Naslov
Levakovićeva glagoljska izdanja
(Levaković's Glagolitic editions)

Autori
Nazor, Anica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Zbornik o Rafaelu Levakoviću. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa "Fra Rafael Levaković" / Pavao Knezović - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2010, 317-334

ISBN
978-953-6682-91-1

Skup
10. znanstveni skup "Tihi pregaoci". Rafael Levaković. Znanstveni skup o Rafaelu Levakoviću (Jastrebarsko, 1597. - Zadar? 1649)

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska; Skradin, Slovačka;, 14.05.2009. - 16.05.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Rafael Levaković; Directorium sacerdotum; Christiana breve; Brevijar 1648
(Rafael Levaković; Directorium sacerdotum; Christiana breve; Breviary 1648)

Sažetak
Nakon Tridentskoga koncila (1545. – 1563.) trebalo je reformirati litugijske knjige zapadne crkve, pa tako i hrvatske glagoljske liturgijske knjige, koje su u osnovi zapadne i rimske, po zakonu rimskoga dvora, a pisane su (i tiskane) hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom i glagoljskim pismom. Reformu glagoljskih liturgijskih knjiga rimska je Sacra congregatio de propagande fide povjerila Rafaelu Levakoviću. On je priredio i objavio pet glagoljskih knjiga i kanonsku tablicu u razdoblju od 1628. do 1648. godine, od kojih su dvije liturgijskoga (misal i brevijar), a tri neliturgijskoga sadržaja: Nauk krstjanski kratak (1628.), hrvatski prijevod vrlo poluarnoga i rasprostranjenoga katekizma Dottrina Christiana breve, isusovca i kardinala Roberta Bellarmina ; Azbukividnjak slovinskij ; iže općenim načinom Psalterić nazivajet se (1629.), Ispravnik za erei ispovidnici, i za pokornih (1635.), slobodan prijevod popularnoga priručnika Directorium sacerdotum et poenitentium, španjolskoga isusovca i „magistra artium“ Juana A. Polanca. Autorica dokumentirano prikazuje Levakovićev odnos prema rukopisnim glagoljskim misalima i brevijarima kad je riječ o njegovu Misalu (1631.) i Brevijaru (1648.), te odnos prema predlošcima kada je riječ o prijevodima. Pokazuje Levakovićev odnos prema istočnoslavensizaciji glagoljskih liturgijskih knjiga i potkrepljuje ga citiranjem opširne Levakovićeve bilješke u njegovu Brevijaru, koji donosi u latinici i faksimilu. U tom smislu donosi faksimil latinskoga teksta Metodija Terleckoga u Levakovićevu Brevijaru i njegov prijevod na hrvatski jezik (prevela Lucija Turkalj). Dodaje faksimil stranice Levakovićeva autografa, koji je bio predložak njegovu tiskanom Brevijaru, a ostao je nepoznat sve do 1985. godine kad ga je zabilježio Marko Japundžić u Opisu slavenskih rukopisa Vatikanske knjižnice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA