Naslov
Jezik književnosti i jezik novinarstva na predlošcima književnih i novinarskih tekstova Miljenka Jergovića
(Language of literature and lanugage of journalism based on literary and journalistic texts written by Miljenko Jergović)

Autori
Udier, Sanda Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.06

Godina
2007

Stranica
257

Mentor
Silić, Josip

Ključne riječi
standardni jezik; jezik književnosti; jezik publicistike; norma; jezik sui generis; funkcionalni stil
(standard language; language of literature; norm; functional style; publicist writing; lanugage sui generis)

Sažetak
Teza je ovoga rada da je jezik književnosti autonoman vid jezika, a ne funkcionalni stil standardnoga jezika. Teza je dokazana usporedbom jezika književnosti s jezikom publicistike koji je izabran kao primjer jezika funkcionalnoga stila. Obilježja i odnos jezika književnosti i publicistike proučeni su predlošku tekstova Miljenka Jergovića jer su oni izvor primjerene građe za takvo istraživanje. Jezik je književnosti fikcionalan za razliku od ostalih vidova jezika u kojima je fakcionalan. U tekstovima je funkcionalnih stilova jezik upotrijebljen pragmatično dok uloga jezika književnosti nije pragmatična, nego umjetnička i estetska. Jeziku književnosti standardnost nije uvjet kao što jest jeziku u funkcionalnim stilovima. Književna djela pisana su autorskim jezikom koji može i ne mora biti nalik standardnomu jeziku. U književnosti su svi vidovi jezika ravnopravni, za razliku od funkcionalnih stilova koji su usmjereni na standardnojezičnu normativnost. Jezik književnosti nije stvaran jezik nego apstrakcija jezičnoga sustava stvarnoga jezika i njegova umjetnička preradba. Jezici funkcionalnih stilova teže stilskoj neutralnosti. Jezik publicistike, kao i jezik književnosti, ima autorska obilježja, metaforičan je i ekspresivan, no ta su obilježja fakcionalna i uvjetovana standardnojezičnom normom, dok su u jeziku književnosti fikcionalna i ne ovise o normi. Tekstovi funkcionalnih stilova obnašaju praktične uloge u životu, za razliku od književnih tekstova koji imaju umjetnički i estetski karakter. Jezik je u funkcionalnim stilovima medij kojim se posreduju obavijesti s određenom ulogom. U književnosti jezik nije medij nego predmet umjetničke obrade i strukturni dio umjetničke cjeline. Jezik publicistike dio je novinarskoga funkcionalnoga stila standardnoga jezika i norma je za njega obavezna. Jezik književnosti ne podliježe ograničenjima standardnoga jezika nego prerađuje ukupnost jezičnoga sustava. Jezik književnosti može i ne mora biti sličan standardnome jeziku, ovisno o stvaralačkim potrebama i tvorbenim zakonitostima konkretnoga djela. Jezik književnosti nije stvaran jezik nego izvoran, prethodno neverificiran umjetnički konstrukt. I jezik publicistike i jezik književnosti su metaforični. U publicističkim su tekstovima zastupljene logičke figure, a u jeziku književnosti tropi, figure misli, figure riječi i sintaktičke figure ključne za strukturiranje semantike teksta. Jezik književnosti raslojeniji je od jezika publicistike. Razlika nije samo u stupnju, već i u vrsti raslojenosti. Premda autorski, jezik publicistike ograničen je standardom i nestandardni su elementi u njemu odstupanja od norme u funkciji izražajnoga karaktera teksta. U jeziku književnosti ravnopravan status imaju standardni i svi drugi idiomi jezičnoga sustava. Jezik se književnosti proizvodi na temelju tih idioma te konkretnih stvaralačkih potreba. Razlike potvrđuju tezu da jezik književnosti nije funkcionalni stil standardnoga jezika, već jezik sui generis.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA