Pregled bibliografske jedinice broj: 41169
Stabilnost lizosomalne membrane i količina metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji kao biomarkeri zagađenja u istraživanju priobalnog mora
Stabilnost lizosomalne membrane i količina metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji kao biomarkeri zagađenja u istraživanju priobalnog mora // Zbornik sažetaka priopćenja Sedmog hrvatskog biološkog kongresa / Ljubešić, Nikola (ur.).
Zagreb, 2000. str. 189-190 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 41169 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Stabilnost lizosomalne membrane i količina metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji kao biomarkeri zagađenja u istraživanju priobalnog mora
(Lysosomal Membrane Stability and Metallothionein Content in Digestive Gland of Mussels as Biomarkers for Monitoring Coastal Pollution)
Autori
Petrović, Siniša ; Ozretić, Bartolo ; Krajnović-Ozretić, Mirjana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Zbornik sažetaka priopćenja Sedmog hrvatskog biološkog kongresa
/ Ljubešić, Nikola - Zagreb, 2000, 189-190
Skup
Hrvatski biološki kongres (7 ; 2000)
Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska, 24.09.2000. - 29.09.2000
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Sažetak
Cilj četverogodišnjih istraživaja (1996-1999) bio je ispitati stanje zagađenosti priobalnih voda dijela Jadranskog mora mjerenjem stabilnosti lizosomalne membrane i količine metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnje, Mytilus galloprovincialis. Stabilnost lizosomalne membrane odredili smo histokemijskom metodom, mjerenjem aktivnosti enzima b-N-acetilheksozaminidaze (EC 3.2.1.52) u presjecima probavne žlijezde dagnje. Količina metalotioneina u probavnoj žlijezdi mjerena je kolorimetrijskom metodom upotrebom Elmanovog reagensa. Promatranjem stabilnosti lizosomalne membrane kao biomarkera ukupnog stresa, utvrđeno je statistički značajno (p< 0.05) smanjenje stabilnosti u lizosomima dagnji iz gradskih područja (Rovinj, Pula, Rijeka, Kostrena, Bakar) u odnosu na kontrolnu postaju (Limski kanal) i postaje iz nezagađenih područja (Sveti Ivan, Fažana, Brestova). U predvidivo najzagađenijoj postaji, luci Rijeka, vrijednosti za stabilnost lizosomalne membrane bile su u rasponu od 2.8 ą 1.5 min do 8.7 ą 2.5 min, te su predstavljale smanjenje veće od 70% u odnosu na kontrolu. Destabilizaciju lizosoma u dagnjama iz lučkih sredina pratile su i histopatološke promjene u morfologiji epitela probavne žlijezde. Mjerenje stabilnosti lizosomalne membrane pokazalo se učinkovito i u detekciji stresa uzrokovanog pojavom hipoksije u pulskoj luci u jednom ljetnom periodu u toku istraživanja. Praćenjem koncentracije metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnje, kao specifičnog biomarkera zagađenja teškim metalima, nije utvrđena značajna razlika (p< 0.05) među postajama u istraživanom području.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
