Pregled bibliografske jedinice broj: 421728
Doktrinarni postupak za prosuđivanje pravovjernosti teološkog nauka. Glavne značajke pokoncilskog razvitka
Doktrinarni postupak za prosuđivanje pravovjernosti teološkog nauka. Glavne značajke pokoncilskog razvitka // Mjesto i uloga teologije u Crkvi i društvu. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa / Ančić, Nediljko Ante ; Bižaca, Nikola (ur.).
Split: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2004. str. 177-208 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 421728 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Doktrinarni postupak za prosuđivanje pravovjernosti teološkog nauka. Glavne značajke pokoncilskog razvitka
(Doctrinal Procedure for the Appraisal of the Orthodoxy of Theological Doctrine)
Autori
Ančić, Nediljko A.
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Mjesto i uloga teologije u Crkvi i društvu. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa
/ Ančić, Nediljko Ante ; Bižaca, Nikola - Split : Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2004, 177-208
ISBN
953-6151-81-2
Skup
Mjesto i uloga teologije u Crkvi i društvu.
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 23.10.2004. - 24.10.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
crkvena cenzura;; dokidanje zabrane knjiga; reforma Rimske kurije; novi Pravilnik za dokrinarni postupak pravovjernosti; služba ipastira i služba teologa
(censorship of books; reorganisation of the Roman Chancery; rules of Doctrinal Procedure of the Congregation of Doctrine)
Sažetak
Neosporana je zadaća Crkve da vodi brigu o čistoći te zaštiti nauka i ćudoređa u vjerničkoj zajednici. Autor polazi od činjenice da je glede crkvene službe bdjenja nad istinama vjere Drugi vatikanski sabor označio stvarnu prekretnicu. Da bi to pokazao, u prvome dijelu ukratko ocrtava povijest nastanka censure i zabrane knjiga, osobito poslije Reformacije. Koncil je dokinuo zabranu knjiga, a nove odredbe o prethodnoj prosudbi spisa koje objavljuju vjernici o važnim vjerskim pitanjima, ušle su u Zakonik kanonskoga prava (1983.). Drugi dio rasvjetljuje međuovisnost načina doktrinarnog postupka pravovjernosti i preuređenja Rimske kurije kao učiteljskog instrumentarija što se odražava na primjeru dviju pokoncilskih reformi. Pritom se pokazuje da se nova vizija koncilske ekleziologije sporo pretače u pravne i teološke okvire Kongregacije za nauk vjere. Stoga se ne samo gubi postignuta suradnja između teologa i učiteljstva nego dolazi do međusobne napetosti i sporova. Teolozi su izrekli brojne kritike i naveli zahtjeve kako preurediti doktrinarni postupak da bude odraz dublje spoznaje uloge teologije u Crkvi i primjeren kako promjenama vremena tako i suvremenom osjećaju za pravo. U trećem dijelu autor uspoređuje prijašnji i najnoviji Pravilnik za doktrinarni postupak Kongregacije za nauk vjere te ustvrđuje da su na tom području napravljena značajna poboljšanja i ućinjen vidan napredak. Štoviše, najnovji Pravilnik iz 1997. uvažio je znatan broj prigovora i nedostataka koje su iznijeli teolozi. Značajno je pridonio uspostavljanju ponovnog povjerenja i suradnje između službe pastira i službe teologa u Crkvi.
Izvorni jezik
Hrvatski
