ࡱ> 9 Dbjbj_D[lzzzzzzz$ ,% """"""$ 1Fz Fzz  Jz z   zz  p:X T  0% $j XzzzzPACIJENTICE S DRUGIM ANKSIOZNIM POREMEAJIMA U HOMOGENOJ GRUPI }ENA OBOLJELIH OD PTSP-a VESNA KEKEZ, DOLORES BRITVI Regionalni centar za psihotraumu, Klinika za psihijatriju, KBC Split. S obzirom na regresivne fenomene koji se javljaju u dugotrajnim homogenim grupama oboljelih od PTSP-a pokuaali smo u jednogodianju grupu ~ena oboljelih od PTSP-a uvesti dvije pacijentice koje se lije e od anksioznih poremeaja. Iako se u samom po etku inilo da e novopridoali lanovi biti prihvaeni, nakon dva mjeseca postale su drop-out. etiri lanice oboljele od PTSP-a stvorile su vrstu subgrupu i nisu prihvatile pacijentice koje nisu imale ovaj poremeaj iako je jedna od njih bila tijekom rata kao maloljetnica prognana, a i suprug joj je sudjelovao u postrojbama HV. Odbijale su prihvatiti teme o svakodnevnom obiteljskom i civilnom ~ivotu. Uzrok ovom fenomenu vidimo u osobitostima grupe oboljelih od PTSP-a koji pokazuju zna ajke teakih pacijenata u grupi s primitivnim obrambenim mehanizmima, stoga teako prihvaaju druge lanove osobito ako nemaju ratnog iskustva. Naae iskustvo upuuje na potrebu da pacijenti s drugim anskioznim poremeajem budu brojniji negoli oboljeli od PTSP-a kako bi se sprije ila pojava drop-outa. Klju ne rije i:PTSP, ~ene, grupna psihoterapija. Adresa za dopisivanje: Doc.dr.sc.Dolores Britvi, dr.med. Regionalni centar za psihotraumu, Split Klinika za psihijatriju, KBC SPLIT `oltanska 1 21 000 Split UVOD Traumati ni dogaaji vrlo su esto popraeni ugro~enoau ~ivota ili tjelesne cjelovitosti, odnosno bliskim osobnim susretima s nasiljem i smru. Izrazito obilje~je traumati nog do~ivljaja mo je da izazove bespomonost i smrtni strah (1). Kao jedan od na ina reagiranja organizma na sna~nu psihotraumu kod manjeg broja izlo~enih razvija se PTSP. Oboljeli od PTSP-a pokazuju zna ajke teakih pacijenata i njihovo je lije enje slo~en proces. Pod teakim pacijentima podrazumijevamo osobe koje koriste primitivne obrambene mehanizme, iji je self jako ranjiv, nezreo, objektni odnosi su patoloaki, a kontakt sa stvarnoau labilan. Traumatizirani ljudi do~ivljavaju oateenja u osnovnim strukturama selfa, gube povjerenje u sebe, u ostale ljude, a osobni identitet stvoren prije traume esto mo~e biti nepovratno razoren. Njihova sposobnost za bliskost je naruaena, a bijes koji osjeaju omoguava im da druge dr~e na sigurnoj udaljenosti, a sami se razdiru osjeajima krivnje, straha i nepovjerenja. Niz autora predla~e razli ite modele i integrativne pristupe u lije enju oboljelih od PTSP-a. Obi no se ciljevi postavljeni u lije enju psihotraumatiziranih ostvaruju koristei dva osnovna modela u terapiji PTSP: psihofarmakoterapijski i psihoterapijski (individualni ili grupni pristup)(2). Neki autori, npr: Foy et al. (2001) predla~u grupne modele za tretiranje traumatiziranih osoba u vidu suport grupa, kognitivno- bihevioralnih i psihodinamskih grupa (3). Grupna psihoterapija primjenjuje se za ~rtve prirodnih katastrofa, incesta, silovanja, bra nih tortura, koncentracijskih logora i ratnih trauma (4). Grupne psihoterapije variraju u ovisnosti o trajanju grupe (vremenski ograni ena nasuprot neograni enoj) i grupnom sastavu (homogene i heterogene). Glavno je pravilo svake terapije da terapijska situacija bude sigurno mjesto, ato ima naro itu va~nost. Sigurnost u homogenoj grupi mo~e biti postignuta zbog prisutnosti osoba na grupi koje su pro~ivjele sli na traumatska iskustva. U homogenim grupama oboljeli od PTSP-a i ostali lanovi sli nih iskustava dijele traumatska iskustva ato izaziva osjea pripadnosti i prihvaenosti. Voditelj i grupa omoguavaju pacijentu prevladavanje osjeaja bespomonosti dajui mu osjeaj sigurnosti (5). Homogenost grupe olakaava identifikaciju i povezivanje meu lanovima, aktivira asocijacije i oslobaa uspomene. Meutim, u homogenim grupama integracije se zbivaju na povranijoj razini, manje su mogunosti za testiranje realiteta i istra~ivanje odnosa te se onemoguava prorada agresije (6). Stoga je va~no vremenski ograni iti homogene grupe. Vremenski ograni ena homogena grupna terapije idealna je za bolni ke programe, gdje pacijenti tek po inju raditi na posljedicama traume i razbijanju izolacije u atmosferi prihvaenosti od sebi sli nih (7). Vremenski neograni ena grupna terapija homogenih pacijenata omoguava promjene putem identifikacije i analiziranja obrazaca ponaaanja, ali se mora ukazati na va~nost razrjeaavanja ovisni ke i regresivne pozicije u dugotrajnoj terapiji i podr~avanju pacijenta u postizanju neovisnosti (2). Britvi (2006.) navodi da se regresivno ponaaanje esto o itovalo u grupnom radu kroz velika o ekivanja od terapeuta (2). Takoer, u neograni enim homogenim grupama ukoliko se postigne rast kod pacijenta mo~e doi do otpora u vidu straha od gubitka identiteta i straha od udaljenosti od svog traumatskog iskustva i percepcije drugih lanova kao traumatiziranih osoba (7). Nicholas i Farr (1999.) smatraju da nije dovoljno ~rtvu traume tretirati u homogenoj grupi neograni enog trajanja. Smatraju da se za maksimalnu efikasnost tretmana faktori koji su uzrokovali i zadr~avaju traumu moraju biti razraeni u interakciji sa netraumatiziranim osobama koji imaju pasivan odnos prema traumi. Izlaganje sigurnom terapijskom okru~enju netraumatiziranih osoba mo~e za ~rtvu predstavljati nove mogunosti, stvoriti nadu, rast i omoguiti rad na iskrivljenim transferima koji su povezani s traumom (reference). Stoga u nastavku lije enja psihotraumatiziranih osoba grupnom terapijom va~no je uvesti pacijente s drugim dijagnozama, odnosno stvoriti heterogenu grupu. Meutim iako se smatra (Nicholas i Farr 1999.) da je najefikasniji tretman ~rtava traume u heterogenim grupama, postoje slu ajevi kada to nije tako (reference). Kada je pacijentov kapacitet za povjerenje tako nizak da svaku interakciju do~ivljava na gotovo fobi an na in ili kada trauma izazove ozbiljnu paranoidnost, najsigurnija mogua atmosfera, s pacijentovog glediata, je u homogenim grupama. Takoer za neke pojedince iji je PTSP unato  najboljim namjerama tako slabo razrijeaen da se simptomi lako pojavljuju i pacijent se lako retraumatizira, pripadnost takvog pacijenta heterogenoj grupi mo~e imati razorni utjecaj na itavu grupu (7). CILJ Uklju ivanjem neurotskih pacijentica u grupu ~ena oboljelih od PTSP-a nastojali smo prevladati regresivnu poziciju ~ena oboljelih od PTSP-a, umanjiti naglasak na ratne traume koje su ispitanice proraivale tijekom programa dnevne bolnice, diferencirati nove stresne ~ivotne situacije od trauma pro~ivljenih u ratu, te na taj na in omoguiti grupi da prijee u zreliju fazu razvoja stvarajui povoljno ozra je za osamostaljivanje lanova. ISPITANICI I METODE Tijekom rada u Regionalnom centru za psihotraumu uo ili smo da se za pomo javlja sve vei broj ~ena koje su sudjelovale u ratu. To su bile ~ene koje su zajedno sa svojim suborcima bile na prvoj crti bojianice ravnopravno izvraavajui svoje du~nosti kao vojnici, kao i ~ene koje su bile bolni arke, medicinske sestre ili lije nice na terenu. Formirajui grupu ~ena oboljelih od PTSP-a zapo eli smo njihovo lije enje u sklopu dnevne bolnice Regionalnog centra za psihotraumu u Splitu u vremenski ograni enom trajanju od oko godinu dana. Grupa se sastojala od sedam ~ena koje su razvile karakteristi ne simptome, kao odgovor na traumatske dogaaje za vrijeme rata, koje se po DSM IV svrstavaju u dijagnosti ke kriterije Posttraumatskog stresnog poremeaja. Dnevna bolnica je obuhvaala terapijsku zajednicu, psihoedukacijsku grupu i grupu za proradu traume, gdje su bila uklju ena tri terapeuta. Po etak rada grupe bio je svibanj 2005. god. Nakon zavraetka programa dnevne bolnice pacijenticama je predlo~ena grupna psihoterapija analiti kog tipa s jednim psihoterapeutom. Tri ispitanice nisu htjele nastaviti lije enje. Jedna je putovala iz udaljenog mjesta i bila je loaijeg materijalnog statusa, druga je zbog poznavanja dvije lanice iz grupe i neproraenih odnosa s njima imala otpor u proradi traume i nije izgradila povjerenje u grupu, a trea je osjeala da joj grupa ne mo~e pomoi i nije bila motivirana. Po etak grupe prihvatile su etiri ispitanice i grupa je po ela s radom u o~ujku 2006. god. Grupni sastanci odr~avali su se jednom tjedno u trajanju od 90 minuta u prostorima Regionalnog centra za psihotraumu. Seanse su po ele s estim izostancima pojedinih lanica i njihovim neredovitim dolascima. Zbog straha od raspada grupe i terapeutove potrebe i ~elje da se ato prije uvedu novi lanovi koji se ne lije e od PTSP-a, u grupu se uklju uju dvije ispitanice po etkom svibnja 2006. god. OPIS LANOVA GRUPE Oboljele od PTSP-a: Ana je razvedena, majka dva sina. U braku je do~ivljavala fizi ko i psihi ko zlostavljanje od supruga kao nastavak zlostavljanja od majke u djetinjstvu. Njezin odlazak u rat i ulazak u brak bio je pokuaaj bijega od obiteljske situacije i pokuaaj razrjeaenja transgeneracijskog prijenosa (majka je kao beba ostala bez oca kojeg su u Drugom svjetskom ratu ubili etnici). U grupnim seansama najlakae izra~ava agresiju i ljutnju i lako ulazi u verbalne duele s ostalim lanicama. esto u nemogunosti kontrole ljutnje  pobjegne u pla . Tijekom grupnog rada lako je zauzimala ulogu ~rtve i bila okupirana loaim odnosom s majkom od ijeg se utjecaja ne mo~e distancirati, bivaim suprugom koji joj i dalje prijeti te odgojem djece. Ima poteakoa u odgoju sina koji je po ponaaanju podsjea na bivaeg supruga. Ines je udata i ima etvero djece. Najstarija je od troje ~enske djece u obitelji. Njeni su roditelji patili ato nemaju sina. Zavraila je osnovnu akolu. U HV se uklju ila nakon sestre koja je preuzela ulogu  sina u obitelji i koja se od po etka ratnih zbivanja uklju ila u HV. Na terenu je upoznala supruga. esto je bila izlo~ena granatiranju i osjeala intenzivan strah. Izra~ava zadovoljstvo brakom i nudi sliku supruga kao sna~nog, bri~nog i zaatitni ki usmjerenog. }ali se na este vrtoglavice koje joj se pojavljuju iznenada i boji se da je  ne zateknu u vo~nji ili kada je sama sa djecom. Napravila je brojne pretrage (neuroloake) koje nisu pokazale nikakva odstupanja te je na kraju upuena psihijatru. Nikolina je neudata, nema djece i ~ivi sama. Ima 50 godina. Vlasnica je knjigovodstvenog servisa u kui u kojoj ~ivi i okupirana je poslom. Godinama nije bila na godianjem odmoru ili imala slobodan dan. Klijenti bi je zvali u svako doba dana i na grupi joj je znao zvoniti mobitel. Dugo vremena je trebalo da ostavi sat i po, dok traje grupa, samo za sebe. Ima brata za kojega je jako vezana i njegovu djecu smatra svojom. Najstarija je u grupi i esto se nudi kao  velika majka te iznosi po~rtvovni stav u odnosu na obitelj, klijente, prijatelje i lanove grupe. Kada je bila djevoj ica od etiri godine njena je majka teako oboljela i ona je odrastala uz stalnu zabrinutost za majku koja je svako malo bila hospitalizirana i koju je Nikolina njegovala trideset i pet godina, sve dok majka nije umrla. Njeni roditelji su tijekom Drugog svjetskog rata imali veliki broj stradalih u naju~oj obitelji. U pokuaaju da se separira od majke uklju uje se u HV kao tridesetpetogodianjakinja u diverzantskoj postrojbi. Od svih lanova grupe najbolje se nosi sa traumatskim iskustvima vjerojatno i stoga ato se u rat uklju ila u odrasloj i zreloj dobi. Mira je neudata i takoer ~ivi sama. Ima tri sestre i kao i Ines uklju ila se u HV zajedno sa svojom sestrom. Atraktivnog je izgleda i ima airoki krug povranih prijatelja, ali kada bi netko od njih pokuaao ostvariti emocionalnu vezu, ona bi se distancirala. I u grupi je distancirana, nerado govori o svojoj primarnoj obitelji i odnosima unutar nje, izra~ava se u frazama  tako mora biti ili  a ato ea , a katkad reagira kao da je ne smijemo pitati niata intimnije. Doima se hladno i kao da je oko sebe izgradila obrambeni zid. Bez uvida je u psiholoake faktore. Neredovito prisustvuje sastancima grupe. Oboljele od drugih anksioznih poremeaja: Silvana je zavraila viau ekonomsku akolu, nije zaposlena, udata je i ima jednog sina. Mu~ joj je djelatna vojna osoba, sudionik rata. Najstarije je dijete u obitelji, ima dva brata. Ona je odrasla na selu, a po etkom rata kao djevoj ica od 14-15 godina sa svojom je obitelji izbjegla u Split. Selo joj je bilo okupirano, a njena kua spaljena. Psihijatrijsku pomo je zatra~ila zbog povremenih poteakoa u gutanju hrane i straha od guaenja. Tanja je udana i ima dva sina. Nezadovoljna je brakom i ve dugo razmialja o razvodu, ali je neodlu na i nesigurna da bi ga pokrenula. Mu~a opisuje kao pasivnog, nesamostalnog i jako vezanog za roditelje. Donedavno su ~ivjeli s njegovim roditeljima i ona se esto sukobljavala sa svekrvom. Ima zavraenu viau akolu. Zaposlena je kao agentica u agenciji za prodaju nekretnina. Lije i se od anksiozno-depresivnog poremeaja. PRIKAZ DIJELOVA SEANSI Na grupi je prisutno svih aest lanica: Ana, Ines, Nikolina, Mira, Tanja i Silvana. Dvjema novim lanicama ovo je prva seansa. Nakon po etnog upoznavanja i davanja osnovnih podataka o sebi Silvana je Miru pitala je li joj drago ato je sama i ato nije udana. Mira je odgovorila kratko da je to tako i da ima problema u uspostavljanju bliskih veza sa suprotnim spolom. -Silvana  Ja bih nekada voljela biti sama. Imam maloga sina, a drugu bebu sam izgubila u sedmom mjesecu trudnoe. To me je aokiralo i straano sam podnijela, da to nije ispalo kako treba . -Ines:  Ja sam bila aokirana s treom trudnoom, nakon ato mi je mali imao pet mjeseci, pa onda sa etvrtom kada mi je mala imala 11 mjeseci. Onda mi sada kasni pa sam se sva uplaaila. Iako bi mi sada bilo lakae jer najmlae dijete mi ima pet i pol godina . Tanja i Silvana je pitaju da zaato ne stavi spiralu ili se zaatiti na druga iji na in. -Ines:  Ja bih ostala i sa spiralom trudna, ja se poljubim s mu~em i ostanem trudna (svi su se nasmijali), za tablete sam stara i tako... A i da sada ostanem trudna ne bi imala niata protiv kada bi bila ker. Bila sam jako sretna kada sam rodila ker . -Ana:  Ja sam bila jako razo arana kada sam rodila drugog sina, htjela sam ker. -Tanja:  Ja imam dva sina i mu~a koji je kao dijete i svakome moram od njih udovoljavati . -Mira:  To ti je kri~ ~ene i naa mentalitet, da ~ena mora stati kui i svakoga slu~iti . -Ja:  Silvana ima sina, Tanja dva sina, Ana isto , komentirala sam da svi imaju sinove,  A sada su nam u ~enskoj grupi doale dvije ~enske lanice . Onda su Ana i Ines komentirale da je njima dra~e biti u druatvu muakaraca i da su se u ratu puno bolje slagale sa muakarcima u brigadi, a Ines je joa komentirala da je jedno vrijeme prije rata radila u Jugoplastici, gdje je bila okru~ena samo sa ~enama i da su sve bile kao  kokoai i samo su ogovarale. Slijedea seansa je trea seansa po redu dvjema novim lanicama na kojoj su prisutne sve lanice osim Nikoline. - Tanja se obraa Ani s pitanjem zaato se razvela. A Ana joj po ne pri ati svoju pri u o mu~u zlostavlja u i raspla e se. Ka~e da je napustila svoj stan sa dvoje male djece i da je bila kod nekih ljudi tri mjeseca, a onda ju je otac zvao da doe kod njih, a ona najradije ne bi iala ~ivjeti sa majkom. Majka joj se i dan-danas ne mo~e pomiriti ato je razvedena. -Ines:  Takvi su stariji ljudi . -Ana:  Nisu svi, sjeam se da je tvoja majka tada rekla da ne bi Ana otiala da joj je bilo dobro . -Tanja:  I moja majka bi to rekla. I ja bih davno prije otiala da sam imala gdje, pokupila djecu i otiala od mu~a, svekra i svekrve . -Silvana:  Meni je mu~ dobar, ali puno troai i naivan je. Plaa je samo njegova i troai puno na prijatelje i rate kredita od prijatelja kojima je jamac... u minusu je 10 000 kn. Njega nije niata briga. Ja imam dobru tetku koja mi sve kupuje i mu~ mi esto ka~e da posudim od tetke, a ja to ne ~elim. Pa sam mu jednom rekla da u ja ii kod svoje matere koja e me hraniti, a njega neka hrani njegova. Ionako sam ja bila stalno sama kui s djetetom dok je on bio na terenu . -Ana:  Pa ato bi ti htjela? Mora ii na teren, to mu je posao. Kako bi ina e zaradio plau?  , upitala je pomalo ljutito. -Silvana:  Znam ja to, ali njega nije briga ato sam ja kui i ato se moram sve sama brinuti o malome i ato nemam za kruh. Njega nije niata briga. Va~niji su mu prijatelji nego ja . -Ana: A kakvi su mu to prijatelji? Pa je li mu vrate taj novac? -Silvana:  Ma, to su mu prijatelji iz rata i vrate mu taj novac, meutim on nekad plaa mjesecima njihove kredite jer im je jamac i meni onda ka~e da nema novaca. A oni kojima on plaa su neradnici i znaju potroaiti novac na alkohol . -Ana:  Pa to su mu prijatelji iz rata, normalno da e im pomoi kada su u krizi. Ti to ne razumijea ato to zna i biti u ratu. Tada steknea prijatelja za cijeli ~ivot . -Ines:  Ja sam svoga mu~a upoznala u ratu, na terenu. I on ima prijatelje za koje bi sve u inio i meni je to normalno . -Silvana (ljutito):  A ato smo mu mi (sin i ja), niata. Za nas se ne bori, da prehrani obitelj . DISKUSIJA Rezultati klini kog promatranja pokazali su da etiri lanice oboljele od PTSP-a teako prihvaaju pacijente s drugim anksioznim poremeajima koje nisu imale ratno iskustvo ato je i dovelo do njihova drop-outa. Prva seansa novih lanova zapo ela sa  ~enskim temama, trudnoama, raanju, djeci, odnosu prema muakom i ~enskom dijetetu. lanovi su govorili o  roenju nove grupe i roenju nove  djece i kao da su tra~ile dijelove u kojima su sli ne i prihvatljive samim tim ato su sve lanice u grupi ~ene. I Ana i Ines su izrazile ~elju za ~enskim djetetom, ali isto tako su naglasile da se puno bolje osjeaju u muakom druatvu. Stare lanice bile su u otporu prema novim ~enskim lanicama i ukazivale su na porast anksioznosti njihovim dolaskom. Ovakva reakcija starih lanica bila je i poruka terapeutu da bi one viae htjele nove muake lanove u grupi nego ~enske. U treoj seansi novih lanova tema u grupi su bili muakarci i odnosi u braku. Silvana je svoga supruga do~ivjela kao osobu koja se ne bori za svoju obitelj omoguavajui obitelji materijalnu sigurnost, ato je kod nje izazivalo iste one osjeaja koje je imala za vrijeme progonstva kada je kao djevoj ica ostala bez doma i sredstava za ~ivot. aja.sudjelovala u u njoj tra~ila rjeaenje i hrabrost da svoj brak privede kraju. Meutim Vesna ima Po Klajnu osjeaj gubitka i depresivna reakcija kod prognanika se esto pretvarala u agresiju. Prognanici su u po etku agresivne impulse usmjeravali prema neprijatelju, ali tijekom vremena kako je neprijatelj bio nedostupan, njihova destruktivna agresija se premjeatala prema ostalim lanovima unutar prognani ke grupe ije su unutarnje razlike sve viae dolazile do izra~aja (5). Silvana je putem projektivne identifikacije projicirala agresivne i negativne osjeaje prema suprugu na lanice grupe, te su joj lanice grupe vratile na taj na in da se ona u grupi osjetila odba enom i druga ijom kao ato se osjeala i u odnosu na supruga. Svojim reakcijama je izazvala da i od grupe bude prognana. Nerazumijevanje od strane Ane i Ines i njihova sna~na reakcija na Silvanu ukazuje na identifikaciju sa njenim mu~em-ratnikom kao ato su i one bile ratnice i zauzimanje aktivnog sudjelovanja i  borbe , naspram Silvaninog pasivnog,  ~enskog i ovisnog ponaaanja o suprugu. I sama Silvana je imala traumatsko iskustvo koje je pro~ivjela tijekom rata kada je bila prestraaena, bespomona i prognana, ali u tom kratkom periodu ato je bila na grupi nije to otvorila. Nakon te seanse Silvana je izostala i naknadno se javila da ona ne bi viae dolazila u grupu. Tanju je zanimao razlog Aninog razvoda kao da je u njoj tra~ila rjeaenje i hrabrost da svoj brak privede kraju. Ona je joa jedno kratko vrijeme dolazila neredovito, pokuaala je sudjelovati u grupi sa svakodnevnim obiteljskim i bra nim problemima, meutim unato  pokuaajima terapeuta da je ostale lanice uklju e, nailazila je na neprihvaanje starih lanica koje su vodile este razgovore o situacijama iz rata i ostvarivanju svoga statusa (HRVI i mirovine). Autori navode da u po etnim fazama grupnog procesa oboljeli od PTSP kao da ne primjeuju ostale lanove nego samo meusobno komuniciraju ne obraajui pa~nju na druge, a na pokuaaje terapeuta da uklju i ostale lanove grupe reagiraju tako da ka~u da ih oni ne mogu razumjeti jer nisu proali ono ato su oni sami do~ivjeli u ratu (8). Tanja je nakon nekog vremena odustala od dolazaka na grupu. Dugo nakon njenog drop-outa saznaje se od njenog psihijatra da joj je mu~ druge nacionalnosti, ato do tada nije verbalizirala. Ta injenica, kao i njena nespremnost za raskid braka, vjerojatno je poja alo njeno nepovjerenje prema lanicama u grupi koje su jasno i otvoreno izra~avale agresiju i mr~nju prema  druga ijima od njih , ato je na taj na in i ubrzalo njezin odlazak iz grupe. Odustajanjem ovih dviju novih lanica nakon tog kratkog perioda ato su sudjelovale u grupi onemoguilo se formiranje osjeaja sigurnosti, procese davanja i primanja u grupi kao i primjeivanje i prihvaanje razlika izmeu sebe na manje agresivan na in ato se ina e razvija u zrelijoj grupi (8). Osobitosti grupe oboljelih od PTSP pokazuju zna ajke teakih, regresivnih i pasivnih pacijenata. Takvom grupom dominiraju primitivni obrambeni mehanizmi kao ato su regres, projekcija, rascjep, idealizacija i poniatenje. Obrasci ponaaanja i obrana odraz su regresivne pozicije koju razvijaju traumatizirani kao reakciju na traumatske dogaaje. Regresivna pozicija im omoguava neposredno izra~avanje impulsa i predstavlja povratak na ranije, manje zrele oblike zadovoljavanja potreba. Nakon po etnog nepovjerenja i brojnih projekcija pacijenti izmeu sebe razvijaju jaku koheziju i formiraju vrstu subgrupu, te u grupu ovoj fazi nerado primaju nove lanove (2). ZAKLJU AK etiri lanice oboljele od PTSP-a stvorile su vrstu subgrupu i nisu prihvatile pacijentice koje su s anksioznim poremeajem. Uzrok ovom fenomenu vidimo u osobitostima grupe oboljelih od PTSP-a, koje pokazuju zna ajke teakih pacijenata u grupi s primitivnim obrambenim mehanizmima. Naae iskustvo upuuje na potrebu da pacijenti s anksioznim poremeajem budu brojniji negoli oboljeli od PTSP-a kako bi se sprije ila pojava drop-outa. LITERATURA: 1. Lewis Herman, Trauma i oporavak, Zagreb 1996. 47-48. 2. Britvi D. Procjena u inkovitosti dinamski orijentirane grupne psihoterapije u lije enju ratnih veterana s kroni nim posttraumatskim stresnim poremeajem. Disertacija. Sveu iliate u Zagrebu Medicinski fakultet 2006. 3. Weinberg H, Nuttman-Shwartz O, Gilmore M. Trauma Groups: An Overview. Group Analysis 2005. 187-202. 4. Gregurek R i suradnici. Dijagnosti ke i terapijske smjernice za posttraumatski stresni poremeaj. Lije ni ki Vjesnik 2002. god.115-122. 5. Gregurek R, Klain E. Posttraumatski stresni poremeaj-hrvatska iskustva. Medicinska naklada Zagreb, 2000. god. 6. Furst W. Homogeneous versus heterogeneous Groups. Theory and Technique, 409-412. 7. Klein RH, Schermer VL. Group Psychotherapy for Psychological Trauma. Guilford Press 2000. god. Group Psychotherapy for Survivors of Sexual and Physical Abuse 170-187. 8. Gregurek R. : Countertransference Problems in the Treatment of a mixed Group of War Veterans and Female Partners of War Veterans. Croatian medical journal 1999. 493-497. F$6/p0|58"9H.HTHabei2i0jlmoFpdh@&dh dh@&`dh`FpDrrsZtuwx{{|}rhփX.t8<P dh@&`dh`dh b`ڰ  8<d2H.ַ5dhdh@&dh`5Ddh,1h. A!"#$% / 01h. A!"#$%  i8@8 NormalCJ_HaJmHsHtH@@@ Naslov 1$dh@&`CJaJ>@> Naslov 2$dh@&5CJ\aJ6A@6 Zadani font odlomkaXYX Karta dokumenta-D M CJOJQJ^JaJD[. !"&#"&"&"&"&"&"&"& "& "& "& "& "&k J$, 4];B+JRWD[Sy`u [ abeV :#8}>""+"Q%(,,./0223 445#6"7u77-889g:;;W<<>4??,@AA:BBBB{CF_FJIJLQRHURUmVWWWW W W W W WWWWWWWW2XX$YYY5ZZF[000 000 000000 0000 000000000000000000000000000000000000000000000000000 00000000000000000000000000000000000D^F$Fp 5D_abcdD`+.em3DELNTt#.m     o u PX[_Q_`kr~ c!n!.#@#Q%U%++,,2244$6(688N9R999;;AAtCxCCCDDGG[IfIJJP PUUUUVW!W&W'W-WZWaW|WW5X=XAXHXIXPXTX[XfXlXnXpXqXyX{XXXX'Y/Y3Y8YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYZZ Z ZZZZZ*Z5Z=Z>ZCZOZTZUZbZcZfZgZpZqZsZtZzZ{Z~ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ[[ [[[[[[$[%[,[-[4[F[`iU_ 9:"#78|}=>""""*","P%Q%((,,..//00222233 4 44455"6#6!7"7t7u777,8-88899f:g:;;;;V<W<<<>>3?4???+@,@AAAA9B:BBBBBzC{CFF^F_FIIJIJJLLQQRRGUHUQURUlVmVWWWWVWWW1X2XXX#Y$YYYYY4Z5ZZZC[F[}""BBHURUOWWWXX[C[F[Acer@E:\NEUROTSKE PACIJENTICE U HOMOGENOJ GRUPI }ENA-ZA SOCIJALNU.doc@C[C[ C[C["34@ASWZD[0Hjlp@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"qFE=1=o4 GK & M '!r0r\C[? 2QHP5 NEUROTSKE PACIJENTICE U HOMOGENOJ GRUPI }ENA Vesna KekezAcerOh+'0 , <H d p | 6 NEUROTSKE PACIJENTICE U HOMOGENOJ GRUPI ENA   Vesna Kekezesnesn Normal.dotAcerl.d8erMicrosoft Word 9.0A@Z@G٤X@IO@{X 4 GK՜.+,0p hp|  8 &r\ 6 NEUROTSKE PACIJENTICE U HOMOGENOJ GRUPI ENA 6 NEUROTSKE PACIJENTICE U HOMOGENOJ GRUPI ENA NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdeghijklmnopqrsuvwxyz{}~Root Entry FN;X1TablefWordDocument_SummaryInformation(tDocumentSummaryInformation8|CompObjkObjectPoolp