Naslov
Franjevci i Cetina u srednjem vijeku
(Franciscans and Cetina in the Middle Ages)

Autori
Botica, Ivan

Izvornik
Hrvatski

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2008

Ključne riječi
Franjevci; Bosanska vikarija; Cetinska kustodija; samostan sv. Marije u Cetini; Nelipčići; Sinj (Vsinj)
(Franciscans; Bosnian vicary; Custody of Cetina; monastery of St. Mary in Cetina; Nelipcicis; Sinj (Vsinj))

Sažetak
Rad je nastao u promišljanju da bi franjevci mogli biti jedna od rijetkih preživjelih "relikvija" srednjega vijeka u kontinentalnoj Dalmaciji, jezgri hrvatskoga srednjovjekovlja, kraju koji je najintenzivniji kulturni i demografski diskontinuitet u tisućljetnoj hrvatskoj prošlosti doživio na prijelazu iz kasnoga srednjovjekovlja u rano novovjekovlje. Razloga tomu ima napretek: ponajprije, franjevci su u dalmatinskom zaobalju prisutni od 14. stoljeća ; potom, riječ je o franjevcima Bosanske vikarije koji su opservantsku karizmu prenijeli na svoju sljednicu u dalmatinskom zaobalju, na Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja ; konačno, većina je današnjih franjevačkih samostana, bez obzira na već spomenuti diskontinuitet koji je izbrisao sve srednjovjekovne samostane osim Visovca, ipak na tragu ubikacije gotovo svih srednjovjekovnih franjevačkih samostana (izuzetak je Skradin i Klis). U prvom dijelu rada propituju se tragovi srednjovjekovnih franjevaca u dalmatinskom zaobalju. Najveći je dio rada koncentriran oko života i djelovanja franjevačkog samostana sv. Marije u podgrađu Cetini pod gradom Sinjem (Vsinjem). Taj je samostan tijekom 15. stoljeća bio središtem Cetinske kustodije u Bosanskoj vikariji. Samostan je nastao svega desetak godina nakon što su Nelipčići izgubili gotovo cjelokupnu djedovinu i uz kraljev blagoslov pristigli cetinsko kneštvo. Samostan je osnovan uz njihovu potporu, nalazio se pod njihovim patronatom, legitimirao je njihovu prisutnost i vlast u cetinskom kraju, širio je ugled njihova roda na okolne krajeve te je na taj način posvema slijedio primjer drugih franjevačkih samostana koji su se koncentrirali uz hrvatske velikaške rodove (Bribir, Krbava, Modruš, Krupa, Greben, Glaž, Otok itd.). Samostan je, dakle, materijalno uvijek potpomagan od gospodara cetinskoga kneštva (poglavito Nelipčića, a kasnije i od Talovaca) te su gotovo sigurno do 1438. godine u njemu zajedno živjeli i konventualci i opservanti. Samostan je počeo je ubrzano propadati s turskim upadima u cetinski kraj u drugoj polovici 15. stoljeća te se ugasio s turskim zauzećem Sinja početkom 16. stoljeća. Rad također donosi, kronološki i sadržajno, popis "subraće" i "slučajnih prolaznika" kroz srednjovjekovni cetinski samostan. Na kraju govori o "ostatcima ostataka" samostanskoga inventara: o latiničkim i ćiriličkim listinama koje se čuvaju po samostanima Hrvatskoga primorja i u Sloveniji te o "madridskoj" Bibliji iz 15. stoljeća kojoj je na 616. stranici upisano da "pripada samostanu sv. Marije u Cetini" (haec Biblia est Sancte Marie de Cetina fratrum vicarie Bosne). Ta je Biblija, nakon pet stoljeća, 2007. godine ponovno stigla u fotokopiji na police sinjskoga franjevačkoga samostana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA