ࡱ> `bjbj.H%*R R R 8 T *  "( ( (    ;======$h.a     a( ( f ( ( ; ;( P$˾R *;|0X       aamv       ***.$***.*** Doman i, Davor, povjesni ar umjetnosti i konzervator (Split, 17. V. 1926). Diplomirao 1951. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1952. konzervator, 1979-92. direktor Regionalnoga zavoda za zaatitu spomenika kulture u Splitu. Prou ava umjetni ke spomenike srednjega vijeka i renesanse u srednjoj Dalmaciji. Otkrio popisao i zaatitio mnogobrojne spomenike Dalamacije koje je i vrednovao preko izlo~bi (Romani ko slikarstvo na drvu u Dalmaciji, 1968; Bla~ Jurjev 1987). Iza ove ature natuknice objavljene u novoj Enciklopediji hrvatske umjetnosti (1995.), koja donosi dakako i popis njegovih va~nijih objavljenih djela, skrio se opus u kojemu je utkana golema ljudska energija, strast, ljubav i eti nost. Preuzevai ve po etkom 1960-ih godina od akademika Cvita Fiskovia u rjeaavanje gotovo sve dnevne prakti ne konzervatorske probleme, ostale su mu nedjelje za one najljepae poslove  u prvom redu za arheoloaka istra~ivanja bra kih ranokraanskih i starohrvatskih crkava, osobito onih u Povljima i Lovre ini, koje je, u tijesnoj suradnji s don Ivanom Ostojiem, uveo na airoka vrata u nacionalnu povijest umjetnost, davai upravo presudan poticaj novijim istra~ivanjima arhitekture i skulpture tih razdoblja u nas. Bio je meutim mnogo viae od arheologa. U svojim svakodnevnim putovanjima uzdu~ i popreko Dalmacije, otkrio je brojne umjetnine od kojih je neke sam i znanstveno publicirao, uvijek s pouzdanim atribucijama (Dujam Vuakovi, Vittore Crivelli, Nikola Firentinac, Tripun Bokani...). Intuicija i izuzetni vizualni senzibilitet kojima je definirao umjetni ki lik i razvojni put splitskog slikara Dujma Vuakovia nisu po smionosti i dalekose~nosti zaklju aka ni korak manji od hrabrosti kojom je akademik Kruno Prijatelj otprilike u isto doba ocrtao lik Bla~a Jurjeva, Dujmova suvremenika. Na temelju Doman ieve rekonstrukcije Vuakovieva opusa sa uvanog u Splitu i Zadru  (a godinama se uz nju nepotrebno pripisivao atribut - "hipotetska rekonstrukcija")  bilo je mogue djelo tog izuzetnog kasnogoti kog splitskog umjetnika proairiti za sjajni poliptih, naslikan izvorno za glavni oltar crkve sv. Frane na splitskoj Obali, koji se danas uva u petrogradskom Ermita~u, a sada i za dvije Gospe, Dujmova remek-djela, pohranjena u krakovskom Wawelu i u Riminiju. Doman iev korpus lanaka i studija koji ovdje predstavljamo, ma koliko bio relativno nevelik, iznenaujue je raznovrstan i prebogat uputama za daljnja istra~ivanja. Uz tu konstataciju mogli bismo, s poneato pojednostavljivanja, rei: za razliku od znanstvenika iz akademskog miljea, konzervatori imaju privilegij ~ivjeti s umjetninama  naravno, kada su stvarno posveeni apostolatu svoga poziva  kao da su u njihovom vlastitom kuanstvu, posveujui se i brinui o njihovoj jedinstvenosti. (Sweetness of the individual, izvrstan je izraz jednog velikog povjesni ara umjetnosti). Dakle bez obveze da ih nu~no  kontekstualiziraju unutar  razvojnih linija . S druge strane, oni se permanentno bave rasutim teretom, interpretirajui ga bez bla~enog akademskog mira, pokuaavajui definirati vrijednosti spomenika ili umjetni kog djela unutar njihova kulturnog i prirodnog ambijenta, u nadi da e ga spasiti za budunost. Njihova bibliografija bila bi zacijelo dulja da i oni smiju kazati  ova rupa je moja rupa , pa da ni~u lanak po lanak na teme istih tema. Doman i je pratio ponajbolje dalmatinske umjetnine u postupku popravka u Restauratorskoj radionici koju je Fiskovi osnovao 1952., i tu izoatrio svoj senzibilitet za materijalnu supstanciju umjetni kog djela. Kada, na primjer, opisuje Bla~evu Gospu, koju je pronaaao u jednoj privatnoj zbirci u `ibeniku, jednaku pa~nju posveuje usporedbenim detaljima kojima treba argumentirati atribuciju koliko i fenomenu preslika koji esto, na takvim slikama, mogu biti suvremeni i kongenijalni izvorniku. Mali ekskurzi u fusnotama su pak predragocjeni. U spomenutom lanku o Bla~u Jurjevu usputno se tako donosi precizna stilska analiza raskoanog rezbarenog okvira monumentalnog raspela Paola Veneziana u dubrova kih dominikanaca (joa jedan restauratorski zahvat koji je vodio). Drugdje u Bla~ev krug uvodi  bla~oidne drvene skulpture& Analiza slikarske tehnike Vuakovievih fresaka u Splitu takoer su u svoje doba bile potpuno novi metodoloaki iskorak; kao i opis kiparske fakture Firentin evih reljefa u Hvaru. U potonjem slu aju donio je itav katalog morelijanskih markera za prepoznavanje Nikoline skulpture (uklju ujui i svojevrsni, doslovni, Rule of thumb, onaj karakteristi ni istaknuti palac koji se redovito javlja na rukama Firentin evih likova), upozorivai pritom i na ostatke koloriranja lunete na portalu franjeva ke crkve (koji su zasad jedinstveni u opusu firentinskom majstora). No, jednako va~no poglavlje toga rada je i prava mala monografija o razvoju hvarskog franjeva kog samostana, u kojemu Doman i precizno analizira sve znakove slijeda pregradnji i nadogradnji crkvenih brodova, kapela i klaustra. Doman ievim tragom netko e jednom napisati monografije o dinastijama klesara iz obitelji Andriji i Bokani, bolje iskoristiti mogunosti ato ga povijesti umjetnosti nudi analiza biskupskih vizitacija. Valierova vizitacija na Bra u, Hvaru i Visu bila mu je, reklo bi se, stalno na stolu. U najboljem duhu Fiskovievog pisanja objavio je oporuku Tome Tomasinija, apostolskog legata u Bosni (1439-1461), analizirajui umjetnine koje je ostavio svojoj crkvi, iznosei sve nijanse dokaza iz kojih se vidi u kojoj mjeri se taj u eni i bogati hvarski biskup srodio s lokalnom i regionalnom sredinom. Istim osjeajem za stvarno i tvarno  (a njegovi ga suradnici pamte i po alatima koje je rado imao u rukama, pa i avlima u zubima, jer je znao sve popraviti, pa je otud valjda cijenio i prakti ni genij arhitekta Jerka Marasovia, jednako kao ato je poatovao crta ku vjeatinu svoga godinu starijeg kolege sa studija Ive Petriciolija, iz ijih su skripti-stripova u ili)  uspio je rekonstruirati izvorni izgled ranokraanskih krsnih zdenaca koje je otkrio u Povljima i Lovre ini. Stranice njegovog naoko malog priloga o znamenitom splitskom krsnom zdencu u metodoloakom pogledu takoer su iznimne. Restauratorski radovi obavljeni 1974. i 1975., nakon velike izlo~be jugoslavenske umjetnosti u Parizu, analiza sljubnica mramornih plo a i tragova vode u sakrariju zdenca, omoguili su mu da objasni njegovo izvorno liturgijsko funkcioniranje, konstatira injenicu da je  napravljen odjednom, u isto vrijeme , te vrijeme kada je iziaao iz upotrebe. Meutim, itav lanak nastao je, po svemu sudei, viae iz (uzaludnog) pokuaaja da se krsni zdenac prezentira u svom izvornom srednjovjekovnom rasporedu plo a, sa prikazom hrvatskog kralja sa strane, a ne kako ga danas vidimo, jer bismo tako vrednovali  krsni zdenac u splitskoj krstionici kao spomenik koji od svog postanja u XIII. stoljeu do danas nije izmijenio ni oblik ni namjenu , a time bi se ujedno  potkrijepila pretpostavka da lik predstavlja kralja a ne Krista . Nitko prije Doman ia  od kolovoza 1952., kada je najprije preuzeo du~nost honorarnog kustosa Konzervatorskog zavoda na radu u Galeriji Meatrovi, a potom od 1. IX. 1953. konzervatora (nakon dovraetka studija u lipnju te godine u Zagrebu), pa do u predve erje dana sv. Lovre 2000. godine  nije uspio prokrstariti doslovce svakim pedljem Dalmacije, upoznati tako oatroumno i izbliza njen duh. Ni dugogodianji ravnateljski posao u Regionalnom zavodu za zaatitu spomenika kulture nije ga mogao predugo zadr~ati za stolom. Kao zare eni pjeaak (i mornar), otvorio je vjerojatno sva vrata drevnih crkava, pala a, kua i utvrda. Njegovim pjeaa kim reambulacijama i konzervatorskim vizitacijama koje su rezultirale iscrpnim popisima, registracijama i pojedina nim zahvatima, uskrisio je jedan od izgubljenih hrvatskih zavi aja. Kao ovjek uvijek realan, konkretan i prakti an znao je da nije dovoljno umjetnine katalogizirati. Zaatitio ih je izla~ui ih u zaokru~enim zbirkama koje je sam postavio (Trsteno, Ston, Hvar, Split, Klis, Drnia, Visovac, Bra , Trogir, Dubrovnik, Lokrum), prethodno ih donosei na popravak u Restauratorsku radionicu Zavoda, znala ki ih vrednujui kroz niz zapa~enih izlo~bi. Prve postave velikih umjetni kih zbirki dubrova kih dominikanaca i franjevaca (1971), takoer su njegovo djelo. Kao svestrani konzervator uspio je paralelno raditi na sreivanju umjetni ke topografije izuzetno airokog podru ja, utvrivati uvjete za restauraciju i rekonstrukciju brojnih pojedina nih spomenika, uporno ih popularizirati ih u javnosti i sredini koja je gotovo u pravilu bila beautna spram vlastite baatine. Naslijedio je 1979. godine akademika Cvita Fiskovia na du~nosti prvog ovjeka konzervatorske slu~be u Dalmaciji, a bio je osoba njegova apsolutna povjerenja, njegov najpouzdaniji suradnik i sugovornik, rekao bih i zadnja instanca provjere pri svakodnevnom radu. Treba znati, osim toga, da su Doman ievi nacrti i fotografije u pravilu inili infrastrukturu Fiskovievih kunst-topografskih monografija (Mljet, Lastovo, Makarska, Vis, Seget, itd.). Odmah je, dakle, prionuo da proairi djelatnost Zavoda. Neuobi ajenom nesebi noau i bez ugaanja vlastitoj taatini (ato ina e, na ~alost, tako esto baca sjenu na ljude veeg imena od njegova, koji iza sebe ostavljaju inferiorne nasljednike) okupio je niz mladih suradnika  povjesni ara umjetnosti, arhitekata, arheologa i restauratora  prenosei na njih svoje bogato znanje i iskustvo, i neugasivu strast u borbi sa s L P Z \ x " . J (vxD Jjln|jn 2hh h)8h/eh/ehd h)8hdh 4h h)8h h6h)8h6N "(.r3>8KmtW$ $xdhYDd]x^a$gd$ $xdhYDd]x^a$gdjn/$ $xdhYDd]x^a$gdv$ $xdhYDd]x^a$gd,$ $xdhYDd]x^a$gd1$ $xdhYDd]x^a$gd N`bj bFHxd|^`b(@ V X !@!R!!"","ƾҲҮΪh7fh}hpkhv-hv-6hv-hd6hv-h~hMhdhhhdhXj5h1 h)8hXjhXjh/e h)8h/ehhC,"##$$"$& & &&&:&B&j&&&& ("($(&(X(Z(r(t((()))) *+(+*+6+P+T++,,,,,,,>-@-<.L.//b01\203n3p3r3n4455@5d5x5ŽŽŽŽŽŵhvB*phh1B*phh1B*phh.bB*phh|MB*phh,B*phh)8h,B*phh,h,6hhh|MhOhdh,h@x55989h9j9x999::>:@::::<==>> >>>>>>>>>>>>L??????@@$@&@6@\@j@l@n@p@|@@@@Aɾɷɾ԰hT_ h)8hVWh_6hv-hjn/hVW hMhMhM h)8hM h)8h.b h)8h#vh.bh#v hvhvhvhvB*phh#vB*phh.bB*phhvB*phh!<B*ph5AnCCCPDDDEEdFpFFFFFGGGH6K8KKLL M8MFMlNNNNNN$O&OPTP\PPPPZQ\QR```<````````aDbbbbbb޲ޮ޲ޮޥΥhu$hyh = h3(6h3(hjn/hjn/6Uhhp+h}OJQJ^Jh}hvaki spomenik. Olim discipulus rei e ponosno za sebe, govorei o svojoj relaciji spram ajor Davora: Jasna Jeli i Radoni, Zoraida Demori Stani i, Anita Gamulin, Vanja Kova i, Ivan Matej i, Goran Nikai, Radoslav Bu~an i, Radoslav Tomi, koji su, s njim na elu, formirali svojevrsni  splitski konzervatorski krug . Molim da mi se ovdje dopusti i jedno osobno priznanje: Davor Doman i me u Zavod doveo u svibnju 1979., nakon mnogo nagovaranja i pisama, skrenuvai me sa druga ijih, ravnijih putova. Prvog dana (u Zavodu koji se upravo selio iz kuice u uglu stra~njeg dvoriata Arheoloakog muzeja u dva krila novosagraene gimnazijske prizemnice franjeva kog samostana u Poljudu) bila je organizirana sve anost povodom dovraenja pothvata restauracije, bolje re eno rekonstrukcije splitskog kazaliata stradalog u po~aru. Doman i je, s jednakom upuenoau kao da je rije  o dalmatinskom kasnogoti kom zlatarstvu, dr~ao nad gradelama predavanje o okusu srdela u svibnju (a mogao ih je jesti sirove tijekom itave godine). Joa je uvjerljivije predvodio neformalno voeni konzervatorski zbor. Uostalom, pjevao je u zboru Okru~ne kazaliane grupe srednjodalmatinskih otoka, potom u splitskom Narodnom kazaliatu 1944.-45. sa svojim velikim prijateljem i sjajnim tenorom fra Josipom Soldom, i u Mjeaovitom pjeva kom zboru  Mirta , kao ato je pjevao u zboru katedrale kad god bi bio u svom Hvaru. Trebalo ga je pritom i vidjeti, onako nao itog, kakav je ostao i nakon ato ga je pogodila kap. Ipak, mora da je bio najbli~i svom liku u ono vrijeme kada bi znao dojedriti do pod Kaatelet, blizu Galerije Meatovi, u kojoj je prvih godina u Splitu i stanovao s obitelji. Za konzervatorsko kratenje odveo me u zbirku franjeva kog samostana poviae Orebia, gdje mi je u jedan dan izlo~io viae pojmova o poslu povjesni ara umjetnosti nego sam ih stekao za cijelog studija. Na palubi broda do Kor ule otvarale su mi se o i za posve novo itanje krajolika kojeg baatinimo. Puhalo je sna~no jugo, a on me iznenadio rekavai (to je esto znao ponavljati), da je jugo pravo vrijeme Dalmacije. Da je bura uvijek lokalna, nervozna,  na refule ; da je jugo univerzalno, airoko, da nas ve~e s itavim prostorom mora i svijeta Sredozemlja. Ostao sam potom desetak dana sm u zbirci, k tome na ubrzanom te aju iz svega ato naau baatinu ini baa naaom, tijekom popodnevnih aetnji s Cvitom Fiskoviem, da bih na povratku jedne subote, s palube broda koji je prolazio pokraj Hvara, ugledao Davora kako  panulava , stojei u svom brodu, u smiraj dana, kraj Lanterne (svjetionik Pokonji Dol) pred gradom. Kada sam koju godine poslije (1982.) prireivao izlo~bu o Pustinji Blaca, nije mi bilo udno ato bi mi bilo udno danas, da me on, bez trunka ljubomore koju stariji znaju esto imati spram mlaih, istinski kura~io u tom poslu. A u blata kim  knjigama gostiju naaao sam kasnije njegovo ime upisano uz ime njegovih roditelja, Lenke i Marija, profesora latinskoga, ve 1930-ih godina; znao je o Blacima, koliko je znao o Bra u, ono ato viae malo tko ikad mo~e znati. Dok sam se ja u katalogu izlo~be mladena ki ambiciozno trudio o Blacima govoriti po Braudelu, Doman i je napisao jednostavan tekst iz kojega joa gotovo napamet pamtim pasus o kominu koji  najvjernije odra~ava ~ivot u Pustinji jer je najvjerojatnije ostao nepromijenjen iz te proalosti. Takav izuzetno prostran oblik morao je odgovarati potrebama blata ke zajednice na kojemu se nije samo kuhalo nego i za dugih zimskih ve eri razgovaralo i dogovaralo, prepri avalo o proalim vremenima i dogaajima uz toplinu i sugestivno osvjetljenje bljeska vatre. On je bio duaa Blataca. Na njemu se vatra nije gasila kroz cijelu godinu, a gasila se i nanovo u~igala na Veliki etvrtak kada se blagoslivljao oganj, ato se obi avalo sve do nedavno. Postulate  totalne povijest umjetnosti nije trebalo ii tra~iti daleko, nego sjesti uz blata ki komin s Davorom Doman iem. Njegova mudrost u takvim ambijentima bila je od oblika onih najdelikatnijih vina, koja se na~alost ne mogu prenositi bez da se pokvare. Ina e, s njim smo svaki dan u 11 pili aj (naj eae donesen s nekoga od terena) u velikoj dvorani naaeg poljudskog azila, iz kojega smo mogli motriti razvoj poluzapuatenog fratarskog vrta i let insekata koji su nas podsjeali da smo na rubu grada, ali u srediatu discipline koja se definirala kao amalgam arheologije, povijesti umjetnosti i arhitekture, dakako i etnologije. U direktorsku sobu ialo se uglavnom samo kada smo trebali ne emu biti pou eni. (Postojao je izraz:  pozvao ga je na kau   ina e lijep komad Bulieve pokustvene ostavatine.) Doman i je obnovio izdava ku djelatnost Zavoda, a osobito najugledniji hrvatski znanstveni asopis te discipline, "Priloge povijesti umjetnosti u Dalmaciji", koji je preuzeo iz ruku Cvita Fiskovia, ureujui ga od 21. do 30. broja (1980.-1991.). Svakodnevni posao bio mu je povezan neprekidnim konzervatorskim borbama, pa i s povremenim razo aranjima, ali je unato  tome u svim prilikama sa uvao duh i energiju vrstog i principijelnog konzervatora, i iznad svega ono ato se najte~e posti~e - ljudsku jednostavnost. Bio je patriot u najljepaem smislu rije i. Osjeali smo njegov stru ni i moralni autoritet kao istinski azil; bio nam je, atono se ka~e, drugostepeni sud za sve delikatnije probleme. Istodobno smo, kroz tolike godine suradnje, u ili od njegove neposrednosti i jednostavnosti kojima nas je doslovno o istio od uobi ajene boljke intelektualaca sialih sa svojih visokih akola: da umjetni ko djelo promatramo kao konstrukciju odvojenu od zakona svakodnevne sredine u kojoj i za koju je nastajalo. Zajedno smo gledali Jurjeva, Firentin eva, Duknovieva djela. Raspoznavao je okolnosti u kojima su ona nastajala  okolnosti fizioloake (ovisne o mladena koj ili stara koj miaici tih kipara), okolnosti ambijentalne i socijalne ("pop i bratimi su ga po~urivali"), ak meteoroloake ("ovo ti je radio po buri, ovo po jugu"), okolnosti rada u radionicama ( ovo su ti radila dvojica: jedan lijevog, drugi desnog anela"). S njim niste u ili samo finese u kojima se iskazuju renesansa i barok, deskripciju liturgijskog posua, kako odrediti uvjete rekonstrukcije neke kue u naaim povijesnim jezgrama: imali ste svakodnevno nastavu iz konzervatorskog vjeronauka. On se usuivao na svoju ruku zaposliti mladog suradnika kada bi u njemu naslutio klicu istinskog poatovanja spram baatine; u svojim izborima nije se povla io pred vanjskim pritiscima; znao je biti tvrdoglav i nepopustljiv (kao u slu aju Isse, i tolikih drugih, kada se s najviaeg mjesta uzaludno tra~io njegov potpis). Naravno, njegovu biografiju moramo gledati dinami ki, pa mo~da i ne idealizirati svaki njegov konzervatorski zahvat. U Povljima, na primjer, mo~emo ~aliti za srednjovjekovnom kulom koja je uklonjena u istra~ivanjima ranokraanskog sklopa; neke od slika  }njansku Gospu, na primjer  ne bismo viae restaurirali onako kako su bile 1960-ih restaurirane; pa ni ciborij sv. Dujma u splitskoj katedrali; mnoge dozvole za ruaenja starih kua i novogradnje na njihovim mjestima danas ne bismo dali& Ali, na isti na in se mo~emo uditi ruaenju pola tuceta srednovjekovnih crkvica u tkivu povijesne jezgre, u Bulievo i Karamanovo doba; kao ato budunost nee razumjeti mnoga naaa postupanja, a iznad svega naau nemo da se odupremo novoj aneksiji hrvatske obale. Imao je i nakon umirovljenja svoju radnu sobu u novom Zavodu. Bio je, naime, od rijetko zdrave fizi ke i mentalne prirode da ga nitko nije mogao zamisliti u umirovljeni koj zavjetrini. Radili smo zajedno, s nenadmaanim zavodskim fotografom }ivkom Ba iem, na pripremanju monografije o riznici dubrova ke katedrale i doali gotovo do samog kraja. Njegova uvodna studija u golemi katalog koji je sm priredio, a koja se ovdje prvi put objavljuje, potvruje ga kao vjerojatno najboljeg poznavaoca zlatarstva kojeg smo imali. Nije bilo dana kada nije uranio na posao koji mu je bio sve i kojemu je sve i dao. Zbog svega toga mu je 1997. dodijeljena nagrada za ~ivotno djelo, najpresti~nija nacionalna konzervatorska nagrada koja nosi ime Vicka Andria, utemeljitelja hrvatske zaatite spomenika i osniva a ustanove koju je Davor Doman i niz godina vodio i podigao na najsuvremeniji stupanj. Njegovo e djelo, iznad svega njegov stav da je konzervatorstvo spoj znanja, iskustva i morala, trajno ostati mjerilom naraatajima hrvatskih konzervatora. Kako je on do~ivljavao spomeni ku baatinu? Potpunim u~ivljavanjem. Pri ao mi je kako je na svom svetome Klementu, u Paklinskim otocima, jednom pronaaao rimsku zdjelu za pijenje vina. "Naaao sam je iza jedne stijene, okrenute prema zapadnom suncu. Bit e da je pastir, malo omamljen od vina i popodnevnog sunca zaspao. aaa mu je ispala, razbila se; ali meu krhotinama nije falila nijedna; mogla se u cijelosti rekonstruirati. Kao da dvije tisue godina nitko nije bio na tom istom mjestu." Koliko je mjesta u naaem zavi aju na kojima poslije Davora Doman ia nijedna noga nee stati? On je itav ~ivot posvetio spajanju krhotina, uvanju kulturne i prirodne cjeline svog zavi aja kojeg je beskrajno volio i kojeg je poznavao kao malo tko drugi.     PAGE  PAGE 1 bbbbcccc2cccccd ddLdXeee2fpfrff*g8gTgngpggghhBhfhhhh.iviiiijdjxjjjj0kFkPkhkkkkl l*l8l̋vxN Ft’hjlړZHÿûÿhh>h=ht? h)8ht? h)8hhhjn/ h)8hjn/h jh\ashRhUZh>hfhQb?JHhjڕ*ܖDFRTVҙȚTfh:lžĞBd *F̡*p0ʤ̤Lĥإ üڴڴڴڰڬڬڴڨhyhj(\hhh%h h)8hhfhQxhj;(hI h)8ht? h)8hj;( ht?ht?hphEhOh=hh>ht?@ JLNPTVZ\`bfhtvxz|~׾h&00JmHnHuh"0h;;v h;;v0Jjh;;v0JUh\ jh\ Uhjn/ h)8hjn/hyh`>LNRTXZ^`dfxz| &`#$gd"0$ $xdhYDd]x^a$gdjn/,1h. A!"#$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa8 @8 ;;vPodno~je  p#2)@2 ;;v Broj straniceH LdG!+/6<A!EHHHHHHHHHHHHHHHHH@0y00@0y00@0y00@0y00@0I00I00@0@0I00y00lG!/6<AHK00L*GK000x_K00K00FK00I00K00K00 $$$',"x5AbJn~H ),-./TUWXYmL*VZ+  '!!8@0(  B S  ?hr"+MRS\$4?FKu_ i N `   z  /8fr(5 &dp1:S\UZ)0RYtz!!!!""####N#S#U#X#%%%%Y%]%l%s%t%{%}%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&&&&9(A(**&+.+?+G+--8.>.?.I..../V/[////0X0]000%1,191A1C1K1@2H23"3k3r34&474A4i5w56666667777P:V:;;e>i>.?6???)@.@@@AAA%ABB4C7CDDDDQE`E$F,FGGHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH  KLcdFG!!++//66<<AA E!EHHHHHHHHHHHHHHHHHHHL\##8%9:%;HHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHPO<  \ Rpk"0yf j;(v-jn/&01_6!< =h>Qb?t?8NuQY\TwUVWj(\T_7fhUhXj j\as;;vSHvQxV{~f~}3(d/ef)(=R2 %u$1}b `>0p+>p@pDpLp`UnknownWz Times New RomanCourier5Symbol3& z ArialSz TimesTimes New Roman"1^Sf^Sfg& =% =%!4dHH2qHX ?2@Doman i, Davor, povjesni ar umjetnosti i konzervator (Split, 17 jbelamaric jbelamaricOh+'0 $4 HT t   DDomani, Davor, povjesniar umjetnosti i konzervator (Split, 17 jbelamaricNormal jbelamaric2Microsoft Office Word@^в@BN@ʾ@ʾ =՜.+,0, hp  RH-TDU%H ADomani, Davor, povjesniar umjetnosti i konzervator (Split, 17 Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[]^_`abcefghijklmnopqstuvwxy{|}~Root Entry F@-˾Data \1TabledWordDocument.SummaryInformation(rDocumentSummaryInformation8zCompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q