ࡱ> '` `bjbjLULU ..?.?XQ&, xz z z  v'v'v'8'b)< p,))"))))))}mmmmmmm$qhVtmz %,))%,%,mz z ))|piii%,5z )z )}mi%,}miiz z i)) %v''a@i1mLp0pihuggBhuii^huz ei)Z<*@i|*4*u)))mmh^)))p%,%,%,%, r r z z z z z z  Profesija  hraniteljica: dojilje u dalmatinskim gradovima u srednjem vijeku Prije pojave industrije dje je hrane, jedina odgovarajua prehrana za novoroen ad bila je maj ino mlijeko. Usprkos preporukama medicinskih i moralnih autoriteta joa od anti kih vremena, dio majki, nije dojio djecu, ve su se u tu svrhu anga~irale dojilje. Viaim slojevima stanovniatva kojima je produkcija veeg broja nasljednika imena i imanja bila osobito va~na, uzimanje dojilje je omoguavalo da majka mo~e br~e zatrudnjeti s novim djetetom. U radu se, smjeatajui u europski kontekst, analizira uloga dojilja u prehrani male djece u srednjem vijeku u dalmatinskim komunama, te pokuaava dati odgovor na pitanje je li uzimanje dojilje zna ilo i emocionalnu distanciranost roditelja od male djece. Maj ino mlijeko se oduvijek smatralo najprikladnijom hranom za novoroen ad. Podr~avali su ga kroz povijest ne samo medicinski autoriteti, ve i svi oni koji su u odreenim razdobljima imali utjecaj na razmialjanja i postupke veine lanova druatva ili barem na one kojima su bile dostupne njihove poruke. U srednjem vijeku je u tome osobito zna ajna uloga Crkve. Meutim, bez obzira na ideale i preporuke, kako danas, tako i ranije, neku djecu nisu iz objektivnih ili subjektivnih razloga mogle ili htjele dojiti njihove majke. U tom je slu aju joa do nedavno  druge polovice devetnaestog stoljea  jedina mogua pouzdana alternativa bila prehrana mlijekom neke druge ~ene. Slu ajevi u kojima su se djeca pokuaavala prehranjivati nadomjescima nisu obi no imali najbolji ishod, a istra~ivanja u viae europskih zemalja dovode u vezu izostanak dojenja s poveanom smrtnosti djece u najranijoj dobi. Maj ino mlijeko nije imalo prikladnog nadomjestka sve do devetnaestog stoljea kada se javlja pasterizacija ~ivotinjskog mlijeka, a potom i industrija dje je hrane. U moderno vrijeme uz razvijenu industriju dje je hrane ia ezava zvanje koje je joa do nedavno bilo zapravo od presudne va~nosti za druatvo, pa se i nazivalo  drugom najstarijom profesijom na svijetu  zvanje dojilje. Ovom prilikom pokuaat e se ocrtati taj fenomen na prostoru dalmatinskih gradova tijekom srednjeg vijeka iako bi dojilje mogli svakako okarakterizirati kao fenomen dugog povijesnog trajanja, jer su mnogi obi aji vezani uz to zvanje prisutni i u kasnijim stoljeima kao ato su i mnoga shvaanja o dojenju i dojiljama koje navode srednjovjekovni autori preuzeta i prenoaena joa od anti kih pisaca. Od njih su osobito utjecajni bili Aristotel (384.-322. pr. Kr.), Plutarh (45.-120.), te lije nici Soran iz Efeza (ca. 98.-117.) - autor djela Ginekologija koji je nakon akolovanja u Aleksandriji djelovao kao lije nik u Rimu, kao i najpoznatiji lije nik iz rimskog razdoblja Galen (130.-200.). Mnoge od njihovih ideja srednjovjekovna je Europa opet preuzela preko muslimanskih i ~idovskih autora  Avicenne (980.-1036) ili Maimonidesa (1135.-1204). Tako neke od tih davnih shvaanja i preporuka nalazimo i u autora iz naaih krajeva  dubrova kog trgovca Benedikta Kotrulja (1416.-1469.) u njegovom poznatom djelu o umijeu trgovanja, te vlastelina Nikole Gu etia (1549.-1610.), filozofa i polihistora, u djelu  Upravljanje obitelji . Mnogi stavovi i obi aji vezani uz dojenje i zvanje dojilja prisutni su i nakon srednjeg vijeka, a prekretnicom bi se moglo smatrati osamnaesto stoljee  vrijeme prosvjetiteljstva, kada su se odbacila neka stara vjerovanja u prenoaenje tjelesnih i karakternih osobina preko mlijeka ili atetnost mlijeka trudnice po dojen e kao i izbjegavanje kolostruma. U to vrijeme je, zahvaljujui velikim dijelom i popularnosti djela o odgoju Jean-Jacquesa Rousseaua, dojenje vlastite djece postalo popularno u viaim krugovima Zapadne Europe i Sjeverne Amerike iako to nije zna ilo i prestanak koriatenja dojilja. Podaci koje imamo o dojiljama u srednjem vijeku u naaim krajevima vezani su uglavnom uz viae urbane slojeve stanovniatva, osobito za dalmatinske gradove za koje je sa uvano i najvei broj privatnih dokumenata i koje se po tome uklapa u obi aje prisutne i u drugim kulturno bliskim sredinama, npr. sjevernoj i sredianjoj Italiji. Koliko je zapoaljavanje dojilja bilo raaireno i u drugim naaim krajevima teako je na temelju raspolo~ivih izvora neato detaljnije rei, ali ne mo~e se isklju iti. U posljednje vrijeme Gunnar Thorvaldsen je predlo~io tzv. europski obrazac dojenja ( a European breastfeeding pattern ) koji bi fenomen uzimanja dojilja posebno povezao s ju~nijom, osobito mediteranskom, kasnije prete~no katoli kom, Europom, naspram sjeverne, prete~no protestantske Europe, te mo~da vukao korijenje joa iz antike i razlikama izmeu germanske (sjeverne) i romanske (ju~ne) Europe. Meutim, potreban je ipak oprez u preslikavanju situacije iz izvorima viae potkrijepljenih osamnaestog i devetnaestog stoljea na ranije vrijeme, te bi trebalo viae detaljnijih studija pojedinih sredina u ranijim povijesnim razdobljima kako bi mogli sigurnije govoriti o geografsko-kulturnim razlikama u obi ajima dojenja, odnosno uzimanja dojenja. Antropoloaka istra~ivanja kostura s arheoloakih lokaliteta u Italiji pokazuju da su djeca u ranom srednjem vijeku (po evai od petog stoljea) dojena znatno du~e od djece u rimskom periodu, a autori studije odbijaju povezanost tih rezultata s eventualnim etni kim promjenama u istra~ivanoj populaciji. Procjene o postotku djece koju su hranile dojilje umjesto majki u vrijeme bez pouzdanih statistika puke su pretpostavke. Fenomen uzimanja dojilja u povijesti svakako je  fenomen dugog trajanja , a kao takav nije bio nikad ni ograni en samo na bogatije urbane slojeve stanovniatva. Potra~nju za dojiljama imale su i osobe i institucije koje su brinule o napuatenoj djeci koja su takoer trebala maj ino mlijeko da bi pre~ivjela. U srednjem vijeku takve institucije su hospitali (prete a nahodiata, ustanove koje su objedinjavale funkcije sirotiata, ubo~nice, stara kog doma, bolnice i hospicija). Iz drugih sredina, npr. Firenze, s pojavom hospitala imamo i podatke o dojenju djece koja su tamo smjeatana, a iz neato kasnijeg vremena o tome imamo i podatke kod nas. Meutim, u ovom radu u se uglavnom ograni iti na dostupne podatke o dojiljama koje su radile za pojedine obitelji, a ne za institucije kakva su bila nahodiata. Sa uvani srednjovjekovni dokumenti donose podatke samo o pojedincima, odnosno pojedinim obiteljima, koji koriste usluge dojilja, a to su uglavnom one iz viaih druatvenih slojeva. Zabilje~en je i jedan slu aj nezakonitog djeteta koje je po etkom etrnaestog stoljea u Trogiru bilo predano dojilji ato je takoer bila esta pojava joa od antike. Roditelji su vodili spor kome treba pripasti dijete i tko treba za njega snositi troakove. Sud je presudio da oboje trebaju snositi dotadaanje troakove dojilje po pola, a da potom majka preda dijete ocu koji ga je du~an primiti. Ukoliko je to odbila u initi, otac nije bio du~an davati za njegovo uzdr~avanje. Otac djeteta Gaudius Deae mo~e se identificirati kao pripadnik trogirskog plemstva  advokat, a potom 1339. i kao lan Velikog vijea. Zanimljivo je da je sud smatrao da oboje moraju snositi troakove dojilje iako se mo~e pretpostaviti da je majka, Margarita Ocine, skromnijeg druatvenog polo~aja. O druatvenom statusu nje i njezine obitelji ne mo~e se puno zaklju iti iako se spominje u trogirskim spisima tog vremena. Danas se smatra da relativno mali postotak ~ena ne mo~e dojiti djecu zbog isklju ivo medicinskih razloga. Ne postoje dakle medicinski razlozi zbog kojih i u srednjem vijeku veina ~ena iz viaih slojeva graanskog druatva  u prvom redu plemikog i viaeg graanskog  ne bi moglo dojiti svoju djecu iako se esto kao razlog navodila krhka konstitucija ili slabo zdravlje dama iz visokih krugova. U kasnijim stoljeima zbog mode uskih korzeta koji su zatezali grudi, ~ene iz viaih slojeva su patile od izvrnutih bradavica i sli nih problema koji su im viae ote~avali dojenje nego ~enama iz ni~ih slojeva stanovniatva, meutim u srednjem vijeku moda joa nije stvarala takve zdravstvene probleme. }ene iz svih druatvenih slojeva bile su u pogibelji prilikom poroaja ato je i razlog da ponekad trudnice sastavljaju i prije poroaja oporuku, ali u tome ~ene iz plemikih i viaih graanskih krugova nisu bile iznimka u odnosu na druge ~ene. Ako izuzmemo mo~da jedan dobronamjerni, ali pogreani savjet stru nih krugova o emu malo kasnije, razlozi za izbjegavanje dojenja su bili viae stvar izbora i obi aja odreene druatvene skupine. Znanost je utvrdila da intenzivna laktacija spre ava donekle ovulaciju, naime produkcija hormona prolaktina koji je odgovoran za proizvodnju mlijeka ko i otpuatanje hormona gonadotropina i tako sprje ava sazrijevanje jajnih stanica i ovulaciju. Zato dojenje ima i odreenu kontraceptivnu, iako ne sasvim pouzdanu, ulogu, jer danaanje statistike pokazuju da bez primjene kontracepcije viae od 50% dojilja mo~e zatrudnjeti unutar prvih devet mjeseci dojenja. U proalosti je takoer, ini se, bilo poznato da e ~ena koja intenzivno doji te~e zatrudnjeti. Osim toga, u srednjem vijeku je takoer postojalo shvaanje, nasljeeno iz antike, da se menstruacijska krv koja je tijekom trudnoe hranila edo u utrobi, po porodu pretvara u mlijeko koje nastavlja hraniti novoroen e. Po tom glediatu, ako ~ena zatrudni tijekom dojenja, krv ponovno hrani dijete u utrobi, a ono ato preostaje dojen etu nije dovoljno ili je ak pokvareno i pogibeljno te mo~e dovesti do njegovog slabljenja i smrti. Zbog toga se smatralo da trudnica ne smije dojiti dijete, a da to nije dobro i u slu aju da dojilja ima menstruaciju te da se ~ena mora uzdr~avati od seksualnih odnosa budui da to takoer kvari mlijeko bilo da poti e menstruaciju i mo~e dovesti do trudnoe ili da ve samo po sebi utje e na kvalitetu mlijeka. Budui da se dojilo obi no barem godinu dana, a naj eae i du~e (o emu malo kasnije), u vrijeme kad je smrtnost djece bila velika, oni krugovi kojima je raanje nasljednika bilo osobito bitno nisu si mogli priuatiti viaegodianje razdoblje izmeu za ea djece. Zapoaljavanje dojilje kako bi majka ponovno mogla bila spremna za reprodukcijsku ulogu njima je bila gotovo nu~nost. S druge strane, siromaanijim slojevima kojima je prehrana velikog broja usta predstavljala problem, dojenje, pa i dojenje tueg djeteta, predstavljalo je prihvatljivu, iako ne najpouzdaniju, metodu kontracepcije. Na temelju pogreanog vjerovanja nasljeenog iz antike da kolostrum, maj ino mlijeko u prvih nekoliko dana po porodu, nije dobro ili je jednostavno preslabo za dijete, preporu ivalo se da majke izbjegavaju dojenje prvih nekoliko dana ili ak tjedana poslije poroda iako se danas zna da upravo to mlijeko sadr~i najvrednije imunoloake tvari za dijete. Anti ki ginekolog Soran je preporu ivao da se za prvih 20 dana po porodu nae dojilja, jer je prvo maj ino mlijeko akodljivo - previae gusto i sirasto, sirovo i joa nedovraeno te se zbog toga se teako probavlja. Ako se ne mo~e nai prikladna dojilja, mo~e se u nu~di maj ino mlijeko koristiti tek od etvrtog dana. On i ina e savjetuje da se djetetu po mogunosti uope ne daje niata jesti prva dva dana zbog nerazvijenosti probavnog sustava, a da se onda prvo proba djetetu dati prstom malo prokuhanog meda ato bi mu trebalo otvoriti apetit i pro istiti kanale. I Dubrov anin Nikola Gu eti savjetuje  one majke koje ~ele dojiti dijete vlastitim mlijekom, neka veoma paze da ih ne doje u prvim danima nakon poroda, jer je u tim danima tjelesni ustroj rodilje poremeen i ato dulje odlo~e dojenje bolje ine.  Mo~e se postaviti pitanje koliko su ovakvi savjeti utjecali na visoku smrtnost novoroen adi u proalosti, a sigurno je da neuspostavljanje pravilnog ciklusa dojenja u prvim danima ini kasnije dojenje mnogo te~im. Ako se pravilno ne izdaja, rodilja mo~e dobiti i upalu, a to se najbolje spre ava prirodnim sisanjem djeteta. Posljedica upale mo~e biti gubitak mlijeka. U te~im slu ajevima ako se mlijeko ne izdoji, ~ena mo~e ak dobiti infekciju, a i umrijeti. Mogue je dakle zapravo da su ~ene iz viaih druatvenih slojeva koje su bile izlo~ene ovakvim dobronamjernim, ali pogreanim savjetima iz nekadaanje  znanstvene literature bile u veoj mogunosti da izgube mlijeko nego ~ene iz ni~ih slojeva. Glediate nekadaanje medicine je bilo dakle da je bolje da dijete u prvim danima doji neka druga ~ena, a ne majka, ali s druge su strane srednjovjekovni i renesansni autori  lije nici, teolozi, propovjednici, humanisti  i stalno ponavljali da je najbolje da svaka majka doji svoje dijete budui da se vjerovalo da dijete nasljeuje fizi ke, karakterne, moralne i intelektualne karakteristike svoje dojilje. Michelangelova dojilja je bila supruga reza a kamena i on je spominjao:  s mlijekom svoje majke usisao sam eki i dlijeto kojima stvaram svoje skulpture . Sv. Bernardin Sijenski je upozoravao na mogunost da ako dojilja ima zlu ud, ili je priprosta, dijete poprimi te karakteristike zbog sisanja  njezine zagaene krvi . Postojala je vrlo popularna legenda koja potje e vjerojatno s kraja jedanaestog stoljea, a prepri avala se kao pouka i pripisivala razli itim uglednim ~enama gotovo do dvadesetog stoljea. Izvor joj je vjerojatno pri a o grofici Idi od Bolougne, supruzi grofa Eustahija, koja je inzistirala da doji sva svoja tri sina i odbijala bilo kakve usluge dojilja kako dijete ne bi poprimilo od njih ikakve loae karakteristike. Meutim, jednom dok je grofica bila na misi, njezin najstariji sin Eustahije se probudio i neutjeano plakao te ga je jedna dvorska dama ipak malo podojila. Kad se majka vratila i ustanovila ato se dogodilo, u~asno se razbjesnila i zgrabila dijete te ga izvrtala i tresla sve dok ga nije natjerala da povrati. Meutim, kako pri a ka~e, ateta je ve bila u injena i za razliku od druga dva sina, Godfreya i Baldwina, koji su postali kri~ari i potom jedan za drugim prvi i drugi kralj kri~arskog jeruzalemskog kraljevstva, zlosretni Eustahije nije dostigao njihovu slavu i to sve zbog dojiljina mlijeka. Takoer se rado navodio i kasniji primjer Svete Katarine Sijenske koju je jedinu od dvadeset i etvero djece dojila njezina majka, i koja je poslije za nju govorila da joj je najdra~e dijete. Najvei uzor majkama je bila Djevica Marija, a esto se spominjalo kako ona doji malog Isusa. Prizor Madonne lactans, est sve do 18. stoljea, simbolizirao je i maj instvo, milosrdnu ljubav (caritas), a mogao je biti shvaen i kao simbol Euharistije. Ponekad je slika ~ene koja doji dijete ili djecu bila i personifikacije Crkve. Usprkos propagandi dojenja vlastitog djeteta, srednjovjekovni autoriteti su bili svjesni da mnoge ~ene to nee u initi pa su davali i alternativne savjete o izboru prikladne zamjene. Dojenje ~ivotinjskim mlijekom, u prvom redu kozjim ili ov jim, openito se obeshrabrivalo zbog spomenutog vjerovanja o nasljeivanju karakteristika preko mlijeka pa je postojao strah da e dijete koje se hranilo ~ivotinjskim mlijekom biti  glupo, prazno i psihi ki nestabilno kako navodi u svojoj zbirci moralnih opomena Libri di buoni costumi, toskanski trgovac Paolo de Certaldo (1350). iako se u praksi u krajnjoj nu~di koristilo. Prije otkria pasterizacije, prehrana razvodnjenim ~ivotinjskim mlijekom uz druge nedostatke je svakako bila riskantna. Umjesto danaanjih bo ica, naj eae su se koristili ~ivotinjski rogovi, a u nekim hospitalima su djecu izravno dojile koze. Neki autori su davali i savjete o idealnoj dobi i izgledu dojilje. Anti ki lije nik Soran je navodio da ne bi trebala biti mlaa od 20 ili starija od 40 godina  drugi autori navode izmeu 25 i 45 godina, da joj grudi trebaju biti srednje veli ine, mekane i bez bora, s bradavicama koje nisu ni velike ni male, previae jedre ili pak porozne. Takoer je navodio da je po~eljno da je ve rodila dvoje ili troje djece tako da ima iskustvo s podizanjem djece i ne premale i pre vrste grudi dok one s puno djece imaju esto naborane dojke koje daju prerijetko mlijeko. Engleska verzija medicinskog priru nika Trotula navodi pak da idealna dojilja mora biti mlada i imati ru~i ast i bijeli ten. I Gu eti spominje da dojilja treba po tjelesnom ustroju biti ato sli nija majci, jer mlijeko sli no maj inom najbolje odgovara, a ina e dijete postaje bole~ljivo i izlo~eno raznim bolestima. Kotrulj savjetuje da  pohvalno je da ih (djecu, op. a.) nakon roenja doje vlastite majke, jer djeca mnogo toga nasljeuju preko mlijeka. Ako majka nema mlijeka, ato se zna dogoditi, treba nai dojilju (nutricia), skladnu, lijepu, pristojnu, zdravu, dobrih crta lica, a poglavito trijeznu.  Sve te po~eljne osobine nalazimo i kod talijanskih autora, koji upozoravaju i da joj zadah ne bi smio biti loa, a zubi moraju biti isti te da se treba uvati  nadutih, bijesnih, tu~nih, boja~ljivih, budalastih i grubih . Gotovo do dvadesetog stoljea se smatralo da da dojilja ne bi smjela biti crvenokosa, jer su takve sklone psihi kim nestabilnostima. U srednjem vijeku su crvenokose ~ene mogle biti sumnji ene kao vjeatice i prostitutke, a smatrala se i bojom kose izdajica, la~ljivaca i vjerolomnika pa je tako i Dalila koja je izdala Samsona prikazivana crvenokosom u ikonografiji. Vjerovanje da se fizi ke karakteristike prenose preko mlijeka vidi se i po tome ato su se u krajevima gdje su se za dojilje koristile robinje  npr. na zapadnom Mediteranu, za dojilje uzimale one svjetlijeg tena, a izbjegavale crnkinje i Maorkinje. Doduae, javljala su se i mialjenje da ~ene tamnijeg tena imaju viae mlijeka nego bijele ~ene   kao ato je i crna zemlja plodnija . U srednjem vijeku su pojedini autori navodili i da je po~eljno da je dojilja sama majka muakog novoroen eta (to su najvjerojatnije preuzeli od arapskih autora) pa ak i da su najbolje brinete. Meutim, praksa pokazuje da su se roditelji zadovoljavali s dojiljom skromnijih karakteristika s jedinim uvjetom da ima dovoljno mlijeka za njihovo dijete. U vjerovanju da se karakteristike dojilje odra~avaju na djetetu bilo je mo~da i svijesti da je dojilja ujedno i prva odgojiteljica, odnosno osoba s kojom dijete uspostavlja najbli~i dodir prvih godina ~ivota ato i danaanja pedijatrija prepoznaje kao najva~nije. Soran je npr. obrazlo~ui u svoje vrijeme zaato bi po~eljna dojilja bila Grkinja navodio kao razlog da se uz nju dojen e nau i na najbolji govor. Od kraja 12. st. (1179) spominju se zabrane kraankama da se zapoaljavaju kao dojilje u ~idovskim kuama. }idovski izvori s druge strane dopuatali su zapoaljavanje ne~idovskih dojilja, ali se naglaaava da roditelji trebaju nadzirati dojilju, npr. da ne bi pjevala kraanske uspavanke djetetu. Kraanska strana optu~ivala je pak }idove da tjeraju dojilje da se izdajaju nakon ato su se pri estile kako ne bi ~idovsko dijete primilo hostiju preko mlijeka. Gu eti i Kotrulj naglaaavaju da dojilja ne smije piti vino. Po Kotruljevim rije ima time se kvari krv, a Gu eti navodi da ako dojilje piju vino ono akodi viae dojen adi nego njima citirajui Aristotela da je mala razlika izmeu dojen eta i dojilje ako ona pije vino. Takoer navodi i mialjenje (preuzeto joa od Plutarha) da vino pomijeaano s mlijekom kvari ~eludac, pa dijete u odrasloj dobi mo~e patiti od padavice, gube i pijanstva. Doduae, s druge strane slijedei Aristotela takoer navodi da dojilja nakon ato prestaje davati djetetu mlijeko, mo~e djetetu dati i vino, ali tako da djetetu daje kruh namo en u vinu, jer se tako gube isparavanja koja udaraju u glavu i mogu naakoditi djetetu. Od ostalih konkretnih savjeta Gu eti navodi da se ne smije puatati djecu da dugo siau, jer ako se napune s previae mlijeka, tijela im se raste~u i napuhnu, stoga je bolje da sisaju manje a eae. U srednjem vijeku se i ina e preporu ivalo da se dijete doji po potrebi osobito u prvim mjesecima. Po ovome se srednjovjekovna shvaanja sla~u s najnovijim pedijatrijskim preporukama, za razliku od joa donedavnog mialjenja da dijete treba hraniti po to no odreenom rasporedu svako nekoliko sati. Engleska Trotula navodi da dojilja ne smije jesti za injenu hranu i eanjak, da mora piti octeni sirup i lagano vino. Mialjenja o uzimanju alkohola izgleda da su se razlikovala, ali se svakako pazilo na umjerenost. U nekim regijama su dojilje iz pojedinih mjesta bile na osobitom glasu. Zabilje~eno je tako da su u Toskani osobito po~eljne bile dojilje iz brdskih krajeva koji su se smatrali zdravima, a kao mjesto osobito dobrih dojilja spominje se Casentino. Po etkom devetnaestog stoljea dubrova ki lije nik uro Feri hvali osobito zdravlje dojilja iz }upe Dubrova ke te ih naziva hraniteljicama dubrova ke djece, meutim podaci pokazuju da su dubrova ke dojilje dolazile iz svih krajeva Dubrova ke Republike. Termini koji se u izvorima koriste za dojilju su uglavnom latinski, jer su i izvori pisani tim jezikom. Dojilja se naziva nutrix, nutricia  hraniteljica ili baiula  ovaj drugi izraz prisutniji je u Dalmaciji. Javljaju se i varijante balia ili baila, a ponekad i domai naziv baba koji je uaao i u knji~evnost. Tako u djelu Marina Dr~ia baba prati djevojku Peru koja tra~i u Rimu odbjeglog zaru nika. Njezinim ustima Dr~i je predstavio konzervativne moralisti ke stavove stare dubrova ke vlastele i druatva openito iako su dojilje redovito bile ~ene iz ni~ih druatvenih stale~a u odnosu na obitelji djece koju doje. To doduae nije zna ilo da su nu~no bile jako siromaane. Kao dojilje se spominju primjerice supruge te~aka, mesara, itd. Idealna dojilja je bila neudata ~ena ili udovica  slobodna od obiteljskih veza, ije je dijete umrlo pa se mogla potpuno posvetiti svojem atieniku. Nije se naime smatralo dobrim da ~ena istovremeno doji viae djece. Zadaa savjesnog oca obitelji bila je da na vrijeme osigura prikladnu dojilju za novoroen e, po mogunosti uo i roenja djeteta. Zato se upute o pronala~enju dojilje u svojem djelu namijenjenom trgovcima daje i Benedikt Kotrulj. On se morao raspitati o moguim kandidatkinjama i ugovoriti posao. U nekim slu ajevima mo~da je mogao imati sreu i u vlastitoj kui imati ve dojilju kao npr. Zadranin Kreao Varikaaa koji u oporuci spominje da je njegovog sina Rajnerija hranila njegova - u trenutku sastavljanja oporuke ve bivaa - slu~avka (famula) Radica. Ona je dobila oporu no 32 libre, a Duma, majka Dra~ice, koja je bila dojilja drugog Kreainog sina `imuna 20. S obzirom da je Rajnerije nosi isto ime kao Kreain otac, vjerojatno se radi o prvoroencu. Prvoroeni sinovi su plemikim obiteljima bili osobito zna ajni, pa je zato bilo mogue da su dojeni du~e i da se dojilja pa~ljivije nadzirala. Vjerojatno je da je u ranije doba bilo i viae slu ajeva ropkinja koje su dojile djecu svojih gospodara ili su ih oni mogli iznajmiti onima koji su trebali dojilju kako je esto joa u `panjolskoj i Italiji i u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Istra~ivanja su pokazala da je u kraljevstvu aragonske dinastije u trinaestom stoljeu bilo uobi ajeno koristiti kao dojilje ropkinje muslimanskog porijekla koje su se obvezno morale milom ili silom pokrstiti zbog ve spomenutog vjerovanja o prenoaenju moralnih karakteristika preko mlijeka. Njihova je sudbina esto bila okrutna, jer su im njihova vlastita djeca bila oduzimana i predavana drugim dojiljama ili u sirotiate kako bi se one mogle iskoriatavati kao dojilje gospodareve djece ili iznajmljivati drugima. Jesu li se kao dojilje mogle i u dalmatinskim gradovima u etrnaestom i petnaestom stoljeu koristiti djevojke kupovane u Bosni, mo~e se samo nagaati. U razvijenom i kasnom vijeku u dalmatinskim gradovima se u veini slu aja zapoaljavala slobodna ~ena izvan kuanstva. Jedan takav ugovor koji je sklopio, ve u historiografiji dobro poznati, imuni zadarski suknar Mihovil Petrov s Radoslavom, suprugom te~aka Ratka dobro ilustrira takvu praksu. Mudri Mihovil je na vrijeme ugovorio dojilju za svoje joa neroeno dijete, i to aest dana nakon ato je sastavio svoju oporuku  ugovor je sklopljen 26. svibnja 1385. a umro je ve par mjeseci kasnije - 13. srpnja. Radoslava se u prisustvu i s pristankom svojeg mu~a Ratka obavezala boraviti u Mihovilovoj kui dvije godine i dojiti jedno od Mihovilove djece kako se navodi  po obi aju dobre dojilje . U svojoj oporuci je Mihovil takoer ve ranije naveo da se trebaju platiti za dvije godine sve dojilje koje trenutno hrane ili e hraniti ubudue njegovu djecu do dvije godine te odredio poimence da se isplati dojilja Jelena koja je hranila Ivana, jednog od njegovih sinova. Dugo razdoblje dojenja od jedne do eae dvije godine potvreno je i antropoloakim analizama zubi srednjovjekovnih ljudi, a sada je i preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, zanimljiva podudarnost srednjovjekovnih obi aja i moderne pedijatrije. To ato je Mihovilova ~ena bila trudna, a u oporuci se spominje da su neka djeca joa dojena, potvruje i mali razmak izmeu roenja djece. Mihovil se u ugovoru o dojenju Radoslavi obavezao osim troakova njezina izdr~avanja isplatiti godianje 30 libara solida, ukupno zna i 60 libara. Ova svota je bila vrlo zna ajna za jednu tadaanju te~a ku obitelj, mogla im je npr. omoguiti kupovinu kue, komade zemlje i sl. Toliko su iznosili i mirazi ~ena iz obitelji sitnog obrtnika. Meutim, i kazna za kraenje ugovora bila je vrlo zna ajna - 50 libara te je zapravo mogla zna iti i njihovu potpunu financijsku propast. Neki povjesni ari kao Christiane Klapisch-Zuber koji su istra~ivali dojenje u Toskani na temelju poslovnih ugovora izmeu oca obitelji i dojilje, odnosno joa eae njezina mu~a (koji se naziva balio   dojitelj i koji zapravo u mnogim slu ajevima nastupa kao svojevrsni menad~er koji ugovara poslove dojenja i vodi o tome poslovne knjige), smatraju da je majka bila isklju ena i zapravo marginalizirana u samom procesu odlu ivanja o sudbini novoroen eta, meutim u okolnostima prije i nakon poroda, zapravo je razumljivo da se nije mogla toliko brinuti o zapoaljavanju dojilje. Odnos izmeu dojilje i majke koji se vidi iz oporuka i drugih dokumenata te pokazuje bliskost izmeu majki i dojilja, ne upuuje na marginalnu ulogu majke. U naaim dokumentima za sada nisam naala spomena o eventualnom dojiljinom mu~u koji u talijanskim prilikama ima tako va~nu ulogu. Prisustvo Radoslavinog mu~a i njegov pristanak prilikom sklapanja ugovora sa suknarom Mihovila mo~e se objasniti i time da se ona kao udata ~ena nije mogla obavezati u ovako zna ajnom poslu bez mu~eva pristanka, a mu~ je morao pristati i na to da ona kroz idue dvije godine ~ivi u tuoj kui. }ivot dojilje u kui dojen etovih roditelja podrazumijevao je i veu kontrolu poslodavca nad njezinim seksualnim odnosima iako posjeti mu~a nisu bili zabranjeni. Ipak, iako su istra~ivanja na bogatijem firentinskom materijalu pokazala da su dojilje u kui roditelja u prosjeku dojile du~e od onih koje su uzimale dojen e u vlastitu obitelj, dogaalo se da poslodavac otkrije da je dadilja trudna kao ato je Firentincu Virgiliju Adrianiju priznala Dubrov anka koja je u njegovoj kui dojila dijete ve viae od godinu dana. Nekad je dojilja mogla dojiti i viae djece za redom u istoj obitelji. Zadranka, supruga Ivana ernuha, spominje u svojoj oporuci 1295/1296. legat enevri koja je bila baiula nostra ato bi mo~da podrazumijevalo da je dojila viae njezine djece (oporuka spominje etvero). eae je bilo da svako dijete ima svoju vlastitu dojilju. Druga Zadranka, Palmu a de Grisogonis, supruga Jakova de Raduchis, u svojoj oporuci spominje legate za ukupno pet dojilja  etiri od njih su dojilje njezine djece od kojih svaka osim jedne dobiva po sedam libara. Pri tom se ne pravi razlika izmeu dojilja muake i ~enske djece, ali jedna od njih  Rusija, dojilja sina Filipa, dobiva tri libre viae od ostalih. Vjerojatno je Filip bio prvoroenac. Peta dojilja koju Palmu a spominje u oporuci  Marica, njezina je vlastita dojilja koja dobiva po dukat. Sel a nije pravila razlike izmeu dojilja svojeg sina i keri. Obje su dobile po 40 solida. Iz oporuke Stoislave, dojilje u kui kotorskog plemia Ljudevita Bolice vidi se da je dojila pet njegovih sinova. Maruaa koja je dojila nekoliko sinova kotorskog plemia Tripka Bue i provela u obitelji ukupno 21 godinu, dobila je kona nu plau od 350 perpera, vrlo visok nov ani iznos (1440) za ~enu skromnijeg stale~a. Svi dosad spomenuti primjeri upuuju na to da su te ~ene ~ivjele u kuanstvima svojih poslodavaca. Postojala je i mogunost da dojen e ~ivi u dojiljinom domu s njezinom obitelji. Takva praksa bila je pak uobi ajenija u Italiji, u Firenci je npr. oko djece dojeno u kui dojilje i slabo vialo roditelje prvih nekoliko godina ~ivota, a to je zabilje~eno i za mnoge druge sredine u kasnom srednjem i ranom novom vijeku. Smatralo se da je seoski zrak puno zdraviji za dojen e od gradskog, a i troakovi dojilje u kui bili su vei. Dubrova ki vlastelin Andrija de Pozza dao je tako krajem aesnaestog stoljea sve svoje osmero djece, roene u periodu od deset godina (u jednom slu aju ak dvoje iste godine  u sije nju i prosincu), na dojenje izvan kue. U svojoj obiteljskoj knjizi uz imena i plae dojilja spominje i podatke o kola ima koje su im roditelji slali jednom tjedno i piu koje su nosili kad su posjeivali dijete. Troaak za svaku dojilju iznosio je oko 40 akuda, a svaka je dobila po tri srebrna prstena u tri navrata. Dijete je proboravilo u kui dojilje oko dvije godine. Detaljnija i dugotrajnija istra~ivanja trebala bi utvrditi jesu li postojale razlike u dr~anju dojilje u kui ili slanju djeteta u dojiljinu obitelj u pojedinim dalmatinskim gradovima i je li u tom smislu doalo do promjena kroz vrijeme. ini se po dosadaanjim istra~ivanjima da u dalmatinskim gradovima barem u srednjem vijeku nije bilo uobi ajeno da se dijete aalje izvan kue ve je dojilja dolazila ~ivjeti u kuu djetetovih roditelja. To je omoguavalo bolji nadzor njezine prehrane i odnosa prema dojen etu, vjerojatno i kontrolu njezina seksualnog ~ivota kako ne bi seksom i eventualnom trudnoom pokvarila mlijeko. Ovakve  gastarbartejske godine i ~rtvovanje obiteljskog ~ivota se dojilji i njezinoj obitelji ipak isplaivalo, jer bi esto zna ilo i dugotrajniji ekonomski prosperitet dojilje i njezine obitelji. Kada Franica, supruga zadarskog te~aka Budislava kupuje 1353. drvenu kuu u zadarskoj etvrti Sv. Ilije za 15 libara malih mleta kih denara spominje da novac za kupnju potje e od dojenja (de baiulatione) sina Vite Kreainog de Zadulinis i njegove supruge Tomasine. Bolica, dojilja Zore Petrova, posudila je pod vidom prividne prodaje, Ivanu Lupaiu 25 libara za ato je Ivan jam io donjim katom jedne kue i drvenom kolibicom uz nju. Bolica je dakle zahvaljujui svojoj zaradi raspolagala odreenom koli inom gotovine koju je mogla dalje ulo~iti u nove poslovne pothvate. Poslovati se moglo koji put i s prijaanjim poslodavcima. U Dubrovniku je tako 1279. Dra~imila, bivaa dojilja Mateja, sina Grgura de Petrana, ulo~ila je 60 solida denara groaa u Grgurove poslove i joa nekoliko godina kasnije primala prihode od tog posla od Grgurove udovice Dese. Takvi kontakti i poslovna suradnja dojilja i njihovih poslodavaca mogli su trajati joa godinama. Stanka, kerka Priboja i neko dadilja Ivana Grisogona, kraljevskog viteza iz Zadra, u jednom dokumentu 1369. priznaje da duguje njegovoj supruzi Katarini 50 libara koje je od nje uzajmila te obeaje vratiti dug Andriji, neaku svojeg dojen eta. Odnosi dojilja i njihovih poslodavaca nadmaaivali su uobi ajen poslovni odnos. Dubrova ki plemi Matej de Georgio, ina e vrlo ugledan, dotirao je Dobru, dojilju svojeg sina Maroja, prilikom njene udaje za Pribila Dragoaevia, sa 70 perpera i 4 para srebrnih nauanica. U miraznom ugovoru se navodi da se kao miraz (umjesto novca) treba ra unati kua ako bi je uspjeli dobiti od gospoe Slave de Volle (Volcio?). U slu aju Dobrine smrti bez punoljetnih nasljednika, pola miraza se vraalo njezinom poslodavcu, a pola je mogla slobodno oporu iti. Tako je Dobra koja je mo~da bila majka nezakonita djeteta, jer se ne spominje njezin eventualni udovi ki status, ispraena u brak od svojih poslodavaca s mirazom u vrijednosti kuice. Bez toga vjerojatno ne bi bila naro ito tra~ena udava a. Obitelj njezinog dojen eta tako joj je zamijenila vlastitu obitelj. Mo~e se primijetiti kao u spomenutom slu aju Stanke, dojilje viteza Ivana Grisogona, da se barem neke ~ene identificiraju u dokumentima kao dojilje u kontekstu kada to nema veze s njihovim poslom pa i onda kada su o igledno prestale s tim poslom, jer su njihova dojen ad ve odrasli ljudi. Piaui tako svoju oporuku 1463. bolesna od kuge, izvjesna Zadranka Jelena identificira se kao neko dojilja ser Donata de Cressavis (zadarskog plemia). Samog Donata i druge lanove njegove obitelji uope ne spominje u svojoj oporuci ve svu imovinu ostavlja mu~u Jurju (koji je izgleda tada na slu~bi na galiji) i ispovjedniku Ivanu. To pokazuje da je Jelena ulogu dojilje shvaala kao svoje zvanje i dijelom svojeg identiteta u zajednici u kojoj je ~ivjela, a mo~da se njim i ponosila, osobito zbog toga ato je bila zaposlena u plemikoj obitelji. U slu aju Stanke i Jelene koje se navode kao dojilje zadarskih plemia ili Zagrep anke Agate koja se navodi kao dojilja zlatara Filipa, one su zasigurno bile i po isteku dojenja njihove dadilje. Naj eai spomeni dojilja su u oporukama njihovih poslodavaca gdje im zahvalne majke, ali i o evi te nekadaanja njihova, sada odrasla, dojen ad, ostavljaju ponekad i prili ne svote novca. Uz ve spomenute primjere, rekorder je mo~da zadarski vitez Mafej de Matafar koji je svojoj dojilji Cviti ostavio 500 libara i kuicu, jednaku svotu koju je namijenio i vlastitoj majci Beti. U ovom slu aju se zasigurno radi o dojilji koja je i kasnije ostala kao dadilja uz svojeg atienika. S obzirom da je Mafejeva majka bila Mle anka iz ugledne obitelji Dolphin koja se nakon smrti njegovog oca preudala, ini se, opet u Mletke, vjerojatno je Cvita u Mafejevom ~ivotu imala joa va~niju ulogu nego ato je imaju dadilje, pogotovo ako je prema prevladavajuim obi ajima urbane elite Mafej ostao u obitelji svojeg oca nakon maj ine preudaje. Veza koja se tako stvorila izmeu dojilje/dadilje i djeteta mogla se po intenzitetu mjeriti s vezom majke i djeteta. Kotorski plemi Marin Medojica (1434) izdvojio je za gregorijanske mise poslije svoje smrti (radilo se o misama koje su se slu~ile u ciklusu od 30 dana) jednake svote za sebe, te svoju majku i dojilju. Pri tom treba znati da je majku osobito volio, jer je naveo da se ~eli sahraniti uz nju, a ne uz suprugu. Ovi slu ajevi takoer upuuju na to da je dojilja i nakon razdoblja dojenja vjerojatno postala i dadilja djeci  spomenula sam primjer gdje je ukupno provela 21 godinu na poslu. Vjerojatno je to bilo u slu ajevima gdje je dojilja bila neudata ili udovica, mo~da i bez djece. U nekim slu ajevima mogla je ostati i cijeli ~ivot u obitelji i za  * , l n  68<DL~HLN~d.øynchhImHsHhh mHsHhhImHsHhh@2^mHsHhJ/mHsHhhmHsHhhLmHsHhh*HmHsHhhmHsHh8h8CJaJmHsHhCCJaJmHsHh8CJaJmHsHh5mHsHhh5mHsH"%2tAgpy.tvbx($dh`a$gdIM$dh`a$gd$dh`a$gdz1 $dha$gd$dh@&^a$gd8 $dh@&a$gdڽ`` :lp~0@468H(*246:<FTlnpͷͬ¬ؖ¬¬yn¬hehmHsH!jhehe0JUmHsHhh6mHsHhhg?mHsHhh9ymHsHhhmHsHhh*HmHsHhhmHsHhhNmHsHhhImHsHhh@2^mHsH!jhhN0JUmHsH(^rt|~2>bdf~2 t v !!!!!!!!`""""""ɸꭢɌhz1mHsHhhymHsHhh9ymHsHhhg?mHsHhh*HmHsH!jhh&Y0JUmHsHhh&YmHsHhhImHsHhhmHsHhhmHsHhhnrmHsH1"""~#####%%%h&v&&&&'N'''<(>(@(B(V((((((((F)N)))ʹ킮qff[hh/ umHsHhh*HmHsH!jhh%Q(0JUmHsHhh%Q(mHsHhh9ymHsHhh/amHsHhh&YmHsHhhmHsH!jhhN0JUmHsHhhNmHsHh_LmHsHh'zmHsHhdmHsHhz1mHsHhhrmHsH")))))))))*0*x*** +"+\+j+l+n++++,,,--<.~...\/^/`//0&1.11112ѾѶѶɶɶɾɾьvkhhrmHsHjhh@0JUmHsHhh@mHsHjh5+0JUmHsHhh*HmHsH!jhh 0JUmHsHhz1mHsHhh%Q(mHsHhA&mHsHhh/ umHsH hh&Yhh&YmHsH!jhh/ u0JUmHsH*22233b3l3t333333:4J444455j5j6l6D7F7R7^777778899J9f:h:T;ط·طبvkhh*mHsHhhrmHsHhh&YmHsH!jhh0JUmHsHhhmHsHhh@2^B*mHphsHhh87mHsHhho(mHsHhh9ymHsHhh@2^mHsHhh/ umHsH!jhhr0JUmHsH&T;t;;; >">>>0?2?8@t@v@,ABAjAlAnApAtABBHB^BbBBBBBBCCCCCxmbmxmWbmxmxWmxmhh9ymHsHhho(mHsHhh/amHsHhhmHsH!jhh0JUmHsHhhX"mHsHhhmHsH!jhhEK0JUmHsHhh,CmHsH!jhh*0JUmHsHhh*mHsHhz1mHsHhhqdmHsHhhEKmHsH"CEEBFDFGGGGGHH HrHHIIJJrJJJJJJJdKtK4L0JUmHsHhhjmHsH!jhh9y0JUmHsHhh/amHsHhhmHsH4hYYYZFZLZZ[[[[\\]^^^.`0`6`N`b b"bdbbccccdLd`drddddddehenepeeeɾɾɭ{{{phhr mHsHhh]%mHsHhhD\mHsHhhnmHsH!jhh L0JUmHsH!jhhy0JUmHsHhh LmHsHhhymHsHhhkdmHsHhho(mHsHhh mHsHhhmHsH,eef(fffbgggggg~hhhhhhTiViXi\ijjZk\k`kllllTmVmXmssssstttRuԾԾԾɳɌɁynynnnhh{ZmHsHh\mHsHhhmHsH!jhh]%0JUmHsHjhL#0JUmHsHhL#mHsHhhAVmHsHhhnmHsHhh]%mHsHhhkdmHsHhhr mHsHhhrmHsHhhmHsH+Ruhuzuuuuuuuuuuvvvv>w@wTwXwwwwwwTxbxxxjylynypyyz4z>z |b}}}}}ƾƖ꧋thh]%6mHsHhhmHsHhh]%mHsHhhmHsHhd6mHsHhhAmHsHhdhd6mHsHhdmHsHhhkdmHsH!jhho0JUmHsHh\mHsHhhnmHsHhhcmHsH*}}}~~6(*,lnr΁Ȃغة؞؞؞؞wlw[Phh{ZmHsH!jhh|30JUmHsHhhJ.mHsHhh|3mHsH!jhho0JUmHsHhh LmHsHhh>mHsH!jhh L0JUmHsHh\mHsHhhGmHsHhhLmHsHhhmHsHhh]%mHsH!jhh]%0JUmHsHXZ\ "$Ό 8^зti^^V^V^V^h:7dmHsHhhAVmHsHhh|3mHsH!jhhD\0JUmHsHhh{ZmHsH!jhh0JUmHsHhh{ZmHsHhRJmHsHhhmHsHhh>mHsHhh|3B*mHphsH#tv`bd^`bVbfv8BLV^ldп۴ۿ{p_WhIMmHsH!jhIMhIM0JUmHsHhIMhpmHsHhIMhuc6mHsHhIMhucmHsHhIMhv H6mHsHhIMhv HmHsHhIMh$bmHsHhhGmHsH!jhhr0JUmHsHhhAVmHsHhhmHsHhh|3B*mHphsHhh$bmHsHLrt <>@BFT.02 ֲֽ֧֧֧ujYjuNhhLmHsH!jhhL0JUmHsHhhLmHsHhhmHsHhhv HmHsHhh+NmHsH!jhh>0JUmHsHhh>mHsHhhpmHsHhh-vmHsHjhF0JUmHsHhFmHsHhmHsHhIMhIMmHsHjhIM0JUmHsH  ,0<>ζж&ZBF8H޹ $<bd&(ӷӯӷ{p_!jhhD\0JUmHsHhhMmHsHhhr mHsHh1mHsHhRJmHsHjhx0JUmHsHhhGmHsHhxmHsHhhD.mHsH!jhh 0JUmHsHhhLmHsHhh 6mHsHhh mHsHhhmHsH%ʿ LNP.jLXf~8V ̾߳ԗԨ~p~~jhV0JUmHsHhVmHsH!jhh0JUmHsH!jhh+N0JUmHsHhhmHsHhhqdmHsHjhn0JUmHsHh3!mHsHhhmHsHhhD\mHsHhhMmHsHhhGmHsH, 6p~|DT8J~bxtv t@^xpxehhHomHsHh1@mHsHhhAmHsH!jhhD0JUmHsH!jhh0JUmHsHhhr mHsHhhqdmHsHhhGmHsHhhmHsHhhS?imHsH!jhhn0JUmHsHhhmHsHhVmHsH%jr&hj0PDZ` h{{{{{{{{hhy*mHsHhhD.mHsHhh"cmHsH!jhh70JUmHsHhh6mHsHhnmHsHhhq>mHsHjh}0JUmHsHh}mHsHhhmHsHhhHomHsHhu4mHsH/ "\^$&((,>JZ."*2^dp㶫tittiti]hhhmHsHhhmHsHhhNmHsHjh3!0JUmHsHh3!mHsHhh[mHsHhh"cmHsHhhmHsH!jhhr0JUmHsH!jhh5g0JUmHsHhhImHsHhhYmHsH!jhhy*0JUmHsH$$P@L$::fh*D\^`ŽŲŧŧŽŜŜŧŧŐŜnchh/ymHsH!jhhj0JUmHsH!jhhqd0JUmHsHhh6mHsHhhjmHsHhhqdmHsHhh mHsHhnmHsHhhmHsHh3!mHsHhhrmHsHhhNmHsH!jhhN0JUmHsH&RbFT`f *ƻ|q|q|f|qhhv mHsHhhymHsHhhv HmHsHh:mHsHhemHsHh-#mHsH!jhh>0JUmHsHhh>mHsHhhmHsHhh mHsH!jhhj0JUmHsHhnmHsHhhjmHsHhh/ymHsH(Tp Ragz|8Hf ؽڽL$a$gd7 $dha$gdvcD $dha$gdbp$dh`a$gd;oJ$dh`a$gdPO $dha$gd$dh`a$gd*B@NRt&0H*pv*68:`n T j |    & n p  θθέέΜÉzhhCJaJmHsHhh[mHsHh:mHsH!jhh|0JUmHsHhhSmHsHhhv mHsHhh|mHsHhh#mHsH!jhhn0JUmHsHhhymHsHhhv HmHsH*  8 N Z z |      B T    6Xbdf,.2Rd*DzssdsdsUdUhh*SCJaJmHsHhhCJaJmHsHh:CJaJmHsH)jhhn0JCJUaJmHsHhhnCJaJmHsHhhyCJaJmHsH)jhh0JCJUaJmHsHhhYCJaJmHsHhFCJaJmHsHhhCJaJmHsHhh#CJaJmHsH!*HJ$f@\lR0R2R4RTTTUZV\VWWW񯾯k\Pk\hAMCJaJmHsHhh"CJaJmHsH)jhhq>0JCJUaJmHsHhhCJaJmHsHUhhq>CJaJmHsHhh-vCJaJmHsHhhYCJaJmHsHhh*SCJaJmHsHhh rCJaJmHsH)jhh*S0JCJUaJmHsHhhCJaJmHsHpravo i biti njezin lan. Ve spomenuta Stoislava koja je dojila pet sinova kotorskog plemia Ljudevita Bolice, ostavila je svu svoju skromnu imovinu, nakon ato je dala sitne iznose ispovjedniku, za mise, sestri i u dobrotvorne svrhe, upravo toj petorici koje je dojila. Ne spominje se mu~ ni djeca. O ito je ona provela ~ivot u toj obitelji koja se o njoj i brinula. Ponekad i drugi lanovi obitelji uz roditelje ili bivae atienike ostavljaju dojiljama neke legate. Zadarski plemi Nikola Jakovljev Matafar ostavio je Stoji, dojilji svoje supruge Margite, 10 libara, istu svotu koju je ostavio i svojim sestrama redovnicama ato ukazuje na zna ajnu ulogu koju je Stoja imala u obitelji svoje nekadaanje atienice. Udovica Agapi de Slorado ostavlja Dragosti, dojilji svojeg unuka Vita koji nosi ime po svojem djedu, Agapinom mu~u, 8 libara ato je bila plaa za jednu godinu, viae nego vlastitoj unuci ili neaci redovnici Nikoloti. Intenzitet odnosa dojilja i obitelji dojen eta pokazuje i ato su im se ostavljali legati i u slu ajevima kad je samo dijete koje su dojile bilo ve pokojno. Ponekad se u oporukama spominje i daruje i dojiljino dijete ato pokazuje bliskost dviju obitelji. Mo~da se u nekim slu ajevima i zanemarivalo pravilo da dojilja ne smije istovremeno dojiti viae djece, pa je uz dojilju je moglo i njezino dijete postati lanom obitelji. Zadarska plemkinja Fumija, ki Martinuaa de Xabetis i supruga Guida de Matafaris, odreuje da izvraitelji njezine oporuke dostojno udaju kad doe vrijeme za to Maricu, ki Dmine, dojilje Fumijine keri Katarine. Samoj Dmini ostavila je 20 libara. Kako ina e ne spominje u oporuci svoju ki, ini se da je ona ve ranije umrla ato ini brigu za dojiljino dijete joa dojmljivijom. Ivan de Hvalis ostavio je 1367. Stoji, dojilji svoje keri Katarine 10 libara. Petnaest godina kasnije, njegova udovica Marija ostavlja Dominiku i Katici, djeci dojilje Stoje, sada ve pokojne, svakom po 5 libara. Sudei po navedenim primjerima, profesija dojilje mogla bi se dakle smatrati najzahvalnijim i najisplativijim ~enskim zanimanjem u srednjem vijeku. Meu kunom poslugom, ona je imala privilegirani status ak i ondje gdje se o ekivalo da vrai i odreene kuanske poslove. Ipak postojali su i poslodavci koji su otezali s isplatama. Dubrov anka Marija, ki Dobrice de Basello, 1299. u svojoj oporuci spominje da joj Marin de Mlaskona duguje 3 perpera za dojenje njegovog sina. Ivana Ru~a (Rossa), ki pok. ura iz Oto ca iz Gacke, stanovnica Zadra, otpisala je kona no 1354. ser Marinu de Saracho dug od 15 malih libara koje joj je on morao platiti za  hranarinu (pro nutrimento) njegove keri Nikolote. Budui da je Marin bio advokat zadarske kurije, mo~da je zaklju ila da joj se potezanje slu aja na sudu baa i ne isplati. Osim ovih poslovnih rizika, dojilja je imala i veliku odgovornost za svoje dojen e. U slu aju djetetove smrti, dojilja je mogla biti optu~ena i osuena za ubojstvo iz nehaja. Stalno se upozoravalo da ~ene ne smiju spavati u istom krevetu s dojen etom ili da dojilja mora paziti da ne zaspe dok doji dijete nad kolijevkom. Npr. u Istri o tome svjedo i jedan ulomak javne objave tzv. Casi riservati kojom se upozoravaju  sve ~ene da se klone nakane uzimanja u postelju sitnih stvorenja, kako bi izbjegle opasnost da ih uguae i budu izopene u koju upadaju sve one ~ene koje djecu prije navraene godine dana uzimaju u svoju postelju.  U Firenci su istra~ivanja Christiane Klapisch-Zuber pokazala da je 17,7% dojen adi koje su bila kod dojilja umrlo, a u 15% tih slu ajeva uzrok smrti se pripisivao uguaenju bilo od strane dojilje bilo od strane njezina mu~a ako je dojen e spavalo u dojiljinom bra nom krevetu. U firentinskoj regiji se zato koristila i posebna sprava koja je spre avala da dojilja zaspi nad kolijevkom i pritisne dijete. Na izlo~bi o Slavoniji, Srijemu i Baranji takoer je prikazano neato sli no  klupa sa zatvorenim sjedalom koja se metala uz krevet i na kojoj je stajala zipka  tako da se ~ena iz kreveta nije morala spuatati do zipke, a niti ova nije mogla pasti. U praksi mnoge su ~ene kao i danas uzimale dijete u krevet kako bi izbjegle esta dizanja djeteta radi podoja budui da se preporu ivalo dojenje na zahtjev djeteta. Slavica Stojan otkrila je u dubrova kim sudskim spisima s kraja 17. stoljea primjere dojilja optu~enih da su uguaile dijete koje su bile osuene na smrt iako su se branile da su nedu~ne. S druge strane, ini se da se dojilji za koju se spominje u obiteljskoj knjizi Antuna de Pozze da je uguaila jedno od njegove djece nije niata dogodilo. `toviae spominje se da je plaena za mjesec dana koliko ga je dojila. ini se da je zabilje~eno viae slu ajeva uguaenja djece od petnaestog te osobito aesnaestog stoljea ato bi se moglo objasniti veom osjetljivosti na tu mogunost kao i veu aktivnost Crkve koja je stalno upozoravala na opasnost od uguaenja djeteta koje spava s dojiljom (ili majkom) i kona no to proglasila i zlo inom. Danas se smatra da je mala mogunost da se dijete uguai na taj na in prilikom dojenja. Vjerojatno se dosta takvih smrtnih slu ajeva koji su se pripisivali uguaenju prilikom dojenja u stvari mo~e pripisati tzv. sindromu smrti u kolijevci koji ni danas joa uvijek nije u potpunosti razjaanjen. Usprkos tome ato su crkveni i drugi autoriteti upozoravali majke da dojilje mogu zanemariti i zlostavljati djecu, ini se da to ipak nije bila prevladavajua pojava. Iako se u srednjem vijeku ne nalazi u dokumentima izraz majka po mlijeku, nema sumnje da su mnoge dojilje bile tako tretirane od svoje nekadaanje dojen adi i njihovih obitelji. Iako su potjecale iz ni~ih slojeva, nisu svakako bile tretirane poput slu~avki. Veze koje su se stvarale izmeu dojilja i dojen adi, ali i njihovih obitelji, nadilazile su poslovne odnose i ukazuju na uspostavljanje osjeajnih i prijateljskih veza. Te veze su po svojem karakteru i intenzitetu mo~da bile i najbliskiji i najravnopravniji priznati odnosi koji su se mogle uspostaviti izmeu ljudi iz razli itih stale~a u tom vremenu. Dojilje su mogle zaraditi dovoljno novaca da zbrinu svoju vlastitu obitelj, a za one koje nisu imale vlastite obitelji  nevjen ane majke  zanimanje dojilje je moglo biti i asni izlaz iz teake situacije te put u bolju budunost. Suprotno shvaanjima i srednjovjekovnih autoriteta i danaanjih povjesni ara koji povjeravanje djece dojiljama gledaju kao zanemarivanje djece ili odreenu ravnoduanost prema njihovu opstanku, velika pa~nja koja se posveivala izboru i tretmanu dojilje mo~e se interpretirati i kao dokaz da su novoroena djeca predstavljala o ito veliku vrijednost svojim roditeljima koji su o njima nastojali skrbiti najbolje ato su znali i mogli te predstavlja joa jedan argument historiografiji koja pobija staro shvaanje o indiferentnosti srednjovjekovnih roditelja prema maloj djeci. Sa~etak Iako se medicinski i moralni autoriteti naglaaavali oduvijek da je maj ino mlijeko najprikladnije za djecu, ne samo zbog zdravstvenih razloga ve i zbog vjerovanja da dojen e poprima od mlijeka i tjelesne i karakterne osobine, dio majki zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti nije dojio djecu ve su tu ulogu preuzimale druge ~ene. Zbog vjerovanja koje je prevladavalo do osamnaestog stoljea da kolostrum nije dobar za djecu, majke koje su slijedile te upute mogle su imati i teakoa u uspostavi ciklusa dojenja. Takoer se smatralo da mogua trudnoa pa i sami seksualni odnosi dojilje mogu naatetiti mlijeku pa se preporu alo ustezanje od seksualnih odnosa tijekom ciklusa dojenja. Intenzivno dojenje ima i odreenu kontraceptivnu ulogu ato je potvrdila i moderna medicina. Zbog toga su viai slojevi stanovniatva koji su u vrijeme velike smrtnosti djece ~eljeli imati viae djece kako bi osigurali nasljednike, pribjegavali koriatenju dojilja kako bi majka bila ranije spremna za novu trudnou. Kako je prehrana dojiljinim mlijekom bila jedina mogunost za opstanak djeteta koje nije dojila majka, izboru prikladne dojilje srednjovjekovni autoriteti pridavali su veliku pa~nju. Mnoga shvaanja o tome su preuzeta joa od anti kih autora kao ato su bili Aristotel i Plutarh te lije nici Soran i Galen. Njihovi savjeti o izboru prikladne dojilje koja je trebala biti stara izmeu 20 i 40 godina, zdrava i psihi ki stabilna, ato sli nija majci te se uzdr~avati od alkohola, ponavljaju se i kod srednjovjekovnih pisaca pa ih tako nalazimo i kod dubrova kih autora Benedikta Kotrulja i Nikole Gu etia. Izbor dojilje obi no je bio zadatak oca obitelji. Sa uvana arhivska graa iz vremena razvijenog i kasnog srednjeg vijeka omoguuje uvid u anga~iranje dojilja od strane viaih slojeva dalmatinskog gradskog stanovniatva. Iako su u nekim mediteranskim sredinama u ovo vrijeme kao dojilje iskoriatavane i ropkinje, dalmatinska graa pokazuje da su se zapoaljavale slobodne ~ene iz ni~ih druatvenih slojeva kojima je zanimanje dojilje donosilo izvjesnu ekonomsku korist, jer je bilo najbolje plaeno od svih zanimanja kojima su se mogle baviti ~ene iz tih slojeva. Suprotno praksi iz dobro istra~ene Toskane gdje je dojen ad obi no ~ivjela u kui dojilje izvan grada, ini se da su dalmatinski roditelji uglavnom zapoaljavali dojilju u kui. Period dojenja obi no je bio od jedne do, eae, dvije godine. Oporuke u kojima su dojiljama ostavljani ponekad i znatni legati pokazuju stvaranje osjeajnih i prijateljskih veza izmeu dojilja i njihove dojen adi te njihovih roditelja ato se ponekad protezalo i na dojiljinu djecu. U nekim slu ajevima, dojilje su mogle ostati povezane s obiteljima dojen adi u poslovnom smislu i nakon isteka razdoblja dojenja, bilo kao dadilje ili ak kao poslovni partneri u trgova kim poslovima. Iako je zanimanje dojilje bilo vrlo odgovorno, jer je dojilja mogla biti optu~ena u slu aju smrti dojen eta da ga je nepa~njom uguaila, ono je bilo ekonomski isplativo, a moglo je predstavljati i druatvenu rehabilitaciju neudatim majkama. Pa~nja koja se posveivala izboru i tretmanu dojilje te o ita ekonomska isplativost zvanja dojilje mo~e se interpretirati i kao dokaz da su novoroena djeca predstavljala ipak veliku vrijednost svojim roditeljima. Summary Although medical and moral authorities have always stressed that mothers' milk is the one most suited for children, not only for health reasons but in the past also because of belief that nursling took physical and character traits from the one who breastfed it, part of mothers did not breastfeed their children but that task was taken by other women. Since it was believed by the eighteenth century that colostrum was not good for children, mother who were following those instructions, could have had difficulties in establishing the cycle of breastfeeding. It was also believed that possible pregnancy or even the sexual relations of the nurse herself, could harm her milk so it was recommended to sustain from sexual relations during the period of breastfeeding. Intensive breastfeeding has certain contraceptive effects which is confirmed by modern medicine. For these reasons, higher social strata of population who wanted to have more children in the time of high mortality of small children, were using wet-nurses so mother could sooner become pregnant again. Since alimentation by wet-nurse's milk was the only option for the survival of the child not breastfed by its mother, medieval authorities paid great attention to the choice of suitable wet-nurse. Many opinions about that were taken from the ancient authors such as Aristotle and Plutarch, as well as physicians Soran and Galen. Their advice about the choice of suitable nurse (who should have been between 20 and 40 years old, healthy and mentally stable, resembling the child's mother as much as possible, and sustain from alcohol), were repeated by medieval authors, among them Benedict Kotrulj and Nicholas Gu eti from Dubrovnik. The choice of nurse was usually the task of the father of the child. Preserved archival records from the High and Late Middle Ages make possible insight into the hiring of nurses by the higher strata of Dalmatian urban society. Although in that period in some Mediterranean regions slave-women were exploited as wet-nurses as well, Dalmatian records show that in Dalmatia free women of lower social strata were usually hired. To them wet-nursing brought certain profit since it was the best-paid job of all jobs that the women of those social circles could have. Contrary to the custom from well-researched Tuscany where nurslings usually lived in the families of nurses outside of cities, it seems that Dalmatian parents usually took wet-nurses in their own homes. The period of wet-nursing lasted usually from one to, more often, two years. The testaments in which wet-nurses were sometimes generously bequeathed, show the creation of emotional and amicable relations between wet-nurses, and their nurslings and parents, which sometimes extended to wet-nurses's children as well. In some cases, wet-nurses stayed in business relations with the families of their nurslings after the breastfeeding was over, acting as nannies or even business-partners in trade-companies. Although the profession of wet-nurse was a very responsible one, because she could have been accused as responsible for strangling the child in case of its death, the profession was economically profitable, and it could have meant social rehabilitation for unwed mothers. Attention that was paid to the choice and treatment of wet-nurses, and obvious profitability of this professsion, could be interpreted as a proof that new-born children were considered as very important to their parents. Klju ne rije i: dojenje, dojilje, djetinjstvo, dalmatinsko gradsko druatvo u srednjem vijeku Key-words: breastfeeding, wet-nurses, childhood, Dalmatian urban society in the Middle Ages  Shulamith Shahar, Childhood in the Middle Ages, prev. Chaya Galai, London i New York: Routledge, 1992, 53-76. Pregled istra~ivanja obrazaca dojenja u raznim europskim regijama s naglaskom na razdoblju devetnaestog i dvadesetog stoljea vidi u: Gunnar Thorvaldsen,  Was there a European breastfeeding pattern? , The History of the Family, 13/3, 2008, 283-295. U sirotiatima u kojima su pokuaavali djecu prehraniti nadomjescima kao ato je mjeaavina ~ita ili dvopeka s mlijekom, zabilje~ena je visoka smrtnost, u nekim slu ajevima, npr. u Dublinu i stopostotna: Valerie Fildes, Wet Nursing: A History from Antiquity to the Present, Oxford: Basil Blackwell, 1988, 153-157.  Soranus' Gynecology, prev. Owsei Temkin, Baltimore: John Hopkins Press, 1956 (dalje: Soran).  V. Fildes, Wet Nursing, 15-31; James Bruce Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji (od 14. do ranog 16. stoljea) , Lucius: Zbornik radova Druatva studenata povijesti  Ivan Lu i-Lucius , 4/6-7, 2005, 261. Ovaj sad ve klasi ni rad o povijesti djetinjstva objavljen je izvorno kao  The Middle-Class Child in Urban Italy, Fourteenth to Early Sixteenth Century , u: The History of Childhood, ur. Lloyd deMause, London, 1976, 183-228.  Benedikt Kotrulj, Libro del arte dela mercatura/Knjiga o vjeatini trgovanja, priredila i prevela Zdenka Janekovi Rmer, Zagreb-Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku i Hrvatski ra unovoa, 2009; Nikola Gu eti, Upravljanje obitelji, prevela s talijanskoga Maja Zaninovi, priredio Marinko `iaak, Zagreb:  Biblioteka Scopus , 1998.  V. Fildes, Wet Nursing, 111-118; Valerie Fildes, Breasts, bottles, and babies, Edinburgh: Edinburgh University Press, 1986, 56, 85, 398-99, 447.  J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 260-273. Christiane Klapisch-Zuber,  Blood Parents and Milk Parents: Wet Nursing in Florence, 1300-1530 , u: Women, Family, and Ritual in Renaissance Italy, prev. Lydia Cochrane, Chicago i London: Chicago University Press, 1985, 132-164.  U sudskim i imovinskim spisima srednjovjekovnog Gradeca takoer se spominje nekoliko dojilja  1361. Elijina dojilja, 1393. dojilja Margareta, 1452. Agata, dojilja zlatara Filipa. Marija Karbi,  Nije, naime, njezina duaa druga ija nego kod muakarca , u: }ene u Hrvatskoj: }enska i kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, Zagreb: Institut  Vlado Gotovac , }enska infoteka, 63.  G. Thorvaldsen,  Was there a European breastfeeding pattern? , 283-295.  Primjerice, usprkos sli nosti sredina Dalmacije i Istre, u Istri nema zabilje~enih podataka o dojiljama do sedamnaestog stoljea iako se njihovo postojanje ne mo~e ni isklju iti: Marija Mogorovi Crljenko, Nepoznati svijet istarskih ~ena. Polo~aj i uloga ~ene u istarskim komunalnim druatvima: primjer Novigrada u 15. i 16. stoljeu, Zagreb: Srednja Europa, 2006, 79-80; ista,  Uloga ~ena u proizvodnji, trgovini i pripremi hrane u Istri u 15. i 16. st. , u: Ceralia, oleum, vinum...: Kultura prehrane i blagovanja na jadranskom prostoru, Zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa, sv. 3, ur. Marija Mogorovi Crljenko, Elena Uljan i-Veki, Pore : Dr~avni arhiv u Pazinu, Sveu iliate Jurja Dobrile u Puli, Zavi ajni muzej Poreatine, 2009, 81.  Irene Barbiera, Gianpiero Dalla-Zuanna,  Population Dynamics in Italy in the Middle Ages: New Insights from Archaeological Findings , Population and Development Review, 35/2, 2009, 368-369, 372-374.  Steven Ozment procjenjuje da postotak majki koje nisu dojile, odnosno iju su djecu hranile dojilje, nije vjerojatno prelazio 4%, ali ne obrazla~e na emu zasniva tu brojku: Ancestors: The Loving Family in Old Europe, Cambridge: Harvard University Press, 2001, 66-68.  V. Fildes, Wet Nursing, 44-45, 64-67.  O tome vidi u istom zborniku radove Zdenke Janekovi Rmer i Rine Kralj-Brassard.  Trogirski spomenici: zapisci kurije grada Trogira od 1310. do 1331., prepisao i uredio Miho Barada, opse~nim regestama i biljeakama popratio Marin Berket, Split: Knji~evni krug, 1988 (dalje: TS 4), 136 (dok. 44, god. 1312.).  Mladen Andreis ovaj rod koji joa nije usvojio prezime prije utrnua, a mo~e se pratiti u svega nekoliko generacija, naziva  Guao :  Trogirski patricijat u srednjem vijeku , Rasprave iz hrvatske kulturne proalosti, knjiga 2, Zagreb: Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i druatvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 2002, 142; isti, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Trogir: Muzej grada Trogira, 2006, 213.  Ocina: Trogirski spomenici, dio. I. Zapisci pisarne opine trogirske, sv. I. od 21.X. 1263. do 22. V. 1273., prepisao i uredio Miho Barada, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (dalje: MSHSM) 44, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1948, 204-205 (dok. 142, god. 1271.); Margarita Occine, TS 4, 520 (dok. 183, god. 1319.).  V. Fildes, Wet Nursing, 44.  Tako je plemenita Zadranka Fantina, ki Lombardina de Saladinis i supruga Bla~a de Soppe, kao razlog sastavljanja svoje oporuke navela strah od neo ekivanih situacija koje se dogaaju u mnogih trudnica (timens casus inopinos qui in multibus pregnantibus mulieres solent occurrere: Dr~avni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi zadarskih bilje~nika (dalje: SZB), Andreas de Canturio (dalje: AR), b. 5, fasc.2, nr. 27 (1394.). Vidi o tom i Zoran Ladi,  O razlozima sastavljanja kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih oporuka , u: Raukarov zbornik, ur. Neven Budak, Zagreb: FF Press, 2005, 613.  S. Shahar, Childhood in the Middle Ages, 56; Clarissa W. Atkinson, The Oldest Vocation. Christian Motherhood in the Middle Ages, Ithaca: Cornell University Press, 1991, 58-59. O kontraceptivnim efektima dojenja vidi: Gorjana Gjuri, Sve o dojenju, Zagreb: Mali svijet, 1994, 92-93.  Soran, 88-89. O vrijednosti kolostruma koji sadr~i viae bjelan evina, u mlijeku topljivih vitamina A, karotena i E, soli, imunoglobulina vidi: G. Gjuri, Sve o dojenju, 2-3.  N. Gu eti, Upravljanje obitelji, 177.  Prema J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 265.  Prema J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 262; V. Fildes, Wet Nursing, 42.  V. Fildes, Wet Nursing, 42-43.  Rona Goffen,  Mary s Motherhood According to Leonardo and Michelangelo , Artibus et Historiae, 20/40, 1999, 43; Rebecca Lynn Winer,  Conscripting the breast: lactation, slavery and salvation in the realms of Aragon and kingdom of Majorca, c. 1250-1300 , Journal of Medieval History, 34, 2008, 177-182; C. W. Atkinson, The Oldest Vocation, 142.  Prema J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 263; S. Shahar, Childhood in the Middle Ages, 53-54.  V. Fildes, Wet Nursing, 46, 144-145.  Soran, 90-92.  Henrietta Leyser, Medieval Women: A Social History of Women in England 450-1500, London: Phoenix Giant, 1999, 134.  N. Gu eti, Upravljanje obitelji, 171; B. Kotrulj, Libro del arte dela mercatura, 492-493.  Vidi u: J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 266-267. Sli ne savjete daju i autori drugih zemalja, npr. biskup Antonio de Guevara iji je vrlo popularni  Priru nik za vladare (1529) uklju ivao i upute o izboru dojilje. Zanimljivo je da je on smatrao da majka, ako ve ne doji sama ato je bilo po~eljnije, treba izabrati dojilju: Carolyn A. Nadeau,  Blood mother/milk mother: breastfeeding, the family, and the state in Antonio de Guevara s Relox de prncipes (Dial of princes) , Hispanic Review, 69/2, 2001, 159-168.  A tako i Juda, Kain i drugi. Aida Brenko,  Simbolika boja , u: Mo boja: kako su boje osvojile svijet, Zagreb: Etnografski muzej, 2009, 20.  R. L. Winer,  Conscripting the breast , 172-173.  C. A. Nadeau,  Blood mother/milk mother , 170.  J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 266-267; S. Shahar, Childhood in the Middle Ages, 56; Soran, 94.  V. Fildes, Wet Nursing, 39-41. Vidi i: Elisheva Baumgarten, Mothers and children: Jewish family life in medieval Europe, Princeton: Princeton University Press, 2004, 119-153.  B. Kotrulj, Libro del arte dela mercatura, 493; N. Gu eti, Upravljanje obitelji, 177.  H. Leyser, Medieval women, 134.  J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 267, 269-270; V. Fildes, Wet Nursing, 50-52. ini se da je i toskanski gradi Prato imao sli nu reputaciju: Iris Origo, The merchant of Prato, London: Jonathan Cape, 1957, 199.  uro Feri, Periegesis orae Rhacusanae duobus liberis comprehensa, Racusii: Antonio Martecchini, 1802, 33. Cit. prema Slavica Stojan, Vjerenice i nevjernice: ~ene u svakodnevici Dubrovnika (1600-1815), Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti; Zagreb: Prometej, 2003, 167.  Baba se tako javlja u trogirskim dokumentima u drugoj polovici 14. stoljea: Marija Karbi i Zoran Ladi,  Oporuke stanovnika grada Trogira u arhivu HAZU , Rad Zavoda povijesnih znanosti HAZU u Zadru, 43, 2001, 198, 199 (dok. 43, 45). Lenka Blehova elebi spominje da se u kotorskim dokumentima koristi klasi ni izraz nutrix u etrnaestom stoljeu (u jednom slu aju i izraz nucha) dok se baiula javlja eae u petnaestom: }ene srednjovjekovnog Kotora, Podgorica: CID, 2002, 193. U ostalim dalmatinskim gradovima nisam primijetila takve kronoloake razlike u koriatenju naziva. Dapa e, u najstarijim notarskim spisima koji spominju dojilje koristi se izraz baiula ili baila ato je mo~da i talijanski utjecaj: Spisi zadarskih bilje~nika Henrika i Creste Tarallo 1279.-1308., pr. Mirko Zja i, Zadar: Dr~avni arhiv, 1959 (dalje: SZB 1), 50 (dok. 13, god. 1288.), 83 (dok. 46 god. 1295/1296.).  Perina Baba se javlja u 9. prizoru 1. ina, a potom u 17. prizoru 3. ina: Marin Dr~i, Djela, pr. Frano ale, Zagreb: Sveu iliana naklada Liber, 1979, 466-470. U bilj. 232 prireiva  Frano ale objaanjava da je Baba Perina dojilja.  Ana Proli Kragi,  Baba Perina , Leksikon Marina Dr~ia, sv. 1, ur. Slobodan P. Novak, Milovan Tatarin, Mirjana Mataija, Leo Rafolt, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krle~a, 2009, 50.  Supruga te~aka: Spisi zadarskih bilje~nika 4, Andrija pok. Petra iz Canta: bilje~ni ki zapisi 1353-1355., pr. Robert Leljak, Zadar: Dr~avni arhiv u Zadru, 2001 (dalje: SZB 4), 218-219 (dok. 130, 25.10.1353.), DAZd, SZB, AR, b. IV, fasc. 2, fol. 32 (26.5.1385.); supruga mesara: M. Karbi, Z. Ladi, prir.  Oporuke stanovnika grada Trogia u arhivu HAZU , 198 (dok. 43, 11.8.1371.).  B. Kotrulj, Libro del arte dela mercatura, 493. Da su u pronala~enju dojilja va~nu ulogu imale i ~ene vidi se iz primjera Margarete Datini iz toskanskog Prata na koju je mu~ Francesco prenio zadatak pronala~enja dojilja ato su ga molili njegovi roaci i poslovni partneri iz Firenze: I. Origo, The merchant of Prato, 199-201.  Zoran Ladi,  Oporuka zadarskog patricija Kreae Varikaae  prilog prou avanju duhovnog ~ivota u Zadru u drugoj polovici 14. stoljea , Rasprave iz hrvatske kulturne proalosti 1, 1998, tekst oporuke: 43-48 (1.12.1395.).  C. Klapisch-Zuber,  Blood Parents and Milk Parents , 140-141.  R. L. Winer,  Conscripting the breast , 168-174.  Jakov Stipiai, Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385., Zadar: Stalna izlo~ba crkvene umjetnosti u Zadru, 2000.  DAZd, SZB, AR, b. IV, fasc. 2, fol. 32 (26.5.1385.)  Jeleni je oporu no povrh toga ostavio i i 44 libre. Diplomati ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 16, pr. Tadija Smi iklas, Jakov Stipiai i Miljen `amaalovi, ur. Marko Kostren i, Zagreb: JAZU, 1976 (dalje: DZ 16), 527 (dok. 407), 527.  Barbiera, Dalla-Zuanna,  Population dynamics in Italy in the Middle Ages , 172-174; S.A. Mays, M.P. Richards, B.T. Fuller,  Bone stable isotope evidence for infant feeding in Mediaeval England , Antiquity, 76/293, 2002, 654-656.   Infant and young child feeding. Model Chapter for textbooks for medical students and allied health professionals , World Health Organization, 2009, 5  HYPERLINK "http://whqlibdoc.who.int/publications/2009/9789241597494_eng.pdf" http://whqlibdoc.who.int/publications/2009/9789241597494_eng.pdf (zadnja provjera 30.11.2010.)  Sredinom petnaestog stoljea dojilja Radoslava Nikolina obavezala se dojiti dvoje djece godinu dana za plau od 22 perpera i uzdr~avanje: L. Blehova elebi, }ene srednjovjekovnog Kotora, 194.   Blood Parents and Milk Parents , 143-144. Maj ina odgovornost za izbor dojilje naglaaava se u priru niku apanjolskog autora Guevare: C. A. Nadeau,  Blood mother/milk mother , 165-168. Majke koje sklapaju ugovor s dojiljama javljaju se u Perpignanu i Barceloni u etrnaestom stoljeu: R. L. Winer,  Conscripting the breast , 169.  Isto, 143-144. Ni u talijanskim ni u dalmatinskim dokumentima nema spomena o eventualnoj formalnoj obvezi ustezanja od seksualnih odnosa dojilje s mu~em kao ato se to susree u Barceloni gdje su dojilje i njihovi mu~evi esto polagali zakletve na Evanelje da nee imati seksualne odnose tijekom razdoblja dojenja: R. L. Winer,  Conscripting the breast , 176.  SZB 1, 83, (dok. 46).  DAZd, SZB, Vannes de Firmo, b. 2, fasc. 1/1, fol. 44-46, (2.11.1396.). Pogreano se navodi arhivska signatura dokumenta kao DAZd, SZB, Johannes de Casulis, b. 1, fasc. 1, fol. 170 u knjizi Nade Klai i Ive Petriciolija, Zadar u srednjem vijeku do 1409, Proalost Zadra II, Zadar: Filozofski fakultet Zadar, 1979, 240.  Diplomati ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 9, prir. Tadija Smi iklas, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1911 (dalje: DZ 9), 573 (dok. 464, 12.10.1331.)  L. Blehova elebi, }ene srednjovjekovnog Kotora, 197.  Takav je utisak i Lenke Blehove elebi koja je istra~ivala dojilje na kotorskoj grai: }ene srednjovjekovnog Kotora, 199.  C. Klapisch-Zuber na istra~ivanju 400 slu ajeva u Firenci u razdoblju od 1300. do 1530. zaklju uje da je omjer jedna dojilja in casa prema viae od etiri koje su uzimale dijete u vlastitu kuu, a da omjer u korist potonjih raste kroz vrijeme:  Blood Parents and Milk Parents , 135-137; S. Shahar, Childhood in the Middle Ages, 61-64.  Podatak o du~ini boravka kod dojilje zapisan je samo kod prvoroenca. Mo~e se pretpostaviti da su druga djeca, s izuzetkom jednog kojeg je dojilja  uguaila , boravila toliko ili krae. Zdenka Janekovi Rmer,  Obiteljska knjiga Antuna Antojeva de Pozza (1569-1603) , u: Med Srednjo Evropo in Sredozemljem. Vojetov zbornik, ur. Saaa Jerae, Peter `tih i Darja Miheli , Ljubljana: Zalo~ba ZRC, 2006, 494-495.  Svota se ne ini tako velika, ali Franica zapravo kupuje kolibu od Stane, supruge Greaka iz I~a koja se nalazi pored i na terenu u vlasniatvu crkve sv. Ilije te je nu~no i plaati godianje ~upniku Sv. Ilije 30 solida: SZB 4, 218-219 (dok. 130, 25.10.1353.).  Splitski spomenici, dio prvi, Splitski bilje~ni ki spisi, sv. 1, Spisi splitskog bilje~nika Ivana pok. ove iz Ankone od 1341. do 1344., pr. Jakov Stipiai i Ante Nazor, MSHSM 53, Zagreb: HAZU, 2002, 281-282 (dok. 471, 472, 1.2.1344.)  Monumenta historica Ragusina  Spisi dubrova ke kancelarije, sv. 2, Zapisi notara Tomazina da Savere 1282-1284, Diversa Cancelariae I (1282-1284), Testamenta I (1282-1284), prir. Josip Lu i, Zagreb: Razred za druatvene znanosti JAZU, 1984, 215 (dok. 918, 17.12.1282.), 248 (dok. 1020, 7.4.1283); 268 (dok. 1091, 26.6.1283.). Spominje se da je sam izvorni ugovor o ulaganju u Grgurove poslove sklopljen 12.7.1279.  DAZd, Spisi stare splitske opine, kut. 2, sv. 7: Albertolo Bassanego, fasc. 1, fol. 30-30' . Cit. prema Branka Grbavac,  Zadarski plemii kao kraljevski vitezovi u doba Ludovika An~uvinca , Acta Histriae, 16/1-2, 2008, 103.  DZ 16, 126-127 (dok. 116, 6.10.1380.).  To se mo~e primijetiti i u prije spomenutim primjerima dojilja iz Gradeca: M. Karbi,  Nije, naime, njezina duaa druga ija nego kod muakarca , 63.  Elena, olim baiula ser Donati de Cressauis; na margini: Testamentum Elene, baiule ser Donati de Cressauis, DAZd, SZB, Nicolaus Benedicti, b. II, fasc. 1/9, fol. 40r-40v (9.7.1463.)  Zadranka Branica, ki Vite de Sloradis u izbjegliatvu u Obrovcu, ostavlja svojoj dojilji Dragi 20 libara: Diplomati ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Hrvatske, sv. 11, prir. Tadija Smi iklas, Zagreb: JAZU, 1913, 465 (dok. 353, 10.6.1348.-4.3.1349.). Ivan de Hvalis ostavlja Stoji, dojilji svoje keri Katarine 10 libara: Diplomati ki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Hrvatske, sv. 14, prir. Tadija Smi iklas, ur. Marko Kostren i, Zagreb: JAZU, 1916 (dalje: DZ 14), 53 (dok. 33, 4.7.1367.). Brojne primjera legata dojiljama u testamentima dubrova kih Antunina  viaeg dubrova kog graanstva, ali bez plemikih politi kih prava  navodi u svojoj doktorskoj disertaciji i Zrinka Peaorda Vardi,  Dubrova ki Antunini u kasnom srednjem vijeku , Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006, 198, bilj. 789.  DAZd, SZB, Petrus de Sarana (dalje: PS), b.1, fasc. 1/4, fol. 111'-112' (14.6.1380.)  Betina oporuka: DAZd, SZB, PS, b. 1, fasc. 1/6, fol. 174 (12.6.1380.)  L. Blehova elebi, }ene srednjovjekovnog Kotora, 194, 197.  DAZd, SZB, AR, b. 5, fasc. 2, br. 20 (29.7.1391.)  Nikolota je dobila 5 libara, a slu~avke Bogdanica i Pleuka 6 odnosno 5, te bivaa slu~avka Stana 3 libre: DZ 9, 259-260 (dok. 211, 5.9.1325.-30.12.1329.); N. Klai, Zadar u srednjem vijeku, 240-241.  Tako u prije navedenim slu ajevima Kreao Varikaaa ostavlja legat bivaoj sluakinji koja je dojila njegovog sina Rajnerija iako je taj sin ve pokojan, a taj je legat i vei od onog koji je dobila dojilja njegovog drugog sina `imuna koji je joa ~iv: Z. Ladi,  Oporuka zadarskog patricija Kreae Varikaae , 45. Palmu a de Grisogonis ostavlja jednak legat dojilji sina Davida koji se ne spominje meu nasljednicima kao ato su dobile i dojilje druge djece (s izuzetkom one koja je dojila jednog sina  vjerojatno prvoroenca  koja je dobila neato viae). DAZd, SZB, Vannes de Firmo, b. 2, fasc. 1/1, fol. 44-46 (2.11.1396.).  Dojilja Radoslava Nikolina u ugovoru se obvezala da e dojiti i sina i ki ljeakog providura Luke Kontarena: L. Blehova elebi, }ene srednjovjekovnog Kotora, 194.  DZ 16, 169 (dok. 149, 5.4.1381.). I Sel a de Nassis sjetila se uz dojilja svoje djece i Nji~ice, djeteta Prve, dojilje svoje keri Nikolote i ostavila joj oporu no 12 groaa: DZ 9, 573 (dok. 464, 12.10.1331.).  DZ 14, 53 (dok. 33, 4.7.1367.)  U oporuci se sjetila i  svoje dojilje Radoslave jednim dukatom. Kako naziva i Stoju  svojom dojiljom , a iz oporuke njezina mu~a zna se da je Stoja dojila njezinu ki Nikolotu, mo~da je Radoslava dojilja njezinog sina Grgura: DZ 16, 493 (dok. 372, 26.12.1384.).  Monumenta historica Ragusina  Spisi dubrova ke kancelarije, sv. 4, Zapisi notara Andrije Beneae 1295-1305, prir. Josip Lu i, Zagreb: HAZU, Zavod za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1993, 341 (dok. 1413, 17.7.1299.).  Zadarski bilje~nici 5, Andrija pok. Petra iz Canta: bilje~ni ki zapisi 1355-1356., pr. Robert Leljak i Josip Kolanovi, Zadar: Dr~avni arhiv u Zadru, 2003, 183-184 (dok. 121, 13.10.1355.).  J. B. Ross,  Dijete iz srednje klase u urbanoj Italiji , 273. O guaenju dojen adi: vidi: Richard C. Trexler,  Infanticide in Florence: New Sources and First Results , History of Childhood Quarterly, 1, 1973-1974, 98-116, osobito 106-107.  M. Mogorovi Crljenko, Nepoznati svijet istarskih ~ena, 80; ista,  Uloga ~ena u proizvodnji, trgovini i pripremi hrane u Istri u 15. i 16. st. , 81.  C. Klapisch-Zuber,  Blood Parents and Milk Parents , 146-148; V. Fildes, Wet Nursing, 47-48, 62-63.   Slavonija, Srijem i Baranja  vrela europske civilizacije , Zagreb, Galerija Klovievi dvori, 27.4.-11.10.2009.  Tako je Ana Nikolina, dojilja u kui Klementa Menze, osuena na smrt 1691. pod optu~bom da je uguaila Klementovu ki Anicu iako se ona branila da je dijete bilo ~ivo kada ga je stavila u kolijevku. Iste godine je Anka, ~ena Tonka Stjepanovog Kunia iz Mokoaice osumnji ena da je uguaila etveromjese nog sina Sima Matkovog iz Luncijate. Opravdavala se da je nevina te da tu no nije pila vino. S. Stojan, Vjerenice i nevjernice, 167-168. Na prostoru Iberijskog poluotoka od dvanaestog stoljea dojilje ija su dojen ad umrla mogle su biti optu~ene i da su pokvarile mlijeko zato ato su imale seksualne odnose i tako otrovale dijete. Kazne su mogle biti vrlo visoke: R. L. Winer,  Conscripting the breast , 176.  Z. Janekovi Rmer,  Obiteljska knjiga Antuna Antojeva de Pozza , 494-495.  C. Klapisch-Zuber,  Blood Parents and Milk Parents , 148.  V. Fildes, Wet Nursing, 63.  Usp. npr. likovni prikaz djeteta koje je ispalo iz kolijevke, a u kojem se naglaaava nemar dojilje iako u stvarnoj pri i o nesrei koja je poslu~ila kao povod likovnom motivu to nije bio slu aj: Cathleen Sara Hoeniger,  The Child Miracles in Simone Martini's Beato Agostino Novello Altarpiece , Zeitschrift fr Kunstgeschichte, 65/3, 2002, 318-324.     PAGE  PAGE 24 WJYLYNYZZZZZN[\\,\\\\,]J]0______͸j[jL=hhCJaJmHsHhhCJaJmHsHhh5gCJaJmHsH)jhhI0JCJUaJmHsHhhICJaJmHsHhAMCJaJmHsHhh/yCJaJmHsHhh7CJaJmHsH)jhhD.0JCJUaJmHsHhhD.CJaJmHsH)jhhL0JCJUaJmHsHhhLCJaJmHsH_______________`` ` ```$`,`8`:`JaLaNaRaabbzbpceee"e,eʦ⛐}lahh>mHsH!jhhZ0JUmHsHhh-vmHsHhAMmHsHhhmHsHhhYmHsH#jh0JCJUaJmHsH#jh0JCJUaJmHsHhCJaJmHsHhCJaJmHsHhhCJaJmHsHhhCJaJmHsH&,eNejffffff6g8ggghh\ifiiijNjPjljnjpjxjzjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjk꧙~hh.-6mHsHhh.-6 hh.-jhn00JUmHsHhh.-mHsHhK.mHsHhAMmHsHhh|3mHsH!jhh>0JUmHsHhh>6mHsHhhmHsHhh>mHsH0kkkk$k&k*k,k0k2kkJkLk\k^k`kbkrktkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkllllll l"l(l*l0l4l:l0JUmHsHhhAmHsHjhS(0JUmHsHhhmHsHhAMmHsHhXmHsHhZmHsHhh.-mHsHhhD <mHsH'({*{,{||x|J}}~~~<>ځHւ  Ją@ȽȽȽȽȽȲȧȧ柖~vnvhvcDmHsHh?5AmHsHhbphC5mHsHhbph?5A5mHsHhbp5mHsHhGbmHsHhhbmHsHhhD\mHsHhh-vmHsHh;oJmHsHjh,3p0JUmHsHh,3pmHsHhhmHsHjhX0JUmHsH)@($ 6F468HLR8z̥ hj66J̭έ \̵Եdf ŽЬЬЬФЬh mHsHh h 5mHsHht LmHsHhvcDmHsHhbp5mHsHh?5AmHsHhhp5mHsHhiTmHsHh^mHsHhDOmHsHhp5mHsHh *mHsHhz;{mHsH8 2ؽڽܽ޽:ȾʾԾ־ *,<>@BTVZ\np¿ƿҿԿ46DLR˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷˷h7h 6h.h mHsHh 6mHsH h7h jh7h 0JUhbphvcD5mHsHh mHsHh h 5mHsHARTbdhjpr~\B`bd JLNtƻ{j[h7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh 6mHsHh mHsH h7h jh7h 0JUh7h B*mHphsHh7h 6mHsHh7h mHsHh.h B*mHphsHh.h mHsHhz1h mHsHh7h 6h.h 6mHsH"tDFfVXpPRz|~(02@(,TTVX68ȼȼȼȼȼȼȫȉȉzȼȼh7h B*mHphsH h7h h CJaJmHsHh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh7h 6mHsHh7h mHsHjh7h 0JUh7h CJaJmHsHh7h 6CJaJmHsH0LV|V6<b2nBF<(v:$a$gd7$a$gd78FF,8:<>ntVhj TVbdprt<24Lbnp²¥h mHsHh7h B*mHphsHjh7h 0JUh7h 6CJaJmHsHh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh7h 6mHsH h7h h7h mHsH8  "Z jlBDz$:DFH`vFjl.:۝ h 6h hrh h7h B*mHphsHh7h 6mHsHh7h mHsHh 6mHsHh mHsHjh7h 0JUh7h mHsHh7h 6mHsH::<>d&(*BXtvx8$&(:<ln  $.0<>FHTXrv|~Ҿڲڲڲڲڲڲګګګګګګګګګګګګګګګګګ h7h h7h 6mHsHh\h mHsHh 6mHsHh mHsHh7h mHsH h.h jh7h 0JU h_fh C   "(8:FtvBXZ.:PRTjB  .Vdf~Pfvx8żżżh7h B*mHphsHh 6mHsHh mHsHjh7h 0JUh7h 6mHsHh7h 6h7h mHsH h7h D:tXPd D Dth Z#$a$gd7$a$gd78tv2xH     8 D F H V X \ ^ d h  |ôh7h CJaJh7h 6CJaJmHsHh7h CJaJmHsHh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh mHsHjh7h 0JUh7h 6mHsHh7h mHsH6DF`6 \rtvxαْٚΒΒΒΈ}u}u}u}lh 6mHsHh mHsHhnh mHsHjh 0JUh mHsH h7h h7h 6CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh7h 6mHsHh7h mHsHjh7h 0JUh7h CJaJh7h CJaJmHsH* btvz|ʿʿʤʿjh7h Uh h7h h7h 6mHsHh7h 6h7h mHsHjh7h 0JUhnh mHsHh mHsHh 6mHsHhnh 6mHsH8(.@BHJPRj "(*fhjl|~(*248:@ķķķķķķ h7h jh7h 0JUh7h 0JmHsHh7h 0JmHsHjh7h Ujh7h Uh7h mHsHh7h mHsH@@BDFJR`bdfnp|F      X#Z#\#^###%%%%%% %&%(%@%B%D%N%P%R%T%d%f%r%t%x%%Ʒʬʙבבבבבh7h 6h7h mHsHh mHsHhh mHsHh7h B*mHphsHh jh7h 0JUh7h 6mHsHh7h mHsH h7h h7h mHsH9Z##&' ()+.02578<9:AAHBB,CDIJLLNP*R$a$gd7$a$gd7%%%%%%%%%%%%%%%%&& &&'''' (((()))**+\++++++++++++++++++++,,, ,,,,,(,*,2,--Ļhnh 6h7h mHsHh 6mHsHh mHsHjh7h 0JU h7h h7h mHsHh7h 6mHsHh7h 6B-------- ....,............//////,/.//J/L/X/Z/^/`/j/n/|/~///////////////////////////////000000h7h mHsHjh7h 0JUh7h mHsHhnh 6hnh 6mHsHO00000001 111111.101:1<1@1B1F1H1R1V1Z1b11222222223D34556666677 777777.707@7B7D7F7N7괥h7h 6CJaJmHsHh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh7h 6mHsHh7h 6mHsHjh7h 0JUh7h mHsHh7h mHsH:N7P7`7b7f7h7t7z77777788888 8"8&8(8*8,8B8D8F8H8J8X8l8n888888888<9>9@999긩rh7h 6CJaJmHsHh CJaJmHsHh CJaJmHsHh7h CJaJmHsHh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJjh7h 0JUh mHsHh7h 6mHsHh7h mHsHh7h mHsH,9:::":(:,:<:>:P:T:V:Z:^:b:j:x:~:::::::;;<<<<<<<<<<<========,=4=@=D==~>>>@L@N@R@T@d@f@h@j@v@x@@@@h7h CJaJh7h CJaJmHsH!jh7h 0JCJUaJh7h CJaJmHsHh7h CJaJmHsHh7h 6CJaJmHsHA@@@@@@@@@AA.A4A:A@>  Footnote TextCJaJ@&@!@ Footnote ReferenceH*ZY2Z P Document Map-D M CJOJQJ^JaJB'AB NComment ReferenceCJaJ<R< N Comment TextCJaJ@jQR@ NComment Subject5\HrH N Balloon TextCJOJQJ^JaJ4@4 IHeader  !HP@H [ Body Text 2$a$CJmHsHtH:O: y*Style1$_HmH sH tH O $bview4U@4 $b Hyperlink >*ph6O6 $bresults_summary"O" $blabelDOD $bresults_summary inlinee@ IMHTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJQJ^JaJ6 \ { QX!*$,-22h78:<J>>@ABCyDpG8ILXNOPQDRRSXUgWXZL\F^Z__V`bdMi\jll.nnBporvWwxQzs|~2$d8Žx^SC#da  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\>t y ,Jd6W'N^0M?l "%u&5'()*+M++,--G/ 0V12244556~89o:<<==h>AA7BuBBqCEFXGyGHhI(JKKLLQOOOOWQZQaM [/8<{D:INPsTW[bOintTz}ے2Ģ( V[j,yFo9 0@/!NlW/w)8x`dQJxWSg:[dJ   j 3    9:<=?@BCEFOPQ]^_b0000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000WQ@000@000@000@000@0@0@0@0@0@000 <{D:INPsTW[bOintTz}ے!lW/)8x`dQJxWSg:[dJ   j 3   b00(00005 |00HȒ00 00 000000000000000 00 0000000000000000000|000000 000 000 0 000 00O?O?0 0_0 0 O?O?00 00 00O?000000 l00 0000@0@00000@p0000000@0D @00'00'00'0@00+0@00-00-00-0@0 0X %%%(")2T;ChYeRu} * *W_,ekl({@ Rt8:8@%-0N79@ J8U``123456789:<=>?ABCDEGHIJKLMOPL:Z#*R``;@FNQ` !(!!..'/ZQXl!܅!D-"IT" ! b((b=*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName=*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceTypeB*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagscountry-region9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity |3 LM#%MN   68 AB?@eg?@       # $ 6 8 \ ^   5 6 : ; @ D L M N O Z \ { } 0 2 J K [ \ OQ!$%23:=xzPS  X[56SU35|~:<rs!#   P!Q!k!m!""d"f"""Z#[#*$,$2$3$N$O$^$`$$$2%3%%%(())c*d*,,--L-M---&.'.B.C.S.U.w.x.......H/J///////?0A0D0E00011222233555566a6b6666666666677h7j7777777771848e8g888::::::::;;<<<<X<Z<<<==J>L>>>>>]@`@@@MANAAABBgBiBBBCCCCDDyD{DDDpGsG8I:IuIwIIIKKKKLLLLWNZNNN7O8OOOPP1Q3Q;Q>QUQXQQQQQQQQQDRFRRRRRRRS SVSXSzS{SSSqTsTXUZUWVXVVVVVVVVVgWiWWWWWWWWWXXXXXXXX Y Y1Y2YYYZZZZ[[[[\\&\(\K\N\\\\\\\3]6]M]N][]\]]]]]+^,^D^H^Z_\_`_a_u_v_{_|_~______________``?`@`V`X```1b2bGH,-14 $&~ df‰ɉʉ"$ghŠ8:GHacЍэŽĎȎɎˎ̎Ҏӎڎێݎގxz*+EG^`HJ+289:;@AGHMNTUXZ^_hinr}ŔɔєҔڔ۔ݔޔ #$(),-3489@CHIQUVW]^CEuv#%uvMNdf12͝Ν\]fhڞܞ|}`ay{ "#9;âĢIJʭ̭ծ֮jk˯̯ԯկٯگ  !(),-=>EFHIOPTUbc߰ɱ˱)+]^wxڴ۴۵޵xy%&=>[\89JKsuָ׸ !./>@YZtvԹֹ 78?A{|8:ɻʻ'(QRYZ_`fgopwzƾǾ;ξоԾ6:<@AJKWYoqz{ "8:Z\oq := Vnp"#9;X]57jl,.)*{}jkxy &(*.EGHJw{}~*+<=qs?AFHIK_`hjoq028@FTVgi !#/2@B +-s%&.1#/0ghNPy{(*01 " !78np}~lnWY !')<>LST^_deknt|#&.167IJPQYZabjkpqstz{&/023:;EFNPYZ[\egv (+34>?EFHOPYZbclpvw|} !,-/056=>GMWXcdjkr :>@GI:;HI|}9;qswz ^bghjkmnrswx~ACOQdfnoxz}~57:<NSCD_a#%NQbcjmuv}~ +,67>?ABIKLN  "$&*,46IL-/NPTUWX^_ghmovw|}!.079GIOPxy'*019:@CMNVY`bghwz%&KMWYHJSU    $%.013:;`bfituxz}9<>?JLY]tucgIL  BEHJKL]_2 4       j l       ! " 2 5       "$8::<<==?@BCEF_bLM  Z[//88<<zD{D9I:INNPPrTsTWW[[bbNiOinnttSzTz}}ڒےZQSU12âĢ'(RK"UZ]il +.x{EHnq8 /2?B~1#MPknVY.1&kv(Iwz _bcfPSILwzVYRUfi9<Z]cgIL      i l 2 5   8::<<==?@BCEF_b3333333U..wxf'uVj,WKQx{    ::<<==?@BCEF_b::<<==?@BCEF_b }Y[^3s-`=\Zs-`9x[=\Zs-`?gs-`I7nq>Lu4qd ! v **e$bo(>hHop_L5< r X""-#L#o$]%A&%Q(d) *8*5+-K..D.HI.J.J/0@0n0|3;X;D <>g?MA?5AnA,CvcDxEv H*H}I3IRJ;oJEKt L LMAMIMOMN>O*S]TiTDMUAV&Y{ZBP]@2^auc"c'`c:7dkd%e!hw|hiS?ijIkn,3pbprrnr/ u'u-vVxy/y9yz'zz;{("}IPO| hhyS(.-+N^6 /ah@$p5(EK9d>bT.y*1@CL[e rrIKXZeXz11DOhOW +:$TKytV#u=;\kxorD\_f &}cZ78 !)\CGLD Y * 7b***@0@0@,9  ")./29:<BDEMQSVXYZ\]^_`aeijlqrsvxy~a@@ @@@@@@@&@(@*@.@0@2@:@@@B@H@L@Z@d@f@l@z@|@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@RUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New"1hJ;K4WaXWaXD4d2qHX ?2LProfesija  hraniteljica: dojilje u dalmatinskim gradovima u srednjem vijekuZRINKA NIKOLI JAKUSZRINKA NIKOLI JAKUSOh+'0(4H ht   PProfesija – hraniteljica: dojilje u dalmatinskim gradovima u srednjem vijekuZRINKA NIKOLIĆ JAKUS Normal.dotZRINKA NIKOLIĆ JAKUS4Microsoft Office Word@8C@2$@&wW՜.+,D՜.+,x4 hp|  Xa' MProfesija hraniteljica: dojilje u dalmatinskim gradovima u srednjem vijeku Title 8@ _PID_HLINKSAlRAhttp://whqlibdoc.who.int/publications/2009/9789241597494_eng.pdf   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRTUVWXYZ\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F7Data S1Table[huWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q