Pregled bibliografske jedinice broj: 416539
Duns Škot i Juraj Dragišić o odnosu anđela i mjesta
Duns Škot i Juraj Dragišić o odnosu anđela i mjesta // Mediteranski korijeni filozofije 3 / Brčić, Marita ; Matijević, Mira (ur.).
Zagreb : Split: Hrvatsko filozofsko društvo ; Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2009. str. 29-29 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 416539 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Duns Škot i Juraj Dragišić o odnosu anđela i mjesta
(Duns Scott and Juraj Dragišić about palaces and angels)
Autori
Ćurko, Bruno
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Mediteranski korijeni filozofije 3
/ Brčić, Marita ; Matijević, Mira - Zagreb : Split : Hrvatsko filozofsko društvo ; Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2009, 29-29
ISBN
978-953-164-132-3
Skup
Mediteranski korijeni filozofije 3
Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 26.03.2009. - 28.03.2009
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Duns Škot; Juraj Dragišić; anđeli; mjesto
(Duns Scott; Juraj Dragišić; angels; place)
Sažetak
Premda Juraj Dragišić nigdje izravno ne upućuje na Duns Škota kad razmatra temu o odnosu mjesta i anđela, primjereno je usporediti njihova gledišta o tom pitanju. Duns Škot o odnosu mjesta i anđela raspravlja u Ordinatio II (oko 1300-1305) i Lectura in librum secundum sententiarum, (oko 1300 - 1304). On tvrdi kako je Bog mogao stvoriti anđele neovisno o stvaranju tjelesninā ili izvan fizičkog svijeta. Njegova temeljna tvrdnja glasi: » Ipak, u anđelu postoji pasivna potencija, po kojoj on može biti u mjestu.« Pritom, Škot ostavlja tri mogućnosti kako se pasivna potencija (potentia passiva) anđela utemeljuje u redu postojanja: neposredno u supstanciji anđela ili u njoj ukoliko je ograničena narav koja aktualno postoji ili u nečemu što je izvanjsko anđelu. Juraj Dragišić u devetoj knjizi De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus (Florentiae, 1489), u šestom poglavlju » Quo pacto angelus sit in loco fit nova et acuta vestigatio« , posebno raspravlja o tomu kako anđeo može biti u mjestu. Pritom polazi od tvrdnje: » Ništa nije u mjestu aktualno osim tijela.« (Nil enim est in loco actu nisi illud sit corpus.) Kako onda anđeo može biti u mjestu? Dragišić slijedi tezu sv. Tome Akvinskog da anđeo to može i čini » primjenom svoje snage na mjesto« (per applicationem virtutis eius ad locum) i na taj je način prisutan tijelu. Promotreno sa strane tijela, vrijedi: » Nijedno tijelo ne može niti održati niti uništiti duh.« (Nullum namque corpus aut conservare aut destruere spiritum potest.) Anđeli stoga ne teže biti u mjestu – ni prirodno ni nasilno. Ugledajući se na Sv. Tomu Akvinskog, Dragišić dakle obrazlaže tvrdnju da je anđeo u mjestu primjenom vlastite snage na to mjesto, dok Duns Škot uvodi pojam pasivne potencije, po kojoj anđeo može biti u mjestu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
POVEZANOST RADA
Projekti:
191-1911112-1092 - Boškovićeva Theoria philosophiae naturalis i hrvatske filozofske tradicije (Martinović, Ivica, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Institut za filozofiju, Zagreb
Profili:
Bruno Ćurko
(autor)