Naslov
ELEKTROFIZIOLOŠKI PREDSKAZATELJI UČINKOVITOSTI PROPAFENONA U PREVENCIJI KRUŽNE ATRIOVENTRIKULARNE NODUSNE I ORTODROMNE ATRIOVENTRIKULARNE TAHIKARDIJE
(Electrophysiological factors of prediction of efficacy of prophaphenone in the prevention of reentry AV nodal and orthodromic AV tachycardia)

Autori
Pintarić, Hrvoje

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
21.12

Godina
2007

Stranica
114

Mentor
Petrač, Dubravko

Ključne riječi
kardijalna aritmija; propafenon; AV tahikardija
(arrhythmia; prophaphenone; AV tachycardia)

Sažetak
Propafenon je antiaritmik svrstan u skupinu Ic klasifikacije prema Williamsu, modificirane prema Harrisonu, koji ima vrlo široku primjenu u prevenciji supraventrikularnih tahikarija, a u liječenje se uvodi na dva načina: empirijski ili na temelju elektrofiziološkog ispitivanja srca. U ovoj smo prospektivnoj, randomiziranoj studiji analizirali elektrofiziološke utjecaje intraven¬ ski primijenjenog proprafenona te učinkovitost u peroralnoj primjeni na prevenciju kružne AV nodusne tahikardije i kružne ortodromne AV trahikardije. Elektrofiziološki utjecaj intravenski primijenjenog propafenona evaluiran je u 37 bolesnika sa kružnom AV nodusnom tahikardijom (Skupina I) te 33 bolesnika s kružnom orto-dromnom AV tahikardijom (Skupina II). Tijekom praćenja 4 su bolesnika (2 iz Skupine I i dva iz Skupine II) ispala iz praćenja. Nakon učinjene elektrofiziološke pretrage te intravenske primjene propafenona, uočeno je da propafenon nije imao utjecaja na frekvenciju srca bolesnika Skupine I, no statistički je signifikantno produžio PA, AH i HV intervale provođenja. Značajno su produženi efektivni refrakterni periodi desnog atrija, desnog ventrikula, AV čvora (u anterogradnom i retrogradnom smjeru). Kod bolesnika Skupine II propafenon je signifikantno produžio PA, AH i HV intervale, a također nije značajno utjecao na frekvenciju sinusnog ritma. U bolesnika Skupine II značajno su produljeni efektivni refrakterni periodi desnog atrija te akcesornih putova, kako anterogradno, tako i retrogradno. Produljenje efektivnog refrakternog perioda desnog ventrikula nije imalo statističku značajnost. U 8 od 37 bolesnika Skupine I (21, 62%) te u 12 od 33 bolesnika skupine II (36, 36%) propafenon je izazvao kompletan VA blok, dok je kod preostalih bolesnika značajno produljio ciklus VA bloka. Tijekom elektrofiziološkog ispitivanja intravenski primijenjen propafenon prekinuo je izazvanu tahikardiju kod 28 od 37 bolesnika (75, 67%) Skupine I te u 29 od 33 (87, 87%) bolesnika Skupine II. Od ukupnog broja ispitanika propafenonom je tahikardija prekinuta u 57 od 70 bolesnika (81, 43%). U 25 od 37 bolesnika (67, 56%) Skupine I te 22 od 33 bolesnika (66, 66%) Skupine II, tahikardija se nakon intravenske primjene propafenona više nije mogla izazvati. Tahikardiju nije bilo moguće ponovno izazvati kod 47 od 70 bolesnika (67, 14%) uključenih u ispitivanje. U obje skupine propafenon je značajno promijenio karakteristike izazvane tahikardije (statistički je značajno produljio ciklus tahikardije). Prije početka praćenja obje su skupine bile podijeljene u 3 podskupine u odnosu na mogućnost izazivanja tahikardije nakon intravenske primjene propafenona. U podskupinama a i b obje skupine tahikardiju nije bilo moguće izazvati, no u podskupinama a propafenon je izazvao kompletan VA blok. S druge strane u podskupinama b nije došlo do razvoja kompletnog VA bloka. U podskupinama c tahikardija se i nakon intravenske primjene propafenona mogla izazvati. Bolesnicima iz podskupina Ia, Ib, IIa i IIb preporučio se propafenon u trajnoj peroralnoj primjeni, dok se bolesnicima podskupina Ic i IIc za daljnju profilaksu preporučio drugi lijek. Nakon 12 mjeseci praćenja u podskupini Ia niti jedan od 8 bolesnika nije imao simptomatskih tahikardija i svi su nastavili uzimati propafenon. U podskupini IIa jedan od dvanaest bolesnika imao je simptomatske tahikardije te je prekinuo uzimati propafenon. U podskupini Ib 5 od 6 bolesnika te u podskupini IIb 2 od 8 bolesnika imali su uz liječenje propafenonom i dalje učestale simptomatske tahikardije te je propafenon morao biti isključen iz daljnjeg liječenja. Bolesnici Podskupina Ia i IIa imali su statistički značajno manju učestalost pojave tahikardija za vrijeme praćenja, u odnosu na bolesnike podskupina Ib i IIb (P = 0, 0384). 11 od 16 bolesnika Podskupine Ib nastavilo je uzimati propafenon i nakon perioda praćenja, obzirom da nisu imali simptomatskih tahikardija. Ovi su bolesnici, u usporedbi s preostalih 5 od 16 bolesnika iste podskupine koji su uz lijek imali simptomatske tahikardije, tijekom elektrofiziološkog ispitivanja prije intravenske primjene propafenona imali statistički značajno kraću zonu tahikardije (medijan 14 ms, od 15 do 16 ms u odnosu na medijan 79 ms, od 50 do 180 ms, P = 0, 0083). Tijekom praćenja, bolesnici su uz peroralnu terapiju propafenonom imali rijetke nuspojave, bile su blažeg intenziteta te niti jedan od njih nije morao prekinuti liječenje propafenonom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA