Naslov
Karakteristike humanih papilomavirusa
(Human papillomavirus characteristics)

Autori
Vraneš, Jasmina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
1. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolnoprenosivim infekcijama

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 05.07.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Humani papilomavirusi; HPV infekcija; patogeneza; karcinomi ljudi
(Human papillomavirus; HPV infection; pathogenesis; human carcinomas)

Sažetak
Ljudski papilomavirusi (engl. human papilloma virus, HPV) svrstani su u obitelj Papillomaviridae, skupinu malih, neovijenih DNK virusa oblika ikozaedra. Kapsida promjera 55-60 nm sastavljena im je od 72 podjedinice u obliku pentamera te broji 360 kapsomera, a veliki protein kapside (L1) tvori 80-90% svih proteina kapside. Genom HPV-a dijeli se na tri područja: područje L koje upravlja sintezom strukturnih proteina virusa, područje E sa zapisima tvorbe proteina odgovornih za umnožavanje virusa i onkogeni potencijal virusa, te područje koje sadržava zapise za regulacijske proteine važnim za upravljaje procesima umnožavanja virusa. Ljudski papilomavirusi se na temelju podudarnosti nukleotidnih nizova dijele u različite genotipove, a danas ih je poznato više od 100. Svaki novoizdvojeni virus koji se razlikuje u više od 10% nukleotidnih nizova u području L1 od već poznatih genotipova virusa dobiva novi broj. Većina infekcija HPV-om je asimptomatska, prolazna i virus spontano nestaje, no ponekad infekcija može rezultirati postupnom tvorbom različitih tumora pločastog epitela. Tvorba tumora zbiva se u tri faze, u prvoj stanicu inficira HPV, u drugoj uz HPV važni su i različiti drugi faktori (imunosupresija, zračenje, kemijske tvari, cigaretni dim, koinfekcija itd.), dok u trećoj dolazi do ugradnje virusne DNK u DNK stanice domaćina. U dobroćudnim tumorima brojne kopije virusne DNK prisutne su u obliku episoma – izvankromosomske DNK, dok je u zloćudnim tumorima virusna DNK uvijek ugrađena u genom ljudske stanice. Sklonost ka perzistenciji i ugradnji u genom ljuske stanice pokazuju tzv. genotipovi visokog rizika, najviše HPV 16, dok genotipovi niskog rizika nemaju sklonost ugradnje virusnog genoma u genom inficirane stanice. Od 1995. godine HPV 16 i HPV 18 drže se dokazanim karcinogenim čimbenicima prvog stupnja za čovjeka. Dobroćudni tumori pločastog epitela, šiljasti kondilomi i papilomi grkljana uzročno su povezani s infekcijom niskorizičnim genotipovima 6 i 11. Visokorizični genotipovi HPV-a, posebice genotipovi 16 i 18, otkrivaju se u gotovo 100% uzoraka karcinoma vrata maternice, više od 80% raka anusa, više od 60% raka penisa, rodnice i stidnice, a noviji radovi pokazuju važnost genotipova 16 i 18 u etiopatogenezi orofaringealnog karcinoma (otkrivaju se u oko 35% slučaja) i karcinoma usne šupljine (dokazani u oko 20% slučaja, većinom raka tonzila). Zbog toga, kao i zbog činjenice da HPV izaziva 5% svih karcinoma ljudi, a 10% svih karcinoma žena (čak 15% svih karcinoma žena u zemljama u razvoju), HPV se danas drži drugim najznačajnijim humanim karcinogenom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA