Naslov
Nealkoholni steatohepatitis (NASH)
(Nonalcoholic steatohepatitis (NASH))

Autori
Duvnjak, Marko ; Gomerčić, Marija ; Virović Jukić, Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Iz prakse za prakso

Mjesto i datum
Maribor, Slovenija, 08.05.2009. - 09.05.2009

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
nealkoholni steatohepatitis; patogeneza; dijagnostika; terapija
(nonalcoholic steatohepaititis; pathogenesis; diagnostics; therapy)

Sažetak
Nealkoholna masna bolest jetre (NAFLD) jedan je od najčešćih uzroka kronično povišenih jetrenih enzima. Procjenjuje se da postoji velik broj nedijagnosticiranih slučajeva te da njena prevalencija u općoj populaciji iznosi čak 20-40 % (1). Entitet NAFLD u sebi obuhvaća steatozu jetre, steatohepatitis, uznapredovalu fibrozu te cirozu, a najčešće je povezan s metaboličkim sindromom odnosno inzulinskom rezistencijom koja se nalazi u podlozi. Patogeneza nije još uvijek u potpunosti razjašnjena no najšire prihvaćena je „ dva udarca“ teorija. „ Prvi udarac“ obuhvaća ekscesivnu akumulaciju triglicerida koja je posljedica inzulinske rezistencije dok se oksidativni stres kao posljedica mitohondrijalne β -oksidacije masnih kiselina, ekspresija upalnog citokina NF-κ B i adipocitokini smatraju potencijalni faktori koji su odgovorni za “ drugi udarac” odnosno oštećenje hepatocita, upalu i posljedičnu fibrozu (2). Iako se u početku smatralo da je NASH benigna bolest, brojnim studijama dokazano je postojanje povećanog rizika za razvoj ciroze, zatajenja jetre i hepatocelularnog karcinoma (3). Većina bolesnika je asimptomatska međutim NASH se može manifestirati i umorom, nelagodom u gornjem desnom kvadrantu abdomena, a također i hepatomegalijom. Najčešći način otkrivanja bolesti jest slučajan nalaz povišenih jetrenih transaminaza na rutinskom pregledu. Iako se u 90% bolesnika s NASH-om može detektirati alterirani hepatogram u vidu povišenih vrijednosti AST i ALT (povišene vrijednosti alkalne fosfataze i bilirubina nisu tipične), normalne vrijednosti navedenih enzima ne isključuju prisutnost uznapredovalih histoloških promjena. Omjer AST/ALT je tipično manji od 1 što nam pripomaže diferencijalno-dijagnostički u odnosu na alkoholni steatohepatitis (4). Za postavljanje dijagnoze bolesti potrebno je u većini slučajeva osim isključivanja ostalih uzroka trajno povišenih jetrenih enzima (virusni hepatitisi, hemokromatoza, Wilsonova bolest, autoimune bolesti jetre, defekt alfa-1-antitripsina) učiniti i biopsiju jetre, koja je neizbježna i za točnu procjenu oblika i stadija uznapredovalosti bolesti. Postoje brojne slikovne metode koje mogu detektirati masnu promjenu jetre, no njihov je nedostatak u nemogućnosti diferenciranja statoze od statohepatitisa. Ultrazvuk je u raznim studijama pokazao osjetljivost 60-94% i specifičnost 84-95% u otkrivanju jetrene steatoze. Studija Sadeeha i sur. pokazala je da je prisutnost masti u >33% hepatocita na biopsiji jetre optimalna za detekciju steatoze slikovnim pretragama, a da niti jedna slikovna metoda ne može razlikovati nealkoholni steatohepatitis od obične steatoze (5). Mjerenje debljine perihepatičkog masnog tkiva pokazalo se u studijama kao mogući neinvazini pokazatelj oštećenja jetre u NAFLD (6). CT i MR mogu detektirati steatozu ali nisu dovoljno osjetljivi za detekciju upalne aktivnosti kao ni fibroze. Biopsija, iako invazivna metoda, , još je uvijek zlatni standard u dijagnostici NASH-a gdje se određuje stupanj makrovezikularne steatoze, nekroinflamatorna aktivnost (uključujući "balooning" ili balonirajuću degeneraciju hepatocita) te fibroza. U budućnosti, kombinacija serumskih markera i radioloških tehnika, moguće uz upotrebu ultrazvučnih kontrasta, mogla bi kod većine bolesnika ukinuti potrebu za izvođenjem biopsije jetre radi postavljanja dijagnoze i evaluacije bolesti. Pretilost, inzulinska osjetljivost, dijabetes melitus tip 2 te hiperlipidemija predstavljaju glavne rizične čimbenike za NASH. Stoga, promjena životnih navika u vidu postupnog gubitka na tjelesnoj težini i povećanje fizičke aktivnosti čine uspješnu terapiju metaboličkog sindroma. Iako većina studija nije zadovoljavajuća zbog malog broja ispitanika, došlo se do rezultata da gubitak težine usporedno sa povećanjem fizičke aktivnosti dovodi do poboljšanja biokemijskih testova i rezolucije steatoze (7, 8, 9). Kirurške metode liječenja pretilosti smatraju se metodom izbora u osoba s izrazitom pretilosti te postojećim morbiditetima kao što je "sleep-apnea" sindrom (10). Farmakološki pristup liječenja NASH-a treba se provesti tek nakon nezadovoljavajućeg odgovora na promjene životnih navika. Studije sa farmakološkim agensima pokazuju obećavajuće rezultate ali dostupni podaci još su uvijek nedostatni za sastavljanje smjernica te je njihova upotreba još uvijek individualna.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA