Pregled bibliografske jedinice broj: 416611
Benediktinski samostani na otoku Krku
Benediktinski samostani na otoku Krku, 2009., diplomski rad, Filozofski fakultet, Rijeka, Hrvatska
CROSBI ID: 416611 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Benediktinski samostani na otoku Krku
(Benedictine monasteries on the island of Krk)
Autori
Oravec, Dajana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Rijeka, Hrvatska
Datum
29.04
Godina
2009
Stranica
128
Mentor
Vicelja-Matijašić, Marina
Ključne riječi
Krk; benediktinci; samostani
(Krk; Benedictines; monasteries)
Sažetak
Benediktinski samostani na otoku Krku specifični su po svojoj važnosti, brojnosti i izgledu. Iako nisu bili inicijatori suvremenih europskih strujanja, itekako su bili njihovi sljedbenici. Oblici i izrazi stvarani u velikim benediktinskim sklopovima poput onih u Clunyju, Pomposi ili Muranu prenašani su sa zapada prema istoku. Položaj i geografska razvedenost istočnojadranske obale omogućili su intenzivnu trgovinu sa zapadom (ali i istokom) kojom su na naša područja osim materijalnih dobara pristizale nove ideje, tekovine i moderna shvaćanja. Odrazi srednjovjekovnog svjetonazora primjećuju se u arhitektonskom dostignućima i dekoru, kulturnim odrazima i vjerskim previranjima. Bitno je naglasiti da na našem tlu nije bilo tako velikih i jakih benediktinskih centara kao što su to bili europski. Svi su naši samostani građeni po uzoru na njih, ali nijedan im nije parirao dimenzijama. Pretežni smještaj unutar gradova i nastanjenih područja te ograničenost konfiguracijom tla i uglavnom malim trgovima bila je otežana okolnost za domaće majstore. Financijske mogućnosti, želje naručitelja i osobine ljudi i društva također su bile smjernice k oblikovanju benediktinskih sklopova. Ograničenost s više strana i omeđenost stranim utjecajima izrodile su zdanja karakteristična za istočnojadransku obalu. Na Jadranu možemo izdvojiti dva veća centra odakle se šire impulsi prema otoku Krku, a to su gradovi Zadar i Osor. Osor koji je zasigurno imao izravne veze s pompozijanskim redovnicima (a time i sa suvremenim europskim shvaćanjima) bio je polazište crkvene reforme na istočnojadranskoj obali. Osorski su opati postavljani za splitske i trogirske biskupe čime se „ kupovao“ teritorijalni utjecaj reformiranih benediktinaca. Iako u početku nije bilo izravnih dodira Osora i Krka, oni su uspostavljeni zadarskim i rapskim posredstvom. Zadar je zapravo bio glavni nositelj utjecaja na krčku sakralnu arhitekturu. Godine 1154. postaje nadbiskupija čime mu je omogućen još jači prodor kao i organiziranje crkvenog života na otoku. Novi su uplivi vidljivi u trobrodnom i troapsidalnom crkvenom prostoru, izduljenom benediktinskom koru, oblikovanju dekora (npr. srcolike palmetice u Sv. Mihovilu), ali i titularima crkava koje, doduše nisu opatijske, ali se pretpostavlja da su se nalazile u posjedu benediktinaca (npr. Sv. Donat i Sv. Krševan). Krčki samostani nisu bili revolucionarni u arhitekturi, skulpturi ili slikarstvu, već su naprosto bili snažni intelektualni i kulturni sloj otočnog miljea. Samostanska zdanja i crkve predstavljale su spoj tradicijske gradnje i modernih nastojanja. Originalni oblici filtrirani su kroz regionalne varijante i mentalitet domaćeg društva. Ishod je bio karakterističan za provincijska središta, ali je u svojoj biti jasno isticao suvremena htijenja prožeta romaničkim elementima (dvozonski akantusovi kapiteli, mali prozori) koji su zaživjeli zahvaljujući benediktinskom redu. Posebnost Krka krije se u činjenici da je otok bio jako glagoljaško i protureformacijsko središte što je možebitni uzrok velikog broja benediktinskih samostana. Ono zbog čega se krčki samostani smatraju stupovima hrvatske pismenosti i glavnim nositeljima kulture jest njihova uloga čuvara narodnog jezika i glagoljičnog pisma. Pod samostanskim krovovima odzvanjala je pjesma na staroslavenskom, u knjižnicama se glagoljalo, a u skriptorijima se prepisivalo s latinskog na narodni jezik. Povezivanjem tih segmenata samostani su postali srce duhovne i materijalne kulture otoka i šire. Spoj zapadnoeuropskih strujanja, orijentalnih detalja i regionalnih dostignuća dao je otoku specifične oblike koji su se odrazili u gradnji i organizaciji samostanskih kompleksa.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
009-0000000-3434 - Srednjovjekovna skulptura i slikarstvo Hrvatskog primorja (Vicelja-Matijašić, Marina, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Rijeka
Profili:
Marina Vicelja Matijašić
(mentor)