Naslov
Aristotel o refleksivnosti uma
(Aristotle on reflexivity of the intellect)

Autori
Gregorić, Pavel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
Um i stvarnost

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 29.06.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
intencionalnost; refleksivnost; mišljenje; opažanje; zajedničko osjetilo;
(intentionality; reflexivity; thinking; perceiving; common sense)

Sažetak
Aristotel smatra da su osnovne spoznajne sposobnosti primarno intencionalne a sekundarno refleksivne, tj. da svaki čin opažanja ili mišljenja uključuje svijest o predmetu, a uzgred i o samom opažanju odnosno mišljenju. U uvodnom dijelu rada pokušat ću odgovoriti zašto Aristotel to smatra i dati pobliže određenje refleksivnosti o kojoj je ovdje riječ. Glavni dio rada bit će posvećen Aristotelovom objašnjenju refleksivnosti uma. Gradeći na rezultatima svojih ranijih istraživanja, pretpostavit ću da se Aristotelovo objašnjenje refleksivnosti uma razlikuje od njegova objašnjenja refleksivnosti osjetila. Naime, refleksivnost osjetila omogućena je tzv. zajedničkim osjetilom (koinē aisthē sis), dok u slučaju uma ne postoji ništa što bi odgovaralo zajedničkom osjetilu. Stoga postoji osjetilna refleksivnost i aktivnosti i neaktivnosti pojedinačnih osjetila, dok um ne može zahvaćati vlastitu neaktivnost. Cilj ovoga rada jest istražiti na koji način Aristotel objašnjava refleksivnost uma i razmotriti zašto isto takvo objašnjenje refleksivnosti osjetila njemu ne bi bilo prihvatljivo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA