Naslov
Izgradnja institucionalne infrastrukture hrvatskog gospodarstva kao preduvjet modernog ekonomskog razvoja
(Building of the institutional infrastructure of croatian economy as a precondition for modern economic development)

Autori
Rančić, Nenad

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
02.02

Godina
2009

Stranica
267

Mentor
Dujšin, Uroš

Ključne riječi
institucije; institucionalna ekonomija; ekonomski rast; ekonomski razvoj
(institutions; institutional economy; economic growth; economic development)

Sažetak
Disertacija se bavi problematikom optimalizacije institucionalne infrasturkture Republike Hrvatske, budući da ona predstavlja preduvjet modrnog ekonomskog razvoja. Do danas je identificiran širok spektar ekonomskih ali i drugih društveno političkih čimbenika koji se smatraju preduvjetima gospodarskog razvoja, a najčešće obuhvaćaju, uz čisto ekonomska pitanja i povijest, kulturu, vladinu politiku u širem smislu, razinu razvijenosti institucija u pojedinoj zemlji, te klimatske i geografske osobitosti pojedinih područja.[1] U prilog važnosti koja se institucijama kao jednom od relevantnih čimbenika gospodarskog rasta pridaje u ekonomskoj teoriji, uz Nobelovu nagradu dodijeljenu pioniru institucionalne ekonomije D.C. Northu govore i brojna djela[2], dok praktičnu potvrdu ove tvrdnje pronalazimo proučavajući bitne komponente europskih razvojnih modela, osobito Nordijskog, Anglosaksonskog. Osnovna hipoteza je da za male evropske ekonomije, pa stoga i Hrvatsku, ne postoji alternativa modernom ekonomskom rastu i razvoju. To je moguće samo ukoliko su njihove privrede izrazito konkurentne na globalnoj razini. Preduvjet postizanja zadovoljavajuće razine konkurentnosti je izgradnja adekvatne institucionalne infrastrukture bez koje je nemoguće izgraditi i održivo razvijati suvremenu državu i gospodarstvo. Polazna pretpostavka je da se male otvorene ekonomije na svom razvojnom putu suočavaju sa specifičnim polaznim osnovama i izazovima od kojih su neki njima zajednički dok ostali variraju od zemlje do zemlje. Budući da se radi o relativno malim zemljama (do 10 000 000 stanovnika) zajedničko im je, nasuprot velikim razvijenim ekonomijama (USA, Njemačka, Japan), relativno skromni domaći izvori sirovina i malo domaće tržište iz čega redovito proizlazi i veći stupanj zavisnosti o međunarodnoj razmjeni. Također, za zadovoljavanje vlastitih potreba za visokoobrazovanim i stručnim menadžerskim i poduzetničkim kao i znanstveno-istraživačkim kadrovima na raspolaganju im je relativno mala zaliha ljudskog kapitala, a domaća financijska tehnokultura i tržišta kapitala često su plitka i nerazvijena. Povijesna iskustva ukazuju na činjenicu da je moderan ekonomski rast kako ga je opisao Simon Kuznets moguć i ostvariv kako u velikim (npr. SAD, Japan, Kina) tako i u malim zemljama i ekonomijama (npr. Švedska, Slovenija), a bio bi poželjan i u Hrvatskoj. Tim se pojmom u suvremenoj ekonomskoj znanosti označava stabilan rast gospodarstva koji se manifestira kroz visoke stope rasta (barem 7% na godišnjoj razini, uz udvostručavanje početnih vrijednosti svakih deset godina) popraćene sektorskim i institucionalnim restrukturiranjem u odgovarajućem poslovnom i općem društvenom i političkom okruženju tako da je krajnji rezultat tog procesa konvergencija rastućeg gospodarstva onom razvijenih zemalja. Osnovni problem je u nepostojanju određene recepture mjera ekonomske politike kojima bi se uvijek i nužno generirao takav oblik gospodarskog rasta, iako postoje spoznaje o tome koji mu uvjeti pogoduju, a koji su mu prepreka. Korisna saznanja moguće je dobiti proučavajući zajedničke osobine gospodarstava, kako onih uspješnih, tako i onih koja nisu uspjela postići moderan ekonomski rast i konkurentnost na međunarodnoj razini. S obzirom na navedeno, počevši od nedovoljne razvijenosti hrvatske institucionalne infrastrukture, važan temelj cjelokupne analize činit će iskustva, odnosno najbolje prakse i elementi koji mogu biti uspješni u izgradnji i djelovanju institucija u Hrvatskoj s naglaskom na njihov doprinos povećanju konkurentnosti Hrvatske. Dokaz važnosti reforme institucija je činjenica da se u Europi velika pažnja pridaje upravo tome budući da azijske zemlje i SAD pokazuju povoljnije razvojne rezultate. Nordijski i Anglosaksonski model gospodarskog razvoja su efikasni, ali samo Nordijski model nudi efikasnost i pravičnost. Kritični modeli su Kontinentalni i Mediteranski koji trenutno zajedno čine oko dvije trećine BDP-a cjelokupne EU 25 zone, odnosno čak 90% BDP-a starih država članica. Oni se smatraju na duži rok neefikasnima i neodrživima, te se moraju reformirati i to najvjerojatnije na način da usvoje značajke dvaju efikasnih modela. Nordijski model, koji se ocjenjuje najuspješnijim, predstavlja zapravo ekonomski i socijalni razvoj kojim se stvara društvo koje je socijalno osjetljivo, ali istovremeno izuzetno konkurentno (sve nordijske zemlje nalaze se u samom svjetskom vrhu), fleksibilno, efikasno i politički odgovorno. Gledano na taj način niti moderan gospodarski rast niti konkurentnost nisu izravno povezani niti s veličinom države, niti dominantno s veličinom javnog sektora, nego znatno prije sposobnošću javnog sektora da bude efikasan. Ključno pitanje na koje teži odgovoriti ovaj rad je: Kako je u takvim okolnostima našoj zemlji moguće ostvariti optimalnu razinu gospodarskog rasta (tzv. moderan gospodarski rast) i općedruštvenog razvoja koji također mora zadovoljavati i uvjete održivosti? Istražuje se i analizira važnost i uloga institucija u tome, sadašnje stanje, što i kako mijenjati, te što se želi stvoriti umjesto postojećega da bi postali konkurentni jer jedino je to odgovarajući način izlaska na međunarodnu gospodarsku scenu sa aktivnom ulogom u današnjoj globalnoj podjeli rada ; početi proizvoditi ili sudjelovati u proizvodnji proizvoda i usluga sa što višim udjelom dodane vrijednosti i u tome biti konkurentni. Do odgovora na to pitanje nastoji se doći analizirajući recentne teorijske spoznaje institucionalne ekonomije, kao i uspješne primjere zemalja slične veličine i polaznih pretpostavki (Švedske, Irske i Finske), vodeći pri tome računa o hrvatskim posebnostima i svim njihovim relevantnim pozitivnim i negativnim implikacijama, kako bi se stvorio i ostvario ne model hrvatskog gospodarskog čuda, nego optimalna razina održivog gospodarskog razvoja kojom bi se omogućio gospodarski rast i većini stanovnika osigurao zadovoljavajući životni standard.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija, Pravo

POVEZANOST RADA