Pregled bibliografske jedinice broj: 410899
Jezik i pravopis: teorijsko-metodološki pristup pravopisnom normiranju
Jezik i pravopis: teorijsko-metodološki pristup pravopisnom normiranju // Četvrti hrvatski slavistički kongres. Zbornik sažetaka / Samardžija, Marko (ur.).
Zagreb : Varaždin : Čakovec: Hrvatski slavistički odbor Hrvatskoga slavističkog društva, 2006. str. 168-169 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 410899 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Jezik i pravopis: teorijsko-metodološki pristup pravopisnom normiranju
(Language and Orthography: Theoretically-Methodological Approach to Orthographic Norms)
Autori
Badurina, Lada ; Matešić, Mihaela
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Četvrti hrvatski slavistički kongres. Zbornik sažetaka
/ Samardžija, Marko - Zagreb : Varaždin : Čakovec : Hrvatski slavistički odbor Hrvatskoga slavističkog društva, 2006, 168-169
ISBN
953-7067-70-X
Skup
Četvrti hrvatski slavistički kongres
Mjesto i datum
Čakovec, Hrvatska; Varaždin, Hrvatska, 05.09.2006. - 08.09.2006
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
hrvatski standardni jezik; pravopis; normiranje
(Croatian standard language; orthography; norm)
Sažetak
Odnos je jezičnih razina i njihovih normi prema pravopisnom planu zacrtan u tradiciji izrade hrvatskih pravopisnih knjiga još od pravopisne studije M. Kušara (Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom), Dubrovnik 1889. godine). Tom se raspravom, prema vlastitu priznanju, u velike koristovao Ivan Broz u pisanju Hrvatskoga pravopisa (11892. godine), a zahvaljujući polustoljetnoj Broz– Boranićevoj pravopisnoj dominaciji, baštinjeni se pristup duboko ukorijenio u metodologiji izrade hrvatskih pravopisnih priručnika. Znakovito je da su se u dvadesetostoljetnim pokušajima da se pravopisna norma promijeni (i to onima motiviranima ponajviše društveno političkim razlozima) mijenjala samo pojedina pravopisna rješenja i/ili pravopisne koncepcije, a ne i (znatnije) metodologija izrade pravopisnih knjiga. S jedne strane cijenjena kao hrvatska i tradicijska, s druge nedostatno propitana, ta je metodologija naslijeđena i u izdanjima pravopisa S. Babića, B. Finke i M. Moguša. Ipak, polovicom 80 ih godina 20. stoljeća zamjetan metodološki pomak donosi Anić– Silićev pravopisni priručnik – u prvome redu pravopisna se norma lišava onoga nepravopisnoga. Međutim nova je koncepcija pravopisne knjige potakla i nova pitanja: pitanje stava prema tradiciji izrade pravopisnih knjiga, ali i ono dotad neprepoznato o komunikativnosti pravopisne knjige. Kao normativno područje na kojem se susreću struka (koju predstavlja pravopisac) i korisnik koji nije nužno filolog, pravopis će u budućnosti morati odgovoriti na pitanja kako uskladiti jedno i drugo, tj. kako unaprijediti pravopisni propis i razviti popularnoznanstveni diskurs u svrhu podizanja opće pravopismenosti na hrvatskome standardnom jeziku.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
POVEZANOST RADA
Projekti:
009-0000000-3384 - Hrvatski pravopisno-pravogovorni priručnik (Silić, Josip, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Filozofski fakultet, Rijeka