Pregled bibliografske jedinice broj: 41111
Neenzimsko glikoziliranje proteina u šećernoj bolesti, patološke posljedice i mogućnosti inhibiranja
Neenzimsko glikoziliranje proteina u šećernoj bolesti, patološke posljedice i mogućnosti inhibiranja, 2000., doktorska disertacija, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 41111 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Neenzimsko glikoziliranje proteina u šećernoj bolesti, patološke posljedice i mogućnosti inhibiranja
(Nonenzymatic glycation in diabetes, pathological consequences and possibilities of inhibitory action)
Autori
Mišur, Irena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
06.12
Godina
2000
Stranica
166
Mentor
Turk, Zdenka
Ključne riječi
šećerna bolest; neenzimsko glikoziliranje; završni proizvodi glikozilacije
(diabetes mellitus; nonenzymatic glycation; advanced glycation end products)
Sažetak
Neenzimska glikozilacija je proces kojim se šećeri kovalentnom reakcijom vežu za amino skupine proteina, bez posredovanja enzima. Reakcija teče u nekoliko stupnjeva pri čemu se u završnom stupnju, nakon niza pregradnji i polimeriziranja, stvaraju heterogene strukture nazvane završni proizvodi neenzimskog glikoziliranja (engl. advanced glycation endproducts, AGE). In vivo, neenzimsko se glikoziliranje odvija u fiziološkim uvjetima (u procesu starenja), a značajno brže i intenzivnije u patofiziološkim uvjetima (za vrijeme hiperglikemije). Posljedice se ogledaju u razvoju kroničnih komplikacija šećerne bolesti. U ovoj disertaciji istražena je relativna uloga procesa neenzimske glikozilacije na modificiranje proteina, odnosno tkiva na kojima se očituju kasne komplikacije šećerne bolesti. Utvrđene su strukturne promjene na vaskularnom kolagenu i proteinima očne leće pokusnih životinja s aloksanskim tipom šećerne bolesti. To je ukazalo na izravnu povezanost procesa glikozilacije sa stalnom i dugotrajnom hiperglikemijom. Iako se liječenjem pokusnih životinja reguliralo glikemiju ono nije bilo dovoljno da bi se djelotvorno zaustavio proces stvaranja endogenih AGE-makromolekula. Pripremom poliklonskih antitijela usmjerenih prema AGE-strukturama postavljene su i razrađene ELISA metode koje su omogućile precizno i reproducibilno mjerenje završnih proizvoda neenzimske glikozilacije. Imunofluorescentnom metodom potvrđeno je postojanje AGE imunoreaktivnih struktura na citoskeletalnih komponentama suralnog i femoralnog živca bolesnika s dijabetičkom neuropatijom. Ovi rezultati ukazali su da neenzimsko glikoziliranje ima određenu ulogu u patogenezi dijabetičke neuropatije. U in vitro uvjetima kreatin i dimetilbiguanid su pokazali inhibicijski učinak na razvoj fluorescencije potekle tijekom glikoziliranja albumina. Ovi supstituirani guanidini su posebno zanimljive tvari zbog svoje neškodljivosti. Zbog toga bi bilo interesantno biološkim i kliničkim pokusima provjeriti njihov potencijal u inhibiranju neenzimske glikozilacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Projekti:
045003
Ustanove:
Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac