Naslov
Učinkovitost salvage radioterapije u bolesnika sa rakom prostate
(Efficacy salvage radiotherapy in patients with prostatic carcinoma)

Autori
Solarić, Mladen ; Herceg, Tonko ; Šamija, Mirko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Zbornik radova 4. Hrvatskog onkološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem / Šamija, Mirko - Zagreb, 2008, 118-119

Skup
4. Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 23.04.2008. - 26.04.2008

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
salvage radioterapija; karcinom prostate
(salvage rediotherapy; prostate cancer)

Sažetak
Cilj. Prikaz primjene i ocjena učinkovitosti spasilačke ili salvage poslijeoperacijske radioterapije u bolesnika s rakom prostate tijekom petogodišnjeg razdoblja. Metoda. Podaci su prikupljeni iz kartona zračenja bolesnika liječenih salvage radioterapijom u razdoblju od 2002. do 2006. godine te iz računalne baze podataka Klinike za tumore (wMIS informacijski sustav). Rezultati. U razdoblju od 2002. do 2006. primjenom salvage zračenja liječeno je 104 bolesnika s rakom prostate. U 39% bolesnika radilo se o biokemijskom recidivu nakon prostatektomije, a u ostalih o postoperativno kontinuirano većim vrijednostima PSA od 0, 2 ng/ml (ostatna bolest). Medijan dobi zračenih bolesnika iznosio je 67 godina (raspon 50 – 82 godine). U 10, 75% bolesnika su pri kirurškom liječenju nađene metastaze u zdjelične limfne čvorove, u 48, 91% bolesnika tumor proširen van prostate, a u 23, 08% bolesnika tumorski pozitivan resekcijski rub. U 74, 49% bolesnika se radilo o srednje diferenciranom adenokarcinomu (Gleasonov zbroj 5 – 7). Medijan razdoblja od kirurškog liječenja do početka zračenja je iznosio 17, 6 mjeseci (raspon 1, 4 – 102, 6 mjeseci), a medijan vrijednosti PSA prije početaka zračenja 1, 76 ng/ml (raspon 0 – 21, 3 ng/ml). 3-dimenzijska konformalna radioterapija je provedena u 38, 46% bolesnika (svi liječeni nakon 1. studenog 2005.). Ciljni volumen je uključio samo ležište prostate i sjemenskih mjehurića u 87, 5 % zračenih, do su u ostalih 13 bolesnika zračeni i zdjelični limfni čvorovi. Medijan doze na ležište prostate i sjemenskih mjehurića iznosio je 66 Gy (raspon 64 – 76 Gy). Tijekom zračenja 17, 31% bolesnika je primalo hormonsku terapiju. Rane komplikacije od strane debelog i ravnog crijeva zabilježene su u 30, 77%, a genitourinarne komplikacije u 23, 08% bolesnika. Vrijednost PSA po završetku zračenja je bila poznata u 67, 31% bolesnika. Povoljan učinak zračenja sa sniženjem vrijednosti PSA je utvrđen u 82, 86% bolesnika. Praćenje je obuhvaćeno 70, 19% bolesnika, a medijan praćenja je iznosio 15, 9 mjeseci (raspon 3, 9 – 59, 9 mjeseci). Na kraju praćenje vrijednosti PSA 0, 2 ng/ml ili manje, a bez istodobne hormonske terapije, zabilježene su u 35, 61% bolesnika. U 9 bolesnika je zbog biokemijskog recidiva uvedena hormonska terapije te je biokemijska kontrola bolesti postignuta u ukupno 39 bolesnika (53, 42%). Klinički manifestan recidiv bolesti je zabilježen u 6 bolesnika (8, 22%) što je jednako pojavnosti novog primarnog malignog tumora. Zaključak. Unatoč relativno nepovoljim prognostičkim pokazateljima zračenjem smo postigli odgovor u preko 80% bolesnika uz malu učestalost ranih komplikacija, dok se dugotrajna biokemijska kontrola bolesti bilježi u preko 1/3 bolesnika bez dodatne hormonske terapije. Zabilježena je mala pojavnost klinički manifestnog recidiva, no relativno velika učestalost pojave nove primarne maligne neoplazme.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA