ung`YR  G  Q  [  f  g  q  ~                               oy  +5678Wdh$$l 3dh$ +5678WX8:\^!!!!,'.'0'p'r',,,--4444 :DHH&H(H8T:TTT\\__>`@`Ŀ}zy{|?#$45+KLM6%  /  :.WX8:\^!!!!,'.'0'p'r',,,--4444 :DHHdhdh#########X$Z$r$%H%&:&@&\&0',t-v-~----004F9H9\X^XXXY Y__abRblbrbbJcNcPcdc^fnfllllvoyowx{{^~b~d~8d(0R̃ڃ;M>* jCJOJQJ jm jmCJOJQJ jCJOJQJ CJOJQJ6CJOJQJPH&H(H8T:TTT\\__>`@`rftfffhjkkkkkkkkl$dhdhdh@`rftfffhjkkkkkkkkllmDmFmHm`mlmnmxmzmmmmnn&n*n,nFn^n|nnn{vqlgb      :  R  l  n  r                            3ST^_x&llmDmFmHm`mlmnmxmzmmmmnn&n*n,nFn^n|nnnnDdh$$$l $dh$$dhnnn o#o;oUopoqosotouovowoyozo{o|ontwx^~b~d~ Ɓȁʁ,^¿zungb            &  '  7  89W!"#$%  '  (  C  ]  u        $nn o#o;oUopoqosotouovowoyozo{o|ontwx^~b~d~dhdh$dh$$l $dh$dh$ Ɓȁʁ,^(*,.0Rt8$$$$l  Fk&$$dh$$dh$dh(*,.0R\ʃ̃:;M]y؄ :þ|wrmib]X      &'  D  a  t                *  67  R  n  s                 R\ʃ̃:;M]y؄ :WXTp|ՈՀ$$$l  Fk&dh$$dh$ XoÅ oʆJ` dotɈ͈)+-z+tu|͎؎)*5"lmАސ/0=BȘdv>Tvz|Vhx5CJOJQJ>*CJOJQJ6566CJOJQJ CJOJQJV:WXoɅڅ%5QnoɆʆ,IJ`Ŀ|xqlgb^W          56  7  8  9  RS  q                %  B  S  de          !XoɅڅ%5QnoɆʆthltڌ$$l  Fk&dh$$,IJ`p· +Fcdtڄ|hpd$$l  Fk&dh$$`p· +Fcdt͈݈->[yz}xsnjc^Y  x              #  ?  O  \]  |                2  N  ^  qr       ͈݈->[yz߉ ڄژdhdh$$l  Fk&dh$$߉ +tu͎̎ߎ)*:|xslhc\X      =  OP                Y        89:;<=  \ +tu͎̎ߎ)*:ll`ttܐdh$$$$$l &$dh$"lmϐА/0BrΝü}xsnifc^[LMN+Y       9  LM            12     "lmϐА/0Blp$dddhdh$$$$l &rΝHdfhlnprtvxz H$5$7$8$9D  & FH$5$7$8$9D  & FH$5$7$8$9D$dhdh$$xz~~0dh6=^kʯѯܯ^ikmop^_ʳͳγlm PS 67!ʹ˹|}bc4CJH*OJQJ55CJOJQJ6OJQJmH  OJQJmH  CJOJQJ6THdfhlnprtvxzhjklmop^_ͳγlmþ||ytq|nifa^./  n        "hjklmop^_ͳγlm RS$dhdh H$5$7$8$9Dm RS67 !ʹ˹|}bcڻۻݻ޻024 \þ|ytojeljkPQ'(E&67 !ʹ˹|}bcڻۻݻ޻02$dhdhd$dhdh24 \^`tvxz h&`#$dhdh$dh^x^t\ 0JmH0J j0JU CJOJQJ6\^`tvxz * 00 PPx. A!"n#$% [$@$NormalmH 4@4 Heading 1 $$@&CJFF Heading 2$<@&56CJOJQJ@@ Heading 3$<@& CJOJQJB@B Heading 4$dh@&6CJOJQJB@B Heading 5$dh@&5CJOJQJ>@> Heading 6$dh@& CJOJQJF@F Heading 7$$dh@&>*CJOJQJB@B Heading 8$dh@&>*CJOJQJ@ @@ Heading 9 $$@&5CJOJQJ<A@<Default Paragraph Font, @,Footer  !&)@& Page Number2B2 Body Text$OJQJ:P@": Body Text 2$ CJOJQJfS@2fBody Text Indent 3$dhH$5$7$8$9DCJOJQJmH<Q@B< Body Text 3dh CJOJQJ8Y@R8 Document Map-D OJQJu,! !!     ! ! ! !! ! $q !`,A46>FLru+    z #x ozDoWHlnRX2 prtuwy{} @`n:`m\ qsvx|~ !!Veterinarski fakultet,C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of maj.asdVeterinarski fakultet,C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of maj.asdVeterinarski fakultet,C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of maj.asdVeterinarski fakultet,C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of maj.asdVeterinarski fakultet A:\maj.docVeterinarski fakultet A:\maj.docVeterinarski fakultetC:\My Documents\radovi\maj.docVeterinarski fakultetC:\My Documents\radovi\maj.docVeterinarski fakultetC:\My Documents\radovi\maj.docVeterinarski fakultetC:\My Documents\radovi\maj.docDOHvR f0Qa *D# f0QMR  -dNf0Q-bf0Q- t! ~'-Mk3f0Q06f0Q[~;f0QSBf0QLKf6l*\Sf0QYT  -@o Atvv Hy P}&] hho(-88o(- 88OJQJo(-88o(-hh.88o(-88o(-hh. 88OJQJo(-88o(-88o(-88o(-88o(- 88OJQJo(-88o(- hhOJQJo(hh. 88OJQJo(-hh.hho(. 88OJQJo(-HyDOH- t!vLKAta ~'-P}YTSB-dNl*\S-b06[~;k3MR # -@oR @HP LaserJet 1100LPT1:hpptaHP LaserJet 1100HP LaserJet 1100)Nw 4dXX210 x 297 mmHP LaserJet 1100LPT1:B  BRdHHP LaserJet 1100)Nw 4dXX210 x 297 mmHP LaserJet 1100LPT1:B  BRdHdlX X X XXXXX.X/X3X56@FGHLOSWXZhnouuPPP P(@PPPP$P&P,P.P`PbPjP@PpP@PPP@PPPPPP\@PPPP@GTimes New Roman5Symbol3& Arial5& :Tahoma"hFrDQDPDa1!0d3w ...Veterinarski fakultet Oh+'0p   , 8 DPX`h ss.....NormalVeterinarski fakultet85teMicrosoft Word 8.0e@^в@f9@Uߥ@*:a ՜.+,D՜.+,, hp|   13w   Title 6> _PID_GUIDAN{A3E735E7-0BD7-11D4-A791-C7C4C9C13065}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F[^3]):1TableWordDocument,,SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q