Naslov
Rentgensko zračenje i biološki učinci zračenja

Autori
Janković, Stipan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Dentalna radiografija i radiologija

Urednik/ci
Janković, Stipan ; Miletić, Damir

Izdavač
Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2009

Raspon stranica
7-27

ISBN
978-953-7524-05-0

Ključne riječi
Radijacija, biološki učinci zračenja

Sažetak
Fizikalne i kemijske promjene u živim stanicama izloženim djelovanju ionizirajućih zračenja rezultiraju biološkim promjenama. Za te promjene kažemo da su posljedica biološkog djelovanja ionizirajućeg zračenja. Djelovanje zračenja na molekule vode glavni je način oštećenja živih stanica u dijagnostičkoj i intervencijskoj radiologiji, a naziva se neizravnim djelovanjem zračenja. Preko 95% oštećenja u dijagnostičkoj primjeni zračenja (pa i dentalnoj) nastaje na ovaj način. Djelovanje zračenja na organske makromolekule i vitalne strukturne dijelove stanice je manje značajan način oštećenja stanica i naziva se izravnim djelovanjem zračenja na stanicu. Oštećenja su proporcionalna količini (dozi) zračenja. Veće doze zračenja oštećuju i reparatorne mehanizme, pa su nastala oštećenja ireverzibilna (smrt molekula i stanica). Ova se činjenica koristi u radioterapiji tumora orofacijalnog područja.Teratogena oštećenja javljaju se već kod doza zračenja od 0.1 do 0.5 Gy (područje dijagnostičke radiologije!), pa je zato obvezatna dobra zaštita gonada. U dijagnostičkoj radiologiji to se odnosi na ozračenje gravidne žene pri izvođenju sljedećih pretraga: IVP, irigografija, CT trbuha i male zdjelice, angiografske pretrage i pregledi gastroduodenuma, te bilo koja procedura intervencijske radiologije. Teratogena se oštećenja ne mogu javiti kod pravilne primjene ionizirajućeg zračenja u dentalnoj radiografiji, jer su moguće doze zračenja ispod dozvoljene razine od 1 mSv.Prema preporukama ICRP-a, rizik nastanka genetskog oštećenja znači jedno ozbiljno genetsko oštećenje na 10.000 osoba ozračenih dozom od 0.01 Gy. Rizik se udvostručuje u drugoj generaciji potomstva. Potencijalne opasnosti od ionizirajućeg zračenja u dentalnoj radiografiji su povećan rizik razvoja tumora mozga, žlijezda slinovnica i štitne žlijezde, te moguća genetska oštećenja (zbog mutacija izazvanih i malim dozama zračenja). Procijenjeni rizik nastanka zračenjem izazvanih karcinoma je za suvremenu „ bitewing“ /periapikalnu snimku 1: 20 milijuna, za panoramsku snimku 1: 10 milijuna za CT glave 1: 10.000.Stomatolozi uvijek trebaju imati na umu da je izlaganje bilo kojoj vrsti ionizirajućeg zračenja štetno za bolesnika i pučanstvo u cjelini. Sve radiološke pretrage (povezane s ionizirajućim zračenjem) podliježu vrlo strogoj i kompliciranoj zakonodavnoj regulativi, a količina zračenja mora biti u skladu s principima ALARA (As Low As Resonably Achievable), što znači da treba primijeniti najmanju dozu zračenja za najveću dijagnostičku dobit bolesnika. Kada je za rješenje određenog stomatološkog problema potrebno primijeniti više različitih radioloških pretraga, treba odabrati najlogičniji redoslijed pretraga (ili pretragu) na temelju vlastite prosudbe, te konzultacija s radiolozima i specijalistima različitih grana stomatologije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika, Biologija, Dentalna medicina

POVEZANOST RADA